Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 62015TN0015

    Predmet T-15/15: Tužba podnesena 13. siječnja 2015. – Costa protiv Parlamenta

    SL C 81, 9.3.2015, p. 26–27 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Date of document:
    13/01/2015
    Date lodged:
    13/01/2015
    Author:
    Opći sud
    Form:
    Pravosudna informacija
    Authentic language:
    talijanski

    9.3.2015   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 81/26

    Tužba podnesena 13. siječnja 2015. – Costa protiv Parlamenta

    (Predmet T-15/15)

    (2015/C 081/34)

    Jezik postupka: talijanski

    Stranke

    Tužitelj: Paolo Costa (Venecija, Italija) (zastupnici: G. Orsoni i M. Romeo, odvjetnici)

    Tuženik: Europski parlament

    Tužbeni zahtjev

    Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

    —

    proglasi ništavima i bez učinka 1au smislu članaka 263. i 264. Ugovora o funkcioniranju Europske unije odluku predsjednika Europskog parlamenta od 11. studenoga 2014., priopćenu 28. studenoga 2014., i sve akte na kojima se ta odluka temelji, koji su s njome povezani i koji su iz nje proizašli

    —

    naloži Europskom parlamentu snošenje svih troškova.

    Tužbeni razlozi i glavni argumenti

    Ova je tužba podnesena protiv odluke predsjednika Europskog parlamenta od 11. studenoga 2014., br. 318189, kojom se obustavlja isplata starosne mirovine tužitelja počevši od lipnja 2010. i nalaže povrat iznosa koje je on primio od srpnja 2009. do svibnja 2010.

    U potporu tužbi tužitelj ističe dva tužbena razloga.

    1.

    Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi pravnih pravila, na povredi Pravilnika o isplati troškova i naknada zastupnicima Europskog parlamenta kao i na povredi članka 12. Uredbe o doživotnim naknadama za članove Zastupničkog doma talijanskog parlamenta.

    —

    U tom se pogledu ističe povreda članka 12. stavka 2.a točke (v) Uredbe o doživotnim naknadama za članove Zastupničkog doma talijanskog parlamenta, na koju upućuje Pravilnik o isplati troškova i naknada zastupnicima Europskog parlamenta s obzirom na to da je ta odredba pogrešno upotrebljena kao osnova obustavu isplate mirovine zbog stupanja na dužnost predsjednika Lučke uprave u Veneciji.

    —

    Također se ističe da se dužnost predsjednika talijanske Lučke uprave ne ulazi u područje primjene članka 12. stavka 2a. točke (v) Uredbe s obzirom na to da ta dužnost, kako je to presudio Sud Europske unije u presudi od 10. listopada 2014. (C-270/13), predstavlja posebnu dužnost koja se dodjeljuje jedino na temelju dokazanih stručnih sposobnosti kandidata u području gospodarstva i prometa, koja nije povezana ni sa kojom političkom odlukom ili imenovanjem izvršne vlasti koje je političke naravi i koja ne obuhvaća izvršavanje političke funkcije.

    2.

    Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi Ugovorâ i pravnih pravila, na povredi članaka 4., 6. i 15. UEU-a, na povredi članka 1. Protokola uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (EKLJP) u području zaštite vlasništva, na povredi načela legitimnih očekivanja kao i na povredi načela dobre vjere.

    —

    U tom se pogledu ističe povreda članaka 4. i 13. UEU-a, koji nalažu Europskom parlamentu, kao i drugim institucijama, zaštitu legitimnih očekivanja koja, u okviru pravnog sustava Zajednice, ima svaki od subjekata koji su njegov sastavni dio.

    —

    Također se ističe povreda načela zaštite legitimnih očekivanja i dobre vjere, općih i temeljnih načela prava Unije koja su priznata i potvrđena u sudskoj praksi Suda Europske unije koja nalaže njihovo poštivanje uvijek u slučajevima kada je riječ o povratu iznosa isplaćenih fizičkoj osobi u dobroj vjeri.

    —

    Konačno, ističe se povreda članka 1. Protokola uz EKLJP o zaštiti vlasništva, na koji upućuje članak 6. UEU-a i koji ima istu obvezujuću snagu kao i Ugovori, koji nalaže obvezu zaštite legitimnih očekivanja fizičke osobe o postojanju njezinog prava na tražbinu i o njenoj zakonitoj naplati.
    Top