EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 12.3.2018.
COM(2018) 93 final
2018/0042(COD)
Prijedlog
UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu izloženosti u obliku pokrivenih obveznica
(Tekst značajan za EGP)
{SWD(2018) 50 final}
{SWD(2018) 51 final}
OBRAZLOŽENJE
1.KONTEKST PRIJEDLOGA
•Razlozi i ciljevi prijedloga
Komisija je danas donijela paket mjera za produbljivanje unije tržišta kapitala te Komunikaciju „Dovršetak unije tržišta kapitala do 2019. – vrijeme je za brže ostvarivanje rezultata”. Paket uključuje ovaj prijedlog kao i prijedlog o učinkovitom okviru EU-a za pokrivene obveznice, prijedlog o olakšavanju prekogranične distribucije investicijskih fondova, prijedlog o učinkovitom okviru za europske pružatelje usluga skupnog financiranja za poduzeća, kao i prijedlog o pravu koje se primjenjuje na učinke ustupanja potraživanja na treće strane i Komunikaciju o pravu koje se primjenjuje na učinke prava vlasništva u transakcijama vrijednosnim papirima.
Pokrivene obveznice su dužnički instrumenti koje izdaju kreditne institucije i koji su osigurani odvojenim skupom imovine na koji imatelji obveznica imaju izravno pravo kao povlašteni vjerovnici. Imatelji obveznica istodobno imaju pravo na potraživanje od subjekta izdavatelja kao vjerovnici u redovnom postupku. To dvostruko potraživanje koje se odnosi na skup za pokriće i na izdavatelja naziva se mehanizmom „dvostruke zaštite”.
Pokrivene obveznice izdaju kreditne institucije te su kao takve važan i djelotvoran izvor financiranja za europske banke te olakšavaju financiranje hipotekarnih kredita i kredita javnom sektoru, čime se u većoj mjeri podupire aktivnost kreditiranja. Važna prednost pokrivenih obveznica u odnosu na druge vrste izvora bankovnog financiranja, kao što su vrijednosni papiri osigurani imovinom, jest činjenica da banke zadržavaju rizik u svojim bilancama i ulagatelji imaju potraživanja izravno od banke. Stoga, pokrivene obveznice bankama omogućuju odobravanje ne samo većih nego i sigurnijih kredita, što je jedan od razloga zbog kojih su pokrivene obveznice ostvarile dobre rezultate tijekom financijske krize u odnosu na druge instrumente financiranja. Pokazale su se kao pouzdan i stabilan izvor financiranja za europske banke u razdoblju kada su drugi izvori financiranja počeli nestajati.
Učinkovitim okvirom za pokrivene obveznice na razini EU-a poboljšala bi se njihova upotreba kao stabilnog i troškovno učinkovitog izvora financiranja za kreditne institucije, posebno na slabije razvijenim tržištima, kako bi se pridonijelo financiranju realnog gospodarstva u skladu s ciljevima unije tržišta kapitala. Taj bi učinkovit okvir ulagateljima pružio i veći broj sigurnijih investicijskih mogućnosti i pridonio bi očuvanju financijske stabilnosti. Države članice morat će prenijeti ta pravila i pritom osigurati da su nacionalni okviri za pokrivene obveznice usklađeni sa zahtjevima temeljenima na načelima iz ovog prijedloga. Sve pokrivene obveznice u cijeloj Europi morat će stoga biti u skladu sa zahtjevima minimalnog usklađivanja kako je utvrđeno u ovom prijedlogu.
Učinkovit okvir za pokrivene obveznice uključen je u Program rada Komisije za 2018. U pismu namjere priloženom zadnjem govoru o stanju Unije predsjednik Europske komisije potvrdio je da bi učinkovit okvir za pokrivene obveznice trebalo uspostaviti ili dovršiti do kraja 2018. kako bi se osiguralo bolje povezano i pravednije unutarnje tržište. Komisija je tu namjeru potvrdila u preispitivanju akcijskog plana o uniji tržišta kapitala sredinom provedbenog razdoblja iz lipnja 2017.
Razvoj pokrivenih obveznica na jedinstvenom tržištu nije ujednačen jer su u nekim državama članicama one vrlo važne, a u drugima manje. Nadalje, pitanje pokrivenih obveznica samo je djelomično riješeno u pravu Unije. Iako zbog nižih rizika pokrivene obveznice imaju koristi od povlaštenog bonitetnog i regulatornog tretmana u različitim aspektima (npr. pri ulaganju u pokrivene obveznice banke ne moraju izdvojiti toliko regulatornog kapitala kao kad ulažu u drugu imovinu), u pravu Unije nije sveobuhvatno definirano što se zapravo smatra pokrivenom obveznicom. Umjesto toga, povlašteni tretmani primjenjuju se na pokrivene obveznice kako su definirane u Direktivi 2009/65/EZ. Međutim, ta je definicija izrađena za posebnu namjenu, odnosno da bi se ograničio opseg ulaganja subjekata za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS), te ona nije prikladna za opće ciljeve politike unije tržišta kapitala.
Zakonodavni okvir Unije za pokrivene obveznice trebao bi proširiti kapacitete kreditnih institucija kojima se osigurava financiranje realnog gospodarstva i pridonosi razvoju pokrivenih obveznica u cijeloj Uniji, posebno u državama članicama u kojima trenutačno ne postoji tržište tih obveznica.
Okvirom bi se povećali i prekogranični tokovi kapitala i ulaganja. Time bi se pridonijelo uniji tržišta kapitala, a posebno daljnjem iskorištavanju kapaciteta kreditnih institucija za pružanje potpore općem gospodarstvu. Konkretno, osiguralo bi se da banke raspolažu većim brojem sigurnih i djelotvornih instrumenata financiranja.
Okvir se sastoji od direktive i uredbe, odnosno dvaju instrumenata koje bi trebalo smatrati jedinstvenim paketom.
Ovim Prijedlogom uredbe ponajprije će se izmijeniti članak 129. Uredbe (EU) br. 575/2013 (Uredba o kapitalnim zahtjevima). Izmjene se temelje na postojećem bonitetnom tretmanu, ali se dodaju zahtjevi za minimalnu prekomjernu kolateralizaciju i zamjensku imovinu. Njima bi se postrožili zahtjevi za pokrivene obveznice na koje se primjenjuje povlašteni kapitalni tretman.
U ovom Prijedlogu direktive utvrdit će se ključni elementi pokrivenih obveznica i osigurati zajednička definicija kao dosljedna i dovoljno detaljna referenca za potrebe bonitetnih propisa, koja je primjenjiva u svim financijskim sektorima. Utvrdit će se strukturna obilježja instrumenta, poseban javni nadzor pokrivenih obveznica, pravila kojima se omogućuje upotreba oznake „europske pokrivene obveznice” i obveze nadležnih tijela koje se odnose na objavljivanje u sektoru pokrivenih obveznica.
•Dosljednost s postojećim odredbama politike u određenom području
Prijedlog je dio kontinuiranih nastojanja da se osigura dostatna kvaliteta pokrivenih obveznica kako bi se opravdala daljnja primjena povlaštenog tretmana.
Temelji se na kontinuiranom radu Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) u utvrđivanju najboljih praksi u izdavanju pokrivenih obveznica. Taj je rad odgovor na preporuku Europskog odbora za sistemske rizike (ESBR) da se utvrde i prate najbolje prakse kako bi se u cijeloj Uniji osigurali stabilni i dosljedni okviri za pokrivene obveznice.
Prijedlogom se izmjenjuje postojeće zakonodavstvo, kako to predlaže EBA, te je on u potpunosti u skladu s odredbama politike u području bonitetnih zahtjeva za institucije koje ulažu pokrivene obveznice.
•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije
Jedan je od najvažnijih ciljeva Komisije poticanje ulaganja i otvaranje radnih mjesta. Komisija je pokrenula brojne inicijative kako bi u tom pogledu osigurala puni doprinos financijskog sustava. Prva je među njima unija tržišta kapitala, koja uključuje niz inicijativa za oslobađanje financijskih sredstava za rast Europe. Pokrivene obveznice trebalo bi razmotriti u kontekstu unije tržišta kapitala jer je bankovno financiranje trenutačno najvažniji izvor financiranja u Europi, a jedna je od mjera unije tržišta kapitala daljnje iskorištavanje kapaciteta banaka za pružanje potpore općem gospodarstvu. Pokrivene obveznice djelotvoran su i stabilan instrument financiranja za europske banke. Zakonodavni okvir za usklađivanje pokrivenih obveznica trebalo bi razmotriti u tom širem kontekstu politike.
Drugi je važan cilj Komisije u području financijskih tržišta osigurati da kapitalni zahtjevi za banke odražavaju rizike povezane s imovinom u njihovim bilancama. Stoga se zahtjevima iz Uredbe o kapitalnim zahtjevima osigurava ujednačeno visoka razina zaštite ulagatelja u pokrivene obveznice na koje se primjenjuje najpovlašteniji tretman. Međutim, budući da u pravu Unije nije sveobuhvatno definirano što se smatra pokrivenom obveznicom (vidjeti u prethodnom dijelu teksta), potrebno je usklađivanje kojim će se osigurati da pokrivene obveznice u cijeloj Uniji imaju slične strukturne značajke kako bi bile usklađene s relevantnim bonitetnim zahtjevima. Stoga je usklađivanje pokrivenih obveznica u skladu s Komisijinim ciljem očuvanja financijske stabilnosti koji se nastoji ostvariti reguliranjem financijskih tržišta.
2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST
•Pravna osnova
Predložena izmjena temelji se na članku 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, odnosno na istoj pravnoj osnovi kao i akt koji se izmjenjuje.
•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)
Budući da se na temelju zakonodavnih propisa Unije na pokrivene obveznice primjenjuje povlašteni kapitalni tretman, povezani zahtjevi moraju se izmijeniti na razini Unije. Nadalje, smatra se da je zahtjeve za povlašteni kapitalni tretman potrebno utvrditi na razini Unije kako bi se jamčila usklađena razina zaštite ulagatelja i jednaki konkurentski uvjeti za europske kreditne institucije.
•Proporcionalnost
Prijedlogom se uspostavlja ravnotežu između toga da se osigura dovoljno stabilan okvir za povlašteni tretman koji se primjenjuje na pokrivene obveznice i izbjegne nerazmjerno povećanje troškova izdanja. Kako bi se uspostavila prava ravnotežu, Komisija je uzela u obzir povezane troškove i moguće koristi (vidjeti priloženu procjenu učinka). Prijedlog se temelji na preporukama iz EBA-ina izvješća iz 2016., no njime se dopuštaju određena ograničena odstupanja (npr. neke su odredbe manje detaljne nego što je to predviđeno u EBA-inu izvješću). Time se osigurava veći manevarski prostor za zaštitu postojećih nacionalnih sustava koji dobro funkcioniraju, što su snažno istaknuli dionici tijekom savjetovanja i time se poboljšava proporcionalnost prijedloga. Odstupanja se ne odnose na osnovna strukturna obilježja pokrivenih obveznica i njihov nadzor.
Prijedlog uključuje odredbe o nastavku priznavanja postojećih pokrivenih obveznica kako bi se umanjili troškovi za njihove izdavatelje i za tržišta. Kao što procjena učinka pokazuje, očekivani troškovi mogu se smatrati proporcionalnima u odnosu na očekivane koristi.
•Odabir instrumenta
Uredba je primjeren instrument jer se odredbama zamjenjuju odredbe iz Uredbe (EU) br. 575/2013 koje se odnose na prihvatljivost pokrivenih obveznica za primjenu povlaštenog kapitalnog tretmana. Time se postiže isti izravni pravni učinak kao i važećom Uredbom jer se osigurava dosljedno ostvarivanje ciljeva prijedloga u cijeloj Uniji i pridonosi se većoj sigurnosti i jednakim konkurentskim uvjetima za izdavatelje i ulagatelje.
3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENE UČINAKA
•Ex post evaluacija/provjera primjerenosti postojećeg zakonodavstva
Ova inicijativa o pokrivenim obveznicama odnosi se na područje koje u većoj mjeri nije trenutačno obuhvaćeno zakonodavnim propisima Unije.
•Savjetovanja s dionicima
Komisija se tijekom pripreme ovog Prijedloga savjetovala s dionicima o nekoliko pitanja, konkretno na sljedeći način:
i.
u okviru otvorenog javnog savjetovanja o pokrivenim obveznicama (od rujna 2015. do 6. siječnja 2016.);
ii.
u okviru objave početne procjene učinka (9. lipnja 2017.);
iii.
na dvama sastancima Stručne skupine za bankarstvo, plaćanja i osiguranja te na jednom sastanku Odbora za financijske usluge.
U skladu s akcijskim planom o uniji tržišta kapitala svrha javnog savjetovanja bila je ocijeniti nedostatke i slabosti nacionalnih tržišta pokrivenih obveznica te prednosti europskog okvira. Iako su ispitanici bili zabrinuti da bi usklađivanje na temelju općeg pristupa moglo dovesti do narušavanja stanja na tržištima koja dobro funkcioniraju te smanjenja fleksibilnosti i raspona ponuđenih proizvoda, izrazili su potporu, uz određenu razinu opreza, ciljanom djelovanju na razini EU-a, pod uvjetom da se usklađivanje temelji na načelima i postojećim okvirima te da se pri usklađivanju u obzir uzmu posebnosti nacionalnih tržišta. O rezultatima savjetovanja raspravljalo se 1. veljače 2016. na javnoj raspravi.
Komisija je zaprimila četiri odgovora na početnu procjenu učinka i u svim je odgovorima izražena potpora zakonodavnoj inicijativi EU-a. Ispitanici su se osvrnuli na specifične aspekte nacionalnih okvira (npr. likvidnost) i potvrdili opće stajalište u korist usklađivanja kojim se ne bi ugrozili nacionalni sustavi koji dobro funkcioniraju.
Na prvom sastanku Stručne skupine za bankarstvo, plaćanja i osiguranja (9. lipnja 2017.) većina država članica izrazila je potporu okviru Unije za pokrivene obveznice na temelju savjeta EBA-e iz 2016., pod uvjetom da se on i dalje temelji na načelima. Na drugom sastanku (28. rujna 2017.) rasprava je bila detaljnija, ali su države članice općenito i dalje pružale potporu pristupu koji se temelji na načelima. Države članice izrazila su slična stajališta na sastanku Odbora za financijske usluge u srpnju 2017.
Prijedlog se temelji i na daljnjim sastancima s dionicima i institucijama EU-a. Iako uglavnom naglasak stavljaju na aspekt koji je najrelevantniji za njihovu situaciju, dionici su se općenito usredotočili na to da se potreba za promjenom postojećeg okvira u cilju rješavanja bonitetnih pitanja uravnoteži sa željom da se spriječi narušavanje stanja u nacionalnim sustavima koji dobro funkcioniraju. Povratne informacije o bonitetnim pitanjima koja se odnose na povlašteni tretman pokrivenih obveznica dostavili su ponajprije ESRB, EBA i Europska središnja banka te u određenoj mjeri nadležna tijela država članica s razvijenim tržištima pokrivenih obveznica i agencije za procjenu kreditnog rejtinga, dok su povratne informacije o nacionalnim tržištima koja dobro funkcioniraju dostavile ponajprije države članice s razvijenim tržištima pokrivenih obveznica, izdavatelji i ulagatelji.
I Europski parlament izrazio je potporu predloženim mjerama te je pozvao na uspostavu europskog zakonodavnog okvira za pokrivene obveznice.
•Prikupljanje i primjena stručnih znanja
EBA je 1. srpnja 2014. objavila izvješće u kojem su utvrđene najbolje prakse kako bi se u cijeloj Uniji osigurali stabilni i dosljedni okviri za pokrivene obveznice. Izvješće je bilo odgovor na preporuku ESRB-a iz prosinca 2012. o financiranju kreditnih institucija. U njemu je navedeno i mišljenje EBA-e o prikladnosti postojećeg bonitetnog tretmana pokrivenih obveznica nakon što je Komisija u prosincu 2013. zatražila savjetovanje na temelju članka 503. Uredbe o kapitalnim zahtjevima.
ESRB je kao daljnji korak preporučio da EBA prati funkcioniranje tržišta pokrivenih obveznica upućivanjem na najbolje prakse koje je utvrdila te je pozvao EBA-u da prema potrebi preporuči daljnje djelovanje.
EBA je kao odgovor u prosincu 2016. objavila Report on covered bonds — recommendations on the harmonisation of covered bond frameworks in the EU (Izvješće o pokrivenim obveznicama – preporuke za usklađivanje okvirâ za pokrivene obveznice u EU-u). Ono uključuje sveobuhvatnu analizu regulatornog razvoja okvirâ za pokrivene obveznice u pojedinačnim državama članicama s posebnim naglaskom na razinu usklađivanja s najboljim praksama utvrđenima u prethodnom izvješću. EBA je na temelju rezultata analize zatražila zakonodavno djelovanje radi usklađivanja pokrivenih obveznica na razini Unije.
Ovaj se Prijedlog temelji na analizi i savjetima EBA-e te od njih odstupa samo u manje važnim aspektima, npr. u pogledu razine pojedinosti za izvedenice koje pripadaju skupu za pokriće, činjenici da nije obvezno postojanje funkcije nadzornika skupa za pokriće i razine prekomjerne kolateralizacije.
Komisija je u kolovozu 2016. od ICF-a naručila studiju kako bi ocijenila rezultate postojećih tržišta pokrivenih obveznica te troškove i koristi mogućeg djelovanja EU-a. U studiji, koja je objavljena u svibnju 2017., analiziraju se moguće koristi i troškovi preporuka EBA-e. Općenito se zaključuje da su moguće koristi zakonodavne inicijative veće od mogućih troškova te stoga postoji potreba za zakonodavnim djelovanjem.
U prosincu 2017. Bazelski odbor za nadzor banaka dovršio je provedbu preostalih regulatornih reformi međunarodnog regulatornog okvira za banke Basel III nakon krize. U okviru reformi Bazelski odbor za nadzor banaka izmijenio je standardizirani pristup kreditnom riziku uključivanjem, među ostalim, novih standarda za izloženosti prema pokrivenim obveznicama. U novim je standardima prvi put u velikoj mjeri na međunarodnoj razini preuzet pristup EU-a iz Uredbe o kapitalnim zahtjevima, čime se dopušta da se na izloženosti prema pokrivenim obveznicama primjenjuju niži ponderi rizika ako se ispune određeni uvjeti. Time se priznaje da je tretman pokrivenih obveznica u EU-u bonitetno održiv i opravdan zbog osnovnih značajki instrumenta.
•Procjena učinka
Ovom Prijedlogu priložena je procjena učinka, koja je 6. listopada 2017. dostavljena Odboru za regulatorni nadzor i odobrena 17. studenoga 2017.
Odbor za regulatorni nadzor pohvalio je sveobuhvatnost i dobru strukturiranost procjene učinka te potvrdio sustavnu primjenu logike intervencije u njoj i visoki stupanj kvantifikacije kojom se potkrjepljuju njezini nalazi. Odbor za regulatorni nadzor preporučio je da se izvješće poboljša u sljedećim ograničenim aspektima:
(a)
da se navedu razlozi zbog kojih se „29. sustav” smatra neprivlačnim;
i
(b)
da se razjasne glavni elementi pristupa „minimalnog usklađivanja” i odstupaju li ti elementi (i kako) od savjeta EBA-e (u tu je svrhu dodan Prilog 6.).
Procjena učinka izmijenjena je na odgovarajući način te su uzeti u obzir i dodatni prijedlozi Odbora za regulatorni nadzor:
i.
detaljnije objašnjenje koje se odnosi na europsku pokrivenu obveznicu;
ii.
detaljnije obrazloženje prednosti izdavanja pokrivenih obveznica;
iii.
temeljitija analiza učinka regulatornog usklađivanja na prekogranično trgovanje pokrivenim obveznicama (izdavanje, ulaganje);
iv.
odbačena opcija ograničena na prilagodbu bonitetnog tretmana pokrivenih obveznica;
v.
sveobuhvatnije objašnjenje „učinka prijenosa” koji se ocjenjuje u financijskoj literaturi; i
vi.
tablica u kojoj je prikazana povezanost aktivnosti praćenja i očekivanih koristi.
Komisija je razmotrila određeni broj opcija politika za razvoj tržišta pokrivenih obveznica i za rješavanje bonitetnih pitanja. One se razlikuju u pogledu stupnja usklađivanja koji seže od neregulatorne razine do potpunog usklađivanja, i to kako slijedi:
·osnovni scenarij: nema djelovanja,
·prva opcija: neregulatorna opcija,
·druga opcija: minimalno usklađivanje na temelju nacionalnih sustava,
·treća opcija: potpuno usklađivanje kojim se zamjenjuju nacionalni sustavi, i
·četvrta opcija: „29. sustav” koji se primjenjuje usporedno s nacionalnim sustavima.
Prva opcija (neregulatorna opcija) smatrala se neučinkovitom za ostvarivanje ciljeva jer nema jamstva da bi države članice primjenjivale najbolje prakse. Trećom opcijom (potpunim usklađivanjem) vjerojatno bi se ostvarili ciljevi, ali bi se moglo narušiti stanje na postojećim tržištima koja dobro funkcioniraju. Učinkovitost četvrte opcije (pri čemu „29. sustav” znači potpuno integrirani sustav za izdavatelje na dobrovoljnoj osnovi kao alternativa nacionalnim propisima o pokrivenim obveznicama, za koji nisu potrebne izmjene postojećih nacionalnih propisa) ovisi o tome u kojoj bi je mjeri prihvatio sektor. Savjetovanja ukazuju na to da takvo prihvaćanje nije vjerojatno, što bi smanjilo izglede za ostvarivanje navedenih ciljeva. Isto tako, usporednim sustavom pridonijelo bi se daljnjoj rascjepkanosti i duplikaciji troškova.
Odabrana je druga opcija (minimalno usklađivanje na temelju nacionalnih sustava) Odabranom opcijom ostvaruje se većina ciljeva inicijative uz razumne troškove. Osim toga, njome se fleksibilnost potrebna za prilagodbu posebnostima država članica uravnotežuje s ujednačenošću koja je potrebna za usklađenost na razini Unije te je vjerojatno najučinkovitija za ostvarivanje ciljeva i istodobno djelotvorna te se njome narušavanje stanja na tržištu i troškovi prijelaznih mjera svode na minimum. Isto tako, jedna je od ambicioznijih opcija u regulatornom smislu te uživa najveću potporu dionika.
Provedbom te opcije potaknuo bi se razvoj tržišta pokrivenih obveznica u onim državama članicama u kojima ne postoje ili nisu dovoljno razvijena. Nadalje, smanjili bi se troškovi financiranja izdavatelja, pridonijelo diversifikaciji baze ulagatelja, olakšala prekogranična ulaganja i privukli ulagatelji izvan EU-a te bi se njome općenito smanjili troškovi zaduživanja.
Opcijom bi se riješila bonitetna pitanja, uključujući ona koja se odnose na inovacije na tržištu, i osigurala bonitetna korist usklađivanja strukturnih značajki proizvoda s povlaštenim bonitetnim tretmanom na razini Unije. Ojačala bi se zaštita ulagatelja te bi se zahvaljujući njezinim obilježjima kojima se poboljšava kvaliteta kredita smanjili troškovi dubinske analize za ulagatelje.
U okviru opcije kojoj se daje prednost predviđa se povećanje jednokratnih i periodičnih izravnih administrativnih troškova izdavatelja u područjima nadležnosti s niskim troškovima (vidjeti procjenu učinka). Povećali bi se i troškovi nadzornika. Istodobno bi izdavatelji imali koristi od nižih troškova financiranja te bi u konačnici troškovi zaduživanja građana bili niži. S obzirom na niže troškove dubinske analize, troškovi ulagatelja ne bi se povećali.
•Primjerenost propisa i pojednostavljivanje
Cilj je paketa o pokrivenim obveznicama, posebno Direktive priložene ovom prijedlogu, uskladiti područje koje je trenutačno uređeno uglavnom na nacionalnoj razini. Minimalnim usklađivanjem u okviru ove Direktive osigurat će se pojednostavljivanje u smislu osnovnog usklađivanja ključnih elemenata nacionalnih sustava.
•Temeljna prava
EU je predan visokim standardima zaštite temeljnih prava. U tom kontekstu ovaj prijedlog ne bi trebao imati izravan utjecaj na ta prava kako su navedena u Povelji o temeljnim pravima Europske unije.
4.UTJECAJ NA PRORAČUN
Prijedlog nema utjecaja na proračun Unije.
5.OSTALI DIJELOVI
•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja
Usporedni prijedlog o novoj direktivi za pokrivene obveznice uključuje opći plan o praćenju kretanja na tržištima pokrivenih obveznica, kojim se propisuje da Komisija mora barem pet godina nakon roka za prenošenje provesti evaluaciju Direktive u bliskoj suradnji s EBA-om i podnijeti izvješće o glavnim nalazima Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.
Evaluacija će se provesti u skladu sa Smjernicama Komisije za bolju regulativu. Izvješće se odnosi na izdavanje pokrivenih obveznica u skladu s člankom 129. CRR-a, kretanja u pogledu imovine kojom su osigurana izdanja i razinu prekomjerne kolateralizacije.
U ovom se prijedlogu ne predviđaju posebni planovi provedbe ili mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja.
•Detaljno obrazloženje posebnih odredbi prijedloga
Izmjena članka 129. Uredbe (EU) br. 575/2013
Članak 129. mijenja se kako bi se uveli novi zahtjevi za minimalnu prekomjernu kolateralizaciju i zamjensku imovinu. Prethodne odredbe o transparentnosti prebačene su u dio nove direktive u kojem se definiraju strukturna obilježja pokrivenih obveznica.
U skladu s člankom 129. stavkom 1. točkom (d) podtočkom ii. i točkom (f) podtočkom ii. pokrivene obveznice mogu se osigurati nadređenim tranšama koje su izdali francuski fondovi Fonds Communs de Titrisation ili ekvivalentni sekuritizacijski subjekti, na koje se primjenjuju propisi određene države članice, koji pod određenim uvjetima osiguravaju izloženosti osigurane stambenim ili poslovnim nekretninama, uključujući uvjet da te tranše ne premašuju 10 % nominalnog iznosa obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica. Ta se mogućnost stavlja izvan snage jer je tek nekoliko nacionalnih okvira za pokrivene obveznice dopuštalo uključivanje vrijednosnih papira osiguranih hipotekom na stambenu ili poslovnu nekretninu. Smanjuje se upotreba takvih struktura i smatra se da ona uzrokuje nepotrebnu složenost programa pokrivenih obveznica.
Ostale odredbe članka 129. ne mijenjaju se.
Prekomjerna kolateralizacija
Predloženim izmjenama uvodi se novi zahtjev o minimalnoj razini prekomjerne kolateralizacije (razina kolaterala koja premašuje zahtjeve za pokrivenost). Ta razina iznosi 2 % i 5 %, ovisno o imovini u skupu za pokriće i temelji se na metodi izračuna nominalne vrijednosti te je u skladu s EBA-inim savjetom i rezultatima studije koju je proveo ICF. Iako je niža od novih bazelskih standarda, tom se razinom poboljšava sigurnost proizvoda te je ona veća od trenutačno propisane minimalne razine u većini država članica.
Stavljanje izvan snage članka 496. Uredbe (EU) br. 575/2013
Na temelju članka 496. nadležna tijela mogu na određene pokrivene obveznice primijeniti izuzeće od praga od 10 % iz članka 129. stavka 1. točke (d) podtočke ii. i točke (f) podtočke ii.
Budući da se članak 129. stavak 1. točka (d) podtočka ii. i točka (f) podtočka ii. stavljaju izvan snage, nije potrebna mogućnost odstupanja od tog praga. Stoga se članak 496. stavlja izvan snage.
2018/0042 (COD)
Prijedlog
UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu izloženosti u obliku pokrivenih obveznica
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke,
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,
uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija,
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,
budući da:
(1)Na temelju članka 129. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća povlašteni tretman primjenjuje se na pokrivene obveznice pod određenim uvjetima. U Direktivi (EU) 20xx/xx [UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) 20xx/xx o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EU i Direktive 2014/59/EU] određuju se bitni elementi pokrivenih obveznica i propisuje zajednička definicija pokrivenih obveznica.
(2)Komisija je 20. prosinca 2013. uputila Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo (EBA) zahtjev za savjetovanje o primjerenosti pondera rizika iz članka 129. Uredbe (EU) br. 575/2013. Prema EBA-inu mišljenju povlašteni tretman pondera rizika utvrđen člankom 129. te uredbe smatra se, u načelu, prikladnim bonitetnim tretmanom. Međutim, EBA je predložila da se dodatno razmotri mogućnost nadopune zahtjeva za priznavanje utvrđenih u članku 129. Uredbe (EU) br. 575/2013 kako bi se barem obuhvatila pitanja smanjenja likvidnosnog rizika, prekomjerne kolateralizacije, uloge nadležnog tijela i daljnje razrade postojećih zahtjeva za objavljivanje informacija ulagateljima.
(3)Uzimajući u obzir EBA-ino mišljenje, primjereno je izmijeniti Uredbu (EU) br. 575/2013 i dopuniti je dodatnim zahtjevima za pokrivene obveznice te tako poboljšati kvalitetu pokrivenih obveznica koje su prihvatljive za primjenu povlaštenog kapitalnog tretmana kako je predviđeno člankom 129. te uredbe.
(4)U skladu s člankom 129. stavkom 1. trećim podstavkom Uredbe (EU) br. 575/2013 nadležna tijela mogu djelomično primijeniti izuzeće od primjene zahtjeva da izloženosti moraju ispunjavati uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete, kako je utvrđeno u članku 129. stavku 1. prvom podstavku točki (c), i dopustiti prihvatljivost izloženosti koja ispunjava uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete za najviše 10 % ukupne izloženosti nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica institucije izdavateljice. Takvo djelomično izuzeće, međutim, primjenjuje se tek nakon savjetovanja s EBA-om i samo uz uvjet da su u tim državama članicama dokumentirani značajni potencijalni problemi s koncentracijom zbog zahtjeva za primjenu 1. stupnja kreditne kvalitete. Budući da je u većini država članica u europodručju i izvan njega sve teže ispunjavati zahtjeve da izloženosti moraju ispunjavati uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete koju dodjeljuju vanjske institucije za procjenu rizika, države članice u kojima se nalaze najveća tržišta pokrivenih obveznica smatraju da je potrebno primijeniti to izuzeće. Kako bi se pojednostavnila upotreba izloženosti prema kreditnim institucijama kao kolaterala za pokrivene obveznice te riješile navedene poteškoće, potrebno je izmijeniti članak 129. stavak 1. Uredbe (EU) br. 575/2013. Umjesto mogućnosti da nadležna tijela primjenjuju izuzeće od tih zahtjeva, primjereno je utvrditi pravilo kojim se dopušta prihvatljivost izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete za najviše 10 % ukupne izloženosti nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica institucije izdavateljice, a da se pritom nije potrebno savjetovati s EBA-om.
(5)U skladu s člankom 129. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (d) podtočkom ii. i točkom (f) podtočkom ii. Uredbe (EU) br. 575/2013, krediti osigurani nadređenim tranšama koje su izdali francuski fondovi Fonds Communs de Titrisation ili ekvivalentni sekuritizacijski subjekti čija je djelatnost sekuritizacija izloženosti osiguranih stambenim ili poslovnim nekretninama smatraju se priznatom imovinom koja se može upotrijebiti kao kolateral za pokrivene obveznice za najviše 10 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica („prag od 10 %”). Međutim, na temelju članka 496. nadležna tijela mogu izuzeti od primjene prag od 10 %. Konačno, na temelju članka 503. stavka 4. iste uredbe Komisija je obvezna preispitati primjerenost odstupanja na temelju kojeg nadležna tijela mogu izuzeti od primjene prag od 10 %. Komisija je 22. prosinca 2013. od EBA-e zatražila da joj dostavi mišljenje o tome. EBA je 1. srpnja 2014. zaključila da bi upotreba nadređenih tranši koje su izdali francuski fondovi Fonds Communs de Titrisation ili ekvivalentni sekuritizacijski subjekti čija je djelatnost sekuritizacija izloženosti osiguranih stambenim ili poslovnim nekretninama otvorila bonitetna pitanja zbog dvostruke razine strukture programa pokrivenih obveznica osiguranih sekuritizacijskim tranšama te bi time uzrokovala nedovoljnu transparentnost u pogledu kreditne kvalitete skupa za pokriće. Stoga je EBA preporučila da se nakon 31. prosinca 2017. ukine odstupanje od praga od 10 % koje se trenutačno primjenjuje na nadređene sekuritizacijske tranše kako je utvrđeno u članku 496. Uredbe (EU) br. 575/2013.
(6)Uključivanje vrijednosnih papira osiguranih hipotekom na stambenu ili poslovnu nekretninu dopušteno je samo u ograničenom broju nacionalnih okvira za pokrivene obveznice. Takve se strukture sve rjeđe upotrebljavanju i smatra se da uzrokuju nepotrebnu složenost programa pokrivenih obveznica. Stoga je primjereno potpuno ukinuti upotrebu takvih struktura kao priznate imovine. Stoga bi trebalo izbrisati članak 129. stavak 1. prvi podstavak točku (d) podtočku ii. i točku (f) podtočku ii. Uredbe (EU) br. 575/2013 te članak 496. te uredbe.
(7)Strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice koje su usklađene s Uredbom (EU) br. 575/2013 upotrebljavale su se kao priznati kolateral u skladu s člankom 129. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (d) podtočkom ii. i točkom (f) podtočkom ii. te uredbe. Strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice ne predstavljaju dodatne rizike s bonitetnog stajališta jer ne uzrokuju istu složenost kao upotreba kredita osiguranih nadređenim tranšama koje su izdali francuski fondovi Fonds Communs de Titrisation ili ekvivalentni sekuritizacijski subjekti čija je djelatnost sekuritizacija izloženosti osiguranih stambenim ili poslovnim nekretninama. EBA smatra da bi se kolateralizacija pokrivenih obveznica strukturama za udružene obveznice trebala dopustiti bez primjene ograničenja koja se odnose na iznos nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice. U skladu s time trebalo bi izmijeniti članak 129. stavak 1. prvi podstavak točku (c) kako bi se ukinuo zahtjev o primjeni ograničenja od 15 % ili 10 % u odnosu na izloženosti prema kreditnim institucijama u strukturama za unutargrupne udružene pokrivene obveznice. Te strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice uređene su člankom 9. Direktive (EU) 20../…. [UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU].
(8)Člankom 129. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 propisuje se da se načela vrednovanja nekretnina kojima su osigurane pokrivene obveznice, kako su utvrđena u članku 229. stavku 1. te uredbe, moraju primjenjivati na pokrivene obveznice kako bi te obveznice ispunile zahtjeve za povlašteni tretman. Zahtjevi za prihvatljivost imovine koja služi kao kolateral za pokrivene obveznice odnose se na opća obilježja kvalitete kojom se osigurava pouzdanost skupa za pokriće i stoga moraju podlijegati Direktivi (EU) 20../… [UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU]. U skladu s time, ta bi se direktiva trebala primjenjivati i na odredbe o metodologiji vrednovanja. Regulatorni tehnički standardi koji se propisuju člankom 124. stavkom 4. točkom (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 ne bi se stoga trebali primjenjivati na kriterije priznavanja pokrivenih obveznica kako je utvrđeno u članku 129. te uredbe. U tu je svrhu potrebno izmijeniti članak 129. stavak 3. te uredbe.
(9)Ograničenja omjera vrijednosti kredita i založene nekretnine potrebna su kako bi se osigurala kreditna kvaliteta pokrivenih obveznica. Člankom 129. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 utvrđuju se ograničenja omjera vrijednosti kredita i založene nekretnine za hipotekarnu imovinu i brodove, no ne utvrđuje se način primjene tih ograničenja, što bi moglo biti uzrok nesigurnosti. Ograničenja omjera vrijednosti kredita i založene nekretnine trebala bi se primjenjivati kao umjerena ograničenja pokrića, što znači da iako visina odnosnog kredita nije ograničena, takav se kredit može upotrijebiti kao kolateral samo u okviru ograničenja omjera vrijednosti kredita i založene nekretnine koja se primjenjuju na imovinu. Na temelju ograničenja omjera vrijednosti kredita i založene nekretnine utvrđuje se postotni dio kredita koji pridonosi ispunjenju zahtjeva za pokriće obveza. Stoga je primjereno odrediti da se ograničenja omjera vrijednosti kredita i založene nekretnine primjenjuju na dio kredita koji pridonosi pokriću pokrivenih obveznica.
(10)Radi veće jasnoće trebalo bi odrediti i da se ograničenja omjera vrijednosti kredita i založene nekretnine primjenjuju tijekom cijelog razdoblja trajanja kredita. Postojeće ograničenje omjera vrijednosti kredita i založene nekretnine ne bi se trebalo mijenjati, već bi i dalje trebalo iznositi 80 % vrijednosti nekretnine za kredite osigurane stambenim nekretninama odnosno 60 % vrijednosti nekretnine za kredite osigurane poslovnim nekretninama i za brodove.
(11)Kako bi se dodatno poboljšala kvaliteta pokrivenih obveznica na koje se primjenjuje povlašteni kapitalni tretman kako je predviđeno člankom 129. Uredbe (EU) br. 575/2013, taj bi povlašteni tretman trebao podlijegati minimalnoj razini prekomjerne kolateralizacije, odnosno razini kolaterala koja premašuje zahtjeve za pokrivenost iz članka 15. Direktive (EU) 20../… [UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU]. Svrha je tog zahtjeva smanjiti najrelevantnije rizike koji se pojavljuju u slučaju insolventnosti ili sanacije izdavatelja.
(12)Člankom 129. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 utvrđuje se, među ostalim, zahtjev da kreditna institucija koja ulaže u pokrivene obveznice mora barem na polugodišnjoj osnovi dobivati određene informacije o pokrivenim obveznicama. Zahtjevi za transparentnost neophodan su aspekt pokrivenih obveznica jer se njima osigurava jedinstvena razina objave informacija te se ulagateljima omogućuje provedba potrebne procjene rizika i poboljšava se usporedivost, transparentnost i stabilnost tržišta. Stoga je primjereno osigurati da se zahtjevi za transparentnost primjenjuju na sve pokrivene obveznice, što se može postići tako da se u Direktivi (EU) 20../… [UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU] utvrdi da su ti zahtjevi zajedničko strukturno obilježje pokrivenih obveznica. U skladu s time članak 129. stavak 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 trebalo bi izbrisati.
(13)Pokrivene obveznice instrumenti su dugoročnog financiranja i stoga se izdaju s planiranim rokom dospijeća od nekoliko godina. Stoga je potrebno osigurati da se ti zahtjevi ne primjenjuju na pokrivene obveznice izdane prije 31. prosinca 2007. ili prije [UP: molimo unijeti datum primjene ove Uredbe]. Da bi se taj cilj ostvario trebalo bi na pokrivene obveznice izdane prije 31. prosinca 2007. primijeniti izuzeće od zahtjeva utvrđenih Uredbom (EU) br. 575/2013 koji se odnose na priznatu imovinu, prekomjernu kolateralizaciju i zamjensku imovinu. Nadalje, na ostale pokrivene obveznice koje ispunjavaju uvjete iz članka 129. Uredbe (EU) br. 575/2013 i koje su izdane prije [UP: molimo unijeti datum primjene ove Uredbe] trebalo bi se primjenjivati izuzeće od zahtjeva u pogledu prekomjerne kolateralizacije i zamjenske imovine te bi te pokrivene obveznice do svojeg roka dospijeća trebale i dalje biti prihvatljive za primjenu povlaštenog tretmana kako je utvrđeno tom uredbom.
(14)Ova Uredba trebala bi se primjenjivati zajedno s [UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU]. Kako bi se osigurala usklađena primjena novog okvira o utvrđivanju strukturnih obilježja izdavanja pokrivenih obveznica i izmijenjenih zahtjeva za povlašteni tretman, primjena ove Uredbe trebala bi se odgoditi sve do datuma od kojeg države članice moraju početi primjenjivati odredbe kojima se prenosi ta direktiva.
(15)Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.
DONIJELI SU OVU UREDBU:
Članak 1.
Izmjene Uredbe (EU) br. 575/2013
Uredba (EU) br. 575/2013 mijenja se kako slijedi:
1.Članak 129. mijenja se kako slijedi:
(a) stavak 1. mijenja se kako slijedi:
i.
prvi podstavak mijenja se kako slijedi:
―
uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećom:
„Da bi se mogao primjenjivati povlašteni tretman iz stavaka 4. i 5., pokrivene obveznice iz članka 2. Direktive (EU) 20xx/xxxx Europskog parlamenta i Vijeća *[UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU] moraju ispunjavati zahtjeve utvrđene u stavcima 3., 3.a i 3.b i biti osigurane bilo kojom sljedećom priznatom imovinom:
______________________________
*
[UP, molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) 20xx/xx Europskog parlamenta i Vijeća o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EU i Direktive 2014/59/EU (SL C […], […], str. […])].”;
―
točka (c) zamjenjuje se sljedećim:
„(c) izloženostima prema kreditnim institucijama koje u skladu s ovim poglavljem ispunjavaju uvjete za 1. ili 2. stupanj kreditne kvalitete.”;
―
u točki (d) podtočka ii. briše se;
―
u točki (f) podtočka ii. briše se;
ii.
drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„Za potrebe točke (c) ovog podstavka izloženosti nastale zbog prijenosa ili upravljanja dužnikovim plaćanjima kredita osiguranih založenim nekretninama na temelju kojih su izdane nadređene tranše ili dužnički vrijednosni papiri ili prihodima ostvarenim unovčenjem u vezi s tim kreditima, nisu uključene u izračun ograničenja iz ovih točaka.”;
iii.
treći podstavak briše se;
(b) umeću se sljedeći stavci 1.a, 1.b i 1.c:
„1.a Za potrebe stavka 1. prvog podstavka točke (c) primjenjuje se sljedeće:
(a) u slučaju izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete izloženost ne smije premašiti 15 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice;
(b) u slučaju izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete izloženost ne smije premašiti 10 % ukupne izloženosti nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice;
(c) ukupna izloženost prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 1. ili 2. stupanj kreditne kvalitete ne smije premašiti 15 % ukupne izloženosti nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice.
Ovaj stavak ne primjenjuje se na upotrebu pokrivenih obveznica kao priznatog kolaterala kako je dopušteno u skladu s člankom 9. Direktive (EU) 20xx/xxxx [UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU].
1.b Za potrebe stavka 1. prvog podstavka točke (d) podtočke i. granična vrijednost od 80 % odnosi se na dio kredita koji pridonosi pokriću obveza koje proizlaze iz pokrivene obveznice i primjenjiva je tijekom cijelog razdoblja trajanja kredita.
1.c Za potrebe stavka 1. prvog podstavka točke (f) podtočke i. i točke (g) granična vrijednost od 60 % odnosi se na dio kredita koji pridonosi pokriću obveza koje proizlaze iz pokrivene obveznice i primjenjiva je tijekom cijelog razdoblja trajanja kredita.”;
(c)
stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
„3. Za nekretnine kojima su osigurane pokrivene obveznice koje ispunjavaju uvjete iz ove Uredbe moraju biti ispunjeni zahtjevi iz članka 208.”;
(d)
umeću se sljedeći stavci 3.a i 3.b:
„3.a Osim što su osigurane priznatom imovinom popisanom u stavku 1., pokrivene obveznice podliježu minimalnoj razini od 5 % prekomjerne kolateralizacije kako je definirana u članku 3. stavku 12. Direktive (EU) 20xx/xxx [UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU].
Za potrebe prvog podstavka ukupni nominalni iznos cjelokupne imovine u skupu za pokriće jednak je najmanje ukupnom nominalnom iznosu nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica („načelo nominalnog iznosa”) i sastoji se od priznate imovine kako je navedeno u stavku 1.
Na imovinu koja pridonosi minimalnoj razini prekomjerne kolateralizacije ne primjenjuju se ograničenja značaja izloženosti kako je navedeno u stavku 1. prvom podstavku točkama (b) i (c) i ta se imovina ne uzima u obzir pri utvrđivanju tih graničnih vrijednosti.
Nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. Direktive (EU) 20xx/xxx [UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU] mogu odlučiti da se na pokrivene obveznice primijeni niža minimalna razina prekomjerne kolateralizacije pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) izračun prekomjerne kolateralizacije temelji se na modelu u kojem se uzimaju u obzir ponderi rizika dodijeljeni imovini ili na modelu u kojem vrednovanje imovine podliježe hipotekarnoj vrijednosti kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 74.;
(b) minimalna razina prekomjerne kolateralizacije ne može biti manja od 2 % na temelju načela nominalnog iznosa.
3.b Priznata imovina iz stavka 1. može se uključiti u skup za pokriće kao zamjenska imovina kako je definirana u članku 3. stavku 11. Direktive (EU) 20xx/xxx [UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU] za primarnu imovinu kako je definirana u članku 3. stavku 10. te Direktive, pod uvjetom da se primjenjuju ograničenja kreditne kvalitete i značaja izloženosti kako je utvrđeno u stavku 1. ovog članka.”;
(e) stavci 6. i 7. zamjenjuju se sljedećim:
„6. Pokrivene obveznice izdane prije 31. prosinca 2007. ne podliježu zahtjevima iz stavaka 1., 3., 3.a i 3.b. Na njih se do roka dospijeća primjenjuje povlašteni tretman iz stavaka 4. i 5.
7. Pokrivene obveznice izdane prije [UP: molimo unijeti datum primjene ove Uredbe o izmjeni] ne podliježu zahtjevima iz stavaka 3.a i 3.b. Na njih se do roka dospijeća primjenjuje povlašteni tretman iz stavaka 4. i 5.”
(2)
U članku 416. stavku 2. točki (a) podtočka ii. zamjenjuje se sljedećim:
„ii. radi se o obveznicama iz članka 2. Direktive (EU) 20xx/xxxx [UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EU i Direktive 2014/59/EU] osim onih iz podtočke i. ove točke;”;
(3)
U članku 425. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
„1. Institucije su dužne izvješćivati o svojim likvidnosnim priljevima. Likvidnosni priljevi s postavljenom gornjom granicom su likvidnosni priljevi ograničeni na 75 % likvidnosnih odljeva. Institucije mogu iz navedenog ograničenja izuzeti likvidnosne priljeve iz depozita položenih kod drugih institucija koji ispunjavaju uvjete za tretman iz članka 113. stavka 6. ili 7. Institucije mogu iz navedenog ograničenja izuzeti likvidnosne priljeve od novčanih potraživanja od dužnika i ulagatelja u obveznice koji se odnose na kredite osigurane nekretninama koji se financiraju obveznicama koje ispunjavaju uvjete za tretman iz članka 129. stavaka 4., 5. ili 6. ili pokrivenim obveznicama iz članka 2. Direktive (EU) 20xx/xxxx [UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EU i Direktive 2014/59/EU]. Institucije mogu izuzeti priljeve od promotivnih kredita koje je institucija proslijedila. Uz prethodno odobrenje nadležnog tijela odgovornog za nadzor na pojedinačnoj osnovi, institucija može u cijelosti ili djelomično izuzeti priljeve kada je pružatelj matična institucija ili društvo kći institucije ili drugo društvo kći iste matične institucije ili je povezan s institucijom odnosom u smislu članka 12. stavka 1. Direktive 83/349/EEZ.”;
(4)
U članku 427. stavku 1. točki (b) podtočka x. zamjenjuje se sljedećim:
„x. obveze koje proizlaze iz izdanih vrijednosnih papira koje zadovoljavaju uvjete za tretman iz članka 129. stavaka 4. ili 5. ili one iz članka 2. Direktive (EU) 20xx/xxxx [UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EU i Direktive 2014/59/EU];”;
(5)
U članku 428. stavku 1. točki (h) podtočka iii. zamjenjuje se sljedećim:
„iii. osigurani obveznicama s utvrđenim novčanim tokom (prolazni kredit) koje ispunjavaju uvjete za tretman iz članka 129. stavaka 4. ili 5. ili obveznicama iz članka 2. Direktive (EU) 20xx/xxxx [UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EU i Direktive 2014/59/EU];”;
(6)
Članak 496. briše se.
(7)
U točki 6. Priloga III. točka (c) zamjenjuje se sljedećom:
„(c) riječ je o pokrivenim obveznicama iz članka 2. Direktive (EU) 20xx/xxxx [UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU] osim onih iz podtočke (b) ove točke;”;
Članak 2.
Stupanje na snagu i primjena
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Počinje se primjenjivati od [datuma od kojeg države članice moraju početi primjenjivati odredbe kojima se prenosi Direktiva (EU) …/… o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU].
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu,
Za Europski parlament
Za Vijeće
Predsjednik
Predsjednik