21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/7

i.

U kontekstu nacionalnog pravnog sustava gdje zakonodavno tijelo nije izričito i konačno odredilo u kojoj fazi postupka odluka može biti pobijana i kada o tome treba odlučivati sud u vezi s posebnim zahtjevom u svakom pojedinom slučaju u skladu sa pravilima običajnog prava, primjenjuje li se pravo na postupak koji „ne smije biti preskup” prema članku 11. stavku 4. Direktive 2011/92/EU (1) na postupak pred nacionalnim sudom u kojem se odlučuje o tomu je li ta konkretna tužba u pitanju iznesena u pravodobnoj fazi postupka?

ii.

Primjenjuje li se zahtjev da postupak „ne smije biti preskup” prema članku 11. stavku 4. Direktive 2011/92/EU na sve elemente sudskog postupka kojim se preispituju zakonitost (po nacionalnom pravu ili pravu EU-a) odluke, radnje ili propusta prema odredbama o sudjelovanju javnosti direktive ili samo na elemente u takvom pobijanju koji pripadaju pravu EU-a (ili konkretnije, samo na elemente pobijanja u vezi s pitanjima o odredbama sudjelovanja javnosti iz te direktive)?

iii.

Obuhvaća li izraz „odluke, radnje ili propusti” u članku 11. stavku 1. Direktive 2011/92/EU upravne odluke donesene tijekom odlučivanja o zahtjevu za izdavanjem odobrenja za provedbu projekta, bez obzira odlučuje li se takvim upravnim odlukama neopozivo i konačno o zakonskim pravima stranaka?

iv.

Treba li nacionalni sud, kako bi osigurao učinkovitu sudsku zaštitu u područjima obuhvaćenima pravom okoliša EU-a, tumačiti svoje nacionalno pravo na način koji je, u najvećoj mogućoj mjeri, usklađen s ciljevima koji su propisani u članku 9. stavku 3. UN/EZE Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, potpisane u Aarhusu 25. lipnja 1998., (a) u postupku pobijanja valjanosti postupka izdavanja odobrenja za provedbu projekta koji uključuje projekt od zajedničkog interesa određen u skladu s Uredbom br. 347/2013 (2) Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu, i/ili (b) u postupku pobijanja valjanosti postupka odobrenja za provedbu projekta gdje razvoj utječe na europsko područje određeno u skladu s Direktivom Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore?

v.

U slučaju pozitivnog odgovora na pitanje pod iv. (a) i/ili (b), sprječava li uvjet da tužitelji moraju „udovoljavati mjerilima iz nacionalnog prava, ako postoje”, to da Konvencija ima izravan učinak, u okolnostima kada su tužitelji ispunili sve uvjete iz nacionalnog prava za podnošenje zahtjeva i/ili su očito ovlašteni podnijeti zahtjev (a) u postupku pobijanja valjanosti postupka izdavanja odobrenja za provedbu projekta koji uključuje projekt od zajedničkog interesa određen u skladu s Uredbom br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu, i/ili (b) u postupku pobijanja valjanosti postupka izdavanja odobrenja za provedbu projekta kada razvoj utječe na europsko područje određeno u skladu s Direktivom Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore?

vi.

Mogu li države članice u zakonodavstvu propisati iznimke pravilu da postupci o okolišu ne smiju biti preskupi kada takva iznimka nije propisana Direktivom 2011/92/EU ili UN/EZE Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, potpisane u Aarhusu 25. lipnja 1998.? i

vii.

Osobito, je li zahtjev nacionalnog prava o postojanju uzročne veze između navodno protupravne radnje ili odluke i štete za okoliš kao uvjet za primjenu nacionalnog zakonodavstva, kojim se primjenjuje članak 9. stavak 4. UN/EZE Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, potpisane u Aarhusu 25. lipnja 1998. radi osiguranja da postupci koji se odnose na okoliš ne smiju biti preskupi, u skladu s Konvencijom?