Back to EUR-Lex homepage

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search
You are here

Document 52018IE4753

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Pitanja rodne ravnopravnosti”(samoinicijativno mišljenje)

EESC 2018/04753

SL C 240, 16.7.2019, p. 3–9 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Date of document:
15/05/2019; Datum glasanja
Date of vote:
15/05/2019
Date lodged:
20/09/2018
Author:
Europski gospodarski i socijalni odbor
Responsible body:
EESC_SOC
Form:
Mišljenje na vlastitu inicijativu
Internal reference:
AVIS-SECTION 2018/4753 FIN
Session:
543
Procedure number:

16.7.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 240/3

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Pitanja rodne ravnopravnosti”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 240/02)

Izvjestiteljica: Indrė VAREIKYTĖ

Odluka Plenarne skupštine:

20.9.2018.

Pravni temelj:

pravilo 32. stavak 2. Poslovnika

samoinicijativno mišljenje

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

24.4.2019.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

15.5.2019.

Plenarno zasjedanje br.:

543

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

200/4/7

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

 EGSO smatra da je rodna ravnopravnost društveni problem te da samo ono društvo koje ima uspostavljenu rodnu ravnopravnost može biti gospodarski i socijalno jako društvo. Stoga je u gospodarskom i socijalnom pogledu nužno postupati jednako prema ženama i muškarcima i dati im jednake mogućnosti.

1.2.

 Iako je rodna ravnopravnost jedan od ključnih ciljeva EU-a, EGSO izražava žaljenje zbog toga što će ovim tempom trebati više od 100 godina da se ona postigne, posebice ako napredak bude dodatno otežan regresivnim trendovima u najvažnijim područjima razvoja te općim usporavanjem gospodarskog rasta.

1.3.

 Odbor smatra da EU i njegove države članice moraju uložiti sve napore kako bi 5. cilj održivog razvoja o rodnoj ravnopravnosti ostvarili do 2030. Odbor stoga poziva na donošenje integrirane i ambiciozne petogodišnje strategije EU-a za rodnu ravnopravnost (1), koja bi obuhvatila mandat sljedeće Komisije i Europskog parlamenta, te na odlučnu predanost europskih institucija, vlada, civilnog društva i privatnog sektora pitanju rodne ravnopravnosti kako bi se istodobno i učinkovito radilo na sveobuhvatnom rješavanju svih aspekata ravnopravnosti služeći se mjerama jednakog učinka.

1.4.

 EGSO poziva na zadržavanje rodne ravnopravnosti kao samostalnog cilja u budućim financijskim okvirima, s jasnom predanosti pitanjima rodne ravnopravnosti i rodno osviještenoj politici te uključivanjem pokazatelja rodne ravnopravnosti, procjene učinka na rodnu ravnopravnost i rodno osviještene izrade proračuna u sve programe i u sva područja politika. Rodna dimenzija trebala bi biti uključena u preporuke za pojedine zemlje.

1.5.

 Odbor poziva Europsku komisiju da donese paket mjera za pružanje skrbi kako bi se potaknula provedba europskog stupa socijalnih prava i revidirali ciljevi iz Barcelone koji se odnose na skrb za djecu.

1.6.

 EGSO osuđuje sve oblike nasilja nad ženama i potiče države članice koje još nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju da ponovno razmotre svoje stajalište. EGSO također poziva Komisiju da uključi uznemiravanje i zlostavljanje žena na internetu u definiciju nezakonitog govora mržnje. Potrebno je utvrditi pokazatelje za prikupljanje usporedivih podataka o nasilju nad ženama na razini EU-a jer bi to doprinijelo osmišljavanju djelotvornih mjera politike.

1.7.

 Odbor napominje da je rasprava o Direktivi o ženama u upravnim odborima i dalje na programu rumunjskog predsjedanja Vijećem EU-a s ciljem povećanja sudjelovanja žena u tijelima koja donose odluke. Poziva Vijeće da nastavi ulagati napore i da nastavi raspravu o Direktivi o ženama u upravnim odborima. Odbor također poziva industriju da preuzme vodeću ulogu i poveća udio žena na najvišim položajima na kojima se donose odluke.

1.8.

 EGSO poziva na poduzimanje učinkovitih mjera za osiguranje ravnopravnih mogućnosti za žene i muškarce na tržištu rada, posebno mjera za uklanjanje razlike u plaći između spolova, te za rješavanje problema horizontalne i vertikalne rodne segregacije među zanimanjima.

1.9.

 EGSO predlaže osnivanje kriznog fonda za pravna pitanja na razini EU-a, kojim bi se podržale organizacije civilnog društva koje se bore protiv nacionalnog ili lokalnog zakonodavstva kojim se krške ženska prava na sudu.

1.10.

 Odbor prepoznaje ulogu medija, oglašavanja i javnih uzora u promicanju rodne ravnopravnosti te poziva na donošenje mjera kako bi se osigurali pozitivni umjesto negativnih učinaka oglašavanja u smislu predstavljanja i promicanja rodne ravnopravnosti u društvu.

1.11.

 EGSO poziva javne institucije i organizacije civilnog društva u cijelom EU-u da svojim politikama i vanjskim djelovanjem promiču rodnu ravnopravnost te da uvedu primjerne unutarnje mjere, kao što je promicanje sudjelovanja žena u donošenju odluka te uključivanje rodne ravnopravnosti u sve svoje politike i postupke.

1.12.

 Pozivajući se na članak 300. stavak 5. UFEU-a, Odbor poziva Vijeće da preispita svoje smjernice za imenovanje članova EGSO-a i preporučuje da države članice predlažu članove uz primjenu načela rodnog pariteta. Odbor će nastojati osigurati rodnu ravnopravnost u svojem poslovanju, uključiti rodnu ravnopravnost u svoj rad te uspostaviti skupinu za praćenje (eng. follow-up group) u cilju izrade odgovarajućih smjernica.

2.   Opća razmatranja

2.1.

 Ravnopravnost žena i muškaraca temeljna je vrijednost i cilj Europske unije, sadržana u Ugovorima EU-a i Povelji o temeljnim pravima te je nedavno potvrđena u europskom stupu socijalnih prava. Uz svoj zakonodavni i politički okvir za postizanje rodne ravnopravnosti, EU podržava i provedbu Pekinške platforme za djelovanje, Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, kao i Program djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju te ishode njihovih revizijskih konferencija.

2.2.

 Iako u Europi postoje brojne pozitivne inicijative za borbu protiv raznih aspekata rodne neravnopravnosti, pokretači istinske ravnopravnosti, posebno u državama članicama i regijama, složeni su i višeslojni. Unatoč općem napretku koji je postignut, EGSO izražava žaljenje zbog toga što će ovim tempom trebati više od 100 godina za postizanje rodne ravnopravnosti u EU-u. EGSO je pozvao na sveobuhvatnu strategiju za održivost u provedbi Programa održivog razvoja do 2030. U tom kontekstu Odbor smatra da EU i njegove države članice moraju uložiti sve napore kako bi 5. cilj održivog razvoja o rodnoj ravnopravnosti ostvarili do 2030.

2.3.

 EGSO izražava zabrinutost i zbog činjenice da bi budući napredak mogao biti otežan zbog regresivnih trendova u nekim državama članicama u području ekonomskog osnaživanja žena (zapošljavanje, ravnoteža između poslovnog i privatnog života, socijalna prava, skrb), obrazovanja, spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, nasilja nad ženama i ženskih nevladinih organizacija, kao i u ključnim područjima institucionalnog okvira i okvira politika u EU-u i državama članicama.

2.4.

 Osim toga, predviđa se usporavanje gospodarskog rasta u određenom broju europskih zemalja te kao posljedica toga postoji rizik da bi pitanje rodne ravnopravnosti moglo izgubiti na važnosti među prioritetima u programu rada država članica i poduzeća. Važno je da se rodni učinci makroekonomskih politika u cijelosti procijene i uzmu u obzir pri osmišljavanju fiskalnih politika te politika o socijalnoj zaštiti i ravnoteži između poslovnog i privatnog života, među ostalim, kako bi se izbjeglo daljnje jačanje postojećih rodnih neravnopravnosti.

2.5.

 Odbor smatra da je za unapređenje i jamčenje učinkovite provedbe politika EU-a o rodnoj ravnopravnosti potrebna nova petogodišnja strategija EU-a za pitanja rodne ravnopravnosti koja bi obuhvatila razdoblje mandata sljedeće Komisije i Europskog parlamenta te obnovila zalaganje vlada, civilnog društva, privatnog sektora i europskih institucija za pitanja rodne ravnopravnosti. Pravedno i ravnopravno društvo ne treba se samo osigurati, već je ono i najbolji zajednički odgovor za borbu protiv diskriminirajućih i mizoginih populističkih pokreta s kojima se društvo danas suočava.

2.6.

 U tom se pogledu javno mnijenje podudara s mišljenjem EGSO-a s obzirom na to da većina Europljana misli da je rodna ravnopravnost ključna za pravedno i demokratsko društvo (91 %), za gospodarstvo (87 %) i za njih osobno (84 %). Nadalje, udio građana EU-a koji bi htjeli da EU djeluje više u tom području politike porastao je za 10 % (s 55 % na 65 %) u samo dvije godine (2016.–2018.).

2.7.

 S obzirom na to, Odbor izražava žaljenje jer ukupna sredstva EU-a namijenjena mjerama za pitanja rodne ravnopravnosti u razdoblju od 2014. do 2020. iznose samo 6,17 milijardi EUR, odnosno otprilike 0,6 % ukupnih odobrenih proračunskih sredstava. EGSO poziva na zadržavanje pitanja rodne ravnopravnosti kao samostalnog cilja u budućim financijskim okvirima, u kojima se isto tako mora pokazati jasna predanost rodnoj ravnopravnosti i uključivanju pitanja rodne ravnopravnosti u sve politike te u koje se moraju uključiti pokazatelji rodne ravnopravnosti, procjena učinka na rodnu ravnopravnost i rodno osviještena izrada proračuna kako na razini EU-a tako i na nacionalnoj razini. O uključivanju rodne ravnopravnosti u sve politike i o dodjeli posebnih sredstava za mjere za rodnu ravnopravnost trebalo bi voditi računa kako u programima koji se odnose na zapošljavanje i socijalnu uključenost ili temeljna ljudska prava (npr. sredstva u okviru ESF-a, Programa o pravima, jednakosti i građanstvu, Fonda za azil, migracije i integraciju, Programa Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije), tako i u područjima politika koja nisu naočigled izravno povezana s pitanjima rodne ravnopravnosti, no u kojima bi utjecaj na rodnu dimenziju mogao biti znatan, kao što su politike u području IKT-a, prometa, urbanog i ruralnog razvoja, poslovanja, potpore ulaganjima, održivog razvoja i zaštite okoliša. Dimenzija rodne ravnopravnosti, procijenjena na temelju indeksa rodne ravnopravnosti trebala bi postati sastavni dio procesa europskog semestra, uključujući izvješća i preporuke za pojedine zemlje.

2.8.

 S obzirom na nedavno povećanje broja objava u okviru kampanje #MeToo, Odbor pohvaljuje Europskog ombudsmana zbog njegove preporuke za jačanje kodeksa ponašanja u svim institucijama EU-a i smatra da bi ga trebalo brzo prilagoditi i usvojiti u javnim institucijama država članica.

2.9.

 EGSO poziva javne institucije i organizacije civilnog društva u cijelom EU-u da svojim politikama i vanjskim djelovanjem promiču rodnu ravnopravnost te da uvedu primjerne unutarnje mjere, kao što je promicanje sudjelovanja žena u donošenju odluka i uključivanje rodne ravnopravnosti u sve politike i procese. Iako trenutačno postoji mali broj takvih mjera, one bi mogle poslužiti kao jasan pozitivan primjer drugim javnim institucijama i poduzećima te unaprijediti dijalog o provedbi mjera za rodnu ravnopravnost na svim razinama europskog društva.

3.   Gospodarstvo

3.1.

 Ravnopravan pristup gospodarskim resursima nije samo pitanje ekonomske neovisnosti žena nego i preduvjet za ostvarenje ciljeva EU-a u pogledu održivog gospodarskog rasta, kvalitetnog zapošljavanja, socijalne kohezije, blagostanja i konkurentnosti. Poticanje sudjelovanja žena na tržištu rada ključno je za pametan, održiv i uključiv rast i općenito za BDP kako bi se u potpunosti iskoristio raspoloživi talent u EU-u.

3.2.

 Europljanke se i dalje na tržištu rada suočavaju sa stalnom rodnom neravnopravnošću, segregacijom i razlikom u plaći između spolova, što će prema procjenama umanjiti BDP EU-a do 2030. za 240 milijardi EUR, a osim toga to ima i neposredan učinak na neto plaću žena i dugoročan učinak na njihovu socijalnu sigurnost i mirovinska prava. EGSO stoga pozdravlja savjetovanje Komisije radi ocjenjivanja odredbe Direktive 2006/54/EZ o provedbi načela iz Ugovora o „jednakoj plaći”radi bolje provedbe načela jednake plaće za rad jednake vrijednosti u praksi.

3.3.

 Iako skraćeno radno vrijeme može biti vlastiti odabir, više od četvrtine europskog stanovništva nesvojevoljno radi na nepuno radno vrijeme. Žene su prekomjerno zastupljene u radu na nepuno radno vrijeme, a njihov izbor takvog načina rada često je uvjetovan skrbničkim obvezama. Udio nesvojevoljnog rada na nepuno radno vrijeme posljednjih je godina samo lagano pao (0,1 %). Jedan od razloga nesvojevoljnog rada na nepuno radno vrijeme jest manjak prikladne infrastrukture za skrb i fleksibilnih radnih uvjeta koji bi mogli pružiti bolje mogućnosti za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Žene su također općenito izloženije siromaštvu i ograničenim mogućnostima za profesionalni razvoj. Osim toga, u cijelom EU-u gotovo dvostruko manje žena osniva vlastita poduzeća u odnosu na muškarce.

3.4.

 EGSO stoga poziva na poduzimanje učinkovitih mjera za osiguranje ravnopravnog sudjelovanja žena i muškaraca na tržištu rada te na rješavanje problema horizontalne i vertikalne rodne segregacije među zanimanjima. Stvaranje više mogućnosti za pristup žena kvalitetnim poslovima na puno radno vrijeme s fleksibilnim radnim uvjetima treba biti jedan od ključnih prioriteta.

3.5.

 Odbor smatra da je ključno promicati politike rada pogodne za obitelj i rodnu ravnopravnost i provoditi transformativne i ciljane mjere kojima se može ponovno uravnotežiti nejednaka raspodjela skrbi i kućanskih poslova između žena i muškaraca, (2) posebice jer gospodarski uvjeti stvaraju sve veći pritisak na radnike. Praćenje prenošenja Direktive EU-a o ravnoteži između poslovnog i privatnog života bit će ključno za osiguravanje uzlaznih reformi za odgovarajući plaćeni dopust i fleksibilne radne uvjete te za ocjenjivanje učinka novih mjera na korištenje roditeljskog i očinskog dopusta od strane očeva.

3.6.

 Odgovarajuće mjere, kao što su osiguravanje dostupne i cjenovno pristupačne skrbi o djeci i usluga dugotrajne skrbi te mjere kojima se promiče korištenje roditeljskog dopusta za muškarce, presudne su kako bi se roditeljima i pružateljima skrbi omogućio ulazak, ostanak ili povratak na tržište rada. EGSO poziva Europsku komisiju da pokrene paket mjera za pružanje skrbi kako bi se potaknula provedba europskog stupa socijalnih prava i upotpunila direktiva o ravnoteži poslovnog i privatnog života, a koji bi sadržavao kombinaciju politika, financiranje te ciljane preporuke. Osim toga, Odbor poziva Komisiju da revidira ciljeve iz Barcelone koji se odnose na dječju skrb.

3.7.

 Kolektivno pregovaranje može imati važnu ulogu u rješavanju rodnih nejednakosti na tržištu rada. Socijalni partneri, države članice i institucije EU-a u svom bi se djelovanju trebali voditi preporukom Globalne komisije o budućnosti rada Međunarodne organizacije rada (ILO) u pogledu transformativnog programa za rodnu ravnopravnost.

4.   Obrazovanje i osposobljavanje

4.1.

 Unatoč mnogim ohrabrujućim promjenama u obrazovnim postignućima žena i muškaraca, u državama članicama i dalje postoje stereotipni obrasci segregacije. Muškarci i dalje u znatnoj mjeri ne sudjeluju u sektorima koji se povezuju s tradicionalnim ženskim ulogama, npr. u sektoru zdravstvene i socijalne skrbi, humanističkim znanostima i umjetnosti te nastavničkim i pedagoškim zanimanjima, dok u sektoru STEM-a i IKT-a nadmašuju broj žena u svim državama članicama. To predstavlja dodatne izazove za žene jer su vještine u području STEM-a, IKT-a i umjetne inteligencije ključne već danas, a u budućnosti će biti neophodne. (3)

4.2.

 Žene s nižom razinom vještina i kvalifikacija trebaju dodatnu podršku kako bi poboljšale svoj položaj na tržištu rada jer je razlika u zapošljavanju između spolova najveća među osobama bez kvalifikacija ili s niskom razinom kvalifikacija te onih koje se suočavaju s intersekcijskom diskriminacijom. Političke mjere posebno usmjerene na ranjive skupine žena, osobito one s invaliditetom (4) i u višestruko nepovoljnom položaju, pomogle bi u povećanju razine njihovih vještina.

4.3.

 Sve više žena stječe visokoškolsko obrazovanje, a u mnogim područjima u tercijarnom obrazovanju nadmašuju broj muškaraca. Međutim, segregacija u tercijarnom i strukovnom obrazovanju i dalje postoji, zbog čega je odabir zanimanja u netradicionalnim sektorima te pristup jednakim mogućnostima za razvoj karijere ograničen.

4.4.

 Stoga je ključno nastaviti s borbom protiv rodno uvjetovanih stereotipa i segregacije u obrazovanju i osposobljavanju podržavanjem rodno osviještenih obrazovnih programa, savjetovanja o profesionalnom razvoju i medijskih kampanja koje potiču i dječake i djevojčice te žene i muškarce da se profesionalno razvijaju u skladu sa svojim vještinama i sposobnostima. Osim toga, ključno je poticati mogućnosti profesionalnog razvoja i napredovanja za žene i muškarce koji odaberu netradicionalne sektore, stvarati mogućnosti za žene da iskoriste svoja postignuća u visokom obrazovanju u istoj mjeri kao muškarci, riješiti postojeći problem „staklenog stropa”za žene u akademskoj zajednici (5) te osigurati brojnije mogućnosti potpore za žene poduzetnice (6), posebno u netradicionalnim sektorima. Također se preporučuje da se poveća opća osviještenost o pitanjima rodne ravnopravnosti i vještina javnih službenika i stručnjaka u tom području.

5.   Žene i siromaštvo

5.1.

 Žene su izložene većem riziku od siromaštva, djelomično zbog nižih satnica, prekomjerne zastupljenosti među primateljima minimalne plaće i u slabije plaćenim sektorima. Osim toga, vjerojatnije je da će žene raditi na nepuno radno vrijeme, imati nefleksibilne radne uvjete ili izostajati češće s posla zbog obaveza povezanih sa skrbi. Feminizacija siromaštva posljedica je brojnih čimbenika, uključujući podcjenjivanje rada žena i rodnu razliku u plaćama. Rodno uvjetovane razlike u zaposlenosti znatno se povećavaju kada se dobiju djeca, što odražava poteškoće s kojima se žene suočavaju prilikom usklađivanja odgovornosti odgoja djece i skrbi sa svojim poslom, kao i diskriminatorno i nepravedno postupanje s kojim se suočavaju žene tijekom trudnoće odnosno po povratku s rodiljnog dopusta.

5.2.

 Ključno je priznati da žene nisu homogena kategorija i da su potrebne posebne mjere za žene koje su izložene diskriminaciji ili nepovoljnim položajima ne samo na temelju svog roda, dakle za žene s invaliditetom, žene diskriminirane na rasnoj osnovi, pripadnice LBTIQ+ zajednice, žene u ruralnim područjima, imigrantice, izbjeglice ili tražiteljice azila, mlade i starije žene.

5.3.

 Odbor stoga preporučuje jačanje mjera kojima se podupire rodna ravnopravnost u gospodarskom djelovanju:

—

uključivanje rodne dimenzije u inicijative gospodarskog razvoja;

—

promicanje ravnopravnosti pri zapošljavanju kako bi se postigla jednaka ekonomska neovisnost i financijska sigurnost;

—

podupiranje inicijativa kojima se podiže svijest o važnosti ekonomske neovisnosti žena za smanjenje siromaštva;

—

istraživanje kako učinci prekinutih karijera i različitih obrazaca rada utječu na rizik od siromaštva žena tijekom cijelog njihovog života;

—

osmišljavanje mjera usmjerenih na posebne ranjive skupine žena koje su najizloženije riziku od siromaštva;

—

daljnje reformiranje nacionalnih mirovinskih sustava uključivanjem dimenzije rodne ravnopravnosti u mirovinska prava (npr. ubrajanjem rodiljnog/očinskog i drugih dopusta povezanih sa skrbi u izračun mirovina);

—

suzbijanje siromaštva djece uključivanjem rodne perspektive i holističkog pristupa kojim se razvijaju sinergije između socijalne uključenosti, rodne ravnopravnosti i drugih područja politika te uz druge instrumente politika i financijske instrumente;

—

preispitivanje, usvajanje i održavanje makroekonomskih politika i razvojnih strategija kojima se uzimaju u obzir potrebe i napori žena u siromaštvu.

6.   Ljudska prava

6.1.

 Rodna ravnopravnost temeljno je načelo i sastavni dio ljudskih prava te preduvjet za primjenu ljudskih prava na sve i omogućivanje svima da ih ostvaruju.

6.2.

 EGSO osuđuje sve oblike nasilja nad ženama i potiče države članice koje još nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju da bez daljnjeg ponovno razmotre mogućnost da to učine. Potrebno je utvrditi pokazatelje za prikupljanje usporedivih podataka o nasilju nad ženama na razini EU-a jer bi to doprinijelo osmišljavanju djelotvornih mjera politike. U tu bi svrhu iskustvo stečeno u nekim državama članicama EU-a moglo dati određene naznake o tomu koji je pristup potrebno usvojiti. EGSO također poziva Komisiju da ažurira Preporuku o mjerama za učinkovito suzbijanje nezakonitog sadržaja na internetu i Kodeks ponašanja za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu, koji su dogovorili Europska komisija i globalna informatička poduzeća, na način da internetsko uznemiravanje i zlostavljanje žena uključi u definiciju nezakonitog govora mržnje.

6.3.

 Odbor izražava duboko žaljenje zbog trenutnog nazadovanja na području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena u Europi, što ima ozbiljne posljedice na ljudska prava žena i općenito je prijetnja univerzalnosti ljudskih prava. Nadalje, iako je snižavanje razine zakonskih prava usmjereno konkretno na pristup žena legalnom pobačaju u određenim europskim kontekstima (iako dokazi pokazuju da sveobuhvatan spolni odgoj može smanjiti broj neželjenih trudnoća za 50 %), to utječe i na druge aspekte spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena, npr. na pravne zahtjeve za dobivanje liječničkih recepata za hitnu kontracepciju. Osim toga, na snagu je stupio niz nazadnih zakona i politika s velikim rasponom štetnih posljedica za ženska prava, uključujući zakone kojima se otežava spolni odgoj, sprječava širenje informacija o spolnoj orijentaciji i rodnom identitetu (među ostalim i u obrazovne svrhe) ili se dekriminaliziraju određeni oblici nasilja u obitelji.

6.4.

 EGSO poziva institucije EU-a i civilno društvo na suradnju radi hitnog, oštrog djelovanja protiv takvih zakona. Odbor predlaže i osnivanje kriznog fonda za pravna pitanja na razini EU-a, kojim bi se podržalo organizacije civilnog društva koje na sudovima osporavaju zakonodavstvo pomoću kojih se krše ženska prava.

6.5.

 EGSO naglašava i važnost uklanjanja prepreka s kojima se žene i posebno žrtve nasilja suočavaju kada traže pravnu zaštitu u slučaju povrede njihovih prava te osiguravanja jednakog pristupa svih žena pravosuđu uklanjanjem ekonomskih, kulturnih i (rodnih) institucionalnih prepreka kao potrebnog preduvjeta za ljudska prava žena. Nadalje, Odbor s jedne strane izražava žaljenje zbog toga što još uvijek ne postoje pokazatelji za procjenu napretka koji države članice ostvaruju u području ljudskih prava žena, a s druge strane zbog toga što je općenito veća vjerojatnost da će muškarci biti suočeni s neobjektivnom presudom i biti lišeni roditeljskog prava i prava na posjećivanje djece.

7.   Žene na vodećim položajima i u postupcima donošenja odluka

7.1.

 Unatoč napretku ostvarenom posljednjih godina, nedovoljan broj žena u postupcima donošenja političkih i gospodarskih odluka i dalje je izazov u EU-u i njegovim državama članicama. Na svim razinama vlade žene zauzimaju samo trećinu položaja na kojima se donose političke odluke te samo četvrtinu položaja ministara i pomoćnika ministara. U javnim/privatnim gospodarskim i financijskim institucijama i dalje uvelike prevladavaju muškarci.

7.2.

 EGSO izražava žaljenje zbog toga što, čak i nakon opetovanih poziva iz cijele Europske unije i samog Odbora (7), prag od 40 % žena u upravnim odborima do 2020. neće biti postignut. Napominje da je rasprava o Direktivi o ženama u upravnim odborima i dalje na programu rumunjskog predsjedanja Vijećem EU-a s ciljem povećanja sudjelovanja žena u tijelima koja donose odluke. Poziva Vijeće da nastavi ulagati napore i da nastavi raspravu o Direktivi o ženama u upravnim odborima. Odbor također poziva industriju da preuzme vodeću ulogu i znatno poveća udio žena na najvišim položajima na kojima se donose odluke.

7.3.

 Odbor iznova (8) preporučuje razmatranje djelotvornih strategija i alata (npr. pravnih, proračunskih i dobrovoljnih mjera, rodnih kvota) za uklanjanje „staklenog stropa”i postizanje ravnoteže spolova na izabranim i imenovanim položajima u glavnim političkim strukturama. Važnije je nego ikada sagledati i pokušati riješiti problem rodnih normi, stavova i stereotipa koji otežavaju jednaku zastupljenost žena na položajima za donošenje odluka u političkoj, gospodarskoj i socijalnoj domeni.

7.4.

 EGSO preporučuje da Komisija bude predvodnica inicijative kojom bi se više žena privuklo da sudjeluju u politici i glasaju za kvalificirane kandidatkinje tako što bi se izradile mjere za ulaganje u njihove vještine, resurse i mentorske mreže.

7.5.

 EGSO pozdravlja cilj koji je postavio predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker, a to je da će do kraja tekućeg mandata osigurati da najmanje 40 % srednjih i viših rukovoditelja Komisije budu žene. U skladu s time, EGSO uviđa da je žalosno da žene čine samo 30 % članova Odbora, koji je tijelo EU-a koje predstavlja civilno društvo EU-a i djeluje kao poveznica između društva i institucija EU-a. Odbor stoga poziva Vijeće da preispita svoje smjernice za imenovanje članova EGSO-a kako bi se u obzir uzele gospodarske, društvene i demografske promjene u Uniji, u skladu s člankom 300. stavkom 5. UFEU-a. Odbor će nastojati osigurati rodnu ravnopravnost u svom djelovanju.

7.6

 EGSO se u novousvojenom Poslovniku obvezao na poštovanje načela rodne ravnopravnosti i nediskriminacije u svim svojim politikama. U tu će svrhu EGSO usvojiti politiku o borbi protiv uznemiravanja i uspostaviti skupinu za praćenje (eng. follow-up group) kako bi se izradile smjernice za uključivanje pitanja rodne ravnopravnosti u cjelokupni rad, a posebno prilikom sastavljanja mišljenja.

8.   Mediji

8.1.

 Mediji imaju ključnu ulogu u oblikovanju mišljenja, stavova i predrasuda u društvu. Žene su proizvođači i potrošači medijskog sadržaja, kao i njegova tema, no medijski sadržaj nije uvijek rodno osviješten i u njemu se mogu prikazivati ponižavajuće slike žena i promicati rodne uloge, stereotipi i norme. Napredak digitalnih tehnologija i novi oblici komunikacije povećali su složenost odnosa između uloga žena u medijima i načina na koji se proizvođači, potrošači i sadržaj odnose prema njima.

8.2.

 Iako se broj žena zaposlenih u medijskom sektoru u EU-a povećao na gotovo polovinu (44 %) radne snage i iako su žene najveća skupina (68 %) diplomiranih osoba u području novinarstva i informacijskih studija, žene u medijskim organizacijama uglavnom se nalaze samo na položajima s ograničenim utjecajem na sadržaj i strategiju organizacije.

8.3.

 Kako bi se poboljšala rodna ravnopravnost u medijskoj industriji, ključno je riješiti problem „staklenog stropa”kako bi se povećao udio žena na najvišim položajima na kojima se donose odluke te dopuniti dobrovoljne mjere koje su usvojile medijske organizacije političkim mjerama kojima se podupire transformacija medijskog sektora i njegova sadržaja. Iznimno je važno početi prepoznavati posljedice rodnih stereotipa koji se stvaraju u medijskom sadržaju te ocjenjivati na koji se način muškarci i žene prikazuju u medijima.

8.4.

 Oglašivačka industrija i dalje ima poteškoća u prikazivanju žena i muškaraca u proporcionalnom odnosu i u stvarnom stanju. Društvo se još uvijek susreće sa zastarjelim i neprihvatljivim prikazima žena i muškaraca, iako su danas rodni stereotipi često prikazani na suptilniji način. EGSO smatra da je vrijeme da se odbace zastarjele predodžbe te da industrija preuzme vodeću ulogu kako bi osigurala da oglašavanje ima pozitivne, a ne negativne učinke u smislu predstavljanja i promicanja rodne ravnopravnosti u društvu, posebice u pogledu rodno stereotipnog oglašavanja usmjerenog na djecu.

Bruxelles, 15. svibnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1)  SL C 110, 22.3.2019., str. 26.

(2)  SL C 129, 11.4.2018., str. 44.

(3)  SL C 173, 31.5.2017., str. 45.

(4)  SL C 367, 10.10.2018., str. 20.

(5)  SL C 12, 15.1.2015., str. 10.

(6)  SL C 299, 4.10.2012., str. 24.

(7)  SL C 133, 9.5.2013., str. 68.

(8)  SL C 262, 25.7.2018., str. 101.

Top