1

Intervenijent Delta Lingerie podnio je 22. listopada 2010. prijavu za registraciju žiga Zajednice Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).

2

Žig za koji je podnesena prijava za registraciju je figurativni znak prikazan u nastavku koji sadržava verbalni element „darjeeling“ s bijelim slovima, uokviren u pravokutnik svijetlozelene boje:

3

Proizvodi i usluge za koje je podnesena prijava za registraciju pripadaju u razrede 25., 35. i 38. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i odgovaraju za svaki od tih razreda sljedećem opisu:

4

Prijava za registraciju žiga Zajednice objavljena je u Biltenu žigova Zajednice br. 4/11 od 7. siječnja 2011.

5

Tužitelj The Tea Board, subjekt koji je uspostavljen na temelju Indijskog zakona o čaju br. 29 iz 1953. i ovlašten za upravljanje proizvodnjom čaja, 7. travnja 2011. podnio je prigovor na temelju članka 41. Uredbe br. 207/2009 protiv registracije žiga za koji je podnesena prijava za registraciju koji obuhvaća proizvode i usluge iz točke 3. ove presude.

6

Prigovor je utemeljen na ranijim žigovima koji slijede:

7

Dva zajednička žiga Zajednice označuju proizvode koji pripadaju u razred 30. i odgovaraju sljedećem opisu: „Čaj“.

8

Razlozi navedeni u potporu prigovoru bili su oni navedeni u članku 8. stavcima 1. i 5. Uredbe br. 207/2009.

9

Osim toga, kao što to proizlazi iz elemenata koje je tužitelj predložio pred žalbenim vijećem, verbalni element „darjeeling“ – to jest verbalni element koji je zajednički suprotstavljenim znakovima – predstavlja zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla za čaj, registriranu Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 1050/2011 od 20. listopada 2011. o upisu naziva u Registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (Darjeeling (ZOZP)) (SL L 276, str. 5.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 255.), povodom prijave zaprimljene 12. studenoga 2007. Ta provedbena uredba donesena je na osnovi Uredbe Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (SL L 93, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 4., str. 184.), koja je u međuvremenu zamijenjena Uredbom (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 25., str. 31.).

10

Odjel za prigovore 10. srpnja 2012. odbio je prigovor zbog toga što, s jedne strane, kad je riječ o primjeni članka 8. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, proizvodi i usluge iz suprotstavljenih znakova nisu bili slični i, s druge strane, kad je riječ o primjeni članka 8. stavka 5. navedene uredbe, elementi koje je predložio tužitelj nisu bili dovoljni da se dokaže postojanje ugleda ranijih zajedničkih žigova Zajednice kod relevantne javnosti.

11

Tužitelj je 10. kolovoza 2012. na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 pred OHIM‑om podnio žalbu protiv odluke Odjela za prigovore.

12

Drugo žalbeno vijeće OHIM‑a odlukom od 17. rujna 2013. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) odbilo je žalbu i potvrdilo odluku Odjela za prigovore. To žalbeno vijeće osobito je zaključilo da, s obzirom na nepostojanje sličnosti proizvoda i usluga iz suprotstavljenih znakova, nije postojala vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Žalbeno je vijeće, štoviše, odbilo navodnu povredu članka 8. stavka 5. navedene uredbe zbog toga što elementi koje je predložio tužitelj nisu dovoljni kako bi se dokazalo da su bile ispunjene pretpostavke za primjenu navedenog članka.

13

Tužitelj zahtijeva od Općeg suda da:

14

OHIM zahtijeva od Općeg suda da:

15

Intervenijent zahtijeva od Općeg suda da:

16

Tužitelj je Općem sudu predložio dvije slike koje su uključene u tužbu i koje predstavljaju pročelje jednog ili više intervenijentovih prodajnih mjesta, dvije slike koje su bile uključene u tužbu i kojima se intervenijent koristio za oglašavanje, više stranica preuzetih s internetske stranice naslovljene „Lingerie Stylist Blog“ (Prilog 7.) kao i više stranica preuzetih s internetske stranice naslovljene „TheStriversRow“ (Prilog 8.). Ti elementi, kao što je to na raspravi potvrdio tužitelj, nisu bili predloženi u postupku pred OHIM‑ovim tijelima.

17

OHIM osporava dopuštenost tih slika i priloga kao i njihovu dokaznu snagu. Intervenijent smatra da navedeni elementi nisu relevantni u ovom slučaju.

18

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, svrha je tužbi pred Općim sudom nadzor zakonitosti odluka žalbenih vijeća OHIM‑a u smislu članka 65. Uredbe br. 207/2009 te se zakonitost pobijanog akta ocjenjuje prema činjeničnim i pravnim okolnostima koje su postojale na dan donošenja akta, tako da funkcija Općeg suda nije ponovno ispitivanje činjeničnih okolnosti u odnosu na dokumente koji su pred njim prvi put izneseni. Dakle, gore navedene elemente treba odbaciti, pri čemu nije nužno ispitivati njihovu dokaznu snagu (rješenje od 7. veljače 2013., Majtczak/Feng Shen Technology i OHIM, C‑266/12 P, EU:C:2013:73, t. 45.; vidjeti presudu od 24. studenoga 2005., Sadas/OHIM – LTJ Diffusion (ARTHUR ET FELICIE), T‑346/04, Zb., EU:T:2005:420, t. 19. i navedenu sudsku praksu).

19

Tužitelj navodi dva tužbena razloga, od kojih se prvi odnosi na povredu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, a drugi na povredu članka 8. stavka 5. navedene uredbe.

20

U okviru prvog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće pogrešno isključilo vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, nakon što je utvrdilo da su proizvodi i usluge iz suprotstavljenih znakova potpuno različiti. Tužitelj osobito prigovara žalbenom vijeću da nije poštovalo opseg zaštite zajedničkih žigova Zajednice koja proizlazi iz članka 66. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, provodeći u ovom slučaju istu vrstu ocjenjivanja koju bi provodilo kako bi ocijenilo postoji li vjerojatnost dovođenja u zabludu između dvaju pojedinačnih žigova. U tom pogledu tužitelj tvrdi da je temeljna funkcija zajedničkog žiga poput ranijih žigova u ovom slučaju da jamče da proizvodi i usluge na koje se žig odnosi potječu od poduzetnika smještenog na području zemljopisnog podrijetla na koje upućuje žig o kojem je riječ. Prema tužiteljevu mišljenju, ta funkcija jasno se razlikuje od funkcije pojedinačnog žiga, koja se sastoji u tome da potrošaču jamči trgovačko podrijetlo uključenih proizvoda i usluga.

21

Tužitelj u biti smatra da zbog posebne funkcije zajedničkih žigova koja proizlazi iz članka 66. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 treba uzeti u obzir činjenicu da proizvodi i usluge obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima mogu imati isto zemljopisno podrijetlo, s jedne strane, kao kriterij u okviru procjene njihove sličnosti i, s druge strane, kao odlučujući element tijekom opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu. U tom pogledu tužitelj podupire da je opasnost od dovođenja u zabludu u slučajevima kao što je ovaj u tome da potrošači mogu smatrati da je zemljopisno podrijetlo proizvoda ili njihovih sirovina i usluga iz suprotstavljenih znakova isto.

22

Tako se argumentacija iz prvog tužbenog razloga dijeli na dva dijela. U prvom dijelu tužitelj u biti tvrdi da je žalbeno vijeće u okviru ocjene članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 počinilo pogrešku koja se tiče prava, time što je propustilo tijekom usporedbe proizvoda i usluga iz suprotstavljenih znakova uzeti u obzir njihovo stvarno ili moguće podrijetlo, čime nije poštovalo posebnu funkciju zajedničkih žigova kojima se zaštićuje zemljopisno podrijetlo. U drugom dijelu tužitelj u biti predbacuje žalbenom vijeću da je počinilo pogrešku koja se tiče prava time što je pri općoj ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 propustilo uzeti u obzir stvarno ili moguće zemljopisno podrijetlo proizvoda ili usluga iz suprotstavljenih znakova i time nije poštovalo posebnu funkciju zajedničkih žigova koja proizlazi iz članka 66. stavka 2. navedene uredbe.

23

OHIM i intervenijent osporavaju tužiteljeve argumente.

24

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 između dvaju suprotstavljenih žigova ne može se ocjenjivati na osnovi apstraktne usporedbe suprotstavljenih znakova i proizvoda i usluga obuhvaćenih tim žigovima. Procjena te vjerojatnosti više treba biti utemeljena na dojmu koji relevantna javnost ima o navedenim znakovima, proizvodima i uslugama (presuda od 24. svibnja 2011., ancotel./OHIM – Acotel (ancotel.), T‑408/09, EU:T:2011:241, t. 29.).

25

Točnije, prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu treba uzeti u obzir da je prosječni potrošač kategorije navedenih proizvoda prosječno obaviješten i postupa s uobičajenom pažnjom i opreznošću. Relevantnu javnost za ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu čine korisnici koji bi mogli koristiti i proizvode i usluge obuhvaćene ranijim žigom i one koji su obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava za registraciju (vidjeti presudu ancotel., t. 24. supra, EU:T:2011:241, t. 37. i 38. i navedenu sudsku praksu).

26

U ovom slučaju, s obzirom na to da pobijana odluka ne sadržava nikakvu posebnu analizu u vezi s relevantnom javnosti i da je žalbeno vijeće potpuno odobrilo analizu Odjela za prigovore u cilju primjene članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, treba se osvrnuti na odluku Odjela za prigovore. Naime, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da, kada žalbeno vijeće potvrdi odluku tijela OHIM‑a nižeg stupnja, ta odluka i njezino obrazloženje čine dio konteksta u kojem je donesena odluka žalbenog tijela, konteksta koji je strankama poznat i koji omogućuje sudu da u potpunosti provodi svoj nadzor zakonitosti što se tiče osnovanosti ocjene žalbenog vijeća (vidjeti presudu od 28. lipnja 2011., ReValue Immobilienberatung/OHIM (ReValue), T‑487/09, EU:T:2011:317, t. 20. i navedenu sudsku praksu).

27

Prema odluci Odjela za prigovore, usluge koje proizlaze iz razreda 35. nude profesionalna društva koja djeluju u području maloprodaje, oglašavanja, menadžmenta i drugima. Što se tiče usluga iz razreda 38., Odjel za prigovore smatrao je da su one namijenjene javnosti u području telekomunikacija.

28

S obzirom na to da Odjel za prigovore nije izvršio nikakvu posebnu analizu što se tiče relevantne javnosti kojoj su upućeni proizvodi obuhvaćeni suprotstavljenim žigovima, treba implicitno zaključiti da su proizvodi o kojima je riječ upućeni istoj javnosti.

29

U tom pogledu, iz odluke Odjela za prigovore proizlazi da je ta javnost – kojoj su upućeni i proizvodi obuhvaćeni prijavljenim žigom i proizvodi obuhvaćeni ranijim žigovima – široka javnost. Naime, tijekom svoje procjene o postojanju ugleda ranijih žigova Odjel za prigovore morao je odrediti javnost kojoj su bili upućeni ti žigovi (vidjeti u tom smislu presudu od 6. veljače 2007., Aktieselskabet af 21. november 2001/OHIM – TDK Kabushiki Kaisha (TDK), T‑477/04, Zb., EU:T:2007:35, t. 48.). Odjel za prigovore također je smatrao da dokazi koje je pružio tužitelj nisu upućivali na to da široka javnost na relevantnom području, to jest široka javnost Europske unije, prepoznaje ranije žigove.

30

Stoga, budući da je žalbeno vijeće potpuno odobrilo odluku Odjela za prigovore što se tiče primjene članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, iz pobijane odluke treba zaključiti da su proizvodi obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima upućeni istoj javnosti, to jest širokoj javnosti. Tužitelj se, osim toga, slaže s tim pristupom kada tvrdi da čaj i odjeća imaju iste potrošače. Što se tiče usluga iz razreda 35. i 38. koje su obuhvaćene prijavljenim žigom, žalbeno vijeće implicitno je smatralo, kao što je to potvrdio i OHIM u svojem odgovoru na tužbu, da su općenito upućene profesionalnoj javnosti.

31

U tom pogledu treba zaključiti da ništa ne omogućava dovođenje u pitanje zaključaka koje je potvrdilo žalbeno vijeće u vezi s tim, koje stranke u sporu u svakom slučaju nisu osporile.

32

U skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig. Osim toga, vjerojatnost dovođenja u zabludu predstavlja vjerojatnost da javnost vjeruje da predmetni proizvodi ili usluge potječu od istog poduzetnika ili gospodarski povezanih poduzetnika (vidjeti presudu od 9. lipnja 2010., Muñoz Arraiza/OHIM – Consejo Regulador de la Denominación de Origen Calificada Rioja (RIOJAVINA), T‑138/09, Zb., EU:T:2010:226, t. 25. i navedenu sudsku praksu).

33

Osim toga, treba navesti da članak 66. Uredbe br. 207/2009 predviđa mogućnost registracije zajedničkih žigova Zajednice. U skladu s njegovim stavkom 1., zajednički žig Zajednice je „žig Zajednice koji je kao takav opisan u prijavi žiga i koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga članova udruge koja je nositelj tog žiga od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika“. Pojašnjeno je da „[u]druge proizvođača, pružatelja usluga ili trgovaca koje, sukladno zakonu koji se na njih primjenjuje, u svoje ime mogu ostvarivati prava i preuzimati obveze svake vrste, sklapati ugovore ili poduzimati druge pravne radnje, tužiti i biti tužene, kao i pravne osobe na koje se primjenjuje javno pravo“, mogu podnositi prijave zajedničkih žigova Zajednice. Članak 66. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 precizira da se njezine odredbe primjenjuju na zajedničke žigove Zajednice, „osim ako je člancima 67. do 74.“ iste uredbe drukčije predviđeno.

34

Članak 66. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 omogućuje da se kao zajednički žigovi Zajednice u smislu stavka 1. navedenog članka registriraju „znakovi ili oznake koji u trgovini mogu služiti za označivanje zemljopisnog podrijetla proizvoda ili usluga“, i to odstupajući od članka 7. stavka 1. točke (c) iste uredbe, prema kojem se neće registrirati žigovi koji se sastoje isključivo od takvih oznaka ili podataka.

35

Iz sudske prakse proizlazi da, u skladu s odredbom članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 u vezi s njezinim člankom 66. stavkom 3., zajednički žig Zajednice, kao svaki žig, uživa zaštitu protiv svake povrede koja bi proizlazila iz registracije žiga Zajednice gdje postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu (presuda RIOJAVINA, t. 32. supra, EU:T:2010:226, t. 22.).

36

Kao što su to u više navrata podsjetili Sud i Opći sud, u cilju primjene članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, opasnost od dovođenja u zabludu pretpostavlja u isto vrijeme istovjetnost ili sličnost suprotstavljenih znakova i istovjetnost ili sličnost proizvoda ili usluga koje su njime obuhvaćene. Radi se o kumulativnim uvjetima (vidjeti rješenje od 25. studenoga 2010., Lufthansa AirPlus Servicekarten/OHIM, C‑216/10 P, EU:C:2010:719, t. 26. i navedenu sudsku praksu i presudu od 5. prosinca 2012., Consorzio vino Chianti Classico/OHIM – FFR (F. F. R.), T‑143/11, EU:T:2012:645, t. 19. i navedenu sudsku praksu).

37

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, kako bi se ocijenilo postoji li istovjetnost ili sličnost proizvoda i usluga koji su obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima, u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, treba uzeti u obzir sve relevantne čimbenike koji su svojstveni za njihov međusobni odnos. Ti čimbenici osobito uključuju njihovu prirodu, namjenu, upotrebu te njihovu konkurentnost ili komplementarnost (vidjeti presude od 18. prosinca 2008., Les Éditions Albert René/OHIM, C‑16/06 P, Zb., EU:C:2008:739, t. 65. i navedenu sudsku praksu i od 21. ožujka 2013., Event/OHIM – CBT Comunicación Multimedia (eventer EVENT MANAGEMENT SYSTEMS), T‑353/11, EU:T:2013:147, t. 40. i navedenu sudsku praksu). Mogu se uzeti u obzir i drugi čimbenici kao što su kanali isporuke predmetnih proizvoda ili okolnost da se proizvodi često prodaju na istim specijaliziranim prodajnim mjestima, što dotičnom potrošaču može olakšati stvaranje uskih veza među njima te pojačati dojam da ih proizvodi isti poduzetnik (vidjeti presudu od 18. lipnja 2013., Otero González/OHIM – Apli‑Agipa (APLI‑AGIPA), T‑522/11, EU:T:2013:325, t. 32. i navedenu sudsku praksu).

38

U ovom slučaju Odjel za prigovore ocijenio je da proizvodi obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava za registraciju iz razreda 25. nisu bili slični čaju, proizvodu koji je obuhvaćen ranijim žigovima, zbog njihovih odnosnih priroda, namjena, kanala isporuke i mreže uključenih distributera kao i zbog činjenice da nisu bili ni međusobno komplementarni ni konkurentni. Odjel za prigovore tako je zaključio da ne postoji nikakva veza među tim proizvodima. Isto je zaključio i u pogledu usluga iz razreda 35. i 38. koje su obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava za registraciju. Žalbeno vijeće u cijelosti je potvrdilo zaključke Odjela za prigovore. U tom pogledu ono je odbilo tužiteljeve argumente o temeljnoj funkciji zajedničkih žigova kao što su raniji žigovi, za koje se, prema tužiteljevu mišljenju, primjenjuje članak 66. stavak 2. Uredbe br. 207/2009.

39

Tužitelj pred Općim sudom u bitnome temelji svoju argumentaciju na toj „temeljnoj funkciji“ zajedničkih žigova kao što su raniji žigovi i tvrdi da se trebalo smatrati da su proizvodi i usluge obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima slični zato što su mogli imati isto zemljopisno podrijetlo.

40

U tom pogledu treba navesti da je, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 8. Uredbe br. 207/2009, cilj zaštite koju daje žig Zajednice osobito osigurati funkciju žiga kao oznake podrijetla. Radi se o njegovoj temeljnoj funkciji, a to je jamčiti potrošaču ili krajnjem korisniku istovjetnost podrijetla proizvoda ili usluga označenih žigom te mu omogućiti da taj proizvod ili uslugu bez mogućnosti zablude razlikuje od proizvoda i usluga drugog podrijetla (vidjeti presudu od 16. srpnja 2009., American Clothing Associates/OHIM i OHIM/American Clothing Associates, C‑202/08 P i C‑208/08 P, Zb., EU:C:2009:477, t. 40. i navedenu sudsku praksu).

41

U ovom slučaju nije sporno da verbalni element „darjeeling“ u trgovini može služiti kao oznaka zemljopisnog podrijetla proizvoda obuhvaćenog ranijim žigovima. Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje argumentacijom OHIM‑a o mogućem dojmu te riječi kod dijela javnosti koja ne prepoznaje riječ „darjeeling“ kao zemljopisni naziv. Naime, iako je točno da je, kao što to valjano navodi tužitelj, temeljna funkcija oznake zemljopisnog podrijetla da potrošačima jamči zemljopisno podrijetlo proizvoda i njihove posebne kvalitete (vidjeti u tom smislu presudu od 29. ožujka 2011., Anheuser‑Busch/Budějovický Budvar, C‑96/09 P, Zb., EU:C:2011:189, t. 147.), isto ne vrijedi za temeljnu funkciju zajedničkog žiga Zajednice. Činjenica da je zadnjenavedeni sastavljen od oznake koja bi mogla označavati zemljopisno podrijetlo obuhvaćenih proizvoda ne dovodi u pitanje temeljnu funkciju svakog kolektivnog žiga, kao što proizlazi iz članka 66. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, to jest funkciju da se razlikuju proizvodi ili usluge članova udruge koja je nositelj žiga od proizvoda ili usluga drugih udruga ili poduzetnika (vidjeti u tom smislu presudu RIOJAVINA, t. 32. supra, EU:T:2010:226, t. 26. i 27.). Stoga se funkcija zajedničkog žiga Zajednice ne mijenja zbog njegove registracije na temelju članka 66. stavka 2. Uredbe br. 207/2009. Točnije, radi se o znaku koji omogućuje razlikovanje proizvoda ili usluga u odnosu na udrugu koja je nositelj žiga, a ne u odnosu na njihovo zemljopisno podrijetlo.

42

Naime, iako članak 66. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 uvodi odstupanje od njezina članka 7. stavka 1. točke (c), ublažavajući uvjete registracije i omogućavajući da se registriraju žigovi koji označavaju podrijetlo obuhvaćenih proizvoda (vidjeti u tom smislu presudu od 13. lipnja 2012., Organismos Kypriakis Galaktokomikis Viomichanias/OHIM – Garmo (HELLIM), T‑534/10, Zb., EU:T:2012:292, t. 51.), navedena uredba primjenjuje se, u skladu sa svojim člankom 66. stavkom 3., osim ako je izričito drukčije predviđeno, na sve zajedničke žigove Zajednice, uključujući i one koji su registrirani na temelju njezina članka 66. stavka 2.

43

Posljedično, budući da nijedna odredba iz poglavlja Uredbe br. 207/2009 koje je posvećeno zajedničkim žigovima Zajednice ne omogućuje zaključak da je temeljna funkcija zajedničkih žigova Zajednice, uključujući i one koji su sastavljeni od oznake koja označava zemljopisno podrijetlo obuhvaćenih proizvoda, različita od funkcije pojedinačnih žigova Zajednice, treba zaključiti da je njihova temeljna funkcija razlikovanje proizvoda ili usluga označenih u odnosu na poseban subjekt od kojeg potječu, a ne u odnosu na njihovo zemljopisno podrijetlo.

44

Stoga tužitelj pogrešno smatra da zajednički žig Zajednice koji čini oznaka koja može služiti za označavanje zemljopisnog podrijetla obuhvaćenih proizvoda ili usluga ne može razlikovati proizvode ili usluge udruge koja je nositelj žiga od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika.

45

Naime, u skladu s člankom 67. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009, podnositelj prijave za registraciju zajedničkog žiga Zajednice mora dostaviti propise koji uređuju uporabu žiga za koji je podnesena prijava za registraciju koji moraju sadržavati uvjete za uporabu žiga, popis osoba ovlaštenih za uporabu tog žiga kao i uvjete članstva u udruzi koja podnosi prijavu. Prema članku 71. Uredbe br. 207/2009, nositelj zajedničkog žiga Zajednice može izmijeniti te propise koji uređuju uporabu žiga. Tako su uvjeti pristupanja udruzi koja je nositelj žiga, za žigove iz članka 66. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, uređeni njezinim propisima koji uređuju uporabu žiga. Točno je da se na temelju gore navedenog članka 67. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, koji je naveo tužitelj, propisima koji uređuju uporabu žiga iz članka 66. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 svakoj osobi čiji proizvodi ili usluge potječu iz određenog zemljopisnog područja mora dopustiti da postane članicom udruge koja je nositelj žiga. Međutim, Uredba br. 207/2009 ne isključuje to da udruga koja je nositelj zajedničkog žiga Zajednice iz članka 66. stavka 2. navedene uredbe može u propisima kojima se uređuje uporaba tog žiga predvidjeti da subjekti ili osobe koje surađuju sa subjektima čiji proizvodi potječu iz zemljopisnog područja o kojem je riječ ili koriste proizvode udruge nositelja žiga kao sirovine mogu pristupiti udruzi koja je nositelj i upotrebljavati taj žig a da nemaju sjedište u području zemljopisnog podrijetla koje taj žig označava i da njihovi proizvodi ne potječu izravno iz dotičnog zemljopisnog područja.

46

Iz gore navedenog proizlazi da je funkcija zajedničkih žigova Zajednice iz članka 66. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 razlikovanje proizvoda ili usluga obuhvaćenih takvim žigovima u odnosu na subjekt koji je nositelj žiga, a ne u odnosu na njihovo zemljopisno podrijetlo.

47

Tužiteljev argument koji se odnosi na presudu Bundesgerichtshofa (njemački savezni sud) od 30. studenoga 1995. (predmet I ZB 32/93, objavljen 1996., GRUR 270, 271 (MADEIRA)), koji je presudio da zajednički žig jamči da proizvodi potječu od poduzetnika koji ima sjedište u području zemljopisnog podrijetla i koji ima dozvolu da upotrebljava zajednički žig, mora se odbaciti. Kao što to proizlazi iz sudske prakse, sustav zajedničkih žigova samostalan je sustav koji čini skup pravila i koji teži postizanju specifičnih ciljeva, pri čemu je njegova primjena neovisna o bilo kojem nacionalnom sustavu (vidjeti u tom smislu presudu od 16. svibnja 2007., Trek Bicycle/OHIM – Audi (ALLTREK), T‑158/05, EU:T:2007:143, t. 63.).

48

Naposljetku, treba navesti da ni članak 7. stavak 1. točka (k) Uredbe br. 207/2009 – koji, pod uvjetima, utvrđuje apsolutni razlog za odbijanje registracije znaka kao žiga Zajednice ako znak u pitanju sadržava ili se sastoji od zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla na temelju Uredbe br. 510/2006 koja je zamijenjena Uredbom br. 1151/2012 – ni članak 164. iste uredbe – koji se, upućujući na članak 14. Uredbe br. 510/2006, odnosi na odnose između, s jedne strane, žigova za koje je podnesena prijava za registraciju i, s druge strane, zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla u smislu Uredbe br. 510/2006 – nisu relevantni u ovom slučaju. Naime, u okviru ovog spora tužitelj pred tijelima OHIM‑a nije naveo zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla u smislu Uredbe br. 510/2006, već je pokrenuo postupak povodom prigovora koji se temelji na zajedničkim žigovima Zajednice navedenima u točki 6. ove presude i na relativnim razlozima za odbijanje iz članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 5. Uredbe br. 207/2009.

49

U svjetlu prethodnih razmatranja, treba, poput OHIM‑a i intervenijenta, navesti da, kada su u okviru postupka povodom prigovora suprotstavljeni znakovi, s jedne strane, zajednički žigovi i, s druge strane, pojedinačni žigovi, usporedba obuhvaćenih proizvoda i usluga mora se provoditi prema istim kriterijima kao što su oni koji se primjenjuju kada se ocjenjuje sličnost ili istovjetnost proizvoda ili usluga obuhvaćenih dvama pojedinačnim žigovima.

50

Stoga u ovom slučaju treba potvrditi zaključak žalbenog vijeća, kako je naveden u točki 38. ove presude. Naime, opće je poznato da odjeću i čaj u pravilu ne proizvode isti poduzetnici niti se prodaju pod istim žigom. Tako se ne može smatrati da proizvođač odjeće također djeluje u području ekstrakcije i prodaje čaja. Drugim riječima, relevantna javnost neće smatrati da proizvodi obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima imaju isto trgovačko podrijetlo niti da ih proizvodi isti poduzetnik (vidjeti u tom smislu presudu od 18. studenoga 2014., Repsol/OHIM – Adell Argiles (ELECTROLINERA), T‑308/13, EU:T:2014:965, t. 38.). Osim toga, očito je da proizvodi o kojima je riječ nisu komplementarni, a još su manje konkurentni te su njihovi kanali isporuke različiti.

51

Osim toga, s obzirom na ono što je izloženo u točkama 40. do 47. ove presude, mora se odbiti tužiteljeva argumentacija prema kojoj bi mogućnost da bi javnost mogla smatrati da proizvodi i usluge obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima imaju isto zemljopisno podrijetlo mogla predstavljati kriterij koji bi bio dovoljan za utvrđivanje njihove sličnosti ili istovjetnosti u cilju primjene članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

52

Naime, kao što to potvrđuje OHIM, u istom zemljopisnom području može se proizvoditi vrlo širok raspon proizvoda i usluga. Štoviše, ništa ne isključuje da neka regija čiji je zemljopisni naziv registriran kao zajednički žig Zajednice, na temelju članka 66. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, bude izvor različitih sirovina koje se mogu upotrebljavati za proizvodnju različitih i raznovrsnih proizvoda. S obzirom na te zaključke, široko tumačenje članka 66. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, na koje se poziva tužitelj, dovelo bi do toga, kao što to tvrdi intervenijent, da se zajedničkim žigovima Zajednice dodijeli apsolutna zaštita, neovisna o proizvodima obuhvaćenima suprotstavljenim znakovima, što bi bilo protivno samom tekstu članka 8. stavka 1. točke (b) navedene uredbe.

53

Isto vrijedi za usluge iz razreda 35. i 38. Sama mogućnost da prosječni potrošač može smatrati da su usluge o kojima je riječ, to jest usluge maloprodaje koje su ponuđene pod žigom DARJEELING, povezane s proizvodima koji potječu iz zemljopisnog područja istog imena, ili da su telekomunikacijske usluge ponuđene pod istim žigom povezane s navedenim zemljopisnim područjem, ne može biti dovoljna da se utvrdi sličnost između usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava za registraciju i proizvoda obuhvaćenog ranijim žigovima.

54

Osim toga, treba odbiti tužiteljev argument koji se odnosi na grafički prikaz verbalnog elementa „darjeeling“ koji je sadržan u žigu za koji je podnesena prijava za registraciju i na vezu koju bi sličnost točaka na slovima „j“ i „i“ s listovima čaja mogla stvoriti između čaja i proizvoda obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava za registraciju. Naime, čak i ako se pretpostavi da navedene točke doista sliče listovima i osobito listovima čaja te da one stvaraju vezu između čaja i proizvoda obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava za registraciju, ta veza ne bi bila dovoljna da stvori sličnost ili istovjetnost proizvoda ili usluga obuhvaćenih suprotstavljenim znakovima u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

55

U drugom dijelu prvog tužbenog razloga tužitelj u biti prigovara žalbenom vijeću da je pri općoj ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 propustilo uzeti u obzir stvarno ili moguće zemljopisno podrijetlo proizvoda ili usluga obuhvaćenih suprotstavljenim znakovima.

56

S obzirom na to da je tužiteljeva argumentacija izložena u okviru prvog dijela prvog tužbenog razloga u vezi sa sličnosti proizvoda i usluga obuhvaćenih suprotstavljenim znakovima bila odbačena te da, posljedično, jedan od dvaju uvjeta koji su navedeni u članku 8. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009 nije ispunjen, treba navesti da je žalbeno vijeće u ovom slučaju valjano odbilo njegovu primjenu.

57

Točno je da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu podrazumijeva određenu međuovisnost čimbenika koji se uzimaju u obzir te osobito sličnosti žigova i obuhvaćenih proizvoda ili usluga. Na taj se način nizak stupanj sličnosti obuhvaćenih proizvoda ili usluga može nadomjestiti većim stupnjem sličnosti žigova, kao i obrnuto (vidjeti rješenja od 27. travnja 2006., L’Oréal/OHIM, C‑235/05 P, EU:C:2006:271, t. 35. i navedenu sudsku praksu i od 2. listopada 2014., Przedsiębiorstwo Handlowe Medox Lepiarz/OHIM, C‑91/14 P, EU:C:2014:2261, t. 23. i navedenu sudsku praksu).

58

Međutim, iako se moguća sličnost suprotstavljenih znakova mora uzeti u obzir u okviru te opće ocjene, ona sama ne predstavlja vjerojatnost dovođenja u zabludu među tim znakovima (vidjeti po analogiji presude od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, Zb., EU:C:1998:442, t. 22. i od 16. listopada 2013., Mundipharma/OHIM – AFT Pharmaceuticals (Maxigesic), T‑328/12, EU:T:2013:537, t. 62.). Naime, mora biti utvrđen određeni, makar minimalni stupanj sličnosti između obuhvaćenih proizvoda i usluga, kako bi velika sličnost ili, ovisno o slučaju, istovjetnost suprotstavljenih znakova, u svjetlu načela međuovisnosti čimbenika, mogla dovesti do vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. U ovom slučaju, kako je to žalbeno vijeće pravilno zaključilo, proizvodi i usluge obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima nisu slični.

59

U tom pogledu treba navesti da iz ustaljene sudske prakse proizlazi da zajednički žig ne može uživati povećanu zaštitu na temelju članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 ako je u okviru opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu utvrđeno da sličnost između proizvoda i usluga nije dovoljna da bi dovela do te vjerojatnosti (vidjeti po analogiji o sličnosti znakova presudu F. F. R., t. 36. supra, EU:T:2012:645, t. 61.). Stoga, čak i kada je riječ o ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu između zajedničkih žigova Zajednice i pojedinačnih žigova Zajednice, sličnost suprotstavljenih znakova također ne može, u svjetlu načela međuovisnosti kriterija, nadomjestiti nepostojanje sličnosti između proizvoda obuhvaćenog ranijim žigovima i proizvoda i usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava za registraciju.

60

Uostalom, s obzirom na ono što je izloženo u točkama 40. do 43. ove presude u vezi s temeljnom funkcijom zajedničkih žigova iz članka 66. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, treba odbiti tužiteljev argument prema kojem, kada se ocjenjuje vjerojatnost dovođenja u zabludu između takvih zajedničkih žigova Zajednice i pojedinačnih žigova, ta se vjerojatnost ne sastoji u tome da javnost može vjerovati da proizvodi i usluge o kojima je riječ potječu od istog poduzetnika ili, ako je primjenjivo, od gospodarski povezanih poduzetnika, već u tome da javnost može vjerovati da proizvodi ili usluge obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima ili sirovine korištene za njihovu proizvodnju mogu imati isto zemljopisno podrijetlo.

61

Osim toga, čak i ako bi se smatralo da podrijetlo proizvoda ili usluga obuhvaćenih suprotstavljenim znakovima može biti jedan od čimbenika koji se uzimaju u obzir pri općoj ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu, u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, ta se odredba ne bi mogla primijeniti, kao što je to gore navedeno, kada, kao u ovom slučaju, jedan od ondje navedenih kumulativnih uvjeta nije ispunjen.

62

Nadalje, ne može se prihvatiti ni argument u vezi s navodno visokim stupnjem razlikovnog karaktera. Točno je da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, vjerojatnost dovođenja u zabludu između dvaju suprotstavljenih znakova to veća što je razlikovni karakter ranijeg žiga veći (presude od 11. studenoga 1997., SABEL, C‑251/95, Zb., EU:C:1997:528, t. 24.; Canon, t. 58. supra, EU:C:1998:442, t. 18. i od srpnja 2013., Specsavers International Healthcare i dr., C‑252/12, Zb., EU:C:2013:497, t. 36.). Čak i ako bi se u ovom slučaju smatralo da su raniji žigovi imali visok stupanj razlikovnog karaktera, ta okolnost ne bi mogla nadomjestiti potpuno nepostojanje sličnosti proizvoda i usluga obuhvaćenih suprotstavljenim žigovima.

63

Stoga treba u cijelosti odbiti prvi tužbeni razlog.

64

U svojem drugom tužbenom razlogu tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće pogrešno zaključilo da uvjeti za primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 u ovom slučaju nisu ispunjeni.

65

Treba podsjetiti da, u skladu s člankom 8. stavkom 5. Uredbe br. 207/2009, „na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga u smislu stavka 2., žig za koji je podnesena prijava neće se registrirati kad je istovjetan s ranijim žigom ili sličan ranijem žigu, a zatražena je registracija za proizvode ili usluge koji nisu slični onima za koje je registriran raniji žig, kad, u slučaju ranijeg žiga Zajednice, žig ima ugled u Zajednici i kad, u slučaju ranijeg nacionalnog žiga, žig ima ugled u dotičnoj državi članici i kada bi uporaba žiga za koji je podnesena prijava bez opravdanog razloga nepošteno iskoristila razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili im naštetila“.

66

Naime, iako je točno da se primarna uloga žiga sastoji u oznaci podrijetla, svaki žig ima i neovisnu svojstvenu mu gospodarsku vrijednost koja se razlikuje od vrijednosti proizvoda ili usluga za koje je registriran. Tako članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 osigurava zaštitu žiga s ugledom u pogledu svake prijave istovjetnog ili sličnog žiga koji bi mogao ugroziti njegov ugled, iako proizvodi obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava nisu slični onima za koje je registriran raniji žig (presude od 22. ožujka 2007., Sigla/OHIM – Elleni Holding (VIPS), T‑215/03, Zb., EU:T:2007:93, t. 35. i od 8. prosinca 2011., Aktieselskabet af 21. november 2001/OHIM – Parfums Givenchy (only givenchy), T‑586/10, EU:T:2011:722, t. 58.).

67

Iz teksta te odredbe proizlazi da je njezina primjena podvrgnuta trima uvjetima, to jest, kao prvo istovjetnosti ili sličnosti suprotstavljenih žigova, kao drugo, postojanju ugleda ranijeg žiga koji se navodi u potporu prigovoru i, kao treće, postojanju vjerojatnosti da bi se uporabom žiga za koji je podnesena prijava za registraciju bez opravdanog razloga nepošteno iskoristio razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili bi im naštetila. Ti su uvjeti kumulativni i ako jedan od njih nije ispunjen, navedena se odredba ne može primijeniti (vidjeti presudu od 12. studenoga 2014., Volvo Trademark/OHIM – Hebei Aulion Heavy Industries (LOVOL), T‑525/11, EU:T:2014:943, t. 18. i navedenu sudsku praksu).

68

Osim toga, članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 znači da su tri povrede koje su u njemu navedene posljedica određene razine sličnosti između ranijih i kasnijih žigova, zbog koje relevantna javnost stvara poveznicu između tih žigova, to jest uspostavlja vezu među njima, ali ih ne miješa (vidjeti presudu od 14. prosinca 2012., Bimbo/OHIM – Grupo Bimbo (GRUPO BIMBO), T‑357/11, EU:T:2012:696, t. 29. i navedenu sudsku praksu). Postojanje veze između žiga za koji je podnesena prijava i ranijeg uglednog žiga, koji se mora ocijeniti na općoj razini vodeći računa o svim čimbenicima koji su relevantni za pojedini slučaj, stoga je bitan uvjet za primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 (vidjeti presude od 25. svibnja 2005., Spa Monopole/OHIM – Spa‑Finders Travel Arrangements (SPA‑FINDERS), T‑67/04, Zb., EU:T:2005:179, t. 41. i navedenu sudsku praksu i od 11. prosinca 2014., Coca‑Cola/OHIM – Mitico (Master), T‑480/12, Zb., EU:T:2014:1062, t. 26. i navedenu sudsku praksu).

69

U svjetlu tih uvodnih razmatranja treba ispitati drugi tužiteljev tužbeni razlog.

70

Treba navesti da je za primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, kao i kod primjene stavka 1. istog članka, nužan preduvjet određenje relevantne javnosti. Osobito se u pogledu te javnosti mora ocijeniti postojanje sličnosti između suprotstavljenih znakova, mogući ugled ranijeg žiga i naposljetku postojanje veze između suprotstavljenih znakova.

71

K tome, treba navesti da se javnost koja se treba uzeti u obzir kako bi se ocijenilo postojanje jedne od povreda iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 razlikuje u odnosu na vrstu navodne povrede nositelja ranijeg žiga. Tako je relevantna javnost u odnosu na koju se mora provesti ocjena kada se radi o nepoštenom iskorištavanju razlikovnog karaktera ili ugleda ranijeg žiga prosječni potrošač proizvoda ili usluga za koje je podnesena prijava za registraciju kasnijeg žiga (presuda od 12. ožujka 2009., Antartica/OHIM, C‑320/07 P, EU:C:2009:146, t. 46. do 48.). S druge strane, kada se radi o šteti nanesenoj razlikovnom karakteru ili ugledu ranijeg žiga, javnost u pogledu koje se treba provesti ocjena sastoji se od prosječnog potrošača proizvoda ili usluga za koje je taj žig registriran, potrošača koji je prosječno obaviješten i postupa s uobičajenom pažnjom i opreznošću (vidjeti po analogiji presudu od 27. studenoga 2008., Intel Corporation, C‑252/07, Zb., EU:C:2008:655, t. 35.).

72

S obzirom na navedene ocjene u vezi s određenjem relevantne javnosti u okviru ocjene prvog tužiteljeva tužbenog razloga i činjenicu da stranke u sporu ne osporavaju pobijanu odluku o tom pitanju, treba zaključiti, s jedne strane, što se tiče proizvoda obuhvaćenog ranijim žigovima, da se relevantna javnost sastoji od široke javnosti Unije i, s druge strane, što se tiče žiga za koji je podnesena prijava za registraciju, da je relevantna javnost za proizvode iz razreda 25. također široka javnost potrošača Unije, dok je za usluge iz razreda 35. i 38. relevantna javnost načelno sastavljena od profesionalaca obuhvaćenih sektora.

73

U ovom slučaju nije sporno, kao što to pravilno navodi žalbeno vijeće, da su suprotstavljeni znakovi istovjetni na fonetskom planu i vrlo slični na vizualnom planu. Isto vrijedi za konceptualnu usporedbu između suprotstavljenih znakova. Naime, verbalni element „darjeeling“, koji je zajednički suprotstavljenim znakovima, može se u isto vrijeme odnositi i na vrstu čaja Darjeeling i na oznaku indijske regije istog naziva.

74

Uvodno treba navesti da članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 ne određuje pojam ugleda. Međutim, iz sudske prakse Suda koja se odnosi na tumačenje članka 5. stavka 2. Prve direktive Vijeća 89/104/EEZ od 21. prosinca 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 1989., L 40, str. 1.), čiji je sadržaj u biti jednak sadržaju članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, proizlazi da, kako bi se zadovoljio uvjet o ugledu, raniji žig mora biti poznat značajnom dijelu javnosti na koju se odnose proizvodi ili usluge obuhvaćene tim žigom (presuda TDK, t. 29. supra, EU:T:2007:35, t. 48.).

75

Točno je da je u tom pogledu Sud presudio da, kako bi se smatralo da neki žig ima ugled, on ne mora biti poznat određenom postotku relevantne javnosti (vidjeti presudu TDK, t. 29. supra, EU:T:2007:35, t. 49. i navedenu sudsku praksu). Međutim, u okviru ocjene ugleda ranijeg žiga u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 u obzir valja uzeti sve relevantne elemente predmeta, to jest, među ostalim, tržišni udio ranijeg žiga, intenzitet, zemljopisni doseg i trajanje uporabe žiga kao i količinu poduzetnikovih ulaganja u njegovu promidžbu (vidjeti presudu od 27. rujna 2012., El Corte Inglés/OHIM – Pucci International (Emidio Tucci), T‑373/09, EU:T:2012:500, t. 58. i navedenu sudsku praksu).

76

Kao što je to navedeno u točkama 33. i 34. ove presude, na oznake u trgovini koje mogu služiti za označivanje zemljopisnog podrijetla obuhvaćenih proizvoda ili usluga, jednom kada su registrirane kao zajednički žigovi Zajednice na temelju članka 66. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 i odstupajući od članka 7. stavka 1. točke (c), mogu se primijeniti odredbe navedene uredbe kao na sve zajedničke žigove Zajednice. Stoga se svaka ocjena u vezi sa žigom Zajednice iz članka 66. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, uključujući i ocjenu njegova ugleda u smislu članka 8. stavka 5., mora provoditi prema istim kriterijima kao i oni koji se primjenjuju na pojedinačne žigove.

77

U ovom slučaju Odjel za prigovore odbio je prigovor jer je utemeljen na članku 8. stavku 5. Uredbe br. 207/2009, tvrdeći da su, unatoč dokazanoj uporabi ranijih žigova, dokumenti i dokazi koje je predložio tužitelj dali premalo informacija o stvarnom opsegu te uporabe i nije bilo dovoljno naznaka što se tiče stupnja prepoznavanja koji su uživali raniji žigovi kod relevantne javnosti. Točnije, Odjel za prigovore smatrao je da tužitelj nije podnio dovoljno naznaka o opsegu prodaje, tržišnom udjelu i opsegu promidžbe ranijih žigova.

78

Žalbeno vijeće, iako je smatralo da se dokazi koje je predložio tužitelj nisu odnosili posebno na ranije žigove, zaključilo je da je Odjel za prigovore „mogao pretpostaviti da je ugled koji [je] uživa[o] Darjeeling kao [zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla] za čaj [bio] prenesen na isti znak zaštićen na temelju zajedničkog žiga za istovjetne proizvode, u najmanju ruku što se tiče ranijeg verbalnog žiga“. Žalbeno vijeće potom je odbilo relevantnost navodne činjenice da određeni broj proizvoda s ranijim žigom koji su prodani u Uniji nije posebno naveden, tvrdeći da se čaj Darjeeling „prodavao u [Uniji], gdje [je] uživa[o] ugled“. Točnije, što se tiče ranijeg figurativnog žiga, žalbeno vijeće je preciziralo da,„budući da su predloženi dokazi [bili] prvenstveno usmjereni na verbalni element Darjeeling“, činjenica da se raniji figurativni žig upotrebljavao u Uniji „nije [bila] dovoljna da se zaključi da je [imao] određeni ugled“. Naposljetku, prije nego što je žalbeno vijeće nastavilo svoju analizu u cilju primjene članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, u točki 24. pobijane odluke utvrdilo je da „[u] svakom slučaju, iako je ugled ranijeg žiga dokazan, ostali uvjeti iz članka 8. stavka 5. [Uredbe br. 207/2008] nisu ispunjeni“.

79

S obzirom na gore izloženo, treba zaključiti da, što se tiče pitanja uživaju li ili ne raniji žigovi ugled u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, formulacija pobijane odluke u najmanju je ruku dvoznačna. Naime, jedina rečenica koja nije dvoznačna u tom poglavlju pobijane odluke jest ona iz njezine točke 24. koja je navedena u točki 78. ove presude. Iz te rečenice proizlazi da žalbeno vijeće nije konačno odlučilo o postojanju ugleda ranijih žigova. Upitan o tome na raspravi, OHIM je potvrdio da ne postoji konačan zaključak u tom pogledu.

80

Međutim, s obzirom na to da je žalbeno vijeće nastavilo svoju analizu u cilju primjene članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, treba smatrati da je ta analiza utemeljena na pretpostavci da je dokazan ugled ranijih žigova.

81

U tom pogledu treba podsjetiti da, čineći jedan od kumulativnih uvjeta za primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, ugled ranijeg žiga ili ranijih žigova, a osobito njegov intenzitet, jedan je od čimbenika koje treba uzeti u obzir i prilikom ocjene postoji li asocijativna veza u svijesti javnosti između ranijih žigova i žiga za koji je podnesena prijava za registraciju te postoji li vjerojatnost da dođe do jedne od triju povreda iz iste odredbe (vidjeti po analogiji presude Intel Corporation, t. 71. supra, EU:C:2008:655, t. 42. i Specsavers International Healthcare i dr., t. 62. supra, EU:C:2013:497, t. 39. i navedenu sudsku praksu).

82

Iz te sudske prakse proizlazi da ocjena postojanja ugleda ranijeg ili ranijih žigova čini nužan dio u ispitivanju primjenjivosti članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009. Posljedično, primjena navedenog članka nužno uključuje konačan zaključak o tome postoji li taj ugled, što u načelu isključuje da se analiza o mogućoj primjeni tog članka provede na osnovi nejasne pretpostavke, koja ne bi počivala na priznanju ugleda točno određenog intenziteta.

83

Treba zaključiti da u ovom slučaju žalbeno vijeće nije oblikovalo tako nejasnu pretpostavku. Naime, izravno iz teksta točke 24. pobijane odluke, koja je navedena u točki 78. ove presude, proizlazi da se žalbeno vijeće oslonilo na pretpostavku da su raniji žigovi uživali ugled točno određenog intenziteta, koji odgovara onom koji je tužitelj želio dokazati pred nadležnim tijelima OHIM‑a.

84

Tužitelj je pred tim tijelima želio dokazati ugled iznimno visokog intenziteta. U tom je pogledu karakteristično da je tužitelj u svojim očitovanjima u potporu prigovoru uz podnošenje različitih dokaza tvrdio da se čaj Darjeeling smatra „šampanjcem čajeva“ i da „DARJEELING više od 150 godina uživa izniman ugled kao čaj najviše kvalitete“.

85

Stoga treba zaključiti da se žalbeno vijeće za potrebe svoje analize oslonilo na pretpostavku da su raniji žigovi uživali ugled na području Unije, i to ugled iznimno visokog intenziteta.

86

Slijedom toga, preostaje još ispitati ocjene koje je žalbeno vijeće izvršilo na osnovi te pretpostavke u cilju primjene članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, to jest, s jedne strane, ocjenu postojanja veze u svijesti relevantne javnosti između suprotstavljenih znakova i, s druge strane, ocjenu postojanja jedne od triju opasnosti iz navedenog članka.

87

Prema sudskoj praksi, postojanje veze između žiga za koji je podnesena prijava za registraciju i ranijeg žiga mora se općenito ocijeniti, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike slučaja, među kojima su stupanj sličnosti između suprotstavljenih žigova, priroda proizvoda ili usluga koje su obuhvaćene suprotstavljenim žigovima, uključujući stupanj sličnosti ili različitosti proizvoda ili usluga kao i javnost o kojoj je riječ, intenzitet ugleda ranijeg žiga, stupanj razlikovnog karaktera svojstvenog ranijem žigu ili onog koji je stekao uporabom i postojanje vjerojatnosti dovođenja javnosti u zabludu (rješenje od 30. travnja 2009., Japan Tobacco/OHIM, C‑136/08 P, EU:C:2009:282, t. 26.; presude Intel Corporation, t. 71. supra, EU:C:2008:655, t. 42. i od 6. srpnja 2012., Jackson International/OHIM – Royal Shakespeare (ROYAL SHAKESPEARE), T‑60/10, EU:T:2012:348, t. 21.).

88

Kada ne postoji takva asocijativna veza u svijesti javnosti, korištenje kasnijeg žiga ne može dovesti do nepoštenog iskorištavanja razlikovnog karaktera ili ugleda ranijeg žiga ili mu nanijeti štetu (vidjeti rješenje Japan Tobacco/OHIM, t. 87. supra, EU:C:2009:282, t. 27. i navedenu sudsku praksu).

89

U ovom slučaju, iako je u pobijanoj odluci navedeno da su tri povrede iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 „posljedica određenog stupnja sličnosti između ranijeg žiga i kasnijeg žiga, zbog čega je javnost u pitanju stvorila poveznicu između tih dvaju žigova, to jest utvrdila vezu između njih“, nije izvršena nikakva posebna analiza postojanju veze među njima.

90

OHIM u svojem odgovoru na tužbu tvrdi da je žalbeno vijeće implicitno odbilo postojanje takve veze. U tom pogledu navodi točke 29. i 36. pobijane odluke. Žalbeno vijeće u tim je točkama zaključilo, s jedne strane, s obzirom na utvrđene velike razlike između proizvoda i usluga obuhvaćenih žigom, da potrošači nisu očekivali da postoji i najmanji odnos između proizvođača čaja i društva intervenijenta i, s druge strane, s obzirom na to da su proizvodi i usluge obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava za registraciju s trgovačkog gledišta potpuno različiti od tužiteljevih proizvoda, da je bilo „nevjerojatno da je relevantna javnost uspostavila mentalnu vezu“ između žigova.

91

Stoga treba navesti, s obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 88. ove presude, ako je žalbeno vijeće doista zaključilo da se ne može uspostaviti veza između suprotstavljenih znakova, da je taj zaključak trebao biti dovoljan da se isključi primjena članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009. Međutim, žalbeno vijeće nastavilo je svoju analizu kako bi ocijenilo postojanje jedne od triju opasnosti iz tog članka.

92

Stoga, s obzirom na dvoznačnost u pobijanoj odluci u tom pogledu i činjenicu da je žalbeno vijeće ipak nastavilo svoju analizu, treba smatrati da je ono u vezi s postojanjem ili nepostojanjem veze u smislu gore navedene sudske prakse zauzelo isti pristup kao i što se tiče postojanja ili nepostojanja mogućeg ugleda ranijih žigova, to jest da je ono nastavilo svoju analizu bez donošenja konačnog zaključka o postojanju ili nepostojanju veze između suprotstavljenih znakova, na osnovi pretpostavke da je navedena veza mogla biti uspostavljena.

93

Prije prelaska na ispitivanje pobijane odluke u pogledu zadnjeg uvjeta za primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, to jest na ocjenu postojanja jedne od triju opasnosti iz te odredbe, treba rezimirati što je bilo prethodno izneseno, podsjećajući da je žalbeno vijeće provelo svoju analizu u cilju primjene navedene odredbe temeljeći se na dvjema pretpostavkama, prva je pretpostavka da su raniji žigovi uživali ugled intenziteta koji im je dodijelio tužitelj, to jest iznimnog, a druga je pretpostavka da je bilo moguće da relevantna javnost uspostavi vezu između suprotstavljenih znakova.

94

Uvodno treba podsjetiti da su u članku 8. stavku 5. Uredbe br. 207/2009 navedene tri različite vrste opasnosti, to jest da korištenje žiga za koji je podnesena prijava za registraciju bez opravdanog razloga, kao prvo, nanosi štetu razlikovnom karakteru ranijeg žiga, kao drugo, nanosi štetu ugledu ranijeg žiga ili, kao treće, nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga. S obzirom na tekst članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, dovoljno je da postoji jedna od navedenih vrsta opasnosti kako bi se primijenila ta odredba (presuda VIPS, t. 66. supra, EU:T:2007:93, t. 36.).

95

Kao što je to navedeno u točki 71. ove presude, postojanje opasnosti da dođe do povrede nanošenjem štete razlikovnom karakteru ili ugledu ranijeg žiga mora se ocjenjivati u odnosu na prosječnog potrošača proizvoda ili usluga za koje je taj žig registriran, koji je prosječno obaviješten i postupa s uobičajenom pažnjom i opreznošću. S druge strane, postojanje povrede koju čini nepošteno iskorištavanje razlikovnog karaktera ili ugleda ranijeg žiga, s obzirom na to da je zabranjeno da nositelj kasnijeg žiga ima korist od ranijeg žiga, mora se ocijeniti u odnosu na prosječnog potrošača proizvoda ili usluga za koje je podnesena prijava za registraciju kasnijeg žiga, koji je prosječno obaviješten i postupa s uobičajenom pažnjom i opreznošću.

96

K tome, iako postojanje veze u svijesti javnosti između suprotstavljenih znakova predstavlja nužan uvjet za primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, nije samo za sebe dovoljno da bi se moglo zaključiti da postoji jedna od triju opasnosti iz te odredbe (vidjeti presudu ROYAL SHAKESPEARE, t. 87. supra, EU:T:2012:348, t. 20. i navedenu sudsku praksu). Tako postojanje veze između suprotstavljenih žigova ne oslobađa nositelja ranijeg žiga obveze da pruži dokaz o stvarnoj i postojećoj šteti žigu u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 ili ozbiljne opasnosti od nastanka takve štete u budućnosti (vidjeti po analogiji presudu Intel Corporation, t. 71. supra, EU:C:2008:655, t. 71.).

97

Naime, iz sudske prakse proizlazi da cilj članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 nije spriječiti registraciju svakog žiga koji je istovjetan žigu koji ima ugled ili mu je sličan. Cilj je te odredbe osobito omogućiti nositelju nacionalnog žiga ili žiga Zajednice da prigovori registraciji žigova koji bi mogli ili nanijeti štetu ugledu ili razlikovnom karakteru ranijeg žiga ili bi nepošteno iskorištavali taj ugled ili taj razlikovni karakter. U tom pogledu, treba precizirati da nositelj ranijeg žiga nije dužan dokazati stvarnu i postojeću štetu svojem žigu. Međutim, on mora predložiti dokaze koji bi omogućili da se prima facie zaključi da postoji buduća opasnost, koja nije hipotetska, od nepoštenog iskorištavanja ili nastanka štete (vidjeti presudu VIPS, t. 66. supra, EU:T:2007:93, t. 46. i navedenu sudsku praksu). Takav zaključak može se donijeti osobito na osnovi logičkih dedukcija koje proizlaze iz analize vjerojatnosti i uzimajući u obzir uobičajene prakse u relevantnom trgovačkom sektoru kao i sve druge okolnosti slučaja (presude od 10. svibnja 2012., Rubinstein i L’Oréal/OHIM, C‑100/11 P, Zb., EU:C:2012:285, t. 95. i od 9. travnja 2014., EI du Pont de Nemours/OHIM – Zueco Ruiz (ZYTeL), T‑288/12, EU:T:2014:196, t. 59.).

98

U svjetlu tih razmatranja treba ispitati je li žalbeno vijeće pravilno zaključilo da se u ovom slučaju nije moglo dokazati postojanje nijedne od triju opasnosti iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.

99

Šteta nanesena razlikovnom karakteru žiga – također označena izričajima „slabljenje razlikovnog karaktera“, „iscrpljivanje“ ili „prigušivanje“ – nanesena je već čim se smanji sposobnost žiga da obilježava proizvode ili usluge za koje je registriran, pri čemu korištenje istovjetnog ili sličnog znaka od trećih dovodi do slabljenja identiteta žiga i njegova utjecaja na svijest javnosti. To je osobito slučaj kada žig koji je izazvao neposredno povezivanje s proizvodima ili uslugama za koje je registriran više nema takav učinak (vidjeti presudu od 18. lipnja 2009., L’Oréal i dr., C‑487/07, Zb., EU:C:2009:378, t. 39. i navedenu sudsku praksu).

100

Prema sudskoj praksi, dokaz da uporaba žiga za koji je podnesena prijava za registraciju nanosi ili bi mogla nanijeti štetu razlikovnom karakteru ranijeg žiga pretpostavlja da se dokaže promjena u ekonomskom ponašanja prosječnog potrošača proizvoda ili usluga za koje je registriran raniji žig nakon uporabe kasnijeg žiga ili da postoji ozbiljna opasnost da se takva promjena dogodi u budućnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 14. studenoga 2013., Environmental Manufacturing/OHIM, C‑383/12 P, Zb., EU:C:2013:741, t. 34. i navedenu sudsku praksu).

101

Kao što je to Sud naveo, pojam „promjena u ekonomskom ponašanju prosječnog potrošača“ postavlja uvjet objektivne naravi. Ta promjena ne može se izvesti isključivo iz subjektivnih elemenata kao što je sam dojam potrošača. Činjenica da potrošači zamjećuju prisutnost novog znaka koji je sličan ranijem nije sama za sebe dovoljna da se utvrdi postojanje štete ili opasnosti od nastanka štete za razlikovni karakter ranijeg žiga u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 (presuda Environmental Manufacturing/OHIM, t. 100. supra, EU:C:2013:741, t. 37.).

102

Uredba br. 207/2009 i sudska praksa ne zahtijevaju od nositelja ranijeg žiga da podnese dokaz o stvarnoj šteti, već priznaju i postojanje ozbiljne opasnosti da dođe do takve štete, pri čemu omogućavaju korištenje logičkih dedukcija (presuda Environmental Manufacturing/OHIM, t. 100. supra, EU:C:2013:741, t. 42.). Međutim, takve dedukcije ne mogu proizlaziti samo iz pretpostavki, već moraju počivati na analizi vjerojatnosti koja uzima u obzir uobičajenu praksu u relevantnom sektoru trgovine kao i sve druge okolnosti tog slučaja (presuda Environmental Manufacturing/OHIM, t. 100. supra, EU:C:2013:741, t. 43). Naime, iz sudske prakse Suda proizlazi da je pri upućivanju na gore navedeni pojam on jasno izrazio da je nužno tražiti viši standard dokaza kako bi se moglo utvrditi štetu ili opasnost od nanošenja štete razlikovnom karakteru ranijeg žiga, u smislu gore navedenih odredaba (presuda Environmental Manufacturing/OHIM, t. 100. supra, EU:C:2013:741, t. 40).

103

U ovom slučaju žalbeno vijeće isključilo je opasnost od nanošenja štete razlikovnom karakteru ranijih žigova, uzimajući u obzir činjenicu da su proizvodi i usluge obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava za registraciju bili potpuno različiti od proizvoda obuhvaćenih ranijim žigovima, te je tvrdilo da je opasnost na koju se tužitelj pozivao potpuno hipotetska. Žalbeno vijeće je, osim toga, navelo da, s obzirom na to da je riječ „darjeeling“ zemljopisni naziv, relevantna javnost ne bi bila iznenađena da ga različiti poduzetnici mogu koristiti na različitim sektorskim tržištima, iako se radi o zaštićenoj oznaci zemljopisnog podrijetla za čaj.

104

Tužitelj navodi sudsku praksu Environmental Manufacturing, t. 100. supra (EU:C:2013:741) i smatra da postoji ozbiljna opasnost da u budućnosti dođe do promjene u ekonomskom ponašanju prosječnog potrošača. U tom pogledu tužitelj navodi da će, s obzirom na to da proizvodi obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava za registraciju ne potječu iz regije Darjeeling (Indija), prosječan potrošač biti oprezan ne samo u vezi s njihovim podrijetlom već i u vezi s podrijetlom čaja koji mu je predstavljen kao čaj iz Darjeelinga. Tako, prema tužiteljevu mišljenju, kada koristi žig za koji je podnesena prijava za registraciju, intervenijent teško narušava ugled i posebnost oznake zemljopisnog podrijetla „Darjeeling“ kao i njegovu prikladnost za ispunjavanje svoje temeljne funkcije, tj. jamčenje potrošaču zemljopisnog podrijetla proizvoda čaja koji su mu ponuđeni pod zajedničkim žigovima Zajednice.

105

OHIM i intervenijent osporavaju tužiteljevu argumentaciju.

106

Treba, poput intervenijenta i OHIM‑a, zaključiti da tužiteljeva argumentacija nije dovoljna kako bi se dokazala ozbiljna opasnost od nanošenja štete razlikovnom karakteru ranijih žigova u smislu novije sudske prakse Suda, koja zahtijeva, kao što to proizlazi iz točke 102. ove presude, viši standard dokaza kako bi se priznala ta opasnost. Osobito, nijedan od tužiteljevih argumenata ne omogućava da se utvrdi ozbiljna opasnost od promjene u ekonomskom ponašanju prosječnog potrošača s obzirom na uobičajene prakse u sektorima trgovine koji su relevantni u ovom slučaju.

107

Naime, kao što to proizlazi iz pobijane odluke i s obzirom na potpuno nepostojanje sličnosti između proizvoda i usluga koji su obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima, opasnost na koju upućuje tužitelj čini se potpuno hipotetskom.

108

U tom pogledu, iz sudske prakse proizlazi da se registracija ranijih žigova kao zajedničkih žigova ne može sama za sebe smatrati sastavnim dijelom pretpostavke da postoji prosječan razlikovni karakter (rješenje od 21. ožujka 2013., Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus named Halloumi/OHIM, C‑393/12 P, EU:C:2013:207, t. 36. i presuda HELLIM, t. 42 supra, EU:T:2012:292, t. 52.).

109

Naime, kao što je to navedeno u pobijanoj odluci, verbalni element „darjeeling“, od kojeg je isključivo sastavljen raniji verbalni žig i koji sadržava figurativni raniji žig, zemljopisni je naziv. Neovisno o tome ima li verbalni element iz tog razloga poseban razlikovni karakter (vidjeti po analogiji rješenje Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus named Halloumi/OHIM, t. 108. supra, EU:C:2013:207, t. 33.), treba navesti da članak 66. stavak 2. druga rečenica Uredbe br. 207/2009 određuje da zajednički žig registriran na temelju tog članka ne daje nositelju pravo da trećoj strani u trgovačkom prometu zabrani uporabu tih znakova ili oznaka, pod uvjetom da ih rabi u skladu s ustaljenom i poštenom praksom u industrijskoj i trgovačkoj djelatnosti; posebno se na takav žig ne može pozvati protiv treće strane koja ima pravo rabiti zemljopisni naziv.

110

S obzirom na navedeno, treba zaključiti da, zbog nedostatka elemenata kojima bi se utvrdila ozbiljna opasnost od promjene ekonomskog ponašanja prosječnog potrošača, opasnost od nanošenja štete razlikovnom karakteru ranijih žigova ne može se dokazati samom činjenicom sličnosti između suprotstavljenih znakova, to više što u ovom slučaju nije isključeno da se verbalni element „darjeeling“ može koristiti za druge žigove, kao što to proizlazi iz članka 66. stavka 2. druge rečenice Uredbe br. 207/2009 (vidjeti po analogiji presudu od 30. siječnja 2008., Japan Tobacco/OHIM – Torrefacção Camelo (CAMELO), T‑128/06, EU:T:2008:22, t. 58. i navedenu sudsku praksu). Stoga je žalbeno vijeće pravilno smatralo da relevantna javnost ne bi bila iznenađena da se verbalni element „darjeeling“ može koristiti na različitim sektorskim tržištima i time je uklonilo postojanje opasnosti od nanošenja štete razlikovnom karakteru ranijih žigova. U vezi s tim, treba odbiti tužiteljev argument prema kojem prosječan potrošač nije naviknut na mogućnost da proizvodi ili usluge koje mu se nude pod žigom DARJEELING nemaju nikakve veze s Darjeelingom, s obzirom na to da nije pružen nikakav dokaz koji bi potvrdio te tvrdnje.

111

Tim više, kao to što navodi OHIM, između zemljopisnog naziva „Darjeeling“ i čaja Darjeeling postoji jedinstvena veza, koja ne postoji između navedenog naziva i proizvoda i usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava za registraciju. Tužitelj, naime, nije pružio nikakav dokaz kojim bi utvrdio da zemljopisni naziv o kojem je riječ trenutačno u očima zainteresiranih osoba predstavlja vezu s proizvodima i uslugama obuhvaćenima žigom za koji je podnesena prijava za registraciju ili da zainteresirani poduzetnici mogu koristiti navedeni naziv kao zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 4. svibnja 1999., Windsurfing Chiemsee, C‑108/97 i C‑109/97, Zb., EU:C:1999:230, t. 1. izreke; mišljenje nezavisnog odvjetnika Cosmasa u spojenim predmetima Windsurfing Chiemsee, C‑108/97 i C‑109/97, Zb., EU:C:1998:198, t. 36. i 46. i presudu od 15. listopada 2003., Nordmilch/OHIM (OLDENBURGER), T‑295/01, Zb., EU:T:2003:267, t. 33.). U tom pogledu, tužiteljev argument prema kojem se u Indiji proizvodi odjeća nije sam po sebi dovoljan da bi se utvrdila posebna veza. Stoga je malo vjerojatno da bi bilo moguće uvjeriti relevantnu javnost da proizvodi i usluge obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava za registraciju potječu iz regije Darjeeling i još manje da, kada bi utvrdili da nije tako, posumnjaju u podrijetlo proizvoda obuhvaćenih ranijim žigovima, što bi, prema tužiteljevu mišljenju, promijenilo ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača u smislu sudske prakse navedene u točki 100. ove presude.

112

U svakom slučaju, čak i ako se pretpostavlja, kao što to tvrdi tužitelj, da raniji verbalni žig ima snažan razlikovni karakter koji je rezultat njegova navodnog iznimnog ugleda, što je pretpostavka na kojoj je, osim toga, utemeljena pobijana odluka (vidjeti točku 83. ove presude), tužitelj nije predložio nijedan element koji bi omogućio da se utvrdi ozbiljna opasnost od promjene ekonomskog ponašanja prosječnog potrošača u smislu sudske prakse navedene u točki 100. ove presude.

113

Stoga treba potvrditi zaključak žalbenog vijeća kad je riječ o nepostojanju opasnosti od nanošenja štete razlikovnom karakteru ranijih žigova.

114

Do štete nanesene ugledu žiga, još označene izričajima „blijeđenje“ ili „degradacija“, dolazi kada treća strana koristi istovjetan ili sličan znak proizvoda ili usluge, što javnost doživljava na način da se smanjuje privlačnost žiga. Opasnost od takve štete može, među ostalim, nastati činjenicom da proizvodi ili usluge koje nudi treća strana imaju neku značajku ili svojstvo koje bi moglo negativno utjecati na sliku žiga (presuda L’Oréal i dr., t. 99. supra, EU:C:2009:378, t. 40.).

115

U ovom slučaju žalbeno je vijeće smatralo da tužitelj nije ponudio argument o šteti koja bi mogla biti nanesena ugledu ranijeg žiga i da imidž koji se općenito stvara odjećom i uslugama obuhvaćenima žigom za koji je podnesena prijava za registraciju nije bio negativan.

116

Tužitelj se u tom pogledu zadovoljava tvrdnjom o navodnom intervenijentovu „parazitskom“ ponašanju koje je takve naravi da bi moglo ugroziti privlačnost ranijeg žiga kao oznake zemljopisnog podrijetla jer on više ne bi mogao služiti kao jedinstvena oznaka zemljopisnog podrijetla za označavanje čaja, ako bi drugi proizvodi ili usluge osim čaja bili ponuđeni pod istim žigom. Osim toga, tužitelj se poziva na grafički prikaz žiga za koji je podnesena prijava za registraciju i, točnije, na točke koje na slovima „j“ i „i“ koje imaju oblik listova čaja.

117

OHIM i intervenijent osporavaju tužiteljeve argumente.

118

Treba zaključiti da tužitelj nije naveo nijedan specifičan argument koji ima za cilj utvrditi ozbiljnu opasnost da bi korištenje žiga za koji je podnesena prijava za registraciju moglo nanijeti štetu ugledu ranijih žigova, u smislu sudske prakse navedene u točki 114. ove presude. U tom pogledu tužitelj nije naveo značajke ili svojstva proizvoda ili usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava za registraciju koji bi mogli imati negativan utjecaj na imidž ranijih žigova.

119

Osim toga, kao što to navodi žalbeno vijeće, nijedan drugi element iz spisa ne omogućava da se utvrdi da je imidž koji je općenito stvoren proizvodima i uslugama obuhvaćenima žigom za koji je podnesena prijava za registraciju negativan. Osim toga, kao što je to naveo OHIM u svojem odgovoru na tužbu, između prirode ili načina korištenja čaja i proizvoda ili usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava za registraciju ne postoji suparništvo koje bi bilo takvo da bi se korištenjem žiga za koji je podnesena prijava za registraciju mogao pogoršati imidž ranijih žigova (vidjeti u tom smislu presudu CAMELO, t. 110. supra, EU:T:2008:22, t. 62.).

120

Uostalom, s obzirom na ono što je izloženo u točki 111. ove presude, jedinstvena veza koja postoji između regije Darjeeling i kategorije proizvoda obuhvaćene ranijim žigovima i nepostojanje takve veze između proizvoda i usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava za registraciju i navedene regije povećava hipotetski karakter opasnosti da se smanji snaga privlačnosti ranijih žigova.

121

Ti zaključci nisu dovedeni u pitanje tužiteljevim argumentom u vezi s grafičkim prikazom slova „j“ i „i“ u žigu za koji je podnesena prijava za registraciju. Čak i ako se pretpostavi da točke na navedenim slovima stvarno sliče listovima i osobito listovima čaja te da se u svijesti javnosti može uspostaviti veza između suprotstavljenih znakova, prema sudskoj praksi navedenoj u točki 96. ove presude, ta veza ne može sama po sebi biti dovoljna da se zaključi da postoji opasnost iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.

122

Stoga treba zaključiti da je žalbeno vijeće pravilno zaključilo da nije postojala opasnost da uporaba žiga za koji je podnesena prijava za registraciju nanese štetu ugledu ranijih žigova, čak i ako se taj ugled, polazeći od pretpostavke na kojoj počiva pobijana odluka, smatra iznimnim.

123

Pojam „nepošteno iskorištavanje razlikovnog karaktera ili ugleda ranijeg žiga“, također označen izrazima „parazitizam“ i „free‑riding“, ne odnosi se na štetu nanesenu žigu, već na korist koju treća osoba stekne uporabom istovjetnog ili sličnog žiga. Taj pojam uključuje osobito slučaj u kojem, zbog prijenosa imidža žiga ili njegovih svojstava na proizvode označene istovjetnim ili sličnim znakom, postoji očito iskorištavanje djelovanja uglednog žiga (vidjeti po analogiji presudu L’Oréal i dr., t. 99. supra, EU:C:2009:378, t. 41.). Nepošteno iskorištavanje u tim okolnostima proizišlo bi iz iskorištavanja, bez ikakve novčane kompenzacije i bez vlastitog truda u tom pogledu, trgovačkog truda koji je nositelj ranijeg žiga uložio da bi stvorio i održao ugled tog žiga (vidjeti presudu ROYAL SHAKESPEARE, t. 87. supra, EU:T:2012:348, t. 56. i navedenu sudsku praksu).

124

Naime, prema gore navedenoj sudskoj praksi i za razliku od vjerojatnosti dovođenja u zabludu iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, opasnost da neopravdana uporaba žiga za koji je podnesena prijava za registraciju omogućuje da se nepošteno iskoristi razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga postoji i ako potrošač koji nije nužno pomiješao podrijetlo proizvoda ili usluga obuhvaćenih suprotstavljenim znakovima osjeti posebnu privlačnost prema proizvodima ili uslugama podnositelja prijave samo zato što su označeni istovjetnim ili sličnim žigom kao raniji žig s ugledom. To zahtijeva dokaz veze žiga za koji je podnesena prijava za registraciju s pozitivnim kvalitetama istovjetnog ili sličnog ranijeg žiga, što bi moglo dovesti do izričitog iskorištavanja ili parazitizma s pomoću žiga za koji je podnesena prijava za registraciju (vidjeti presudu CAMELO, t. 110. supra, EU:T:2008:22, t. 65. i navedenu sudsku praksu).

125

Kako bi se utvrdilo je li korištenje spornog znaka nepošteno iskoristilo razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga, treba izvršiti opću ocjenu koja uzima u obzir sve relevantne čimbenike slučaja, među kojima su, uz ostalo, intenzitet ugleda i stupanj razlikovnog karaktera žiga, stupanj sličnosti između suprotstavljenih žigova kao i narav i stupanj blizine proizvoda i usluga o kojima je riječ. Što se tiče intenziteta ugleda i stupnja razlikovnog karaktera žiga, Sud je već presudio da, što je veći razlikovni karakter i ugled tog žiga, to će se lakše priznati postojanje povrede (vidjeti po analogiji presudu Specsavers International Healthcare i dr., t. 62. supra, EU:C:2013:497, t. 39. i navedenu sudsku praksu). Iz sudske prakse također proizlazi da, što je aluzija na žig putem znaka neposrednija i jača, to je veća opasnost da će sadašnja ili buduća uporaba znaka nepošteno iskorištavati razlikovni karakter ili ugled žiga (vidjeti presude GRUPO BIMBO, t. 68. supra, EU:T:2012:696, t. 43. i navedenu sudsku praksu i ROYAL SHAKESPEARE, t. 87. supra, EU:T:2012:348, t. 54. i navedenu sudsku praksu).

126

U ovom slučaju žalbeno vijeće nije prihvatilo postojanje opasnosti od toga da bi žig za koji je podnesena prijava za registraciju nepošteno iskorištavao razlikovni karakter ili ugled ranijih žigova. Žalbeno je vijeće zaključilo da, s obzirom na potpuni izostanak sličnosti između proizvoda i usluga obuhvaćenih suprotstavljenim znakovima, potrošači ne očekuju da postoji ikakav odnos između proizvođača čaja i društva koje je podnijelo prijavu za registraciju, koje nudi odjeću i povezane usluge. Žalbeno vijeće zaključilo je da tužitelj nije dokazao zašto bi žig odjeće imao koristi od veze sa žigom koji ima ugled zbog svojeg visokokvalitetnog čaja, s obzirom na to da u sektoru odjeće luksuzni imidž ovisi o različitim uvjetima i čimbenicima od onih u sektoru čaja. Naposljetku, isto vrijedi i za usluge obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava za registraciju iz razreda 35. i 38., koje prema pobijanoj odluci nisu bile posebno ponuđene u vezi s odjećom.

127

Tužitelj navodi da se imidž koji daje oznaka zemljopisnog podrijetla Darjeeling prenio na intervenijentove trgovačke interese, koji će koristiti privlačnost tužitelja i ranijih zajedničkih žigova, njihova ugleda i prestiža kao i blistav imidž žiga DARJEELING.

128

Tužitelj osim toga tvrdi da ništa ne opravdava intervenijentovu uporabu oznake zemljopisnog podrijetla „Darjeeling“ za proizvode i usluge koji ne potječu iz regije Darjeeling i koji nemaju nikakvu vezu s navedenom regijom. Tužitelj naposljetku smatra da je jedini razlog zašto bi društvo sa sjedištem u Francuskoj, kao što je intervenijent, izabralo indijsko ime kao što je Darjeeling taj što je to ime poznato i u Uniji uživa ugled.

129

OHIM tvrdi da tužitelj nije dokazao opasnost od nepoštenog automatskog iskorištavanja zbog uporabe žiga za koji je podnesena prijava za registraciju, uzevši u obzir ugled ranijih znakova i njihove velike sličnosti. OHIM tvrdi da tužitelj nije naveo argumente takve prirode da se objasni kako bi se imidž ranijeg žiga mogao prenijeti na sporni žig niti je označio posebna pozitivna svojstva povezana s tim žigom.

130

OHIM osim toga tvrdi da prijenos imidža u ovom slučaju nije predvidljiv, budući da zbog velikih postojećih razlika između proizvoda i usluga obuhvaćenih suprotstavljenim znakovima potrošači ne očekuju da postoji ikakva veza između proizvođača čaja i intervenijenta, dok se luksuz različito doživljava u dvama sektorima o kojima je riječ, to jest u sektoru odjeće i sektoru čaja.

131

Konačno, OHIM smatra da tužiteljev argument u vezi s navodnom intervenijentovom namjerom da iskoristi ugled ranijeg žiga ništa ne dokazuje, s obzirom na to da je intervenijentovo korištenje verbalnog elementa „darjeeling“, koji predstavlja zemljopisni naziv, u načelu legitimno.

132

Intervenijent sa svoje strane tvrdi da je žalbeno vijeće u biti pravilno utemeljilo svoj zaključak o nepostojanju ozbiljne opasnosti od nepoštenog iskorištavanje ugleda ili razlikovnog karaktera ranijeg žiga ili žigova na vrlo velikim razlikama koje postoje između proizvoda i usluga iz ovog slučaja te da nijedan uvjet iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 nije ispunjen.

133

Uvodno treba navesti da, kao što je to već bilo navedeno u točki 123. ove presude, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da pojam „nepošteno iskorištavanje“ uključuje, među ostalim, i slučaj u kojem, zbog prijenosa imidža ranijeg žiga ili njegovih značajki na proizvode označene žigom za koji je podnesena prijava za registraciju, postoji očito iskorištavanje djelovanja uglednog žiga.

134

Osim toga, prema sudskoj praksi, moguće je osobito u slučaju prigovora utemeljenog na žigu s vrlo visokim ugledom da je vjerojatnost buduće nehipotetske opasnosti od nepoštenog iskorištavanja žiga za koji je podnesena prijava za registraciju toliko očita da podnositelj prigovora ne treba u tom cilju navoditi ni podnositi nikakav činjenični dokaz. Stoga nije isključeno da vrlo visok ugled može iznimno sam po sebi biti naznaka buduće nehipotetske opasnosti od nepoštenog iskorištavanja od žiga za koji je podnesena prijava za registraciju kao takvog u odnosu na svaki proizvod ili uslugu koji nisu slični onima za koje je registriran raniji žig (vidjeti presudu GRUPO BIMBO, t. 68. supra, EU:T:2012:696, t. 43. i navedenu sudsku praksu).

135

U ovom slučaju tužitelj je samo naveo neposrednu vezu koju će javnost uspostaviti između suprotstavljenih znakova zbog ugleda Darjeelinga, koji se, prema njegovu mišljenju, odražava na žigu, odnosno u najmanju ruku na njegovu verbalnom žigu.

136

Treba zaključiti da se značajke koje se obično povezuju s uglednim žigom čaja ne mogu same po sebi smatrati takvima da donose korist žigu pod kojim se trguje proizvodima i uslugama poput onih obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava, to više što proizvode i usluge o kojime je riječ nije moguće konzumirati ili koristiti zajedno (vidjeti po analogiji presudu CAMELO, t. 110. supra, EU:T:2008:22, t. 66.).

137

U tom pogledu treba navesti, kao što je to već bilo izloženo (vidjeti točke 80. do 85. i 92. do 93. ove presude), da je žalbeno vijeće nastavak svoje analize u cilju primjene članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 utemeljilo na dvjema pretpostavkama prema kojima su, s jedne strane, raniji žigovi uživali izvanredan ugled i, s druge strane, mogla se uspostaviti veza između suprotstavljenih znakova. Što se tiče osobito intenziteta ugleda ranijih žigova, pobijana odluka utemeljena je na pretpostavci da su sve tužiteljeve tvrdnje dokazane. Prema tim tvrdnjama koje je tužitelj u bitnome ponovio pred Općim sudom, čaj Darjeeling, čiji se ugled odražavao u ranijim žigovima, priznat je kao rafinirani čaj jedinstvene i iznimne kvalitete.

138

Kao što se to može zaključiti iz sudske prakse navedene u točkama 66. i 125. ove presude, budući da članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 za svoju primjenu ne zahtijeva sličnost proizvoda i usluga obuhvaćenih suprotstavljenim znakovima, tvrdnja da postoje velike razlike između proizvoda i usluga o kojima je riječ te da potrošači ne očekuju da postoji ikakva veza između proizvođača čaja i društva koje je podnijelo prijavu za registraciju ne može biti dovoljna da se isključi opasnost od nepoštenog iskorištavanja ugleda ranijih žigova, koji je, prema pretpostavci na kojoj se temelji pobijana odluka, iznimnog intenziteta.

139

Naime, kada se radi o ranijem žigu iznimnog ugleda, čak i ako su proizvodi i usluge obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima vrlo različiti, nije nezamislivo da se relevantna javnost dovede do toga da prenese vrijednosti tog prethodnog žiga na proizvode ili usluge obuhvaćene žigom čija se registracija traži (vidjeti u tom smislu rješenje od 14. svibnja 2013., You‑Q/OHIM, C‑294/12 P, EU:C:2013:300, t. 69.).

140

U ovom su slučaju, s jedne strane, vrijednosti koje prenosi element koji je zajednički suprotstavljenim znakovima – to jest verbalni element „darjeeling“, koji aludira na čaj koji se prodavao pod ranijim žigovima, koji su u skladu s pretpostavkom na kojoj se temelji pobijana odluka iznimno ugledni – vrijednosti rafiniranog i ekskluzivnog proizvoda jedinstvene kvalitete. S druge strane, s obzirom na to da je analiza žalbenog vijeća utemeljena na pretpostavci iznimnog ugleda, moguće je smatrati da će velik dio javnosti znati da se regija istog naziva nalazi u Indiji. Tako verbalni element „darjeeling“ može aludirati na egzotiku te senzualnost i misteriju, koje su u svijesti relevantne javnosti povezane sa slikom orijentalne zemlje.

141

Treba navesti da taj zaključak nije u suprotnosti s onim o šteti nanesenoj razlikovnom karakteru ranijih žigova (vidjeti točku 111. ove presude). Iako, što se tiče opasnosti od nanošenja štete razlikovnom karakteru ranijih žigova, relevantna javnost – to jest, kao što je to precizirano u točki 95. ove presude, javnost kojoj su upućeni raniji žigovi – neće uspostaviti nikakvu vezu između proizvoda i usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava za registraciju i Darjeelinga kao regije u Indiji, nije isključeno da javnost kojoj je upućen žig za koji je podnesena prijava za registraciju bude privučena prijenosom pozitivne kvalitete povezane s tom regijom na žig za koji je podnesena prijava.

142

S obzirom na navedeno i osobito na činjenicu da pretpostavka na kojoj je utemeljena pobijana odluka upućuje na ugled iznimnog intenziteta, pozitivne kvalitete na koje aludira verbalni element „darjeeling“, koji je zajednički suprotstavljenim znakovima, mogu se prenijeti na određene proizvode i usluge obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava za registraciju i posljedično pojačati privlačnost tog žiga.

143

Naime, što se tiče proizvoda u pitanju iz razreda 25., žig za koji je podnesena prijava za registraciju može iskoristiti pozitivne kvalitete ranijih žigova i osobito imidž rafiniranosti ili egzotične senzualnosti koju potiče verbalni element „darjeeling“. Opasnost od nepoštenog iskorištavanja ne može se stoga isključiti u ovom slučaju u odnosu na proizvode obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava za registraciju i koji pripadaju u razred 25.

144

Taj zaključak vrijedi i što se tiče maloprodajnih usluga iz žiga za koji je podnesena prijava za registraciju, koje pripadaju u razred 35. i koje su povezane s proizvodima iz razreda 25. i obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava za registraciju, to jest usluga maloprodaje ženskog donjeg rublja i artikala finog ženskog rublja. Zbog gore navedenih razloga, isto vrijedi, s obzirom na prirodu proizvoda s kojima su povezani, za druge usluge maloprodaje obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava za registraciju i koje pripadaju u razred 35., to jest usluge maloprodaje parfema, toaletnih voda i kozmetike, kućnog i kupaonskog tekstila.

145

S druge strane, isto ne vrijedi za druge usluge iz razreda 35. niti za sve koje proizlaze iz razreda 38., obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava za registraciju. Naime, razlog zbog kojeg bi sporni žig omogućio intervenijentu trgovačku prednost u pogledu usluga koje su različite od onih navedenih u prethodnoj točki ne proizlazi iz spisa i tužitelj nije podnio nikakav poseban element koji bi mogao uspostaviti takvu moguću prednost. Tako zaključak žalbenog vijeća s tim u vezi treba potvrditi.

146

Stoga, s obzirom na to da pobijana odluka počiva na pretpostavci o iznimnom ugledu ranijih žigova, treba je djelomično ukinuti, u dijelu u kojem je žalbeno vijeće odbilo primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, pri čemu je za sve proizvode iz razreda 25. i usluge maloprodaje koje pripadaju u razred 35., a koji su obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava za registraciju, isključilo postojanje opasnosti od iskorištavanja bez opravdanog razloga uporabom žiga za koji je podnesena prijava za registraciju.

147

Slijedom ovog djelomičnog poništenja, na žalbenom je vijeću da ponovno ispita tužiteljeve argumente iz njegove žalbe protiv odluke Odjela za prigovore o postojanju opasnosti od nepoštenog iskorištavanja u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009. Žalbeno vijeće trebalo bi, kao prvo, konačno odlučiti o postojanju ugleda ranijih žigova i, prema potrebi, njegovu intenzitetu.

148

Ako je zaključak žalbenog vijeća suprotan pretpostavci na kojoj počiva pobijana odluka, da u konačnici ugled nijednog žiga nije dokazan, ono bi trebalo isključiti primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 jer jedan od njegovih uvjeta ne bi bio ispunjen i u cijelosti odbiti tužiteljevu žalbu protiv odluke Odjela za prigovore.

149

Ako žalbeno vijeće dođe do konačnog zaključka da je dokazano da se u ovom slučaju, kad je riječ o najmanje jednom ranijem žigu, radi o ugledu koji je manji od iznimnog ugleda koji čini pretpostavku na kojoj počiva pobijana odluka, ono bi trebalo ispitati može li se u svijesti javnosti uspostaviti veza između suprotstavljenih znakova i u tom pogledu donijeti konačan zaključak. Ako u okviru te analize žalbeno vijeće zaključi da se takva veza ne može uspostaviti, ono bi trebalo isključiti primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 jer drugi od njegovih uvjeta nije ispunjen. S druge strane, ako žalbeno vijeće zaključi da se takva veza može uspostaviti, trebalo bi potom ispitati postoji li opasnost od neopravdanog iskorištavanja bez opravdanog razloga uporabom žiga za koji je podnesena prijava za registraciju.

150

Naposljetku, ako žalbeno vijeće zaključi da je u ovom slučaju stvarno dokazano da postoji iznimno visok ugled najmanje jednog od ranijih žigova i da se u svijesti javnosti može uspostaviti veza između suprotstavljenih znakova, ono bi, u skladu s ovom presudom, trebalo odlučiti da – kad je riječ o proizvodima obuhvaćenima žigom za koji je podnesena prijava za registraciju i koji pripadaju u razred 25. kao i „uslugama maloprodaje ženskog donjeg rublja, parfema, toaletne vode i kozmetike, kućnog i kupaonskog tekstila“, koji pripadaju u razred 35. i obuhvaćeni su žigom za koji je podnesena prijava za registraciju – postoji opasnost od neopravdanog iskorištavanja bez opravdanog razloga uporabom žiga za koji je podnesena prijava za registraciju i potom, kako bi se donio zaključak o primjeni članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, ispitati postoji li u ovom slučaju opravdan razlog za tu primjenu.

151

U tom pogledu treba navesti da, s obzirom na to da žalbeno vijeće, kao prvo, nije donijelo konačan zaključak u vezi s ugledom ranijih žigova, kao drugo, nije donijelo konačan zaključak o postojanju veze između suprotstavljenih znakova u svijesti javnosti i, kao treće, s obzirom na to da je pogrešno odbilo postojanje opasnosti od nepoštenog iskorištavanja uporabom žiga za koji je podnesena prijava za registraciju, nije ispitalo postoji li opravdan razlog za to korištenje u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, nije na Općem sudu da odluči prvi put u okviru svojeg nadzora zakonitosti pobijane odluke o tim trima pitanjima (vidjeti u tom smislu presudu Master, t. 68. supra, EU:T:2014:1062, t. 92. i navedenu sudsku praksu).

152

S obzirom na navedena razmatranja, treba djelomično usvojiti drugi tužbeni razlog, poništiti pobijanu odluku u dijelu koji se odnosi na proizvode obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava za registraciju i koji pripadaju u razred 25. i na „usluge maloprodaje ženskog donjeg rublja, parfema, toaletne vode i kozmetike, kućnog i kupaonskog tekstila“ koje pripadaju u razred 35., a u preostalom dijelu tužbu odbiti.

153

U skladu s člankom 134. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, svaka stranka snosi vlastite troškove. U ovom slučaju tužitelj, OHIM i intervenijent djelomično su uspjeli u svojim zahtjevima. Posljedično, svaka stranka snosi vlastite troškove.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (osmo vijeće)

proglašava i presuđuje: