This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62017CA0662
Case C-662/17: Judgment of the Court (Seventh Chamber) of 18 October 2018 (request for a preliminary ruling from the Vrhovno sodišče Republike Slovenije — Slovenia) — E.G. v Republic of Slovenia (Reference for a preliminary ruling — Asylum policy — Directive 2013/32/EU — Article 46(2) — Appeal against a decision refusing to grant refugee status but granting subsidiary protection status — Admissibility — Lack of a sufficient interest where the subsidiary protection status granted by a Member State offers the same rights and benefits as those offered by the refugee status under Union and national law — Relevance of the applicant’s particular circumstances for the purposes of examining whether the rights and benefits are identical)
Predmet C-662/17: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 18. listopada 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputilo Vrhovno sodišče Republike Slovenije – Slovenija) – E. G. protiv Republike Slovenije (Zahtjev za prethodnu odluku — Zajednički europski sustav azila — Direktiva 2013/32/EU — Članak 46. stavak 2. — Pravni lijek protiv odluke o nepriznavanju statusa izbjeglice, ali kojom se odobrava status supsidijarne zaštite — Dopuštenost — Nepostojanje pravnog interesa kada status supsidijarne zaštite koji je odobrila država članica omogućuje ista prava i koristi kao i status izbjeglice u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom — Relevantnost pojedinačne situacije podnositelja zahtjeva u svrhu razmatranja istovjetnosti navedenih prava i koristi)
Predmet C-662/17: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 18. listopada 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputilo Vrhovno sodišče Republike Slovenije – Slovenija) – E. G. protiv Republike Slovenije (Zahtjev za prethodnu odluku — Zajednički europski sustav azila — Direktiva 2013/32/EU — Članak 46. stavak 2. — Pravni lijek protiv odluke o nepriznavanju statusa izbjeglice, ali kojom se odobrava status supsidijarne zaštite — Dopuštenost — Nepostojanje pravnog interesa kada status supsidijarne zaštite koji je odobrila država članica omogućuje ista prava i koristi kao i status izbjeglice u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom — Relevantnost pojedinačne situacije podnositelja zahtjeva u svrhu razmatranja istovjetnosti navedenih prava i koristi)
SL C 455, 17.12.2018, p. 17–17
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
- Date of document:
- 18/10/2018
- Date lodged:
- 27/11/2017
- Author:
- Sud
- Form:
- Pravosudna informacija
- Authentic language:
- slovenski
- Type of procedure:
- Prethodno pitanje
- Link
- Select all documents mentioning this document
- Case affecting:
-
- Related EU case-law document 62017CJ0662
- Instruments cited in case law:
- Link
- EUROVOC descriptor:
|
17.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 455/17 |
Presuda Suda (sedmo vijeće) od 18. listopada 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputilo Vrhovno sodišče Republike Slovenije – Slovenija) – E. G. protiv Republike Slovenije
(Predmet C-662/17) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednički europski sustav azila - Direktiva 2013/32/EU - Članak 46. stavak 2. - Pravni lijek protiv odluke o nepriznavanju statusa izbjeglice, ali kojom se odobrava status supsidijarne zaštite - Dopuštenost - Nepostojanje pravnog interesa kada status supsidijarne zaštite koji je odobrila država članica omogućuje ista prava i koristi kao i status izbjeglice u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom - Relevantnost pojedinačne situacije podnositelja zahtjeva u svrhu razmatranja istovjetnosti navedenih prava i koristi))
(2018/C 455/25)
Jezik postupka: slovenski
Sud koji je uputio zahtjev
Vrhovno sodišče Republike Slovenije
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: E. G.
Tuženik: Republika Slovenija
Izreka
Članak 46. stavak 2. drugi podstavak Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite treba tumačiti na način da status supsidijarne zaštite odobren zakonodavstvom države članice kao što je ono u glavnom postupku ne omogućuje „ista prava i koristi kao i status izbjeglice prema pravu Unije ili nacionalnom pravu”, u smislu te odredbe, tako da sud države članice ne može odbaciti kao nedopušten pravni lijek podnesen protiv odluke o neutemeljenosti zahtjeva za priznavanje statusa izbjeglice, ali kojom se odobrava status supsidijarne zaštite, zbog nepostojanja pravnog interesa podnositelja zahtjeva za nastavak postupka kad se utvrdi da ta prava i koristi dodijeljena tim dvama statusima međunarodne zaštite na temelju mjerodavnog nacionalnog zakonodavstva nisu istovjetna.
Takav pravni lijek ne može se odbaciti kao nedopušten, čak i ako se utvrdi, s obzirom na konkretne okolnosti koje se odnose na podnositelja zahtjeva, da mu priznavanje statusa izbjeglice ne bi donijelo više prava i koristi od priznavanja statusa supsidijarne zaštite zbog toga što se podnositelj zahtjeva nije ili još nije pozvao na prava koja se odobravaju na temelju statusa izbjeglice, ali se ne dodjeljuju ili se dodjeljuju samo u manjoj mjeri statusom supsidijarne zaštite.
