Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 52017IP0306

Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o Izvješću Komisije o Turskoj za 2016. (2016/2308(INI))

SL C 334, 19.9.2018, p. 128–136 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Date of document:
06/07/2017; Datum glasanja
Date of vote:
06/07/2017
Date of debate:
05/07/2017
Author:
Europski parlament, Odbor za vanjske poslove
Form:
Rezolucija na vlastitu inicijativu
Parliamentary term:
Osmi parlamentarni saziv
Internal reference:
2016/2308(INI)
Session:
2017-2018

19.9.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 334/128

P8_TA(2017)0306

Izvješće o Turskoj za 2016.

Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o Izvješću Komisije o Turskoj za 2016. (2016/2308(INI))

(2018/C 334/14)

Europski parlament,

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, a posebno rezoluciju od 24. studenoga 2016. o odnosima EU-a i Turske (1) i rezoluciju od 27. listopada 2016. o položaju novinara u Turskoj (2),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. studenog 2014. o aktivnostima Turske kojima se stvaraju napetosti u isključivom gospodarskom pojasu Cipra (3) i svoju rezoluciju od 15. travnja 2015. o stotoj obljetnici genocida nad Armencima (4),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju o politici proširenja EU-a koju je Komisija 9. studenoga 2016. uputila Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija (COM(2016)0715) i Izvješće o Turskoj za 2016. (SWD(2016)0366),

—

uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva od 13. prosinca 2016. i prethodne relevantne zaključke Vijeća i Europskog vijeća,

—

uzimajući u obzir Okvir za pregovore s Turskom od 3. listopada 2005., a osobito stavak 5. tog dokumenta u dijelu „Načela pregovora”,

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2008/157/EZ od 18. veljače 2008. o načelima, prioritetima i uvjetima sadržanima u Pristupnom partnerstvu s Republikom Turskom (5) („Pristupno partnerstvo”) te prethodne odluke Vijeća o Pristupnom partnerstvu iz 2001., 2003. i 2006. godine,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu sa sastanka na vrhu EU-a i Turske održanog 29. studenoga 2015. te Akcijski plan EU-a i Turske,

—

uzimajući u obzir izjavu Europske zajednice i njezinih država članica od 21. rujna 2005. koja obuhvaća odredbu prema kojoj je priznavanje svih država članica neophodan dio pregovora i potrebu da Turska potpuno i uspješno provede Dodatni protokol uz Sporazum iz Ankare u odnosu na sve države članice uklanjanjem svih prepreka slobodnom kretanju robe bez predrasuda i diskriminacije,

—

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir članak 46. Europske konvencije o ljudskim pravima prema kojem se ugovorne strane obvezuju da će poštovati i provoditi konačne presude Europskog suda za ljudska prava u svakom predmetu u kojemu sudjeluju kao stranke u postupku,

—

uzimajući u obzir mišljenja Venecijanske komisije koja djeluje u okviru Vijeća Europe, posebno ona od 10. i 11. ožujka 2017. o izmjenama Ustava o kojima će se glasovati na nacionalnom referendumu, o mjerama utvrđenima u nedavnim uredbama iz nužde u pogledu slobode medija te dužnosti, nadležnosti i djelovanja mirovnih kaznenih sudova, od 9. i 10. prosinca 2016. o uredbama iz nužde br. 667 – 676 koje su donesene nakon neuspjelog pokušaja državnog udara 15. srpnja 2016. te od 14. i 15. listopada 2016. o suspenziji drugog stavka članka 83. Ustava (parlamentarna nepovredivost),

—

uzimajući u obzir izjavu povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 26. srpnja 2016. o mjerama poduzetima tijekom izvanrednog stanja u Turskoj,

—

uzimajući u obzir Izjavu EU-a i Turske od 18. ožujka 2016.,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. ožujka 2017. upućenu Europskom parlamentu i Vijeću o Prvom godišnjem izvješću o Instrumentu za izbjeglice u Turskoj (COM(2017)0130) te Peto izvješće Komisije od 2. ožujka 2017. upućeno Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću o napretku u provedbi Izjave EU-a i Turske (COM(2017)0204),

—

uzimajući u obzir činjenicu da se Turska obvezala na ispunjenje kriterija iz Kopenhagena, primjerene i stvarne reforme, dobrosusjedske odnose i postupno usklađivanje s EU-om te činjenicu da su se ta nastojanja trebala smatrati prilikom da Turska osnaži svoje institucije i nastavi s procesom demokratizacije i modernizacije,

—

uzimajući u obzir preporuku Komisije od 21. prosinca 2016. za odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora s Turskom o sporazumu o proširenju područja primjene bilateralnih povlaštenih trgovinskih odnosa i modernizaciji carinske unije,

—

uzimajući u obzir činjenicu da središnje mjesto u procesu pregovora zauzimaju poštovanje vladavine prava, a osobito diobe vlasti, demokracije, slobode izražavanja i slobode medija, ljudskih prava, prava manjina i vjerskih sloboda te slobode udruživanja i mirnih prosvjeda, u skladu s kriterijima iz Kopenhagena za članstvo u Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir činjenicu da se Turska nalazi na 155. mjestu prema Svjetskom indeksu slobode medija, koji je objavljen 26. travnja 2017., i da je zauzela najniže mjesto dosad te je jedna od zemalja u kojima su novinari najviše bili izloženi prijetnjama, fizičkim napadima, sudskom uznemiravanju, uključujući kazne pritvora i zatvora,

—

uzimajući u obzir činjenicu da je u studenom 2016. Parlament pozvao Komisiju i države članice na privremeno zamrzavanje tekućih pregovora o pristupanju s Turskom te da se obvezao da će preispitati svoje stajalište nakon što se ukinu nerazmjerne mjere u okviru izvanrednog stanja u Turskoj, a da će se to preispitivanje temeljiti na ponovnoj uspostavi vladavine prava i poštovanja ljudskih prava u cijeloj zemlji,

—

uzimajući u obzir krizu u Siriji, napore koji se ulažu da bi se postigao prekid vatre i mirno rješenje sukoba te obvezu Turske da u skladu s međunarodnim sporazumima, među ostalim i s Konvencijom UN-a o pravu mora i Poveljom UN-a, jača stabilnost i promiče dobrosusjedske odnose ulaganjem dodatnih napora u rješavanje tekućih bilateralnih pitanja, sporova i sukoba s neposrednim susjedima oko kopnenih i morskih granica te zračnog prostora,

—

uzimajući u obzir ulogu Rusije u Siriji, među ostalim i podršku primjeni kemijskog oružja od strane sirijske vojske, što dodatno destabilizira zemlju i povećava broj izbjeglica koji traže zaštitu u Turskoj i EU-u,

—

uzimajući u obzir sigurnosnu situaciju u Turskoj, koja se pogoršala i na unutarnjem i vanjskom planu, te terorističke napade izvršene u toj zemlji,

—

uzimajući u obzir činjenicu da je Turska primila najveći broj izbjeglica u svijetu i da je, prema Uredu visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), u toj zemlji registrirano gotovo tri milijuna izbjeglica iz Sirije, Iraka i Afganistana,

—

uzimajući u obzir gospodarsku i financijsku situaciju u Turskoj, koja je djelomice posljedica nedavnog niza napada i političke nestabilnosti, ali i dubljih temeljnih problema u gospodarstvu,

—

uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) pod naslovom „Stanje ljudskih prava u jugoistočnoj Turskoj” iz veljače 2017.,

—

uzimajući u obzir činjenicu da se Turska pokazala izrazito gostoljubivom prema velikom broju izbjeglica koji žive u toj zemlji,

—

uzimajući u obzir izjavu o preliminarnim nalazima i zaključcima Međunarodne misije za promatranje referenduma objavljenju 17. travnja 2017.,

—

uzimajući u obzir rezoluciju br. 2156 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE) pod naslovom „Funkcioniranje demokratskih institucija u Turskoj” od 25. travnja 2017. koja je dovela do ponovnog otvaranja postupka praćenja,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0234/2017),

A.

budući da milijuni Turaka i osoba turskog podrijetla već desetljećima žive u državama članicama EU-a i doprinose njihovu blagostanju;

Uvod

1.

 naglašava da je 2016. zbog dugotrajnog rata u Siriji, velikog broja izbjeglica, sukoba na jugoistoku, niza bezočnih terorističkih napada i nasilnog pokušaja državnog udara u kojem je ubijeno 248 osoba bila teška godina za stanovnike Turske; ponavlja svoju snažnu osudu pokušaja državnog udara od 15. srpnja 2016. i izražava svoju solidarnost s građanima Turske; priznaje pravo i dužnost turske vlade da poduzme mjere kako bi se počinitelji priveli pravdi, poštujući vladavinu prava i pravo na pošteno suđenje;

2.

 međutim, ističe da smjere poduzete tijekom izvanrednog stanja imaju velike, nerazmjerne i dugoročne negativne posljedice na velik broj građana, ali i na zaštitu temeljnih sloboda u zemlji; osuđuje kolektivno otpuštanje javnih i policijskih službenika, masovno zatvaranje medijskih kuća, uhićenja novinara, akademskih djelatnika, sudaca, boraca za ljudska prava, izabranih i neizabranih dužnosnika, pripadnika sigurnosnih službi i običnih građana te oduzimanje njihove imovine, sredstava i putovnica, zatvaranja brojnih škola i sveučilišta i zabrane putovanja tisućama turskih građana na temelju uredbi iz nužde bez odluka donesenih na osnovi pojedinačnih slučajeva i bez mogućnosti pravovremene sudske revizije; zabrinut je zbog oduzimanja, a u nekim slučajevima i nacionalizacije turskih privatnih poduzeća; poziva na hitno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih zatvorenika koji su pritvoreni bez dokaza o pojedinačnom sudjelovanju u počinjenju kaznenog djela; u vezi s tim izražava žaljenje zbog toga što su zakonodavne ovlasti parlamenta ozbiljno narušene;

3.

 ističe stratešku važnost dobrih odnosa između EU-a i Turske i veliku dodanu vrijednost suradnje u odgovoru na izazove s kojima su suočene obje strane; prepoznaje da su od početka pristupnih pregovora 2004. i Turska i EU prošli kroz svoje interne procese transformacije; izražava žaljenje zbog toga što pristupni instrumenti nisu optimalno iskorišteni i što je došlo do nazadovanja u područjima vladavine prava i ljudskih prava, što su ključna područja prema kriterijima iz Kopenhagena, kao i zbog činjenice da je tijekom godina na obje strane oslabila javna potpora potpunoj integraciji Turske u EU; i dalje se zalaže za suradnju i konstruktivan i otvoren dijalog s turskom vladom u cilju suočavanja sa zajedničkim izazovima i zajedničkim prioritetima, među kojima su stabilnost u regiji, stanje u Siriji, migracije i sigurnost;

4.

 upoznat je s rezultatima referenduma održanog 16. travnja 2017. tijekom izvanrednog stanja i u okolnostima koje su onemogućavale poštenu kampanju za referendum i donošenje informiranih odluka s obzirom na to da dvije strane u kampanji nisu imale jednake mogućnosti i da je bilo kršenja prava protivnika ustavne reforme; ozbiljno je zabrinut zbog navodnih nepravilnosti i raširene izborne prijevare utvrđene u zaključcima Misije za promatranje referenduma u okviru Organizacije za europsku sigurnost i suradnju/Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (OESS/ODIHR) koji su izdani 17. travnja 2017. i u kojima se navode ozbiljne sumnje u valjanost i legitimnost rezultata; podržava provedbu neovisne istrage svih tvrdnji u vezi s nepravilnostima navedenima u izjavi OESS-a/ODHIR-a; prima na znanje odluku Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE) o ponovnom pokretanju postupaka praćenja za Tursku;

5.

 ističe da Turska mora poštovati obveze koje ima kao članica Vijeća Europe; poziva Tursku da i dalje poštuje obveze koje proizlaze iz članstva u Vijeću Europe te da provodi ustavne i pravosudne promjene i reforme u suradnji s Venecijanskom komisijom i u skladu s njezinim kriterijima;

6.

 oštro osuđuje potporu ponovnom uvođenju smrtne kazne koju su turski predsjednik i razni drugi političari izrazili u mnogo navrata; podsjeća da je nedvosmisleno odbacivanje smrtne kazne ključan preduvjet za članstvo u EU-u i naglašava da bi ponovno uvođenje smrtne kazne bilo u suprotnosti s međunarodnim obvezama Turske, da bi dovelo u pitanje članstvo Turske u Vijeću Europe i rezultiralo trenutačnim prekidom pregovora za pristupanje EU-u i pretpristupne pomoći; naglašava da države članice imaju pravo odbiti potporu glasovanju na referendumu o ponovnom uvođenju smrtne kazne na svojem području ako se on organizira u Turskoj;

7.

 podsjeća na svoje stajalište iz studenog 2016. u vezi sa zamrzavanjem pristupnog procesa s Turskom;

8.

 poziva Komisiju i države članice da u skladu s Okvirom za pregovore bez odgađanja formalno obustave pristupne pregovore s Turskom ako se paket ustavnih reformi provede u neizmijenjenom obliku; uzimajući u obzir napomene Venecijanske komisije o ustavnoj reformi ističe da predložene izmjene ustava nisu u skladu s temeljnim načelima diobe vlasti, ne omogućuju dostatni sustav provjere i ravnoteže te da nisu u skladu s kriterijima iz Kopenhagena; poziva Komisiju, države članice i Tursku da otvoreno i iskreno rasprave o područjima od zajedničkog interesa u kojima bi bila moguća pojačana suradnja; naglašava da bi se politička suradnja između EU-a i Turske trebala temeljiti na odredbama o uvjetima u vezi s poštovanjem demokracije, vladavine prava i temeljnih prava;

Ljudska prava i temeljne slobode

9.

 sa žaljenjem napominje da su nerazmjerne mjere poduzete nakon proglašenja izvanrednog stanja, među ostalim uhićenja, otpuštanja, pritvaranja i oduzimanja imovine, bile usmjerene ne samo na tisuće navodnih članova/pristaša Gülenova pokreta nego i općenito na osobe koje imaju oprečna mišljenja, a osobito na oporbene političke stranke; još čeka uvjerljive dokaze u vezi s počiniteljima pokušaja državnog udara; oštro osuđuje zatvaranje 11 parlamentarnih zastupnika Narodne demokratske stranke (tur. Halkların Demokratik Partisi, HDP), uključujući njezine supredsjednike Figen Juksekdag i Selahatina Demirtaša, jednog zastupnika Republikanske narodne stranke (tur. Cumhuriyet Halk Partisi, CHP) te 85 načelnika općina kurdskog podrijetla; odlučno poziva tursku vladu da odmah ukine izvanredno stanje; upozorava na zlouporabu protuterorističkih mjera koje se rabe kao izlika za ograničavanje ljudskih prava; poziva Europski sud za ljudska prava da odmah prihvati prve egzemplarne slučajeve i da što prije okonča prve postupke, s obzirom na to da se čini da ne postoje nikakvi djelotvorni pravni lijekovi na nacionalnoj razini;

10.

 poziva turske vlasti da provedu detaljnu istragu o navodima o ozbiljnom zlostavljanju zatvorenika, kao što izvješćuje nekoliko organizacija za ljudska prava i poziva na punu odgovornost i kažnjavanje onih koji su krivi za kršenje ljudskih prava; duboko je zabrinut zbog uvjeta u pritvoru; poziva na hitnu objavu najnovijeg izvješća Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja koji djeluje u okviru Vijeća Europe i odlučno poziva turske vlasti da nacionalnim i međunarodnim promatračima dopuste praćenje pritvorskih objekata;

11.

 poziva tursku vladu da svim osobama na koje se primjenjuju mjere ograničavanja ponudi odgovarajući i učinkovit pravni lijek i sudsku reviziju u skladu s vladavinom prava; ističe da je pretpostavka nedužnosti temeljno načelo svake ustavne države; napominje da za vrijeme izvanrednog stanja koje je na snazi uhićeni građani nemaju pravo na pravnu pomoć tijekom prvih pet dana pritvora i žali zbog oštrih ograničenja koja pritvorenici imaju kod pristupa odvjetnicima; ističe da je od srpnja 2016. podneseno više od 100 000 žalbi Turskom ustavnom sudu koji je proglasio da nije nadležan za pitanja obuhvaćena uredbama iz nužde; poziva Tursku da hitno revidira tzv. Istražno povjerenstvo za izvanredne mjere tako da ono postane snažno i neovisno povjerenstvo koje je potpuno ovlašteno i u stanju pojedinačno istraživati sve slučajeve, uspješno obraditi golem broj zaprimljenih zahtjeva te osigurati da se nepotrebno ne oteže sa sudskom revizijom;

12.

 oštro osuđuje ozbiljno nazadovanje i kršenje slobode izražavanja kao i teške povrede slobode medija, uključujući nerazmjernu zabranu pristupa medijima i društvenim mrežama na internetu; sa zabrinutošću prima na znanje obustavu rada oko 170 medijskih kuća – uključujući gotovo sve medijske kuće koje se služe kurdskim jezikom – i zatvaranje više od 150 novinara; naglašava da odluka Turske o zabrani pristupa Wikipediji predstavlja ozbiljan napad na slobodu informiranja; primjećuje stalan pad Turske na ljestvici indeksa slobode medija koju sastavljaju Reporteri bez granica i na kojoj se Turska među 180 zemalja trenutačno nalazi na 155. mjestu; podsjeća da su slobodni i pluralistički mediji, uključujući slobodan i otvoren internet ključna sastavnica svake demokracije te apelira na tursku vladu da hitno pusti na slobodu sve nezakonito uhićene novinare; poziva tursku vladu da bivšem zastupniku u Europskom parlamentu i predsjedniku Zajedničkog parlamentarnog odbora Joostu Lagendijku dopusti povratak svojoj obitelji u Turskoj;

13.

 izražava ozbiljnu zabrinutost zbog trajnog pogoršanja situacije u jugoistočnoj Turskoj, posebno u područjima u kojima je uveden policijski sat, gdje se prekomjerno rabi sila i provode kolektivne kazne nad svim stanovnicima i gdje je prema nekim navodima u okviru sigurnosnih operacija ubijeno čak 2 000 osoba te se procjenjuje da je u razdoblju od srpnja 2015. do prosinca 2016. raseljeno oko pola milijuna ljudi; napominje da su lokalni javni tužitelji dosljedno odbijali pokretanje istraga na temelju prijava o ubojstvima i da je neovisnim promatračima onemogućen pristup tom području; podsjeća na odgovornost turske vlade da zaštiti sve svoje građane, neovisno o njihovu kulturnom i vjerskom podrijetlu i uvjerenjima; izražava žaljenje zbog raširene prakse izvlaštenja, među ostalim u pogledu imovine koja pripada općinama i crkvi, što predstavlja kršenje prava vjerskih manjina; uvjeren je da samo pošteno političko rješenje kurdskog pitanja može donijeti održivu stabilnost i blagostanje u tom području i u čitavoj Turskoj te stoga poziva obje strane da nastave s pregovorima; napominje da je niz zakona, uključujući Zakon br. 6722 o pravnoj zaštiti sigurnosnih snaga koje sudjeluju u borbi protiv terorističkih organizacija donesen 2016. stvorio atmosferu „sustavnog nekažnjavanja” sigurnosnih snaga;

14.

 osuđuje odluku turskog parlamenta o protuustavnom ukidanju imuniteta velikom broju zastupnika, među kojima je i 55 od 59 zastupnika HDP-a, čime se otvara put za uhićenja oporbenih političara te se nanosi ozbiljna šteta ugledu parlamenta kao demokratske institucije; naglašava da Velika narodna skupština Turske treba biti središnja institucija turske demokracije i predstavljati sve građane pod jednakim uvjetima; izražava žaljenje zbog visokog izbornog praga;

15.

 zabrinut je zbog toga što su suci i tužitelji i dalje pod snažnim političkom pritiskom te što ih je čak 4 000, što je gotovo jedna četvrtina svih sudaca i tužitelja, otpušteno ili uhićeno, dok im je u nekim slučajevima oduzeta imovina; poziva Tursku da ponovno uvede i provede sva zakonska jamstva kako bi osigurala potpuno poštovanje neovisnosti pravosuđa, uključujući izmjenom zakona o Visokom sudbenom i državnoodvjetničkom vijeću kako bi se smanjio utjecaj izvršne vlasti u okviru tog Vijeća; posebice je zabrinut zbog toga što se čini da je institucija „mirovnih kaznenih sudaca”, koju je uspostavila tadašnja vlada u lipnju 2014., pretvorena u instrument za zlostavljanje kako bi se ugušila oporba te kontrolirale informacije dostupne javnosti;

16.

 ozbiljno je zabrinut zbog nedovoljnog poštovanja slobode vjere, diskriminacije vjerskih manjina, primjerice kršćana i alevita, i vjerskog nasilja koje uključuje verbalne i fizičke napade, stigmatizaciju i društveni pritisak u školama, kao i zbog problema u vezi sa zakonitom uspostavom mjesta štovanja; poziva turske vlasti da na području slobode mišljenja, savjesti i vjere promiču pozitivne i učinkovite reforme tako da omoguće vjerskim zajednicama da steknu pravnu osobnost, a humanitarnim organizacijama da biraju svoja upravljačka tijela, da uklone sva ograničenja za osposobljavanje, imenovanje i sukcesiju svećenstva, poštuju mjerodavne presude Europskog suda za ljudska prava i preporuke Venecijanske komisije te uklone sve oblike diskriminacije i prepreka na temelju vjere; poziva Tursku da poštuje specifičan karakter i važnost Ekumenskog patrijarhata i da prizna njegovu pravnu osobnost; ponavlja da se mora omogućiti ponovno otvaranje sjemeništa na Halki i da se moraju ukloniti sve prepreke za njegovo pravilno funkcioniranje; zabrinut je zbog nedavnih zatvaranja crkvi u regiji Diyarbakir; poziva vladu da ih vrati pravim vlasnicima; odlučno poziva turske vlasti da se ozbiljno suprotstave svim oblicima antisemitizma u društvu;

17.

 poziva Tursku da štiti prava najugroženijih skupina stanovništva i pripadnika manjina; izražava žaljenje zbog zabrane parade ponosa zajednice LGBTI u Ankari i Istanbulu već treću godinu zaredom i zbog njezina sprečavanja te policijskog nasilja; ozbiljno je zabrinut zbog rodno uvjetovanog nasilja, diskriminacije, govora mržnje usmjerenog protiv manjina, zločina iz mržnje i kršenja ljudskih prava pripadnika zajednice LGBTI; poziva Tursku da poduzme odgovarajuće mjere kako bi se spriječili i kaznili govor mržnje i zločini protiv manjina; poziva Tursku da uskladi svoje nacionalno zakonodavstvo s Istanbulskom konvencijom Vijeća Europe, koju je ratificirala 2014. godine; pozdravlja vladinu nacionalnu strategiju i akcijski plan za Rome i poziva tursku vladu da počne provoditi strategiju i uspostavi mehanizam za praćenje i evaluaciju; potiče vlasti da se uhvate u koštac s ključnim preprekama uključivanju Roma u društvo; poziva Tursku da osigura potpunu jednakost za sve građane i se pozabavi problemima s kojima se suočavaju pripadnici manjina, posebno u pogledu obrazovanja i prava vlasništva; napominje da bi u skladu s kriterijima iz Kopenhagena manjine također trebale imati pravo na obrazovanje na vlastitom jeziku u javnim školama; podsjeća na važnost provedbe rezolucije o Imbrosu i Tenedosu donesene u okviru Parlamentarne skupštine Vijeća Europe i poziva Tursku da pomogne pri povratku manjinskih obitelji koje se žele vratiti na te otoke; pozdravlja otvaranje škole za pripadnike grčke manjine na Imbrosu, što predstavlja pozitivan korak;

18.

 poziva tursku vladu da poštuje i u potpunosti provede pravne obveze koje je preuzela, a koje se odnose na zaštitu kulturne baštine te, prije svega, da u dobroj vjeri sastavi integrirani popis grčke, armenske, asirske i ostale kulturne baštine koja je uništena ili razrušena tijekom prošlog stoljeća; poziva Tursku da ratificira Konvenciju UNESCO-a iz 2005. o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja; poziva Tursku na suradnju s relevantnim međunarodnim organizacijama, osobito Vijećem Europe, u pogledu sprječavanja i borbe protiv nezakonite trgovine i namjernog uništavanja kulturne baštine;

19.

 pozdravlja korake koje su poduzele pojedine države članice i zahvaljujući kojima su se ubrzali postupci odobravanja azila za turske građane koji su žrtve progona na temelju uredbi iz nužde;

Odnosi EU-a i Turske

20.

 poziva na produbljivanje odnosa između EU-a i Turske u ključnim područjima od zajedničkog interesa, kao što su borba protiv terorizma, migracije, energetika, gospodarstvo i trgovina te ponavlja da je nužno očuvati i poticati dijalog i suradnju; smatra da suradnja EU-a i Turske u tim područjima predstavlja ulaganje u stabilnost i blagostanje i Turske i EU-a, pod uvjetom da sve strane poštuju svoje obveze u pogledu temeljnih prava i osnovnih sloboda; smatra da je suradnja među članovima civilnog društva od ključne važnosti i odlučno poziva na jačanje tih kontakata;

21.

 poziva Tursku da dodatno uskladi svoju vanjsku politiku s vanjskom politikom EU-a; poziva na užu suradnju i koordinaciju izazova u vanjskoj politici između EU-a i Turske; smatra da bi turski ministar vanjskih poslova trebao biti pozvan da sudjeluje na sastancima Vijeća za vanjske poslove ovisno o slučaju kad god je to potrebno; preporučuje da Vijeće pozove tursku vladu na sastanak na vrhu kako bi raspravljali o odnosima između EU-a i Turske;

22.

 smatra da bi se jačanjem trgovinskih odnosa mogla ostvariti konkretna korist za građane u Turskoj i u EU-u te stoga u svjetlu trenutačnih nedostataka carinske unije podržava prijedlog Komisije o početku pregovora o unapređenju carinske unije; ponavlja da je EU najveći trgovinski partner Turske i da dvije trećine izravnih stranih ulaganja u Turskoj dolazi iz država članica EU-a; nadalje, ističe gospodarsku važnost Turske kao rastućeg tržišta za EU; smatra da je uključenost socijalnih partnera u pregovore od ključne važnosti; poziva Komisiju da u unaprijeđenu carinsku uniju između Turske i EU-a uvrsti klauzulu o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kako bi ta dva elementa postala ključnim uvjetom; podsjeća da carinska unija može ostvariti svoj puni potencijal tek kada Turska u potpunosti provede Dodatni protokol u odnosu na sve države članice; prima na znanje zaključak Komisije da bi se daljnja trgovinska integracija s EU-om potaknula kada bi Turska uklonila prepreke funkcioniranju carinske unije;

23.

 napominje da je liberalizacija viznog režima od velike važnosti za turske građane, osobito za poslovne ljude i osobe turskog podrijetla koje žive u EU-u, te da će se njome poboljšati kontakti među ljudima; potiče tursku vladu da u potpunosti poštuje konačne preostale kriterije, kao što je utvrđeno u planu za liberalizaciju viznog režima; naglašava da je revizija zakonodavstva te zemlje u području borbe protiv terorizma ključni uvjet za jamčenje poštovanja temeljnih prava i sloboda te da će liberalizacija viznog režima biti moguća tek kad se ispune svi kriteriji;

24.

 ističe važnost borbe protiv korupcije i podsjeća na nalaze Komisije prema kojima korupcija i dalje prevladava u mnogim područjima te ostaje ozbiljan problem; zabrinut je zbog slabog napretka u pogledu istraga, gonjenja i osuđujućih presuda u slučajevima korupcije na visokoj razini;

25.

 poziva Komisiju da pri provedbi revizije sredinom provedbenog razdoblja proračuna Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) 2017. uzme u obzir najnovije događaje u Turskoj te da obustavi isplatu sredstava iz pretpristupnih fondova u slučaju obustave pristupnih pregovora; poziva Komisiju da u slučaju da dođe do toga iskoristi ta sredstva za potporu turskom civilnom društvu i izravno izbjeglicama u Turskoj te da poveća ulaganja u programe razmjene osoba, kao što je Erasmus + za studente, znanstvenike i novinare;

26.

 najoštrije osuđuje sve terorističke napade u Turskoj te čvrsto stoji uz stanovništvo te zemlje u zajedničkoj borbi protiv terorizma; svjestan je bilateralnih odnosa između država članica EU-a i Turske u području suradnje u borbi protiv terorizma kad je riječ o „stranim borcima”; naglašava da je snažna suradnja između Europola i turskih tijela za provedbu zakona od ključne važnosti za uspješnu borbu protiv terorizma; ponovno osuđuje povratak nasilju Kurdistanske radničke stranke (PKK), koja je od 2002. na EU-ovu popisu terorističkih organizacija te ju odlučno poziva da položi oružje i da svoja očekivanja izražava miroljubivim i zakonitim sredstvima; naglašava da je mirno rješenje kurdskog pitanja nužno također i za demokratsku budućnost Turske i da će se ono postići tek uključivanjem svih relevantnih strana i demokratskih snaga; poziva na nastavak pregovora u cilju postizanja sveobuhvatnog i održivog rješenja kurdskog pitanja; poziva države članice da provode zakonodavstvo kojim se zabranjuje uporaba znakova i simbola organizacija koje se nalaze na EU-ovu popisu terorističkih organizacija;

27.

 žali zbog odluke turske vlade kojom je njemačkim parlamentarnim zastupnicima zabranjen posjet njemačkim saveznim oružanim snagama u vojnoj bazi u Incirliku, zbog čega će sada biti premještene u zemlju izvan NATO-a, što predstavlja veliki korak unatrag za uspješnu suradnju među saveznicima NATO-a u borbi protiv terorizma;

28.

 izražava pohvalu za rad turske vlade i lokalnih organizacija civilnog društva te gostoprimstvo turskog naroda koje se vidi iz prihvata otprilike 3 milijuna izbjeglica; prima na znanje Izjavu EU-a i Turske o migraciji te apelira na države članice da pokrenu program dobrovoljnog preseljenja najugroženijih izbjeglica u Turskoj; poziva Komisiju da osigura dugoročna ulaganja za potrebe izbjeglica i njihovih zajednica domaćina u Turskoj te odgovarajuće trošenje sredstava; potiče tursku vladu da svim sirijskim izbjeglicama izda radne dozvole i omogući pristup zdravstvenoj skrbi te da sirijskoj djeci omogući pristup obrazovanju; poziva Ankaru i EU da nastave s koordiniranim ophodnjama u Egejskom moru, da pojačaju napore u cilju borbe protiv krijumčarenja migranata te da u potpunosti i učinkovito provedu sporazum EU-a i Turske o ponovnom prihvatu i bilateralne sporazume o ponovnom prihvatu s Bugarskom i Grčkom;

29.

 oštro osuđuje izjave predsjednika Erdogana koji je neke čelnike EU-a optužio da provode „nacističke mjere”, a njihove građane nazvao „nacistima”; ističe da ustrajanje na takvim neopravdanim izjavama potkopava vjerodostojnost Turske kao političkog partnera i da izvoz unutarnjih sukoba te zemlje predstavlja prijetnju mirnom suživotu u društvima u državama članicama Unije s velikim zajednicama građana turskog podrijetla; naglašava da se turska vlada mora suzdržati od sustavnih nastojanja da za vlastite potrebe mobilizira tursku dijasporu u državama članicama Unije; sa zabrinutošću prima na znanje izvješća o navodnom pritisku na pripadnike turske dijaspore koji žive u državama članicama te osuđuje nadzor turskih vlasti nad građanima s dvojnim državljanstvom koji žive u inozemstvu; zabrinut je zbog oduzimanja velikog broja putovnica, pri čemu su neke osobe ostale bez državljanstva, čime se krše Konvencija UN-a o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. i Konvencija UN-a o smanjenju broja osoba bez državljanstva iz 1961., kao i zbog navoda o tome da turski konzulati odbijaju pružiti uslugu nizu svojih građana;

30.

 ponavlja važnost dobrosusjedskih odnosa; u tom smislu poziva Tursku da pojača napore kako bi riješila tekuća bilateralna pitanja, uključujući neriješene pravne obveze i sporove s neposrednim susjedima oko kopnenih i morskih granica te zračnog prostora, u skladu s odredbama Povelje UN-a i međunarodnim pravom; poziva tursku vladu da potpiše i ratificira Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS); odlučno poziva tursku vladu da prekine opetovane povrede grčkoga zračnog prostora i teritorijalnih voda te da poštuje teritorijalnu cjelovitost i suverenitet svih svojih susjeda; izražava svoje žaljenje zbog toga što Velika narodna skupština Turske još nije povukla prijetnju ratom koju je uputila Grčkoj;

31.

 poziva Tursku i Armeniju da rade na normalizaciji svojih odnosa; naglašava da bi otvaranje tursko-armenske granice moglo dovesti do poboljšanja odnosa, posebno u smislu prekogranične suradnje i gospodarske integracije;

32.

 poziva tursku vladu da obustavi svoje planove za izgradnju nuklearne elektrane Akkuyu; ističe da se predviđena lokacija nalazi u području s čestim jakim potresima i stoga predstavlja veliku prijetnju ne samo Turskoj, već i cijelom Sredozemlju; u skladu s tim traži od turske vlade da pristupi Konvenciji iz Espooa kojom se strane obvezuju na međusobno obavješćivanje i savjetovanje kada razmatraju velike projekte koji bi vrlo lako mogli imati znatan negativan utjecaj na okoliš i preko granica matične države; u tu svrhu poziva tursku vladu da vlade susjednih zemalja, kao što su Grčka i Cipar, uključi u daljnji razvoj plana za postrojenje Akkuyu, ili da se s njima barem savjetuje;

33.

 ističe da bi rješenje ciparskog problema imalo pozitivan učinak na cijelu regiju te da bi od njega u prvom redu imali korist ciparski Grci i ciparski Turci; pozdravlja zajedničku izjavu od 11. veljače 2014. kao temelj za rješenje problema i iskazuje pohvalu vođama zajednica ciparskih Grka i ciparskih Turaka za napredak ostvaren u pregovorima o ponovnom spajanju; pozdravlja dogovor dvaju vođa o nizu mjera za izgradnju povjerenja i odlučno poziva na provedbu svih dogovorenih mjera; pozdravlja prvu razmjenu geografskih karti s označenim željenim područjima i prvu konferenciju o Cipru održanu u Ženevi održanu s vanjskim silama kao jamcima i uz sudjelovanje EU-a te podržava njezin nastavak s ciljem postizanja uzajamno prihvatljivog dogovora o poglavlju o sigurnosti i jamstvima; podržava pošteno, sveobuhvatno i održivo rješenje na temelju federacije dviju zona i dviju zajednica, jedinstvene međunarodne pravne osobnosti, jedinstvenog suvereniteta i jedinstvenog državljanstva s političkom jednakošću među dvjema zajednicama, u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, međunarodnim pravom, pravnom stečevinom EU-a i na temelju poštovanja načela na kojima se Unija temelji; pozdravlja pojačani angažman dotičnih strana kako bi se postiglo rješenje ciparskog problema; očekuje od Turske da aktivno podupre brzo i uspješno zaključenje pregovora i ponavlja da je predanost i doprinos Turske sveobuhvatnom rješenju i dalje od ključne važnosti; poziva sve relevantne strane da aktivno podupru pregovarački proces, doprinesu pozitivnom ishodu i iskoriste postojeće prilike; odlučno poziva Komisiju da iskoristi sva svoja sredstva kako bi u potpunosti poduprla uspješan dovršetak procesa ujedinjenja;

34.

 ponavlja poziv Turskoj da počne povlačiti svoje snage s Cipra, da odsječeni dio Famaguste prepusti UN-u, u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 550 (iz 1984.), i da se suzdrži od mjera u okviru politike nezakonitog naseljavanja kojima se mijenja demografska ravnoteža na tom otoku; napominje da su se pripreme za provedbu pravne stečevine EU-a u budućoj tursko-ciparskoj saveznoj državi nakon stupanja na snagu sporazuma o rješenju tog pitanja već trebale obaviti; u tom pogledu prepoznaje nastavak rada na pripremama za EU ad hoc odbora u kojem sudjeluju obje zajednice; obvezuje se na jačanje napora u cilju suradnje sa zajednicom ciparskih Turaka na pripremama za potpunu integraciju u EU i poziva Komisiju da učini isto; iskazuje pohvalu Odboru za nestale osobe, koji se bavi nestalim osobama i na strani ciparskih Turaka i na strani ciparskih Grka, na njegovu važnom radu i odaje priznanje za činjenicu da je omogućen bolji pristup relevantnim područjima, uključujući vojne zone; poziva Tursku da pomogne Odboru za nestale osobe tako da mu pruži informacije iz svojih vojnih arhiva; traži da se radu Odbora za nestale osobe posveti posebna pozornost i u tom pogledu pozdravlja imenovanje stalnog izvjestitelja Europskog parlamenta za nestale osobe;

35.

 prepoznaje pravo Republike Cipra da sklapa bilateralne sporazume u vezi sa svojim isključivim gospodarskim pojasom; ponovno poziva Tursku da u potpunosti poštuje suverena prava svih država članica Unije, uključujući prava u vezi s istraživanjem i iskorištavanjem prirodnih resursa u skladu s pravnom stečevinom EU-a i međunarodnim pravom; odlučno poziva Tursku da se uključi u mirno rješavanje sporova i da se suzdrži od bilo kakvih prijetnji ili radnji koje bi mogle negativno utjecati na dobrosusjedske odnose;

36.

 čvrsto vjeruje da se jedino vjerodostojnim političkim rješenjem može osigurati stabilnost Sirije i zadati odlučujući poraz tzv. Islamskoj državi i drugim terorističkim skupinama u Siriji s popisa UN-a; potvrđuje prvenstvo ženevskog procesa pod vodstvom UN-a; prepoznaje napore uložene na sastancima u Astani u cilju ponovne uspostave potpunog prekida sukoba i uspostave trilateralnog mehanizma za praćenje i osiguranje potpunog poštovanja prekida vatre; odlučno poziva sve jamce, uključujući Tursku, da se pridržavaju svojih obveza kako bi se osigurala potpuna provedba prekida vatre i ostvario napredak u pogledu osiguranja potpunog neometanog pristupa humanitarne pomoći diljem zemlje, prekida opsada i puštanja na slobodu svih proizvoljno pritvorenih osoba, osobito žena i djece, u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 2268; ponovno poziva Tursku da poštuje suverenitet i teritorijalni integritet svih svojih susjeda;

37.

 traži da se ova rezolucija prevede na turski jezik;

o

o o

38.

 nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te državama članicama.

(1)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0450.

(2)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0423.

(3)  SL C 285, 5.8.2016., str. 11.

(4)  SL C 328, 6.9.2016., str. 2.

(5)  SL L 51, 26.2.2008., str. 4.

Top