Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Djelovanje EU-a nakon COVID-a 19: poboljšanje oporavka uz pomoć sporta”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 290/02)

Izvjestitelj:

Pietro Vittorio BARBIERI

Odluka Plenarne skupštine:	23.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	7.3.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	24.3.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	568
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	148/0/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Nakon dugog razdoblja pandemije, koja je imala velike negativne posljedice na cijeli sektor sporta, a naročito na amaterske sportske klubove, što je dovelo do brojnih zatvaranja, potreban je strateški pristup kako bi se ponovno istaknula i uvažila uloga sporta i tjelesne aktivnosti u izgradnji otpornijeg i održivijeg društva. To bi trebalo biti dio šireg procesa socioekonomskog oporavka, uz nastojanje da se postave ciljevi za jačanje sposobnosti reagiranja tog sektora na krize koje nas sve češće pogađaju.

1.2.

Sport i tjelesna aktivnost morat će se uključiti u strategije gospodarskog i društvenog razvoja stvaranjem sve širih međusektorskih poveznica, naročito s javnim zdravljem, obrazovanjem i socijalnom uključenosti. Sport je sredstvo društvene, gospodarske i okolišne održivosti kojim se potiče oporavak te stvaraju nova radna mjesta i poslovne prilike utemeljene na sportu. Također će biti važno poticati socijalni dijalog o dobrobiti i tjelesnoj aktivnosti na radnom mjestu, uz sudjelovanje socijalnih partnera. EGSO stoga poziva na izradu studija koje bi ukazale na vezu između bavljenja sportom i opće dobrobiti građana i građanki.

1.3.

Kad je riječ o školi i raznim fazama učenja, kao što se podučava da se obavljaju određene zadaće, da se uči i odrasta, postalo je nužno podučavati djevojčice i dječake o svim aspektima tjelesne pismenosti. Ponovno staviti naglasak na tjelesni odgoj u školi, u kontekstu igre, zabave i multidisciplinarnosti, znači stvoriti instrument bez premca za postizanje rezultata, smirenosti, suživota i, prije svega, školskog uspjeha te za promicanje zdravog načina života. To znači da je potrebno uvažiti činjenicu da su sport i tjelesna aktivnost jednako važni kao i drugi predmeti, posebno u obrazovanju mlađih generacija, pri čemu posebnu pažnju treba posvetiti izoliranim područjima i područjima u nepovoljnom položaju.

1.4.

U Ugovoru iz Lisabona istaknuta je europska dimenzija socijalne i ekonomske vrijednosti sporta. Nakon zdravstvene krize potrebno je u europskoj politici povećati vidljivost vrijednosti koje imaju sport i tjelesna aktivnost i pritom im zajamčiti položaj jednakovrijedan drugim europskim politikama. Stoga nije riječ samo o kohezijskim politikama već o istinskom procesu osnaživanja, odnosno o viziji prave sportske tranzicije u kojoj bi se velika važnost pridala utjecaju koji sport ima na dobrobit i kvalitetu života ljudi.

1.5.

Stoga je potrebno:

1.5.1.

u Eurostatov popis pokazatelja za mjerenje materijalne deprivacije uvrstiti i „sportsku deprivaciju”, tj. stopu isključenosti iz korištenja nužnog dobra, odnosno prava na bavljenje sportom;

1.5.2.

sektoru sporta omogućiti pristup svim financijskim sredstvima EU-a za razdoblje 2021.–2027., i u okviru izravnog i u okviru neizravnog upravljanja, pri čemu sport i tjelesnu aktivnost treba smatrati ulaganjem u kolektivnu dobrobit zajednica i pojedinaca;

1.5.3.

predvidjeti povećanje udjela ukupnog iznosa sredstava izdvojenih za sport i međusektorsku suradnju, uključujući i sport, u okviru programa Erasmus+. Financijska sredstva ne bi trebala potjecati samo iz kohezijskih fondova, već i iz raznih stavki Fonda za oporavak jer su sredstva za sport znatno smanjena. Osim toga, bilo bi poželjno na bolji način preraspodijeliti sredstva za natjecateljski sport visokih performansi i za amaterski sport kojim se potiče socijalna angažiranost;

1.5.4.

osmisliti planove za potporu sportu u slučaju krize i izvanredne situacije (ekonomske, socijalne i zdravstvene), uključujući planove pripravnosti, među ostalim na temelju nužnog administrativnog pojednostavljenja složenih birokratskih postupaka, naročito kad se njima moraju baviti amaterski sportski klubovi. Stoga je prioritet osigurati potporu za amaterski sport jer upravo on povećava uključivanje osoba s invaliditetom i osjetljivih i ugroženih osoba, i ima važnu ulogu u međukulturnoj interakciji;

1.5.5.

poticati potporu mrežama za aktivno sudjelovanje građana u postizanju tih ciljeva na lokalnoj razini putem partnerstava i zajedničkih projekata javnih politika i tih mreža kako bi se osmislile razne vrste socijalnih inovacija, uz iskorištavanje iskustava koja proizlaze iz zajedničkog upravljanja i kružne supsidijarnosti; poticati sudjelovanje socijalnih partnera i organizacija.

2.   Opće napomene

2.1.

U kontekstu pandemije koja nas i dalje stavlja na kušnju i dok se borimo da zaštitimo ljudske živote i izvore prihoda, ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da su pred nama odluke koje će odrediti budućnost socioekonomskih sustava EU-a i živote europskih građana.

2.2.

Zdravstvena kriza pokazala je da je zbog višedimenzionalne prirode problema s kojima se suočavamo nemoguće postići razinu otpornosti kojom bi se zajamčila potpuna zaštita socioekonomskih sustava EU-a. Potrebno je poduzeti mjere kako bi naše društvo postalo prilagodljivo na krize i promjene, i to promicanjem modela otpornosti koji se temelje na sposobnosti predviđanja kriza i njihovog svladavanja uz pomoć odgovarajućih „instrumenata”.

2.3.

Pandemija koju je uzrokovao koronavirus promijenila je ekonomske, socijalne i zdravstvene izglede za predstojeće godine, a s time se promijenio i pristup razvojnim i kohezijskim strategijama. Moramo odlučiti hoćemo li nastaviti na isti način kao i dosad ili promijeniti i prilagoditi paradigmu na kojoj se temelje razvojne i kohezijske politike s obzirom na probleme koji su izišli na vidjelo i iskustvo stečeno tijekom krize uzrokovane COVID-om 19.

2.4.

Svijet sporta u cijelosti teško je pogođen krizom uzrokovanom COVID-om 19 posvuda u Europi, ali moramo naglasiti da su najveći problemi i izazovi snašli sektor amaterskog sporta. U području sporta kriza je naročito teško pogodila mlade i ograničila njihovo „pravo” na bavljenje sportom i tjelesnom aktivnošću. Jednako tako, zdravstvena kriza utjecala je i na cjelokupni sektor sportskih udruga i sportsku industriju, što je ostavilo posljedice koje će i srednjoročno utjecati na oporavak tog sektora.

3.   Uloga sporta u razvojnim i kohezijskim procesima

3.1.

Sport civilnom društvu omogućuje da svoje kapacitete usmjerava na konstruktivan način jer ga obogaćuje pozitivnim vrijednostima kroz jedinstven i višedimenzionalni pristup koji doprinosi tjelesnoj i mentalnoj dobrobiti te ublažava društvene probleme zahvaljujući sposobnosti okupljanja kulturno raznolikih zajednica. Pod uvjetima koji se u ovom mišljenju nastoje definirati, sport ima važnu ulogu u socijalnoj, ekonomskoj i okolišnoj održivosti, doprinosi revitalizaciji i privlačnosti regija i lokalnih područja te potiče oporavak jer stvara mogućnosti za otvaranje novih radnih mjesta i poslovnih prilika koje se temelje na sportu.

3.2.

Kad je riječ o ekonomskoj dimenziji, sport može – na temelju iskorištavanja društvenih i tehnoloških inovacijskih procesa – poticati stvaranje novih ili jačanje postojećih poduzetničkih aktivnosti; zahvaljujući sportu mogu se stvoriti nove mogućnosti zapošljavanja, među ostalim u vidu formalnih i neformalnih tečajeva za mlade; sport je instrument za unapređenje i jačanje zdravlja i kompetencija radnika i radnica i, s obzirom na to da se u osnovi temelji na ljudskom radu, predstavlja djelotvorno sredstvo za stvaranje radnih mjesta na lokalnoj razini.

3.3.

Glede socijalne dimenzije, za sport je tipično da okuplja vrlo različite segmente društva, prevladava razlike i ujedinjuje lokalne zajednice te u zajednice uključuje osjetljive i ranjive društvene skupine. Povrh toga, sportski projekti mogu pridonijeti revitalizaciji područja u kojima su prisutni „nedostaci”, kao što su predgrađa i ruralna i izolirana područja u europskim regijama.

3.4.

Kad je riječ o okolišnoj dimenziji, sport je strateški instrument za postizanje ciljeva kojima se odgovara na izazove koje pred nas postavlja borba protiv klimatskih promjena. Bavljenje sportom je sredstvo za promicanje održive mobilnosti i regeneracije okoliša u urbanim područjima u okviru prilagodbe klimatskim promjenama. Sportska infrastruktura, ako se adaptira u sportske objekte gotovo nulte energije (1), doprinijet će postizanju ciljeva okolišne održivosti, jednako kao i održavanje događanja sa slabim ugljičnim otiskom. Naposljetku, sportska događanja sjajna su prilika za slanje i širenje pozitivnih poruka u vezi s okolišem.

3.5.

Unatoč činjenici da je u svim glavnim nadnacionalnim strategijama (Program 2030., kohezijska politika 2021.–2027., Globalni akcijski plan Svjetske zdravstvene organizacije za tjelesnu aktivnost za razdoblje 2018.–2030.) sport naveden kao priroritetni instrument za postizanje ciljeva razvoja, održivosti i kohezije, nažalost, možemo uočiti se da se u brojnim državama članicama taj pristup još ne primjenjuje u potpunosti i da se sportska aktivnost i bavljenje sportom često svode na igru i rekreaciju.

3.6.

Postoji opasnost da će kriza uzrokovana COVID-om 19 dovesti do smanjenja ili nemogućnosti bavljenja sportom. U nedostatku posebnih i inovativnih intervencija kojima se mogu djelotvorno riješiti problemi i pronaći rješenja, bliska povezanost socijalne i ekonomske dimenzije te problematike imat će katastrofalan učinak i ograničiti određene aktivnosti koje su nužne za osiguravanje kvalitete života, dobrobiti i zdravlja ljudi. Ta će situacija ne samo ugroziti opstanak brojnih tijela, udruga i poduzeća koja djeluju u području sporta, već i dovesti do socijalnog problema u pogledu kvalitete života ljudi i do ekonomskog problema koji se odnosi na gubitak izvora prihoda za osobe koje žive od tih aktivnosti. Jednako tako, zbog ekonomskih poteškoća uzrokovanih krizom mnogi ljudi neće moći snositi troškove sportskih aktivnosti svoje djece ili vlastitih sportskih aktivnosti, što će negativno utjecati na fizičku dobrobit i zdravlje.

3.7.

Za vulnerabilne kategorije građana, primjerice osobe s invaliditetom, rizik od sportske deprivacije pogoršat će već kritično stanje koje u nekim državama članicama postoji kao sustavno ograničenje. Kad je riječ o mentalnom zdravlju, pandemija je znatno smanjila aktivno sudjelovanje korisnika, članova obitelji, poslovnih subjekata, građana i sportskih udruga u relevantnim službama i odjelima, zbog čega su osobe s mentalnim poteškoćama izgubile mogućnost da se bave sportom kao sredstvom za izgradnju i održavanje solidarnih odnosa kojima se ublažava izoliranost i marginalizacija koje proizlaze iz bolesti. Kolektivna dobrobit tiče se svih nas, a ne samo onih koje pružaju skrb i onih kojima je skrb potrebna.

3.8.

S obzirom na veliko smanjenje broja prilika za druženje, što naročito pogađa djecu i mlade, trebat će ponovno osigurati prilike za sport i tjelesnu aktivnost te obrazovanje i osposobljavanje, pri čemu – radi zaštite djece i adolescenata – posebnu pozornost treba posvetiti sigurnosti mjesta na kojima se to odvija. Svijet sporta je okruženje u kojem se izuzetno velik broj djece svakodnevno susreće sa svojim edukatorima, tehničarima i trenerima. To je okruženje iznimno osjetljivo za fizički i psihički razvoj djece koja se bave sportom te je nužno donijeti posebne mjere da bi im se omogućilo da iskoriste sve prednosti koje ta aktivnost može donijeti, ali u zaštićenom okruženju. Sport za sve ne smije podrazumijevati sport po svaku cijenu.

3.9.

Redovita tjelesna aktivnost relevantna je i za aktivno starenje te može imati ključnu ulogu u poboljšanju funkcionalnih sposobnosti i kvalitete života starijih osoba. Usto, učinak tjelesne aktivnosti povećava se ako su starije osobe istodobno uključene u društvene i produktivne aktivnosti. Sport stoga ima preventivnu ulogu u tome da radnici i radnice postaju zdravi umirovljenici i umirovljenice s dobrom tjelesnom kondicijom.

3.10.

Razvoj tjelesne aktivnosti za što veći broj građanki i građana također iziskuje i socijalne i društvene inovacije, čiji bi pokretači trebali biti prije svega organizirano civilno društvo i socijalni partneri. Pri tome je izuzetno važno imati na umu svakodnevno bavljenje tjelesnim aktivnostima i dnevne rutine radnika, studenata i učenika, kao i predvidjeti mjesta na kojima se roditelji mogu baviti tjelesnim aktivnostima u isto vrijeme kada i njihova djeca. Zahvaljujući pandemiji ponovno smo otkrili sport na otvorenom, što može promicati inovativne trendove kao što su urbani i ruralni sport, radi revitalizacije javnih prostora i njihovog fleksibilnog korištenja. Socijalne inovacije su prijeko potrebne i treba ih poticati i isticati njihovu vrijednost kako bi se riješio problem koji muči većinu građana, a to je nedostatak vremena za bavljenje sportom, čak i kada to žele činiti.

3.11.

U razvoju kolektivnih programa za radnike i radnice i sve građane i građanke potrebno je naglasiti ulogu lokalnih privatnih objekata (sportskih centara) koji imaju sve mogućnosti za suradnju s poduzećima i drugim strukturama (npr. centrima za osobe s invaliditetom) organizacija civilnog društva.

3.12.

U tom kontekstu glavnu ulogu ima djelovanje civilnog društva i svih socijalnih partnera koji – poticanjem građanskog angažmana i pokretanjem socijalnog dijaloga – mogu promicati strategije za kvalitetu života na radnom mjestu, pa i u okviru kolektivnih ugovora, predlagati kampanje za poticanje radnika da se upišu na sportske aktivnosti i/ili učlane u sportska društva, poticati sportske radnike da štite vlastite interese i uvoditi stanke u radu radi bavljenja tjelesnom aktivnošću. Potrebno je naglasiti i ojačati ulogu zdravstvenih djelatnika te učitelja i učiteljica koji rade s malom djecom u podizanju svijesti i promicanju sporta kako bi se izgradila nova kultura i kako bi poslodavci počeli davati poticaje za bavljenje sportom.

3.13.

Kad je riječ o rodnoj dimenziji, nedvojbeno je da je Europska povelja o pravima žena u sportu (2) okvir na temelju kojeg se može nastaviti s edukacijom o razlikama i s eksperimentiranjem s novim aktivnostima, kao i s dijalogom i suradnjom među raznim akterima, naročito u području komunikacije, u kojoj već neko vrijeme postoji bliži odnos između žena i medija u svrhu promicanja dostojanstvenog i primjerenog novinarskog jezika, a u interesu sporta usmjerenog na suzbijanje svih vrsta nasilja, diskriminacije i ekonomske neravnopravnosti, kao i sve otvorenije i uključivije kulture tjelovježbe.

4.   Sport u Programu održivog razvoja do 2030.

4.1.

Sport je univerzalni jezik koji zbližava ljude, narode i kulture, a vrijednosti sporta vrijednosti su univerzalnosti i sklada. Sport je važan instrument za potporu djelovanju kojim se naša društva nastoje pretvoriti u promišljenija okruženja okrenuta održivosti. Sport može doprinijeti postizanju ciljeva iz Programa održivog razvoja do 2030. isticanjem načela poštovanja, razumijevanja, integracije i dijaloga te doprinosom razvoju i ostvarivanju pojedinaca bez obzira na dob, rod, porijeklo, vjeru i uvjerenja.

4.2.

Unatoč jasnoj međusektorskoj prirodi sporta kao sredstva kojim se podupire primjena načela navedenih u Programu održivog razvoja do 2030., jasno je da sport nekim od 17 ciljeva iz tog programa doprinosi u većoj, a nekima u manjoj mjeri.

4.3.

Sport je područje u kojem su nadležnosti EU-a relativno nove i uvedene su tek stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona. Europska unija nadležna je za razvoj politika utemeljenih na konkretnim elementima te za poticanje suradnje i upravljanje inicijativama za potporu tjelesnoj aktivnosti i sportu u Europi. U okviru programa Erasmus+ (3) posebna proračunska linija za potporu sportskim projektima i mrežama prvi je put stavljena na raspolaganje u razdoblju 2014.–2020. U razdoblju 2021.–2027. djelovanje EU-a za potporu sportu zadržat će se i ojačati.

5.   Sport i kohezijska politika

5.1.

EU nastoji ostvariti ciljeve veće pravednosti i otvorenosti na sportskim natjecanjima te veće zaštite moralnog i tjelesnog integriteta osoba koje se bave sportom, uzimajući pritom u obzir njegovu specifičnu prirodu. U sektoru sporta EU se bavi trima područjima: 1) društvena uloga sporta; 2) ekonomska uloga sporta; 3) politički i pravni okvir tog sektora. Uz djelovanje koje se podupire financijskim instrumentima kojima se izravno upravlja, EU promiče iskorištavanje i komplementarnost prilika koje nudi kohezijska politika.

5.2.

Već je dokazana sposobnost sporta i tjelesne aktivnosti da okupljaju vrlo različite segmente društva, prevladavaju razlike i ujedinjuju lokalne zajednice, a u njih se uključuju i društvene skupine isključene iz života zajednice. Povrh toga, sportski projekti mogu doprinijeti cijelom nizu političkih ciljeva: promicati inovacije, dovesti do revitalizacije gradskih područja, podupirati ruralni razvoj i doprinositi internim ulaganjima u europskim regijama.

6.   Sport i Globalni akcijski plan Svjetske zdravstvene organizacije za tjelesnu aktivnost za razdoblje 2018.–2030.

6.1.

U Globalnom akcijskom planu za tjelesnu aktivnost 2018.–2030. (4) utvrđuju se strateški ciljevi koje treba ostvariti mjerama politike čija je svrha da se tjelesna neaktivnost odraslih i adolescenata do 2030. na svjetskoj razini smanji za 15 %. U tom se planu naglašava potreba za međusektorskim i holističkim pristupom i važnost ulaganja u socijalne, kulturne, gospodarske, okolišne, obrazovne i druge politike kako bi se promicala tjelesna aktivnost i pridonijelo postizanju mnogih ciljeva održivog razvoja do 2030. U strategijama provedbe tog plana treba uzeti u obzir sve čimbenike koji utječu na stil života i njima se trebaju provesti djelotvorne mjere za promicanje zdravlja u okviru međusektorskog i integriranog pristupa.

6.2.

Promicanje tjelesne aktivnosti složeno je pitanje koje iziskuje snažno vodstvo i političko djelovanje zdravstvenog sektora, što je ključno na nacionalnoj razini, ali i veliku interakciju s drugim sektorima, kao što su obrazovanje, kultura, promet, urbanističko planiranje i gospodarstvo. Kako bi se povećala tjelesna aktivnost i odvratilo od nekretanja, nužno je uhvatiti se u koštac s problemima tjelesne neaktivnosti povezanima s okolišem, društvom i pojedincima te provesti djelotvorne i održive mjere putem suradnje raznih sektora na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, u skladu s međusektorskim pristupom koji omogućuje poduzimanje mjera za promjenu nezdravog ponašanja, bilo utjecanjem na životni stil pojedinaca bilo stvaranjem okolišnih i društvenih uvjeta koji mogu potaknuti na promjenu neželjenog ponašanja.

7.   Od strategija do prakse

7.1.

Unatoč jasnom doprinosu koji sport i tjelesna aktivnost mogu dati postizanju ciljeva razvoja, održivosti i kohezije, još uvijek je vrlo teško osigurati da europski fondovi budu otvoreni i dostupni za inicijative usmjerene na promicanje i valorizaciju sporta. Glavni uzrok tog stanja je to što sport nije izrijekom naveden kao područje ulaganja u uredbama na kojima se temelji kohezijska politika za razdoblje 2021.–2027. Jasno navođenje sporta u provedbenim programima kohezijske politike osiguralo bi postojanje jasnog postupka za tokove financiranja sporta, a ujedno bi i pojednostavilo rad upravljačkih tijela fondova u pozitivnom ocjenjivanju projekata koji se bave sportom i tjelesnom aktivnošću.

7.2.

Kako bi se istaknula strateška priroda sporta u provedbi razvojnih i kohezijskih strategija, u dodatku je navedena analiza usklađenosti između ciljeva Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva kohezijske politike za razdoblje 2021.–2027., kao i mjere koje bi se mogle provesti uz pomoć sporta.

---

(1)  Prijedlog preporuke Vijeća o edukaciji o okolišnoj održivosti.

(2)  Europska povelja o pravima žena u sportu.

(3)  Erasmus+ – Uspješnost.

(4)  Globalni akcijski plan za tjelesnu aktivnost 2018.–2030.