EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 24.10.2023.
COM(2023) 650 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA
Izvješće o stanju energetske unije za 2023.
(u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime)
{SWD(2023) 646 final}
Uvod i najvažnije teme
Prošle godine, kako se svijet počeo oporavljati od gospodarske krize koju je uzrokovala globalna pandemija, Europska unija suočila se s jednim od najvećih izazova od svojeg osnivanja – s ratom na našem kontinentu i najgorom globalnom energetskom krizom u posljednjih nekoliko desetljeća. Rusija je napala Ukrajinu ničim izazvanom i neopravdanom vojnom agresijom, a opskrbu energijom upotrijebila je kao oružje kako bi poremetila opskrbu Europe fosilnim gorivima i na taj način nanijela štetu našem gospodarstvu.
Trebalo je poduzeti mjere za štednju energije, diversifikaciju naše opskrbe energijom i ubrzanje prelaska na čistu energiju kako bi se što brže smanjila ovisnost o uvozu ruskih fosilnih goriva. EU i 27 država članica djelovali su snažno, odlučno i ujedinjeno. Komisija je predložila plan REPowerEU, koji je tijekom godine popraćen s nekoliko zakonodavnih hitnih mjera koje su brzo donesene. Zajedno smo uspjeli izbjeći poremećaj u opskrbi energijom, ublažiti pritisak na energetska tržišta i potaknuti opskrbu čistom obnovljivom energijom. U svibnju 2023. EU je prvi put u povijesti proizveo više električne energije od vjetra i sunca nego od fosilnih goriva.
Ukratko, EU je uspješno izbjegao najgori scenarij energetske krize. Ujedno smo iskoristili krizu kako bismo ojačali svoj cilj ubrzanja prelaska na čistu energiju na putu Europe da postane prvi klimatski neutralan kontinent do 2050. Europski zeleni plan, EU-ov „odgovor na povijesni poziv”, sad je neophodan ne samo kao odgovor na klimatske promjene i europska strategija rasta, nego i radi energetske sigurnosti i autonomije EU-a. Europski zeleni plan postao je središnji dio naše opće gospodarske strategije i ključna pokretačka snaga za rast i konkurentnost.
Najgori učinci krize možda su iza nas, ali ne smijemo se opustiti. Energetska tržišta i dalje su ranjiva, subvencije za fosilna goriva povećale su se za vrijeme krize, inflacija je i dalje visoka, našu kritičnu infrastrukturu treba zaštititi, među ostalim od sabotaža, a učinak krize ukazao je na rizike ovisnosti o nepouzdanim izvorima. EU dugoročno treba nastaviti osiguravati cjenovno pristupačnu, pouzdanu i dostupnu energiju za kućanstva i poticati gospodarsku konkurentnost svoje industrije i svojeg gospodarstva kako bi ostao ključni globalni akter. Energetska kriza i poremećaji u lancima opskrbe u protekle dvije godine pokazuju važnost proširenja kapaciteta EU-a za proizvodnju tehnologija s nultom neto stopom emisija i jačanja njegove konkurentnosti. Aktom o industriji s nultom neto stopom emisija Komisija je predložila važne reforme za povećanje kapaciteta za proizvodnju unutar EU-a koje će se dopuniti mjerama za bolju zaštitu naše industrije od narušavanja tržišta koje uzrokuju treće zemlje. Jaka europska industrija čistih tehnologija presudna je za budućnost EU-a.
Godišnje izvješće o stanju energetske unije, zajedno s popratnim izvješćima, važan je instrument za sagledavanje napretka koji je EU ostvario u pogledu ciljeva energetske unije i prelaska na čistu energiju u skladu s energetskim i klimatskim ciljevima. U ovogodišnjem izvješću sagledava se EU-ov odgovor na dosad nezabilježene krize tijekom mandata sadašnje Komisije i razmatraju izazovi koji su i dalje prisutni.
Izvješće je podijeljeno u tri dijela. U prvom se dijelu opisuje kako ambiciozni ciljevi u području klime i okoliša u okviru europskog zelenog plana čine osnovu za strategiju EU-a za odgovor na krizu i strategiju rasta i konkurentnosti. U drugom se dijelu analizira stanje provedbe energetske unije u svih pet dimenzija na temelju Komisijine procjene izvješća o napretku država članica u pogledu njihovih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova (NECP-ovi). U posljednjem dijelu upućuje se na buduće poteškoće s kojima će se suočiti energetski sustav i energetska politika EU-a.
Zajedno s ovim izvješćem objavljuje se i niz popratnih izvješća kako je utvrđeno u nastavku. U njima se prikazuje dublja procjena napretka inicijativa energetske unije u njezinih pet dimenzija i prelaska na čistu energiju.
-Procjena napretka u ostvarivanju ciljeva energetske unije i djelovanja u području klime
-Izvješće o napretku u pogledu konkurentnosti za 2023.
-Izvješće o bioenergetskoj održivosti na temelju Uredbe (EU) 2018/1999
-Izvješće o obnovi nacionalnog fonda stambenih i nestambenih zgrada i o zgradama gotovo nulte energije na temelju Uredbe (EU) 2018/1999
-Izvješće o provedbi Direktive (EU) 2019/944 o električnoj energiji
-Izvješće o subvencijama za energiju u Europi za 2023.
-Izvješće o djelovanju EU-a u području klime
-Izvješće o funkcioniranju tržišta ugljika 2022.
-Izvješće o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva koja se upotrebljavaju za cestovni prijevoz
-Izvješće o provedbi Direktive 2009/31/EZ o geološkom skladištenju ugljikova dioksida
Stanje energetske unije – glavna postignuća 2023.
-EU je brzo diversificirao svoj uvoz energije kako bi se udaljio od Rusije, što je naposljetku zajamčilo njegovu energetsku sigurnost. Platforma EU-a za kupnju energije pridonijela je EU-ovim ciljevima diversifikacije putem mehanizma za agregiranje potražnje. Do listopada 2023. uspješno su provedena tri kruga javne nabave s agregiranom potražnjom od 44,75 milijardi kubnih metara (mlrd. m3) i za koju je obujam ponuda za opskrbu iznosio 52 milijarde m3.
-Ukupni uvoz ruskog plina smanjio se na približno 80 milijardi m3 2022. na procijenjenih 40 – 45 milijardi m3 2023., u usporedbi sa 155 milijardi m3 prije krize.
-Kako bi nadoknadio manji uvoz iz Rusije EU je proširio svoj uvoz prirodnog plina i ukapljenog prirodnog plina iz Norveške i SAD-a. Iako se uvoz ruskog ukapljenog prirodnog plina (UPP) povećao, ukupan udio ruskog plina (UPP i prirodni plin iz plinovoda) u ukupnom uvozu plina u EU smanjio se s od 45 % do 50 % u godinama prije krize na 15 %, a udio ruskog plina iz plinovoda na manje od 10 % od siječnja 2023.
-EU je proširio i globalne napore za poticanje većeg smanjenja emisija metana kao element djelovanja u području klime i potpore energetskoj sigurnosti. Ispitivanjem takozvanih programa „Vi prikupljate – mi kupujemo” povećava se dostupnost opskrbe plinom za EU i za globalno tržište.
-EU i njegova energetski intenzivna industrija smanjili su potražnju za energijom u odnosu na razine prije krize uzrokovane bolešću COVID-19, među ostalim uštedom više od 18 % plina u odnosu na prethodnih pet godina. EU je ujedno napunio svoje sustave skladišta plina do 95 % prije zime 2022./2023. i spriječio poremećaje u opskrbi energijom. Ostvario je i svoj cilj da sustave skladišta plina napuni do 90 % više od dva mjeseca prije roka koji je istjecao 1. studenog 2023., odnosno 18. kolovoza.
-EU je ubrzao instalaciju kapaciteta za energiju iz obnovljivih izvora i proizveo sve veće količine električne energije iz obnovljivih izvora. U 2022. 39 % električne energije proizvedeno je iz obnovljivih izvora, a u svibnju 2023. energija proizvedena od vjetra i sunca prvi je put premašila ukupnu proizvodnju električne energije iz fosilnih goriva.Godina 2022. bila je rekordna godina za instalirani novi solarni fotonaponski kapacitet (41 GW), što je 60 % više nego 2021. (26 GW). Slični su rezultati ostvareni i za kapacitet vjetroelektrana na kopnu i na moru (instalirano 45 % više kapaciteta nego 2021.), isto tako zahvaljujući ubrzanom postupku izdavanja dozvola.
-EU je postigao dogovor o ambicioznijim ciljevima za prelazak na čistu energiju u skladu s planom REPowerEU i europskim zelenim planom. Suzakonodavci su pristali na cilj od 42,5 % energije iz obnovljivih izvora u strukturi izvora energije EU-a do 2030., pri čemu treba težiti vrijednosti od 45 %, te na cilj smanjenja potrošnje konačne energije na razini EU-a za 11,7 % do 2030. u odnosu na predviđanja iz referentnog scenarija iz 2020.
-Zahvaljujući klimatskim i energetskim propisima emisije stakleničkih plinova u EU-u već su se smanjile za 32,5 % u odnosu na razinu iz 1990., a rast gospodarstva u tom je razdoblju unatoč padu emisija iznosio oko 67 %.
-Komisija je u ožujku 2023. predložila ciljanu reformu modela tržišta električne energije i Uredbe o cjelovitosti i transparentnosti veleprodajnog tržišta energije. Predloženim odredbama nastoji se industriju EU-a učiniti čišćom i konkurentnijom te one sadržavaju strukturne mjere za osnaživanje i zaštitu potrošača te za smanjenje prevladavajućeg utjecaja plina na cijenu električne energije. Predložena reforma promicat će konkurentna tržišta i transparentno određivanje cijena kako bi se energetski sustav EU-a učinio primjerenim za dekarbonizirano gospodarstvo.
-Uz te intervencije uvedene su i mjere potpore kako bi se ublažio pritisak visokih cijena energije na kućanstva i poduzeća. Te su mjere uspješno olakšale učinak energetske krize na troškove života. Naime, iako se broj osoba pogođenih energetskim siromaštvom povećao za 10,7 milijuna u cijelom EU-u, to bi povećanje bilo još veće da nije bilo intervencija politike.
-Komisija je podupirala države članice u optimizaciji upotrebe naše infrastrukture za plin. Proteklih je mjeseci EU ostvario izniman napredak u diversifikaciji svoje opskrbe energijom i jačanju postojeće infrastrukture za prirodni plin putem plinovoda (npr. Baltički plinovod, Poljska – Slovačka, spojni vod Grčka – Bugarska, omogućivanje protoka u suprotnom smjeru između Francuske i Njemačke) i terminala za ukapljeni prirodni plin (npr. u Njemačkoj, Italiji i Finskoj).
-EU je 16. ožujka 2022., ubrzo nakon ruske invazije na Ukrajinu, sinkronizirao Ukrajinu i Moldovu s europskom kontinentalnom mrežom, što je predstavljalo povijesni događaj. Komercijalne razmjene električne energije započele su u ljeto 2022. Baltičke države pristale su ubrzati sinkronizaciju svojih elektroenergetskih mreža s europskom kontinentalnom mrežom, pa bi to trebalo dovršiti do veljače 2025.
-U siječnju 2023. države članice dogovorile su neobvezujuće ciljeve za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora na moru do 2050., s ciljevima za međukorake za 2030. i 2040., u svakom od pet morskih bazena EU-a. Novi ciljevi za 2030. gotovo su dvostruko veći od cilja od 61 GW utvrđenog u strategiji Komisije iz 2020. Tako je ukupan cilj instalirati približno 111 GW kapaciteta proizvodnje energije iz obnovljivih izvora na moru do kraja ovog desetljeća, a ta se vrijednost povećava na približno 317 GW do sredine stoljeća u skladu sa Strategijom EU-a o energiji iz obnovljivih izvora na moru.
-Komisija je u svibnju 2023. svim državama članicama izdala preporuke za pojedinu zemlju u okviru europskog semestra o zelenoj tranziciji, u kojima se posebno usmjerila na energiju iz obnovljivih izvora, energetsku infrastrukturu i energetsku učinkovitost.
-Provedba Mehanizma za oporavak i otpornost dobro napreduje. Od 705 ključnih etapa i ciljnih vrijednosti koje su dosad ostvarene na zadovoljavajući način 261 ostvarena ključna etapa i ciljna vrijednost pridonosi klimatskim ciljevima. Od 1. ožujka 2022. najveći je napredak ostvaren u područjima politike energetske učinkovitosti, održive mobilnosti te energije iz obnovljivih izvora i mreža. Ukupni doprinos klimi 27 nacionalnih planova za oporavak i otpornost procjenjuje se na 254 milijarde EUR, što je 50 % ukupnih dodijeljenih sredstava.
-EU je u veljači 2023. donio izmijenjenu Uredbu o Mehanizmu za oporavak i otpornost, kojom su predviđena dodatna financijska sredstva (dostupno je do 166 milijardi EUR) za ulaganja i reforme kojima će se ostvariti ciljevi iz plana REPowerEU.
-Treba napomenuti da prva procjena napretka koji su države članice ostvarile u provedbi svojih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova podnesenih 2019. iz 2023. pokazuje da su i dalje potrebne velike ambicije i provedbene aktivnosti kako bi se ostvarili ambiciozniji ciljevi EU-a do 2030. i kako bi se doista postigla klimatska neutralnost do 2050.
|
1. EUROPSKI ZELENI PLAN KAO STRATEGIJA RASTA I ODGOVOR NA KRIZU: NA PUTU PREMA KLIMATSKOJ NEUTRALNOSTI
1.1.
Europski zeleni plan i energetska unija: razmatranje stanja i daljnji koraci nakon kriza
Energija je imala važnu ulogu od samog početka europske integracije. Europska zajednica za ugljen i čelik, prethodnik EU-a, stvorila je 1952. jedinstveno tržište za ugljen i čelik, čime je objedinjen glavni izvor energije tog vremena. Par godina poslije, zajedno s Ugovorom iz Rima (1957.), osnovan je Euratom kako bi se uspostavilo zajedničko tržište za razvoj miroljubivog korištenja atomske energije. Devedesetih godina 20. stoljeća na europskom se programu našla energija iz obnovljivih izvora i utvrđeni su prvi okvirni ciljevi. Ugovorom iz Lisabona (2007.) energetska politika ugrađena je u Ugovore EU-a kao podijeljena nadležnost između država članica i EU-a. Otad ona kontinuirano postaje sve važnija, što je očigledno i iz trenutačnog programa Komisije.
Slika 1: Vremenski okvir od početka sadašnje Komisije
Nedugo nakon što je preuzela dužnost, predsjednica von der Leyen najavila je europski zeleni plan kao glavni politički prioritet. Komisija se obvezala posvetiti savladavanju izazova u pogledu energije, klime i okoliša te postići klimatsku neutralnost do 2050., u skladu s Pariškim sporazumom. U Europskom zakonu o klimi utvrđeno je da bi se do 2030. emisije stakleničkih plinova gospodarstva EU-a trebale smanjiti za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990. i zahtijeva se da EU postane klimatski neutralan do 2050. To zahtijeva transformaciju EU-a u društvo koje štiti svoj prirodni kapital i koje ima suvremeno i konkurentno gospodarstvo koje učinkovito iskorištava resurse te se temelji na čistoj energiji. Transformacija energetskog sustava ima važnu ulogu u ostvarivanju tog cilja jer se na proizvodnju i upotrebu energije odnosi više od 75 % emisija stakleničkih plinova EU-a. Energetska unija podupire prelazak na čistu energiju jer objedinjuje sve aspekte energetske politike u okviru usklađenog, integriranog pristupa. Energetska unija temelji se na pet dimenzija: 1. sigurnosti, solidarnosti i povjerenju, 2. potpuno integriranom unutarnjem energetskom tržištu, 3. energetskoj učinkovitosti, 4. djelovanju u području klime i dekarbonizaciji gospodarstva te 5. istraživanju, inovacijama i konkurentnosti. Sve su dimenzije važne za europski zeleni plan i za ambiciju EU-a da bude globalni predvodnik u rješavanju pitanja klimatskih promjena i degradacije okoliša tako da postane vjerodostojan uzor za energetsku tranziciju.
Samo četiri mjeseca nakon što je Komisija preuzela dužnost izbijanje pandemije bolesti COVID-19 označilo je prekretnicu u planiranom radu i Komisija je prešla u način rada za upravljanje krizama. Velika ograničenja kretanja uzrokovala su tešku gospodarsku krizu. Komisija je donijela stratešku odluku da ubrza transformaciju gospodarstva i društva i da iskoristi europski zeleni plan kao strategiju oporavka i rasta.
Komisija je osmislila instrument za oporavak NextGenerationEU, kojim prikuplja financijska sredstva posuđivanjem s tržišta kapitala u ime EU-a kao cjeline u dosad neviđenim razmjerima. To Komisiji omogućuje da ponudi privlačnije uvjete, koji se prenose na korisnike njezinih programa financiranja. To znači da EU državama članicama može dati zajmove u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost u skladu s kreditnim rejtingom i razmjerom EU-a kao izdavatelja. U okviru tog instrumenta EU je postao najveći svjetski izdavatelj zelenih obveznica. Barem 37 % sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost usmjerava se na reforme i ulaganja u zelene tehnologije i kapacitete, uključujući održivu mobilnost, energetsku učinkovitost, energiju iz obnovljivih izvora, prilagodbu klimatskim promjenama, kružno gospodarstvo te bioraznolikost. To je omogućilo veliko ulaganje za prelazak na čistu energiju, a ujedno je i ublažilo posljedice gospodarske krize.
Dok je osmišljavala oporavak od krize i usmjeravala daljnja ulaganja u ciljeve europskog zelenog plana, Komisija je pokrenula nekoliko zakonodavnih mjera kako bi ostvarila napredak u prelasku na čistu energiju i ostvarivanju ambicioznijeg klimatskog cilja za 2030. U srpnju i prosincu 2021. predložila je paket „Spremni za 55 %”, skup prijedloga za reviziju i ažuriranje zakonodavstva EU-a u području energije, klime i bioraznolikosti. To je, među ostalim, uključivalo prijedloge Direktive o obnovljivoj energiji, Direktive o energetskoj učinkovitosti, Direktive o oporezivanju energije, Direktive o energetskim svojstvima zgrada, paketa za tržište vodika i dekarboniziranog plina, Uredbe o smanjenju emisija metana u energetskom sektoru, Socijalnog fonda za klimatsku politiku i nekoliko drugih prijedloga usmjerenih na jačanje načela „onečišćivač plaća”, aspekte bioraznolikosti i povećanje prirodnih ponora ugljika. Ostvaren je znatan napredak u pregovorima o tim važnim spisima te su oni 2023. u velikoj mjeri već finalizirani. Suzakonodavci su odobrili ambiciozniji cilj za energiju iz obnovljivih izvora i ambiciozniji cilj povećanja energetske učinkovitosti. Pregovori o zakonodavstvu u području energetskih svojstava zgrada i tržišta vodika i dekarboniziranog plina u tijeku su i suzakonodavci nastoje postići dogovor do kraja 2023. U tijeku su i pregovori o Direktivi o oporezivanju energije i očekuje se da će završiti do 2024.
U veljači 2022. počeo je neopravdan i ničim izazvan agresivni rat Rusije protiv Ukrajine. To je, zajedno s prethodnim ruskim manipuliranjem opskrbom i cijenama goriva kao sredstvom vršenja pritiska na Europu, pridonijelo ozbiljnoj krizi cijena energije koja je započela još u jesen 2021. Cijene energije dosegle su vrhunac u kolovozu 2022. – 294 EUR/MWh za plin i 474 EUR/MWh za električnu energiju, što je znatno povećalo troškove života, smanjilo globalnu konkurentnost poduzeća iz EU-a i ograničilo proizvodnju energetski intenzivnih industrija. EU i njegove države članice ponovno su pokazali složnost i dogovorili postupno ukidanje ovisnosti EU-a o ruskim fosilnim gorivima do 2027. Države članice provele su razne mjere za ublažavanje učinka visokih cijena energije, posebno izravnom potporom krajnjim potrošačima. Nadalje, države članice poticale su štednju energije i intervenirale u veleprodajna i maloprodajna energetska tržišta.
Komisija je predvodila odgovor EU-a na energetsku krizu te je u svibnju 2022. donijela plan REPowerEU, uključujući strategiju vanjskog djelovanja u području energetike. Ciljevi su bili uštedjeti energiju i riješiti problem visokih cijena energije, diversificirati opskrbu energijom i dodatno ubrzati prelazak na čistu energiju, pri čemu je krajnji cilj bio prekinuti ovisnost o uvozu ruskih fosilnih goriva najkasnije do 2027.
Plan REPowerEU povećao je i mogućnosti za financiranje u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost, koji je postao glavni instrument za usmjeravanje financijskih sredstava EU-a za potporu ciljevima tog plana. Nakon što je donesena Uredba o planu REPowerEU, od država članica očekivalo se da dostave posebna nova poglavlja kao dio svojih ažuriranih planova za oporavak i otpornost, u kojima opisuju reforme i ulaganja za povećanje otpornosti, sigurnosti i održivosti energetskog sustava EU-a. Države članice dosad su namijenile 50 % sredstava koja su im dodijeljena, odnosno ukupno 252 milijarde EUR, mjerama koje pridonose ostvarivanju klimatskog cilja i koje stoga podupiru ciljeve plana REPowerEU i energetsku neovisnost.
Uz plan REPowerEU i Uredbu o skladištenju plina, koja je bila prvi zakonodavni akt predložen kao odgovor na krizu u ožujku 2022., Komisija je tijekom 2022. predložila, a Vijeće u rekordnom roku donijelo, nekoliko hitnih zakonodavnih inicijativa na temelju članka 122. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kako bi se ublažili učinci energetske krize na industriju i kućanstva. Među njima su Uredba o smanjenju potražnje za plinom, Uredba o rješavanju problema visokih cijena energije, Uredba o solidarnosti, mehanizam za korekciju tržišta i Uredba o izdavanju dozvola. Te su inicijative doprinijele zajamčenoj sigurnosti opskrbe plinom smanjenjem potražnje za plinom (za 18 %) i električnom energijom (za vrijeme vršnih sati) te ubrzanom uvođenju energije iz obnovljivih izvora. Cilj im je bio i preusmjeriti višak dobiti proizvođača energije potrošačima i industriji, smanjiti prekomjerna povećanja cijena i ojačati solidarnost među državama članicama tako da jedna država članica uskoči kad drugoj prijeti rizik od manjka opskrbe plinom. Države članice odlučile su udružiti svoju potražnju za plinom putem nove platforme EU-a za kupnju energije i poduzeti prve korake prema zajedničkoj kupnji putem mehanizma AggregateEU za agregiranje potražnje. U međuvremenu je produljena primjena Uredbe o smanjenju potražnje za plinom. Druge mjere donesene na temelju članka 122. UFEU-a dugoročno su se pokazale korisnima i već su uključene ili bi ih se u budućnosti moglo uključiti u trajno zakonodavstvo.
EU je ujedno podupirao i energetski sustav Ukrajine dostavom 4969 generatora i 2507 transformatora u okviru Mehanizma EU-a za civilnu zaštitu, Fondom za energetsku potporu Ukrajini, uspostavljenim u suradnji s Tajništvom Energetske zajednice, čije trenutačne obećane donacije iznose 218 milijuna EUR, donacijom 5700 solarnih ploča te stabilizacijom ukrajinskog i moldavskog elektroenergetskog sustava njihovom sinkronizacijom s europskom kontinentalnom mrežom. EU je Ukrajini pružio i više od 54,8 milijuna EUR materijalne pomoći i pomoći povezane s nuklearnom sigurnošću. Zajedno s Energetskom zajednicom Komisija podupire Ukrajinu, Moldovu i partnere sa zapadnog Balkana u njihovu kontinuiranom usklađivanju s pravnom stečevinom Unije, što je važan korak u pripremi za buduće pristupanje EU-u. Putem međunarodnih koordinacijskih mehanizama, kao što je koordinacijska skupina G7+, EU s globalnim akterima koordinira odgovor na ciljanu kampanju Rusije da uništi energetsku infrastrukturu Ukrajine.
Još jedan važan korak prema očuvanju strateške autonomije u budućnosti bilo je osiguravanje sigurne opskrbe tehnologija s nultom stopom emisija i kritičnih sirovina za usporednu tranziciju. Trenutačni geopolitički kontekst povećao je i tržišno natjecanje u industriji s nultom neto stopom emisija, pa se očekuje da će se globalno tržište za ključne tehnologije s nultom neto stopom emisija koje se masovno proizvode utrostručiti do 2030., uz godišnju vrijednost od otprilike 600 milijardi EUR. Osim toga, nekoliko trećih zemalja uvelo je inicijative za poticanje razvoja domaćih lanaca vrijednosti tehnologija čiste energije. Kombinacija izravnog i neizravnog učinka visokih cijena energije te gospodarskih i geopolitičkih nestabilnosti povećala je troškove proizvodnje i instalacije projekata za iskorištavanje energije vjetra, a u manjoj mjeri i solarne energije. U područjulanaca vrijednosti čiste energije EU se uvelike oslanja na treće zemlje kao dobavljače materijala i proizvoda koji su presudni za uvođenje tehnologija čiste energije, a o Kini ovisi u barem jednoj fazi lanaca vrijednosti. Konkretno u solarnom sektoru, gotovo sve ploče koje su 2022. prodane u EU-u uvezene su, a oko 90 % dolazilo je iz Kine. U proteklih pet godina na kineske proizvode potrošeno je 18,5 milijardi EUR, odnosno 91 % ukupnih rashoda za uvoz fotonaponskih ćelija.
U Industrijskom planu u okviru zelenog plana, donesenom u veljači 2023., opisani su planovi za osiguravanje industrijskog vodstva EU-a u području tehnologija s nultom neto stopom emisija i za pomak s pozicije neto uvoznika na veće oslanjanje na snažnu domaću proizvodnu osnovu putem bržeg pristupa financiranju, unaprjeđenih vještina i potpore trgovini radi poticanja naše konkurentnosti u području čistih tehnologija. Sljedeći zakonodavni prijedlozi, Akt o industriji s nultom neto stopom emisija i Akt o kritičnim sirovinama, predloženi su kako bi se pojednostavnio regulatorni okvir, što je ključno za privlačenje ulaganja, smanjenje ovisnosti EU-a o vrlo koncentriranom uvozu i jačanje pristupâ kružnog gospodarstva za opskrbu strateškim sirovinama. Suzakonodavci trenutačno pregovaraju o oba akta, a postizanje dogovora predviđeno je do prosinca 2023. U vezi s tim, u izvješću o napretku iz 2023. o konkurentnosti tehnologija čiste energije, koje prati ovo izvješće, daje se uvid u glavne pokretače, prilike i izazove s kojima se EU susreće u nastojanju da poveća svoju konkurentnost u industriji s nultom neto stopom emisija, a konkretnije u strateškim tehnologijama s nultom neto stopom emisija. Daljnje djelovanje radi povećanja konkurentnosti EU-a u sektoru čiste tehnologije uključuje europski paket za energiju vjetra, akcijski plan za mreže, niz dijaloga s industrijom o prelasku na čistu energiju i revidirani Strateški plan za energetsku tehnologiju. Svrha je svih tih mjera povećati konkurentnost EU-a u sektoru čiste energije, a dopunit će ih se tematskim izvješćem o budućnosti europske konkurentnosti koje će izraditi Mario Draghi.
EU ujedno intenzivnije radi na prelasku na kružno gospodarstvo, u okviru kojeg bi se globalno vađenje i upotreba sirovina mogli smanjiti za trećinu boljim dizajnom proizvoda, trajnošću, ponovnom uporabom i recikliranjem, a sve to smanjuje i učinke na okoliš. Aktom o kritičnim sirovinama poticat će se recikliranje kritičnih sirovina, pri čemu je cilj zadovoljiti 15 % potražnje EU-a sekundarnim sirovinama. Tako će se povećati sigurnost opskrbe Europe kritičnim sirovinama bez stvaranja drugih ovisnosti.
EU nastavlja raditi na osnaživanju potrošača energije i pazi da oni imaju koristi od uvođenja jeftine energije iz obnovljivih izvora u cijelom energetskom sustavu EU-a. Komisija je u ožujku 2023. predložila ciljanu reformu modela tržišta električne energije i Uredbe o cjelovitosti i transparentnosti veleprodajnog tržišta energije kako bi se industriju EU-a učinilo čišćom i konkurentnijom te kako bi se uključile strukturne mjere za osnaživanje i zaštitu potrošača te za smanjenje prevladavajućeg utjecaja plina na cijenu električne energije. Predložena reforma promicat će konkurentna tržišta i transparentno određivanje cijena. Potrošači i industrija EU-a bit će bolje zaštićeni od manipuliranja tržištem te njegove zlouporabe zahvaljujući jačoj ulozi Agencije EU-a za suradnju energetskih regulatora (ACER). Suzakonodavci nastoje zaključiti pregovore do kraja 2023.
Cjenovna pristupačnost energije važan je cilj energetske unije i ima važnu ulogu u europskom zelenom planu i mjerama odgovora na krizu. Kako bi se osiguralo da se u okviru prelaska na čistu energiju ne zapostavi nijedna osoba, sektor ni regija, taj je okvir politike važniji nego ikad.
Komisija je još prije energetske krize predložila nekoliko mjera kako bi osigurala da svi prihvaćaju zelenu tranziciju, a mehanizam za pravednu tranziciju jedna je takva važna inicijativa. Zajedno s inicijativom „Rudarske regije u tranziciji”, Komisija nastavlja pružati potporu regijama na koje tranzicija na klimatsku neutralnost najviše utječe. Do kraja listopada 2023. 27 država članica dostavilo je 70 teritorijalnih planova za pravednu tranziciju, u kojima su opisale tijek svoje tranzicije do 2030., u skladu s integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima (NECP-ovi). Platforma za pravednu tranziciju pruža prilagođenu pomoć usmjerenu na potrebe i jačanje kapaciteta regijama koje intenzivno koriste ugljen i ugljik te podupire provedbu Fonda za pravednu tranziciju.
Cilj je Socijalnog fonda za klimatsku politiku spriječiti negativne učinke koje bi mogao uzrokovati novi sustav EU-a za trgovanje emisijama, kojim se instrument za određivanje cijena ugljika proširuje na emisije iz zgrade, cestovnog prijevoza i sagorijevanja goriva u industriji, što nije obuhvaćeno postojećim sustavom za trgovanje emisijama. Iz Socijalnog fonda za klimatsku politiku, koji je donesen u travnju 2023., državama članicama dat će se oko 86,7 milijardi EUR u razdoblju 2026. – 2032. za potporu ranjivim kućanstvima, mikropoduzećima i korisnicima prijevoza tako da im se pomogne da ulože u energetsku učinkovitost zgrada, dekarbonizaciju grijanja i hlađenja zgrada i prelazak na energiju iz obnovljivih izvora te da im se pruži bolji pristup mobilnosti i prijevozu s nultom i niskom razinom emisija. Države članice imat će mogućnost i da dio sredstava namijene privremenoj izravnoj potpori dohotku.
I u ažuriranju Direktive o energetskoj učinkovitosti veća se pozornost posvećuje ublažavanju energetskog siromaštva i osnaživanju potrošača. Nove odredbe sadržavaju prvu EU-ovu definiciju „energetskog siromaštva”, a od država članica zahtijeva se da pri provedbi mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti prioritet daju osobama pogođenima energetskim siromaštvom, ugroženim kupcima, kućanstvima s malim dohotkom i, prema potrebi, osobama koje žive u socijalnim stanovima.
Za vrijeme krize mnoga kućanstva nisu mogla platiti svoje račune za energiju. Pregled potrošačkih uvjeta 2023. pokazuje da je 16 % europskih potrošača 2022. imalo poteškoća s plaćanjem svojih računa za energiju, a 71 % promijenilo je navike kako bi uštedjeli energiju. Energetsko siromaštvo, koje se mjeri nemogućnošću odgovarajućeg grijanja doma, pogodilo je 2022. 9,3 % stanovništva EU-a, odnosno približno 40 milijuna ljudi, u usporedbi s približno 30 milijuna 2021. Rezultati modeliranja pokazuju da bi se energetsko siromaštvo zbog promjena cijena energije do kojih je došlo od kolovoza 2021. do siječnja 2023. (u usporedbi s prethodnih 18 mjeseci) znatno povećalo u cijelom EU-u da nije bilo intervencija politike. U okviru hitnih zakonodavnih inicijativa iz 2022. za zaštitu potrošača od visokih cijena energije Komisija je predložila i Uredbu o solidarnosti, koja je ublažila učinak na cijenu plina djelovanjem na potrošnju, i mehanizam za korekciju tržišta, koji je ograničio cijene na tržištima plina EU-a.
Komisija je u listopadu 2022. predložila mjere podupiranja cjenovno pristupačne energije, što je državama članicama omogućilo da iskoriste nepotrošena financijska sredstva kohezijske politike u okviru dodjele za razdoblje 2014. – 2020. kako bi pružile izravnu potporu ranjivim obiteljima i malim i srednjim poduzećima. Države članice uvele su programe za zaštitu potrošača i poduzeća na temelju prilagođenih pravila o državnim potporama (privremeni okvir za državne potpore u kriznim situacijama i tranziciji) i drugih mjera socijalne politike. Procjenjuje se da je 2022. ukupni iznos isplaćenih subvencija za energiju iznosio 93 milijarde EUR za kućanstva i 53 milijarde EUR za industriju. Ukupne subvencije za energiju 2022. iznosile su oko 390 milijardi EUR.
Komisija je objavila i preporuku o energetskom siromaštvu i olakšala davanje zajedničke izjave o boljoj zaštiti potrošača ključnih dionika u energetskom sektoru. Naposljetku, Komisija je formalno uspostavila koordinacijsku skupinu za energetsko siromaštvo, u kojoj države članice mogu razmjenjivati dobre primjere iz prakse i rješenja za pomoć najranjivijim članovima društva da prebrode krizu.
Prema Međunarodnoj agenciji za energiju povećanje opskrbe energijom iz obnovljivih izvora pozitivno je utjecalo na potrošače jer bi veleprodajne cijene električne energije na svim europskim tržištima bile 8 % više da nije instaliran dodatni kapacitet. Očekuje se da će potrošači iz EU-a zahvaljujući dodatnom instaliranom fotonaponskom kapacitetu i kapacitetu energije vjetra uštedjeti oko 100 milijardi EUR od 2021. do 2023. Visoke cijene energije ujedno su povećale interes potrošača za kolektivne sustave vlastite potrošnje. Države članice ostvarile su napredak u provedbi zakonodavnih odredbi za energetske zajednice, a Komisija je predložila daljnje proširenje osnaživanja potrošača.
Slika 2: Raščlamba mjera za cjenovnu pristupačnost. Izvor: ACER – High-level Analysis of Energy Emergency Measures, 20. ožujka 2023. [
poveznica
].
Odlučno i ujedinjeno djelovanje EU-a, u kombinaciji s povoljnim uvjetima (npr. blaga zima, manja potražnja za energijom u Aziji), pomoglo je smanjiti učinke energetske krize. Nakon što su cijene energije dosegle vrhunac u kolovozu 2022., cijene prirodnog plina pale su na prosjek od 44 EUR/MWh, a cijene električne energije na prosjek od 107 EUR/MWh od siječnja do lipnja 2023. Kao odgovor na rusku agresiju EU je uveo mjere ograničavanja protiv Rusije, uključujući potpunu zabranu uvoza ugljena i zabranu uvoza nafte koja se dostavlja pomorskim prijevozom. EU je potpuno ukinuo uvoz ruskog ugljena, smanjio je svoju ovisnost o ruskoj nafti za približno 90 %, a uvoz ruskog plina smanjio se za 75 % od ožujka 2021. do ožujka 2023. EU je kolektivno smanjio svoju energetsku ovisnost o Rusiji i izbjegao poremećaje u opskrbi energijom. EU ipak treba i dalje biti oprezan i nastaviti smanjivati svoje energetske ovisnosti jer je rizik od poremećaja u opskrbi energijom i povezanog povećanja cijena i dalje prisutan.
1.2. Energetski sustav EU-a uoči zime 2023./2024.: stanje energetske sigurnosti u EU-u i njegovim državama članicama
EU je uoči zime 2023./2024. spreman zajamčiti energetsku sigurnost jer su mu dostupni razni izvori energije, jer je napunio sustave skladišta plina, smanjio potražnju za energijom i sve više diversificirao dobavljače energije.
Međutim, i dalje su prisutni rizici, kao što su potencijalno potpuno obustavljanje uvoza cjevovodima i napadi na kritičnu infrastrukturu. Češći ekstremni vremenski uvjeti isto tako mogu utjecati na energetski sustav i sigurnost opskrbe energijom. Uravnotežen pristup i solidarnost među državama članicama i dalje će imati ključnu ulogu u kolektivnoj otpornosti EU-a.
Mjere donesene 2022. znatno su ublažile pritisak na energetska tržišta i cijene plina. Međutim, cijene plina i dalje su više nego u razdoblju 2015. – 2019., kad su prosječne cijene plina bile u rasponu od 15 do 20 EUR/MWh. Cijene su i dalje nestabilne i mijenjaju se sa svakim poremećajem na globalnom tržištu, što je pokazalo nedavno povećanje cijena plina zbog krize na Bliskom istoku i privremenog zatvaranja plinskog polja u Izraelu te curenja otkrivenog na plinovodu i baltičkoj regiji koji povezuje Finsku s Estonijom. EU i dalje mora biti oprezan jer bi kumulativni učinak tih događaja, u kombinaciji s neizvjesnošću na tržištu, mogao utjecati na europsko i globalno energetsko tržište.
Opskrba energijom s manjim uvozom iz Rusije
Energetski sustav EU-a suočio se 2022. i 2023. s najvećim izazovom dosad, ali EU je uspio očuvati, pa čak i povećati sigurnost svoje opskrbe energijom. Brza i uspješna provedba plana REPowerEU pomogla je znatno smanjiti udio ruskog plina u uvozu EU-a, pri čemu je osigurana dovoljna količina plina za razdoblja velike potražnje te su cijene energije pale s povijesno visokih razina.
Slika 3: Sastav uvoza prirodnog plina (plinovodi i UPP) za razdoblje 2021. – 2023. Izvor: tim glavnog ekonomista GU-a ENER, na temelju podataka JRC-a, mreže ENTSO-G, Refinitiva.
Kad je riječ o prirodnom plinu, sigurnost opskrbe znatno se poboljšala protekle godine i EU napreduje prema planu kako bi ostvario cilj neovisnosti o ruskim fosilnim gorivima do 2027. iz plana REPowerEU. Ukupni uvoz ruskog plina (UPP i prirodni plin iz plinovoda) smanjio se 2022. na 80 milijardi m3 (24 % uvoza EU-a), u usporedbi s godišnjim uvozom od 155 milijardi m3 (45 %) prije početka krize. Iako se uvoz UPP-a iz Rusije od 2021. povećao, on čini vrlo mali udio ukupnog uvoza plina. Ukupni uvoz 2023. i dalje se smanjuje i predviđa se da će iznositi približno 40 – 45 milijardi m3. U lipnju 2023. samo je 8 % uvoza plina dolazilo iz ruskih plinovoda, u odnosu na više od 50 % prije agresivnog rata. Zahvaljujući važnom radu na diversifikaciji i smanjenju potražnje EU je uspio nadoknaditi ukupan obujam ruskog plina koji je nedostajao. Nova politika skladištenja zajamčila je energetsku sigurnost za zimu 2022./2023., ali i pogodnije stanje za sljedeću zimu.
Slika 4: Udio ruskog plina iz plinovoda u ukupnom uvozu prirodnog plina u EU. Izvor: tim glavnog ekonomista GU-a ENER, na temelju podataka JRC-a, mreže ENTSO-G, Refinitiva.
Uredba o skladištenju plina, donesena u lipnju 2022., pridonijela je povijesno visokoj razini popunjenosti od 95 % u studenom 2022., čime je nadmašen cilj razine popunjenosti od 80 %. EU je napunio skladišta na više od 56 % na kraju sezone grijanja 2022./2023., a cilj od 90 % popunjenosti ostvaren je 18. kolovoza 2023., više od dva mjeseca prije roka u studenom.
Slika 5: Novi dodaci kapaciteta energije vjetra i solarne energije 2022. – procjene za 2023. Izvor: tim glavnog ekonomista GU-a ENER, na temelju podataka Eurostata, udruženja WindEurope i Solar Power Europe.
Uvoz ruske nafte u EU smanjio se za 90 % od ožujka 2022. i to nije znatno utjecalo na gospodarstvo EU-a. Države članice održavaju zalihe nafte za slučaj nužde u skladu sa zakonodavstvom Unije. Sankcije EU-a i gornja granica cijena skupine G7 na naftu koja se uvozi iz Rusije nisu utjecale na sigurnost opskrbe EU-a naftom, a imale su predviđeni učinak ograničavanja ruskih prihoda od nafte. U svojem 11. paketu sankcija EU je uveo alate za suzbijanje izbjegavanja mjera kako bi spriječio uvoz naftnih proizvoda koji se proizvode iz ruske nafte u drugim zemljama ili proizvoda nepoznatog podrijetla. Komisija, zajedno sa stručnjacima iz država članica, pomno prati tržišta nafte u okviru Koordinacijske skupine za opskrbu naftom jer bi daljnja smanjenja proizvodnje zemalja OPEC-a i Rusije mogla povećati potražnju na tržištu. Iako države članice imaju velike zalihe nafte za slučaj nužde, posebno dizelskog ulja, mora se priznati da bi kumulativni učinak nedavnih događaja mogao utjecati na sigurnost opskrbe EU-a i globalna energetska tržišta.
Suočen s energetskom krizom, EU je proširio i ubrzao instalaciju tehnologija u području obnovljivih izvora energije, što je ojačalo opskrbu EU-a energijom i čini temelj za dugoročno ukidanje uvoza ruskih fosilnih goriva. Na temelju plana REPowerEU EU je donio Uredbu o izdavanju dozvola, kojom su pojednostavnjeni i ubrzani postupci izdavanja dozvola za energiju iz obnovljivih izvora usmjeravanjem na posebne tehnologije i projekte koji imaju najveći potencijal za brzo uvođenje, kao što su oprema za solarnu fotonaponsku energiju na umjetnim konstrukcijama i dizalice topline te obnova kapaciteta. Tijekom 2022. instalirano je 57 GW novog kapaciteta energije iz obnovljivih izvora, posebno solarnih fotonaponskih ploča i vjetroagregata. U oba je sektora to oko 50 % više nego 2021. To je pomoglo i više nego nadoknaditi malu proizvodnju hidroenergije 2022. (12 % ukupne proizvodnje energije), koja se ipak oporavila na prosječne razine 2023. zbog veće količine padalina i viših razina rezervoara. U sektoru grijanja iz obnovljivih izvora upotreba dizalica topline povećala se za 39 % u odnosu na 2021. Tržište grijanja na solarnu energiju povećalo se za gotovo 12 %. Proizvodnja električne energije iz krutih biogoriva bila je stabilna i činila je oko 3 % proizvodnje električne energije (2,9 % u 2020. i 3,1 % u 2021.). Kad je riječ o kombiniranju energije za proizvodnju električne energije i topline, glavni izvor obnovljive energije u EU-u i dalje je bioenergija (oko 60 %). Ukupno se udio energije iz obnovljivih izvora u strukturi izvora energije znatno povećao tijekom 2022. i 2023., a EU je pristao ubrzati uvođenje energije iz obnovljivih izvora tako da je cilj 42,5 % u strukturi izvora energije do 2030., pri čemu treba nastojati dosegnuti 45 %.
Slika 6: Udio energije iz obnovljivih izvora u opskrbi električnom energijom 2022. Izvor: tim glavnog ekonomista GU-a ENER, na temelju podataka organizacije Fraunhofer, mreže ENTSO-E.
Energetska tranzicija pridonosi i rješavanju problema onečišćenja zraka i smanjenju povezanih preranih smrti i učinaka na ekosustave. U trećem izvješću „Izgledi za čisti zrak” navedeno je da će brže uvođenje energije vjetra i solarne energije, zahvaljujući planu REPowerEU, dugoročno povoljno djelovati na čisti zrak.
Nuklearna energija i dalje pridonosi sigurnosti opskrbe električnom energijom. Od nje potječe oko 24 % ukupne električne energije proizvedene u EU-u 2023. (23 % u 2022.; 26 % u 2021.). Nuklearne elektrane EU-a stare, a pojavljuju se nove naprednije nuklearne tehnologije, kao što su mali modularni reaktori, što zahtijeva velika ulaganja u taj sektor. S obzirom na to Komisija je donijela mjere za poboljšanje investicijskog okruženja za dugoročan rad i nove kapacitete. U toj situaciji države članice koje u svojoj strukturi izvora energije imaju nuklearnu energiju trebaju donijeti pravovremene odluke o ulaganjima u dugoročan rad postojećih nuklearnih elektrana te provesti potrebna poboljšanja sigurnosti i učinkovitosti.
U bliskoj suradnji sa svim relevantnim dionicima u predmetnim državama članicama i međunarodnim partnerima istomišljenicima Komisija i Agencija za opskrbu Euratoma intenzivirale su i rad na poticanju kontinuirane diversifikacije opskrbe nuklearnim gorivom i usluga nuklearnoga gorivnog ciklusa radi prelaska na pouzdanije neruske dobavljače. Cilj je ublažiti rizike prisutne u nekim državama članicama, povezane s ovisnošću o opskrbi ruskim nuklearnim gorivom i uslugama gorivnog ciklusa te o rezervnim dijelovima i održavanju, tako da se osigura dostupnost goriva i alternativne opreme za proizvodnju nuklearne energije.
Potražnja za energijom
Komisija je predložila nekoliko mjera za uštedu energije i smanjenje potrošnje energije u skladu s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. U svibnju 2022. u svojoj je Komunikaciji „Štednja energije u EU-u” opisala moguće mjere kojima države članice mogu smanjiti potrošnju energije i povećati energetsku učinkovitost u zgradama, industriji i prijevozu. To je dopunjeno inicijativom Utrka u uštedi energije, koju su Komisija, Sporazum gradonačelnika i Europski odbor regija pokrenuli kako bi poduprli gradove u poduzimanju neposrednih mjera za ostvarivanje navedenih ciljeva.
Vijeće je 2022. postiglo dogovor o dobrovoljnom cilju smanjenja potražnje za plinom od 15 % (ili 45 milijardi m3) do proljeća 2023., koji je premašen smanjenjem potražnje za plinom u svim sektorima od ukupno 18 % (ili 53 milijarde m3). Na temelju tog iskustva dobrovoljni cilj produljen je do ožujka 2024. i procjenjuje se da će se uštedjeti oko 60 milijardi m3 plina. Vijeće je u listopadu 2022. uvelo iznimne vremenski ograničene mjere za smanjenje potražnje za električnom energijom i preraspodjelu iznimno visokih prihoda energetskog sektora krajnjim kupcima. U toj je uredbi određen cilj smanjenja ukupne potražnje za električnom energijom za 10 % i barem za 5 % za vrijeme vršnih sati. Iako je ostvareno smanjenje potražnje za vrijeme vršnih sati, smanjenje ukupne potrošnje električne energije za 10 % pokazalo se teškim zadatkom za države članice.
Slika 7: Smanjenje potražnje za prirodnim plinom (kolovoz 2022. – kolovoz 2023. u odnosu na petogodišnji prosjek). Izvor: Eurostat.
EU je poduzeo važne korake za jačanje zakonodavstva radi postizanja veće energetske učinkovitosti. Zahvaljujući ažuriranju Direktive o energetskoj učinkovitosti očekuje se da će EU do 2030. smanjiti potrošnju konačne energije za 11,7 % na razini EU-a, u odnosu na predviđanja iz referentnog scenarija iz 2020. Osim toga, donesena su nova pravila za potrošnju električnih uređaja u stanju pripravnosti i stavljena je na raspolaganje baza podataka Europski registar proizvoda za označivanje energetske učinkovitosti, novi alat koji općoj javnosti i javnim naručiteljima pomaže utvrditi energetski učinkovite proizvode.
Diversifikacija izvora energije
Zahvaljujući planu REPowerEU i nastojanjima EU-a da postupno ukine svoju ovisnost o ruskim fosilnim gorivima, EU je znatno diversificirao svoju opskrbu energijom. Komisija je u travnju 2022., u skladu sa zahtjevom Europskog vijeća, uspostavila platformu EU-a za kupnju energije kako bi udružila potražnju EU-a za plinom i koordinirala dobrovoljnu zajedničku kupnju radi potpisivanja povoljnih ugovora s međunarodnim dobavljačima izvan Rusije. Platforma EU-a za kupnju energije otvorena je i Gruziji, Moldovi, Ukrajini i zemljama zapadnog Balkana, a platformi su se pridružile Ukrajina, Moldova i Srbija.
Platforma za agregiranje potražnje AggregateEU pokrenuta je 25. travnja 2023., a dosad su održana tri uspješna kruga javne nabave u svibnju i lipnju/srpnju i rujnu/listopadu 2023. Ta tri kruga rezultirala su agregiranom potražnjom od 44,75 milijardi m3, primljenim ponudama za 52 milijarde m3, a za ukupno 34,78 milijardi m3 ponude su djelomično ili u potpunosti usklađene s potražnjom. Potražnja koju su kupci iz EU-a izrazili samo u prva dva poziva bila je dvostruko veća od obveznog cilja od 13,5 milijardi m3 propisanog u Uredbi Vijeća (EU) 2022/2576. Na platformi EU-a za kupnju energije registrirano je oko 170 poduzeća i ukupni obujmovi pokazuju da je riječ o učinkovitom alatu za upotrebu političke i tržišne snage EU-a kao financijske poluge. U kontekstu međuinstitucijskih pregovora o predloženom paketu za tržište vodika i dekarboniziranog plina suzakonodavci raspravljaju o mogućnostima produljenja mehanizma AggregateEU za kupnju plina nakon 2024. i proširenja tog mehanizma na druge proizvode, kao što su vodik proizveden iz obnovljivih izvora i drugi plinovi iz obnovljivih izvora.
Komisija je podupirala države članice u smanjenju uskih grla u infrastrukturi za plin utvrđenih u okviru plana REPowerEU te u provedbi projekata od zajedničkog interesa s petog Unijina popisa odabranih u skladu s prethodnom Uredbom o transeuropskoj energetskoj infrastrukturi. Mnogi od tih projekata primaju financijsku potporu iz Instrumenta za povezivanje Europe i fondova kohezijske politike. Samo je iz Instrumenta za povezivanje Europe 2021. i 2022. dodijeljeno 1,64 milijarde EUR za projekte od zajedničkog interesa u području energetske infrastrukture. Projektima od zajedničkog interesa dovršenima proteklih mjeseci završena je ovisnost svih država članica o samo jednom dobavljaču energije i EU je ostvario izniman napredak u diversifikaciji svoje opskrbe energijom i optimizaciji postojeće infrastrukture za prirodni plin putem plinovoda (npr. Baltički plinovod, Poljska – Slovačka, spojni vod Grčka – Bugarska, omogućivanje protoka u suprotnom smjeru između Francuske i Njemačke) i terminala za ukapljeni prirodni plin (npr. u Njemačkoj, Grčkoj, Italiji i Finskoj). Kako bi se postigla energetska sigurnost država članica i regija, EU će nastaviti podupirati ključne projekte, koji ne bi bili ekonomski održivi bez financijske ili regulatorne pomoći EU-a, na primjer putem Instrumenta za povezivanje Europe, Mehanizma za oporavak i otpornost, ubrzanja izdavanja dozvola i izuzeća, prema potrebi.
Osim toga, Komisija je nastojala ojačati odnose s međunarodnim partnerima i diversificirati svoj uvoz plina i UPP-a tako da se okrene pouzdanijim dobavljačima izvan Rusije. EU je proširio uvoz prirodnog plina i UPP-a iz Norveške i SAD-a kako bi nadoknadio manji uvoz iz Rusije. Iz SAD-a su 2022. uvezene 49,3 milijarde m3 UPP-a, više nego dvostruko više nego 2021. (18,9 milijardi m3). Uvoz plina iz Norveške putem plinovoda u razdoblju od 2021. do 2022. povećao se sa 79,26 milijardi m3 na 86,69 milijardi m3, pa se udio Norveške u ukupnom uvozu EU-a putem plinovoda povećao s 30 % na 40 %. Komisija redovito vodi dijalog s Nigerijom, najvećim proizvođačem UPP-a u Africi. U srpnju 2023. potpisani su novi memorandumi o razumijevanju o suradnji u području energetske tranzicije s Urugvajem i Argentinom. U srpnju 2022. EU i Azerbajdžan donijeli su novi Memorandum o razumijevanju o strateškom partnerstvu u području energetike i EU je povećao opskrbu plinom iz te zemlje za 40 %. Obje strane pristale su udvostručiti isporuku plina EU-u do 2027. putem južnog plinskog koridora i unaprijediti suradnju u području čiste energije, energetske učinkovitosti, prijenosa električne energije i emisija metana.
Kad je riječ o sredozemnoj regiji, Komisija je nastavila surađivati s Egiptom, Izraelom i Forumom za plin istočnog Sredozemlja na provedbi trostranog memoranduma o razumijevanju, što je pomoglo povećati opskrbu EU-a UPP-om iz Egipta s 1,1 milijarde m3 u 2021. na 4,2 milijarde m3 u 2022. Komisija će nastaviti pratiti stanje na Bliskom istoku i njegov mogući učinak na globalna energetska tržišta. EU je ujedno nastavio dijalog s Alžirom i Egiptom o nastojanju da se smanje emisije metana, među ostalim provedbom pristupa „Vi prikupljate – mi kupujemo”, u okviru kojeg bi poduzeća mogla prikupiti i prodati oporabljeni plin koji bi se u suprotnom ispustio ili spalio na baklji. EU je nastavio dijalog s Alžirom kako bi dodatno unaprijedio strateško partnerstvo u području energetike s tom zemljom. Alžir je glavni sredozemni dobavljač prirodnog plina za EU i u budućnosti bi mogao postati dobavljač niskougljične energije i energije iz obnovljivih izvora. Ukupni uvoz energije iz Alžira 2022. malo se smanjio na 40,35 milijardi m3 (2021.: 44,1 milijarda m3). Uvoz plinovodom u Španjolsku smanjio se, dok se povećao uvoz u Italiju.
EU namjerava povećati opskrbu vodikom proizvedenim iz obnovljivih izvora u okviru diversificiranog i dekarboniziranog energetskog sustava koji ne ovisi o uvozu ruske energije. U predloženom paketu za tržište vodika i dekarboniziranog plina definirat će se organizacija tržišta za vodik i osigurati lakši pristup tržištu za plinove iz obnovljivih izvora i niskougljične plinove. Europska banka za vodik pomoći će riješiti problem početnog ulaganja u vodik proizveden iz obnovljivih izvora tako što će pokriti razliku u troškovima između vodika proizvedenog iz obnovljivih izvora i fosilnih goriva. Agregiranje potražnje za vodikom moglo bi omogućiti uparivanje budućih proizvođača i kupaca vodika i pomoglo bi iskoristiti političku i tržišnu snagu EU-a kao financijsku polugu u odnosu na međunarodne proizvođače vodika, što bi rezultiralo povoljnijim cijenama. EU nastoji uspostaviti partnerstva sa zemljama u mediteranskom bazenu, regiji Sjevernog mora, zemljama Zaljeva, Saudijskom Arabijom i Ukrajinom u pogledu potencijalnog uvoza vodika proizvedenog iz obnovljivih izvora. EU je 2022. na sastanku COP 27 u Sharm el-Sheikhu već sklopio partnerstvo s Egiptom kako bi olakšao prihvaćanje ulaganja u vodik proizveden iz obnovljivih izvora i trgovine tim vodikom.
2.
RAZMATRANJE NAPRETKA DRŽAVA ČLANICA U OSTVARIVANJU ENERGETSKIH I KLIMATSKIH AMBICIJA DO 2030.
Države članice trebale su do 15. ožujka 2023. prvi put na integrirani način izvijestiti o svojem napretku u provedbi svojih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova (NECP-ovi) iz 2020., koji obuhvaćaju razdoblje 2021. – 2030. To je izvješćivanje obuhvaćalo napredak u ostvarivanju ciljnih vrijednosti, ciljeva i doprinosa u pet dimenzija energetske unije, među ostalim o emisijama stakleničkih plinova i uklanjanjima te o provedbi ili izmjeni politika i mjera država članica i njihova financiranja.
Osim toga, države članice morale su izvijestiti o napretku koji su ostvarile u pogledu ciljeva prilagodbe, učinku svojih politika i mjera na kvalitetu zraka i emisije onečišćivača zraka te o koracima koje su poduzele kako bi uspostavile dijalog o energiji i klimi na više razina. Na temelju njihovih izvješća Komisija je procijenila napredak država članica u provedbi svojih prvih NECP-ova. Ta je procjena ključna kako bi se razmotrilo gdje se točno EU nalazi u odnosu na ostvarenje svojih klimatskih i energetskih ambicija do 2030. Cijela procjena dostupna je u radnom dokumentu službi Komisije priloženom ovom izvješću. Osim toga, u Izvješću o djelovanju EU-a u području klime daje se procjena napretka klimatske politike na temelju Uredbe o upravljanju i na temelju Europskog zakona o klimi, a prvi je put uključen i kolektivni napredak država članica u ostvarivanju cilja klimatske neutralnosti EU-a do 2050.
Integrirana priroda izvješćivanja podrazumijeva znatno smanjenje administrativnog opterećenja i za Komisiju i za države članice, u usporedbi s više obveza izvješćivanja i procjene na temelju pravne stečevine Unije u području energije i klime koje su postojale prije nego što je Uredba o upravljanju stupila na snagu. To integrirano izvješćivanje omogućilo je procjenu napretka u ostvarivanju energetskih i klimatskih ciljeva do 2030. koja je u većoj mjeri holistička. Izvješćivalo se putem e-platforme, što je znatno pridonijelo jednostavnijem postupku izvješćivanja i povećalo usporedivost podataka te tako olakšalo kasniju reviziju i procjenu.
Države članice trenutačno i ažuriraju svoje NECP-ove, pri čemu se nadovezuju na dosad ostvareni napredak. Sad moraju uzeti u obzir novi zakonodavni i politički kontekst (paket „Spremni za 55 %”, drukčije geopolitičko stanje u odnosu na ono kad su doneseni prvi NECP-ovi i odgovor EU-a na temelju plana REPowerEU) kako bi osigurale da će zajedno ostvariti veće ambicije putem politika koje se temelje na vjerodostojnom i pouzdanom planiranju država članica.
2.1. Napredak u ostvarivanju ciljnih vrijednosti, ciljeva i doprinosa EU-a i država članica do 2030.
OKVIR – „Sada se moramo okrenuti što bržem donošenju pravila i provedbi.”(Ursula von der Leyen, Govor o stanju Unije, 2023.)
ØNeto emisije stakleničkih plinova EU-a smanjile su se 2022. za približno 3 %, čime se nastavio opći trend smanjenja u proteklih 30 godina. Međutim, EU i njegove države članice trebaju znatno ubrzati provedbu kako bi ostali na dobrom putu da ostvare cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za 55 % do 2030. i cilj klimatske neutralnosti EU-a do 2050.
ØUdio energije iz obnovljivih izvora u konačnoj bruto potrošnji energije 2021. je dosegao 21,8 %. Uz prosječno godišnje povećanje od 0,67 postotnih bodova od 2010., za ostvarenje novog cilja EU-a od 42,5 % do 2030. (a još više željenog cilja od 45 %) u narednim će godinama biti potreban mnogo brži rast.
ØPotrošnja primarne energije u EU-u (1311 Mtoe) ostala je 2021. manja nego 2019. Ako se nastavi u narednim godinama, taj bi trend mogao biti pokazatelj toga da je u dvogodišnjem razdoblju došlo do strukturnih poboljšanja.
ØIako su države članice uložile znatan napor u povećanje prekograničnog kapaciteta, potreban je daljnji rad kako bi se ostvarili ciljevi međupovezanosti do 2030., posebno u pogledu pravovremene provedbe planiranih prekograničnih projekata među državama članicama.
|
Nakon velikog povećanja emisija stakleničkih plinova 2021., koji je uslijedio nakon nezabilježenog smanjenja 2020. do kojeg je došlo zbog pandemije bolesti COVID-19, očekuje se da će se emisije EU-a 2022. vratiti na razine koje su u skladu s tridesetogodišnjim trendom smanjenja ostvarenim prije pandemije. Prema preliminarnim podacima ukupne domaće emisije stakleničkih plinova EU-a (tj. bez uporabe zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF) i međunarodnog zračnog prometa) smanjile su se 2022. za 2,4 % u odnosu na 2021., dok se BDP EU-a povećao za 3,5 %. To podrazumijeva smanjenje emisija stakleničkih plinova od 30,4 % u odnosu na referentnu godinu 1990. (ili 29 % ako se uključi međunarodni zračni promet). Očekuje se da će se malo povećati i neto uklanjanja stakleničkih plinova iz LULUCF-a. Stoga se očekuje da će neto emisije stakleničkih plinova u 2022. (tj. s LULUCF-om) biti 32,5 % ispod razine iz 1990. (ili 31,1 % ako se uzme u obzir međunarodni zračni promet).
Međutim, najnovija predviđanja emisija stakleničkih plinova koja su dostavile države članice pokazuju znatne razlike u odnosu na kolektivne klimatske ciljeve EU-a, čak i kad se uzmu u obzir dodatne mjere. Kako bi ostao na dobrom putu da ostvari svoj cilj smanjenja do 2030. i klimatske neutralnosti do 2050., EU mora znatno ubrzati tempo promjene i više se usmjeriti na područja u kojima su potrebna znatna smanjenja emisija (npr. zgrade, promet), u kojima je napredak u zadnje vrijeme bio prespor (tj. poljoprivreda) ili u kojima su smanjenja proteklih godina čak išla u krivom smjeru (tj. LULUCF).
Kako bi uzele u obzir klimatske promjene i utvrdile osnovu za učinkovitu i utemeljenu prilagodbu klimatskim promjenama u kontekstu sve češćih i intenzivnijih ekstremnih vremenskih uvjeta, države članice smatrale su da su toplinski valovi, suše, jače oluje i veća količina padalina opasnosti za energetsku uniju. Primjeri ranjivosti i rizika navedeni u svim dimenzijama energetske unije uključuju ranjivost unutar energetskog sustava (npr. ranjivost hidroenergije na nestašicu vode i suše, nuklearne energije na sve više temperature vode za hlađenje zbog toplinskih valova, smanjenje dostupnosti i kvalitete biomase, poremećaji u mreži).
Kako bi ublažile te rizike države članice odredile su i sveobuhvatne nacionalne ciljeve prilagodbe i ciljeve prilagodbe specifične za pojedini sektor u povezanim sektorima, kao što su poljoprivreda, zgrade, šumarstvo, energija, infrastruktura i promet. Ciljeve prilagodbe navelo je 20 država članica, a većina njih u potpunosti odgovara utvrđenim rizicima (14 u potpunosti, šest djelomično). Okviri za praćenje i ocjenjivanje ciljeva prilagodbe tek su doneseni ili ih države članice još uvijek utvrđuju, a djeluju na temelju nacionalnih strategija ili planova prilagodbe, pa se u njima rijetko uzimaju u obzir sinergije s dimenzijama energetske unije kako su uključene u NECP-ove. Dvanaest država članica izvijestilo je da su postigle očiti napredak u provedbi mjera prilagodbe za sve ciljeve prilagodbe.
EU je 2021. dosegao udio od 21,8 % energije iz obnovljivih izvora u konačnoj bruto potrošnji energije, što je malo manje smanjenje u odnosu na 2020. (22 %). Iako se u smislu apsolutnih vrijednosti potrošnja energije iz obnovljivih izvora povećala za približno 5 % u odnosu na 2020. (220 804 Mtoe u odnosu na 209 595 Mtoe prethodne godine), ukupna potrošnja energije brže se povećala jer se ubrzala gospodarska djelatnost nakon ukidanja ograničenja povezanih s pandemijom bolesti COVID-19. Osim toga, udjeli energije iz obnovljivih izvora nekoliko država članica smanjili su se zbog kašnjenja u provedbi pravila iz Direktive o obnovljivoj energiji o kriterijima održivosti za bioenergiju.
Ako napredak promatramo u kontekstu kretanja prema cilju do 2030., udio od 21,8 % u 2021. malo je ispod cilja obvezujuće privremene putanje za udjele od 22,2 % za 2022.na temelju trenutačnog cilja od 32 % do 2030. Međutim, na temelju ažuriranog cilja od 42,5 % to bi bilo više od dva postotna boda ispod potrebne putanje (ključna etapa bila bi 24,05 %).
U prosjeku se ukupni udio energije iz obnovljivih izvora od 2010. povećavao za 0,67 postotnih bodova godišnje. Za ostvarenje novog cilja EU-a od 42,5 % do 2030. (a još više željenog cilja od 45 %) u narednim će godinama biti potreban mnogo brži rast. Veliki napredak ostvaren je u sektoru električne energije, u kojem se udio energije iz obnovljivih izvora u razdoblju od 2010. do 2021. povećao s 21,3 % na 37,6 %. Napredak je bio skromniji u sektorima grijanja i hlađenja (sa 17 % na 22,9 %) i prijevoza (s 5,5 % na 9,1 %).
Udjeli energije iz obnovljivih izvora 2021. znatno se razlikuju među državama članicama, što odražava različite početne položaje i nacionalne ciljeve određene za svaku državu članicu u izvornoj Direktivi o obnovljivoj energiji i nacionalne doprinose određene u integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima. Švedska je ostvarila najveći udio energije iz obnovljivih izvora 2021. (62,6 %), a nakon nje slijede Finska (43,1 %) i Latvija (42,1 %). Najmanje udjele energije iz obnovljivih izvora imali su Belgija, Irska, Luksemburg, Malta i Nizozemska, a njihovi udjeli nisu bili veći od 13 %. U nekoliko država članica došlo je do znatnog smanjenja udjela, posebno u Bugarskoj (smanjenje od 6,3 postotna boda) i Irskoj (smanjenje od 3,7 postotnih bodova). U obje zemlje to je uglavnom bilo posljedica smanjenja bioenergije. U drugim je zemljama došlo do velikih povećanja, a posebno u Estoniji (povećanje od gotovo 8 postotnih bodova, što je djelomično posljedica statističkih prijenosa).
Ako se u obzir uzmu i nacionalno uvođenje i prijavljeni statistički prijenosi, sljedeće države članice imale su 2021. udio koji je manji od njihova obvezujućeg cilja za energiju iz obnovljivih izvora za 2020. na temelju izvorne Direktive o obnovljivoj energiji: Francuska (3,7 postotnih bodova manje od cilja za 2020.), Irska (3,5 postotnih bodova), Nizozemska (1 postotni bod) i Rumunjska (0,6 postotnih bodova). Te će države članice stoga u roku od godine dana morati poduzeti dodatne mjere kako bi nadoknadile manjak u sljedećoj godini.
EU je ostvario ciljne vrijednosti za povećanje energetske učinkovitosti za 2020. određene u Direktivi o energetskoj učinkovitosti, i u smislu potrošnje primarne energije i potrošnje konačne energije. Međutim, na te su vrijednosti znatno utjecale kriza uzrokovana bolešću COVID-19 i mjere ograničenja kretanja, što je ograničilo ukupnu aktivnost, a time i smanjilo potražnju za energijom.
Potrošnja primarne energije u EU-u 2021. iznosila je 1311 Mtoe, što je oko 6 % više nego 2020. To je najvjerojatnije posljedica oporavka od krize uzrokovane bolešću COVID-19, iako je potrošnja primarne energije i dalje bila manja nego 2019. To još ne odražava kolektivni rad EU-a na smanjenju potražnje za energijom nakon agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine. Ako se trend smanjenja nastavi u narednim godinama, to bi značilo da su postignuta strukturna poboljšanja.
Apsolutna potrošnja konačne energije smanjila se 2021. u 18 država članica u odnosu na 2005., a povećala se u osam država članica, pri čemu je u tri države to povećanje bilo veće od 20 % (Litva, Malta i Poljska). U svim je državama članicama 2021. došlo do povećanja u ukupnoj potrošnji konačne energije u odnosu na 2020. Općenito, ako napredak razmatramo u kontekstu kretanja prema cilju do 2030., vrijednosti potrošnje primarne i konačne energije još uvijek nisu u skladu s njihovim ciljnim vrijednostima za 2030.
Prijavljene nove godišnje uštede energije na temelju obveze štednje energije iz članka 7. Direktive o energetskoj učinkovitosti iznose 10 384 ktoe godišnje. Jednakovrijedna količina novih godišnjih ušteda, koja odgovara ciljnoj vrijednosti od 0,8 % godišnje, iznosi 7309 ktoe godišnje za 25 država članica koje su sveukupno izvijestile. Prijavljene uštede stoga su 42,1 % veće od potrebnih ušteda.
Mali broj država članica koje su dostavile podatke pokazuje određeni napredak u ostvarivanju ciljeva energetske obnove zgrada do 2030. određenih u nacionalnim dugoročnim strategijama obnove. Broj novih i obnovljenih zgrada gotovo nulte energije, što je postalo standardom za nove zgrade u državama članicama od kraja 2020., povećao se prema prosječnoj stopi od 80 % od 2020. do 2021. Države članice dostavile su i razne vrste ključnih etapa i pokazatelja napretka, određenih na nacionalnoj razni, čiji je cilj poboljšanje fonda zgrada i smanjenje njegove potrošnje energije. Kretanje fonda zgrada mora se intenzivnije pratiti. Prijedlog o ažuriranju Direktive o energetskim svojstvima zgrada uključuje odredbe koje su korisne u tom pogledu, kao što su planovi energetske obnove zgrada i nacionalne baze podataka za energetska svojstva zgrada putem kojih će se dostavljati godišnji podaci Promatračkoj skupini za obnovu zgrada EU-a.
Općenito, većina država članica odredila je nacionalne ciljeve i ciljne vrijednosti povezane s energetskom sigurnošću u NECP-ovima iz 2019. Ti su ciljevi određeni u različitim oblicima i kreću se od, na primjer, izgradnje i upotrebe postrojenja za skladištenje energije do izgradnje terminala za ukapljeni prirodni plin ili smanjenja ovisnosti o uvozu energije. Te obveze jačaju energetsku sigurnost EU-a.
Komisija nije mogla procijeniti napredak EU-a u ciljevima diversifikacije, a stoga ni energetske sigurnosti jer je samo sedam država članica odredilo povezane ciljne vrijednosti ili ciljeve. Međutim, gotovo sve zemlje koje su odredile te ciljne vrijednosti za diversifikaciju zabilježile su određeni napredak.
Isto vrijedi za smanjenje ovisnosti o uvozu energije iz trećih zemalja jer je samo šest država članica odredilo kvantificirane ciljne vrijednosti i ciljeve u tom području. Neke zemlje koje su odredile posebne ciljne vrijednosti za ovisnost o uvozu izvijestile su da nisu ostvarile znatan napredak (npr. Grčka) ili čak da se stanje pogoršalo (npr. Hrvatska, Poljska). Samo su Bugarska, Italija i Estonija zabilježile određeni napredak. Ovisnost EU-a o uvozu fosilnih goriva u velikoj je mjeri bila stabilna u devet godina koje su prethodile razdoblju izvješćivanja jer se 2021. povećala za samo jedan postotni bod u odnosu na 2012. Taj pokazatelj ne uključuje posljedice ruske invazije na Ukrajinu jer su podaci dostupni samo do 2021. Stanje se vjerojatno znatno promijenilo zbog odmaka država članica od uvoza ruskih fosilnih goriva.
Napredak ostvaren do 2021. u pogledu cilja razvoja mogućnosti za suočavanje s ograničenom opskrbom ili s prekidom opskrbe izvora energije čini se pozitivnim jer je većina država članica ostvarila znatan napredak u pogledu otpornosti svojih sustava opskrbe plinom i električnom energijom.
Države članice ostvarile su dobar napredak u povećanju prekograničnog kapaciteta. Dovršetak raznih projekata od zajedničkog interesa trebao bi dodatno poboljšati razine međupovezanosti energetskih mreža. Međutim, sedam država članica (IE, EL, ES, FR, IT, CY, RO) nije ostvarilo ciljnu vrijednost međupovezanosti do 2030., a četiri države (IE, ES, IT, CY) ni ciljnu vrijednost međupovezanosti do 2020. Potreban je daljnji rad kako bi se ostvarili ciljevi do 2030., posebno u pogledu pravovremene provedbe planiranih prekograničnih projekata.
Nacionalne ciljeve za fleksibilnost energetskog sustava nisu odredile sve države članice. Među onima koje jesu, nacionalni ciljevi razlikuju se prema prilagodljivosti i mjerljivosti. Švedska je odredila šest nacionalnih ciljeva za rješenja za fleksibilnost kako bi utvrdila i uklonila prepreke i promicala fleksibilnosti, na primjer upravljanje potrošnjom i skladištenje. Grčka je uspostavila jasne okvire za sudjelovanje i funkcioniranje upravljanja potrošnjom, pri čemu je ostvarila napredak u privlačenju upravljanja potrošnjom za energetska tržišta.
Kad je riječ o istraživanju, inovacijama i konkurentnosti, 20 država članica izvijestilo je o mjerama kojima se provode ciljevi i politike na temelju Europskog strateškog plana za energetsku tehnologiju. Većina država članica izvijestila je o sveobuhvatnim programima za financiranje istraživanja koji podupiru razvoj tehnologija unutar područja rada radnih skupina za provedbu Plana. Kad je riječ o javnoj potrošnji u području istraživanja i inovacija, 19 država članica dostavilo je informacije o kvantificiranim nacionalnim ciljevima, a pet ih je izvijestilo o ciljnim vrijednostima. Od 13 država članica koje su dostavile podatke i za 2020. i 2021., 12 ih je zabilježilo povećanje ulaganja u istraživanje i inovacije (AT, CZ, DE, ES, FR, LT, MT, NL, AT, PT, FI, SE), a samo jedna malo smanjenje (EL).
Ukupna količina energetskih subvencija u EU-u povećala se na 216 milijardi EUR do 2021. Ta je količina 2022., kao izravna posljedica energetske krize, dosegnula 390 milijardi EUR. Države članice uspostavile su 230 privremenih subvencijskih instrumenata kao odgovor na krizu cijena energije, čija je ukupna procijenjena vrijednost 195 milijardi EUR. Znatan dio privremenih instrumenata bio je usmjeren na kućanstva, koja su primila 93 milijarde EUR potpore. Potpora za sektor cestovnog prijevoza dosegnula je 31 milijardu EUR, dok su međusektorske subvencije iznosile 75 milijardi EUR. Predviđa se da će se mnoge mjere koje su države članice poduzele da bi zaštitile kućanstva i komercijalne i industrijske potrošače postupno ukinuti 2023. ili kad se cijene energije vrate na stabilne razine.
Kriza je dovela do privremenog naglog povećanja subvencija za fosilna goriva (uglavnom za prirodni plin i motorno gorivo), koje su dosegnule iznos od 123 milijarde EUR 2022. Iako se svake godine uvodi sve više energije iz obnovljivih izvora, subvencije isplaćene za tu energiju smanjile su se s 88 milijardi EUR u 2020. na 86 milijardi EUR u 2021. i na 87 milijardi EUR u 2022. To je uglavnom posljedica tržišnih subvencijskih instrumenata kao što su poticajne premije i ugovori za kompenzaciju razlike. U razdoblju visokih tržišnih cijena naknade su išle od proizvođača energije iz obnovljivih izvora prema vladi.
Kriza je poremetila dugoročni trend smanjenja subvencija za fosilna goriva. Oko polovine subvencija za fosilna goriva (58 milijardi EUR) prestat će se pružati 2024. ili su kratkoročne. Za preostalih oko 1 % (1,7 milijardi EUR) postoji srednjoročni datum završetka (2025. – 2030.). Za preostalih 52 % (64 milijarde EUR) tih subvencija za fosilna goriva još ne postoji datum završetka ili je datum završetka nakon 2030.
Države članice primjenjuju različite pristupe za rješavanje problema energetskog siromaštva, na temelju kvantitativnih ciljnih vrijednosti ili procjena koje su u većoj mjeri kvalitativne. Dok su neke države ostvarile napredak, druge se suočavaju s poteškoćama u davanju jasnih procjena napretka. Energetsko siromaštvo priznato je na temelju prava Unije: države članice odgovorne su za procjenu broja energetski siromašnih kućanstava na svojem državnom području i provedbu kombinacije strukturnih i socijalnih politika ako je taj broj značajan.
Udio kućanstava koja ne mogu održati svoj dom dovoljno toplim smanjio se 2021. u većini država članica. Samo je Španjolska izvijestila o velikom povećanju u razdoblju od 2019. do 2021. Taj je problem prisutan u svim državama članicama, iako uz velike zemljopisne razlike, pa se tako vrijednosti kreću od 1,4 % u Finskoj do 22,5 % u Bugarskoj. Treba napomenuti da te prijavljene vrijednosti još ne odražavaju povećanje broja kućanstava koja ne mogu održati svoj dom dovoljno toplim 2022. zbog porasta cijena energije (vidjeti odjeljak 1.1.). Države članice ujedno su prošle zime uspostavile znatan broj hitnih mjera koje su pridonijele ograničavanju učinka energetske krize na najranjivija kućanstva.
2.2. Politike i mjere za ostvarivanje ciljnih vrijednosti, ciljeva i doprinosa EU-a i država članica do 2030.
Bitan napredak u ostvarivanju ambicija do 2030. postignut je zahvaljujući tome što su države članice osigurale odgovarajuće i vjerodostojne politike i mjere – kao i potrebno financiranje – kojima su poduprle svoje ciljne vrijednosti, ciljeve i doprinose, kako su utvrđeni u njihovim NECP-ovima i zakonodavstvu dogovorenom na razini EU-a. To izvješćivanje 2023. prvi put na integrirani način uključuje svih pet dimenzija energetske unije. Ukupan broj pojedinačnih prijavljenih politika i mjera povećao se s 2052 u 2021. na 3039 u 2023. U prosjeku svaka država članica ima 113 pojedinačnih politika i mjera. To je povećanje od 48 % u odnosu na 2021. Osim toga, došlo je do velikog povećanja novoprovedenih politika i mjera, što je možda posljedica potrebe država članica da provedu nove politike i mjere kako bi ostvarile svoje klimatske i energetske ciljeve do 2030.
Strukturna usporedba dostupnih i potrebnih financijskih sredstava za ostvarenje ciljnih vrijednosti, ciljeva i doprinosa koje su države članice utvrdile u svojim NECP-ovima nije bila moguća. Podaci često nisu potpuni ili su nedosljedni, što onemogućuje strukturnu usporedbu. U sljedećem ciklusu izvješćivanja stoga će biti važno povećati dostupnost, dosljednost i usporedivost dostavljenih informacija.
Na razini EU-a prvi poziv na podnošenje prijedloga na temelju mehanizma EU-a za financiranje energije iz obnovljivih izvora objavljen je 2023. Poziv se temelji na dobrovoljnom sudjelovanju Luksemburga kao države doprinositeljice koja u mehanizam uplaćuje 40 milijuna EUR, a država domaćin je Finska, u kojoj će se provesti projekti izgradnje solarnih fotonaponskih postrojenja i proizvesti energija iz obnovljivih izvora ukupnog kapaciteta do 400 MW. U sljedećih 15 godina Luksemburg i Finska dijelit će statističke koristi električne energije proizvedene u okviru projekata koji se podupiru. Komisija trenutačno organizira sljedeći poziv na podnošenje prijedloga koji će se provesti 2024.
Instrument za povezivanje Europe – Energetika i njegova sastavnica za energiju iz obnovljivih izvora i prekogranične projekte provodili su se 2023. u okviru dvaju uspješnih poziva. Riječ je o potpori za projekt odobalne vjetroelektrane ELWIND, koji su izradile Estonija i Latvija, projekt lanca vrijednosti vodika CICERONE, koji su razvile Španjolska, Italija, Nizozemska i Njemačka, projekt odobalne vjetroelektrane SLOWP, koji su izradile Estonija i Luksemburg te projekt prekogranične vjetroelektrane na kopnu ULP-RES. Tijekom 2021. i 2022. za projekte od zajedničkog interesa povezane s kritičnom infrastrukturom ukupno je dodijeljeno 1,64 milijarde EUR bespovratnih sredstava Instrumenta za povezivanje Europe.
U smislu učinaka i troškova politika i mjera, 18 država članica izvijestilo je o ex ante uštedama stakleničkih plinova. Uštede iznose 407 Mt ekvivalenta CO2 u 2025., 703 Mt u 2030., 577 Mt u 2035. i 537 Mt u 2040. Čini se da su prijavljene uštede nepotpune jer smanjenje nakon 2030. nije u skladu s očekivanjem da će se uštede s vremenom povećavati.
Kad je riječ o budućim učincima na emisije onečišćivača zraka koji su posljedica provedbe politika i mjera utvrđenih u NECP-ovima, države članice o tome su izvijestile samo u ograničenoj i različitoj mjeri. Dvije države članice izvijestile su o učincima za (gotovo sve svoje) politike i mjere, većina je obuhvatila (mnogo) manji dio politika i mjera, a šest država članica nije izvijestilo o učincima nijedne politike ni mjere na kvalitetu zraka i na emisije u zrak. Većina država članica izvjestiteljica izvijestila je o smanjenju prema onečišćujućoj tvari (NOx, NH3, PM2,5, SO2, NMVOC) koje je posljedica provedbe politika i mjera, pri čemu su jasniji učinci za neke onečišćujuće tvari (npr. SO2) nego za druge (npr. NH3, PM2,5).
2.3. Regionalna suradnja
Veća regionalna suradnja može povećati učinak i koherentnost energetske unije u njezinih pet dimenzija. Većina država članica izvijestila je da je ostvarila napredak u provedbi regionalne suradnje, a većina među njima navela je da je ostvarila određeni napredak u barem jednoj inicijativi ili projektu regionalne suradnje. Prijavljeni projekti ili inicijative regionalne suradnje obuhvaćaju svih pet dimenzija, ali većina je usmjerena na energetsku sigurnost, unutarnje energetsko tržište i dekarbonizaciju, dok je manje projekata ili inicijativa povezano s energetskom učinkovitošću ili istraživanjem, inovacijama i konkurentnošću.
Regionalna suradnja povezana s energijom iz obnovljivih izvora sve više napreduje, posebno u sektoru odobalnih vjetroelektrana. Nadovezujući se na suradnju u okviru Energetske suradnje zemalja na Sjevernom moru (NSEC) i Plana međusobnog povezivanja baltičkog energetskog tržišta (BEMIP), zemlje na Sjevernom i Baltičkom moru potpisale su nekoliko izjava i memoranduma o razumijevanju radi zajedničkog razvoja odobalnog potencijala tih dvaju morskih bazena. Osim toga, europski ministri za energetiku od siječnja 2022. sastali su se više od 20 puta na različite načine (npr. na neformalnim i izvanrednim sastancima i sastancima Vijeća za promet, telekomunikacije i energetiku).
Nekoliko država članica izvijestilo je o napretku u regionalnoj suradnji u okviru regionalnih foruma, kao što su petostrani energetski forum i NSEC, strategija, kao što je Strategija EU-a za jadransku i jonsku regiju, i suradnje u kontekstu tehničkih energetskih projekata koji se provode putem programâ Europske mreže operatora prijenosnih sustava za električnu energiju, Interrega i Instrumenta za povezivanje Europe.
2.4. Višerazinski dijalog
Višerazinski dijalog je temeljni alat kojim se prihvaćanje potrebe za energetskom tranzicijom i ostvarenjem klimatskih i energetskih ambicija do 2030. promiče u društvu. Većina država članica izvijestila je o aktivnostima povezanima s uspostavom nacionalnih višerazinskih dijaloga o klimi i energiji te je uputila na stvaranje raznih foruma, platformi i odbora za interakciju. U njima sudjeluju lokalna tijela, organizacije civilnog društva, poslovna zajednica, ulagači, drugi relevantni dionici i opća javnost.
Međutim, stupanj razvijenosti, sofisticiranost i struktura tih dijaloga znatno se razlikuju među državama članicama. Neke države članice upućuju na strukture ili metode koje postoje nekoliko godina, čak i prije nego što je Uredba o upravljanju stupila na snagu, dok druge upućuju na postupke uspostavljene od 2022. ili čija je uspostava još u tijeku.
Nekoliko država članica uspjelo je uklopiti svoj postupak u širu perspektivu, pri čemu su naglasile redovitost i trajnost svojih inicijativa, kvalitativni opis i kvantifikaciju svojih aktivnosti, ishoda i postignutih učinaka, dok su druge države članice samo navele popis savjetovanja i događanja, a nisu objasnile opći pristup ili način na koji su njihove inicijative međusobno povezane. Na uključivanje lokalnih tijela snažno se usmjerilo nekoliko država članica, ali ne primjenjuje se u značajnijoj mjeri.
Mnoge države članice ograničavaju opseg svojih višerazinskih dijaloga o klimi i energiji na postupak izrade NECP-ova, dok se Uredbom o upravljanju nastoji uspostaviti sveobuhvatniji okvir, kojim se od država članica zahtijeva da uspostave višerazinski dijalog koji obuhvaća razne scenarije za energetske i klimatske politike, među ostalim za dugoročnu perspektivu, i da preispituju napredak.
3.
ZAKLJUČAK, IZGLEDI I PREOSTALE POTEŠKOĆE
Energetska kriza koja je pogodila EU pokazala je važnost pripravnosti i otpornosti. Koordinacija na razini EU-a i zajedničko djelovanje EU-a i država članica ujedno su se pokazali učinkovitima i doveli su do većeg jedinstva među državama članicama te većeg utjecaja i snage EU-a. Ubuduće će i otpornost i usklađenost djelovanja država članica i EU-a i dalje biti ključni za jamčenje energetske sigurnosti, poboljšanje energetske neovisnosti EU-a i dovršetak prelaska na čistu energiju. Nedavna događanja isto su tako pokazala kako je energetska sigurnost ključna za gospodarsku sigurnost EU-a jer većina gospodarskih sektora ovisi o stabilnoj opskrbi energijom i lancima opskrbe.
Komisija će nastaviti usko surađivati s Parlamentom i Vijećem kako bi prije isteka svojeg trenutačnog mandata postigla poštene, uravnotežene, ali i ambiciozne sporazume o inicijativama iz europskog zelenog plana koje još nisu provedene. To bi EU-u omogućilo da uspostavi čvrstu zakonodavnu osnovu i da se usmjeri na njezinu provedbu radi savladavanja poteškoća na koje nailazi na putu da postane prvi klimatski neutralan kontinent. S druge strane, nakon što ih Komisija procijeni i da preporuke o njihovim nacrtima, države članice morat će do 30. lipnja 2024. dovršiti svoje ažurirane integrirane nacionalne energetske i klimatske planove (NECP-ovi). U tim planovima detaljno će se odrediti kako će svaka država članica izvršiti važnu zadaću provedbe europskog zelenog plana do 2030., pa će oni biti u središtu strategije provedbe EU-a i država članica usmjerene na naprednije ciljeve i ambicije energetske unije.
EU je uspio uspješno savladati nedavne poteškoće, ali i dalje je prisutno nekoliko velikih izazova. Oni će se morati savladati u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju kako bi se ojačali otpornost i suverenitet EU-a u području energije, povećala konkurentnost njegove industrije, osigurala održiva radna mjesta i kako bi klimatska neutralnost postala stvarnost za buduće generacije. U nastavku je detaljno opisano nekoliko područja koja treba razmotriti.
1)Modernizirana arhitektura EU-a za upravljanje i politike u području energije i klime nakon 2030.
Zahvaljujući prijedlozima iz paketa „Spremni za 55 %” i planu REPowerEU, EU je sad gotovo potpuno opremljen zakonodavnim i nezakonodavnim alatima za prelazak na čistu energiju putem sigurne, cjenovno pristupačne i konkurentne energije. Budući da će se 2024. provesti preispitivanje Uredbe o upravljanju, strukturu upravljanja i politike EU-a u području klime i energije možda će trebati ponovno razmotriti. Od početka ruske invazije na Ukrajinu energetska koordinacija i djelovanje na razini EU-a bili su ključni za uspješno ublažavanje učinka energetske krize. Strateška koordinacija energetske politike na razini EU-a važna je za ostvarenje energetskih ciljeva EU-a uključujući postupno ukidanje uvoza ruskih fosilnih goriva do 2027. i uspostavu strateške energetske autonomije. Preispitivanje okvira za upravljanje djelovanjem u području energije i klime treba odražavati promjene uvedene paketom „Spremni za 55 %”i ojačati kapacitet EU-a za ostvarivanje njegovih ciljnih vrijednosti. To je važno kako bi EU-a mogao biti primjer drugima i kako bi uvjerio međunarodne partnere da i oni prijeđu na čistu energiju, počevši s globalnim ciljevima za energetsku učinkovitost i energiju iz obnovljivih izvora u razdoblju do sastanka COP 28 krajem godine.
Nadalje, vrijeme je da se počne razmišljati i o cilju za emisije stakleničkih plinova za 2040. On bi trebalo predstavljati vjerodostojne i mjerljive korake prema dugoročnom cilju klimatske neutralnosti do 2050. Određivanje cilja za emisije stakleničkih plinova do 2040. poboljšat će dugoročnu predvidljivost za ulagače, a ujedno će omogućiti i troškovno učinkovit prelazak na čistu energiju, čime će povećati konkurentnost industrije EU-a i učvrstiti položaj EU-a kao globalnog predvodnika u prelasku na čistu energiju. Ne smijemo olako shvaćati ni put prema klimatskoj neutralnosti ni sigurnost opskrbe energijom ili njezinu cjenovnu pristupačnost. Stoga buduće upravljanje u području klime i energije treba omogućiti EU-i njegovim državama članicama da savladaju preostale poteškoće i osiguraju da Unija ostane konkurentan globalni akter.
2)Davanje velikog poticaja konkurentnosti EU-a i njegovu industrijskom vodstvu
Konkurentnost EU-a važna je zaštitna mjera za njegovu tehnološku suverenost i neovisnost njegova energetskog sustava. Sadašnja Komisija smatra da očuvanje i jačanje konkurentnosti EU-a ima stratešku važnost. To pokazuje zahtjev predsjednice Komisije Mariju Draghiju da pripremi tematsko izvješće o budućnosti europske konkurentnosti. Konkurentna europska poduzeća i snažna proizvodna osnova za čiste tehnologije ključni su za ostvarenje energetskih ciljeva EU-a. Inflacija je i dalje visoka. To utječe na prelazak na čistu energiju, a posebno na ulaganja u energiju iz obnovljivih izvora i energetsku učinkovitost koja su kapitalno intenzivne naravi. Iako su se cijene prirodnog plina stabilizirale nakon krize, još uvijek su dvostruko veće u odnosu na razine prije krize, a EU dosljedno plaća više cijene energije od ostalih regija u svijetu. U okviru prelaska na čistu energiju morat će se osigurati zaštićen, jeftin, siguran i stabilan pristup električnoj energiji. Visoke cijene energije uzrokuju konkurentski nepovoljniji položaj EU-a u proizvodnji, ali i u globalnoj utrci u području čistih tehnologija.
Donošenjem Zakona o smanjenju inflacije SAD ulaže javni novac kako bi potaknuo okolišno održivu potrošnju, proizvodnju i ulaganje, uglavnom putem ciljanih poreznih olakšica (ukupne vrijednosti od 500 milijardi USD, od čega je 60 % namijenjeno energetskom sektoru). S druge strane, Kina predvodi u potporama za čiste tehnologije putem gospodarstva usmjerenog na ulaganja. Kina proizvodi velike količine subvencioniranih solarnih fotonaponskih ploča i opskrbljuje veliku potražnju na tržištu EU-a.
Aktom o industriji s nultom neto stopom emisija, koji je dio industrijskog plana u okviru zelenog plana, Komisija nastoji poboljšati konkurentnost EU-a i njegov domaći kapacitet za proizvodnju tehnologija s nultom neto stopom emisija. Kako bi ostao konkurentan, EU mora uspostaviti kapacitete koji iskorištavaju sve relevantne tehnologije na najučinkovitiji način, pružanjem prikladnog pravnog okvira. Komisija predlaže europski paket za energiju vjetra kako bi riješila pitanje posebnih poteškoća koje se javljaju u sektoru energije vjetra. Glavna značajka tog paketa uključivat će mjere za daljnje ubrzanje izdavanja dozvola, poboljšanje sustava dražbi u cijelom EU-u, vještine, pristup financiranju i stabilne lance opskrbe. Osim toga, u okviru bilateralnih trgovinskih sporazuma ili partnerstava za industriju s nultom neto stopom emisija EU bi mogao uspostaviti partnerstvo s odabranim trećim zemljama koje imaju odgovarajuće industrijske sposobnosti i niže troškove proizvodnje.
Regulatornim i financijskim okvirom EU-a nastoji se smanjiti jaz između istraživanja i inovacija te prihvaćanja na tržištu u sektorima novih čistih tehnologija ili tehnologija u počecima razvoja. Komisija će u bliskom partnerstvu s industrijom nastaviti podupirati istraživanje i inovacije kako bi ubrzala razvoj čistih tehnologija i ojačala proizvodnu osnovu EU-a. Konkretno, ciljana pravila za zelenu javnu nabavu mogla bi pomoći mobilizirati dodatna privatna ulaganja za potporu start-up i rastućim poduzećima sa sjedištem u EU-u. Poslovno okruženje za mala i srednja poduzeća poboljšat će se provjerom konkurentnosti svih novih zakonodavnih propisa i zakonodavnim prijedlogom usmjerenim na smanjenja obveza izvješćivanja na razini EU-a za 25 %. Početak dijaloga o prelasku na čistu energiju s industrijom podupire i uspostavu poslovnog modela za dekarbonizaciju industrije (npr. čelik, baterije). EU će ujedno unaprijediti zaštitu svoje industrije od narušavanja tržišta koja prouzroče treće zemlje. Prvi je korak pokretanje antisubvencijskog ispitnog postupka za elektrificirana vozila podrijetlom iz Kine. Pametne, inovativne tehnologije već imaju ključnu ulogu u analizi i optimizaciji energetskih sustava. U tom se kontekstu očekuje porast važnosti uloge umjetne inteligencije, među ostalim i za istraživanje i inovacije. Komisija radi na izradi minimalnih globalnih standarda za sigurnu i etičnu upotrebu umjetne inteligencije. Naši sektori čistih tehnologija moraju imati europsku budućnost.
3)Osiguravanje pouzdane opskrbe kritičnim sirovinama
Pouzdani pristup određenim sirovinama sve je veći razlog za zabrinutost u EU-u. Taj će pristup biti presudan za prelazak na čistu energiju i konkurentnost industrije EU-a. Za većinu zelenih tehnologija potrebne su znatne količine metala i minerala, kao što su bakar, litij i kobalt. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju zbog povećanja potražnje moglo bi doći do sve ograničenije opskrbe određenim sirovinama. Iako se predviđa da će se potražnja EU-a za kritičnim sirovinama drastično povećati, ona uvelike ovisi o uvozu iz nekoliko često kvazimonopolističkih trećih zemalja (npr. EU nabavlja 98 % svojih elemenata rijetkih zemalja i 93 % magnezija iz Kine). Nedavna kriza pokazala je rizike i posljedice prevelike ovisnosti o jednoj drugoj zemlji, a Kina je već uvela izvozna ograničenja za galij i germanij, koji su važni za poluvodiče i solarne ploče. Prijedlogom Komisije o aktu o kritičnim sirovinama nastoji se osigurati pristup sigurnoj i održivoj opskrbi tim materijalima. Napredak u kružnoj upotrebi materijala isto tako može poboljšati sigurnost opskrbe EU-a kritičnim sirovinama. Čini se da su potrebne daljnje mjere usmjerene na diversifikaciju pristupa sirovinama. Nadalje, Komisija je najavila da će osnovati novi klub za kritične sirovine namijenjen svim zemljama istomišljenicama koje su spremne ojačati globalne lance opskrbe, a to podrazumijeva jačanje Svjetske trgovinske organizacije i veće zalaganje na izvršenju kako bi se suzbile nepoštene trgovačke prakse.
4)Osiguravanje ulaganja potrebnih za prelazak na čistu energiju
Kako bi se ostvarili ambiciozni ciljevi do 2030., ulaganja u prelazak na čistu energiju morat će se znatno povećati, a očekuje se da će javna sredstva biti ograničena. U svojem izvješću o strateškim predviđanjima za 2023. Komisija je procijenila da je potrebno 620 milijardi EUR dodatnih godišnjih ulaganja kako bi se ostvarili ciljevi iz europskog zelenog plana i plana REPowerEU. Iako će europske financijske institucije, kao što su Europska investicijska banka i Europska banka za obnovu i razvoj, imati važnu ulogu, većina ulaganja morat će doći iz privatnog sektora. EU mora stvoriti atraktivno ulagačko okruženje i privući privatno financiranje. U tu svrhu radi na uspostavi čvrstog okvira za održivo financiranje kako bi usmjerio više privatnog kapitala prema zelenoj i održivoj tranziciji, među ostalim za energiju iz obnovljivih izvora. Dugoročna predvidljivost politike važan je čimbenik koji omogućuje potrebna ulaganja. Pojednostavnjeni pristup potpori EU-a s manjim birokratskim opterećenjem (posebno za zajmove i kreditna jamstva) poboljšao bi privlačnost jedinstvenog tržišta za zelena ulaganja i podupro bi privlačenje privatnih ulaganja putem proračuna EU-a.
5)Osiguravanje pristupačne cijene energije i snažne zaštite i osnaživanja potrošača
Istinska energetska unija treba osigurati pristupačne cijene energije u korist svih, čak i u kratkoročnoj perspektivi. Potrošači i društvo imali su važnu ulogu u upravljanju učinkom energetske krize smanjenjem svoje potražnje za energijom, iako je to za mnoge od njih značilo pogoršanje financijskih poteškoća. Međutim, ta ih je kriza možda oslabila, a cijene prirodnog plina i električne energije danas su i dalje dvostruko veće nego što su bile prije krize. Prelazak na energetske sustave koji su u većoj mjeri elektrificirani, dekarbonizirani i decentralizirani omogućit će potrošačima da zaista preuzmu glavnu ulogu u dekarbonizacijskom djelovanju zahvaljujući pojavi inovativnih modela osnaživanja potrošača, koji se temelje na kolektivnoj vlastitoj potrošnji i dijeljenju energije.
Ti programi potrošačima osiguravaju da mogu ostvariti korist od umjerenih cijena električne energije koje proizlaze iz energije iz obnovljivih izvora koja se proizvodi izvan lokacije. Za poštenu i pravednu tranziciju važno je da takvi programi budu pristupačni kućanstvima s niskim dohotkom i da su potrošači dovoljno informirani te da im se osigura snažan skup prava, pravne zaštite i mjera potpore, i na nacionalnoj razini i razini EU-a. Daljnje uvođenje pametnih brojila u kućanstva bit će presudno za osnaživanje potrošača i poticanje pametnijih obrazaca potrošnje energije i uštede energije. U pograničnim regijama lokalna prekogranična suradnja u energetskom sektoru može pomoći u rješavanju pitanja manjeg broja ljudi koji tamo žive i tako pridonijeti gospodarskoj revitalizaciji tih područja. EU će i dalje morati imati ključnu ulogu u pomaganju općoj javnosti da ostane glavna pokretačka sila zelene energetske tranzicije i osiguravanju poštene i pravedne tranzicije. Osim toga, i dalje je vrlo važna provedba načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”.
6)Poboljšanje energetskih tržišta, energetskih mreža i daljnja integracija energetskog sustava
Energetski sustav EU-a u budućnosti će morati biti integriran i morat će biti spreman za sve veću decentralizaciju. Energetske mreže hitno se moraju ojačati, a bit će potrebne i prilagodbe energetskog tržišta. Čist, učinkovit i integriran energetski sustav zahtijevat će znatna ulaganja u prijenosne i distribucijske mreže radi osiguravanja međupovezanosti, prilagodbe decentraliziranoj proizvodnji i upravljanju potrošnjom te omogućivanja prodora velikog udjela jeftine energije iz obnovljivih izvora. U predstojećem akcijskom planu za mreže predložit će se važni koraci u tom smjeru. Povećat će se uloga umjetne inteligencije u upravljanju i optimizaciji budućeg energetskog sustava EU-a. Energetski sustav koji se sve više digitalizira prati i veći rizik od kibernetičkih napada, pa su potrebne odgovarajuće mjere za kibernetičku sigurnost. Energetska tržišta morat će osigurati odgovarajuće signale za ulaganja za energiju iz obnovljivih izvora, mjere za energetsku učinkovitost i potrebno uvođenje mreže. Tržišta će morati omogućiti sudjelovanje većeg broja sudionika koji djeluju na lokalnoj razini, ali i olakšati razvoj velikih i složenih hibridnih projekata za energiju iz obnovljivih izvora, ponekad na udaljenim dijelovima mora. U prvom koraku bit će važno da sve države članice provedu paket „Čista energija za sve Europljane”.
Digitalizacija, fleksibilnost i upravljanje potrošnjom imat će ključnu ulogu u čistom i decentraliziranom energetskom sustavu koji dobro funkcionira. EU je donio sveobuhvatan zakonodavni okvir za savladavanje tih poteškoća. Osim toga, suočena s energetska krizom Komisija je predložila strukturnu reformu modela tržišta električne energije. Njome će se smanjiti učinak fosilnih goriva na cijene energije i potaknuti prihvaćanje čišćih i fleksibilnijih rješenja. Međutim, i dalje su prisutne znatne prepreke prihvaćanju odgovarajućih poslovnih modela i tehničkih rješenja kao što su pametne električne mreže. Za daljnju integraciju maloprodajnih tržišta možda će trebati ispitati inovativne resurse i poticaje kako bi se ubrzala čista i poštena tranzicija. EU će u tu svrhu surađivati sa svim sudionicima na tržištu kako bi olakšao aktivno sudjelovanje i iskoristio puni potencijal integriranih energetskih tržišta EU-a. Energetski sustav ujedno se treba prilagoditi velikim klimatskim promjenama.
7)Smanjenje manjka vještina i radne snage u energetskom sektoru
Manjak vještina i radne snage usko je grlo u prelasku na čistu energiju i povećanju konkurentnosti EU-a. Procjenjuje se da će za ostvarenje ciljeva iz plana REPowerEU trebati otvoriti više od 3,5 milijuna radnih mjesta do 2030., što znači da treba više nego utrostručiti postojeću radnu snagu, koja prema procjenama uključuje 1,5 milijuna radnika. To su radna mjesta u samom sektoru čiste energije, ali i u proizvodnji, izgradnji, prijevozu i pružanju usluga povezanih s povećanom proizvodnjom i uvođenjem tih tehnologija. Preduvjet za to su dostupnost vještina i sposobnost radnika da prijeđu u te nove sektore. U gotovo 30 % poduzeća iz EU-a koja sudjeluju u proizvodnji električne opreme došlo je 2022. do manjka radne snage. Očekuje se da će se ta pojava povećati, a utječe i na sektor nuklearne energije. U tom kontekstu usavršavanje i prekvalifikacija radnika moraju biti prioritet za EU, pri čemu treba osigurati rodno uravnotežena, poštena i uključiva radna okruženja. Pristup tržištu rada mora se poboljšati, posebno za žene, mlade i migrante, a pažnju treba posvetiti osiguravanju dobrih radnih uvjeta. Treba paziti da prelazak na čistu energiju podrazumijeva i dobre mogućnosti zapošljavanja za građane Unije jer je to ključno za društveno prihvaćanje tog prelaska, u skladu s političkim ciljem da se nikoga ne zapostavi.
8)Razmatranje utjecaja nestašice vode na energetske sustave
Više pažnje treba posvetiti povezanostima energetskog sustava i dostupnosti slatke vode. Naime, voda je iznimno važna za energetski sustav EU-a, a povećavaju se učestalost i intenzitet ekstremnih vremenskih uvjeta. Voda se koristi za gotovo sve vrste proizvodnje energije u EU-u, a nestašica vode već je utjecala na proizvodnju energije u EU-u, na primjer na hidroelektrane i konvencionalne toplinske elektrane, rashlađivanje nuklearnih reaktora ili prijevoz goriva plovim putovima. Na Konferenciji UN-a o vodama 2023. istaknuta je važnost integriranog pristupa krizama povezanima s vodom, energijom, hranom i ekosustavima.
9)Određivanje strogog rasporeda za postupno ukidanje subvencija za fosilna goriva
Za vrijeme energetske krize subvencije za fosilna goriva povećale su se, iako je dugoročno prisutan trend smanjenja. Budući da za više od 50 % (64 milijarde EUR) subvencija za fosilna goriva još nije određen datum završetka, bit će važno odrediti raspored za postupno ukidanje tih subvencija u skladu s ciljevima dekarbonizacije utvrđenima u europskom zelenom planu i planu REPowerEU.
Zaključak
EU djeluje u sve složenijem međunarodnom okruženju, u kojem razni međunarodni akteri preuzimaju nove, često sukobljene uloge. Međunarodna energetska tržišta u procesu su velikog preusmjeravanja jer se svijet prilagođava manjem protoku energije između Rusije i Europe te su i dalje ranjiva. Još je jedan primjer i globalna utrka u području čistih tehnologija. Te nove geopolitičke stvarnosti međunarodne konkurentnosti treba prihvatiti pri osmišljavanju buduće energetske politike, koja će biti temelj za gospodarsko blagostanje i sigurnost. EU će nastaviti poticati otvorenu i poštenu trgovinu unatoč praksi nekih trećih zemalja. Pokretanje antisubvencijskog ispitnog postupka za elektrificirana vozila podrijetlom iz Kine primjer je načina na koji EU može djelovati kako bi pošteno obranio svoje gospodarstvo od rizika narušavanja tržišta.
Strateški interes EU-a ujedno podrazumijeva i poboljšanje međunarodnih partnerstava, među ostalim sa zemljama kandidatkinjama, jer će to povećati njegovu sigurnost i utjecaj. EU-ov pristup ravnopravnog partnerstva u međunarodnoj suradnji i dalje je važan jer sve više zemalja traži partnerstva koja su im najpovoljnija.
Ključni će biti solidarnost među državama članicama i savezi sa zemljama istomišljenicama, kao što su članice skupine G-7. EU i njegove države članice trebaju djelovati jedinstveno i koordinirano, i na domaćoj sceni i na međunarodnim forumima, kako bi povećali svoj utjecaj. Predsjednica Komisije to je izrazila riječima: „Ako budemo ujedinjeni iznutra, nitko nas izvana ne može razjediniti.”
EU je dosad ostvario napredak u području energetske autonomije, sigurnosti i zaštite te je spreman za pošten i cjenovno pristupačan globalni prelazak na čistu energiju. Ipak, trend inflacije i posljedice klimatske krize čine budući kontekst još složenijim. Završna ažuriranja NECP-ova država članica, koja se očekuju 2024., bit će važna ključna etapa za savladavanje utvrđenih izazova i za odgovor na okolnosti koje su se promijenile od donošenja prvih planova 2019. EU sad treba nastaviti napredovati u postupku koji je pokrenuo kako bi predvidio i savladao buduće izazove te ubrzao provedbu niza političkih inicijativa pokrenutih na temelju europskog zelenog plana. U politikama i ulaganjima već se mora uzeti u obzir perspektiva nakon 2030.