This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62014TN0122
Case T-122/14: Action brought on 19 February 2014 — Italy v Commission
Predmet T-122/14: Tužba podnesena 19. veljače 2014. – Italija protiv Komisije
Predmet T-122/14: Tužba podnesena 19. veljače 2014. – Italija protiv Komisije
SL C 102, 7.4.2014, p. 42–43
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
7.4.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 102/42 |
Tužba podnesena 19. veljače 2014. – Italija protiv Komisije
(Predmet T-122/14)
2014/C 102/63
Jezik postupka: talijanski
Stranke
Tužitelj: Talijanska Republika (zastupnici: S. Fiorentino, državni odvjetnik, i G. Palmieri, agent)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
— |
poništi pobijanu odluku; |
— |
naloži Komisiji snošenje troškova. |
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Predmetna tužba je upućena protiv Odluke Europske komisije br. C(2013) 8681 final od 9. prosinca 2013. kojom je Komisija, izvršavajući presudu Suda od 17. studenoga 2011. donesene u predmetu C-496/09, naložila Talijanskoj Republici plaćanje iznosa od 6 252 000,00 eura kao kaznu zbog zakašnjenja s plaćanjem.
Pobijana odluka odnosi se na drugo polugodište zakašnjenja, odnosno na razdoblje od 17. svibnja do 17. studenog 2012.
Talijanska vlada je istakla slijedeće tužbene razloge.
1. |
Prvi tužbeni razlog odnosi se na povredu članka 260. st. 1. i članka 260. stavka 3. točke 2. UFEU-a kao i na povredu presude koja je u izvršenju u odnosu na kredite odobrene poduzetnicima glede kojih je pokrenut postupak stečajne nagodbe ili čijim poslovanjem upravlja stečajni upravitelji. U tom se pogledu ističe da odluka, zapravo, ne isključuje iz suspendirane potpore, koja bi trebala nastupiti po isteku spomenutog polugodišta, kredite odobrene društvima dužnicima koji su u stečaju ili nad kojima se provodi neki od stečajnih postupaka, iako se, prema saznanjima talijanske vlade, radi o kreditima za čiju je naplatu država članica primijenila svu potrebnu žurnost i, stoga, su trebali biti izuzeti iz iznosa suspendirane potpore na temelju izreke presude koja je u izvršenju. |
2. |
Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu članka 14. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o osnivanju EZ-a (SL L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.) kao i nezakonitu primjenu čl. 11. Uredbe Komisije (EZ) br. 794/2004 od 21. travnja 2004. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 93. Ugovora o EZ (SL L 140, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 2., str. 9.). U tom se pogledu ističe da je Odlukom naloženo talijanskim nadležnim tijelima da primjene, pored iznosa koje duguju društva s osnove povrata državne potpore, kamatu prema složenom kamatnom računu kako je predviđen u čl. 11. Uredbe br. 794/2004. Talijanska vlada osporava takav nalog jer smatra da, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije (i, posebno, presudom od 11. prosinca 2008. donesene u predmetu C-295/07, Komisija/Département du Loiret i Scott SA), takva metoda izračuna kamate se ne može primijeniti, imajući u vidu odluke o povratu potpore prije stupanja na snagu Uredbe br. 794/2004 i, još manje, imajući u vidu odluke koje su prethodile objavi Obavijesti Komisije o kamatnim stopama koje se primjenjuju u slučaju povrata nezakonito dodijeljene potpore [neslužbeni prijevod] (SL C 110, 8.5.2003., str. 21.-22.) . |