21.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 88/74

1.

uviđa da je globalna ekonomska kriza dovela do povećanog nepovjerenja javnosti u veliki dio bankovnog sektora. Visokorizične špekulacije pojedinih velikih banaka u velikoj su mjeri doprinijele toj krizi ili su zapravo bile jedan od mnogih razloga urušavanja financijskog sustava. I sanacije banaka važnih za sustav s gospodarskog su gledišta bile neophodne, no dovele su do oštrih javnih kritika upućenih državama članicama koje su preuzimale odgovornost za riskantne poslove prvenstveno privatnih financijskih ustanova. Stoga je nužno paziti da se odgovarajućim prijedlozima za europski sustav osiguranja depozita jednako ojača povjerenje građana u europski bankovni sektor u svim zemljama članicama;

2.

ističe da postoji jasna povezanost između gospodarske stabilnosti država članica i stabilnosti banaka koje u njima imaju sjedište. Iz tog se razloga sustav europske bankovne unije ne smije promatrati odvojeno, već ga moraju pratiti gospodarsko-političke mjere upravljanja na razini država članica kako bi se postigla i očuvala gospodarska stabilnost. U određenim državama članicama, na primjer, nacionalni zakoni o stečaju dovode do prekomjerno dugih postupaka koji uzrokuju znatna kašnjenja u dobivanju provedivih vrijednosnih papira. Takvi su propisi u suprotnosti s ciljevima prijedloga Komisije jer očito otežavaju ili u praksi čak onemogućuju sanacije banaka u slučaju odgovornosti;

3.

s time u vezi pozdravlja nastojanja Komisije na području bankovne unije kojima bi se trebalo ponovno zadobiti povjerenje građana. Bankovna odnosno gospodarska kriza otkrila je slabe točke bankovnog sustava koje u sljedećoj fazi treba sustavno uklanjati. Direktiva o sustavima osiguranja depozita iz 2014. kao i Direktiva o oporavku i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava tomu se doprinijele na važnim područjima, no još uvijek nisu provedene u svim državama članicama. U tom smislu također treba upozoriti na to da se prijedlogom predviđa da države članice zadrže nacionalne sustave osiguranja depozita pored zajedničkog europskog sustava barem dok se u okviru EDIS-a ne ostvari potpuno osiguranje;

4.

uviđa da je prijelaz s nacionalnog na europski sustav osiguranja depozita ključan korak koji bi, iako riskantan, građanima Europske unije mogao zajamčiti sigurnost njihovih depozita. Međutim, preduvjet za to je da Komisija prvo provede procjenu učinka, da se u svim državama članicama provede Direktiva o sustavima osiguranja depozita te da se smanje postojeći rizici. Samo tako može se osim zaštite depozita putem sustava ojačati i financijska stabilnost i smanjiti povezanost banaka i javnog duga;

5.

zastupa stajalište da sve države članice trebaju provesti Direktivu o sustavima osiguranja depozita prije nego što se razmotri uspostava Europskog sustava osiguranja depozita. To je posebice važno u odnosu na usklađene zahtjeve za financiranje sustava osiguranja depozita i na mogućnost korištenja financijskih sredstava (uključujući preventivne mjere i mjere institucijske zaštite). Kada bi se Europski sustav osiguranja depozita uspostavio bez prethodnog usklađivanja nacionalnih sustava osiguranja države članice koje prije toga nisu provele Direktivu o sustavima osiguranja depozita izgubile bi motivaciju da je i provedu. EDIS ni pod kojim uvjetima ne smije dovesti do toga da stabilni i učinkoviti fondovi postanu odgovorni za nestabilne sustave, a da pritom nemaju utjecaja na upravljanje rizicima tih sustava. S time u vezi treba naglasiti da se i u samoj Direktivi o sustavima osiguranja depozita predviđa izvješće o suradnji nacionalnih sustava osiguranja depozita do 2019. Odgovarajuće izvješće bilo bi preduvjet za uvođenje EDIS-a;

6.

u tom smislu još jednom ističe tvrdnje iznesene u mišljenju „Praćenje izvješća petorice predsjednika o dovršenju europske ekonomske i monetarne unije”;

7.

primjećuje da se banke u državama članicama znatno razlikuju po obliku i veličini ali i po načinu rada. Povrh toga, postoje i razni oblici vlasničke strukture, što opet može dovesti do velikih razlika u odnosu na stratešku usmjerenost, preuzete rizike i djelovanje na tržištima;

8.

smatra da diversifikacija modela u vremenu krize može predstavljati prednost. Različite nacionalne i regionalne osobitosti redovito zahtijevaju strategiju koja je posebno prilagođena situaciji. Kako se konkurentnost EU-a i njegovih država članica ne bi samo očuvala, već i ojačala, postojeće sustave koji dobro funkcioniraju mora se uklopiti u europski sustav osiguranja depozita;

9.

također smatra da europske banke imaju važnu ulogu za poduzeća unutar i izvan Europske unije i da kao osnova europskog gospodarstva pridonose i funkcioniranju europskog unutarnjeg tržišta. Osnovno povjerenje građana i poduzeća u banke i financijske ustanove neophodan je temelj za javna i privatna ulaganja u državama članicama;

10.

priznaje da unatoč razornim posljedicama bankovne krize na europsko gospodarsko i ustanove u različitim državama članicama postoji niz primjera u kojima se imovina građana čak i u tim vremenima na odgovarajući način zaštitila;

11.

naglašava da su državne lokalne i regionalne banke čak i tijekom bankovne odnosno gospodarske krize uživale povjerenje građana zahvaljujući svojim ciljevima i lokalnim korijenima;

12.

potvrđuje da gradske i regionalne banke u osnovi nisu usmjerene na dobit već djeluju u općem interesu građana. Kao i razvojne banke u državama članicama, gradske i regionalne banke također u prvom redu djeluju u svrhu osnaživanja lokalnog stanovništva i poduzeća. U suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima bitno doprinose izgradnji i očuvanju osnovne infrastrukture kao i financiranju MSP-ova, mikropoduzeća i novoosnovanih poduzeća (tzv. start-ups);

13.

ističe da se djelatnosti javnih banaka odlikuju niskim rizikom i da su uređene na nacionalnoj i lokalnoj razini, što a priori sprečava poduzimanje rizičnih djelatnosti ili nastanak drugih rizika karakterističnih za djelatnosti poslovnih banaka. Javne banke ni na koji način nisu bile odgovorne za izbijanje gospodarske krize. Naprotiv, često su javnom sektoru osiguravale financijska sredstva dok je ostatak financijskog tržišta bio gotovo potpuno paraliziran.

14.

naglašava da se iz tog razloga prijedlozima Europske komisije državne lokalne i regionalne banke ne smiju dovesti u nepovoljan položaj. Usmjerenost i način rada te vrste banaka ne smiju se pretvoriti u njihov nedostatak u odnosu na velike banke s prekograničnim poslovanjem. Isto vrijedi i za državne razvojne banke koje se razlikuju od ostalih financijskih ustanova u pogledu svojih ciljeva i načina rada. Te razlike treba uzeti u obzir prilikom izračuna iznosa doprinosa;

15.

primjećuje da sveobuhvatniji nacionalni sustavi osiguranja depozita kao što su, primjerice, institucionalni sustavi zaštite, u mnogim slučajevima mogu predstavljati korisnu nadopunu jednostavnih osiguranja depozita. Takav sustav, koji u hitnim slučajevima štiti ne samo imovinu građana već i instituciju u cjelini podupirući banke sudionice, jača kako povjerenje građana tako i gospodarstvo. Povrh toga, takav bi se sustav mogao iskoristiti i za ublažavanje posljedica restrukturiranja za tržište;

16.

s tim u vezi izričito upozorava na to da doprinosi za Europski sustav osiguranja depozita predloženi u dokumentu Komisije ne smiju izazvati povećanje opterećenja za institucije koje su dio funkcionirajućeg institucionalnog sustava zaštite te time dovesti u pitanje te prokušane institucionalne sustave zaštite;

17.

podsjeća na to da je Europska komisija 19. svibnja 2015. predstavila smjernice o novom sustavu za bolju regulativu. Prema tim smjernicama, prije objave prijedloga treba se održati javno savjetovanje s dionicima o mogućim aspektima prijedloga. Ta vrsta javnog savjetovanja koje u velikoj mjeri doprinosi legitimitetu svakog europskog, ali i nacionalnog ili regionalnog zakonodavnog akta nije se održala u vezi sa sadašnjim prijedlogom za EDIS;

18.

žali zbog činjenice da predstavljeno obrazloženje ne ispunjava kriterije koji su propisani člancima 2. i 5. Protokola o supsidijarnosti (Protokol br. 2 Ugovora o Europskoj uniji) i zbog toga što prije objave prijedloga nije provedena procjena učinka. Procjene učinka bitan su sastavni dio bolje regulative. Bez prethodne ocjene gospodarskih, ali i socijalnih i političkih posljedica zakonodavnog prijedloga, postoji opasnost ne samo od znatnih troškova već i od neželjenih popratnih učinaka. Osim toga, nije da objava rezultata relevantnih procjena učinaka tek u nevelikoj mjeri doprinosi poboljšanju zakonodavne transparentnosti;

19.

iz tog razloga zahtijeva od Europske komisije da naknadno provede izostavljene postupke i dostavi obrazloženje o supsidijarnosti prije nego što o prijedlogu bude raspravljale institucije koje sudjeluju u zakonodavnom postupku. Kako bi institucije koje sudjeluju u postupku postigle praktične rezultate, najprije se moraju preispitati sve regulatorne mogućnosti i provesti opsežna procjena učinaka prijedloga. Postoje ozbiljne sumnje o usklađenosti prijedloga Komisije s osnovnim načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti;

20.

s time u vezi upozorava da se u prijedlogu Komisije sustavi institucionalne zaštite nisu uzeli u obzir. Očekuje se da će posljedice za države članice koje su već uspostavile takve sustave u okviru provedbe direktive iz 2014. o novim rješenjima za osiguranje depozita biti velike. S time u vezi poziva Europsku komisiju da objasni kako će se s takvim sustavima postupati na temelju novih prijedloga;

21.

zahtijeva da se sadašnje kvote za izračunavanje doprinosa uključe u sam prijedlog i da ih Komisija ne usvaja u obliku delegiranih akata. Osnova za izračun ima snažan utjecaj na financijske ustanove o kojima je riječ i na stabilnost sustava osiguranja depozita i stoga se treba utvrditi uz sudjelovanje Vijeća i Europskog parlamenta.

22.

smatra da pravni temelj za takav prijedlog ne bi trebao biti članak 114. UFEU-a, već radije klauzula o iz članka 352. UFEU-a o nadležnosti u slučajevima koji nisu predviđeni Ugovorom. Člankom 114. UFEU-a predviđaju se mjere za usklađivanje zakona, propisa i administrativnih odredbi za uspostavu unutarnjeg tržišta. No time se Europskoj uniji ne daje opća zakonodavna nadležnost za unutarnje tržište, već se samo ispravljaju nedostaci u funkcioniranju unutarnjeg tržišta uzrokovani razlikama u nacionalnim propisima;

23.

smatra da je prijedlog o europskom sustavu osiguranja depozita u prvom redu usmjeren na financijsku stabilnost kao temelj ekonomske i monetarne politike Europske unije te bi stoga kao pravni temelj trebao služiti članak 352. UFEU-a;

24.

prije svega zahtijeva da se prije uspostave Europskog sustava osiguranja depozita uklone preostali rizici na bankovnim bilancama. Prijedlog koji je u tom pogledu dala Europska komisija ni najmanje nije dovoljno konkretan. S logičnog stajališta, usklađeni sustav osiguranja depozita zahtijeva konkretne mjere za smanjivanje rizika koje Komisija u svakom slučaju mora predstaviti prije daljnje rasprave o prijedlozima;

25.

smatra da „univerzalno” rješenje nije moguće zbog različitih struktura bankovnog sektora u državama članicama. Umjesto roga treba zadržati sustave koji funkcioniraju i treba ih integrirati u europski sustav. Prijedlogom se ni u kojem slučaju ne smije zahtijevati reorganizacija svih sustava u državama članicama koja bi dovela do znatnih troškova, a posebice bi uzrokovala veću nesigurnost u pogledu funkcionalnosti i sigurnosti takvih zahtjeva;

26.

poziva na osmišljavanje europske bankovne politike kojom se u potpunosti štite građani Europske unije i njihova imovina. Takav sustav u prvom redu mora ponovno zadobiti i zadržati povjerenje građana u funkcioniranje financijskih sustava i tržišta. Europski sustav osiguranja depozita s druge strane ne smije dovesti do poticanja visokorizičnih špekulacija niti do njihovog podupiranja. Umjesto toga, prednost treba dati promicanju stabilne financijske politike koja uključuje institucionalne modele koji imaju smisla s makroekonomskog stajališta;

27.

također smatra da europski sustav osiguranja depozita ne smije dovesti do toga da se financijske ustanove koje posluju na konzervativan način nađu u nepovoljnom položaju. Banke koje se prvenstveno bave visokorizičnim transakcijama, osim što plaćaju veći doprinos za sustav osiguranja, također trebaju podlijegati dodatnim uvjetima kako bi se izbjeglo prebacivanje obveza na manje ustanove koje uglavnom posluju na niskorizičnim područjima ili su isključivo aktivne u financiranju realnog gospodarstva na lokalnoj razini;

28.

žali zbog činjenice da se u prijedlogu uredbe koji je podnijela Komisija ne daju dovoljno detaljne informacije o praktičnom korištenju planiranog europskog sustava osiguranja depozita. Tako nije jasno mogu li se financijska sredstava koristiti, u kojoj fazi i u kojoj mjeri, za preventivne odnosno alternativne mjere. Kod običnog osiguranja depozita štediše mogu dobiti naknadu za svoju imovinu do iznosa osigurane vrijednosti, no sam nastanak obveza ne može se izbjeći. S gospodarskog ali i političkog gledišta glavni prioritet trebalo bi biti sprečavanje nastanka obveza.