Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62015TN0615

Predmet T-615/15: Tužba podnesena 2. studenoga 2015. – LL protiv Parlamenta

SL C 27, 25.1.2016, p. 66–67 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

25.1.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 27/66


Tužba podnesena 2. studenoga 2015. – LL protiv Parlamenta

(Predmet T-615/15)

(2016/C 027/84)

Jezik postupka: litavski

Stranke

Tužitelj: LL (Vilnius, Litva) (zastupnik: J. Petrulionis, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku glavnog tajnika Europskog parlamenta D(2014) 15503 od 17. travnja 2014. i Obavijest o terećenju br. 2014-575 donesenu 5. svibnja 2014. na temelju te odluke.;

naloži tuženiku snošenje svih tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi, tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Ispravnost isplate i valjanost i zakonitost njezina povrata

Tužitelj ističe da je Odlukom D(2014) 15503 glavni tajnik Europskog parlamenta potpuno neosnovano i nezakonito odlučio da je tužitelju iznos od 37 728 eura isplaćen neosnovano i, protivno članku 68. Provedbenih mjera Statuta zastupnika Europskog parlamenta i članku 80. Provedbenih pravila Financijske uredbe, naložio računovodstvenom službeniku Europskog parlamenta da izvrši povrat iznosa od 37 728 eura od tužitelja i, u skladu s propisanim postupkom, o tome obavijesti tužitelja putem Obavijesti o terećenju br. 2014-575.

Tužitelj smatra da je glavni tajnik Europskog parlamenta prilikom donošenja odluke uzeo u obzir samo dva elementa: izvještaj OLAF-a i činjenicu da tužitelj nije podnio dokaz da je plaćeni iznos upotrijebljen u predviđene svrhe. Međutim, tužitelj tvrdi da nije prikupljen nijedan podatak koji potvrđuje da je plaćeni iznos koristio u svrhe različite od predviđenih, protivno članku 14. Pravilnika o isplati troškova i naknada zastupnicima Europskog parlamenta.

Zastarni rok i primjena načela razumnog roka, pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja

Tužitelj tvrdi da u Odluci D(2014) 15503 glavnog tajnika Europskog parlamenta i u Obavijesti o terećenju br. 2014-575 nije poštovan zastarni rok iz članka 81. Financijske uredbe i članka 93. Provedbenih pravila Financijske uredbe te da nije postupano u skladu s načelima razumnog roka, pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja.

Tužitelj smatra da su relevantne EU institucije neosnovano, nepošteno i nerazumno dugo kasnile u izvršavanju svojih ovlasti i donošenju relevantnih odluka. Na taj način povrijeđena su tužiteljeva prava, uključujući pravo na obranu i odgovarajuće ostvarivanje tog prava, s obzirom na to da je, zbog dugog vremenskog razdoblja između događaja koji su predmet istrage i donošenja relevantnih odluka, tužitelju objektivno oduzeta mogućnost obrane od optužbi koje mu se stavljaju na teret kao i mogućnost podnošenja dokaza i poduzimanja svih potrebnih koraka za pravično rješenje slučaja koji se ispituje.


Top