Back to EUR-Lex homepage

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search
You are here

Document 62017CN0298

Predmet C-298/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. svibnja 2017. uputio Conseil d'État (Francuska) – France Télévisions SA protiv Playmédia, Conseil supérieur de l’audiovisuel (CSA)

SL C 256, 7.8.2017, p. 14–15 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Date of document:
23/05/2017
Date lodged:
23/05/2017
Author:
Sud
Form:
Pravosudna informacija
Authentic language:
francuski
Type of procedure:
Prethodno pitanje
Link
Select all documents mentioning this document
Case affecting:
  • Submits a preliminary question about 32002L0022 članak 31 stavak 1
Link

7.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 256/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. svibnja 2017. uputio Conseil d'État (Francuska) – France Télévisions SA protiv Playmédia, Conseil supérieur de l’audiovisuel (CSA)

(Predmet C-298/17)

(2017/C 256/12)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj France Télévisions SA

Tuženik: Playmédia, Conseil supérieur de l’audiovisuel (CSA)

Prethodna pitanja

1.

Treba li se poduzeće, koje pruža usluge gledanja televizijskih programa kontinuiranim prijenosom (streaming) i uživo na internetu, samo zbog te činjenice smatrati poduzećem koje upravlja elektroničkom komunikacijskom mrežom koja se rabi za distribuciju radijskog i televizijskog emitiranja javnosti u smislu članka 31. stavka 1. Direktive 2002/22/EZ od 7. ožujka 2002. (1)?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje, može li država članica, a da time ne prekrši direktivu ili druga pravila prava Europske unije, propisati obvezu distribucije radijskog i televizijskog emitiranja za poduzeća koja upravljaju elektroničkim komunikacijskim mrežama kao i za poduzeća koja pružaju gledanje televizijskog programa kontinuiranim prijenosom (streaming) i uživo na internetu, a da pritom ne upravljaju takvim mrežama?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje, mogu li države članice izuzeti primjenu svih uvjeta predviđenih u članku 31. stavku 1. Direktive 2002/22/EZ od 7. ožujka 2002. na obvezu prijenosa u odnosu na pružatelje usluga koji ne upravljaju elektroničkim komunikacijskim mrežama, iako su ti uvjeti nametnuti na temelju direktive mrežnim operatorima?

4.

Može li država članica koja je propisala obvezu prijenosa određenih usluga radijskog ili televizijskog emitiranja na određenim mrežama predvidjeti, a da pritom ne prekrši direktivu, obvezu za pružatelje tih usluga da pristanu da se usluge prenose preko tih mreža, uključujući, kada je riječ o distribuciji na internetskoj stranici, kada sâm pružatelj prenosi vlastite programe na internetu?

5.

Treba li uvjet, prema kojemu značajan broj krajnjih korisnika mreža na koje se primjenjuje obveza prijenosa moraju koristiti te mreže kao glavno sredstvo za primanje radijskih ili televizijskih emitiranja iz članka 31. stavka 1. Direktive 2002/22/EZ, kada je riječ o distribuciji putem interneta, ocijeniti s obzirom na sve korisnike koji gledaju televizijske programe kontinuiranim prijenosom (streaming) ili izravno na internetskoj mreži ili samo s obzirom na korisnike stranice na koju se primjenjuje obveza prijenosa?

(1)  Direktiva 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) SL 2002., L 108, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 3.)

Top