—

tuženikovu usmenu i u biti neobjavljenu izjavu volje u vezi sa sklapanjem međunarodnog ugovora između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, a koja se tiče detaljnih pravila za pristup dokumentima u vezi s pregovorima o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (tzv. TTIP dokumenti), utvrdi ništavom ili, podredno, protivnom pravu Unije, u dijelu u kojem je sukladno tim pravilima prilikom obavljanja uvida u te dokumente u posebno uređenim TTIP čitaonicama zastupnicima parlamenata država članica beziznimno zabranjeno povesti svoje suradnike, u pogledu kojih je obavljena sigurnosna provjera, uključujući i suradnike iz kluba zastupnika (u pogledu pravnog uređenja pristupa vidjeti Prilog III. Dokumenta Vijeća br. 14029/15);

—

poništi tuženikovu prethodnu (usmenu) i u biti neobjavljenu odluku o odobrenju međunarodnog ugovora (u daljnjem tekstu: odluka o odobrenju), a koja se odnosi na davanje gore navedene izjave volje, u dijelu u kojem je sukladno tom ugovoru prilikom obavljanja uvida u te dokumente u posebno uređenim TTIP čitaonicama zastupnicima parlamenata država članica beziznimno zabranjeno povesti svoje suradnike, u pogledu kojih je obavljena sigurnosna provjera, uključujući i suradnike iz kluba zastupnika;

—

poništi tuženikovu (usmenu) odluku donesenu nakon sklapanja međunarodnog ugovora ili neobvezujućeg političkog sporazuma sa Sjedinjenim Američkim Državama u pogledu pravnog uređenja pristupa TTIP dokumentima, a kojom je to uređenje postalo pravno obvezno kao propis Unije (u daljnjem tekstu: odluka o uređenju pristupa), u dijelu u kojem je sukladno tom uređenju prilikom obavljanja uvida u te dokumente u posebno uređenim TTIP čitaonicama zastupnicima parlamenata država članica beziznimno zabranjeno povesti svoje suradnike, u pogledu kojih je obavljena sigurnosna provjera, uključujući i suradnike iz kluba zastupnika;

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog: Povreda članka 10. stavka 3. druge rečenice UEU-a u vezi s člankom 1. drugim stavkom UEU-a

Tužitelji tvrde da je člankom 10. stavkom 3. drugom rečenicom za Uniju i njezina tijela uspostavljena prisilna i objektivnopravna obveza da svoje odluke donose na što otvoreniji način. Ta obveza u pogledu pronalaženja najboljeg rješenja (optimizacijska obveza), koja je naglašena člankom 1. drugim stavkom UEU-a i teži ostvarenju najveće transparentnosti odlučivanja na razini Unije, može se dakako ograničiti ako u pojedinačnom slučaju postoji razlog za opravdanje u obliku legitimnog cilja prava Unije i ako je ograničenje prikladno, nužno i proporcionalno s obzirom na ostvarenje tog cilja. Takvi razlozi, međutim, ne postoje u odnosu na uskraćivanje mogućnosti da zastupnici u nacionalnim parlamentima prilikom pristupa TTIP dokumentima povedu suradnike iz kluba zastupnika u pogledu kojih je obavljena sigurnosna provjera.

Nadalje, ne može se opravdati čak ni to da građani Unije nemaju pristup TTIP dokumentima, kako su izloženi u čitaonicama.

Odredba članka 10. stavka 3. druge rečenice UEU-a povrijeđena je već zbog toga što se tuženikovo ovlaštenje za pregovore o TTIP-u proteže i na predmete koji su u nadležnosti država članica.

2.

Drugi tužbeni razlog: Povreda članka 15. stavka 1. UFEU-a u vezi s člankom 1. drugim stavkom UEU-a, zbog istih razloga koji su navedeni u prvom tužbenom razlogu