EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 8.10.2020.
COM(2020) 639 final
2020/0286(NLE)
Prijedlog
ODLUKE VIJEĆA
o financijskim doprinosima koje države članice trebaju platiti radi financiranja Europskog razvojnog fonda, uključujući gornju granicu za 2022., godišnji iznos za 2021., prvi obrok za 2021. i indikativna, neobvezujuća predviđanja za očekivane godišnje iznose doprinosa za godine 2023. i 2024.
OBRAZLOŽENJE
1.KONTEKST PRIJEDLOGA
•Razlozi i ciljevi prijedloga
–
gornju granicu doprinosa za 2022.,
–
godišnji iznos doprinosa za 2021.,
–
iznos prvog obroka doprinosa za 2021.,
–
neobvezujuća predviđanja za očekivane godišnje iznose doprinosa za 2023. i 2024.
U nastavku se navode propisi na temelju kojih se upravlja 11. ERF-om i ostalim još otvorenim ERF-ovima (tj. 8., 9. i 10. ERF-om):
trenutačni Sporazum o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane („Sporazum o partnerstvu AKP-EU”), kako je zadnje izmijenjen,
Unutarnji sporazum između predstavnika vlada država članica Europske unije koji su se sastali u okviru Vijeća, o financiranju pomoći Europske unije na temelju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2014. do 2020., u skladu sa Sporazumom o partnerstvu AKP-EU, i o dodjeli financijske pomoći za prekomorske zemlje i područja na koje se primjenjuje dio četvrti Ugovora o funkcioniranju Europske unije („Unutarnji sporazum o 11. ERF-u”),
Uredba Vijeća (EU) 2018/1877 o financijskoj uredbi koja se primjenjuje na 11. europski razvojni fond („Financijska uredba o 11. ERF-u”).
Navedeni dokumenti sadržavaju višegodišnje obveze država članica u smislu pružanja financijske potpore riznici ERF-a. U Financijskoj uredbi o 11. ERF-u navodi se da su države članice dužne redovito uplaćivati doprinose u riznicu ERF-a na temelju unaprijed određenih financijskih obveza. Redoviti doprinosi plaćaju se na temelju tehničkih odluka Vijeća u kojima je propisano izvršavanje financijskih obveza o kojima je donesena odluka.
Zbog toga neki naslovi u obrazloženju nisu primjenjivi na pozive za redovite doprinose kao što je ovaj.
2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST
•Pravna osnova
U skladu s člankom 19. stavkom 7. Financijske uredbe o 11. ERF-u odvojeno se utvrđuju iznos kojim upravlja Europska komisija i iznos kojim upravlja Europska investicijska banka (EIB).
U skladu s člankom 46. Financijske uredbe o 11. ERF-u EIB je Europskoj komisiji poslao svoje ažurirane procjene obveza i plaćanja u okviru instrumenata kojima upravlja.
U skladu s člankom 20. stavkom 1. Financijske uredbe o 11. ERF-u u okviru poziva za doprinose prvo se iskorištavaju raspoloživi iznosi iz prethodnih ERF-ova, jedan za drugim. Stoga se za EIB pozivi za doprinose u ovom prijedlogu odnose na iznose na temelju 10. ERF-a, a za Komisiju na temelju 11. ERF-a.
U skladu s člankom 19. stavkom 2. Financijske uredbe o 11. ERF-u Vijeće odlučuje o ovom prijedlogu najkasnije do 15. studenoga.
Člankom 21. stavkom 1. Financijske uredbe o 11. ERF-u propisuje se da će se od države članice koja obrok doprinosa ne plati u roku zahtijevati plaćanje kamate na neplaćeni iznos; u istom je članku utvrđen i način plaćanja kamata.
2020/0286 (NLE)
Prijedlog
ODLUKE VIJEĆA
o financijskim doprinosima koje države članice trebaju platiti radi financiranja Europskog razvojnog fonda, uključujući gornju granicu za 2022., godišnji iznos za 2021., prvi obrok za 2021. i indikativna, neobvezujuća predviđanja za očekivane godišnje iznose doprinosa za godine 2023. i 2024.
VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Unutarnji sporazum između predstavnika vlada država članica Europske unije koji su se sastali u okviru Vijeća, o financiranju potpore Europske unije u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2014. do 2020., u skladu sa Sporazumom o partnerstvu AKP-EU, i o dodjeli financijske pomoći za prekomorske zemlje i područja na koje se primjenjuje dio četvrti Ugovora o funkcioniranju Europske unije (dalje u tekstu „Unutarnji sporazum”), a posebno njegov članak 7.,
uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2018/1877 od 26. studenoga 2018. o financijskoj uredbi koja se primjenjuje na 11. europski razvojni fond (dalje u tekstu „Financijska uredba o 11. ERF‑u”), a posebno njezin članak 19. stavak 2.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
budući da:
(1)U skladu s postupkom utvrđenim u člancima od 19. do 22. Financijske uredbe o 11. ERF-u Komisija do 15. listopada 2020. mora podnijeti prijedlog kojim se utvrđuju (a) gornja granica godišnjeg iznosa doprinosa za 2022., (b) godišnji iznos doprinosa za 2021., (c) iznos prvog obroka doprinosa za 2021. i (d) indikativna, neobvezujuća predviđanja za očekivane godišnje iznose doprinosa za 2023. i 2024.
(2)U skladu s člankom 46. Financijske uredbe o 11. ERF-u Europska investicijska banka (EIB) poslala je Komisiji svoje ažurirane procjene obveza i plaćanja u okviru instrumenata kojima upravlja.
(3)U članku 20. stavku 1. Financijske uredbe o 11. ERF-u propisano je da se u okviru poziva na doprinose prvo iskorištavaju iznosi osigurani u prethodnim ERF-ovima. Stoga bi trebalo uputiti poziv za sredstva u okviru 10. ERF-a za EIB i 11. ERF-a za Komisiju.
(4)U članku 55. Financijske uredbe o 11. ERF-u propisano je da se iznosima iz projekata u okviru 10. ERF-a ili iz drugih prethodnih ERF-ova za koje nisu preuzete obveze u skladu s člankom 1. stavkom 3. Unutarnjeg sporazuma, ili su opozvani u skladu s člankom 1. stavkom 4. Unutarnjeg sporazuma, osim ako Vijeće jednoglasno odluči drukčije, smanjuje taj dio doprinosâ država članica navedenih u članku 1. stavku 2. točki (a) Unutarnjeg sporazuma.
(5)U člancima 152. i 153. Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju navodi se da Ujedinjena Kraljevina ostaje sudionica u ERF-u do zaključenja 11. ERF-a i prethodnih nezaključenih ERF-ova; međutim, udio Ujedinjene Kraljevine u opozvanim sredstvima projekata u okviru 10. ERF-a ili prethodnih ERF-ova ne smije se ponovno upotrijebiti.
(6)Odlukom (EU) 2019/1800 Vijeće je 24. listopada 2019. na temelju prijedloga Europske komisije donijelo odluku o utvrđivanju gornje granice godišnjeg doprinosa država članica ERF-u za 2021. na 3 700 000 000 EUR za Europsku komisiju te na 300 000 000 EUR za Europsku investicijsku banku.
DONIJELO JE OVU ODLUKU:
Članak 1.
Gornja granica za godišnji iznos doprinosa država članica ERF-u za 2022. utvrđena je na 2 800 000 000 EUR. Od tog je iznosa 2 500 000 000 EUR namijenjeno Komisiji, a 300 000 000 EUR Europskoj investicijskoj banci.
Članak 2.
Godišnji iznos doprinosa država članica ERF-u za 2021. utvrđen je na 4 000 000 000 EUR. Od tog je iznosa 3 700 000 000 EUR namijenjeno Komisiji, a 300 000 000 EUR Europskoj investicijskoj banci.
Članak 3.
Pojedinačni doprinosi za Europski razvojni fond koje Europskoj komisiji i Europskoj investicijskoj banci trebaju platiti države članice kao prvi obrok za 2021. navedeni su u tablici u Prilogu ovoj Odluci.
Članak 4.
Povrat iznosa od 223 000 000 EUR neiskorištenih ili opozvanih sredstava iz projekata u okviru 8. i 9. ERF-a provodi se tako da se smanji plaćanje prvog obroka za 2021., koje je navedeno u članku 3. ove Odluke.
Članak 5.
Indikativna, neobvezujuća predviđanja za očekivani godišnji iznos doprinosa za 2023. utvrđuju se na 1 800 000 000 EUR za Komisiju te na 300 000 000 EUR za EIB, a za 2024. na 1 500 000 000 EUR za Komisiju te na 200 000 000 EUR za EIB.
Članak 6.
Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.
Sastavljeno u Bruxellesu,