EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 13.9.2017.

COM(2017) 494 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE

Prihvaćanje izravnih stranih ulaganja uz istovremenu zaštitu ključnih interesa

1.Uvod

Europska je komisija 10. svibnja 2017. objavila dokument za razmatranje o ostvarivanju prednosti globalizacije 1 , čime je otvorila raspravu o tome kako utjecati na globalizaciju da bismo od nje svi imali koristi. U dokumentu je istaknuto koliko je čvrsto Europska unija (EU) odlučna u namjeri da na temelju međunarodne suradnje izgradi otvorenu, održivu, poštenu i na pravilima utemeljenu globalnu trgovinu. Međutim, Unija se neće suzdržavati od djelovanja radi zaštite svojih građana i industrije ako strane zemlje ili poduzeća primjenjuju nepoštene trgovinske prakse ili stvaraju razloge za zabrinutost u pogledu sigurnosti i javnog reda.

Ta se načela u potpunosti primjenjuju na izravna strana ulaganja iz trećih zemalja, koja su dio zajedničke trgovinske politike EU-a. Izravna strana ulaganja važan su izvor rasta, radnih mjesta i inovacija. I EU i ostatak svijeta imali su puno koristi od njih. Zbog toga EU želi zadržati okruženje otvoreno za ulaganja. Međutim, u dokumentu za razmatranje o ostvarivanju prednosti globalizacije istovremeno su prepoznati sve veći razlozi za zabrinutost zbog toga što strani ulagači, osobito poduzeća u državnom vlasništvu, strateški pripajaju europska poduzeća s ključnim tehnologijama. Iz istih je razloga iskazana sumnja o sposobnosti trenutačnog regulatornog okvira za rješavanje tih pitanja.

Europsko vijeće pozitivno je primilo Komisijinu inicijativu za ostvarivanje prednosti globalizacije, posebno kad je riječ o analiziranju ulaganja iz trećih zemalja u strateške sektore. 2  Europski parlament zatražio je od Komisije da zajedno s državama članicama „nadzire izravna strana ulaganja trećih zemalja u europske strateške industrije, infrastrukturu i ključne tehnologije budućnosti, ili drugu imovinu koja je važna radi sigurnosti i zaštite pristupa navedenom” 3 .

Kako bi mogle djelovati u pogledu potencijalnog učinka prekograničnih preuzimanja na sigurnost i javni red, gotovo pola država članica EU-a trenutačno raspolaže mehanizmima za provjeru izravnih stranih ulaganja i ima ovlasti za ograničavanje ulaganja koja su prijetnja njihovim ključnim interesima. Međutim, iako izravna strana ulaganja očito imaju jasnu europsku dimenziju, u vezi s tim pitanjima ne postoje ni sustavna suradnja među državama članicama ni pristup na razini EU-a.

U ovoj se Komunikaciji stoga predlažu konkretni daljnji koraci koje države članice i, gdje je primjenjivo, Komisija trebaju poduzeti radi provjere određenih izravnih stranih ulaganja u EU 4 . Komunikacija je priložena prijedlogu uredbe o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja iz trećih zemalja na temelju sigurnosti i javnog reda u EU-u te mehanizma za suradnju država članica i okvira za provjere na razini EU-a.

2.EU je otvoren za strana ulaganja...

EU ima jedan od najotvorenijih režima za ulaganja na svijetu. 5  Otvorenost prema stranim ulaganjima temelji se na Ugovorima EU-a. 6 EU je najveći svjetski izvor i najveće svjetsko odredište izravnih stranih ulaganja. Na kraju 2015. vrijednost priljeva izravnih stranih ulaganja u EU-u bila je 5,7 bilijuna EUR u odnosu na 5,1 bilijun EUR u SAD-u i 1,1 bilijun EUR u Kini. Istovremeno, ulagači iz EU-a imaju 6,9 bilijuna EUR u izravnim stranim ulaganjima u trećim zemljama. 7

Tokovi izravnih stranih ulaganja u EU oporavili su se nakon niskih vrijednosti za vrijeme i neposredno nakon financijske krize, koje su bile posebno niske u razdoblju od 2008. do 2010. Izravna su strana ulaganja 2015. iznosila gotovo 470 milijardi EUR – više od najviše razine zabilježene prije krize 2007. 8  Oporavku je pomoglo povećanje broja i vrijednosti međunarodnih prekograničnih spajanja i pripajanja, koja su i dalje glavnina priljeva izravnih stranih ulaganja.

Istovremeno se pojavljuju novi ulagački trendovi u kojima neka od gospodarstava u usponu sve više sudjeluju u ulaganjima u obliku izravnih stranih ulaganja. SAD je i dalje daleko najveći strani ulagač u EU-u, ali njegov je udio izravnih stranih ulaganja u EU-u pao s 51,3 % 1995. na 41,4 % 2015. Tijekom istog razdoblja pao je i udio Japana, sa 7,7 % na manje od 3 %. Istovremeno su se udjeli Brazila i Kine znatno povećali, s 0,2 % odnosno 0,3 % 1995. na 2,2 % odnosno 2 % 2015. 9 , čime su te dvije zemlje postale peti i šesti najveći strani ulagači u EU-u (vidjeti grafikone u nastavku).

Grafikon 1.: Sastav priljeva i odljeva izravnih stranih ulaganja u EU-u po međunarodnom partneru na kraju 2015.

Izvor: Eurostat.

Grafikon 2.: Kretanje udjela deset najvećih ulagača u priljevu izravnih stranih ulaganja u EU-u 10  

Izvor: Eurostat.

EU pozitivno prihvaća izravna strana ulaganja jer se njima ostvaruju znatne koristi za naše gospodarstvo i općenito društvo. Izravna strana ulaganja važan su izvor rasta i radnih mjesta. Ona su veza europskih poduzeća s globalnim lancima vrijednosti koji pokreću moderno gospodarstvo. Ona povećavaju produktivnost i čine konkurentnijima naša poduzeća boljom raspodjelom resursa, dovođenjem kapitala, tehnologija i stručnosti, povećavanjem konkurencije, poticanjem inovacija i otvaranjem novih tržišta za izvoz iz EU-a. Uz to su ta ulaganja potpora ciljevima Investicijskog plana za Europu i drugih projekata i programa EU-a. U odljevu izravnih stranih ulaganja vidljiva su slična povećanja kao u priljevu, među ostalim za provedbu Programa održivog razvoja 2030. Zbog svega će toga EU nastaviti podupirati liberalizaciju i zaštitu ulaganja na svjetskoj razini.

Iako je samo 0,4 % poduzeća u EU-u pod kontrolom ulagača izvan EU-a, ta su poduzeća u prosjeku puno veća od onih u vlasništvu ulagača iz EU-a. Ona stoga predstavljaju 13 % ukupnog prometa, 11 % dodane vrijednosti i 6 % ukupnog broja radnih mjesta u EU-u. 11

3....ali EU, budući da se obrasci stranih ulaganja mijenjaju, mora štititi sigurnost i javni red

Otvorenost EU-a prema stranim ulaganjima neće se promijeniti. Međutim, uz nju moraju postojati snažne i primjerene politike kako bi se, prvo, otvorila tržišta za poduzeća EU-a u trećim zemljama, osigurali ravnopravni uvjeti za sve sudionike i štitila ulaganja EU-a u treće zemlje te, drugo, štitila imovina u EU-u od preuzimanja koja bi mogla biti štetna za ključne interese EU-a ili država članica.

Fokus je stranih ulagača sve više na pronalaženju novih tržišta i strateške imovine, a poduzeća u državnom vlasništvu sve su važniji subjekti u globalnom gospodarstvu. 12 U nekim gospodarstvima poduzeća u državnom vlasništvu imaju znatan udio u odljevu izravnih stranih ulaganja, ponekad u okviru deklarirane državne strategije. 13 Promatramo situaciju u kojoj ne samo što postoji izravno državno vlasništvo poduzeća nego i država izravno i neizravno utječe na neka poduzeća ili olakšava nacionalnim poduzećima preuzimanja u inozemstvu, prvenstveno olakšavanjem pristupa financiranju ispod tržišne cijene.

U tom kontekstu postoji rizik da u pojedinačnim slučajevima strani ulagači mogu pokušati kupiti ili utjecati na europska poduzeća čije poslovanje utječe na kritične tehnologije, infrastrukturu, faktore proizvodnje ili osjetljive informacije. Taj je rizik posebno, iako ne i isključivo, prisutan u slučajevima kad su strani ulagači u državnom vlasništvu ili pod državnom kontrolom, uključujući financijske i druge načine upravljanja. Takva bi pripajanja mogla tim državama omogućiti upotrebu imovine ne samo na štetu tehnoloških prednosti EU-a nego i njegove sigurnosti i javnog reda.

U nekoliko su ključnih međunarodnih partnera EU-a uspostavljeni i aktivni mehanizmi za provjeru izravnih stranih ulaganja, namijenjeni za rješavanje tih pitanja. Među tim su partnerima Australija, Kanada, Kina, Indija, Japan i Sjedinjene Države.

4.Trgovinska i ulagačka politika EU-a kao sredstvo za ostvarivanje otvorenog i poštenog ulagačkog poretka

Mnoge zemlje i dalje postavljaju znatne prepreke stranim ulaganjima te ne nude jednake ulagačke uvjete subjektima iz EU-a. Iako je ostvaren napredak u liberalizaciji ulaganja, nedavno je porastao broj novih restriktivnih mjera. 14  

Od najveće je važnosti s trećim zemljama uspostaviti ravnopravne uvjete za ulaganja. Trgovinska i ulagačka politika EU-a 15 najprikladniji je instrument kako bi se postiglo da treće zemlje nude razinu otvorenosti prema stranim ulaganjima jednaku onoj u EU-u te kako bi se promicali jednaki uvjeti za subjekte iz EU-a.

EU radi na sklapanju bilateralnih i regionalnih sporazuma s obvezama i obvezujućim pravilima u području stranih ulaganja, osobito izravnih stranih ulaganja, s nizom različitih partnera. 16 Među ciljevima tih sporazuma posebno je važno osigurati da ulagači iz EU-a imaju jasniji pravni okvir i bolji pristup stranim tržištima. Uz to, Komisija nastoji uspostaviti odredbe radi štićenja intelektualnog vlasništva, povećavanja transparentnosti i ograničavanja subvencija koje posebno štetno utječu na trgovinu te obuzdavanja ponašanja poduzeća u državnom vlasništvu. Ključni uspjesi postignuti u osiguravanju otvorenog, poštenog i na pravilima utemeljenog okruženja za trgovinu i ulaganja istaknuti su u Komunikaciji Komisije „Moderna trgovinska politika za ostvarivanje prednosti globalizacije” i Izvješću o provedbi trgovinske strategije EU-a „Trgovina za sve”, donesenima uz ovu Komunikaciju.

I u tom kontekstu EU najvažnijim smatra multilateralnu suradnju i definiranje pravila. U Općem sporazumu o trgovini uslugama (GATS) Svjetske trgovinske organizacije nalaze se detaljna pravila o uspostavljanju poslovnog nastana stranih pružatelja usluga, koja obuhvaćaju pristup tržištu i obveze o nediskriminaciji. U Kodeksu liberalizacije kretanja kapitala Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) nalaze se pravila o liberalizaciji kretanja kapitala.

Važno je imati na umu da su u ovim međunarodnim sporazumima o trgovini i ulaganjima, koje su sklopili EU i njegove države članice, predviđene iznimke od nacionalnog tretmana i obveza pristupa tržištu, čime se potpisnicima omogućava poduzimanje mjera za zaštitu sigurnosnih interesa ili javnog reda ako te mjere nisu arbitrarna ili neopravdana diskriminacija ili ako te mjere nisu prikriveno ograničenje trgovine.

G20 je 2016. donio Načelne smjernice o donošenju politika za globalna ulaganja 17 . U tim se smjernicama traže otvoreni, nediskriminirajući, transparentni i predvidljivi uvjeti za ulaganja. Članovi G20 su 2017. ponovno naglasili važnost recipročnih okvira za trgovinu i ulaganja te svoju predanost uspostavljanju ravnopravnih uvjeta za sve sudionike.

EU će nastaviti raditi na bilateralnoj i multilateralnoj razini kako bi postigao da treće zemlje nude razinu otvorenosti prema stranim ulaganjima jednaku onoj u EU-u i osiguravaju jednake uvjete za subjekte iz EU-a. EU podupire i rasprave o olakšavanju ulaganja u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.

5.Provjere izravnih stranih ulaganja

5.1.Postojeći mehanizmi za provjeru u državama članicama EU-a

Gotovo pola država članica EU-a uspostavilo je mehanizme za provjeru izravnih stranih ulaganja. Te su države Austrija, Danska, Njemačka, Finska, Francuska, Latvija, Litva, Italija, Poljska, Portugal, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina.

Države članice primjenjuju različite pristupe kad je riječ o točnom području primjene i konceptu postupaka za provjeru. 

Kad je riječ o području primjene, većina postojećih mehanizama za provjeru primjenjuje se na unutarnja i vanjska ulaganja u EU-u, a neki se primjenjuju samo na ulaganja iz trećih zemalja, ali mogu sadržavati odredbe o sprečavanju zaobilaženja mjera kako bi se spriječila zloupotreba. U nekim slučajevima mehanizmi za provjeru primjenjuju se na ulaganja u specifičnim sektorima koji se smatraju strateškim (na primjer energetika, telekomunikacije, prijevoz), a u drugima nisu ograničeni na specifične sektore. Ulaganja na koja se odnose mehanizmi za provjeru obično se kvalificiraju kvalitativnim kriterijima (na primjer stjecanje kontrole nad ciljanim poduzećem) i/ili kvantitativnim pragovima (na primjer postotak dionica ili prava glasa). Kad je riječ o razlozima za provjeru, neki su mehanizmi ograničeni na zaštitu ključnih interesa za nacionalnu sigurnost, a to su osobito proizvodnja oružja, streljiva, vojne opreme, ratnih materijala itd. te trgovina njima. Međutim, većina mehanizama ne obuhvaća samo obrambeni sektor te se uglavnom odnosi na zaštitu javne sigurnosti i javne politike ili javnog reda.

Kad je riječ o konceptima postupaka za provjeru, oni se dijele u dvije glavne skupine: u prvoj je ulagačima zadana obveza prethodnog prijavljivanja obuhvaćenih ulaganja te uspostavljen sustav kojim se izdaje prethodno odobrenje, a u drugoj skupini propisane su ex post provjere već obavljenih transakcija, pri čemu ulagači mogu dobrovoljno zatražiti provjeru ulaganja prije nego što ga provedu do kraja.

Nacionalni su mehanizmi za provjeru ograničenje slobodnog kretanja kapitala i slobode poslovnog nastana, osobito kad je riječ o unutarnjim ulaganjima u EU-u. 18 Međutim, Ugovorom je državama članicama dopušteno poduzimanje mjera kojima se ograničavaju slobode ako te mjere nisu diskriminirajuće na temelju nacionalnosti i ako ih se može opravdati na temelju javne sigurnosti, javne politike ili drugih važnih razloga u općem interesu, kako je definirao Sud Europske unije, te ako su te mjere u skladu s načelima proporcionalnosti i pravne sigurnosti.

5.2.Relevantne postojeće politike i instrumenti na razini EU-a

Postoji niz politika EU-a kojima se olakšava ostvarivanje koristi iz stranih ulaganja uz ograničavanje povezanih rizika.

Najvažnija je od svega temeljna obveza da svi strani ulagači u EU-u poštuju primjenjive zakone EU-a i nacionalne zakone. To obuhvaća pravila EU-a o tržišnom natjecanju, koja uključuju kontrolu spajanja i pripajanja. Ako je predloženo ulaganje, neovisno o izvoru ili porijeklu, u području primjene Uredbe EU-a o koncentracijama 19 , ono se ne smije provesti prije nego što ga Europska komisija prethodno provjeri i odobri. Cilj je postupka spriječiti nastajanje koncentracija koje bi mogle u znatnoj mjeri otežati postojanje stvarnog tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu. Procjena kompatibilnosti prijavljenih koncentracija provedena na temelju Uredbe EU-a o koncentracijama usmjerena je isključivo na tržišno natjecanje i ne uzima u obzir pitanja sigurnosti ili javnog reda.

Zakonodavstvo EU-a u području sigurnosti kritične infrastrukture i ključnih usluga temelj je drugih relevantnih propisa. Ponekad se tim propisima rješava pitanje utjecaja stranog vlasništva. Na primjer:

·Određena je imovina definirana kao kritična na europskoj razini: Galileo, Copernicus, Eurocontrol, europske mreže za prijenos električne energije i europske mreže za transport plina. 20 Posebna se pozornost mora posvetiti sigurnosti i integritetu tih infrastruktura, vlasništvu nad njima te potrebi da se osigura njihov kontinuirani rad. Uz to, u zakonodavstvu EU-a o kibersigurnosti 21 utvrđen je popis sektora, koji pružaju ključne usluge, u kojima se operatori moraju štititi od kibernapada. 22

·U dijelu zakonodavstva EU-a izravno se pristupa pitanju utjecaja stranog vlasništva. Zakonodavstvo u pogledu strane kontrole nad europskom imovinom već postoji za vrlo specifične slučajeve, konkretno, ondje gdje je EU definirao kriterije za odobrenje operatora na temelju, inter alia, nacionalnosti vlasništva. Na primjer, zrakoplovni prijevoznik ne može dobiti dozvolu u EU-u ako osobe izvan EU-a posjeduju udio od 50+ %, osim ako postoji sporazum s njihovim matičnim zemljama. 23 Slično tome, u skladu s propisima EU-a u području energetike, operator prijenosnog sustava za električnu energiju ili operator transportnog sustava za plin ne može poslovati u EU-u ako je pod kontrolom treće zemlje, osim ako se u certifikacijskom procesu dokaže da neće ugroziti energetsku opskrbu ni države članice u kojoj bi poslovao ni Unije. 24 Dodatni su primjer propisi EU-a za davanje i korištenje odobrenja za traženje, istraživanje i proizvodnju ugljikovodika 25 , u kojima je predviđeno da države članice mogu iz razloga nacionalne sigurnosti odbiti pristup i provođenje tih aktivnosti svakom subjektu koji je pod stvarnom kontrolom trećih zemalja ili državljana trećih zemalja.

·U Komisijinoj Strategiji za europsku energetsku sigurnost 26 iz 2014. zamišljeno je pokretanje široke rasprave o pitanjima povezanima sa situacijama kad subjekti izvan EU-a kontroliraju strateške infrastrukture u energetskom sektoru, osobito kad su ti subjekti poduzeća u državnom vlasništvu, nacionalne banke ili državni investicijski fondovi iz ključnih zemalja opskrbljivačica čiji je cilj ulazak na tržište EU-a u situacijama kad postoji rizik da će ti subjekti stvarati prepreke diversifikaciji opskrbe i razvoju mreže i infrastrukture u EU-u. Prvi je Komisijin korak davanje zakonodavnih prijedloga u vezi sa sigurnošću opskrbe plinom i električnom energijom kojima bi se od država članica zahtijevalo da procjenjuju rizike koje infrastrukturama za plin i električnu energiju predstavljaju strana kontrola ili vlasništvo te da donose mjere koje smatraju nužnima i koje bi Komisija i/ili stručne skupine imale pravo preispitivati. 27

Međutim, zasad ne postoji, usprkos tim sektorskim inicijativama, sveobuhvatan pravni okvir na razini EU-a kojim bi se pristupalo rizicima za sigurnost i javni poredak koje bi mogla predstavljati neka izravna strana ulaganja iz trećih zemalja.

6.Prema europskom okviru za provjeru izravnih stranih ulaganja na temelju sigurnosti i javnog reda

5.0.Potreba za djelovanjem

Komisija u potpunosti potvrđuje da je potrebno zadržati nužnu fleksibilnost kako bi države članice mogle provjeravati izravna strana ulaganja, uzimajući u obzir njihove pojedinačne legitimne interese, različite situacije i nacionalne okolnosti. Međutim, europska je dimenzija izravnih stranih ulaganja očita, zbog čega to područje pripada u okvir zajedničke trgovinske politike EU-a 28 . Na unutarnjem tržištu poduzeća iz EU-a sve više iskorištavaju slobodu uspostave poslovnog nastana i pružanja usluga te slobodnog prometa robe i kretanja kapitala pa proširuju svoje aktivnosti i lance opskrbe u druge države članice umjesto da posluju samo u jednoj. Ulagači iz trećih zemalja također žele iskoristiti pogodnosti unutarnjeg tržišta ulaganjem u poduzeća iz EU-a, što im omogućuje znatne uštede zbog ekonomije razmjera i pristup unutarnjem tržištu. Treba također imati na umu da izravna strana ulaganja u nekoj državi članici mogu imati neizravan utjecaj na sigurnost ili javni red druge države članice ili EU-a kao cjeline. Takav se prekogranični utjecaj ne može uvijek potpuno razmotriti i ocijeniti nacionalnim mehanizmima. Potrebno je i uspostaviti okvir kojim će se štititi imovina koja ima značajnu europsku dimenziju s obzirom na povezanost s programima ili projektima od interesa za Uniju, kao što je na primjer europski sustav za satelitsku navigaciju (Galileo). 

Komisija smatra da su tješnja suradnja i bolja koordinacija među državama članicama ključne kako bi se reagiralo na promjene ulagačkog okruženja i poboljšala sinergija između ovlasti EU-a i država članica. Komisija stoga predlaže poduzimanje dodatnih mjera u pogledu ulaganja iz trećih zemalja zbog kojih se mogu postaviti pitanja sigurnosti i javnog reda.

U tom je kontekstu potrebno postići sljedeće specifične ciljeve:

•osigurati dosljedan okvir za provjeru izravnih stranih ulaganja u EU-u na temelju sigurnosti ili javnog reda ne narušavajući nacionalne ovlasti država članica,

•olakšati tijesnu i sustavnu suradnju među državama članicama te između država članica i Komisije u pogledu provjera određenih izravnih stranih ulaganja ako se zbog tih ulaganja mogu postaviti pitanja sigurnosti ili javnog reda, što obuhvaća i poboljšanu razmjenu informacija;

•povećati transparentnost izravnih stranih ulaganja koja bi mogla imati utjecaja na sigurnost ili javni red;

•osigurati djelotvorno rješavanje slučajeva izravnih stranih ulaganja povezanih s projektima ili programima od interesa za Uniju zbog kojih se mogu postaviti pitanja sigurnosti ili javnog reda;

•spriječiti zaobilaženje nacionalnih mehanizama za provjeru izravnih stranih ulaganja.

Te bi se mjere trebale poduzeti uz potpuno pridržavanje obveza iz Ugovora o EU-u te međunarodnih sporazuma i dogovora čije su stranke EU i države članice. Kad je riječ o tim slučajevima, u kojima su EU ili države članice preuzele međunarodne obveze u pogledu ulaganja, prostor za poduzimanje mjera već je ograničen odgovarajućim iznimkama za potrebe sigurnosti i javnog reda.

Nadalje, Komisija predlaže mjere koje su proporcionalne i transparentne uz najmanje moguće administrativno opterećenje za državna tijela i ulagače. U prijedlogu je također definiran predvidljiv, na pravilima utemeljen i nediskriminirajući režim ulaganja s trećim zemljama u skladu s načelima utvrđenim u relevantnoj sudskoj praksi Suda Europske unije 29 .

5.0. Predložene mjere

a.Prijedlog uredbe

S obzirom na prethodno navedeno i djelujući na temelju članka 207. UFEU-a, Komisija uz ovu Komunikaciju daje prijedlog uredbe o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u EU-u.

Prijedlogom se uspostavlja okvir za provjeru izravnih stranih ulaganja u EU-u na temelju sigurnosti ili javnog reda, pri čemu se u njemu daje nepotpuni popis faktora koje se treba uzeti u obzir kako bi se utvrdilo može li neko izravno strano ulaganje utjecati na sigurnost ili javni red. Njime se uspostavljaju ključni elementi proceduralnog okvira na temelju kojeg države članice mogu provjeravati ta izravna strana ulaganja, uključujući obveze u pogledu transparentnosti i osiguravanja primjerenih mogućnosti žalbe na odluke donesene na temelju tih mehanizama za provjeru. Pri tome prijedlog ostavlja državama članicama nužnu fleksibilnost za provjere izravnih stranih ulaganja pa im omogućava prilagođavanje promjenama okolnosti i specifičnom nacionalnom kontekstu.

U nacrtu uredbe uspostavlja se i mehanizam za suradnju među državama članicama, osobito za slučajeve u kojima izravna strana ulaganja u jednoj ili više država članica mogu utjecati na sigurnost ili javni red u drugoj državi članici.

Konačno, u nacrtu uredbe propisan je način na koji bi Komisija mogla provjeravati izravna strana ulaganja koja bi mogla utjecati na projekte ili programe od interesa za Uniju na temelju sigurnosti i javnog reda. U predloženoj se uredbi propisuju kriteriji za utvrđivanje tih projekata ili programa, među kojima su, na primjer, Obzor 2020., Galileo, Europski geostacionarni navigacijski sustav (EGNOS), Copernicus, transeuropske mreže u sektorima prometa (TEN-T), energetike (TEN-E) i telekomunikacija.

b.Dopunske mjere

Uz donošenje prijedloga uredbe o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u EU-u, koja se donosi redovnim zakonodavnim postupkom, Komisija će odmah poduzeti sljedeće mjere.

1.Do kraja 2018. Komisija će napraviti dubinsku analizu ulaznih tokova izravnih stranih ulaganja u EU, osobito u strateške sektore (na primjer energetika, svemir, prijevoz) ili imovinu (tehnologije i faktori proizvodnje povezani sa strateškim sektorima, kritične međusektorske infrastrukture, osjetljivi podaci) zbog kojih mogu nastati razlozi za zabrinutost u područjima sigurnosti, javnog reda i/ili kontrole nad kritičnom imovinom, osobito ako je ulagač u vlasništvu treće zemlje, pod kontrolom treće zemlje ili korisnik znatnih državnih subvencija. Ta će analiza obuhvatiti, u suradnji s državama članicama, prikupljanje podataka na najdetaljnijoj dostupnoj razini, analiziranje trendova i procjenjivanje utjecaja, među ostalim na temelju studija slučaja. Prema potrebi obuhvatit će dodatnu studiju za utvrđivanje kritične imovine. Procijenit će se i uloga državne potpore u olakšavanju pripajanja.

2.Komisija će osnovati koordinacijsku skupinu za priljev izravnih stranih ulaganja, koja će se baviti svim pitanjima u području primjene predložene uredbe. Ta će skupina biti sastavljena od predstavnika država članica, a njome će predsjedati Komisija. Trebala bi biti posebno aktivna u:

•utvrđivanju sektora i imovine sa strateškim implikacijama iz perspektive sigurnosti, javnog reda i/ili kontrole nad kritičnom imovinom na nacionalnoj, prekograničnoj (na primjer imovina u jednoj državi članici koja bi mogla imati strateške implikacije na drugu državu članicu) ili europskoj (na temelju popisa projekata ili programa od interesa za Uniju) razini,

•razmjenjivanju informacija i analiziranju izravnih stranih ulaganja, uključujući razloge za ulaganje, zemljopisno porijeklo i izvore financiranja (javni ili privatni),

•raspravljanju o pitanjima od zajedničkog interesa, među kojima su pitanja povezana s ravnopravnim uvjetima kao što su subvencije i druge prakse trećih zemalja kojima se olakšavaju strateška pripajanja te razlozi zbog kojih europski ulagači ne mogu pripajati i zadržavati kritične europske tehnologije i faktore proizvodnje,

•dijeljenju najboljih praksi i spoznaja koje su države članice stekle u području provjera izravnih stranih ulaganja,

•raspravljanju o mogućnostima suradnje s trećim zemljama sa zajedničkim interesima i poteškoćama u pogledu utjecaja izravnih stranih ulaganja na sigurnost i javni red,

•promicanju približavanja politika uz poštovanje samostalnosti država članica u odabiru hoće li provjeravati izravna strana ulaganja,

•daljnjem razmatranju načina za zaštitu europske strateške imovine, među ostalim mehanizmom za provjeru na razini EU-a,

•razmatranju pitanja povezanih s primjenom predložene uredbe nakon njezina donošenja.

7.    Zaključak

Komisija i dalje smatra da postoje koristi od izravnih stranih ulaganja te da su ta ulaganja snažno doprinijela povećanju rasta i stvaranju kvalitetnih radnih mjesta u EU-u. Komisija također smatra da okruženje otvoreno za ulaganja pridonosi svjetskom održivom razvoju. EU će stoga i dalje biti najgorljiviji pobornik i promicatelj otvorenog i na pravilima utemeljenog okruženja za međunarodna ulaganja. Svojom trgovinskom i ulagačkom politikom EU će nastaviti zahtijevati da treće zemlje nude razinu otvorenosti prema stranim ulaganjima jednaku onoj u EU-u i osiguravaju jednake uvjete za subjekte iz EU-a. 

Međutim, jasno je da EU i države članice moraju biti u mogućnosti da poduzmu brze i odlučne mjere ako bi izravna strana ulaganja mogla utjecati na sigurnost ili javni red. Zbog toga Komisija uz ovu Komunikaciju predstavlja zakonodavni prijedlog. Zbog promjena međunarodnog konteksta Europski parlament i Vijeće trebali bi se pobrinuti za brzu provedbu zakonodavnog postupka.

Tijekom pregovaranja o uredbi Komisija će u postojećem okviru i u skladu s odjeljkom 6.2.b. Komunikacije obraćati posebnu pozornost na izravna strana ulaganja koja mogu ugrožavati sigurnost ili javni red i razmatrati situaciju uz blisku suradnju s državama članicama. Države se članice pozivaju da aktivno doprinose ovoj suradnji i dužnostima koordinacijske skupine koju će Komisija zbog toga osnovati.

(1)

COM(2017) 240 od 10. svibnja 2017 "Dokument za razmatranje o svladavanju globalizacije".

(2)

Zaključci Europskog vijeća iz lipnja 2017.

(3)

Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a kao strateškog prioriteta za rast, zapošljavanje i inovacije u EU-u. Uz to, Odbor za međunarodnu trgovinu Europskog parlamenta trenutačno raspravlja o prijedlogu akta Unije o provjerama stranih ulaganja u strateške sektore (Europski parlament 2014.-2019., B[8-0000/2017] od 20. 3. 2017.).

(4)

Ova se Komunikacija odnosi isključivo na izravna strana ulaganja iz zemalja izvan EU-a. Ona se ne odnosi na portfeljna ulaganja.

(5)

Vidjeti na primjer OECD-ov indeks regulatornih ograničenja u području FDI-jeva: http://www.oecd.org/investment/fdiindex.htm.

(6)

 Članci 63. i 206. UFEU-a.

(7)

Eurostat.

(8)

Eurostat.

(9)

Eurostat.

(10)

 Podaci ne obuhvaćaju ulaganja kroz subjekte posebne namjene.

(11)

Eurostat.

(12)

UNCTAD-ovo Izvješće o ulaganjima u svijetu za 2017.: ulaganja i digitalno gospodarstvo

(13)

Ibid.

(14)

 COM(2017) 338 final, Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću

o preprekama trgovini i ulaganjima, 1. siječnja 2016. – 31. prosinca 2016.

(15)

Komunikacija COM(2015) 497 od 14. listopada 2015., Trgovina za sve: prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici.

(16)

  Sporazumi o slobodnoj trgovini su u različitim su fazama rasprave s Australijom, Kanadom, Čileom, Indijom, Indonezijom, Japanom, Mercosurom, Meksikom, Marokom, Novim Zelandom, Filipinima, Singapurom, Vijetnamom i Turskom. EU pregovara i o samostalnim sporazumima o ulaganju s Kinom i Mjanmarom. 

(17)

 Izjava sa sastanka ministara trgovine G20, Prilog III., od 9. do 10. srpnja 2016., Šangaj.

(18)

Članci 63. i 49. UFEU-a.

(19)

Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL L 24, 29.1.2004., str. 1.).

(20)

Radni dokument službi Komisije SWD(2013) 318.

(21)

 Direktiva (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije.

(22)

Ti su sektori energetika, prijevoz, bankarstvo, infrastrukture financijskog tržišta, zdravstvo, opskrba vodom za piće te pružatelji digitalne infrastrukture i usluga.

(23)

Uredba (EZ) br. 1008/2008 o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici.

(24)

 Direktiva 2009/73/EZ o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ te Direktiva 2009/72/EZ o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ.

(25)

Direktiva 94/22/EZ od 30. svibnja 1994. o uvjetima za davanje i korištenje odobrenja za traženje, istraživanje i proizvodnju ugljikovodika.

(26)

COM(2014) 330.

(27)

Nova Uredba kojom se stavlja izvan snage Uredba (EU) br. 994/2010 trenutačno je u procesu donošenja. Očekuje se da će stupiti na snagu tijekom jeseni 2017. Kad je riječ o električnoj energiji, COM(2016) 862, Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o pripremljenosti za rizike u sektoru električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2005/89/EZ.

(28)

Članak 207. UFEU-a.

(29)

Konkretno, predmet C-483/99, Komisija protiv Francuske, predmet C-463/00, Komisija protiv Španjolske, predmet C-326/07, Komisija protiv Italije, predmet C-212/09 Komisija protiv Portugala, predmet C-244/11 Komisija protiv Grčke.

(I)

CONFIDENTIAL        3