EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 23.11.2016.

COM(2016) 854 final

2016/0364(COD)

Prijedlog

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Direktive 2013/36/EU u pogledu izuzetih subjekata, financijskih holdinga, mješovitih financijskih holdinga, primitaka, nadzornih mjera i ovlasti te mjera za očuvanje kapitala

(Tekst značajan za EGP)

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi i ciljevi prijedloga

Tijekom proteklih godina EU je proveo korjenitu reformu regulatornog okvira za financijske usluge u cilju jačanja otpornosti institucija (tj. kreditnih institucija i investicijskih društava) koje djeluju u financijskom sektoru EU-a, koja se uglavnom temeljila na globalnim standardima dogovorenima s međunarodnim partnerima EU-a. Paket reformi posebno je uključivao Uredbu (EU) br. 575/2013 (Uredba o kapitalnim zahtjevima ili CRR) i Direktivu 2013/36/EU (Direktiva o kapitalnim zahtjevima ili CRD) o bonitetnim zahtjevima za institucije i nadzoru nad institucijama, Direktivu 2014/59/EU (Direktiva o oporavku i sanaciji banaka ili BRRD) o oporavku i sanaciji institucija te Uredbu (EU) br. 806/2014 o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu (SRM).

obvezujući omjer financijske poluge kojim će se spriječiti da institucije pretjerano povećaju financijsku polugu, npr. kako bi nadoknadile nisku profitabilnost;

obvezujući omjer neto stabilnih izvora financiranja (NSFR) koji će se temeljiti na poboljšanom portfelju financiranja institucija te kojim će se uspostaviti usklađeni standard za određivanje koliko je stabilnih dugoročnih izvora financiranja potrebno instituciji da prebrodi razdoblja stresnih uvjeta na tržištu i u pogledu financiranja;

kapitalni zahtjevi osjetljiviji na rizik za institucije koje u značajnoj mjeri trguju vrijednosnim papirima i izvedenicama, kojima će se spriječiti prevelika razlika u tim zahtjevima koja se ne temelji na profilima rizičnosti institucija;

naposljetku, novi standardi za ukupnu sposobnost pokrivanja gubitaka (TLAC) globalnih sistemski važnih institucija (GSV institucije), kojim će se od tih institucija zahtijevati veća sposobnost pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije, riješiti pitanje povezanosti na globalnim financijskim tržištima te dodatno ojačati sposobnost EU-a da sanira posrnule GSV institucije dovodeći pritom rizike za porezne obveznike na najmanju moguću mjeru.

U Komunikaciji od 24. studenoga 2015. Komisija je prepoznala potrebu za daljnjim smanjenjem rizika te se obvezala predstaviti zakonodavni prijedlog koji se temelji na prethodno navedenim međunarodnim sporazumima. Tim mjerama smanjenja rizika dodatno će se ojačati otpornost europskog bankarskog sustava i povjerenje tržišta u taj sustav, ali će se i pružiti osnova za daljnji napredak u dovršetku bankarske unije. Potrebu za daljnjim konkretnim zakonodavnim mjerama u smislu smanjenja rizika u financijskom sektoru u svojim je zaključcima od 17. lipnja 2016. prepoznalo i Vijeće Ecofin. U rezoluciji Europskog parlamenta od 10. ožujka 2016. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2015. isto se tako navode neka područja u postojećem regulatornom okviru koja bi se mogla dodatno riješiti.

Istodobno, Komisija je morala uzeti u obzir postojeći regulatorni okvir i razvoj događaja u području propisa na međunarodnoj razini te odgovoriti na izazove koji utječu na gospodarstvo EU-a, posebno potrebu za promicanjem rasta i otvaranja radnih mjesta u doba nesigurnih gospodarskih izgleda. Kako bi se ojačalo gospodarstvo Unije, pokrenuto je nekoliko važnih inicijativa politika, kao što su Plan ulaganja za Europu (EFSU) i unija tržišta kapitala. Sposobnost institucija da pridonose financiranju gospodarstva potrebno je ojačati bez narušavanja stabilnosti regulatornog okvira. Kako bi se osiguralo da nedavne reforme u financijskom sektoru budu u nesmetanoj interakciji međusobno i s novim inicijativama politika, ali i s nedavnim širim reformama u financijskom sektoru, Komisija je, na temelju poziva na očitovanje, provela temeljitu sveobuhvatnu procjenu postojećeg okvira za financijske usluge (uključujući CRR, CRD, BRRD i SRMR). Ocijenjena je i nadolazeća revizija globalnih standarda iz šire perspektive utjecaja na gospodarstvo.

Osim toga, na temelju poziva na očitovanje, cilj je prijedloga poboljšanje postojećih pravila. Analiza koju je provela Komisija pokazala je da se sadašnji okvir može primijeniti na proporcionalniji način, posebno uzimajući u obzir situaciju u kojoj se nalaze manje i jednostavnije institucije kad se čini da neki od trenutačnih zahtjeva u pogledu objavljivanja i izvješćivanja te složenih knjiga trgovanja nisu opravdani bonitetnim razlozima. Nadalje, Komisija je razmotrila rizik povezan sa zajmovima koji se daju MSP-ovima i za financiranje infrastrukturnih projekata te je utvrdila da bi za neke od tih zajmova bilo opravdano primijeniti kapitalne zahtjeve koji su niži od onih koji se trenutačno primjenjuju. U skladu s tim, ovim će se prijedlozima ispraviti ti zahtjevi te će se povećati proporcionalnost bonitetnog okvira za institucije. Time će se sposobnost institucija da pridonose financiranju gospodarstva ojačati, a da se pritom ne naruši stabilnost regulatornog okvira.

•Usklađenost s postojećim odredbama u tom području politike

•Usklađenost s drugim politikama Unije

Četiri godine nakon što su se europski šefovi država i vlada dogovorili o stvaranju bankarske unije uspostavljena su dva njezina stupa, jedinstveni nadzor i sanacija, koja imaju čvrsti temelj u jedinstvenim pravilima za sve institucije iz EU-a. Iako je ostvaren znatan napredak, potrebno je poduzeti daljnje korake za dovršenje bankarske unije, što uključuje i stvaranje jedinstvenog sustava osiguranja depozita.

Revizija CRR-a i CRD-a dio je mjera za smanjenje rizika koje je potrebno poduzeti radi daljnjeg jačanja otpornosti bankarskog sektora, a koje se provode usporedno s postupnim uvođenjem europskog sustava osiguranja depozita (EDIS). Istodobno je cilj revizije osigurati stalna jedinstvena pravila za sve institucije iz EU-a, neovisno o tome jesu li u bankarskoj uniji ili izvan nje. Opći ciljevi ove inicijative, kako su prethodno opisani, u potpunosti su usklađeni i povezani s temeljnim ciljevima EU-a usmjerenima na promicanje financijske stabilnosti, smanjenje vjerojatnosti i opsega potpore poreznih obveznika u slučaju sanacije institucija te pridonošenje skladnom i održivom financiranju gospodarske aktivnosti, čime se potiče visoka razina konkurentnosti i zaštite potrošača.

Ti su opći ciljevi isto tako u skladu s ciljevima ostalih, prethodno opisanih važnih inicijativa EU-a.

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

Predložene izmjene temelje se na istoj pravnoj osnovi kao i zakonodavni akti koji se mijenjaju, tj. na članku 114. UFEU-a kad je riječ o prijedlogu uredbe o izmjeni CRR-a te članku 53. stavku 1. UFEU-a kad je riječ o prijedlogu direktive o izmjeni CRD-a IV.

•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

Ciljevi koji se žele ostvariti predloženim mjerama usmjereni su na dopunjavanje postojećeg zakonodavstva EU-a te se stoga mogu najbolje ostvariti na razini EU-a, a ne različitim nacionalnim inicijativama. Nacionalne mjere kojima se nastoji, na primjer, smanjiti financijska poluga institucija te povećati kapitalni zahtjevi u pogledu stabilnosti njihovih izvora financiranja i knjige trgovanja ne bi bile jednako učinkovite u osiguravanju financijske stabilnosti kao pravila EU-a, s obzirom na slobodu institucija da se poslovno nastanjuju i pružaju usluge u drugim državama članicama te posljedični stupanj prekograničnog pružanja usluga, tokova kapitala i integracije tržišta. Upravo suprotno, nacionalnim mjerama moglo bi se narušiti tržišno natjecanje te utjecati na tokove kapitala. Osim toga, donošenje nacionalnih mjera bilo bi i pravno problematično s obzirom na to da su CRR-om već regulirana bankarska pitanja, među ostalim i zahtjevi koji se odnose na financijsku polugu (izvješćivanje), likvidnost (konkretno, koeficijent likvidnosne pokrivenosti ili LCR) i knjigu trgovanja.

•Proporcionalnost

Proporcionalnost je bila sastavni dio procjene učinka priložene prijedlogu. Ne samo da su sve predložene opcije u različitim regulatornim područjima pojedinačno ocijenjene u odnosu na cilj proporcionalnosti, nego je i nedostatak proporcionalnosti u okviru postojećih pravila prikazan kao zaseban problem te su analizirane specifične opcije čiji je cilj smanjenje administrativnih troškova i troškova usklađivanja za manje institucije (vidi odjeljke 2.9. i 4.9. procjene učinka).

•Odabir instrumenta

Predlaže se da se mjere provedu izmjenom CRR-a i CRD-a uredbom, odnosno direktivom. Predložene se mjere zaista odnose na postojeće odredbe ugrađene u te pravne instrumente ili se one njima dodatno razvijaju (likvidnost, financijska poluga, primici, proporcionalnost).

U pogledu novog standarda za TLAC koji je potvrdio FSB, predlaže se da se najveći dio standarda ugradi u CRR jer se samo uredbom može postići potrebna ujednačena primjena, kao što je to slučaj i s postojećim kapitalnim zahtjevima koji se temelje na rizicima. Donošenjem bonitetnih zahtjeva u obliku izmjene CRR-a osiguralo bi se da ti zahtjevi budu izravno primjenjivi na GSV institucije. Time bi se države članice spriječilo da provode različite nacionalne zahtjeve u području u kojem je poželjna potpuna usklađenost radi sprječavanja nejednakih uvjeta. Međutim, bit će potrebno prilagoditi trenutačne pravne odredbe u okviru BRRD-a kako bi se osiguralo da zahtjev za TLAC te minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) budu u potpunosti međusobno usklađeni i povezani.

Neke od predloženih izmjena CRD-a koje utječu na proporcionalnost ostavile bi državama članicama određeni stupanj fleksibilnosti koja im omogućuje zadržavanje drukčijih pravila u fazi prijenosa tih izmjena u nacionalno pravo. Time bi se državama članicama dala mogućnost uvođenja strožih pravila u pogledu nekih pitanja, kao što su ona koja se odnose na primitke ili izvješćivanje.

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA

•Savjetovanja s dionicima

Komisija je provela niz inicijativa kako bi ocijenila jesu li postojeći bonitetni okvir i predstojeće revizije globalnih standarda najprimjereniji instrumenti za osiguravanje bonitetnih ciljeva za institucije iz EU-a te hoće li se njima i dalje osiguravati potrebni izvori financiranja za gospodarstvo EU-a.

U srpnju 2015. Komisija je pokrenula javno savjetovanje o mogućem učinku CRR-a i CRD-a na bankovno financiranje gospodarstva EU-a, s posebnim naglaskom na financiranje MSP-ova i infrastrukture, a u rujnu 2015. objavila je poziv na očitovanje 1 koji se odnosio na cjelokupno financijsko zakonodavstvo EU-a. Tim dvjema inicijativama željeli su se dobiti empirijski dokazi i konkretne povratne informacije o i. pravilima koja utječu na sposobnost gospodarstva da se financira i da raste, ii. nepotrebnim regulatornim opterećenjima, iii. interakcijama, nedosljednostima i nedostacima u pravilima te iv. pravilima koja dovode do neželjenih posljedica. Osim toga, Komisija je prikupila stajališta dionika u okviru posebnih analiza provedenih u pogledu odredaba kojima se reguliraju primici 2 i proporcionalnosti pravila iz CRR-a i CRD-a. Konačno, pokrenuto je javno savjetovanje u kontekstu studije čiju je izradu Komisija naručila kako bi se ocijenio učinak CRR-a na bankovno financiranje gospodarstva 3 .

Sve prethodno navedene inicijative pružile su jasne dokaze da je potrebno ažurirati i upotpuniti trenutačna pravila kako bi se i. dodatno smanjili rizici u bankarskom sektoru i time smanjilo oslanjanje na državnu potporu i novac poreznih obveznika u slučaju krize te ii. povećala sposobnost institucija da usmjeravaju odgovarajuća sredstva u gospodarstvo.

U prilozima 1. i 2. procjene učinka navodi se sažetak savjetovanja, revizija i izvješća.

•Procjena učinka

O procjeni učinka 4 raspravljalo se s Odborom za nadzor regulative te je ona odbijena 7. rujna 2016. Nakon odbijanja procjena učinka poboljšana je dodavanjem i. boljeg objašnjenja konteksta prijedloga u okviru politike (tj. njegova odnosa prema kretanjima politike na međunarodnoj razini i na razini EU-a), ii. više podataka o stajalištima dionika te iii. dodatnih dokaza o učincima (u smislu koristi i troškova) različitih opcija politike istraženih u procjeni učinka. Odbor za nadzor regulative dao je 27. rujna 2016. pozitivno mišljenje 5 o ponovno dostavljenoj procjeni učinka. Procjena učinka priložena je prijedlogu. Prijedlog je i dalje usklađen s procjenom učinka.

Kako je vidljivo iz simulacijske analize i makroekonomskog modela izrađenog u procjeni učinka, treba očekivati ograničene troškove uvođenja novih zahtjeva, posebno novih bazelskih standarda, kao što su oni koji se odnose na omjer financijske poluge i knjigu trgovanja. Procijenjeni dugoročni učinak na bruto domaći proizvod (BDP) kreće se od –0,03 % do –0,06 %, a povećanje troškova financiranja za bankarski sektor procjenjuje se na manje od tri bazna boda u najekstremnijem scenariju. U pogledu koristi simulacijska je vježba pokazala da bi se javna sredstva potrebna za potporu bankarskom sustavu u slučaju financijske krize slične onoj iz 2007. – 2008. smanjila za 32 %, što je smanjenje sa 51 milijarde EUR na 34 milijarde EUR.

•Primjerenost propisa i pojednostavnjenje

Očekuje se da će se zadržavanjem pojednostavnjenih pristupa pri izračunu kapitalnih zahtjeva osigurati stalna proporcionalnost pravila za manje institucije. Nadalje, dodatnim mjerama za povećanje proporcionalnosti nekih zahtjeva (koji se odnose na izvješćivanje, objavljivanje i primitke) za te bi se institucije trebalo smanjiti administrativno opterećenje i opterećenje u vezi s usklađivanjem.

Kad je riječ o MSP-ovima, očekuje se da će predložena ponovna kalibracija kapitalnih zahtjeva za izloženost institucija prema MSP-ovima imati pozitivan učinak na financiranje MSP-ova. To bi u prvom redu utjecalo na MSP-ove čije su trenutačne izloženosti iznad 1,5 milijuna EUR jer prema postojećim pravilima te izloženosti ne podliježu pomoćnom faktoru za MSP-ove.

Očekuje se da će ostali elementi prijedloga, posebno oni koji su usmjereni na poboljšanje otpornosti institucija na buduće krize, povećati održivost kreditiranja MSP-ova.

Konačno, očekuje se da će se mjerama usmjerenima na smanjenje troškova usklađivanja za institucije, posebno manje i jednostavnije institucije, smanjiti troškovi zaduživanja za MSP-ove.

Iz perspektive trećih zemalja prijedlogom će se povećati stabilnost financijskih tržišta EU-a i time smanjiti vjerojatnost i troškovi mogućih negativnih prelijevanja za globalna financijska tržišta. Osim toga, predloženim će se izmjenama dodatno uskladiti regulatorni okvir u cijeloj Uniji i time znatno smanjiti administrativni troškovi za institucije iz trećih zemalja koje posluju u EU-u.

Prijedlog je u skladu s prioritetom Komisije za uspostavu jedinstvenog digitalnog tržišta.

•Temeljna prava

EU je posvećen visokim standardima zaštite temeljnih prava i potpisnik je brojnih konvencija o ljudskim pravima. U tom kontekstu prijedlog vjerojatno neće izravno utjecati na ta prava, kako su navedena u glavnim konvencijama UN-a o ljudskim pravima, Povelji Europske unije o temeljnim pravima, koja je sastavni dio ugovorâ EU-a, te Europskoj konvenciji o ljudskim pravima (ECHR).

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

Ovaj prijedlog nema utjecaj na proračun Unije.

5.OSTALI ELEMENTI

•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

Očekuje se da će predložene izmjene početi stupati na snagu najranije u 2019. Izmjene su blisko povezane s ostalim odredbama CRR-a i CRD-a koje su već na snazi i prate se od 2014.

BCBS i EBA nastavit će prikupljati podatke potrebne za praćenje omjera financijske poluge i novih mjera likvidnosti kako bi se omogućile buduće procjene učinaka novih alata politike. Redoviti postupci nadzorne provjere i ocjene (SREP) te testiranja otpornosti na stres isto će tako pomoći u praćenju utjecaja novih predloženih mjera na predmetne institucije te u ocjenjivanju primjerenosti fleksibilnosti i proporcionalnosti predviđenih kako bi se uzele u obzir posebnosti manjih institucija. Osim toga, službe Komisije i dalje će sudjelovati u radnim skupinama BCBS-a i zajedničkoj radnoj skupini koju su osnovali Europska središnja banka (ESB) i EBA radi praćenja dinamike kapitalnih i likvidnosnih pozicija institucija na svjetskoj razini i na razini EU-a.

Skup pokazatelja za praćenje napretka u ostvarivanju rezultata koji proizlaze iz provedbe izabranih opcija sastoji se od sljedećega:

Za omjer neto stabilnih izvora financiranja (NSFR):

Za omjer financijske poluge:

Za MSP-ove:

Za TLAC:

Za knjigu trgovanja:

Za primitke:

Za proporcionalnost:

U roku od pet godina od datuma primjene predloženih mjera ocijenit će se učinci prijedloga na temelju metodologije koja će biti dogovorena s EBA-om ubrzo nakon donošenja. EBA će biti zadužena za određivanje i prikupljanje podataka potrebnih za praćenje prethodno navedenih pokazatelja i ostalih pokazatelja potrebnih za evaluaciju izmijenjenog CRR-a i CRD-a. Metodologija bi se mogla razviti za pojedinačne opcije ili za skup međusobno povezanih opcija, ovisno o okolnostima prije pokretanja evaluacije te o rezultatima pokazatelja praćenja.

Kontinuirano će se osiguravati usklađenost i provedba, prema potrebi i tako što će Komisija pokretati povredbene postupke u slučajevima neprenošenja ili neispravnog prenošenja ili neispravne primjene zakonodavnih mjera. O povredama prava EU-a može se izvješćivati preko Europskog sustava financijskog nadzora (ESFS), uključujući nacionalna nadležna tijela i EBA-u te preko ESB-a. EBA će isto tako nastaviti objavljivati redovita izvješća o praćenju provedbe okvira Basel III o bankarskom sustavu EU-a. Tim se programom prate učinci zahtjeva okvira Basel III (koji se provode CRR-om i CRD-om) na institucije iz EU-a, posebno u pogledu stopa kapitala institucija (onih koje se temelje na riziku i onih koje se ne temelje na riziku) te omjera likvidnosti (LCR, NSFR). Odvija se usporedno s programom koji provodi BCBS.

•Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga

Izuzeti subjekti

Članak 2. stavak 5. CRD-a mijenja se kako bi se dodale institucije u Hrvatskoj koje su Ugovorom o pristupanju bile izuzete iz primjene CRD-a i CRR-a.

U pojedinim su državama članicama javne razvojne banke i kreditne unije već izuzete iz regulatornog okvira CRD-a i CRR-a. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti poslovanja, sve bi se države članice trebale moći koristiti mogućnošću da takvim vrstama subjekata odobre poslovanje samo u skladu s nacionalnim regulatornim mjerama zaštite koje su razmjerne rizicima koji nastaju iz njihova poslovanja. U tu se svrhu Komisija u svojem Akcijskom planu o izgradnji unije tržišta kapitala od 30. rujna 2015. obvezala da će istražiti mogućnost da sve države članice odobre kreditne unije koje djeluju izvan EU-ova okvira kapitalnih zahtjeva za banke. U skladu s tim obvezama i na zahtjev Nizozemske kreditne unije u Nizozemskoj isto tako su uvrštene na popis institucija u članku 2. stavku 5. CRD-a. Nadalje, u CRD se dodaju članak 2. stavak 5.a i članak 2. stavak 5.b kako bi se institucije u drugim državama članicama koje su slične onima koje su već uvrštene na popis mogle izuzeti iz regulatornog okvira CRD-a i CRR-a. Tim se člancima Komisija ovlašćuje da iz CRD-a izuzme posebne institucije ili kategorije institucija, uz uvjet da ispunjavaju jasno utvrđene kriterije. Ta se nova izuzeća na banke slične javnim razvojnim bankama ili na cijeli sektor kreditnih unija države članice mogu primijeniti samo na temelju svakog pojedinog slučaja.

Članak 9. stavak 2. mijenja se kako bi se bolje formulirala izuzeća od zabrane da osobe ili društva koji nisu kreditne institucije obavljaju djelatnost primanja depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti. Pojašnjeno je da se zabrana ne primjenjuje na osobe ili društva čije osnivanje i obavljanje djelatnosti podliježe drugom pravu Unije koje nije CRD u mjeri u kojoj se njihove djelatnosti koje podliježu tom drugom pravu Unije mogu smatrati primanjem depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti. To ne sprečava da subjekt podliježe izdavanju odobrenja za rad u skladu s CRD-om i tim drugim zakonodavstvom Unije. Nadalje, pojašnjeno je da se iz zabrane iz članka 9. stavka 1. CRD-a izuzimaju samo subjekti koji su navedeni u članku 2. stavku 5. CRD-a zbog činjenice da su obuhvaćeni posebnim nacionalnim pravnim okvirima, čime se uklanja dvosmislenost sadašnjeg teksta.

Stup 2. – kapitalni zahtjevi i smjernice

Sadašnji tekst pravila koja se odnose na dodatne kapitalne zahtjeve koje utvrđuju nadležna tijela u skladu s člankom 104. omogućuje različita tumačenja slučajeva u kojima se ti zahtjevi mogu odrediti te načina na koji se ti zahtjevi pozicioniraju u odnosu na minimalne kapitalne zahtjeve iz članka 92. Uredbe o kapitalnim zahtjevima (CRR) i na zahtjev za kombinirani zaštitni sloj (članak 128.). Ta su različita tumačenja dovela do znatnih razlika u iznosima kapitala koji su određeni pojedinačnim institucijama u državama članicama te do razlika u pragovima za primjenu ograničenja raspodjele predviđenih člankom 141. Osim toga, u sadašnjem se tekstu ne govori o mogućnosti da nadležna tijela institucijama priopće da od njih očekuju da imaju regulatorni kapital koji premašuje minimalne kapitalne zahtjeve, dodatne kapitalne zahtjeve i zahtjev za kombinirani zaštitni sloj. U izmijenjenom članku 104. navodi se, uz ostale ovlasti nadležnih tijela, i mogućnost određivanja dodatnih kapitalnih zahtjeva. Novim člankom 104.a pojašnjavaju se uvjeti određivanja dodatnih kapitalnih zahtjeva te naglašava da je narav tih zahtjeva specifična za svaku instituciju. Dodaje se novi članak 104.b kojim se jasno utvrđuju glavne značajke smjernica o kapitalu, a članak 113. izmijenjen je kako bi se predvidjelo da bi se o smjernicama o kapitalu trebalo raspravljati i u okviru kolegija nadzornih tijela. Umeće se novi članak 141.a kako bi se bolje pojasnio, za potrebe ograničenja raspodjele, odnos između dodatnih kapitalnih zahtjeva, minimalnih kapitalnih zahtjeva, zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, MREL-a i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj (redoslijed). Konačno, mijenja se članak 141. kako bi se redoslijed uzeo u obzir pri izračunu najvećeg raspodjeljivog iznosa.

Stup 2. – izvješćivanje i objavljivanje

Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje i osigurao proporcionalniji režim izvješćivanja i objavljivanja iz stupa 2., prijedlogom se mijenja članak 104. stavak 1. CRD-a kako bi se ograničilo diskrecijsko pravo nadležnih tijela kad institucijama određuju dodatne obveze izvješćivanja i objavljivanja. Nadležna tijela imat će pravo iskoristiti te nadzorne ovlasti samo ako su ispunjeni pravni uvjeti utvrđeni u novom članku 104. stavku 2.

Ograničavanje postupka nadzorne provjere i ocjene (SREP) i stupa 2. na mikrobonitetne svrhe

Nedavno je iskustvo pokazalo da bi bilo korisno jasnije razgraničiti područja odgovornosti nadležnih i imenovanih tijela. To se posebno odnosi na postupak nadzorne provjere i ocjene (SREP) te odgovarajuće nadzorne zahtjeve. Nadležna tijela odgovorna su za SREP i za određivanje odgovarajućih nadzornih zahtjeva specifičnih za pojedinu instituciju (takozvani „zahtjevi stupa 2.”). U tom kontekstu mogu ocijeniti i sistemski rizik koji proizlazi iz određene institucije te na njega odgovoriti tako što će toj instituciji odrediti nadzorne zahtjeve. Primjenom mjera stupa 2. može se u tom kontekstu umanjiti djelotvornost i učinkovitost ostalih makrobonitetnih instrumenata. U tom kontekstu prijedlogom se predviđa da bi SREP i odgovarajuće nadzorne zahtjeve trebalo ograničiti isključivo na mikrobonitetne aspekte. U skladu s tim mijenjaju se članci 97., 98., 99. i 105. Članak 103. briše se, a pojašnjenje se navodi u novom članku 104.a stavku 1. kojim se predviđa da se dodatni kapitalni zahtjev iz točke (a) članka 104. ne određuje za pokriće makrobonitetnih ili sistemskih rizika.

Uvođenje izmijenjenog okvira za kamatni rizik

Kao posljedica međunarodnih kretanja u pogledu mjerenja kamatnog rizika mijenjaju se članci 84. i 98. ove Direktive te članak 448. CRR-a kako bi se uveo revidirani okvir za obuhvaćanje kamatnih rizika za pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje. Izmjene uključuju uvođenje zajedničkog standardiziranog pristupa koji bi institucije mogle primijeniti za obuhvaćanje tih rizika ili čiju bi primjenu nadležna tijela mogla zahtijevati od institucije kad sustavi koje je institucija razvila za obuhvaćanje tih rizika nisu zadovoljavajući, poboljšani test netipičnih vrijednosti te zahtjeve za objavu. Osim toga, člankom 84. CRD-a EBA je zadužena razraditi detalje standardizirane metodologije u pogledu kriterija i uvjeta koje bi institucije trebale slijediti radi utvrđivanja, ocjenjivanja i smanjenja kamatnih rizika te upravljanja njima. Člankom 98. CRD-a EBA je također zadužena utvrditi šest nadzornih scenarija šoka koji se primjenjuju na kamatne stope i zajedničku pretpostavku koju institucije moraju primijeniti za test netipičnih vrijednosti.

Financijski holdinzi, mješoviti financijski holdinzi

Posredničko matično društvo u EU-u

Kako bi se olakšala provedba međunarodno dogovorenih standarda za unutarnju sposobnost pokrivanja gubitaka za GSV institucije izvan EU-a u pravu Unije te općenito pojednostavnio i ojačao postupak sanacije grupa iz trećih zemalja koje obavljaju značajne djelatnosti u EU-u, člankom 21.b CRD-a uvodi se novi zahtjev za osnivanje posredničkog matičnog društva u EU-u kad dvije institucije s poslovnim nastanom u EU-u ili više njih imaju isto krajnje matično društvo u trećoj zemlji. Posredničko matično društvo u EU-u može biti holding koji podliježe zahtjevima CRR-a i CRD-a ili institucija iz EU-a. Taj se zahtjev primjenjuje samo na grupe iz trećih zemalja za koje je utvrđeno da su GSV institucije izvan EU-a ili da imaju subjekte na području EU-a čija ukupna imovina iznosi najmanje 30 milijardi EUR (pri izračunu se uzima u obzir imovina društava kćeri i podružnica tih grupa iz trećih zemalja).

Primici

Cilj je izmjena koje se odnose na odredbe o primicima i rješavanje potrebe za proporcionalnijim pravilima koju je Komisija utvrdila u okviru provjere, i to tako što se institucijama koje kotiraju na burzi dopušta upotreba instrumenata povezanih s dionicama radi ispunjavanja zahtjeva CRD-a.

2016/0364 (COD)

Prijedlog

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Direktive 2013/36/EU u pogledu izuzetih subjekata, financijskih holdinga, mješovitih financijskih holdinga, primitaka, nadzornih mjera i ovlasti te mjera za očuvanje kapitala

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke, 6

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija 7 ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća 8 i Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća 9 donesene su kao odgovor na financijske krize koje su se javile u razdoblju 2007. – 2008. Tim se zakonodavnim mjerama znatno pridonijelo jačanju financijskog sustava Unije i institucije su se učinile otpornijima na moguće buduće šokove. Iako su izuzetno opsežne, tim se mjerama nisu riješili svi utvrđeni nedostaci koji utječu na institucije. Isto tako, neke od izvorno predloženih mjera bile su podvrgnute klauzulama o preispitivanju, a neke nisu bile dovoljno precizno utvrđene da bi ih se moglo neometano provesti.

(2)Cilj je ove Direktive riješiti probleme u vezi s odredbama za koje je dokazano da nisu dovoljno jasne te su stoga podložne različitim tumačenjima ili za koje je utvrđeno da previše opterećuju određene institucije. Sadržava i prilagodbe Direktive 2013/36/EU koje su potrebne nakon donošenja drugog relevantnog zakonodavstva Unije, poput Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća 10 , ili zbog usporedno predloženih izmjena Uredbe (EU) br. 575/2013. Konačno, predloženim se izmjenama bolje usklađuje trenutačni regulatorni okvir s razvojem događaja na međunarodnoj razini kako bi se promicala dosljednost i usporedivost među jurisdikcijama.

(3)Financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi mogli bi biti matična društva bankarskih grupa, a primjena bonitetnih zahtjeva predviđena je na temelju konsolidiranog položaja takvih holdinga. S obzirom na to da institucija koja je pod kontrolom takvih holdinga možda neće uvijek ispunjavati zahtjeve na konsolidiranoj osnovi, u skladu je s opsegom konsolidacije da se financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi izravno obuhvate područjem primjene Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013. Stoga je za financijske holdinge i mješovite financijske holdinge potreban poseban postupak izdavanja odobrenja za rad, kao i nadzor od strane nadležnih tijela. Time bi se osiguralo da holding izravno ispunjava bonitetne zahtjeve koji se primjenjuju na konsolidiranoj osnovi te da ne podliježe bonitetnim zahtjevima koji se primjenjuju na pojedinačnoj osnovi.

(4)Konsolidirajućem nadzornom tijelu povjerene su glavne odgovornosti u pogledu nadzora na konsolidiranoj osnovi. Stoga bi izdavanje odobrenja za rad te bonitetni nadzor nad financijskim holdinzima i mješovitim financijskim holdinzima isto tako trebalo povjeriti konsolidirajućem nadzornom tijelu. Europska središnja banka pri izvršavanju zadaća u provedbi nadzora na konsolidiranoj osnovi nad matičnim društvima kreditnih institucija u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (g) Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 11 trebala bi isto tako biti odgovorna za izdavanje odobrenja za rad financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga te za nadzor nad njima.

(5)Iz Izvješća Komisije COM(2016) 510 od 28. srpnja 2016. vidljivo je da neka načela, to jest zahtjevi u pogledu odgode i isplate u instrumentima koji su utvrđeni u članku 94. stavku 1. točkama (l) i (m) Direktive 2013/36/EU, kada se primjenjuju na male i jednostavne institucije, donose preveliko opterećenje i nisu razmjerna svojim bonitetnim koristima. Slično tomu, utvrđeno je da trošak primjene tih zahtjeva premašuje njihove bonitetne koristi kad je riječ o zaposlenicima koji primaju niske iznose varijabilnih primitaka jer se takvim iznosima varijabilnih primitaka zaposlenicima daju mali ili nikakvi poticaji za prekomjerno preuzimanje rizika. Prema tome, iako bi se od svih institucija općenito trebalo zahtijevati da primjenjuju sva načela na sve svoje zaposlenike čije profesionalne aktivnosti imaju značajan utjecaj na njihov profil rizičnosti, ovom je Direktivom potrebno izuzeti male i jednostavne institucije te zaposlenike koji primaju niske iznose varijabilnih primitaka iz primjene načela odgode i isplate u instrumentima.

(6)Kako bi se osigurala nadzorna konvergencija i potaknulo stvaranje jednakih uvjeta za institucije te odgovarajuću zaštitu deponenata, ulagatelja i potrošača u Uniji, potrebni su jasni, dosljedni i usklađeni kriteriji za utvrđivanje malih i jednostavnih institucija te niskih iznosa varijabilnih primitaka. Istodobno je primjereno ponuditi nadležnim tijelima određenu fleksibilnost za donošenje strožeg pristupa kada to smatraju potrebnim. 

(7)Direktivom 2013/36/EU zahtijeva se da se znatan dio, i u svakom slučaju barem 50 % svakog varijabilnog primitka, sastoji ravnomjerno od dionica ili istovjetnih vlasničkih udjela, ovisno o pravnoj strukturi predmetne institucije, ili od instrumenata povezanih s dionicama ili istovjetnih negotovinskih instrumenata, u slučaju institucije koja ne kotira na burzi; i, ako je moguće, od alternativnih instrumenata osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala koji ispunjuju određene uvjete. Ovim se načelom upotreba instrumenata povezanih s dionicama ograničava na institucije koje ne kotiraju na burzi, a od institucija koje kotiraju na burzi zahtijeva se upotreba dionica. Izvješćem Komisije COM(2016) 510 od 28. srpnja 2016. utvrđeno je da upotreba dionica može dovesti do znatnih administrativnih opterećenja i troškova za institucije koje kotiraju na burzi. Istovremeno, jednake bonitetne koristi mogu se postići dopuštanjem institucijama koje kotiraju na burzi da upotrebljavaju instrumente povezane s dionicama koji prate vrijednost dionica. Stoga bi mogućnost upotrebe instrumenata povezanih s dionicama trebalo proširiti na institucije koje kotiraju na burzi.

(8)Dodatni kapitalni zahtjevi koje određuju nadležna tijela važan su pokretač za ukupnu razinu regulatornog kapitala institucije i bitni su za sudionike na tržištu jer razina određenog dodatnog regulatornog kapitala utječe na prag za primjenu ograničenja na isplate dividendi, isplate bonusa i plaćanja po instrumentima dodatnog osnovnog kapitala. Potrebno je utvrditi jasnu definiciju uvjeta pod kojima bi trebalo određivati dodatne kapitalne zahtjeve kako bi se osiguralo da se pravila dosljedno primjenjuju u svim državama članicama te da tržište ispravno funkcionira.

(9)Dodatne kapitalne zahtjeve koje određuju nadležna tijela trebalo bi utvrditi u odnosu na specifičan položaj pojedine institucije i oni bi trebali biti opravdani. Ti se zahtjevi ne bi smjeli upotrebljavati za rješavanje makrobonitetnih rizika te bi, u skladu s redoslijedom kapitalnih zahtjeva, trebali biti pozicionirani iznad minimalnih kapitalnih zahtjeva te ispod zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj.

(10)Zahtjev u pogledu omjera financijske poluge u usporednom je odnosu prema kapitalnim zahtjevima koji se temelje na riziku. Stoga bi dodatne kapitalne zahtjeve koje određuju nadležna tijela radi rješavanja rizika prekomjerne financijske poluge trebalo dodati zahtjevu koji se odnosi na minimalni omjer financijske poluge, a ne minimalnim kapitalnim zahtjevima koji se temelje na riziku. Nadalje, svaki redovni osnovni kapital koji institucije upotrebljavaju da bi ispunile svoje zahtjeve koji se odnose na financijsku polugu može se upotrijebiti i za ispunjavanje kapitalnih zahtjeva koji se temelje na riziku, uključujući zahtjeve za kombinirani zaštitni sloj.

(11)Nadležna tijela trebala bi imati mogućnost obavijestiti instituciju o svakom dodatnom usklađivanju iznosa kapitala iznad minimalnih kapitalnih zahtjeva, dodatnih kapitalnih zahtjeva i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj za koje očekuju da ih institucije imaju kako bi se mogle nositi s budućim i dugoročnim situacijama. S obzirom na to da se ova smjernica odnosi na ciljani kapital, trebalo bi smatrati da je pozicionirana iznad kapitalnih zahtjeva i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj u smislu da neispunjavanje tog cilja ne povlači za sobom ograničenja raspodjele predviđena člankom 141. ove Direktive te se ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013 ne bi trebale propisati obveze objave za ovu smjernicu. Ako institucija opetovano ne dosegne ciljani kapital, nadležno tijelo trebalo bi imati pravo poduzeti nadzorne mjere te, prema potrebi, odrediti dodatne kapitalne zahtjeve.

(12)Ispitanici koji su se odazvali Komisijinu pozivu na očitovanje o regulatornom okviru EU-a za financijske usluge istaknuli su da je opterećenje povezano s obvezom izvješćivanja povećano zbog sustavnog izvješćivanja koje zahtijevaju nadležna tijela, a koje prelazi zahtjeve utvrđene Uredbom (EU) br. 575/2013. Komisija bi trebala pripremiti izvješće o tim dodatnim zahtjevima koji se odnose na sustavno izvješćivanje te procijeniti jesu li u skladu s jedinstvenim pravilima o nadzornom izvješćivanju.

(13)Odredbe Direktive 2013/36/EU koje se odnose na kamatni rizik koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje povezane su s odgovarajućim odredbama [Uredbe XX o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013], za koje je potrebno dulje razdoblje provedbe za institucije. Kako bi se uskladila primjena pravila o kamatnom riziku koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje, odredbe potrebne za usklađivanje s odgovarajućim odredbama ove Direktive trebale bi se primjenjivati od istog datuma kao i odgovarajuće odredbe Uredbe (EU) br. [XX].

(14)Kako bi se izračunavanje kamatnog rizika koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje provodilo na usklađen način u slučajevima kada interni sustavi koje institucije primjenjuju za mjerenje tog rizika nisu zadovoljavajući, Komisija bi trebala biti ovlaštena donijeti regulatorne tehničke standarde za detaljnu razradu standardiziranog pristupa s pomoću regulatornih tehničkih standarda utvrđenih u članku 84. stavku 4. ove Direktive, i to delegiranim aktima na temelju članka 290. UFEU-a i u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(15)Kako bi nadležna tijela bolje utvrđivala institucije koje u poslovima koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje mogu biti izložene prekomjernim gubicima zbog mogućih promjena u kamatnim stopama, Komisija bi trebala biti ovlaštena donijeti regulatorne tehničke standarde koji se odnose na utvrđivanje šest nadzornih scenarija šoka koje sve institucije moraju primjenjivati za izračunavanje promjena u ekonomskoj vrijednosti kapitala kako je navedeno u članku 98. stavku 5., na utvrđivanje zajedničkih pretpostavki koje institucije moraju primijeniti u svojim internim sustavima u svrhu tih izračuna te na određivanje moguće potrebe za posebnim kriterijima na temelju kojih će se utvrđivati institucije za koje je opravdano primijeniti nadzorne mjere nakon smanjenja neto kamatnog prihoda koje se može pripisati promjenama kamatnih stopa, i to delegiranim aktima na temelju članka 290. UFEU-a i u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(16)Kako bi se nadležna tijela usmjerila u utvrđivanju situacija u kojima bi trebalo odrediti dodatne kapitalne zahtjeve specifične za instituciju, Komisija bi trebala biti ovlaštena donijeti regulatorne tehničke standarde za mjerenje rizika ili elemenata rizika koji nisu ili nisu dovoljno obuhvaćeni kapitalnim zahtjevima iz Uredbe (EU) br. 575/2013, i to delegiranim aktima na temelju članka 290. UFEU-a i u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(17)U pojedinim su državama članicama javne razvojne banke i kreditne unije dosad izuzimane iz zakonodavstva Unije o kreditnim institucijama. Kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti, trebalo bi dopustiti da i ostale javne razvojne banke i kreditne unije budu izuzete iz zakonodavstva Unije o kreditnim institucijama te da posluju isključivo u skladu s nacionalnim regulatornim mjerama zaštite koje su razmjerne rizicima koji nastaju iz njihova poslovanja. Radi pružanja pravne sigurnosti potrebno je utvrditi jasne kriterije za ta dodatna izuzeća te Komisiji delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu utvrđivanja ispunjuju li određene institucije ili kategorije institucija te utvrđene kriterije.

(18)Prije donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Točnije, u cilju osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(19)S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest ojačati i poboljšati postojeće zakonodavstvo Unije kojim se osiguravaju jedinstveni bonitetni zahtjevi koji se primjenjuju na kreditne institucije i investicijska društva u cijeloj Uniji, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je nužno za ostvarivanje tih ciljeva.

(20)U skladu sa zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o eksplanatornim dokumentima, države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima obavijestima o svojim mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. Zakonodavac smatra da je slanje tih dokumenata opravdano u slučaju ove Direktive.

(21)Direktivu 2013/36/EU stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.
Izmjene Direktive 2013/36/EU

Direktiva 2013/36/EU mijenja se kako slijedi:

(1)Članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)stavak 5. mijenja se kako slijedi:

(1)točka 16. zamjenjuje se sljedećim:

„(16) u Nizozemskoj: na „Nederlandse Investeringsbank voor Ontwikkelingslanden NV”, „NV Noordelijke Ontwikkelingsmaatschappij”, „NV Industriebank Limburgs Instituut voor Ontwikkeling en Financiering”, „Overijsselse Ontwikkelingsmaatschappij NV” i „kredietunies”;”,

(2)dodaje se sljedeća točka 24.:

„(24) u Hrvatskoj na: kreditne unije i Hrvatsku banku za obnovu i razvitak.”,

(b)umeću se sljedeći stavci 5.a i 5.b:

„5.a    Ova se Direktiva ne primjenjuje na instituciju za koju Komisija, na temelju informacija koje su joj dostupne, u delegiranom aktu donesenom u skladu s člankom 148. utvrdi da ispunjava sve sljedeće uvjete ne dovodeći u pitanje primjenu pravilâ o državnoj potpori:

(a)osnovana je u skladu s javnim pravom središnje države odnosno područne (regionalne) ili lokalne samouprave države članice;

(b)zakonima i drugim propisima kojima je institucija uređena potvrđuje se da je njezina djelatnost ograničena na unapređivanje određenih ciljeva javne financijske, socijalne ili ekonomske politike u skladu sa zakonima i drugim propisima kojima je ta institucija uređena pod nekonkurentnim i neprofitnim uvjetima. U tu svrhu ciljevima javne politike može biti obuhvaćeno financiranje za potrebe promicanja ili razvoja određenih ekonomskih djelatnosti ili zemljopisnih područja relevantne države članice; 

(c)podliježe adekvatnim i djelotvornim bonitetnim zahtjevima, uključujući minimalne kapitalne zahtjeve, i adekvatnom nadzornom okviru sličnog učinka kao onog u okviru utvrđenom pravom Unije;

(d)središnja država odnosno područna (regionalna) ili lokalna samouprava, ovisno o slučaju, dužna je štititi redovito poslovanje institucije odnosno izravno ili neizravno jamči za barem 90 % kapitalnih zahtjeva, zahtjeva za izvore financiranja ili izloženosti institucije;

(e)ne smije prihvatiti osigurane depozite kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki 5. Direktive 2014/49/EU Europskog Parlamenta i Vijeća 12 ; 

(f)njezine su djelatnosti ograničene na državu članicu u kojoj se nalazi njezino sjedište;

(g)ukupna vrijednost imovine institucije manja je od 30 milijardi EUR;

(h)omjer ukupne imovine institucije u odnosu na BDP predmetne države članice manji je od 20 %;

(i)institucija nema bitan značaj za domaće gospodarstvo predmetne države članice.

Komisija redovito preispituje ispunjava li institucija koja podliježe delegiranom aktu donesenom u skladu s člankom 148. uvjete utvrđene u prvom podstavku.

5.b    Ova se Direktiva ne primjenjuje na kategorije institucija u državi članici za koje Komisija, na temelju informacija koje su joj dostupne, u delegiranom aktu donesenom u skladu s člankom 148. utvrdi da se institucije koje su obuhvaćene tom kategorijom prema nacionalnom pravu države članice smatraju kreditnim unijama i koje ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)to su kooperativne financijske institucije;

(b)njihovo je članstvo ograničeno na određeni broj članova koji dijele određene prethodno definirane zajedničke osobne karakteristike ili interese;

(c)kreditne i financijske usluge smiju pružati samo svojim članovima;

(d)smiju prihvatiti depozite ili povratna sredstva samo od svojih članova ako se ti depoziti smatraju osiguranim depozitima iz članka 2. stavka 1. točke 5. Direktive 2014/49/EU;

(e)smiju obavljati samo djelatnosti navedene u točkama 1. do 6. i točki 15. Priloga I. ovoj Direktivi;

(f)podliježu adekvatnim i djelotvornim bonitetnim zahtjevima, uključujući minimalne kapitalne zahtjeve, i nadzornom okviru sličnog učinka kao onog u okviru utvrđenom pravom Unije;

(g)ukupna vrijednost imovine te kategorije institucija ne premašuje 3 % BDP-a predmetne države članice, a ukupna vrijednost imovine pojedinačnih institucija ne premašuje 100 milijuna EUR;

(h)njihove su djelatnosti ograničene na državu članicu u kojoj se nalaze njihova sjedišta;

Komisija redovito preispituje ispunjava li kategorija institucija koja podliježe delegiranom aktu donesenom u skladu s člankom 148. uvjete utvrđene u prvom podstavku.”,

(c)stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6. Subjekti iz točke (1) i točaka (3) do (24) stavka 5. i iz delegiranih akata donesenih u skladu sa stavcima 5.a i 5.b ovog članka smatraju se financijskim institucijama za potrebe članka 34. i poglavlja 3. glave VII.”,

(d)dodaje se sljedeći stavak 7.:

„Komisija u roku od [pet godina nakon stupanja na snagu] provjerava popis iz članka 2. stavka 5. uzimajući u obzir jesu li razlozi zbog kojih su subjekti uvršteni na popis i dalje valjani, nacionalni pravni okvir i nadzor koji se primjenjuje na subjekte s popisa te vrstu i kvalitetu pokrića depozita subjekata s popisa, a za subjekte vrste određene člankom 2. stavcima 5.a i 5.b uzimajući u obzir i u njemu opisane kriterije.”.

(2)Članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)u stavku 1. dodaju se sljedeće točke:

„(60) „sanacijsko tijelo” znači sanacijsko tijelo kako je definirano člankom 2. stavkom 1. točkom (18) Direktive 2014/59/EU;

(61) „globalna sistemski važna institucija” (GSV institucija) znači GSV institucija kako je definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (132) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(62) „globalna sistemski važna institucija izvan EU-a” (GSV institucija izvan EU-a) znači GSV institucija izvan EU-a kako je definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (133) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(63) „grupa” znači grupa kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 137. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(64) „grupa iz treće zemlje” znači grupa čije matično društvo ima poslovni nastan u trećoj zemlji.,

(b)dodaje se sljedeći stavak 3.:

„3. Za potrebe primjene zahtjeva iz ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj osnovi i za potrebe nadzora na konsolidiranoj osnovi u skladu s ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013 pojmovi „institucija”, „matična institucija u državi članici”, „matična institucija iz EU-a” i „matično društvo” primjenjuju se također na financijske holdinge i mješovite financijske holdinge koji podliježu zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj osnovi te kojima je izdano odobrenje za rad u skladu s člankom 21.a.”.

(3)U članku 4. stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„8. Države članice osiguravaju da tijela koja nisu nadležna tijela, a imaju ovlasti za sanaciju, blisko surađuju i savjetuju se s nadležnim tijelima u vezi s pripremom sanacijskih planova i u svim drugim slučajevima kada je to potrebno u skladu s ovom Direktivom, Direktivom 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća 13 ili Uredbom (EU) br. 575/2013.”.

(4)Članak 8. stavak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a) informacije koje treba dostaviti nadležnim tijelima u zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad kreditnim institucijama, uključujući program rada iz članka 10. i informacije potrebne za zahtjeve za izdavanje odobrenja za rad koje utvrđuju države članice i o kojima obavješćuju EBA-u u skladu sa stavkom 1.;”

(b)točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b) zahtjevi koji se primjenjuju na dioničare i članove koji imaju kvalificirane udjele ili, ako kvalificirani udjeli ne postoje, na 20 najvećih dioničara ili članova u skladu s člankom 14.; i”.

(5)U članku 9. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Stavak 1. ne primjenjuje se na primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od strane sljedećih:

(a)države članice;

(b)područne (regionalne) ili lokalne samouprave države članice;

(c)javnih međunarodnih tijela čiji su članovi jedna država članica ili više njih;

(d)osoba ili društava koji osnivaju i obavljaju djelatnost koja je izričito obuhvaćena pravom Unije, osim ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013;

(e)subjekata iz članka 2. stavka 5. čija je djelatnost uređena nacionalnim pravom.”.

(6)Članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.
Program rada i organizacijska struktura

Države članice zahtijevaju da zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad bude priložen program rada u kojem se navode vrste predviđenih djelatnosti i organizacijska struktura kreditne institucije, uključujući naznaku matičnih društava, financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga u grupi.”.

(7)U članku 14. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Nadležna tijela odbijaju izdati odobrenje za početak obavljanja djelatnosti kreditne institucije ako se, uzimajući u obzir potrebu za osiguranjem dobrog i razboritog upravljanja kreditnom institucijom, nisu uvjerila u primjerenost dioničara ili članova u skladu s kriterijima navedenima u članku 23. stavku 1. Primjenjuju se članak 23. stavci 2. i 3. te članak 24.”.

(8)U članku 18. točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d) kreditna institucija više ne ispunjava bonitetne zahtjeve navedene u dijelu trećem, četvrtom ili šestom Uredbe (EU) br. 575/2013, osim zahtjeva utvrđenih u člancima 92.a i 92.b te uredbe, ili zahtjeve iz članka 104. stavka 1. točke (a) ili članka 105. ove Direktive, ili se više ne može očekivati da će ispunjavati svoje obveze prema vjerovnicima, a posebno ako više ne pruža sigurnost za imovinu koju su joj povjerili njezini deponenti.”.

(9)Umeću se sljedeći članci 21.a i 21.b:

„Članak 21.a
Izdavanje odobrenja za rad financijskim holdinzima i mješovitim financijskim holdinzima

1.Države članice zahtijevaju da financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi dobiju odobrenje za rad od konsolidirajućeg nadzornog tijela određenog u skladu s člankom 111.

Ako se konsolidirajuće nadzorno tijelo razlikuje od nadležnog tijela u državi članici u kojoj je financijski holding ili mješoviti financijski holding osnovan, konsolidirajuće nadzorno tijelo savjetuje se s nadležnim tijelom.

2.Zahtjev za izdavanje odobrenja za rad iz stavka 1. sadržava informacije o sljedećemu:

(a)organizacijskoj strukturi grupe kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding pripada, pri čemu su jasno naznačena društva kćeri i, prema potrebi, matična društva;

(b)usklađenosti sa zahtjevima u pogledu stvarnog vođenja poslovanja i mjesta uprave utvrđenima u članku 13.;

(c)usklađenosti sa zahtjevima u pogledu dioničara i članova utvrđenima u članku 14.

3.Konsolidirajuće nadzorno tijelo može izdati odobrenje za rad samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)financijski holding ili mješoviti financijski holding koji podliježe zahtjevima utvrđenima ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013 može osigurati usklađenost s tim zahtjevima;

(b)financijski holding ili mješoviti financijski holding ne ometa djelotvoran nadzor institucija kćeri ili matičnih institucija.

4.Konsolidirajuće nadzorno tijelo zahtijeva da mu financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi dostave informacije potrebne za praćenje organizacijske strukture grupe i usklađenosti sa zahtjevima za izdavanje odobrenja za rad iz ovog članka.

5.Konsolidirajuće nadzorno tijelo može oduzeti odobrenje za rad izdano financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu samo ako za taj financijski holding ili mješoviti financijski holding vrijedi sljedeće:

(a)nije počeo poslovati u roku od 12 mjeseci, izričito je odbio odobrenje za rad ili je prodao sva svoja društva kćeri koja su institucije;

(a)izdano mu je odobrenje za rad na temelju lažnih izjava ili na bilo kojoj drugoj nepravilnoj osnovi;

(b)više ne ispunjava uvjete pod kojima mu je izdano odobrenje za rad;

(c)podliježe zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj osnovi i više ne ispunjava bonitetne zahtjeve navedene u dijelu trećem, četvrtom ili šestom Uredbe (EU) br. 575/2013 ili zahtjeve iz članka 104. stavka 1. točke (a) ili članka 105. ove Direktive ili se više ne može očekivati da će ispunjavati svoje obveze prema vjerovnicima;

(d)na njega se primjenjuju drugi slučajevi u kojima se nacionalnim pravom propisuje oduzimanje odobrenja za rad; ili

(e)počini povrede navedene u članku 67. stavku 1.

Članak 21.b
Posredničko matično društvo u EU-u

1.Države članice zahtijevaju da dvije institucije u Uniji ili više njih koje pripadaju istoj grupi iz treće zemlje imaju posredničko matično društvo u EU-u s poslovnim nastanom u Uniji.

2.Države članice zahtijevaju da posredničko matično društvo u EU-u u Uniji dobije odobrenje za rad kao institucija u skladu s člankom 8. ili kao financijski holding ili mješoviti financijski holding u skladu s člankom 21.a.

3.Stavci 1. i 2. ne primjenjuje se ako je ukupna vrijednost imovine koju grupa iz treće zemlje ima u Uniji manja od 30 milijardi EUR, osim ako je grupa iz treće zemlje GSV institucija izvan EU-a.

4.Za potrebe ovog članka ukupna vrijednost imovine koju grupa iz treće zemlje ima u Uniji uključuje sljedeće:

(a)ukupnu imovinu svake institucije u Uniji grupe iz treće zemlje kako je iskazana u njezinoj konsolidiranoj bilanci; i

(b)ukupnu imovinu svake podružnice grupe iz treće zemlje s odobrenjem za rad u Uniji.

5.Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o svim odobrenjima za rad izdanima u skladu s člankom 2.

6.Na svojoj internetskoj stranici EBA objavljuje popis svih posredničkih matičnih društava u EU-u kojima je izdano odobrenje za rad u Uniji.

Nadležna tijela osiguravaju to da postoji jedno posredničko matično društvo u EU-u za sve institucije koje pripadaju istoj grupi iz treće zemlje.”.

(10)U članku 23. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b) ugled, znanje, vještine i iskustvo, kako je navedeno u članku 91. stavku 1., svakog člana upravljačkog tijela koje će upravljati poslovanjem kreditne institucije nakon predloženog stjecanja;”.

(11)U članku 47. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o sljedećemu:

(a)svim odobrenjima za rad izdanima podružnicama kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u trećoj zemlji;

(b)ukupnoj imovini i obvezama podružnica kreditnih institucija s odobrenjem za rad koje imaju mjesto uprave u trećoj zemlji o kojima se izvješćuje periodično.

Na svojoj internetskoj stranici EBA objavljuje popis svih podružnica iz trećih zemalja s odobrenjem za rad u državama članicama, uz naznaku države članice i ukupne imovine svake podružnice.”.

(12)U članku 75. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Nadležna tijela prikupljaju informacije priopćene u skladu s kriterijima za objavljivanje utvrđenima u točkama (g), (h), (i) i (k) članka 450. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 i upotrebljavaju ih za određivanje referentnih trendova i praksi primitaka. Nadležna tijela o tome obavješćuju EBA-u.”.

(13)Članak 84. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 84.
Kamatni rizik koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje

1.Nadležna tijela osiguravaju da institucije provode interne sustave ili upotrebljavaju standardiziranu metodologiju za utvrđivanje, ocjenjivanje i smanjenje rizika koji proizlaze iz mogućih promjena kamatnih stopa koje utječu na ekonomsku vrijednost vlasničkih instrumenata i neto kamatni prihod od poslova institucija koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje te za upravljanje tim rizicima.

2.Nadležna tijela osiguravaju da institucije provode interne sustave za procjenu i praćenje rizika koji proizlaze iz mogućih promjena kreditnih raspona koje utječu na ekonomsku vrijednost vlasničkih instrumenata i neto kamatni prihod od poslova institucija koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

3.Nadležna tijela mogu zahtijevati da institucije upotrebljavaju standardnu metodologiju iz stavka 1. ako interni sustavi koje institucije provode radi ocjenjivanja rizikâ iz stavka 1. nisu zadovoljavajući.

4.EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda radi utvrđivanja, za potrebe ovog članka, detalja standardizirane metodologije koje institucije mogu upotrebljavati radi ocjenjivanja rizikâ iz stavka 1.

EBA dostavlja Komisiji nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku od [godinu dana nakon stupanja na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

5.EBA izdaje smjernice radi utvrđivanja sljedećega:

(a)kriterija za ocjenu rizikâ iz stavka 1. koju provodi interni sustav institucija;

(b)kriterija za utvrđivanje i smanjenje rizikâ iz stavka 1. te upravljanje njima, što provode institucije;

(c)kriterije za procjenu i praćenje rizikâ iz stavka 2. koje provode institucije;

(d)kriterija za određivanje toga koji interni sustavi koje provode institucije za potrebe stavka 1. nisu zadovoljavajući kako je navedeno u stavku 3.;

EBA izdaje smjernice do [godinu dana nakon stupanja na snagu].”.

(14)U članku 85. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Nadležna tijela osiguravaju da institucije provode politike i procese za ocjenjivanje izloženosti operativnom riziku i upravljanje njome, uključujući rizik modela i rizike koji proizlaze iz eksternalizacije, i za pokriće događaja male učestalosti s velikim gubicima. Institucije određuju što je operativni rizik u smislu tih politika i postupaka.”.

(15)Članak 92. mijenja se kako slijedi:

(a)stavak 1. briše se;

(b)u stavku 2. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„Nadležna tijela osiguravaju da pri utvrđivanju i primjeni politika ukupnih primitaka, uključujući plaće i diskrecijske mirovinske pogodnosti, za kategorije zaposlenika koje uključuju više rukovodstvo, osobe koje preuzimaju rizik, zaposlenike koji obavljaju poslove u kontrolnim funkcijama te sve zaposlenike čiji ih ukupni primici svrstavaju u isti razred primitaka kao više rukovodstvo i osobe koje preuzimaju rizik, čije profesionalne djelatnosti imaju značajan utjecaj na njihov profil rizičnosti, institucije poštuju sljedeća načela na način koji je primjeren njihovoj veličini, internoj organizaciji te vrsti, opsegu i složenosti njihovih djelatnosti.”.

(16)Članak 94. mijenja se kako slijedi:

(a)u stavku 1. točki (l) podtočka i. zamjenjuje se sljedećim:

„i. dionica ili, ovisno o pravnoj strukturi predmetne institucije, istovjetnih vlasničkih udjela; ili instrumenata povezanih s dionicama ili, ovisno o pravnoj strukturi predmetne institucije, istovjetnih negotovinskih instrumenata;”,

(b)dodaju se sljedeći stavci:

„3. Odstupajući od stavka 1., načela utvrđena u točkama (l) i (m) te u drugom podstavku točke (o) ne primjenjuju se na sljedeće:

(a)instituciju čija vrijednost imovine u prosjeku iznosi manje od 5 milijardi EUR ili je manja od tog iznosa u razdoblju od četiri godine koje prethodi tekućoj financijskoj godini;

(b)zaposlenika čiji godišnji varijabilni primici ne premašuju 50 000 EUR i ne čine više od jedne četvrtine njegovih ukupnih godišnjih primitaka.

Odstupajući od točke (a), nadležno tijelo može odlučiti da institucije čija je ukupna vrijednost imovine ispod praga iz točke (a) ne podliježu odstupanju zbog vrste i opsega njihovih djelatnosti, njihove interne organizacije i, prema potrebi, karakteristika grupe kojoj pripadaju.

Odstupajući od točke (b), nadležno tijelo može odlučiti da zaposlenici čiji su godišnji varijabilni primici niži od praga i udjela iz točke (b) ne podliježu odstupanju zbog nacionalnih posebnosti tržišta u pogledu praksi primitaka ili zbog vrste odgovornosti i profila radnog mjesta tih zaposlenika.

4. U roku od [četiri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive] Komisija u bliskoj suradnji s EBA-om preispituje primjenu stavka 3., izvješćuje o njoj te dostavlja to izvješće, prema potrebi zajedno s prijedlogom zakonodavnog akta, Europskom parlamentu i Vijeću.

5. EBA donosi smjernice za olakšavanje provedbe i dosljednu primjenu stavka 3.”.

(17)U članku 97. stavku 1. briše se točka (b).

(18)Članak 98. mijenja se kako slijedi:

(a)u stavku 1. briše se točka (j);

(b)stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5. Preispitivanje i ocjena koje provode nadležna tijela uključuju izloženost institucija kamatnom riziku koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje. Potrebne su nadzorne mjere barem u slučaju institucija čija se ekonomska vrijednost vlasničkih instrumenata iz članka 84. stavka 1. smanji za više od 15 % njihova osnovnog kapitala zbog iznenadne i neočekivane promjene kamatnih stopa utvrđene u bilo kojem od šest nadzornih scenarija šoka koji se primjenjuju na kamatne stope.”;

(c)umeće se sljedeći stavak 5.a:

„5.a EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda radi utvrđivanja sljedećega za potrebe stavka 5.:

(a)šest nadzornih scenarija šoka koje treba primjenjivati na kamatne stope za svaku valutu;

(b)zajedničkih pretpostavki modela i parametara s pomoću kojih institucije izračunavaju ekonomsku vrijednost vlasničkih instrumenata iz stavka 5.;

(c)potrebe za nadzornim mjerama i u slučaju smanjenja neto kamatnog prihoda institucija iz članka 84. stavka 1. koje proizlazi iz mogućih promjena kamatnih stopa.

EBA dostavlja Komisiji nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku od [godinu dana nakon stupanja na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”.

(19)U članku 99. stavku 2. briše se točka (b).

(20)Članak 103. briše se.

(21)Članak 104. mijenja se kako slijedi:

(a)stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1. Za potrebe članka 97., članka 98. stavka 4., članka 101. stavka 4. i članka 102. te primjene Uredbe (EU) br. 575/2013 nadležna tijela imaju barem sljedeće ovlasti:

(a)mogu zahtijevati da dodatni kapitalni zahtjev institucija premašuje zahtjeve utvrđene Uredbom (EU) br. 575/2013, uz uvjete iz članka 104.a;

(b)mogu zahtijevati jačanje sustava, procesa, mehanizama i strategija provedenih u skladu s člancima 73. i 74.;

(c)mogu zahtijevati da institucije predstave plan za ponovnu uspostavu usklađenosti s nadzornim zahtjevima u skladu s ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013 te odrede rok za njegovu provedbu, uključujući poboljšanja tog plana u pogledu opsega i roka;

(d)mogu zahtijevati da institucije primjenjuju posebne politike rezerviranja ili tretmana imovine u pogledu kapitalnih zahtjeva;

(e)mogu ograničiti poslove, poslovanje ili mrežu institucija ili zahtijevati napuštanje djelatnosti koje su pretjerani rizik za stabilnost institucije;

(f)mogu zahtijevati smanjenje rizika koji proizlaze iz djelatnosti, proizvoda i sustava institucija, uključujući eksternalizirane djelatnosti;

(g)mogu zahtijevati da institucije ograniče varijabilne primitke na postotak neto prihoda ako ti primici nisu u skladu s održavanjem dobre kapitalne osnove;

(h)mogu zahtijevati da institucije upotrijebe neto dobit za jačanje regulatornog kapitala;

(i)mogu ograničiti ili zabraniti institucijama plaćanje raspodjela ili kamata dioničarima, članovima ili imateljima instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ako zabrana ne čini nastanak statusa neispunjavanja obveza institucije;

(j)mogu odrediti dodatne izvještajne zahtjeve ili zahtjeve za češćim izvješćivanjem, uključujući izvješćivanje o pozicijama kapitala i likvidnosti;

(k)mogu odrediti posebne zahtjeve za likvidnost, kao i ograničenja ročnih neusklađenosti između imovine i obveza;

(l)mogu zahtijevati dodatne objave samo na ad hoc osnovi.

2. Za potrebe stavka 1. točke (j) nadležna tijela mogu institucijama odrediti dodatne izvještajne zahtjeve ili zahtjeve za češćim izvješćivanjem samo ako se informacije koje treba dostaviti ne podvostručuju i ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)ispunjen je jedan od uvjeta iz točaka (a) i (b) članka 102. stavka 1.;

(b)nadzorno tijelo smatra da je određivanje tih zahtjeva razumno radi prikupljanja dokaza iz članka 102. stavka 1. točke (b);

(c)dodatne informacije potrebne su za plan nadzora institucije u skladu s člankom 99.

Smatra se da se informacije koje se mogu zahtijevati od institucija podvostručuju, kako je navedeno u prvom podstavku, ako su iste ili gotovo iste informacije nadležnom tijelu već dostupne, ako ih nadležno tijelo može samo izraditi ili do njih doći na drukčiji način a da instituciji ne odredi izvještajni zahtjev. Ako su informacije nadležnom tijelu dostupne u drukčijem formatu ili je razina detalja drukčija nego u dodatnim informacijama koje treba dostaviti, nadležno tijelo ne smije zahtijevati dodatne informacije ako gotovo iste informacije može samostalno generirati unatoč drukčijem formatu ili razini detalja.”;

(b)stavak 3. briše se.

(22)Umeću se sljedeći članci 104.a, 104.b i 104.c:

„Članak 104.a
Dodatni kapitalni zahtjev

1.Nadležna tijela određuju dodatni kapitalni zahtjev iz članka 104. stavka 1. točke (a) samo ako na temelju provjera u skladu s člancima 97. i 101. utvrdi da se na pojedinačnu instituciju odnosi bilo koja sljedeća situacija:

(a)institucija je izložena rizicima ili elementima rizika koji nisu pokriveni ili nisu dovoljno pokriveni kapitalnim zahtjevima navedenima u dijelu trećem, četvrtom, petom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 kako je utvrđeno u stavku 2.;

(b)institucija ne ispunjava zahtjeve utvrđene u člancima 73. i 74. ove Direktive ili u članku 393. Uredbe (EU) br. 575/2013 te nije vjerojatno da će se isključivo primjenom drugih administrativnih mjera sustavi, procesi, mehanizmi i strategije poboljšati u primjerenom vremenskom okviru;

(c)smatra se da ispravci iz članka 98. stavka 4. nisu dovoljni da bi omogućili instituciji da u kratkom razdoblju proda svoje pozicije ili ih zaštiti od rizika bez ostvarivanja značajnih gubitaka u uobičajenim tržišnim uvjetima;

(d)ocjena iz članka 101. stavka 4. upućuje na to da će neusklađenost sa zahtjevima za primjenu odobrenog pristupa vjerojatno dovesti do neadekvatnih kapitalnih zahtjeva;

(e)institucija u više navrata ne uspijeva uspostaviti ili zadržati adekvatnu razinu dodatnog regulatornog kapitala kako je utvrđeno u članku 104. stavku 1. točki (b).

Nadležna tijela ne određuju dodatni kapitalni zahtjev iz članka 104. stavka 1. točke (a) za pokriće makrobonitetnih ili sistemskih rizika.

2.Za potrebe stavka 1. točke (a) smatra se da rizici ili elementi rizika nisu pokriveni ili nisu dovoljno pokriveni kapitalnim zahtjevima navedenima u dijelu trećem, četvrtom, petom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 samo ako su iznosi, vrsta i raspodjela kapitala koje nadležno tijelo smatra adekvatnima nakon što obavi nadzornu provjeru procjene koju su institucije provele u skladu s člankom 73. prvim stavkom viši od kapitalnih zahtjeva institucije navedenih u dijelu trećem, četvrtom, petom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013.

Za potrebe prvog podstavka kapital koji se smatra adekvatnim pokriva sve značajne rizike ili elemente tih rizika koji ne podliježu određenom kapitalnom zahtjevu. To može uključivati rizike ili elemente rizika koji su izričito isključeni iz kapitalnih zahtjeva navedenih u dijelu trećem, četvrtom, petom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013.

Kamatni rizik koji proizlazi iz pozicija kojima se ne trguje smatra se značajnim samo ako se ekonomska vrijednost vlasničkih instrumenata smanji za više od 15 % osnovnog kapitala institucije kao posljedica bilo kojeg od šest nadzornih scenarija šoka iz članka 98. stavka 5. koji se primjenjuju na kamatne stope ili bilo kojeg drugog slučaja koji je EBA utvrdila u skladu s člankom 98. stavkom 5. točkom (c).

Rizici iz stavka 1. točke (a) ne uključuju rizike za koje je ovom Direktivom ili Uredbom (EU) br. 575/2013 predviđen prijelazni tretman ili rizike koji podliježu nastavku priznavanja odredbi.

3.Nadležna tijela određuju razinu dodatnog regulatornog kapitala potrebnog u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkom (a) kao razliku između kapitala koji se smatra adekvatnim u skladu sa stavkom 2. i kapitalnih zahtjeva navedenih u dijelu trećem, četvrtom, petom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013.

4.Institucija ispunjava dodatni kapitalni zahtjev iz članka 104. stavka 1. točke (a) instrumentima regulatornog kapitala uz sljedeće uvjete:

(a)barem tri četvrtine dodatnog kapitalnog zahtjeva ispunjava se osnovnim kapitalom;

(b)barem tri četvrtine osnovnog kapitala sastoje se od redovnog osnovnog kapitala.

Regulatorni kapital koji se upotrebljava za ispunjavanje dodatnog kapitalnog zahtjeva iz članka 104. stavka 1. točke (a) ne upotrebljava se za ispunjavanje bilo kojeg kapitalnog zahtjeva utvrđenog u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 ili zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. stavka 6. ove Direktive.

Odstupajući od drugog podstavka, regulatorni kapital koji se upotrebljava za ispunjavanje dodatnog kapitalnog zahtjeva iz članka 104. stavka 1. točke (a) koji nadležna tijela određuju radi rješavanja rizika ili elemenata rizika koji nisu dovoljno pokriveni člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 može se upotrebljavati za ispunjavanje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. stavka 6. ove Direktive.

5.Nadležno tijelo svakoj instituciji u pisanom obliku obrazlaže odluku o određivanju dodatnog kapitalnog zahtjeva iz članka 104. stavka 1. točke (a) barem jasnim prikazom potpune procjene elemenata iz stavaka 1. do 4. U slučaju iz stavka 1. točke (d) to uključuje posebno objašnjenje razloga zbog kojih se utvrđene smjernice o kapitalu više ne smatraju dostatnima.

6.EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojim se utvrđuje način mjerenja rizikâ i elemenata rizikâ iz stavka 2.

EBA osigurava da je nacrt regulatornih tehničkih standarda razmjeran s obzirom na sljedeće:

(a)provedbeno opterećenje za institucije i nadležna tijela; i

(b)mogućnost da se općenito višom razinom kapitalnih zahtjeva koji se primjenjuju kada institucije ne upotrebljavaju interne modele može obrazložiti određivanje nižih kapitalnih zahtjeva za procjenu rizikâ i elemenata rizikâ u skladu sa stavkom 2.

EBA dostavlja Komisiji nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku od [godinu dana nakon stupanja na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz stavka 6. u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 104.b
Smjernice o dodatnom regulatornom kapitalu

1.U skladu sa strategijama i procesima iz članka 73. i nakon savjetovanja s nadležnim tijelom institucija uspostavlja adekvatnu razinu regulatornog kapitala koja je dovoljno viša od zahtjeva navedenih u dijelu trećem, četvrtom, petom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u ovoj Direktivi, uključujući dodatne kapitalne zahtjeve koje nadležna tijela određuju u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkom (a) radi osiguravanja sljedećega:

(a)toga da cikličke ekonomske fluktuacije ne dovedu do kršenja tih zahtjeva; i

(b)toga da regulatorni kapital institucije može apsorbirati moguće gubitke utvrđene nadzornim testiranjem otpornosti na stres iz članka 100. a da se pritom ne krše kapitalni zahtjevi navedeni u dijelu trećem, četvrtom, petom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 te dodatni kapitalni zahtjevi koje nadležna tijela određuju u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkom (a).

2.Nadležna tijela redovito preispituju razinu regulatornog kapitala koji svaka institucija određuje u skladu sa stavkom 1. uzimajući u obzir rezultate provjera i ocjena provedenih u skladu sa člancima 97. i 101., uključujući rezultate testiranja otpornosti na stres iz članka 100.

3.Nadležna tijela priopćuju institucijama rezultate provjere iz stavka 2. Prema potrebi nadležna tijela mogu priopćiti institucijama da očekuju ispravke razine regulatornog kapitala utvrđenog u skladu sa stavkom 1.

4.Nadležna tijela ne priopćuju institucijama da očekuju ispravke razine regulatornog kapitala u skladu sa stavkom 3. u slučajevima kada se određuje dodatni kapitalni zahtjev u skladu s člankom 104.a.

5.Institucija koje ne ispunjava očekivanja iz stavka 3. ne podliježe ograničenjima iz članka 141.

Članak 104.c
Suradnja sa sanacijskim tijelima

1.Nadležna tijela savjetuju se sa sanacijskim tijelima prije nego što utvrde moguće dodatne kapitalne zahtjeve iz članka 104. stavka 1. točke (a) i prije nego što institucije obavijeste o bilo kakvim ispravcima koje očekuju u pogledu razine regulatornog kapitala u skladu s člankom 104.b. Nadležna tijela u tu svrhu stavljaju sanacijskim tijelima na raspolaganje sve dostupne informacije.

2.Nadležna tijela obavješćuju relevantna sanacijska tijela o dodatnim kapitalnim zahtjevima koji su određeni institucijama u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkom (a) i o bilo kakvim ispravcima koje očekuju u pogledu razine regulatornog kapitala, što je institucijama priopćeno u skladu s člankom 104.b.”.

(23)U članku 105. briše se točka (d).

(24)U članku 108. briše se stavak 3.

(25)U članku 109. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2. Nadležna tijela zahtijevaju od matičnih društava i društava kćeri na koja se primjenjuje ova Direktiva da ispunjavaju obveze propisane u odjeljku II. ovog poglavlja na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi, kako bi se osiguralo da su sustavi, procesi i mehanizmi koji se zahtijevaju u skladu s odjeljkom II. ovog poglavlja dosljedni i dobro integrirani, te da je moguće dobiti sve podatke i informacije relevantne za nadzor. Ona posebno osiguravaju da matična društva i društva kćeri na koja se primjenjuje ova Direktiva provode te sustave, procese i mehanizme u svojim društvima kćerima koja ne podliježu ovoj Direktivi, uključujući one koje imaju poslovni nastan u offshore financijskim centrima. Ti sustavi, procesi i mehanizmi također su dosljedni i dobro integrirani i ta društva kćeri moraju biti sposobna pružiti podatke i informacije relevantne za nadzor.

3. Obveze koje proizlaze iz odjeljka II. ovog poglavlja, a koje se odnose na društva kćeri na koja se ne primjenjuje ova Direktiva, ne primjenjuju se ako matična institucija iz EU-a može dokazati nadležnim tijelima da je primjena odjeljka II. nezakonita prema zakonima treće zemlje u kojoj društvo kći ima poslovni nastan.”

(26)Članak 113. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 113.
Zajedničke odluke o bonitetnim zahtjevima za određenu instituciju

1.Konsolidirajuće nadzorno tijelo i nadležna tijela odgovorna za nadzor nad društvima kćerima matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a u državi članici čine sve što je u njihovoj moći kako bi donijeli zajedničku odluku o sljedećem:

(a)o primjeni članaka 73. i 97. u svrhu određivanja adekvatnosti konsolidirane razine regulatornog kapitala grupe institucija s obzirom na njezin financijski položaj i profil rizičnosti, kao i zahtijevanu razinu regulatornog kapitala za primjenu članka 104. stavka 1. točke (a), na svaki subjekt iz grupe institucija, kao i na konsolidiranoj osnovi;

(b)o mjerama za rješavanje svih značajnih pitanja i značajnih nalaza vezanih uz nadzor nad likvidnošću, kao i uz adekvatnost organizacije i postupanja s rizicima, kao što to zahtijeva članak 86., te u vezi s potrebom za zahtjevima za likvidnost za određenu instituciju u skladu s člankom 105. ove Direktive;

(c)o bilo kakvoj prilagodbi konsolidirane razine regulatornog kapitala koja se očekuje u skladu s člankom 104.b stavkom 3.

2.Zajedničke odluke iz stavka 1. donose se u sljedećim rokovima:

(a)za potrebe stavka 1. točke (a), u roku od četiri mjeseca nakon što konsolidirajuće nadzorno tijelo drugim relevantnim nadležnim tijelima dostavi izvješće koje sadrži procjenu rizika grupe institucija u skladu s člankom 104.a;

(b)za potrebe stavka 1. točke (b), u roku od četiri mjeseca nakon što konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavi izvješće koje sadržava procjenu profila likvidnosnog rizika grupe institucija, u skladu s člancima 86. i 105.;

(c)za potrebe stavka 1. točke (c), u roku od četiri mjeseca nakon što konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavi izvješće koje sadržava procjenu rizika grupe institucija u skladu s člankom 104.b.

U zajedničkim odlukama s dužnom pozornosti se također razmatra procjena rizika društava kćeri, koju provode relevantna nadležna tijela u skladu s člancima 73., 97., 104.a i 104.b.

Zajedničke odluke iz stavka 1. točaka (a) i (b) iznose se i u potpunosti se obrazlažu u dokumentima koje konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja matičnoj instituciji iz EU-a. U slučaju neslaganja konsolidirajuće nadzorno tijelo savjetuje se s EBA-om, na zahtjev bilo kojeg relevantnog nadležnog tijela. Konsolidirajuće nadzorno tijelo može se savjetovati s EBA-om i na vlastitu inicijativu.

3.Ako se ne donese takva zajednička odluka među nadležnim tijelima u rokovima iz stavka 2., odluku o primjeni članaka 73., 86. i 97., članka 104. stavka 1. točke (a), članka 104.b i članka 105. donosi na konsolidiranoj osnovi konsolidirajuće nadzorno tijelo, nakon pomnog razmatranja procjene rizika društava kćeri koju su provela relevantna nadležna tijela. Ako se na kraju razdoblja iz stavka 2. bilo koje od relevantnih nadležnih tijela obratilo EBA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010, konsolidirajuće nadzorno tijelo odgađa svoju odluku i čeka odluku koju donosi EBA u skladu s člankom 19. stavkom 3. te Uredbe, te donosi svoju odluku u skladu s odlukom EBA-e. Razdoblja iz stavka 2. smatraju se razdobljem mirenja u smislu Uredbe (EU) br. 1093/2010. EBA donosi svoju odluku u roku od mjesec dana. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka razdoblja od četiri mjeseca ili nakon donošenja zajedničke odluke.

Odluku o primjeni članaka 73., 86. i 97., članka 104. stavka 1. točke (a), članka 104.b i članka 105. donose relevantna nadležna tijela odgovorna za nadzor nad društvima kćerima matične kreditne institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a na pojedinačnoj ili na potkonsolidiranoj osnovi nakon pomnog razmatranja mišljenja i ograda koje je iskazalo konsolidirajuće nadzorno tijelo. Ako se na kraju razdoblja iz stavka 2. bilo koje od relevantnih nadležnih tijela obratilo EBA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010, nadležna tijela odgađaju svoju odluku i čekaju odluku koju EBA donosi u skladu s člankom 19. stavkom 3. te Uredbe, te donose svoju odluku u skladu s odlukom EBA-e. Razdoblja iz stavka 2. smatraju se razdobljem mirenja u smislu te Uredbe. EBA donosi svoju odluku u roku od mjesec dana. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka četiri mjeseca ili nakon donošenja zajedničke odluke.

Odluke se iznose i u potpunosti obrazlažu u dokumentu te uzimaju u obzir procjenu rizika, mišljenja i ograde ostalih nadležnih tijela, iskazane tijekom razdoblja iz stavka 2. Konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja dokument svim relevantnim nadležnim tijelima i matičnoj instituciji iz EU-a.

Ako je od EBA-e zatražen savjet, sva nadležna tijela uzimaju u obzir njezin savjet i obrazlažu sva značajna odstupanja od njega.

4.Nadležna tijela u relevantnim državama članicama priznaju kao konačne i primjenjuju zajedničke odluke iz stavka 1. i odluke koje donose nadležna tijela ako nije donesena zajednička odluka iz stavka 3.

Zajedničke odluke iz stavka 1. i sve odluke donesene ako nije donesena zajednička odluka u skladu sa stavkom 3., ažuriraju se jednom godišnje ili, u iznimnim slučajevima, ako nadležno tijelo odgovorno za nadzor nad društvima kćerima matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a, podnese pisani i u potpunosti obrazložen zahtjev konsolidirajućem nadzornom tijelu da ažurira odluku o primjeni članka 104. stavka 1. točke (a), članka 104.b i članka 105. U tom drugom slučaju ažuriranje se može provoditi na bilateralnoj osnovi između konsolidirajućeg nadzornog tijela i nadležnog tijela koje je podnijelo zahtjev.

5.EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se osiguravaju jedinstveni uvjeti za primjenu postupka za donošenje zajedničke odluke iz ovog članka, s obzirom na primjenu članaka 73., 86. i 97., članka 104. stavka 1. točke (a), članka 104.b i članka 105. radi olakšavanja donošenja zajedničkih odluka.

EBA te nacrte provedbenih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do 1. srpnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”.

(27)U članku 116. prvom podstavku dodaje se sljedeća rečenica:

„Kolegij nadzornih tijela osniva se ako su sva društva kćeri matične institucije iz EU-a, matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a smještena u trećoj zemlji.”

(28)U članku 119. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. U skladu s člankom 21.a države članice donose sve potrebne mjere za uključivanje financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga u nadzor na konsolidiranoj osnovi.”.

(29)U članku 120. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Ako se na mješoviti financijski holding primjenjuju istovjetne odredbe prema ovoj Direktivi i prema Direktivi 2009/138/EZ, posebno u smislu nadzora zasnovanog na procjeni rizika, konsolidirajuće nadzorno tijelo može, uz suglasnost nadzornog tijela grupe u sektoru osiguranja, na taj mješoviti financijski holding primjenjivati samo odredbe Direktive koje se odnose na najznačajniji financijski sektor kako je definirano u članku 3. stavku 2. Direktive 2002/87/EZ.”.

(30)U članku 131. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Države članice imenuju tijelo odgovorno za utvrđivanje, na konsolidiranoj osnovi, globalnih sistemski važnih institucija (GSV institucije) i na pojedinačnoj, potkonsolidiranoj ili konsolidiranoj osnovi, ovisno o slučaju, ostalih sistemski važnih institucija (OSV institucije) kojima je izdano odobrenje za rad u njihovim državama. To tijelo je nadležno tijelo ili imenovano tijelo. Države članice mogu imenovati više od jednog tijela.

GSV institucija jedna je od sljedećih:

(a)grupa koju vodi matična institucija iz EU-a, matični financijski holding iz EU-a ili matični mješoviti financijski holding iz EU-a; ili

(b)institucija koja nije društvo kći matične institucije iz EU-a, matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a.

OSV institucija može biti grupa koju vodi matična institucija iz EU-a, matični financijski holding iz EU-a ili matični mješoviti financijski holding iz EU-a ili institucija.”.

(31)U članku 141. stavci 1. do 6. zamjenjuju se sljedećim:

„1. Institucija koja ispunjava zahtjeve za kombinirani zaštitni sloj ne obavlja raspodjelu u vezi s redovnim osnovnim kapitalom ako bi to smanjilo redovni osnovni kapital do razine na kojoj se više ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj.

2. Institucija koja ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj izračunava najveći raspodjeljivi iznos (NRI) u skladu sa stavkom 4. i obavješćuje nadležno tijelo o tom NRI-ju.

Ako se primjenjuje prvi podstavak, institucija ne poduzima ni jednu od sljedećih aktivnosti prije nego što izračuna NRI:

(a)raspodjelu u vezi s redovnim osnovnim kapitalom;

(b)stvaranje obveze isplate varijabilnih primitaka ili diskrecijskih mirovinskih pogodnosti ili isplatu varijabilnog primitka ako je obveza plaćanja nastala u trenutku kada institucija nije ispunjavala zahtjev za kombinirani zaštitni sloj;

(c)provođenje plaćanja po instrumentima dodatnog osnovnog kapitala.

3. Ako ne ispuni zahtjev za kombinirani zaštitni sloj ili ga premaši, institucija ne obavlja raspodjelu iznosa većeg od NRI-ja, izračunatog u skladu sa stavkom 4., putem neke od aktivnosti iz stavka 2. drugog podstavka točaka (a), (b) i (c). Institucija ne obavlja ni jednu aktivnost iz stavka 2. drugog podstavka točaka (a) ili (b) prije nego što provede dospjela plaćanja po instrumentima dodatnog osnovnog kapitala.

4. Institucije izračunavaju NRI tako da zbroj izračunan u skladu sa stavkom 5. množe faktorom određenim u skladu sa stavkom 6. NRI se umanjuje za svaku aktivnost iz točaka (a), (b) ili (c) drugog podstavka stavka 2.

5. Zbroj koji se množi u skladu sa stavkom 4. sastoji se od:

(a)dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine koja nije uključena u redovni osnovni kapital u skladu s člankom 26. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, koja je ostvarena nakon posljednje odluke o raspodjeli dobiti ili neke od aktivnosti iz točaka (a), (b) ili (c) drugog podstavka stavka 2. ovog članka;

uvećano za

(a)dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine koja nije uključena u redovni osnovni kapital u skladu s člankom 26. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, koja je ostvarena nakon posljednje odluke o raspodjeli dobiti ili neke od aktivnosti iz točaka (a), (b) ili (c) drugog podstavka stavka 2. ovog članka;

umanjeno za

(b)iznose koji bi se plaćali na osnovi poreza ako bi se stavke iz točaka (a) i (b) ovog stavka zadržale.

6. Faktor se određuje na sljedeći način:

(a)ako redovni osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne koristi za ispunjavanje ni jednog od kapitalnih zahtjeva iz članka 92.a i članka 92. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013, iz članaka 45.c i 45.d Direktive 2014/59/EU te iz članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive, iskazan kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 pripada u prvi (odnosno najniži) kvartil distribucije zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, faktor iznosi 0;

(b)ako redovni osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne koristi za ispunjavanje ni jednog od kapitalnih zahtjeva iz članka 92.a i članka 92. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013, iz članaka 45.c i 45.d Direktive 2014/59/EU te iz članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive, iskazan kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 pripada u drugi kvartil distribucije zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, faktor iznosi 0,2;

(c)ako redovni osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne koristi za ispunjavanje kapitalnih zahtjeva iz članka 92.a i članka 92. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013, iz članaka 45.c i 45.d Direktive 2014/59/EU te iz članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive, iskazan kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 pripada u treći kvartil distribucije zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, faktor iznosi 0,4;

(d)ako redovni osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne koristi za ispunjavanje kapitalnih zahtjeva iz članka 92.a i članka 92. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013, iz članaka 45.c i 45.d Direktive 2014/59/EU te iz članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive, iskazan kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 pripada u četvrti (odnosno najviši) kvartil distribucije zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, faktor iznosi 0,6.

Donje i gornje granice svakog kvartila distribucije zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj izračunavaju se na sljedeći način:

„Qn” označuje redni broj odnosnog kvartila distribucije.”.

(32)Umeće se sljedeći članak 141.a:

„Članak 141.a
Neispunjavanje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj

1.Smatra se da institucija ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj za potrebe članka 141. ako iznos i kvaliteta regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza kojima ta institucija raspolaže nisu dostatni za to da se istodobno ispune zahtjev iz članka 128. stavka 6. i svaki od sljedećih zahtjeva:

(a)iz članka 92. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 te zahtjev iz članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive;

(b)iz članka 92. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 te zahtjev iz članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive;

(c)iz članka 92. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 te zahtjev iz članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive;

(d)iz članka 92.a Uredbe (EU) br. 575/2013 te članaka 45.c i 45.d Direktive 2014/59/EU.

2.Odstupajući od stavka 1., ne smatra se da institucija ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj za potrebe članka 141. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)institucija ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. stavka 6. i svaki zahtjev iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c);

(b)isključivi uzrok neispunjavanja zahtjeva iz stavka 1. točke (d) nesposobnost je institucije da zamijeni obveze koji više ne ispunjavaju kriterije prihvatljivosti ili dospijeća utvrđene u člancima 72.b i 72.c Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)neispunjavanje zahtjeva iz stavka 1. točke (d) ne traje duže od šest mjeseci.”.

(33)U članku 145. dodaju se sljedeće točke (j) i (k):

„(j) dopunom članka 2. stavka 5.a i članka 2. stavka 5.b tako da na temelju informacija koje su joj dostupne utvrdi

i.ispunjavaju li institucije ili kategorije institucija uvjete iz tih članaka; ili

ii.jesu li institucije ili kategorije institucija prestale ispunjavati uvjete iz tih članaka;

(k) izmjenama popisa utvrđenog u članku 2. stavku 5.:

i.tako da briše institucije ili kategorije institucija ako relevantna institucija ili kategorija institucija više ne postoje;

ii.tako da unese potrebne izmjene ako se naziv relevantne institucije ili kategorije institucija promijenio.”.

(34)U članku 146. briše se točka (a).

(35)U članku 161. dodaje se sljedeći stavak 10.:

„10. Komisija do 31. prosinca 2023. preispituje i izvješćuje o provedbi i primjeni nadzornih ovlasti iz članka 104. stavka 1. točaka (j) i (l) te podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. ”.

Članak 2.
Prenošenje

1.Države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije [godinu dana nakon stupanja na snagu ove Direktive]. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

Države članice te odredbe primjenjuju od [jedne godine + jedan dan nakon stupanja na snagu ove Uredbe]. Međutim odredbe potrebne za usklađivanje s izmjenama iz članka 1. točaka 13. i 18., koje sadržavaju izmjene članaka 84. i 98. Direktive2013/36/EU, primjenjuju se od [dvije godine nakon stupanja na snagu ove Direktive].

Kada države članice donose te odredbe, one prilikom svoje službene objave sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se to upućivanje uz njih navodi. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 3.
Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.
Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

(1) Vidi  http://ec.europa.eu/finance/consultations/2015/long-term-finance/docs/consultation-document_en.pdf i http://ec.europa.eu/finance/consultations/2015/financial-regulatory-framework-review/docs/consultation-document_en.pdf . Pozivom na očitovanje želio se obuhvatiti cijeli spektar propisa o financijskim uslugama. Procjena učinka odnosi se isključivo na pitanja u području bankarstva. Ostala pitanja koja uključuju druge segmente financijskog zakonodavstva EU-a obradit će se zasebno.

(2) Izvješće Komisije COM(2016)510 Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 28. srpnja 2016. – Ocjena pravila o primicima iz Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013

(3) Javno savjetovanje dostupno je na http://ec.europa.eu/finance/consultations/2015/long-term-finance/index_en.htm.

(4) Insert link to impact assessment.

(5) Insert link to opinion.

(6) SL C […], […], str. […]

(7) SL C, , str. .

(8) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.)

(9) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.)

(10) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.)

(11) Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013., str. 63.)

(12) Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (preinačena) (SL L 173, 12.6.2014., str. 149.)

(13) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190)