EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 8.9.2022.

COM(2022) 438 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Pregled aktivnosti u području okoliša 2022.









Promjena smjera usklađivanjem s propisima o okolišu

{SWD(2022) 252 final} - {SWD(2022) 253 final} - {SWD(2022) 254 final} - {SWD(2022) 255 final} - {SWD(2022) 256 final} - {SWD(2022) 257 final} - {SWD(2022) 258 final} - {SWD(2022) 259 final} - {SWD(2022) 260 final} - {SWD(2022) 261 final} - {SWD(2022) 262 final} - {SWD(2022) 263 final} - {SWD(2022) 264 final} - {SWD(2022) 265 final} - {SWD(2022) 266 final} - {SWD(2022) 267 final} - {SWD(2022) 268 final} - {SWD(2022) 269 final} - {SWD(2022) 270 final} - {SWD(2022) 271 final} - {SWD(2022) 272 final} - {SWD(2022) 273 final} - {SWD(2022) 274 final} - {SWD(2022) 275 final} - {SWD(2022) 276 final} - {SWD(2022) 277 final} - {SWD(2022) 278 final}

1.Politika zaštite okoliša sve je važnija u trenutačnom kontekstu

U protekle tri godine Europska unija suočila se sa zdravstvenim, gospodarskim i geopolitičkim izazovima koji su nezabilježeni u novijoj povijesti. Jačanje naše kolektivne sigurnosti postalo je najvažniji prioritet. Rat u Ukrajini doveo je do znatnog povećanja cijena energije, a očito je da će utjecati i na dostupnost i cijenu osnovnih prehrambenih proizvoda. Zbog toga se pojavila zabrinutost da bi ostvarivanje cilja EU-a da Europa postane prvi klimatski neutralan kontinent moglo kasniti. Međutim, nikad nije bilo važnije povećati buduću neovisnost resursa EU-a na temelju domaće energije iz obnovljivih izvora i veće učinkovitosti. Okoliš je jedan od stupova na kojima se temelji naš socioekonomski model i ne može ostati imun na te izazove, ali može pridonijeti poboljšanju naše otpornosti. 

Zbog povećanih geopolitičkih napetosti ne smijemo zanemariti trenutačnu okolišnu krizu. U svojem planu REPowerEU 1 Komisija je podsjetila da su ubrzanje prelaska Europe na čistu energiju i brža provedba prijedloga iz paketa „Spremni za 55 %” u središtu naše europske strategije za rješavanje trenutačne energetske krize i postizanje otpornijeg energetskog sustava. Rat u Ukrajini ne mijenja činjenicu da su klimatske promjene, onečišćenje i gubitak bioraznolikosti tri najveća problema današnjice. Ekstremni vremenski i klimatski događaji svake godine uzrokuju smrtne slučajeve i znatne gospodarske gubitke 2 . Posljedice klimatskih promjena već su prisutne, što dokazuju požari koji svako ljeto zahvaćaju jug Europe, sve češće suše u središnjoj i sjevernoj Europi te sve učestalije velike poplave. Pritisak na vodu i proizvodnju hrane i dalje će rasti. U nekim dijelovima EU-a već postoje srednje do visoke razine nestašice vode, a očekuje se da će se to stanje s vremenom pogoršati. Svaki osmi smrtni slučaj u Europi može se dovesti u vezu s onečišćenjem 3 . Onečišćenje prije svega utječe na skupine stanovništva koje su najranjivije i u najnepovoljnijem položaju, čime se pogoršavaju diskriminacija i rizici od sukoba. Onečišćenje je ujedno jedan od pet glavnih uzroka gubitka bioraznolikosti, zbog kojeg je sad ugrožen opstanak više od milijun od procijenjenih 8 milijuna biljnih i životinjskih vrsta na planetu.

Ciljevi europskog zelenog plana 4 pokazali su se ispravnima, a on dovoljno fleksibilnim da se prilagodi razvoju situacije. Primjena i prema potrebi daljnje oblikovanje politika i pravila EU-a kao odgovor na nove izazove bit će usmjereni na dugoročnu održivost. Zelenim planom već se podupiru dekarbonizacija energetskog sustava i razvoj novih čišćih tehnologija, kao što su elektromobilnost, zeleni vodik, biokemijski proizvodi i dekarbonizirani materijali. Usto EU ponovno procjenjuje svoju energetsku politiku u cilju prelaska na energetski sustav koji se u velikoj mjeri temelji na energiji iz obnovljivih izvora i većoj energetskoj učinkovitosti, čime se podupiru ciljevi u području klime i okoliša, uz trgovinsku strategiju koja je usmjerena na otvorenu stratešku autonomiju, a temelji se na povećanju otpornosti i održivosti gospodarstva EU-a 5 . Isto tako, zeleni plan i zakonodavstvo EU-a koje se odnosi na ozelenjivanje poljoprivredne politike i zaštitu bioraznolikosti te poticanje ekološke poljoprivrede neki su od održivih odgovora na pitanje globalne sigurnosti opskrbe hranom i sigurnosti opskrbe.

Osim toga, zdrav okoliš neodvojivo je povezan s našim demokratskim vrijednostima. Buduće generacije imaju pravo naslijediti čist okoliš i stoga smo dužni oblikovati socioekonomski model koji poštuje granice planeta. U tom smislu naš rad pridonosi dobroj provedbi vladavine prava u području okoliša, učinkovitijem upravljanju okolišem i boljoj usklađenosti u državama članicama.

U okviru europskog zelenog plana Pregled aktivnosti u području okoliša (EIR) dobio je konkretnu ulogu, čime su priznati njegova opsežna i točna analiza i zaključci, te je istaknuto da Komisija i države članice moraju osigurati provedbu politika i zakonodavstva, a „Pregled provedbe mjera u području okoliša imat će ključnu ulogu u utvrđivanju stanja u svakoj državi članici”. To je potvrđeno planom ulaganja za europski zeleni plan 6 , u kojem se naglašava da će Pregled aktivnosti u području okoliša (EIR), kao i drugi instrumenti kao što su europski semestar i nacionalni energetski i klimatski planovi u okviru energetske unije, poslužiti i za utvrđivanje potreba za ulaganjima u ključne sektore politike zaštite okoliša u svakoj državi članici 7 .

2.Ako se ne provedu, ciljevi politike i pravne obveze ostat će samo dobri savjeti – uloga Pregleda aktivnosti u području okoliša

Osim postizanja dogovora o ambicioznim ciljevima na razini EU-a vrlo je važno osigurati primjenu politika i zakonodavstva EU-a u području okoliša. Neuspješna ili slaba provedba pravila o okolišu može imati višestruke štetne učinke na planet, stanovništvo i gospodarstvo. To može dovesti do političkog nepovjerenja i nezadovoljstva, posebno među mladima, koji ne mare za isprazne fraze, već će prosuđivati prema rezultatima. 

Politika okoliša obično je dugoročna, a održavanje motivacije zahtjevan je posao. Međutim, tek se provedbom te politike ostvaruju rezultati za ljude. Stoga su za postizanje ambicija Unije u području okoliša potrebni kontinuitet i postojanost kao glavni elementi djelotvorne provedbe. Komisija se 2016. 8 obvezala redovito izvješćivati o stanju provedbe zakonodavstva EU-a u području okoliša. U trećem EIR-u 9 analizira se uspješnost država članica u provedbi obveza EU-a u području okoliša pet godina nakon prvog Pregleda.

Kako je navedeno u prethodnim izdanjima, EIR-om se dopunjuju, a ne zamjenjuju drugi alati kojima se podupire, prati i osigurava usklađenost na temelju aktivnosti provedbe na razini EU-a. EIR ne utječe na ovlast Komisije da pokrene postupak zbog povrede prava EU-a 10 . Cilj je EIR-a poduprijeti države članice kako bi im se omogućilo da bolje primjenjuju politike i pravila u području okoliša pružanjem nužnih informacija i povratnih informacija te prijeko potrebne opće slike trenutačnog stanja provedbe u području okoliša u svakoj državi članici EU-a i na razini EU-a 11 . Njime se ujedno osigurava jasnoća problema s kojima se države članice suočavaju pri pomaganju donositeljima odluka tijekom provedbe, posebno kad je riječ o načinu na koji bi trebali utvrditi prioritete pri raspodjeli resursa.

Komisija je u tom pogledu utvrdila najvažnije ciljeve, kako su definirani u postojećim dogovorenim politikama i pravilima, na temelju kojih su utvrđene referentne vrijednosti za mjerenje napretka u provedbi. Slične su onima koje su se upotrebljavale u prethodnim ciklusima Pregleda, ali su prema potrebi revidirane i poboljšane. Time se omogućuju praćenje napretka i pravedna usporedba uspješnosti država članica u primjeni zakonodavstva EU-a o okolišu (pravna stečevina u području okoliša).

EIR pokazuje da se politički ciljevi koji su zajednički svima mogu postići samo ako svaka država članica uspješno pristupi vlastitim specifičnim izazovima. Prioritetne mjere, u kojima se daju preporuke za svaku državu članicu pojedinačno, prilagođene su na temelju ocjena iz izvješća po državama članicama da bi se utvrdilo kako riješiti pitanje nedovoljne usklađenosti. Zatim su usklađene kako bi odgovarale zemljama u sličnom položaju. U prilogu ovoj Komunikaciji nalazi se pregled prioritetnih mjera.

Na temelju izvješća po državama članicama ovom se Komunikacijom nastoje donijeti međusektorski zaključci na razini EU-a o svakom tematskom području ocijenjenom u izvješćima za pojedine zemlje te o okviru upravljanja i mehanizmima koji bi trebali omogućiti provedbu aktivnosti u području okoliša. Komunikacija završava odjeljkom o daljnjim koracima.

3.Stanje provedbe: zaključci

3.1. Kružno gospodarstvo i gospodarenje otpadom 

U novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo iz ožujka 2020. 12 Europska komisija najavila je inicijative za cijeli životni ciklus proizvoda, od dizajna i proizvodnje do potrošnje, popravka, ponovne upotrebe, recikliranja i vraćanja resursa u gospodarstvo. Cilj je do 2030. smanjiti potrošački otisak EU-a i udvostručiti stopu kružne upotrebe materijala u EU-u. U skladu s tim Komisija će donošenjem inicijative za održive proizvode i prve strategije EU-a za održive tekstilne proizvode 13 ispuniti glavne obveze u okviru novog akcijskog plana za kružno gospodarstvo. S pomoću revidiranog okvira za praćenje kružnog gospodarstva 14 prate se glavni trendovi i obrasci da bi se utvrdilo kako se razvijaju razni elementi kružnog gospodarstva i jesu li poduzete dostatne mjere. Međutim, potrebni su djelotvorne nacionalne reforme i ulaganja.

Kako bi ocijenila kružnost u cijelom EU-u u kontekstu EIR-a, Komisija je razmotrila nekoliko aspekata, kao što su sekundarna upotreba materijala, produktivnost resursa 15 i postojanje nacionalnih strategija i programa kružnog gospodarstva. U izvješćima za pojedine zemlje u okviru Pregleda aktivnosti u području okoliša razmotreni su i stvaranje otpada po stanovniku i način obrade otpada, pri čemu je posebna pozornost posvećena kretanju stope recikliranja tijekom godina. Do kraja 2022. bit će dostupna izvješća o ranom upozoravanju, u kojima se procjenjuje i predstavlja napredak u postizanju ciljeva EU-a u pogledu otpada U pregledu aktivnosti u području okoliša ocijenjeno i trenutačno stanje prenošenja zakonodavnog paketa o otpadu iz 2018., uključujući Direktivu o otpadu 16 , Direktivu o odlagalištima otpada 17 , Direktivu o ambalaži i ambalažnom otpadu 18 te Direktivu o izmjeni direktiva 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi 19 , kao i trenutačno stanje u pogledu donošenja planova gospodarenja otpadom i programa za sprečavanje nastanka otpada, koji su ključni instrumenti za provedbu zakonodavstva EU-a o otpadu.

Zaključci 

1.Većina država članica ima uspostavljene nacionalne strategije i akcijske planove za kružno gospodarstvo ili je najavila i/ili ostvarila napredak u donošenju sveobuhvatnih strategija koje obuhvaćaju cijeli životni ciklus proizvoda 22 .

2.Među državama članicama postoje velike razlike u stopama kružnosti, pri čemu sekundarna upotreba materijala znatno odstupa od prosjeka EU-a od 12,8 % te se kreće od 1,3 % u Rumunjskoj do 30,9 % u Nizozemskoj. Isto vrijedi i za produktivnost resursa, pri čemu prosjek EU-a iznosi 2,09 EUR/kg, s rasponom nacionalnih vrijednosti od 0,3 EUR/kg u Bugarskoj do 5,89 EUR/kg u Nizozemskoj.

3.Sektorima kao što su plastika, građevinski materijali i tekstil trebalo bi posvetiti posebnu pozornost zbog njihova utjecaja na okoliš, ali i mogućnosti da se njihovi proizvodi koriste kao sekundarni materijali.

4.Sprečavanje nastanka otpada i dalje je velik izazov u svim državama članicama, uključujući one s visokim stopama recikliranja. Trend se kreće u pogrešnom smjeru jer se proizvodnja komunalnog otpada u EU-u od 2014. povećala s prosječno 478 kg na 505 kg po stanovniku, a samo je pet država članica od 2014. smanjilo stvaranje otpada po stanovniku 23 .

5.Postizanje cilja od 50 % pripreme za ponovnu upotrebu/recikliranje komunalnog otpada do 2020. i dalje je poprilično problematično, kako je istaknuto u izvješćima o ranom upozoravanju iz 2018 24 .

6.Unatoč određenom napretku, usklađenost s osnovnim obvezama iz Okvirne direktive o otpadu 25 i Direktive o odlagalištima 26 (zatvaranje nezakonitih odlagališta, sanacija i obrada otpada prije odlaganja na odlagalište) tek treba postići. Komisija trenutačno vodi postupke zbog povrede protiv 12 država članica zbog neispunjavanja obveza iz Direktive o odlagalištima otpada 27 . 

7.Nažalost, neke države članice imaju poteškoća u oba područja: daleko su od postizanja ciljeva u pogledu recikliranja i još uvijek imaju otvorena odlagališta koja nisu u skladu s propisima. Zbog toga su u tim zemljama prisutni veći nedostaci u provedbi nego u ostatku EU-a 28 . Moraju ozbiljno poraditi na ostvarenju postojećih ciljeva EU-a u pogledu otpada, ali i na izgradnji osnovne infrastrukture i promjeni neproduktivnih, a često i nezakonitih praksi gospodarenja otpadom.

3.2. Bioraznolikost i prirodni kapital

Na temelju zelenog plana Komisija se obvezala pojačati provedbene mjere kako bi riješila problem kršenja zakonodavstva EU-a u području zaštite prirode. Cilj je strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. 30 započeti obnovu bioraznolikosti Europe i utvrditi nove načine djelotvornije provedbe postojećeg zakonodavstva, s novim ciljevima i mehanizmima upravljanja, kako bi se postigli zdravi i otporni ekosustavi. Strategijom se želi obnoviti i zaštititi prirodu te je u njoj prepoznato da su za poboljšanje primjene i provedbe potrebni politička potpora te veći financijski i ljudski resursi, i na razini EU-a i na nacionalnoj razini. Komisija je kao jedan od glavnih elemenata strategije EU-a za bioraznolikost predložila zakon o obnovi prirode 31 , u kojem se sveobuhvatni cilj obnove za dugoročni oporavak prirode na kopnenim i morskim područjima EU-a kombinira s obvezujućim ciljevima obnove za određena staništa i vrste. Tim bi mjerama do 2030. trebalo obuhvatiti barem 20 % kopnenih i morskih područja EU-a, a do 2050. sve ekosustave koje je potrebno obnoviti. Države članice dijele odgovornost za zaštitu i obnovu bioraznolikosti i prirodnih ekosustava osiguravanjem pravilne primjene i provedbe relevantne pravne stečevine EU-a u području okoliša. Konkretno, zakonom o obnovi prirode uspostavlja se sustav putem kojeg države članice podnose nacionalne planove obnove, u kojima pokazuju kako će ostvariti ciljeve, kao i sustave praćenja i izvješćivanja o postignutom napretku.

Strategija za bioraznolikost djeluje zajedno s novom strategijom „od polja do stola” 32 , strategijom EU-a za šume 33 i novom zajedničkom poljoprivrednom politikom kako bi se podržao i ostvario prelazak na potpuno održivu poljoprivredu i prakse gospodarenja šumama. Njome se utvrđuju i ciljevi povezani s invazivnim stranim vrstama i uzima u obzir potreba za boljom provedbom Uredbe o invazivnim stranim vrstama 34 . Kako bi se ostvarili ciljevi strategije za bioraznolikost u području međunarodne suradnje, zakonodavstvo EU-a osmišljeno je kako bi se osiguralo da EU ispuni obveze iz međunarodnih sporazuma i riješi pitanje potrošnje nezakonito ubranih, posječenih ili ulovljenih proizvoda ili ugroženih vrsta u EU-u. Kad je riječ o šumama, koje donose znatne okolišne i socioekonomske koristi, u okviru paketa „Spremni za 55 %” u srpnju 2021. donesena je strategija EU-a za šume do 2030. Njezin je glavni cilj osigurati zdrave, raznolike i otporne šume EU-a. Osim toga, Komisija je u studenome 2021. donijela Prijedlog uredbe o proizvodima koji nisu povezani s krčenjem šuma 35 . Tom se uredbom osigurava da se obuhvaćena roba (stoka, kakao, kava, palmino ulje, soja i drvo) i proizvodi koji ju sadržavaju ne mogu stavljati na tržište Unije ni stavljati na raspolaganje na tržištu Unije ni izvoziti iz Unije ako su povezani s krčenjem šuma. Šume su važni ponori ugljika, a mjere za njihovo očuvanje presudne su za cilj EU-a da do 2050. postane klimatski neutralan. Komisija stoga poduzima mjere kako bi se doprinos EU-a krčenju i degradaciji šuma u cijelom svijetu sveo na najmanju moguću mjeru, čime se ujedno smanjuje doprinos EU-a emisijama stakleničkih plinova i globalnom gubitku bioraznolikosti.

U novoj strategiji EU-a za tlo 36 razmatra se degradacija tla i njezin utjecaj na bioraznolikost. Naglašava se važnost zaštite tla, održivog upravljanja tlom i obnove degradiranih tala kako bi se do 2030. postigla neutralnost degradacije zemljišta. Tlo je osjetljiv i ograničen resurs, a u EU-u njegovo stanje sve više degradira.

Kad je riječ o prirodi, EIR je usmjeren na procjenu usklađenosti s Direktivom o staništima 37 , Direktivom o pticama 38 i Uredbom o invazivnim stranim vrstama. EIR-om se posebno ocjenjuju područja mreže Natura 2000 (uključujući šume i morska područja) u državama članicama i način na koji se u njima osigurava povoljno stanje očuvanosti staništa i vrsta. Osim toga, u EIR-u je procijenjeno kako države članice kontroliraju invazivne strane vrste. Postizanje potpune usklađenosti u svim državama članicama neophodno je za postizanje ciljeva strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. i temelj je europskog zakonodavstva usmjerenog na očuvanje divlje faune i flore u EU-u. U tom smislu središnju ulogu ima Natura 2000 39 , najveća koordinirana mreža zaštićenih područja na svijetu, koja se temelji na tim direktivama. To je jedan od glavnih instrumenata za dugoročnu zaštitu i očuvanje najvrednijih i najugroženijih europskih vrsta i staništa te ekosustava koje one podupiru. S obzirom na golemo smanjenje bioraznolikosti iznimno je hitno potrebno dovršiti mrežu i djelotvorno upravljati njome.

Slika 3.: Stanje očuvanosti staništa i vrsta zaštićenih Direktivom o staništima na razini država članica za izvještajno razdoblje 2013.–2018. 40

Zaključci

1.Unatoč znatnim nastojanjima država članica i određenim poboljšanjima bioraznolikost u EU-u i dalje se smanjuje te pokazuje tendenciju pogoršanja. Među staništima u najlošijem su stanju u cijelom EU-u poluprirodni travnjaci te visoki, ravni i prijelazni cretovi. Unatoč smanjenju tijekom posljednjeg desetljeća neto prenamjena zemljišta u EU-27 i dalje je iznosila 83,8 m²/km² od 2012. do 2018.

2.Šume su pod velikim pritiskom. Povoljno stanje očuvanosti ima manje od 15 % od 27 % šumskih područja EU-a zaštićenih direktivama EU-a o prirodi, a povećao se i broj šumskih staništa s lošim stanjem očuvanosti.

3.Iako su odredbe Direktive o staništima i Direktive o pticama već dugo utvrđene i dobro poznate, nekoliko država članica i dalje ne određuje posebna područja očuvanja 41 niti utvrđuje ciljeve i mjere očuvanja 42 . Većina država članica mora ubrzati rad na dovršetku svoje mreže Natura 2000, posebno u morskom okolišu.

4.Bioraznolikost i ekosustavi imali bi velike koristi od znatnih poboljšanja opće zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) i novih strateških planova u okviru ZPP-a za razdoblje 2023.–2027., potpore za upravljanje poluprirodnim travnjacima, zaštite usluga ekosustava i mjera za ponovno uvođenje obilježja krajolika na područjima na kojima su izgubljena.

5.Provedbenim mjerama na razini EU-a ublaženi su štetni učinci infrastrukturnih projekata i djelatnosti sječe drva te se pridonijelo zaštiti vrsta, proširena je mreža Natura 2000 i povećan je broj područja s uspostavljenim planom upravljanja.

6.Iako je njezina potpuna provedba započela tek 2019., Uredba o invazivnim stranim vrstama već ispunjava svoje ciljeve, kao što su uspostava dosljednog okvira za rješavanje problema invazivnih stranih vrsta na razini EU-a i bolja informiranost o problemu invazivnih stranih vrsta. Međutim, i dalje postoje određene poteškoće jer većina država članica još nije provela akcijske planove za uklanjanje prioritetnih putova koji su predviđeni člankom 13. Uredbe o invazivnim stranim vrstama.

7.U cijelom je EU-u ostvaren napredak u procjeni stanja ekosustava i njihovih usluga te pritisaka na njih primjenom zajedničke metodologije EU-a (MAES), kao i u računovodstvu usluga ekosustava. Međutim, potrebna je veća potpora za uspješnije praćenje bioraznolikosti, dosljedno izvješćivanje te uključivanje kritične mase poslovnih subjekata kako bi se dokazale koristi koje imamo od prirodnog kapitala EU-a i utjecaji na njega.

3.3. Prema nultoj stopi onečišćenja

Kvaliteta zraka – Industrijske emisije i sigurnost (Seveso) – Buka

U akcijskom planu za postizanje nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla 43 iznosi se vizija da se onečišćenje zraka, vode i tla do 2050. svede na razine koje se više ne smatraju štetnima za zdravlje i prirodne ekosustave, kojima se poštuju granice koje naš planet može podnijeti te da se tako stvori netoksičan okoliš. To je uobličeno u ključne ciljeve za 2030. kako bi se ubrzalo smanjenje onečišćenja na izvoru.

U EIR-u se ispituje usklađenost s glavnim obvezama iz zakonodavstva o kvaliteti čistog zraka 44  koje je na snazi 45 i kojim se utvrđuju zdravstveno utemeljeni standardi za koncentracije emisija i nacionalne obveze smanjenja emisija za niz onečišćujućih tvari u zraku. Onečišćenje zraka ozbiljno utječe na ljudsko zdravlje i okoliš. Mjesto na kojem ljudi žive utječe na rizike kojima su izloženi. Onečišćenje zraka negativno utječe i na ekosustave, uglavnom zbog zakiseljavanja, eutrofikacije i oštećenja ozona, što dovodi do gubitka bioraznolikosti i manjih poljoprivrednih prinosa. Kad je riječ o kretanjima u smislu izgubljenih godina života 46 na 100 000 stanovnika, za PM2,5 taj je pokazatelj u EU-27 smanjen s 820 (2015.) na 762 (2019.), a za NO2 sa 157 (2015.) na 99 (2019.). Međutim, u mnogim državama članicama granične vrijednosti za te onečišćujuće tvari stalno se prekoračuju, a Komisija ih pomno prati. 

Kao i 2019., u EIR-u se uzima u obzir Direktiva o industrijskim emisijama 47 , kojom je obuhvaćeno oko 52 000 poljoprivredno-industrijskih postrojenja u cijelom EU-u. U njemu su izneseni novi podaci za 2018., a prvi su put osim emisija u zrak uključene i emisije u vodu: iz postrojenja obuhvaćenih Direktivom o industrijskim emisijama potječe 20 % svih emisija onečišćujućih tvari u zrak i sličan postotak emisija u vodu 48 . Procjenjuje se da je šteta za zdravlje i okoliš uzrokovana onečišćenjem zraka iz industrijskih postrojenja u Europi 2017. bila 277–433 milijarde EUR, pri čemu je oko 200 objekata bilo odgovorno za polovinu te štete 49 .

U EIR-u za 2022. prvi su put predstavljeni podaci o provedbi Direktive Seveso III 50 . Cilj je te direktive kontrolirati opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari, posebno kemikalije, te pridonijeti mjerama za smanjenje rizika od tehnoloških katastrofa. Uzimajući u obzir vrlo visoku stopu industrijalizacije u EU-u, Direktiva Seveso, koja se primjenjuje na oko 12 000 industrijskih postrojenja, pridonijela je smanjenju učestalosti velikih nesreća. Direktiva se u velikoj mjeri smatra referentnim mjerilom za politiku industrijskih nesreća i služi kao primjer za zakonodavstvo u brojnim zemljama u svijetu.

Buka iz okoliša drugi je glavni uzrok prerane smrti nakon onečišćenja zraka i dovodi do 48 000 novih slučajeva srčanih bolesti godišnje u EU-27 51 . Direktivom o buci 52 nastoji se zaštititi zdravlje ljudi tako što se od država članica zahtijeva da procijene razine buke kako bi nadležna tijela i građani mogli odabrati najbolja rješenja utvrđena u obveznim akcijskim planovima.

Slika 4.: Procjena rizika za obveze smanjenja emisija za razdoblje 2020.–2029. 53

Zaključci

1.Unatoč poboljšanjima onečišćenje zraka i dalje je velik zdravstveni problem za građane Europe. Ako se granične vrijednosti stalno prekoračuju, Komisija dosljedno pokreće postupke zbog povrede za ključne onečišćujuće tvari, kao što su čestice i dušikov dioksid 54 . U nekima od tih predmeta Sud Europske unije već je donio presudu, zbog čega su korektivne mjere postale još hitnije potrebne 55 .

2.Države članice moraju sustavno i dosljedno ispunjavati zahtjeve za praćenje kvalitete zraka kako bi se prikupili što bolji podaci na kojima će se temeljiti politike o čistom zraku i bioraznolikosti na razini EU-a i na nacionalnoj razini. Postupci zbog povrede protiv dviju država članica pokrenuti su zbog nedostataka u mrežama za praćenje 56 .

3.Potrebno je poduzeti dodatne mjere za ispunjavanje obveza smanjenja emisija amonijaka (NH3) iz poljoprivrede, jedne od pet onečišćujućih tvari obuhvaćenih Direktivom o nacionalnim obvezama smanjenja emisija. Pregled predviđanja emisija za 2022. 57 upućuje na to da u više od 70 % država članica postoji velik rizik da neće ispuniti obveze smanjenja emisija amonijaka za razdoblje 2020.–2029. 58 te za razdoblje od 2030. nadalje 59 . Za postizanje usklađenosti potrebne su mjere kao što su uvođenje poljoprivrednih tehnika s niskim razinama emisija, uključujući one za gospodarenje stokom, stajskim gnojem i gnojivom.

4.Smatra se i da u otprilike polovini država članica 60 postoji velik rizik da neće ispuniti obveze smanjenja emisija dušikovih oksida (NOX), čestica veličine 2,5 μm (PM2.5) i nemetanskih hlapljivih organskih spojeva (NMHOS) do 2030. i nadalje.

5.Jedna država članica još nije dostavila nacionalni program kontrole onečišćenja zraka 61 .

6.Kasni prenošenje zahtjeva koji se primjenjuju na industrijska postrojenja. Komisija je pokrenula postupak zbog povrede protiv nekoliko država članica zbog nepravilnog prenošenja Direktive o industrijskim emisijama 62 i Direktive Seveso III 63 .

7.Poboljšalo se donošenje karata i akcijskih planova u skladu s Direktivom o buci, ali oni još nisu doneseni u nekoliko država članica 64 , protiv kojih se vode postupci zbog povrede, od kojih su neki upućeni Sudu Europske unije 65 .

Kvaliteta vode i upravljanje vodama

Zaštita vodnih resursa i o njima ovisnih ekosustava, kao i dostupnost opskrbe čistom vodom, ključni su za ljudsko postojanje, gospodarstvo (voda pokreće sve gospodarske sektore) i održivi razvoj te za okoliš u kojem živimo. Pravilna provedba važećih pravila ključna je za kvalitetu života i dobrobit ljudi. Ujedno ima velik potencijal za gospodarski rast i otvaranje radnih mjesta.

Zbog toga je vodna politika EU-a među prioritetima utvrđenima u europskom zelenom planu 68 . U tu svrhu Komisija blisko surađuje s državama članicama kako bi pomogla u postizanju ciljeva očuvanja, zaštite i poboljšanja kvalitete naših vodnih resursa.

Glavni su instrumenti Okvirna direktiva o vodama 69 i s njom povezane direktive, Direktiva o poplavama 70 , Direktiva o vodi za piće 71 , Direktiva o kvaliteti vode za kupanje 72 , Direktiva o nitratima 73 , Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda 74 i Okvirna direktiva o morskoj strategiji 75 . Različite provjere primjerenosti koje su dosad provedene pokazuju da su direktive o vodama općenito svrsishodne, ali je potrebna bolja opća provedba.

Slika 5.: Udio površinskih vodnih tijela (rijeka, jezera, prijelaznih i obalnih voda) s lošim ekološkim stanjem, po riječnim slivovima 76

Zaključci

1.Nastavlja se provedba ciljeva iz Okvirne direktive o vodama. Međutim, iako je procjena trećih planova upravljanja riječnim slivovima u tijeku, može se reći da postizanje dobrog stanja vodnih tijela općenito sporo napreduje iako se bliži rok 2027. Za to ima više razloga: nisu utvrđeni referentni uvjeti za određivanje značajki vodnih tijela, nije dovršena procjena pritisaka, praćenje voda je manjkavo, što znači da je stanje vodnih tijela nepoznato, procjene utjecaja aktivnosti na vodna tijela nepravilno se provode, a izuzeća na koja se poziva nisu dovoljno opravdana.

2.U izvješćima za pojedine zemlje iznose se najnovije informacije o postotku vodnih tijela koja nisu u dobrom ekološkom i kemijskom stanju, zahvaćanju vode po sektoru i indeksu iskorištavanja vode 77 . Za postizanje tih ciljeva potrebna su veća ulaganja, a rad na provedbi i dalje se podupire financijskim sredstvima EU-a, uglavnom u okviru kohezijske politike, Mehanizma za oporavak i otpornost i programa Obzor Europa.

3.Komisija je s predmetnim državama članicama podijelila svoje zaključke 78 o drugim planovima upravljanja riječnim slivovima te očekuje da će se nedostaci ukloniti pri podnošenju trećih planova upravljanja riječnim slivovima. Komisija provjerava i kako države članice u okviru nacionalnih sustava (npr. dozvole i inspekcije) osiguravaju pravilnu primjenu Okvirne direktive o vodama kad je riječ o zahvaćanju vode, onečišćenju iz točkastih izvora i raspršenom onečišćenju. Države članice trebale su Komisiji dostaviti svoje planove upravljanja riječnim slivovima i planove upravljanja rizicima od poplava do 22. ožujka 2022. Komisija je zabrinuta zbog toga što mnoge države članice još nisu ispunile svoje zakonske obveze izvješćivanja 79 te je prema potrebi spremna djelovati ako otkrije slučajeve neispunjavanja obveza.

4.Direktiva o vodi za piće iz 1998. općenito je dobro provedena u EU-u. Međutim, u nekoliko zemalja 80 postoje razlozi za zabrinutost. Do 12. siječnja 2023. sve države članice moraju prenijeti preinačenu Direktivu kako bi se uskladile s revidiranim standardima kvalitete, a Komisija pruža potporu radi pravodobnog i ispravnog prenošenja novih pravila.

5.Općenito, provedba Direktiva o vodi za kupanje uglavnom ima izvrsne ili dobre rezultate u EU-u. Međutim, postoje određene razlike među državama članicama 81 .

6.U mnogim slučajevima, unatoč katkad dobro definiranim i konkretnim obvezama kao što su obveze iz Direktive o nitratima i Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda, provedba na terenu bila je vrlo spora zbog propusta u planiranju i organizaciji te manjka financijskih sredstava i nedovoljno dobro utvrđenih prioriteta unatoč potpori Komisije (kao što je osiguravanje znatnih financijskih sredstava EU-a). Ta se pitanja kasno postavljaju kao prioriteti na nacionalnoj razini, ponekad nakon druge presude Suda EU-a.

7.Mnoge države članice imaju problema s provedbom Direktive o nitratima i trebale bi pojačati nastojanja za daljnje smanjenje onečišćenja podzemnih voda nitratima iz poljoprivrede i eutrofikacije određivanjem svih područja ranjivih na nitrate i uključivanjem odgovarajućih mjera u svoje akcijske planove 82 .

8.Unatoč određenom napretku komunalne otpadne vode i dalje se u mnogim državama članicama ne prikupljaju i ne obrađuju na odgovarajući način, zbog čega se protiv većine njih vode postupci zbog povrede 83 , a nekima su izrečene i novčane kazne 84 . Napredak ovisi o tome kako države članice određuju prioritete za ulaganja u sustave za prikupljanje otpadnih voda i postrojenja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, među ostalim učinkovitim korištenjem financijskih sredstava u okviru kohezijske politike, ako su dostupna, te zajmova Europske investicijske banke.

9.Napredak u području provedbe Okvirne direktive o morskoj strategiji zbog svoje je važnosti za zaštitu morskog okoliša opisan u izvješćima za pojedine zemlje u poglavlju o bioraznolikosti. Komisija je ispitala napredak u procjeni stanja morskih voda EU-a i regionalnoj suradnji među državama članicama koje se nalaze u istoj morskoj podregiji kako bi se odgovorilo na glavne pritiske.

Kemikalije

Zakonodavstvom EU-a o kemikalijama 85 nastoji se osigurati da se kemikalije proizvode i upotrebljavaju na način kojim se smanjuju svi veliki štetni učinci na zdravlje ljudi i okoliš. Njime se ujedno osigurava stabilnost i predvidljivost za poduzeća koja posluju na unutarnjem tržištu. Osim toga, kao dio EU-ova cilja nulte stope onečišćenja u okviru europskog zelenog plana Europska komisija objavila je 14. listopada 2020. Strategiju održivosti u području kemikalija / Prelazak na netoksični okoliš 86 , čiji je cilj povećati zaštitu građana i okoliša te potaknuti inovacije za sigurne i održive kemikalije.

Prelazak na niskougljično kružno gospodarstvo pruža izvrsne mogućnosti za poticanje sigurnog i ekološki održivog kemijskog sektora. Inovacije bi trebale biti usmjerene na proizvode „sigurnog dizajna” koji su kompatibilni s ciklusima čistih materijala, u čijoj se proizvodnji upotrebljava sve manje štetnih kemikalija. U kružnom gospodarstvu materijali se mogu upotrebljavati u svrhe koje su vrlo različite od izvorno predviđene za koju su procijenjeni rizici. Time se naglašava potreba za usmjeravanjem na kvalitetu čistih materijala kao preduvjeta za postizanje ambicioznih kvantitativnih ciljeva u pogledu recikliranja 87 .

Međutim, koordinirani projekti provedbe 88 provedeni u kontekstu Foruma za razmjenu informacija o provedbi pokazali su da bi se moglo učiniti više kako bi provedba bila djelotvornija, posebno kad je riječ o obvezama registracije i sigurnosno-tehničkim listovima, gdje je prisutna prilično visoka razina neusklađenosti. ECHA je to nastojala ispraviti sustavnim pregledima registracija, a Uredba REACH ažurirana je kako bi se pojasnilo kad podnositelji registracije ECHA-u moraju obavijestiti o svim relevantnim promjenama. U najnovijem projektu o internetskoj prodaji 89 otkriven je visok stupanj nesukladnosti proizvoda koji se prodaju na internetu. S obzirom na zaključke iz izvješćâ u nastavku Komisija razmatra i izvedivost uspostave europskog revizijskog kapaciteta kako bi se osigurala veća homogenost u provedbi među državama članicama.

U izvješćima u okviru EIR-a prvi se put ispituje stanje provedbe Uredbe o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) 90 i Uredbe o razvrstavanju, označivanju i pakiranju (CLP) 91 . To se temelji na Komisijinoj ocjeni 92 izvješća koja su nacionalna tijela sastavila na temelju članka 117. stavka 1. Uredbe REACH i članka 46. stavka 2. Uredbe CLP. Komisija je u kolovozu 2021. objavila mjerljivu ocjenu provedbe 93 dviju glavnih uredaba EU-a o kemikalijama s pomoću skupa pokazatelja za razne aspekte provedbe.

Zaključci

1.Provedba uredaba REACH i CLP poboljšala se u usporedbi s razdobljem 2010.–2012. Zabilježene razine usklađenosti čine se prilično stabilnima tijekom vremena, a tijela za izvršavanje zakonodavstva uspješnija u otkrivanju neusklađenih proizvoda/poduzeća i neusklađenih proizvoda stavljenih na tržište EU-a. Konkretno, smanjio se broj žalbi i poništenih odluka o Uredbi CLP, povećao se omjer kazni i troškova usklađivanja, u EU-u je osposobljeno više inspektora, a Forum za razmjenu informacija o provedbi bio je aktivniji.

2.Oko 70 % kontrola u skladu s Uredbom REACH rezultira provedbenim mjerama. Od provedbenih mjera najčešće se koriste pisani savjeti (11 %), zatim administrativne mjere (4 %) i usmeni savjeti (2 %). Devet zemalja u izvještajnom je razdoblju provelo daljnje mjere povezane s evaluacijom 94 .

3.Najvažnija vrsta sankcija koje se primjenjuju jesu novčane kazne, a u manjoj mjeri upućivanje državnom odvjetništvu zbog kršenja uredaba REACH i CLP. Obustava ili ukidanje dozvola za poslovanje rijetko se koristi kao oblik sankcije. Situacija se znatno razlikuje među zemljama. Na primjer, samo su dvije države članice (Njemačka i Švedska) podnijele gotovo tri četvrtine prijava državnom odvjetništvu zbog kršenja Uredbe REACH u izvještajnom razdoblju.

4.Većina zemalja izradila je i barem djelomično provela strategiju za provedbu uredaba REACH i CLP. Samo četiri zemlje – Hrvatska, Latvija, Poljska i Belgija – još nisu izradile takvu strategiju. Hrvatska, Latvija, Poljska i Malta nisu provele strategiju za provedbu Uredbe CLP.

3.4. Djelovanje u području klime

U skladu s Pariškim sporazumom 95 i u okviru europskog zelenog plana, u Europskom zakonu o klimi iz 2021. 96 utvrđuje se cilj EU-a da do 2050. postane klimatski neutralan, a do 2030. smanji svoje neto emisije stakleničkih plinova za najmanje 55 % u odnosu na 1990. Zakonom se ograničava i doprinos uklanjanja ugljika smanjenju emisija do 2030. kako bi se osiguralo da se poduzimaju dostatne mjere za ublažavanje klimatskih promjena.

Od EIR-a iz 2019. doneseno je zakonodavstvo o klimi kako bi se potaknulo smanjenje emisija iz prometa, pomorskog sektora i fluoriranih plinova (F-plinovi) koji se upotrebljavaju u proizvodima. U cestovnom prometu postojećim zakonodavstvom EU-a zahtijeva se smanjenje intenziteta stakleničkih plinova goriva vozila za 6 % do 2020. u usporedbi s 2010. te se utvrđuju standardi za emisije stakleničkih plinova koje treba poštovati za različite kategorije vozila. Zahvaljujući postojećoj Uredbi o fluoriranim stakleničkim plinovima 97 emisije tih plinova u EU-u do 2030. smanjit će se za dvije trećine u odnosu na razine iz 2014. Od 2021. emisije i uklanjanja stakleničkih plinova koji nastaju iz djelatnosti u sektoru korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF) uključeni su u mjere EU-a za smanjenje emisija.

Politika prilagodbe klimatskim promjenama EU-a sastavni je dio europskog zelenog plana. Od 2021. države članice moraju izvješćivati o svojim nacionalnim politikama prilagodbe. U Europskom zakonu o klimi prilagodba je prepoznata kao ključna sastavnica dugoročnog globalnog odgovora na klimatske promjene. Njime se od država članica i EU-a zahtijeva da svoje mjere prilagodbe pojačaju uvođenjem zahtjeva za provedbu nacionalnih strategija i redovitih procjena napretka u okviru općeg upravljanja EU-a djelovanjem u području klime i energije. U ažuriranoj strategiji EU-a za prilagodbu 98 iz veljače 2021. opisano je kako se EU može prilagoditi neizbježnim učincima klimatskih promjena i postati otporan na klimatske promjene do 2050.

U ovom se EIR-u preispituju nacionalne klimatske politike i strategije, posebno nacionalni energetski i klimatski planovi i strategije za prilagodbu. Zatim se razmatraju emisije izvan sustava trgovanja emisijama (ETS), u kojem države članice imaju obvezujuće nacionalne ciljeve u okviru zakonodavstva o raspodjeli tereta 99 . Nakon toga slijedi ispitivanje najvažnijih kretanja u sektorima, posebno u području cestovnog prometa, zgrada te korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva. Prikazana je upotreba prihoda od dražbi emisijskih jedinica u okviru ETS-a po državama članicama. Prvi su put predstavljene prioritetne mjere po zemljama.

Zaključci 

1.EU-ovo zakonodavstvo o klimi uglavnom se dobro provodi u cijelom EU-u.

2.Domaće emisije stakleničkih plinova u EU-27, među ostalim u međunarodnom zrakoplovstvu, smanjile su se 2020. za 31 % u usporedbi s razinama iz 1990. i dosegnule najnižu razinu u posljednjih 30 godina. Ako se uključe emisije i uklanjanja iz sektora korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva, to dovodi do smanjenja neto emisija od 34 %. EU je stoga znatno premašio svoj cilj iz Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime (UNFCC), tj. cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za 20 % do 2020. u usporedbi s 1990.

3.Od uspostave sustava za raspodjelu tereta za sektore koji nisu uključeni u sustav EU-a za trgovanje emisijama (kao što su promet, industrije koji nisu u ETS-u, zgrade, poljoprivreda i otpad) 2013., emisije na razini EU-a svake su godine ispod ukupne granične vrijednosti.

4.U Odluci o zajedničkom naporu 100 utvrđene su nacionalne ciljne vrijednosti emisija za 2020., izražene kao postotne promjene u odnosu na razine iz 2005. U njoj su utvrđene i godišnje emisijske kvote koje države članice moraju poštovati. Slično tome, u uredbi sljednici – Uredbi o raspodjeli tereta 101 – utvrđuju se nacionalne ciljne vrijednosti emisija za 2030. i godišnje emisijske kvote za razdoblje 2021.–2030.

5.Emisije EU-27 obuhvaćene ESD-om 2019. su bile gotovo 11 % niže u usporedbi s 2005. Ciljna vrijednost za 2020. (–8 %) stoga je već bila premašena i prije krize uzrokovane bolešću COVID-19. Sve države članice ispunile su u razdoblju 2013.–2018. svoje obveze u okviru ESD-a. Neke države članice trebale su mobilizirati mehanizme fleksibilnosti u zakonodavstvu kako bi ispunile svoje trenutačne obveze. Države članice planiraju, donose i provode politike i mjere za postizanje ciljeva raspodjele tereta u okviru trenutačne Uredbe o raspodjeli tereta. Postoji snažna i neposredna potreba da države članice planiraju i provode dodatne mjere u području klime u sektorima s raspodjelom tereta kako bi se uzele u obzir veće ambicije u okviru predložene revidirane Uredbe o raspodjeli tereta.

6.Stopa usklađenosti ETS-a EU-a vrlo je visoka jer postrojenja svake godine pokriju oko 99 % svojih emisija potrebnim brojem emisijskih jedinica. Sustav trenutačno obuhvaća oko 36 % ukupnih emisija stakleničkih plinova u EU-u iz gotovo 9 500 elektrana i proizvodnih pogona (tj. stacionarnih postrojenja) te letova unutar Europskog gospodarskog prostora. Od 2005. do 2020. emisije iz stacionarnih postrojenja u okviru ETS-a EU-a već su se smanjile za ukupno 43 %.

7.Do 2020. sve su države članice donijele nacionalnu strategiju ili plan prilagodbe. Potrebno je poduzeti dodatne mjere za prilagodbu u svakoj državi članici i na razini EU-a jer se čini da su učinci klimatskih promjena na najgorem kraju predviđenog spektra te će se sve više očitovati i u kaskadnim i složenim rizicima. U međuvremenu provedba prilagodbe kasni. Odgovarajuće mjere za sprečavanje i/ili smanjenje štete koju mogu uzrokovati klimatske promjene donose znatne gospodarske i društvene koristi 102 .

3.5. Financiranje aktivnosti u području okoliša

Kako bi aktivnosti u području okoliša bile uspješne, iznimno je važno da se sve one odgovarajuće financiraju. Aktivnosti se većim dijelom moraju poduprijeti javnim sredstvima država članica i privatnim sredstvima gospodarskih subjekata, ali sredstva EU-a daju važan doprinos u smislu usmjeravanja provedbe i pomaganja u ispunjavanju potreba EU-a za ulaganjem u okoliš, koje su i dalje znatne. Plan ulaganja za europski zeleni plan iz 2020. povezuje financiranje i ulaganja u području okoliša i mobilizira 1 bilijun EUR u zelenim ulaganjima (javnim i privatnim) tijekom desetljeća, uz potporu iz proračuna EU-a za razdoblje 2021.–2027. 103 Osim znatnim financijskim sredstvima dostupnima u okviru kohezijske politike u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira, aktivnosti u području okoliša se od 2021. podupiru i iz Mehanizma za oporavak i otpornost, u okviru kojeg reforme i ulaganja moraju poštovati načelo nenanošenja bitne štete. Taksonomijom održivih aktivnosti EU-a 104 i drugim inicijativama za održivo financiranje pridonijet će se povećanju transparentnosti, uključivanju pitanja okoliša te, kad je riječ o privatnim ulaganjima, preusmjeravanju financijskih tokova prema šest okolišnih ciljeva.

U EIR-u se prvi put razmatraju potrebe za ulaganjima u aktivnosti u području okoliša te se uspoređuju s dosad dostupnim sredstvima, kao odgovor na mandat iz Plana ulaganja za europski zeleni plan iz 2020. 

Zaključci

1.Ukupna razina financiranja za ulaganja u okoliš 105 (kombinirano iz nacionalnih izvora i izvora EU-a) u razdoblju 2014.–2020. procijenjena je na 0,6–0,7 % BDP-a (za razdoblje 2014.–2020.) u EU-27, od čega su 14 % sredstva EU-a. U nekim zemljama (npr. Hrvatska, Grčka, Slovačka, Rumunjska) gotovo 50 % ili više ulaganja financira se sredstvima EU-a. U prosjeku je u EU-u iz javnih izvora (fondovi EU-a i nacionalni javni izvori zajedno) osigurana polovina ukupnih financijskih sredstava (53 %), a u desetak zemalja čak više od dvije trećine, što pokazuje važnost javnog financiranja.

2.Za usporedbu, procjenjuje se da godišnje potrebe za ulaganjima u području okoliša na razini EU-a za programsko razdoblje 2021.–2027. trenutačno iznose 0,9–1,5 % predviđenog BDP-a za razdoblje 2021.–2027. 106 , što upućuje na znatan manjak sredstava za investicije (0,6–0,8 % BDP-a, što iznosi 76–110 milijardi EUR godišnje, iako se uvelike razlikuje među državama članicama) 107 . Taj je problem potrebno riješiti da bi se osigurala djelotvorna provedba prioriteta u području okoliša i pružila potpora zelenoj tranziciji EU-a.

3.Gotovo dvije trećine manjka sredstava za investicije u području okoliša odnose se na općenito rješavanje problema onečišćenja i upravljanje vodnim tijelima. Manjak sredstava za ulaganja u području kružnog gospodarstva i otpada procjenjuje se na 13–28 milijardi EUR godišnje, ovisno o razinama kružnosti koje se želi postići. Godišnji manjak financijskih sredstava za bioraznolikost procjenjuje se na oko 20 milijardi EUR.

4.Potrebe za dodatnim ulaganjima iznad polaznih vrijednosti za klimu, energiju i promet procjenjuju se na 390 milijardi EUR godišnje (EU-27), uz dodatnih 130 milijardi EUR godišnje za postizanje temeljnih ciljeva EU-a u području okoliša. Troškovi prilagodbe klimatskim promjenama isto tako mogu biti znatni, u rasponu od 35 do 62 milijarde EUR (uže područje primjene) do 158–518 milijardi EUR (šire područje primjene) godišnje. Te potrebe za ulaganjima odražavaju ciljeve provedbe do 2020. i 2030. (dok se očekuje da će troškova prilagodbe klimatskim promjenama biti i dulje vrijeme).

5.Najveći udio zelenih ulaganja (71 %) u planovima za oporavak i otpornost dodijeljen je održivoj mobilnosti, obnovi zgrada i energetskoj učinkovitosti te energiji iz obnovljivih izvora i energetskim mrežama. S druge strane, za bioraznolikost, kružno gospodarstvo, vodu te sprečavanje i kontrolu onečišćenja izdvojeno je samo 13 % ukupnog doprinosa za zelena ulaganja 108 . Zelenim ulaganjima za klimu, energiju i promet znatno se podupiru ciljevi zaštite okoliša, primjerice čišći zrak u Europi. Međutim, njima se neće ispuniti, na primjer, znatne potrebe u području infrastrukture za vodu i otpad te gospodarenja njima. Osim toga, nekoliko država članica odlučilo je da neće dati prednost mjerama koje izravno pridonose bioraznolikosti 109 .

6. Ukupnim sredstvima EU-a koja obuhvaćaju višegodišnji financijski okvir (VFO za razdoblje 2021.–2027.) i instrument NextGenerationEU (NGEU) mobilizirat će se 2,018 bilijuna EUR u tekućim cijenama za potporu oporavku od pandemije bolesti COVID-19 i dugoročnim prioritetima EU-a, među ostalim zaštiti okoliša. Djelovanju u području klime bit će namijenjeno 30 % VFO-a, a 7,5 % bioraznolikosti (2024.), što će se zatim povećati na 10 % u 2026. i 2027. Za djelovanje u području klime izdvojit će se najmanje 37 % sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost u okviru NGEU-a. 

3.6. Upravljanje okolišem

Upravljanje okolišem širok je koncept koji podrazumijeva uključivanje pitanja okoliša u donošenje odluka, sudjelovanje javnosti, pristup pravosuđu, razmjenu informacija i izvješćivanje, osiguravanje usklađenosti s propisima o okolišu i uzimanje u obzir odgovornosti za okoliš. Obuhvaća i način na koji javna tijela u okviru provedbe provjeravaju i osiguravaju usklađenost na terenu. Na temelju europskog zelenog plana sve mjere i politike EU-a morat će doprinijeti postizanju njegovih ciljeva. U njemu se izričito navodi da će Komisija pred nacionalnim sudovima poduzeti mjere za poboljšanje pristupa pravosuđu za građane i nevladine organizacije. U tom su smislu razvijeni instrumenti upravljanja okolišem radi postizanja ciljeva europskog zelenog plana u pogledu klimatske neutralnosti, zaštite i obnove ekosustava i bioraznolikosti, nulte stope onečišćenja te kružnog gospodarstva 111 . U tu je svrhu Komisija 14. prosinca 2021. donijela prijedlog nove direktive o kaznenim djelima protiv okoliša 112 , čiji je cilj učinkovitija zaštita okoliša s pomoću kaznenopravnih mjera na nacionalnoj razini. Tom novom direktivom zamijenit će se Direktiva 2008/99/EZ, utvrditi nova kaznena djela protiv okoliša u EU-u i pojasniti postojeća, predložiti dodatne sankcije za kaznena djela protiv okoliša, osigurati djelotvorne istrage i kazneni postupci te pomoći u prekograničnim istragama i kaznenom progonu.

Glavne obveze i teme obuhvaćene ovim, trećim EIR-om temelje se na zahtjevima iz Direktive INSPIRE 113 , procjenama utjecaja na okoliš 114 , pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na domaćim sudovima, sankcijama i osiguravanju usklađenosti s propisima o okolišu te na Direktivi o odgovornosti za okoliš 115 .

Osim provedbenih mjera Komisija potiče racionalizaciju procjena utjecaja na okoliš kako bi se smanjilo udvostručavanje i izbjegla preklapanja pri odobravanju projekata. Racionalizacija pridonosi smanjenju nepotrebnih administrativnih opterećenja i skraćuje postupak donošenja odluka, pod uvjetom da se time ne ugrožava kvaliteta procjene utjecaja na okoliš. Uz povećanje učinkovitosti postupaka također, važno je i da se standardi prava sudjelovanja, uključujući sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša, poštuju u skladu sa sekundarnim pravom EU-a 116 i sudskom praksom Suda EU-a 117 .

Komisija je podržala i izgradnju kapaciteta kako bi se poboljšali provedbeni kapaciteti nacionalnih tijela i nevladinih organizacija 118 . U izvješćima za pojedine zemlje predstavljene su neke mjere koje se poduzimaju u okviru Instrumenta za tehničku potporu i istorazinskog programa TAIEX EIR, kako je prikazano na slici u nastavku.

Zaključci

1.Unatoč poboljšanjima u provedbi Direktive INSPIRE, posebno u Estoniji, Njemačkoj, Litvi, Luksemburgu, Malti, Sloveniji i Španjolskoj, većina država članica i dalje ima poteškoća s osiguravanjem bolje razmjene podataka, čime bi se javnosti osigurala viša razina transparentnosti i poduprla provedba politika u području okoliša.

2.Djelotvoran pristup pravosuđu na nacionalnoj razini od presudne je važnosti za provedbu zakonodavstva o okolišu. Komisija je poduzela mjere kako bi osigurala da nevladine organizacije za zaštitu okoliša i javnost mogu zatražiti preispitivanje mjera za rješavanje problema onečišćenja zraka 119 , produljenja rudarskih dozvola 120 ili odstupanja za lov 121 . Provedbenim mjerama ujedno se nastoji osigurati pristup pravosuđu u primjeni Direktive o odgovornosti za okoliš. Međutim, u većini država članica još ima prostora za poboljšanje pristupa javnosti sudovima kako bi se moglo zatražiti preispitivanje odluka, radnji ili propusta, posebno u područjima planiranja koja se odnose na vodu, prirodu i/ili kvalitetu zraka 122 .

3.Većina država članica ujedno mora bolje informirati javnost o pravima pristupa pravosuđu 123 . Bolji javni pristup informacijama o okolišu i širenje tih informacija pridonijeli bi boljoj informiranosti o pitanjima okoliša i osiguravanju djelotvornijeg sudjelovanja javnosti u donošenju odluka o okolišu te bi u konačnici doveli do boljeg okoliša.

4.Osim toga, u nekoliko zemalja potrebne su daljnje mjere i/ili praćenje kako bi se osiguralo da troškovi ne budu prepreka za djelotvoran pristup pravosuđu u pitanjima okoliša 124 .

5.Fragmentacija na regionalnoj i lokalnoj razini i dalje predstavlja poteškoće za upravljanje okolišem u Mađarskoj, Italiji, Luksemburgu i Španjolskoj. Taj je problem potrebno riješiti, posebno razvojem boljih mehanizama koordinacije u području okoliša.

6.Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš revidirana je 2014. kako bi se smanjilo administrativno opterećenje i poboljšala zaštita okoliša te kako bi odluke o javnim i privatnim ulaganjima postale pouzdanije, predvidljivije i održivije. Većina država članica 125 iskoristila je tu priliku kako bi pojednostavnila svoj regulatorni okvir za procjene utjecaja na okoliš. Međutim, bile su potrebne provedbene mjere kako bi se osiguralo pravilno prenošenje Direktive u svim državama članicama 126 .

Slika 7.: Primjeri pomoći koju je Europska komisija pružila državama članicama u izvještajnom razdoblju 

4.Daljnji koraci za uspostavu vladavine prava u području okoliša

Europljani klimatske promjene smatraju jednim od najvećih izazova EU-a 127 . To potvrđuju i dostupne studije 128 : ako nastavimo uništavati ekosustave o kojima u načelu ovisimo, buduće generacije platit će strašnu cijenu. Zvona za uzbunu nikad nisu zvonila glasnije. S obzirom na trajno izumiranje vrsta i uništavanje šuma, suše, degradaciju zemljišta, onečišćenje zraka, iscrpljivanje zaliha vode, gubitak bioraznolikosti te prirodne katastrofe i one izazvane djelovanjem ljudi, jedno je jasno: potrebno je odlučno zajedničko djelovanje kako bi se ti trendovi zaustavili, a naši ekološki sustavi obnovili i zaštitili.

Bolja transparentnost omogućit će djelotvornu provedbu normi i zakonodavstva. EIR nije namijenjen samo donositeljima odluka u području okoliša, već svim građanima EU-a. Nije riječ samo o još jednom od mnogih izvješća. Njime se informira javnost i potiče osjećaj odgovornosti te se građanima u cijelom EU-u pruža mogućnost da sudjeluju u zajedničkim nastojanjima tako što im se omogućuje da bolje razumiju što se može i/ili tek treba učiniti na individualnoj, lokalnoj ili nacionalnoj razini ili razini EU-a. EIR-om se nastoji sve te dionike ohrabriti da djeluju dosljedno, ali iz različitih perspektiva, radi ostvarivanja istog zajedničkog cilja: primijeniti pravila koja imamo.

U očima javnosti neispunjavanje okolišnih ciljeva EU-a utječe na vjerodostojnost nacionalnih tijela i EU-a. Znatan broj sudskih predmeta, povreda, predstavki i pritužbi povezanih s okolišem, koje se obrađuju na nacionalnoj razini i razini EU-a, odražava nedovoljnu razinu provedbe pravne stečevine u području okoliša.

Nacionalna tijela za zaštitu okoliša i nacionalni sudovi, koji su glavni odgovorni za provedbu prava EU-a, poduzeli su mjere za provedbu i izvršenje pravila o okolišu, ali to nije bilo dovoljno za uklanjanje nedostataka. Iako neke države članice i regije imaju izvrsne rezultate u provedbi pravne stečevine u području okoliša, druge zaostaju, ponekad i znatno. Provedba je slaba čak i u slučajevima u kojima je Komisija poduzela provedbene mjere, zbog čega države članice ponekad plaćaju velike novčane kazne nakon druge presude Suda EU-a kojom je utvrđeno da su prekršile pravo EU-a.

Zašto se to događa? U prethodnim EIR-ovima utvrđeno je nekoliko razloga, a oni vrijede i danas: nedovoljna integracija okolišnih ciljeva u oblikovanje i provedbu javnih politika sa znatnim ekološkim otiskom, neuspješno upravljanje okolišem, uključujući upravljanje dionika koji su odgovorni za osiguravanje usklađenosti na terenu, i nedovoljno transparentne informacije o okolišu, koje bi zainteresiranim osobama, bilo nadležnim tijelima ili običnim građanima, omogućile da se mobiliziraju i djeluju. U izvješćima za pojedine zemlje upućuje se i na preostale nedostatke u provedbi triju stupova Aarhuške konvencije 129 : pristupa informacijama, sudjelovanja javnosti i pristupa pravosuđu, što utječe na primjenu i provedbu na nacionalnoj razini 130 .

Što se može poduzeti? Iako svi mi imamo svoju ulogu, ključno je da vlade i donositelji odluka pokažu političku volju i potaknu pravodobnu, ispravnu i učinkovitu provedbu politika i propisa EU-a u području okoliša kako bi se ostvarili njihovi ciljevi i koristi. U svojoj Komunikaciji „Poboljšanje pristupa pravosuđu u pitanjima okoliša u EU-u i državama članicama” 131 Komisija je pozvala i na jačanje provedbe omogućavanjem djelotvornijeg pristupa pravosuđu u pitanjima okoliša na nacionalnim sudovima. Konkretno, Europski parlament i Vijeće pozvani su da u novim ili revidiranim zakonodavnim prijedlozima EU-a donesu odredbe o pristupu pravosuđu 132 . Odgovor na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19 ili sukob u Ukrajini pokazao je što vlade mogu kad smatraju da je situacija hitna. Javna tijela mogu usmjeriti javna sredstva u ulaganja i reforme potrebne za obnovu i zaštitu ekoloških sustava, zemljišta, vode i zraka.

Kad se osigura potrebna politička volja, temeljni uzroci nedovoljne provedbe mogu se riješiti:

1.planiranjem unaprijed i utvrđivanjem korelacija i implikacija: prije donošenja odluka koje utječu na okoliš sve relevantne okolišne aspekte treba ocijeniti sustavno i unaprijed kako bi se utvrdila daljnja integrirana rješenja za uključene sektore. Zakonodavstvo o procjenama utjecaja na okoliš pruža potreban okvir, a primjeri iz prakse pokazuju da se okolišni postupci (procjene učinka, javna savjetovanja, okolišna odobrenja) mogu integrirati i da uz odgovarajuće planiranje i organizaciju ne moraju biti opterećujući. Možemo učiti iz primjera dobre prakse,

2.pravodobnom dodjelom odgovarajućih sredstava jer će poslije biti skuplje: ne možemo očekivati brzu provedbu pravila o okolišu ako za to nedostaje sredstava, resursa, organizacije ili osposobljavanja. Izgradnja kapaciteta ulaganje je koje se isplati, ali analiza iz ovog EIR-a pokazuje da u mnogim državama članicama i dalje postoji znatna razlika između potreba i financiranja,

3.stalnim praćenjem i mjerenjem jer su podaci nužni za prilagodbu sadašnjih i budućih postupaka donošenja odluka: za otklanjanje nedostataka u provedbi potrebni su jasni dokazi kako bi se utvrdile „udaljenost do cilja”, prepreke i dostupne mogućnosti te kako bi se pratila djelotvornost uspostavljenih rješenja. Potrebno je dosta rada kako bi se te informacije učinile dostupnima na način prilagođen korisnicima. Time bi se javnim tijelima omogućilo da djeluju, ali bi se i privatnim akterima omogućilo da pridonesu i osiguraju poduzimanje mjera, čime bi se u konačnici izgradili čvrsto znanje, pouzdanost i povjerenje.

U tom su smislu europski zeleni plan i instrument NextGenerationEU prekretnica. U okviru zelenog plana djelovanja u području klime i okolišni ciljevi postali su okosnica programa EU-a. U okviru instrumenta NextGenerationEU uvedeno je i počelo se primjenjivati načelo nenanošenja bitne štete tako što je dio redovitih izdataka i izvanrednih sredstava EU-a za ponovno pokretanje gospodarstva EU-a pogođenog pandemijom bolesti COVID-19 dodijeljen za zelene projekte. To bi uvelike moglo pridonijeti dosljednom uključivanju pitanja u području okoliša i poticanju razvoja čistih tehnologija i zelene energije, održive mobilnosti itd. Zeleno dodjeljivanje sredstava i označivanje omogućili su zelene projekte, kao i reforme koje su države članice predstavile u svojim planovima za oporavak i otpornost, kojima bi se, među ostalim, trebalo početi jačati upravljanje okolišem. Oni su samo početak vala promjena u području usklađivanja s propisima o okolišu, a time i u zaštiti našeg okoliša.

Međutim, svi mi možemo učiniti jednu stvar: postaviti legitimne zahtjeve za javna tijela i istodobno poduzeti konkretne korake kako bi se poštovala pravila EU-a o okolišu. Na svima je u EU-u da to učine u privatnom ili javnom svojstvu. 

(1)

  COM/2022/230 final .

(2)

Gospodarski gubici i smrtni slučajevi povezani s vremenskim i klimatskim prilikama u Europi – Europska agencija za okoliš (europa.eu).

(3)

  Izvješće Europske agencije za okoliš br. 21/2019 .

(4)

  COM(2019) 640 final .

(5)

  COM(2021) 66 final .

(6)

  COM(2020) 21 final .

(7)

 Mjere javne potpore navedene u EIR-u moraju biti u skladu s pravilima o državnim potporama iz članka 107. Ugovora o funkcioniranju EU-a.

(8)

  COM(2016) 316 final .

(9)

Prvi paket Pregleda aktivnosti u području okoliša donesen je 3. veljače 2017. Europska komisija donijela je drugi paket Pregleda aktivnosti u području okoliša 4. travnja 2019.

(10)

Na temelju članaka 258. i 260. Ugovora o funkcioniranju EU-a.

(11)

Ovo izdanje Pregleda temelji se na informacijama dostupnima Komisiji do svibnja 2022.

(12)

  COM/2020/98 final .

(13)

  COM(2022) 141 final .

(14)

COM i SWD(2022) – trenutačno planirano donošenje do kraja 2022.

(15)

Pokazuje koliko je gospodarstvo učinkovito u iskorištavanju materijalnih resursa za proizvodnju bogatstva.

(16)

 Direktiva (EU) 2018/851 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu ,  SL L 150, 14.6.2018., str. 109.–140.

(17)

Direktiva (EU) 2018/850 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 1999/31/EZ o otpadu , SL L 150, 14.6.2018., str. 100.–108.

(18)

Direktiva (EU) 2018/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu , SL L 150, 14.6.2018., str. 141.–154.

(19)

Direktiva (EU) 2018/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni direktiva 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi, SL L 150, 14.6.2018., str. 93.–99.

(20)

 Eurostat,  Stopa recikliranja komunalnog otpada , listopad 2021. Za sve države članice podaci su iz 2020., osim za Bugarsku (2018.) te Austriju, Grčku i Italiju (2019.).

(21)

Eurostat,  Stopa kružne upotrebe materijala .

(22)

Osim HR, HU, MT i SK.

(23)

 BE, BG (podaci za 2018.), IE, HU, SE.

(24)

Za PL, ES, SK, RO, PT, MT, LV, HU, EL, FI, EE, CY, HR i BG smatralo se da postoji rizik da neće ostvariti ciljeve recikliranja za 2020. Na kraju 2022. predstavit će se novo izvješće o ranom upozoravanju, u kojem će se analizirati napredak u provedbi preporuka iz izvješća o ranom upozoravanju iz 2018. te napredak u postizanju ciljeva za recikliranje otpada do 2025.

(25)

Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva, SL L 312, 22.11.2008., str. 3.–30.

(26)

Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada, SL L 182, 16.7.1999., str. 1.

(27)

BG, CY, EL, ES, IT, HR, PL, RO, SI, SK, CZ, PT. Osim toga, Komisija istražuje ispunjavaju li MT i ES svoju obvezu o odgovarajućoj obradi prije odlaganja otpada na odlagalište.

(28)

 Posebno EL, RO, MT i CY.

(29)

Međutim, Irska mora pojačati svoje kružno gospodarstvo i povećati stopu recikliranja.

(30)

  COM(2020) 380 final

(31)

  COM(2022) 304 final

(32)

  COM(2020) 381 final

(33)

  COM(2021) 572 final

(34)

Uredba (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta, SL L 317, 4.11.2014., str. 35.–55.

(35)

  COM(2021) 706 final .

(36)

  COM(2021) 699 final

(37)

Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore, SL L 206, 22.7.1992., str. 7.–50.

(38)

Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica, SL L 20, 26.1.2010., str. 7.–25.

(39)

 Natura 2000 obuhvaća područja od značaja za Zajednicu određena u skladu s Direktivom o staništima te posebna zaštićena područja klasificirana u skladu s Direktivom o pticama.

(40)

  Izvješće br. 10/2020 Europske agencije za okoliš, State of nature in the EU. Results from reporting under the nature directives 2013-2018 (Stanje prirode u EU-u. Rezultati izvješćivanja u okviru direktiva o prirodi 2013.–2018.), str. 44, slika 3.8. i. str. 50, slika 3.13.

(41)

BG, CY, IE i PT nisu dovršili postupak utvrđivanja posebnih područja očuvanja.

(42)

ES, BE, CZ, EL, DE, IT, PL, LT, LV, MT, SK i EE nisu pravilno utvrdili ciljeve očuvanja. AT, DK, FR, HU, FI, LV, NL i SI moraju uspostaviti dodatne mjere za zaštitu područja.

(43)

  COM(2021) 400 final .

(44)

 Europska komisija, 2016. Norme kvalitete zraka .

(45)

Europska komisija, Smanjenje nacionalnih emisija .  

(46)

Europska agencija za okoliš, 2022.; Air Quality in Europe – 2021 Report  (Kvaliteta zraka u Europi – Izvješće za 2021.).

(47)

Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja), SL L 334, 17.12.2010., str. 17.–119. U tijeku je postupak revizije Direktive o industrijskim emisijama kako bi postala djelotvornija.

(48)

Europska komisija, 2020. Evaluacija Direktive o industrijskim emisijama , str. 5.

(49)

 Europska agencija za okoliš, 2021., Costs of air pollution from European industrial facilities 2008–2017 (Troškovi onečišćenja zraka iz europskih industrijskih postrojenja 2008.–2017.), tablica 1. na str. 15, str. 16.

(50)

Direktiva 2012/18/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari, o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/82/EZ, SL L 197, 24.7.2012., str. 1.–37.

(51)

  Europska agencija za okoliš , 2020.

(52)

Direktiva 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2002. o procjeni i upravljanju bukom iz okoliša – Izjava Komisije u Odboru za mirenje o Direktivi o procjeni i upravljanju bukom iz okoliša, SL L 189, 18.7.2002., str. 12.– 25.

(53)

Ricardo Energy & Environment, 2022.,  Review of National Air Pollutant Projections and Assessment of National Air Pollution Control Programmes (Pregled nacionalnih projekcija onečišćenja zraka i ocjena nacionalnih programa kontrole onečišćenja zraka), str. 80., slika 4-1.

(54)

 Čekaju se podaci za čestice PM10 – BG, CZ, EL, ES, FR, HR, HU, IT, PL, RO, SI, SK, SE. Za čestice PM2.5 – HR i IT. Čekaju su podaci za dušikov dioksid (NO2) – AT, BE, CZ, DE, EL, ES, FR, HU, IT, LU, PL, PT, RO.

(55)

BG, PL, HU, RO, IT, FR za čestice, a FR i DE za NO2.

(56)

RO, SK.

(57)

Ricardo Energy & Environment, 2022., Review of National Air Pollutant Projections and Assessment of National Air Pollution Control Programmes (Pregled nacionalnih projekcija onečišćenja zraka i ocjena nacionalnih programa kontrole onečišćenja zraka), str. 85.–86. Napomena: u ovom pregledu obuhvaćeno je samo 26 država članica jer Rumunjska još nije dostavila nacionalni program kontrole onečišćenja zraka.

(58)

AT, BG, CZ, DE, DK, EE, EL, FI, FR, HU, IE, IT, LU, LV, MT, NL, PL, PT, SE.

(59)

AT, BG, CZ, DK, EE, EL, FR, HU, IE, IT, LT, LU, LV, MT, NL, PL, PT, SE, SI.

(60)

 Za nemetanske hlapljive organske spojeve (NMHOS) 14 država članica; za čestice PM2.5 13 država članica, za dušikove okside (NOx) 12 država članica.

(61)

RO.

(62)

AT, BG, CZ, DE, EL, IE, HR, SI, SK.

(63)

AT, BG, CZ, DE, EE, FI, FR, HR, HU, IE, LT, LV, MT, PL, SI, SK.

(64)

CY, CZ, DE, EL, ES, FR, IT, PT, PL, SK.

(65)

Dosad su izrečene dvije presude, za SK i PT.

(66)

LIFE PREPAIR .

(67)

LIFE HUNGAIRY .

(68)

 Komisija je u rujnu 2021. pokrenula misiju EU-a za obnovu naših oceana i voda do 2030. kako bi se ostvarili ciljevi za more i slatke vode iz europskog zelenog plana, kao što su zaštita 30 % morskog područja EU-a i obnova morskih ekosustava te 25 000 km rijeka slobodnog toka.

(69)

Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike, SL L 327, 22.12.2000., str. 1.–73.

(70)

Direktiva 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava, SL L 288, 6.11.2007., str. 27.–34.

(71)

 Direktiva (EU) 2020/2184 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju, SL L 435, 23.12.2020., str. 1.–62.

(72)

Direktiva 2006/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o upravljanju kvalitetom vode za kupanje i stavljanju izvan snage Direktive 76/160/EEZ, SL L 64, 4.3.2006., str. 37.–51.

(73)

Direktiva Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora, SL L 375, 31.12.1991., str. 1.–8.

(74)

Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda, SL L 135, 30.5.1991., str. 40.–52. Komisija je iznijela prijedlog za daljnju modernizaciju te direktive iz 1991. kako bi se poboljšalo sprečavanje onečišćenja, učinkovitost resursa i energetsku neutralnost u cijelom sektoru.

(75)

Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o morskoj strategiji), SL L 164, 25.6.2008., str. 19.–40.

(76)

 Europska agencija za okoliš, 2021 .

(77)

Prosjek EU-a iznosi 8,39, što je ispod praga nestašice vode od 20 %, ali situacija je lošija u nekoliko država članica, kao što su CY, EL, ES, CZ, MT.

(78)

Pilot-projekti EU-a o provedbi Okvirne direktive o vodama 2000/60/EZ za uklanjanje nedostataka utvrđenih u Komisijinoj procjeni drugog ciklusa planova upravljanja riječnim slivovima: AT, BG, CY, CZ, DK, EE, EL, FR, HR, HU, IE, IT, LT, LU, LV, MT, PL, PT, RO, SE, SI, SK.

(79)

  https://ec.europa.eu/environment/water/participation/map_mc/map.htm ;  https://ec.europa.eu/environment/water/flood_risk/implem.htm .

(80)

FR, HU, IR i IT.

(81)

U tijeku je evaluacija te direktive, a Komisija ukupnu ocjenu njezina funkcioniranja planira predstaviti 2023.

(82)

U tijeku je nekoliko postupaka zbog povrede protiv: BE, DE, ES, IT.

(83)

Postupci zbog povrede zbog loše primjene Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda trenutačno se vode protiv 19 država članica: BG, BE, CY, FR, GR, HU, IR, IT, LV, LT, MT, PL, PT, RO, SK, CZ, SI, SE i ES.

(84)

GR, IT i ES trenutačno plaćaju novčane kazne zbog neispunjavanja obveza iz Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda.

(85)

REACH: SL L 396, 30.12.2006., str. 1. – CLP: SL L 252, 31.12.2006, str. 1.

(86)

  COM(2020) 667 final .

(87)

Izvješće Znanstvenog odbora Europske agencije za okoliš Chemicals for a sustainable future (Kemikalije za održivu budućnost) , str. 14.

(88)

ECHA, na temelju projekata REF-1, REF-2, REF-3 i REF 4.

(89)

Početna stranica ECHA-e u okviru FORUMA REF 8 (2021.) .

(90)

Uredba Komisije (EU) 2020/878 od 18. lipnja 2020. o izmjeni Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH), SL L 203, 26.6.2020., str. 28.–58.

(91)

Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006, SL L 353, 31.12.2008., str. 1.–1355.

(92)

Europska komisija, Završno izvješće o primjeni Uredbe REACH i Uredbe CLP, Final report_REACH-CLP MS reporting_2020.pdf (europa.eu)  

(93)

  Europska komisija, Provedba uredaba REACH i CLP: Pokazatelji provedbe na razini EU-a .

(94)

BE, DE, ES, FI, GR, IR, IT, NL i SE.

(95)

  Tekst Pariškog sporazuma na engleskom jeziku (unfccc.int)

(96)

Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”), SL L 243, 9.7.2021., str. 1.–17.

(97)

Uredba (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o fluoriranim stakleničkim plinovima i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 842/2006, SL L 150, 20.5.2014., str. 195.–230.

(98)

  COM/2021/82 final .

(99)

Zakonodavstvo o raspodjeli tereta dio je skupa politika i mjera u području klimatskih promjena i energije koje će Europi pomoći da prijeđe na niskougljično gospodarstvo i poveća svoju energetsku sigurnost ( https://ec.europa.eu/clima/eu-action/effort-sharing-member-states-emission-targets_en ).

(100)

Odluka br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020. godine, SL L 140, 5.6.2009., str. 136.–148.

(101)

Uredba (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013, SL L 156, 19.6.2018., str. 26.–42.

(102)

Međuvladin panel o klimatskim promjenama, 2022., Climate Change 2022: Impacts, Adaptation and Vulnerability  (Klimatske promjene 2022.: Utjecaji, prilagodba i ranjivost).

(103)

Najmanje 30 % sredstava iz te inicijative dodijelit će se za klimatske ciljeve, a 7,5 % u 2024. i 10 % u 2026. i 2027. za bioraznolikost.

(104)

 Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088, SL L 198, 22.6.2020., str. 13.–43.

(105)

Zeleno financiranje uključuje financiranje borbe protiv klimatskih promjena, ali i financiranje pojedinih okolišnih ciljeva, kao što su kontrola industrijskog onečišćenja, upravljanje vodama i zaštita bioraznolikosti. S obzirom na njihovo područje primjene zasebno su razmotreni u EIR-u.

(106)

Ili 1,0–1,6 % BDP-a na razini EU-a u razdoblju 2014.–2020.

(107)

Izvor: GU za okoliš.

(108)

Izračun doprinosa klimatskim i okolišnim ciljevima temelji se na metodologiji navedenoj u Prilogu VI. Uredbi o Mehanizmu za oporavak i otpornost.

(109)

 CY, CZ, DE, DK, EE, FI, LT, LV, MT, PT, SK.

(110)

Eurostat,  otvoreni podaci ESI fondova , 2021. 

(111)

Npr. platforma EU-a za bioraznolikost, Centar znanja za bioraznolikost, novi pokazatelji i pregledi pokazatelja u okviru strategije za bioraznolikost, akcijski plan za kružno gospodarstvo i inicijativa za nultu stopu onečišćenja. Osmi program djelovanja u području okoliša uključuje i integrirani okvir za praćenje.

(112)

  Zaštita okoliša putem kaznenog prava (europa.eu) .

(113)

 Direktiva 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2007. o uspostavljanju infrastrukture za prostorne informacije u Europskoj zajednici (INSPIRE), SL L 108, 25.4.2007., str. 1.–14.

(114)

 Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014., SL L 124, 25.4.2014.; Direktiva 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš, SL L 197, 21.7.2001.

(115)

 Direktiva 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu, SL L 143, 30.4.2004., str. 56.–75.

(116)

Članak 6. stavak 2. Direktive 2003/4/EZ o pristupu informacijama o okolišu, članak 13. Direktive 2004/35/EZ o odgovornosti za okoliš, članak 25. Direktive 2010/75/EU o industrijskim emisijama, članak 11. Direktive 2011/92/EU o procjeni utjecaja na okoliš i članak 23. Direktive 2012/18/EU Seveso III. Vidjeti i uvodnu izjavu 27. Direktive (EU) 2016/2284 o nacionalnim gornjim granicama emisija, u kojoj se posebno upućuje na sudsku praksu Suda EU-a o pristupu pravosuđu.

(117)

Vidjeti posebno Obavijest Komisije o pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (2017/C 275/01, SL C 275, 18.8.2017., str. 1.–39.).

(118)

Posebno u okviru potprograma za upravljanje u području okoliša u sklopu programa LIFE.

(119)

PL i BG.

(120)

PL.

(121)

LT.

(122)

AT, BG, CY, CZ, DE, DK, EE, EL, FI, HR, HU, IE, IT, MT, NL, PL, RO, SK, SE, SI.

(123)

BG, CZ, DE, EL, ES, FI, FR, HR, HU, IE, IT, LT, LV, LU, MT, PL, PT, RO, SK, SE, SI.

(124)

BE, HR, IE, IT, PT.

(125)

 AT, BE, BG, CZ, DE, EE, ES, FI, FR, HR, HU, IT, LV, LU, MT, NL, PT, RO, SE, SK.

(126)

Postupci zbog povrede vodili su se protiv 17 država članica.

(127)

  Budućnost Europe (europa.eu) .

(128)

  The European environment — state and outlook\\ 2020 (Europski okoliš – stanje i izgledi 2020.).

(129)

Konvencija Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, kako je ratificirana Odlukom 2005/370/EZ. Odluka Vijeća od 17. veljače 2005. o zaključivanju, u ime Europske zajednice, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, SL L 124, 17.5.2005., str. 1.–3.

(130)

Treba napomenuti da je Uredbom (EU) 2021/1767 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. listopada 2021. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1367/2006 o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL L 356, 8.10.2021., str. 1.–7.) poboljšan pristup upravnom i sudskom preispitivanju na razini Unije za građane i nevladine organizacije za zaštitu okoliša koji su posebno zabrinuti u pogledu usklađenosti upravnih akata koji imaju učinke na okoliš s pravom zaštite okoliša, kako je utvrđeno u europskom zelenom planu.

(131)

  COM(2020) 643 final .

(132)

Vidjeti najnovije prijedloge za reviziju  Direktive o industrijskim emisijama ,  akta o obnovi prirode i  Uredbe o krčenju šuma , koji uključuju posebne odredbe o pristupu pravosuđu.

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 8.9.2022.

COM(2022) 438 final

PRILOG

KOMUNIKACIJI KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Pregled aktivnosti u području okoliša 2022.:

Promjena smjera usklađivanjem s propisima o okolišu

{SWD(2022) 252 final} - {SWD(2022) 253 final} - {SWD(2022) 254 final} - {SWD(2022) 255 final} - {SWD(2022) 256 final} - {SWD(2022) 257 final} - {SWD(2022) 258 final} - {SWD(2022) 259 final} - {SWD(2022) 260 final} - {SWD(2022) 261 final} - {SWD(2022) 262 final} - {SWD(2022) 263 final} - {SWD(2022) 264 final} - {SWD(2022) 265 final} - {SWD(2022) 266 final} - {SWD(2022) 267 final} - {SWD(2022) 268 final} - {SWD(2022) 269 final} - {SWD(2022) 270 final} - {SWD(2022) 271 final} - {SWD(2022) 272 final} - {SWD(2022) 273 final} - {SWD(2022) 274 final} - {SWD(2022) 275 final} - {SWD(2022) 276 final} - {SWD(2022) 277 final} - {SWD(2022) 278 final}

PRIORITETNE MJERE ZA POBOLJŠANJE PROVEDBE POLITIKE OKOLIŠA

Ovaj Prilog sadržava sažetak prioritetnih mjera iz 27 izvješća u okviru Pregleda aktivnosti u području okoliša po zemljama 1 .

(1)  Prioritetne mjere uključene su u izvješće za svaku zemlju uzimajući u obzir informacije dostupne Europskoj komisiji kako bi se osiguralo jednako postupanje prema svim državama članicama. Radi usporedivosti sve su prioritetne mjere u ovom Prilogu grupirane po skupinama država članica koje su primile slične preporuke. Stoga tekst Priloga može biti manje detaljan nego izvješća po zemljama.