Uvod i pravna osnova

Europska središnja banka (ESB) primila je 27. srpnja 2023. zahtjev Europskog parlamenta, odnosno 11. rujna 2023. zahtjev Vijeća Europske unije za davanje mišljenja o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o euronovčanicama i eurokovanicama kao zakonskom sredstvu plaćanja (1) (dalje u tekstu. „prijedlog uredbe”).

Nadležnost ESB-a za davanje mišljenja temelji se a članku 133. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojim je predviđeno da Europski parlament i Vijeće, ne dovodeći u pitanje ovlasti ESB-a, utvrđuju mjere potrebne za uporabu eura kao jedinstvene valute te da se takve mjere donose nakon savjetovanja s ESB-om. Upravno vijeće donijelo je ovo Mišljenje u skladu s prvom rečenicom članka 17. stavka 5. Poslovnika Europske središnje banke.

1.   Opće napomene

1.1.

ESB pozdravlja prijedlog uredbe koja će se primjenjivati u državama članicama čija je valuta euro. ESB snažno podupire uspostavu pravila o statusu zakonskog sredstva plaćanja euronovčanica i eurokovanica u cijelom europodručju u sekundarnom pravu Unije. Tim će se pravilima promicati potrebna pravna sigurnost u pogledu koncepta „zakonskog sredstva plaćanja” u pravu Unije, što je status koji se dodjeljuje euronovčanicama u primarnom pravu Unije i eurokovanicama u sekundarnom pravu Unije (2). Pravilima utvrđenima u prijedlogu uredbe osigurat će se i usklađenost, uzimajući u obzir razlike, s Prijedlogom uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi digitalnog eura (3) (dalje u tekstu: „prijedlog uredbe o digitalnom euru”), koji uključuje pravila o statusu zakonskog sredstva plaćanja digitalnog eura. Prijedlogom uredbe pridonijet će se osiguravanju da digitalni euro, ako se izda, dopunjuje, ali ne zamjenjuje, euronovčanice i eurokovanice.

1.2.

ESB posebno pozdravlja mjere utvrđene u prijedlogu uredbe koje se odnose na potrebu da države članice čija je valuta euro osiguraju dostatan i učinkovit pristup gotovu novcu. ESB dosljedno pozdravlja nacrt nacionalnog zakonodavstva čiji je cilj zaštita dostupnosti gotova novca (4). ESB se u potpunosti slaže sa stajalištem da je pristup gotovu novcu nužan kako bi se očuvala učinkovitost njegova statusa zakonskog sredstva plaćanja. Ako građani nemaju pristup gotovu novcu, neće ga moći upotrebljavati kao sredstvo plaćanja i čuvanja vrijednosti (5).

1.3.

Na temelju Ugovora, ESB ima isključivo pravo odobriti izdavanje euronovčanica u Uniji (6). Euronovčanice koje izdaju ESB i nacionalne središnje banke država članica čija je valuta euro jedine su novčanice sa statusom zakonskog sredstva plaćanja u europodručju (7). Status zakonskog sredstva plaćanja eurokovanica predviđen je sekundarnim pravom Unije (8). Međutim, u sekundarnom pravu Unije ne postoji pravno obvezujuća definicija pojma „zakonsko sredstvo plaćanja”.

1.4.

Sud Europske unije razmatrao je pojam „zakonsko sredstvo plaćanja” u presudi pozivajući se na Preporuku Komisije 2010/191/EU (9), u kojoj se navodi da bi, ako postoji obveza plaćanja, status zakonskog sredstva plaćanja euronovčanica i eurokovanica trebao podrazumijevati: (a) obvezno prihvaćanje tih novčanica i kovanica (10); (b) njihovo prihvaćanje po punoj nominalnoj vrijednosti i (c) njihovu sposobnost za namirenje obveza plaćanja.

1.5.

Sud Europske unije pojasnio je i da je pojam „zakonsko sredstvo plaćanja” iz članka 128. stavka 1. Ugovora pojam prava Unije koji se mora autonomno i ujednačeno tumačiti u cijeloj Uniji (11). Članak 133. Ugovora ovlašćuje samo zakonodavca Unije da donese pravna pravila kojima se uređuje status zakonskog sredstva plaćanja koji se dodjeljuje euronovčanicama i eurokovanicama u mjeri u kojoj je to potrebno za uporabu eura kao jedinstvene valute. Takva isključiva nadležnost isključuje svaku nadležnost država članica u tom području, osim ako one djeluju na temelju toga što ih je Unija ovlastila za donošenje takvih pravila ili ako je to potrebno za provedbu akata Unije (12).

1.6.

Kako je navedeno u obrazloženju uz prijedlog uredbe (13), rasprave u okviru Stručne skupine za euro kao zakonsko sredstvo plaćanja (ELTEG) potvrdile su postojanje pravne nesigurnosti u pogledu statusa gotova novca u eurima kao zakonskog sredstva plaćanja i različite primjene njegovih načela u europodručju. U raspravama je istaknuta i zabrinutost zbog učinka na dostupnost gotova novca smanjenja geografske pokrivenosti bankomatima i smanjenja gotovinskih usluga u podružnicama banaka (14).

1.7.

Prijedlogom uredbe pridonijet će se osiguravanju dostupnosti gotova novca u eurima, uključujući u perifernim regijama, i njegova prihvaćanja pri plaćanju u cijelom europodručju, čime će se ojačati gotovinska strategija Eurosustava (15). Unatoč digitalizaciji gospodarstva Unije i sve većoj upotrebi elektroničkih sredstava plaćanja, gotov novac i dalje ima važnu ulogu u društvu (16). Mogućnost plaćanja u gotovu novcu i dalje je posebno važna za određene društvene skupine koje, zbog različitih legitimnih razloga, preferiraju upotrebu gotova novca umjesto ostalih sredstava plaćanja ili nemaju pristup bankarskim uslugama i elektroničkim sredstvima plaćanja. Te skupine uključuju građane s invaliditetom, imigrante, socijalno ugrožene građane, starije osobe, maloljetnike i ostale osobe s ograničenim ili nikakvim pristupom digitalnim platnim uslugama (17).

1.8.

Osim toga, gotov je novac koristan kao platni instrument jer je široko prihvaćen, brz i olakšava kontrolu nad potrošnjom platitelja. Nadalje, riječ je o trenutačno jedinom platnom instrumentu koji građanima omogućava namiru transakcije u novcu središnje banke koja se također trenutačno namiruje, bez posrednika i bez dodatnih troškova (18). Gotovim novcem u eurima kao primarnim novcem osigurava se konvertibilnost depozitnog novca, čime se građane umiruje u pogledu upotrebljivosti depozitnog novca kao sredstva plaćanja i njegove funkcije čuvanja vrijednosti. Stoga gotov novac u eurima ima svoju ulogu u održavanju financijske stabilnosti i prijenosu monetarne politike.

2.   Jasna zabrana ex ante jednostranih isključenja gotova novca

2.1.

ESB dijeli zabrinutost iznesenu u prijedlogu uredbe o „ex ante jednostranim isključenjima gotova novca” od strane trgovaca na malo ili pružatelja usluga. Raširenost takvih situacija ozbiljno bi ugrozila status euronovčanica i eurokovanica kao zakonskog sredstva plaćanja (19). U prijedlog uredbe trebalo bi uključiti novu odredbu kojom bi se jasno navelo da su ex ante jednostrana isključenja gotova novca zabranjena.

2.2.

ESB predlaže i izmjenu definicije ex ante jednostranih isključenja gotova novca u prijedlogu uredbe (20) kako bi se pojasnilo da ona uključuje prakse odbijanja primanja gotova novca, poput oznaka „Ne primamo gotovi novac” na ulazima u trgovine ili na prodajnim mjestima, te ugovorne uvjete o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, poput prethodno formuliranih standardnih ugovora. Osim toga, u odredbi prijedloga uredbe o iznimkama od načela obveznog prihvaćanja euronovčanica i eurokovanica (21) trebalo bi navesti da je teret dokazivanja postojanja prethodnog dogovora između platitelja i primatelja plaćanja o sredstvu plaćanja koje nije gotov novac na primatelju plaćanja.

2.3.

U prijedlogu uredbi navodi se da su ex ante jednostrana isključenja gotova novca obuhvaćena njezinim područjem primjene (22). Njome se „ex ante jednostrana isključenja gotova novca” definiraju kao situacije u kojima trgovci na malo i pružatelji usluga jednostrano isključuju gotov novac kao način plaćanja, a platitelj i primatelj plaćanja ne pristaju svojevoljno na sredstvo plaćanja za kupnju (23). Stoga ex ante jednostrana isključenja gotova novca nisu slučajevi u kojima između platitelja i primatelja plaćanja postoji prethodni, pojedinačno usuglašeni dogovor o sredstvu plaćanja koje nije gotovina, što bi predstavljalo valjanu iznimku od načela obveznog prihvaćanja (24). Iako bi prethodno dogovorena isključenja gotova novca zahtijevala stvarne pregovore, ex ante jednostrana isključenja gotova novca uključuju uvjet da platitelj podmiri novčani dug prema primatelju plaćanja o kojem se ne može pregovarati.

2.4.

Međutim, prijedlogom uredbe predviđa se i da države članice trebaju pratiti razinu ex ante jednostranih isključenja plaćanja u gotovu novcu na cijelom svojem državnom području (25). U uvodnim izjavama prijedloga uredbe navodi se da bi država članica, ako zaključi da ex ante jednostrana isključenja gotova novca ugrožavaju načelo obveznog prihvaćanja euronovčanica i eurokovanica, trebala poduzeti korektivne mjere. Te mjere mogu uključivati zabranu ex ante jednostranih isključenja gotova novca na cijelom njezinu državnom području ili njegovu dijelu (26).

2.5.

Stoga se čini da određene odredbe prijedloga uredbe upućuju na to da ex ante jednostrano isključenje gotova novca ne predstavlja prethodni dogovor između platitelja i primatelja plaćanja o upotrebi sredstava plaćanja koja nisu gotov novac, zbog čega bi se primjenjivalo načelo obveznog prihvaćanja (27). U jednoj od tih odredbi (28) jasno se navodi da kada trgovac na malo ili pružatelj usluga jednostrano isključi gotov novac kao način plaćanja, na primjer uvođenjem oznake „Ne primamo gotovi novac”, platitelj i primatelj plaćanja ne pristaju svojevoljno na sredstvo plaćanja. To upućuje na to da ex ante jednostrana isključenja gotova novca ne bi bila izuzeta od načela obveznog prihvaćanja euronovčanica i eurokovanica. To bi, stoga, predstavljalo kršenje prijedloga uredbe.

2.6.

Međutim, to je tumačenje teško pomiriti s obvezom država članica da prate razinu ex ante jednostranih isključenja gotova novca na svojem državnom području i da ih zabrane na cijelom svojem državnom području ili njegovim dijelovima ako razina prihvaćanja plaćanja u gotovu novcu na njihovu državnom području ili njegovim dijelovima ugrožava načelo obveznog prihvaćanja gotova novca u eurima. Ako se ex ante jednostranim isključenjem gotova novca krši prijedlog uredbe, odgovor država članica trebao bi biti da osiguraju usklađenost s prijedlogom uredbe, među ostalim utvrđivanjem pravila o sankcijama i izricanjem sankcija za ta isključenja gotova novca u eurima (29), a ne pratiti raširenost tih nezakonitih situacija na svojem državnom području.

2.7.

Jasna zabrana ex ante jednostranih isključenja gotova novca zamijenila bi obvezu država članica da prate razinu tih isključenja na svojem državnom području i jasno definiraju opseg i učinke statusa gotova novca u eurima kao zakonskog sredstva plaćanja (30).

3.    Ex ante jednostrana isključenja gotova novca od strane subjekata javnog sektora

3.1.

Prijedlogom uredbe iz područja njezine primjene ne isključuju se određene kategorije platitelja ili primatelja plaćanja (31). Istodobno se u njezinim uvodnim izjavama potvrđuje da države članice u načelu mogu ograničiti obvezno prihvaćanje gotova novca djelujući u skladu sa svojim nadležnostima i ako su ispunjeni određeni uvjeti, poput razloga od javnog interesa ili proporcionalnosti (32), kako je naveo Sud Europske unije (33). U tom pogledu ESB shvaća da prakse odbijanja primanja gotova novca koje primjenjuju subjekti javnog sektora, poput javnih bolnica i javnih muzeja, nisu valjane iznimke od obveznog prihvaćanja euronovčanica i eurokovanica koje su uvele države članice djelujući u području svoje nadležnosti. U mjeri u kojoj te prakse nisu uređeni postupci za podmirenje novčanih obveza (34) predviđeni zakonodavstvom države članice, već jednostrane prakse, prakse odbijanja primanja gotova novca koje primjenjuju subjekti javnog sektora predstavljaju ex ante jednostrana isključenja gotova novca kako je definirano u prijedlogu uredbe (35). Stoga bi uvodne izjave prijedloga uredbe (36) trebalo prilagoditi kako bi se pojasnilo da su prakse odbijanja primanja gotova novca koje primjenjuju subjekti javnog sektora također obuhvaćene područjem primjene prijedloga uredbe te su stoga zabranjene.

4.   Ostalo

4.1.

Prijedlog uredbe primjenjuje se na „namiru novčanih dugova ako se namiruju u gotovu novcu, u cijelosti ili djelomično, kad postoji platna obveza” (37). ESB shvaća da se izraz „ako se namiruju u gotovu novcu” odnosi na pravo platitelja da odluči platiti gotovim novcem kada su dostupna ostala sredstva plaćanja. Međutim, taj bi se izraz također mogao tumačiti kao neodređeno ograničenje načela obveznog prihvaćanja (38). Moglo bi se smatrati da implicira da se samo određeni novčani dugovi mogu podmiriti u gotovu novcu. Zbog pravne jasnoće ESB bi stoga predložio izmjenu prijedloga uredbe u tom pogledu.

4.2.

Osim toga, kad je riječ o iznimkama od načela obveznog prihvaćanja euronovčanica i eurokovanica, prijedlogom uredbe predviđa se da će primatelj plaćanja imati pravo odbiti gotov novac u eurima „ako je odbijanje učinjeno u dobroj vjeri i temelji se na legitimnim i privremenim razlozima u skladu s načelom proporcionalnosti s obzirom na konkretne okolnosti izvan kontrole primatelja plaćanja” (39). ESB shvaća da je uvedeno nekoliko kumulativnih uvjeta za primjenu iznimke „dobre vjere” kako bi se prag postavio visoko za primatelja plaćanja koji se poziva na tu iznimku kako bi opravdao odbijanje prihvaćanja gotova novca. ESB pozdravlja takav pristup.

4.3.

ESB razumije da je nedostatak sitnog novca (40) vrlo specifičan „legitiman razlog” za odbijanje euronovčanica i eurokovanica koji ne pridonosi općem razumijevanju iznimke u dobroj vjeri. Međutim, taj se konkretan razlog ne može upotrijebiti za utvrđivanje što čini „konkretne okolnosti izvan kontrole primatelja plaćanja” u ostalim situacijama. Štoviše, dvojbeno je je li takva okolnost izvan kontrole primatelja plaćanja te bi li njezino tretiranje kao indikativnog primjera bilo u suprotnosti s općom namjerom zakonodavca da odredi visoki prag za primjenu iznimke u dobroj vjeri od načela obveznog prihvaćanja utvrđenog u prijedlogu uredbe.

4.4.

Osim toga, prijedlogom uredbe Komisija se ovlašćuje za donošenje provedbenih akata opće primjene o skupu zajedničkih pokazatelja koje države članice moraju upotrebljavati za praćenje prihvaćanja plaćanja u gotovu novcu i pristupa gotovu novcu na cijelom svojem državnom području (41). U njemu se izričito navodi da će se Komisija savjetovati s ESB-om pri pripremi relevantnih provedbenih akata. U mjeri u kojoj je to moguće, postojeće djelovanje Eurosustava u tom području trebao bi poslužiti kao referenca za definiranje zajedničkih pokazatelja. Prijedlogom uredbe Komisija se ovlašćuje i za donošenje provedbenih akata upućenih državi članici ako smatra da korektivne mjere koje je predložila država članica nedostatne ili da prihvaćanje plaćanja u gotovu novcu ili pristup gotovu novcu nisu primjereno osigurani (42). Međutim, u potonjem slučaju nedostaje slično upućivanje na savjetovanje s ESB-om. Obveza savjetovanja s ESB-om proizlazi iz činjenice da bi se relevantni akti, u mjeri u kojoj se njima provodi prijedlog uredbe, temeljili na članku 133. Ugovora, koji posebno upućuje na potrebu savjetovanja s ESB-om. Kako bi se osigurala pravna sigurnost, u prijedlogu uredbe trebalo bi izričito navesti obvezu savjetovanja s ESB-om prije nego što Komisija donese provedbene akte upućene određenoj državi članici.

4.5.

Naposljetku, ESB pozdravlja upućivanje na konvertibilnost euronovčanica i eurokovanica i digitalnog eura po nominalnoj vrijednosti u prijedlogu uredbe (43). Takva konvertibilnost prirodna je posljedica statusa gotova novca u eurima i digitalnog eura kao zakonskog sredstva plaćanja. Međutim, ESB bi predložio upotrebu izraza „zamjenjivost” umjesto „konvertibilnost” jer se njime bolje odražava ideja da su gotov novac u eurima i digitalni euro ista valuta, odnosno euro, iako u dvama različitim oblicima. ESB prima na znanje činjenicu da relevantni članak u prijedlogu uredbe o digitalnom euru u tom pogledu odražava odgovarajući članak u prijedlogu uredbe (44) te skreće pozornost suzakonodavaca na potrebu da te dvije odredbe ostanu usklađene tijekom cijelog zakonodavnog postupka. Kada ESB predlaže izmjenu prijedloga uredbe, konkretni prijedlozi izmjena navedeni su u posebnom tehničkom radnom dokumentu kojem je u tu svrhu priloženo obrazloženje. Tehnički radni dokument dostupan je na engleskom jeziku na mrežnim stranicama EUR-Lex.

---

(1)  COM(2023) 364 final.

(2)  Treća rečenica članka 128. stavka 1. Ugovora i treća rečenica članka 16. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu: „Statut ESSB-a”); članak 11. Uredbe Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura (SL L 139, 11.5.1998., str. 1.).

(3)  COM(2023) 369 final.

(4)  Vidjeti, primjerice, stavak 3.3. Mišljenja CON/2022/40, stavak 7.2. Mišljenja CON/2021/9, stavak 2.4. Mišljenja CON/2020/21 i stavak 9.2. Mišljenja CON/2020/13. Sva mišljenja ESB-a objavljuju su na mrežnim stranicama EUR-Lex.

(5)  Vidjeti odjeljak 1. stranicu 1. i odjeljak 3. stranicu 5. obrazloženja prijedloga uredbe i načelo 6. ELTEG-a III u završnom izvješću Stručne skupine za euro kao zakonsko sredstvo plaćanja (engl. Euro Legal Tender Expert Group, ELTEG) od 6. srpnja 2022., dostupnom na mrežnim stranicama Komisije www.ec.europa.eu

(6)  Prva rečenica članka 128. stavka 1. Ugovora i prva rečenica članka 16. Statuta ESSB-a.

(7)  Treća rečenica članka 128. stavka 1. Ugovora i treća rečenica članka 16. Statuta ESSB-a.

(8)  Članak 11. Uredbe (EZ) br. 974/98.

(9)  Preporuka Komisije 2010/191/EU od 22. ožujka 2010. o području primjene i učincima euronovčanica i eurokovanica kao zakonskog sredstva plaćanja (SL L 83, 30.3.2010., str. 70.).

(10)  Sud Europske unije dodatno je pojasnio da status zakonskog sredstva plaćanja zahtijeva samo načelno prihvaćanje euronovčanica i eurokovanica, ali ne i apsolutno prihvaćanje. Države članice mogu uvesti ograničenja obveze prihvaćanja euronovčanica i eurokovanica ako djeluju u okviru svojih nadležnosti i pod određenim uvjetima. Vidjeti presudu Suda Europske unije od 26. siječnja 2021., Hessischer Rundfunk, C-422/19 i C-423/19, ECLI:EU:C:2021:63, stavci 55. i 56. i od 67. do 70. U tom kontekstu ESB pomno prati sva kretanja u nacionalnom zakonodavstvu čiji je cilj ograničiti mogućnosti plaćanja u gotovu novcu i time utjecati na pravo građana da plaćaju gotovinom. Vidjeti, primjerice, Mišljenje CON/2023/13, Mišljenje CON/2022/43, Mišljenje CON/2020/33 i Mišljenje CON/2019/39.

(11)  Vidjeti presudu Suda Europske unije od 26. siječnja 2021. Hessischer Rundfunk, C-422/19 i C-423/19, ECLI:EU:C:2021:63 (dalje u tekstu: „presuda u spojenim predmetima C-422/19 i C-423/19”), stavak 45.

(12)  Vidjeti presudu u spojenim predmetima C-422/19 i C-423/19, stavci od 50. do 52.

(13)  Vidjeti odjeljak 3. stranicu 4. obrazloženja prijedloga uredbe i završno izvješće Stručne skupine za euro kao zakonsko sredstvo plaćanja (ELTEG) od 6. srpnja 2022., dostupno na mrežnim stranicama Komisije www.ec.europa.eu.

(14)  Vidjeti načelo 6. ELTEG-a III u završnom izvješću Stručne skupine za euro kao sredstvo plaćanja (ELTEG) od 6. srpnja 2022., dostupnom na mrežnim stranicama Komisije www.ec.europa.eu

(15)  Vidjeti gotovinsku strategiju Eurosustava dostupnu na mrežnim stranicama ESB-a www.ecb.europa.eu

(16)  Vidjeti, primjerice, stavke 2.4. i 2.7. Mišljenja CON/2019/46, stavke 2.1. i 2.2. Mišljenja CON/2021/18 i stavak 4.7. Mišljenja Europske Središnje Banke od 16. veljače 2022. o prijedlogu direktive i uredbe o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma (CON/2020/5) (SL C 210, 25.5.2022., str. 15.). ESB je izrazio svoju neutralnost u pogledu različitih načina plaćanja, što znači da ne daje prednost jednom instrumentu u odnosu na drugi. Vidjeti stavak 2.1. Mišljenja CON/2015/55.

(17)  Vidjeti, primjerice, stavak 2.10. Mišljenja CON/2022/9.

(18)  Vidjeti stavak 2.4. Mišljenja CON/2017/8, stavak 2.1. Mišljenja CON/2019/41, Stavak 9.2.1. Mišljenja CON/2020/13, Stavak 2.3. Mišljenja CON/2020/21, stavak 7.2.1. Mišljenja CON/2021/9 i stavak 2.1. Mišljenja CON/2021/18.

(19)  Vidjeti dopis predsjednice ESB-a upućen gospodinu Chrisu MacManusu, zastupniku u Europskom parlamentu, o zakonitosti jednostranog odbijanja trgovaca da prihvate plaćanja u gotovu novcu u kontekstu odnosa između poduzeća i klijenata (L/CL/23/130), 23. lipnja 2023., dostupan na mrežnim stranicama ESB-a www.ecb.europa.eu

(20)  Vidjeti članak 3. točku 4. prijedloga uredbe.

(21)  Vidjeti članak 5. stavak 1. prijedloga uredbe.

(22)  Vidjeti članak 2. stavak 1. prijedloga uredbe.

(23)  Vidjeti članak 3. točku 4. prijedloga uredbe.

(24)  Vidjeti članak 5. stavak 1. točku (b) prijedloga uredbe.

(25)  Vidjeti članak 7. prijedloga uredbe.

(26)  Vidjeti uvodnu izjavu 6. prijedloga uredbe.

(27)  Vidjeti članak 3. točku 4. i članak 5. stavak 1. točku (b) prijedloga uredbe.

(28)  Vidjeti članak 3. točku 4. prijedloga uredbe.

(29)  Vidjeti članak 12. i članak 13. stavak 1. točku (b) prijedloga uredbe.

(30)  Vidjeti članke 7. i 9. prijedloga uredbe.

(31)  Vidjeti članak 2. prijedloga uredbe.

(32)  Vidjeti uvodne izjave 4. i 11. prijedloga uredbe.

(33)  Vidjeti presudu u spojenim predmetima C-422/19 i C-423/19, stavci od 55. i 56. i od stavci 67. do 70.

(34)  Vidjeti presudu u spojenim predmetima C-422/19 i C-423/19, stavci 56. i 58.

(35)  Vidjeti članak 3. točku 4. prijedloga uredbe.

(36)  Vidjeti posebno uvodnu izjavu 11. prijedloga uredbe.

(37)  Vidjeti članak 2. stavak 1. prijedloga uredbe.

(38)  Vidjeti članak 4. prijedloga uredbe.

(39)  Vidjeti članak 5. stavak 1. točku (a) prijedloga uredbe.

(40)  Vidjeti članak 5. stavak 2. točku (ii) prijedloga uredbe.

(41)  Vidjeti članak 9. stavak 2. prijedloga uredbe.

(42)  Vidjeti članak 9. stavak 5. prijedloga uredbe.

(43)  Vidjeti članak 15. prijedloga uredbe.

(44)  Vidjeti članak 12. prijedloga uredbe o digitalnom euru i članak 15. prijedloga uredbe.