Back to EUR-Lex homepage

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search
You are here

Document 52018IE4518

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Gospodarske, tehnološke i društvene promjene u naprednim zdravstvenim uslugama za starije”(samoinicijativno mišljenje)

EESC 2018/04518

SL C 240, 16.7.2019, p. 10–14 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Date of document:
15/05/2019; Datum glasanja
Date of vote:
15/05/2019
Date lodged:
12/07/2018
Author:
Europski gospodarski i socijalni odbor
Responsible body:
EESC_CCMI
Form:
Mišljenje na vlastitu inicijativu
Internal reference:
AVIS-SECTION 2018/4518 FIN
Session:
543
Procedure number:
Treaty:
Ugovor o funkcioniranju Europske unije
Legal basis:
Link
Link
Link
Select all documents mentioning this document
Instruments cited:
Link

16.7.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 240/10

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Gospodarske, tehnološke i društvene promjene u naprednim zdravstvenim uslugama za starije”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 240/03)

Izvjestitelj: Marian KRZAKLEWSKI

Suizvjestitelj: Jean-Pierre HABER

Odluka Plenarne skupštine:

12.7.2018.

Pravni temelj:

pravilo 32. stavak 2. Poslovnika

Samoinicijativno mišljenje

Nadležna stručna skupina:

Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)

Datum usvajanja u CCMI-ju:

26.3.2019.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

15.5.2019.

Plenarno zasjedanje br.:

543

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

150/3/6

1.   Zaključci i preporuke (1)

1.1.

 Pitanje sociodemografskog starenja u Europi, kao i etička, politička, gospodarska i socijalna rješenja koja treba provesti predstavljaju velik izazov, ali i pružaju mogućnosti u području zapošljavanja, osposobljavanja, gospodarskog razvoja i inovacija u Uniji.

1.2.

 EGSO izražava žaljenje što u okviru europskih gospodarskih i socijalnih politika nisu predviđene sve veće potrebe starijih osoba. Traži da se istakne socijalna i gospodarska uloga starijih osoba, kao i golem potencijal zapošljavanja koje one predstavljaju u okviru „srebrnog gospodarstva”i potreba u pogledu skrbi i usluga za starije.

1.3.

 Za vjeran prikaz sociodemografske stvarnosti starenja potrebno je ispravno statističko mjerenje te pojave: u smislu zdravstvene ekonomije bilo bi razborito izmjeriti starenje stanovništva na dinamički i precizan način, osobito uvođenjem varijabli kao što su spol, očekivani zdravi životni vijek, okolišna epidemiologija itd. Stoga bi izradu skupa dinamičkih pokazatelja starenja stanovništva trebalo povjeriti stručnoj skupini demografa, sociologa i liječnika.

1.4.

 Trebalo bi pobliže odrediti pojam skrbi i usluga za pojedince u ustanovama i u kući jer ti nazivi obuhvaćaju različite djelatnosti, koje mogu obavljati pružatelji usluga čiji se status uvelike razlikuje.

Uzimajući u obzir širok raspon djelatnosti u okviru usluga za starije, te se usluge ne smatraju jedinstvenim gospodarskim sektorom unutar EU-a. Stoga bi u EU-u trebalo predvidjeti opću pravnu definiciju usluga za starije.

1.5.

 EGSO preporučuje da se pravo na dostojanstveno starenje prizna kao temeljno ljudsko pravo. Stoga smatra da je potrebno uložiti sve napore kako bi se promicao ravnopravan pristup kvalitetnoj skrbi i uslugama.

1.6.

 EGSO izražava želju da se u okviru digitalne strategije EU-a razmotri mogućnost daljnje upotrebe papira kako bi starije osobe mogle bolje razaznati kakva im se skrb pruža.

1.7.

 EGSO predlaže da se izrade politike stanovanja i politike starenja zasnovane na inovativnim oblicima stanovanja (na primjer modularni stanovi, stanovanje u zajedničkim naseljima, međugeneracijsko i solidarno stanovanje itd.), kojima treba posvetiti osobitu pozornost i koje trebaju biti dio programa posebne pomoći iz europskih strukturnih fondova.

1.8.

 Svakoj bi državi članici valjalo predložiti uspostavu nacionalnih i regionalnih promatračkih skupina za starenje koje bi djelovale u suradnji s vodećim gospodarskim i socijalnim službama, a u cilju:

—

razvoja pravnih mehanizama kako bi se zaštitio socijalni i financijski položaj starijih osoba,

—

razvoja unutarnje mobilnosti (stanovanje) i vanjske mobilnosti (aktivnosti, kretanje, slobodno vrijeme itd.) starijih osoba,

—

organizacije komplementarnosti između usluga u kući, domovima za starije osobe i svim drugim oblicima stanovanja za starije osobe,

—

koordinacije djelovanja njegovatelja, pružatelja skrbi i pružatelja usluga za starije u okviru plana skrbi za starije osobe, kojim bi upravljali koordinacijski liječnik gerontolog i medicinska sestra.

1.9.

 EU bi trebao predvidjeti uspostavu platforme za koordinaciju aktivnosti promatračkih skupina za starenje, čiji bi cilj, među ostalim, bila ponuda kontinuiranog osposobljavanja i širenje dobrih praksi izradom javne baze podataka s najboljim proizvodima, uređajima, pomagalima i sustavima kojima se starijim osobama pruža veća sigurnost u svakodnevnom životu. EGSO traži da EU aktivnije podupire programe istraživanja i razvoja koji se odnose na ljudske i socijalne čimbenike svojstvene starijim osobama i na epigenetiku utvrđivanjem glavnih molekularnih i bioloških mehanizama starenja. Preporučuje uspostavu tehnološke platforme na razini EU-a koja bi omogućila bolje usmjeravanje istraživanja i razvoja prema inovacijama za zaštitu zdravlja i sprečavanje bolesti starijih osoba.

1.10.

 EGSO poziva na to da svi dionici u zdravstveno-socijalnom sektoru poboljšaju upotrebu inovacija utemeljenih na digitalnim tehnologijama: telemedicine, senzora, digitalizirane medicinske dokumentacije i zdravstvenih kartona, sustava kućne automatizacije te, općenito, upotrebu umjetne inteligencije u skrbi za starije osobe.

Traži poticanje inovacija dokidanjem rascjepkanosti tržištâ i korporacijskih pristupa koji predstavljaju stvarne tehničke zapreke. Skreće pozornost na nedostatak europskih normi i certifikata u području opreme i pomagala namijenjenih starijim osobama.

1.11.

 EGSO poziva na udruživanje pri upotrebi novih tehnoloških alata utemeljenih na digitalnoj tehnologiji kako bi se poticalo istinsko tržište koje zadovoljava potrebe starijih osoba i zadržala ulaganja u Europi.

Smatra da bi rast produktivnosti ostvaren digitalnom tehnologijom trebalo iskoristiti za poboljšanje dobrobiti starijih osoba i predviđanje povećanja plaća socijalnim i paramedicinskim dionicima.

1.12.

 Potrebno je snažno podržavati strukovno osposobljavanje u tom sektoru. U posebne programe treba uključiti pitanja prehrane, padova u kući, nasilja prema starijim osobama i osobama u struci, pitanja upotrebe digitalnih tehnologija u kući, skrbi za umiruće itd. Potrebno je da se iz strukturnih fondova, osobito iz Europskog socijalnog fonda financira strukovno osposobljavanje osoba koje rade u sektoru skrbi i usluga.

1.12.1.

 Uzimajući u obzir raznolikost pristupa u EU-u, EGSO preporučuje da se utvrdi zajednički temelj, koji bi uključivao bit postojećih programa osposobljavanja, u postupku sličnom onom koji je prethodio izradi Direktive 2005/36/EZ od 7. rujna 2005. i Direktive 2013/55/EU o priznavanju stručnih kvalifikacija.

1.13.

 U svrhu pripreme i poboljšanja mobilnosti radnika i usluga za starije osobe, valja utvrditi europski temelj za osposobljavanje medicinskih sestara u području gerontologije, pomoćnog osoblja i njegovatelja, ne samo u tehničkom pogledu, nego i na socijalnoj i ljudskoj razini.

1.13.1.

 Istodobno se nameće potreba za poboljšanjem društvenog i financijskog statusa osoblja koje skrbi o starijim osobama. Priznavanje pojma pružatelja skrbi u obitelji također je nužno za uspostavljanje usklađene i učinkovite politike starenja.

1.14.

 EGSO zahtijeva organizaciju financijskog okruglog stola koji bi okupio glavne dionike iz zdravstveno-socijalnog sektora, institucionalne regulatore tržišta (a to su država i lokalna tijela), mirovinska osiguranja, osiguravatelje i mirovinske fondove kako bi se zajamčio kontinuitet usluga i ulaganja za starije osobe, osigurala održiva radna mjesta i preporučila pravedna cijena usluga. Tom bi središnjem okruglom stolu trebao prethoditi niz pripremnih i decentraliziranih sastanaka u organizaciji nacionalnih gospodarskih i socijalnih vijeća kao i EGSO-a.

1.15.

 EGSO preporučuje uspostavu europske komunikacijske politike s ciljem razvoja veće međugeneracijske solidarnosti u interesu starijih osoba, kako na gospodarskom tako i na socijalnom planu.

2.   Usklađena i planirana politika za starije osobe

2.1.

 Sociodemografska stvarnost starenja može se vjerno prikazati dobrim statističkim mjerenjem u kombinaciji sa socijalno-zdravstvenim pristupom toj pojavi. Bilo bi razborito učiniti sljedeće:

—

mobilizirati sociologe i demografe radi izrade precizne i prospektivne analize sociodemografskih aspekata starenja (veličina i sastav kućanstava, veze s djecom i drugim bliskim osobama, utjecaj odvajanja i preoblikovanja kućanstava),

—

uspostaviti evaluacijske alate u Europi radi utvrđivanja i usporedbe politika država članica te prijenosa dobrih praksi.

2.2.

 Prevencija može ublažiti posljedice teškog starenja ako se procijeni važnost te pojave, utvrde aspekti koji doprinose dobrobiti u starenju (vježbanje, druženje, opuštenost, prehrana) i ako se ljudski i financijski resursi preusmjere prema tom velikom izazovu, bez povećanja računa poreznih obveznika i uzimajući u obzir raznolikost financijskih sustava.

2.3.

 Preporuke u tom području trebaju se temeljiti na znanstvenim istraživanjima koja bi se trebala usredotočiti na epigenetiku i utvrditi glavne molekularne i biološke mehanizme starenja koji se mogu poboljšati mikronutrijentima te odnosom između ljudi i okoliša. Proizvodnja kvalitetnih bioaktivnih spojeva u borbi protiv propadanja stanica trebala bi se bolje kontrolirati i certificirati kako bi se osigurala veća učinkovitost.

2.4.

 Usluge za starije osobe temelje se na dvama komplementarnim pristupima: institucionalnom pristupu u domovima za starije osobe i pristupu pružanja skrbi u kući. Učinkovitost te komplementarnosti može se osigurati samo objektivnim utvrđivanjem zadataka i sadržaja svakoga od tih pristupa, preciznim definiranjem profila korisnika, kao i boljom koordinacijom dionika i njihovih alata.

2.5.

 Valjalo bi mobilizirati i strukturirati informacije radi kvantitativne i kvalitativne procjene sadašnjih potreba u pogledu mjesta u domovima za starije osobe znajući da je, prema proučenoj literaturi, ostanak u kućanstvu (čak i u slučaju znatne nemoćnosti) zahtjev većine osoba u dobi od 85 godina nadalje.

2.6.

 Digitalizirana medicinska dokumentacija i zdravstveni karton trebali bi se koristiti u svim državama članicama. Time bi se omogućilo bolje razumijevanje zdravstvenog stanja te bi se pojednostavnila izrada „plana skrbi”u skladu s potrebama starijih osoba.

2.7.

 Potrebno je poticati povezivanje, a time i partnerstva među različitim medicinskim i paramedicinskim osobljem, uz davanje prednosti ulozi koordinacijskog liječnika gerontologa i glavne medicinske sestre, čiju bi ulogu trebalo osnažiti, te uspostaviti veze među institucionalnim uslugama skrbi, ambulantnom skrbi i uslugama, obiteljskim liječnicima i pružateljima skrbi u obitelji. Time bi se omogućilo bolje razumijevanje potražnje u pogledu pomagala i smještaja za starije osobe.

2.8.

 Osim stručnih dionika, potrebno je priznati i vrednovati uključenost pružatelja skrbi.

U tom pogledu zanimljiv je japanski sustav Fureai Kippu (FK) (2).

2.8.1.

 EU bi mogao pokrenuti pilot-projekt međugeneracijskog fonda sati u desetak europskih regija i/ili gradova po uzoru na Fureai Kippu te potom državama članicama koje bi podržale tu ideju predložiti opće uvođenje tog mehanizma ako se pokaže učinkovitim.

3.   Razumna i učinkovita politika stanovanja

3.1.

 Pitanje stanovanja starijih osoba složeno je i osjetljivo. Treba mu pristupiti sustavnim davanjem prednosti izboru osobe i dijalogu s obitelji i bliskim osobama. Razumnom politikom stanovanja starijih osoba treba uzeti u obzir sljedeće elemente:

—

stambeni prostori stare zajedno s osobama koje u njima stanuju. Troškovi povezani sa stanovanjem u neprikladnom stambenom prostoru mogu postati čimbenik osiromašenja, desocijalizacije i pogoršanja zdravlja,

—

izbor se ne može svesti samo na vlastiti dom ili ustanovu. Postoje drugi oblici smještaja. Trebalo bi procijeniti njihov socijalni i gospodarski potencijal i utvrditi strukture koje treba uspostaviti s obzirom na profile i bolesti (centri za dnevnu skrb, prenoćišta, lokalni centri koji omogućuju samostalnost itd.),

—

valja razlikovati „kognitivne poteškoće”i nesposobnost za brigu o sebi,

—

međusobno zbijanje starijih osoba ne dovodi ni do kakve kognitivne prednosti te je odnos između mentalnog i tjelesnog zdravlja starijih osoba danas znanstveno utvrđen,

—

zbijanje na jednom mjestu i potpuna skrb o starijoj osobi znatno povećavaju rizik od odustajanja i prepuštanja. To neizbježno podrazumijeva povećanu medikalizaciju i medikamentozno liječenje.

3.2.

 Politika upravljanja nekretninama u pogledu ustanova za skrb o nemoćnim starijim osobama treba biti promišljena, jer bi u suprotnom moglo doći do neučinkovitosti i troškova koje bi same starije osobe teško mogle snositi. Pritom je potrebno voditi računa o važnosti geografskog položaja tih ustanova. Od najveće je važnosti poštovati izbor pojedinca u pogledu toga hoće li biti smješten u ustanovu.

3.2.1.

 Treba predvidjeti dinamičke i fleksibilne politike upravljanja nekretninama i urbanističke politike kako bi se prednost dala intermodalnosti stanovanja, međugeneracijskom stanovanju i socijalnoj otvorenosti.

3.3.

 Tehnološka otkrića u pogledu sustava kućne automatizacije odlučujući su element politika stanovanja koje treba provesti. Trebaju se temeljiti na posvećivanju posebne pozornosti kompetentnoj i kvalificiranoj ljudskoj podršci.

3.4.

 Glavni cilj inicijative „grad prijatelj starijih osoba”(koju podupire SZO) promicanje je aktivnog starenja poboljšanjem zdravlja, uključenosti i sigurnosti starijih građana. Tom se mjerom utvrđuje trenutačno stanje, procjenjuju se strukture i usluge namijenjene starijim osobama te se donosi plan provedbe prioriteta i učinaka na terenu.

EU bi mogao uvesti program kojim bi se pokrenuo niz pilot-projekata u okviru inicijative „grad prijatelj starijih osoba”usmjerenih na heterogene gradske profile, od četvrti u (vrlo) velikim gradovima do polururalnih jedinica.

4.   Poboljšanje statusa djelatnika i predviđeno osposobljavanje

4.1.

 U društvu koje stari, naglasak treba staviti na upravljanje simptomima i njihovu promjenjivost. Potrebno je više stručnjaka koji će razvijati sustave i postupke. Time će se povećati broj osoba na radnim mjestima u području rehabilitacije i telemedicine.

Poželjno je sklapanje kolektivnih sporazuma proizašlih iz socijalnog dijaloga kako bi se spriječila znatna izmjena radnika u tom sektoru, na način da se ustraje na poboljšanju društvenog statusa djelatnika i povećanju njihovih plaća.

4.2.

 Statistički gledano, i neovisno o scenariju koji se razmatra, zanimanje pružanja pomoći u kući potencijalno je najveći izvor radnih mjesta. Općenito, zanimanja pružanja skrbi i pomoći nemoćnim osobama, koja su relativno manje osjetljiva na gospodarske prilike, trebala bi imati koristi od velike dinamičnosti zapošljavanja. Njegovatelji, skrbnici i medicinske sestre također su među najtraženijim zanimanjima.

4.3.

 Sva proučena literatura navodi na isti zaključak: skrb i usluge za starije osobe predstavljaju potencijalno ogromnu potražnju za radnom snagom zbog velike tendencije sociodemografskog starenja u Europi. Glavni se problem odnosi na održivost tih radnih mjesta koja su loše plaćena s obzirom na njihovu dodanu vrijednost, predanost osoblja i teške uvjete rada.

4.4.

 Također je potrebno podupirati osposobljavanje pružatelja skrbi jer su njihova prisutnost i aktivnosti, koje nadopunjuju aktivnosti stručnih djelatnika, nužne za dobrobit starije osobe. EU bi mogao pokrenuti proaktivnu politiku pomoći za pružatelje skrbi u obitelji predlaganjem državama članicama da prilagode svoje socijalno zakonodavstvo. Riječ je o priznavanju posebnog statusa za pružatelja skrbi.

4.5.

 Osobe kojima bi bilo namijenjeno strukovno osposobljavanje u području usluga za starije osobe općenito nisu dostatno (ili uopće) kvalificirane jer nisu navikle na tradicionalne programe učenja. Međutim, raspolaže empirijskim znanjima. Stoga bi trebalo utvrditi okvir za razvoj formativnih ispitivanja utemeljenih na atipičnim znanjima (stručnim i socijalnim vještinama). EGSO predlaže pristup u okviru kojeg bi se, ne zanemarujući kognitivno učenje, upotrebljavalo poučavanje utemeljeno na ishodima za definiranje odgovarajućih profila kompetencija.

4.6.

 Ciljanoj bi skupini trebalo olakšati pristup različitim modalitetima osposobljavanja na način da se poveća fleksibilnost stjecanja potrebnog tehničkog znanja uz:

—

alate IKT-a (i druge) koji omogućavaju pristup teoriji i informacijama,

—

provođenje vrijednih razmjena,

—

određivanje stalnog mentora,

—

organizaciju internetskih zajednica koje omogućavaju razmjenu znanja i iskustava.

4.7.

 Prethodno navedenom trebalo bi posvetiti posebnu pozornost u okviru programa Erasmus+. Osim toga, europsko proračunsko tijelo trebalo bi pokrenuti i poduprijeti to promišljanje proračunskom linijom „ispitivanje”.

5.   Odgovarajuća politika financiranja

5.1.

 Načelo univerzalnog pristupa uslugama za starije osobe može se temeljiti na načelu europske platforme za starije osobe: pristup po cijeni koja ne dovodi u pitanje kvalitetu života, dostojanstvo i slobodu izbora.

5.2.

 Osoba koja stari ostaje izravan i neizravan dionik društvene strukture. Kad počne gubiti svoju samostalnost, nastupa njezina pasivna društvena uloga: osoba stvara izravna i neizravna radna mjesta potrebna za organizaciju mreže potpore. Upravo u tom trenutku društvo zauzvrat može pokrenuti i provesti niz svojih kompetencija i resursa kako bi osiguralo opću skrb za starije osobe.

5.3.

 Usluge za starije osobe općenito uživaju veliku potporu javnih vlasti koje koriste mehanizme za osiguranje održivosti privatne potražnje kućanstava. Međutim, pretvaranje tih usluga u robu i njihovo unovčavanje mijenjaju ulogu javnih vlasti i upravljanje tim uslugama. Kad je riječ o pružateljima usluga osobama u nemoćnom položaju, država i lokalna tijela obično postaju regulatori tržišta uspostavom postupaka za osiguravanje učinkovitosti tržišta i povjerenja korisnika. To se uglavnom odvija nadzorom subjekata na terenu i kvalitete usluga te distribucijom informacija. EGSO traži od Komisije da državama članicama preporuči uspostavu transparentnosti tržišta i poboljšanje kvalitete u području usluga za starije osobe.

5.4.

 Kako bi se osigurala istinska održivost potražnje u području usluga za starije osobe, trebalo bi potaknuti države članice da pospješe provedbu osiguranja samostalnosti, po mogućnosti u okviru mehanizma socijalne sigurnosti. To bi osiguranje trebalo biti uključivo na način da se financiraju usluge i pomagala koja omogućavaju stvarnu samostalnost. Osiguranje samostalnosti trebalo bi pokrivati potrebe u pogledu skrbi i usluga u kući te privremenog ili trajnog boravka u ustanovi.

5.5.

 Iako se ta mjera mora uključiti u državne sustave socijalne sigurnosti, oni neće moći preuzeti njezino financiranje samo na osnovi poreza. To bi financiranje trebalo predvidjeti u vezi s drugim javnim i privatnim izvorima, uključujući mirovinske fondove.

Danas je poželjna opsežna studija socioekonomskih predviđanja koju bi pokrenula Komisija i koja bi se odnosila na održivost radnih mjesta u sektoru usluga za starije osobe na području Unije. U toj bi studiji trebalo predvidjeti različite oblike javnog i privatnog financiranja, predložiti mehanizme ulaganja temeljene na javno-privatnim partnerstvima i navesti različite prijedloge, kako na nadnacionalnoj razini, tako i na razini država članica. Nacrt takve studije trebalo bi izraditi na financijskom okruglom stolu koji bi okupio glavne dionike zadužene za skrb za starije osobe.

Bruxelles, 15. svibnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1)  Ovim mišljenjem nadopunjuju se mišljenja EGSO-a od 3. prosinca 2012.„Kretanja i posljedice budućih trendova u sektorima usluga za pojedince u socijalnom, medicinskom i obrazovnom području u Europskoj uniji”(SL C 44, 15.2.2013., str. 16.) i od 14. veljače 2018.„Industrijske promjene u zdravstvenom sektoru”(SL C 227, 28.6.2018., str. 11.). Također se uzimaju u obzir preporuke Komisije od 2.7.2008.„o prekograničnoj interoperabilnosti elektroničkih sustava zdravstvene evidencije”i od 6.2.2019.„o europskom formatu za razmjenu elektroničke zdravstvene evidencije”.

(2)  U Japanu (zemlja OECD-a s najbržim starenjem stanovništva) uspostavljen je sustav Fureai Kippu, lokalna mreža za uzajamnu pomoć s „fondom sati” za podizanje svijesti stanovništva o volontiranju. U skladu s načelom supsidijarnosti, ta mreža pokriva sve vrste pomoći za starije osobe ili osobe s invaliditetom koja nije obuhvaćena zdravstvenim osiguranjem.

Top