52015PC0129

OBRAZLOŽENJE

1.           KONTEKST PRIJEDLOGA

Vijeće je 2003. donijelo Direktivu o oporezivanju dohotka od kamate na štednju (Direktiva o štednji). Ta je Direktiva imala dvije glavne svrhe: izbjegavanje poremećaja u kretanju kapitala i omogućavanje uspješnog oporezivanja dohotka od kamate koji isplatitelji osnovani u jednoj državi članici isplaćuju fizičkim osobama koje su rezidenti u drugoj državi članici. Direktivom o štednji olakšava se oporezivanje te vrste dohotka od kamate u skladu sa zakonima države članice u kojoj ima prebivalište fizička osoba koja prima dohodak od kamate jer se zahtijeva automatska razmjena informacija o dohotku od kamate koji se isplaćuje tim fizičkim osobama. Direktiva se počela primjenjivati od 1. srpnja 2005., a njezina je primjena proširena na Bugarsku i Rumunjsku nakon pristupanja tih zemalja 1. siječnja 2007., te na Hrvatsku od njezina pristupanja 1. srpnja 2013.

Direktiva je bila rezultat zaključaka predsjedništva Europskog vijeća od 19. i 20. lipnja 2000., kada su se države članice složile da je, u cilju provedbe načela da bi svi građani morali plaćati porez na sav svoj dohodak od štednje, razmjena informacija „na što široj osnovi” konačan cilj EU-a, što je u skladu s razvojem događaja na međunarodnoj razini.

Direktivom donesenom 2003. bio je obuhvaćen dohodak od štednje fizičkih osoba proizašao iz potraživanja duga (ili običan prihod od kamata ili kapitalni dobici od dužničkih vrijednosnih papira), a koji je primljen bilo izravno bilo putem investicijskih fondova, ili putem drugih posredničkih neoporezovanih subjekata. Njome su uvedene odredbe o automatskoj razmjeni informacija o dohotku od štednje koji isplatitelji osnovani u jednoj državi članici isplaćuju fizičkim osobama s prebivalištem u drugoj državi članici. Sve su države članice osim Belgije, Luksemburga i Austrije odmah uvele sustave za automatsko dostavljanje informacija. Belgiji, Luksemburgu i Austriji dopušteno je da tijekom prijelaznog razdoblja umjesto dostavljanja informacija ubiru porez po odbitku po stopi od 15 % tijekom prve tri godine od stupanja Direktive na snagu (do 30. lipnja 2008.), 20 % tijekom sljedeće tri godine (do 30. lipnja 2011.) te 35 % nakon toga. Pravilima je propisano da se 75 % prihoda od poreza po odbitku prenosi na državu članicu u kojoj ulagač ima prebivalište. Belgija je odlučila prestati primjenjivati prijelazni porez po odbitku od 1. siječnja 2010. i razmjenjivati informacije kao i druge države članice. Luksemburg od 1. siječnja 2015. čini isto.

Od 1. srpnja 2005., u pet europskih zemalja koje nisu članice EU-a, uključujući Švicarsku, na dohodak od štednje koji se tamo isplaćuje fizičkim osobama koje su rezidenti EU-a primjenjuju se mjere jednake onima iz Direktive o štednji. Od istog se datuma na deset ovisnih ili pridruženih teritorija država članica EU-a (dvanaest nakon raspuštanja Nizozemskih Antila) provedbom bilateralnih sporazuma koje je svaka od tih jurisdikcija potpisala sa svakom državom članicom primjenjuju mjere jednake mjerama iz Direktive. Nakon promjene statusa otoka Saint-Barthélemy, Francuska se obvezala na to da će Saint-Barthélemy primjenjivati i sadašnje i buduće odredbe Direktive o štednji i Direktive o administrativnoj suradnji.

Nakon prvog pregleda Direktive o štednji Komisija je u studenom 2008. predložila niz izmjena kojima je htjela ukloniti propuste u postojećem zakonodavstvu i na učinkovitiji način spriječiti utaju poreza. Predloženim izmjenama htjelo se poboljšati Direktivu jačim mjerama kojima bi se osiguralo oporezivanje dohotka od kamata. Područje primjene odredaba o posredničkim strukturama stoga je prošireno. Prijedlogom se područje primjene Direktive proširilo i na dohodak od instrumenata jednakih dužničkim instrumentima, tj. na inovativne financijske proizvode i neke proizvode životnog osiguranja. Izmjene je donijelo Vijeće u Direktivi 2014/48/EU od 24. ožujka 2014.[1] (Direktiva o izmjeni Direktive o štednji). Člankom 2. ove Direktive propisano je da države članice moraju donijeti i objaviti zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 1. siječnja 2016. Primjena tih odredaba bila bi obvezna za države članice od 1. siječnja 2017.

Tražeći od Vijeća da formalno donese Direktivu o izmjeni Direktive o štednji, Europsko vijeće od 21. ožujka 2014. zaključilo je da će globalni standard koji razvija Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) biti usvojen kao metoda automatske razmjene informacija koju će EU primjenjivati unutar svojih granica. Europsko je vijeće to učinilo pozivajući Vijeće da, dodatnim donošenjem izmijenjenog teksta Direktive o administrativnoj suradnji do kraja 2014., osigura potpunu usklađenost zakonodavstva EU-a s novim globalnim standardom.

Komisija je 12. lipnja 2013. predložila konkretne izmjene Direktive 2011/16/EU o administrativnoj suradnji u području oporezivanja. Glavna svrha prijedloga bila je ponuditi državama članicama odgovarajući pravni temelj na razini EU-a za provedbu globalnog standarda o automatskoj razmjeni informacija (globalni standard) kojeg razvija OECD. Područje primjene predložene Direktive o izmjeni vrlo je široko jer obuhvaća sve vrste financijskih proizvoda (s određenim izuzećima) koje neposredno ili posredno imaju fizičke osobe ili subjekti koji „nisu javni”. Ta je Direktiva o izmjeni donesena 9. prosinca 2014. – Direktiva Vijeća 2014/107/EU[2] (Direktiva o izmjeni Direktive o administrativnoj suradnji). Člankom 2. ove Direktive propisano je da države članice moraju donijeti i objaviti zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 31. prosinca 2015. Države članice moraju od 1. siječnja 2016. primjenjivati te odredbe, a od rujna 2017. moraju početi razmjenjivati informacije. Austriji je odobreno odstupanje u skladu s člankom 2. stavkom 2. zbog strukturnih razlika i dopušteno joj je da s primjenom Direktive počne najviše godinu dana kasnije nego druge države članice. U trenutku donošenja Direktive Austrija je izjavila da odstupanje neće iskoristiti u potpunosti. Od rujna 2017. počet će razmjenjivati informacije o ograničenom broju računa (samo o novim računima otvorenima tijekom razdoblja od 1. listopada 2016. do 31. prosinca 2016.), dok će za druge račune iskoristiti odstupanje.

U zadnjem podstavku novog članka 8. stavka 3.a, uvedenog Direktivom o izmjeni Direktive o administrativnoj suradnji jasno stoji da će odredbe sadržane u tom stavku (stavak 3.a) imati prednost u odnosu na revidiranu Direktivu o štednji. Budući da između dvije Direktive postoje velika preklapanja, revidirana Direktiva o štednji primjenjivala bi se samo u nekoliko slučajeva.

Do tih nekoliko slučajeva dolazi uglavnom zbog sljedeća tri razloga. Kao prvo, Direktivom o izmjeni Direktive o administrativnoj suradnji utvrđuju se obveze izvješćivanja za financijske institucije koje su subjekti, kako je Direktivom definirano. Stoga se tom Direktivom, za razliku od Direktive o štednji, ne uvode obveze izvješćivanja za fizičke osobe (npr. brokere) koje mogu isplatiti financijsku dobit. Kao drugo, u Direktivi o izmjeni Direktive o administrativnoj suradnji postoje izuzeća koja se odnose na određene mirovinske fondove, izdavatelje kreditnih kartica, regulirane račune s poreznim povlasticama i slične financijske institucije i proizvode koji predstavljaju nizak rizik od porezne utaje. Kao treće, pristup isplatitelja po primitku iz članka 4. stavka 2. Direktive o štednji obuhvaća i kamate koje isplaćuju jurisdikcije na koje se Direktiva ne primjenjuje preko isplatitelja po primitku države članice; osim toga, pristup pregleda iz članka 2. stavka 3. i pojačani pristup isplatitelja po primitku iz članka 4. stavka 2. revidirane Direktive o štednji obuhvaćaju i dohodak isplaćen putem „aktivnih” nefinancijskih subjekata, pod uvjetom da su izuzeti od oporezivanja. Ti zaostali slučajevi posljedica su malih razlika između pristupa usvojenih u Direktivi o štednji s jedne strane i Direktivi o izmjeni Direktive o administrativnoj suradnji s druge te određenih izuzeća koja te Direktive sadržavaju. Pitanje hoće li ili ne ti zaostali slučajevi biti obuhvaćeni zakonodavstvom EU-a o kojem je ovdje riječ ima tek marginalno značenje u kontekstu cjelokupnog područja primjene Direktive o izmjeni Direktive o administrativnoj suradnji. Primjena globalnog standarda na međunarodnoj razini i pomni nadzor njegove provedbe, koji provodi Globalni forum o transparentnosti i razmjeni informacija, na najmanju će razinu svesti sve rizike povezane s tim zaostalim slučajevima.

Iz ovoga slijedi da bi eventualna korist od paralelne primjene oba pravna instrumenta bila minimalna. Iako je prethodno spomenuto izuzeće iz novog članka 8. stavka 3.a uvedenog Direktivom o izmjeni Direktive o administrativnoj suradnji moglo poslužiti da se u većini slučajeva izbjegne izvješćivanje na temelju Direktive o štednji, paralelno postojanje dva pravna instrumenta s bitno sličnim područjem primjene nije u skladu s načelima bolje regulative niti je u interesu jasnoće i pravne sigurnosti. Nadalje, paralelna primjena oba pravna sustava značila bi postojanje dva skupa sličnih, ali nepotpuno usklađenih pravila i procedura te sustava za izvješćivanje u pogledu dubinske analize klijenta, kako na razini financijskih institucija koje izvješćuju nadležna tijela, tako i na razini nadležnih tijela koja međusobno razmjenjuju informacije. Troškovi navedenog bili bi znatno veći od koristi koju bi donijelo šire područje primjene Direktive o štednji.

Kako bi se osiguralo da postoji samo jedan primjenjivi standard za automatsku razmjenu informacija u EU-u i izbjegle situacije u kojima se istovremeno primjenjuju dva standarda, Direktivu o štednji potrebno je staviti izvan snage.

Kako bi se izbjegle praznine u izvješćivanju, stavljanje Direktive o štednji izvan snage mora se vremenski uskladiti s primjenom Direktive o izmjeni Direktive o administrativnoj suradnji, uzimajući posebno u obzir produženje roka za primjenu odobreno Austriji.

Budući da cilj ovog prijedloga Direktive, tj. stavljanje izvan snage Direktive o štednji uz privremena izuzeća koja su potrebna kako bi se zaštitila stečena prava i u obzir uzelo odstupanje odobreno Austriji u skladu s Direktivom o izmjeni Direktive o administrativnoj suradnji, ne mogu u dostatnoj mjeri ostvariti države članice, te da ga se, s obzirom na potrebnu ujednačenost i učinkovitost, može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz tog članka, ovaj prijedlog Direktive ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

2.           REZULTATI SAVJETOVANJA SA ZAINTERESIRANIM STRANAMA I PROCJENE UČINKA

Iz zaključaka Europskog vijeća od 21. ožujka 2014. i izjave Vijeća za gospodarske i financijske poslove od 9. prosinca 2014. proizlazi da su države članice nedvojbeno sklonije postojanju samo jednog standarda za automatsko priopćavanje informacija o financijskom dohotku. Direktivom o izmjeni Direktive o administrativnoj suradnji taj se standard sada provodi u potpunosti.

Na sastancima Komisijine stručne skupine za oporezivanje dohotka od štednje stručnjaci su naglasili koliko je važno imati jedinstveni sustav automatskog priopćavanja informacija za potrebe izravnog oporezivanja. Objasnili su da financijske institucije i posrednički subjekti u EU-u, čiji su predstavnici, žele izbjeći dvostruke sustave izvješćivanja. Stručna je skupina izvijestila i o tome da se u predmetnom sektoru već uvode novi ili prilagođuju postojeći IT sustavi, kao priprema za izvješćivanje u skladu s američkim Zakonom o izvršenju poreznih obveza s obzirom na račune u inozemnim financijskim institucijama (FATCA), i naglasila potrebu za time da se buduće zakonodavstvo EU-a o automatskoj razmjeni informacija o financijskim računima uskladi s globalnim standardom OECD-a o automatskoj razmjeni informacija (koji se pak temelji na načelima dubinske analize klijenta utvrđenima u FATCA-i) kako bi se smanjili troškovi usklađivanja i administrativno opterećenje.

Kako je prethodno rečeno, stavljanje Direktive o štednji izvan snage imat će vrlo marginalan ili nikakav učinak na učinkovitost automatske razmjene informacija, kakva proizlazi iz Direktive o izmjeni Direktive o administrativnoj suradnji, i u suštini je mjera za postizanje bolje regulative. Stoga nije izrađena procjena učinka.

3.           PRAVNI ELEMENTI PRIJEDLOGA

Člankom 1. Direktiva se stavlja izvan snage. Stavljanje izvan snage se ujedno vremenski usklađuje s primjenom Direktive o izmjeni Direktive o administrativnoj suradnji u državama članicama.

Članak 1. stavak 1. točka (a) i članak 1. stavak 1. točka (b) odnose se na osnovne obveze izvješćivanja i razmjene informacija predviđene člankom 4. stavkom 2. te člankom 8., odnosno člankom 9. Direktive o štednji.

Člankom 1. stavkom 1. točkom (a) predviđeno je da gospodarski subjekti i države članice u kojima su osnovani priopćuju i razmjenjuju informacije koje su prikupljene za 2015. Te se informacije odnose na isplatitelje nakon primitka, u skladu s člankom 4. stavkom 2. Direktive o štednji, osnovane u drugim državama članicama i njih je potrebno dostaviti u istom roku koji je predviđen člankom 9., „šest mjeseci od završetka porezne godine”. Rok je 30. lipnja 2016. za većinu država članica, dok je za Ujedinjenu Kraljevinu 5. listopada 2016. Produženi rok za primjenu stoga je određen tako da se njime obuhvati i rok za Ujedinjenu Kraljevinu. Eventualne dopune informacija i ispravke moguće je unositi i nakon tog datuma.

Člankom 1. stavkom 1. točkom (b) predviđeno je da gospodarski subjekti, isplatitelji i države članice u kojima su osnovani prosljeđuju i razmjenjuju informacije koje su prikupljene za 2015. u skladu s člankom 9. „u roku od šest mjeseci od kraja porezne godine”, koji je 30. lipnja 2016. za većinu država članica odnosno 5. listopada 2016. za Ujedinjenu Kraljevinu. Produženi rok za primjenu stoga je 5. listopada 2016. jer je na taj način obuhvaćen i rok za Ujedinjenu Kraljevinu. Eventualne dopune i ispravke moguće je unositi i nakon tog datuma.

Članak 1. stavak 2. sadržava posebne odredbe koje mora provoditi Austrija.

U Austriji će primjena Direktive o izmjeni Direktive o administrativnoj suradnji biti odgođena, u većini slučajeva za godinu dana. Bez obzira na to, Austrija se u trenutku donošenja Direktive 9. prosinca 2014. obvezala na razmjenu informacija već od 2017., iako samo o ograničenom broju računa (samo novi računi otvoreni u razdoblju od 1. listopada 2016. do 31. prosinca 2016.), dok za druge slučajeve zadržava odstupanje.  Stoga će Austrija u pravilu morati primjenjivati Direktivu o štednji dodatnih godinu dana, osim za ograničeni broj računa o kojima će se dostaviti informacije u 2017. u skladu s Direktivom o administrativnoj suradnji. Za razliku od Luksemburga, Austrija nije navela da će primjenjivati automatsku razmjenu informacija u skladu s Direktivom o štednji prije završetka prijelaznog razdoblja iz članka 10. te Direktive. Ne očekuje se ni to da će uvjeti za završetak tog prijelaznog razdoblja biti ispunjeni do datuma kada će Austrija početi primjenjivati Direktivu o izmjeni Direktive o administrativnoj suradnji. Stoga se za potrebe članka 1. stavka 2. pretpostavlja da će Austrija tijekom 2016. nastaviti primjenjivati prijelazni porez po odbitku u skladu s Direktivom o štednji, uz iznimku ograničenog broja računa o kojima će Austrija dostaviti informacije u 2017. u skladu s Direktivom o izmjeni Direktive o administrativnoj suradnji.

U skladu s time, u članku 1. stavku 2. točki (a) spominju se obveze Austrije i osnovne obveze tamo osnovanih isplatitelja da porez po odbitku na kamate zadržan u 2016. prenesu u skladu s člankom 12. Direktive o štednji.

Austrija će također morati ispuniti svoje obveze s obzirom na informacije o kojima njezini gospodarski subjekti moraju izvješćivati u skladu sa zadnjim podstavkom članka 4. stavka 2. Direktive o štednji u slučajevima u kojima je subjekt iz članka 11. stavka 5. iste Direktive kojem ti gospodarski subjekti isplaćuju kamatu formalno pristao na to da se njegovo ime, adresa i ukupan iznos njemu isplaćene ili za njega osigurane kamate dostave u skladu sa zadnjim podstavkom članka 4. stavka 2. te Direktive. Mjerodavna odredba u tom smislu nalazi se u članku 1. stavku 2. točki (b) ovog Prijedloga.

Osim toga, ako se Austrija odluči za postupak iz članka 13. stavka 1. točke (a) Direktive o štednji, morale bi se poštovati i obveze o izvješćivanju koje imaju i Austrija i u njoj osnovani isplatitelji u skladu s poglavljem II. Direktive o štednji. Mjerodavna odredba u tom smislu nalazi se u članku 1. stavku 2. točki (c) ovog Prijedloga.

Sve obveze predviđene člankom 1. stavkom 2. morale bi se ispuniti u roku od šest mjeseci od kraja porezne godine u Austriji odnosno do 30. lipnja 2017.

Za ograničeni broj računa koji podliježu obvezi temeljite identifikacije stranaka od 1. listopada 2016. i o kojima će se informacije dostaviti u 2017. u skladu s Direktivom o administrativnoj suradnji kako je izmijenjena odgovarajućom Direktivom o izmjeni u članak 1. stavak 3. dodaje se izuzeće na produžetak roka za primjenu Direktive o štednji.

27 država članica koje će Direktivu o izmjeni Direktive o administrativnoj suradnji početi primjenjivati od 1. siječnja 2016. morat će i dalje stvarnim korisnicima koji su njihovi rezidenti izdavati potvrdu u skladu s člankom 13. stavkom 2. Direktive o štednji. Budući da je zadnji dan važenja te potvrde ujedno i zadnji dan do kojeg bi Austrija primjenjivala porez po odbitku u skladu s Direktivom o štednji, u članku 1. stavku 1. točki (c) ovog Prijedloga kao krajnji rok odabran je 31. prosinca 2016. Budući da će Luksemburg od 1. siječnja 2015. primjenjivati Direktivu o štednji bez ubiranja poreza po odbitku, Austrija je jedina država članica koja će u 2015. i 2016. primjenjivati porez po odbitku u skladu s Direktivom o štednji.

Primjena pravila za izbjegavanje dvostrukog oporezivanja koje može proizaći iz primjene prijelaznog poreza po odbitku koji se ubire u skladu s Direktivom o štednji također bi se trebala produžiti i nakon datuma primjene Direktive o izmjeni Direktive o administrativnoj suradnji. Primjena te odredbe podložna je nacionalnim pravilima država članica koje moraju osigurati odbitak ili povrat poreza u skladu s člankom 14. Direktive o štednji te će se možda morati produžiti na jedno duže razdoblje nakon krajnjeg roka primjene poreza po odbitku, koji je 31. prosinca 2016. u slučaju poreza po odbitku koji ubire Austrija (vidi članak 1. stavak 1. točka (d) ovog Prijedloga). To je prijelazna mjera kojom se štite stečena prava stvarnih korisnika u skladu s člankom 14. Direktive o štednji s obzirom na državu članicu u kojoj su rezidenti.

Prema članku 2. ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Člankom 3. određuje se da je Direktiva upućena državama članicama.

4.           UTJECAJ NA PRORAČUN

Prijedlog nema posljedica na proračun.

2015/0065 (CNS)

Prijedlog

DIREKTIVE VIJEĆA

o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2003/48/EU

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 115.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,

u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)       Na temelju konsenzusa postignutog na Europskom vijeću od 20. lipnja 2000. o tome da bi u porezne svrhe trebalo razmjenjivati relevantne informacije na što široj osnovi, Direktiva Vijeća 2003/48/EZ[3] primjenjivala se u državama članicama od 1. srpnja 2005. kako bi se omogućilo da se dohodak od kamate na štednju isplaćen u jednoj državi članici stvarnim korisnicima koji su fizičke osobe s prebivalištem u drugoj državi članici može uspješno oporezovati u skladu sa zakonima potonje države članice, čime se izbjegavaju poremećaji u kretanju kapitala među državama članicama, koji su nespojivi s unutarnjim tržištem.

(2)       Prekogranične porezne prijevare i utaja poreza izazovi su svjetskih razmjera te su stoga i predmet velike zabrinutosti kako na globalnoj razini tako i na razini Unije. Neprijavljeni i neoporezovani dohodak znatno smanjuje nacionalne prihode od poreza. Europsko vijeće od 22. svibnja 2013. pozdravilo je kontinuirane napore koje su uložile skupine G8 i G20 te Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) u razvijanje globalnog standarda.

(3)       Direktivom 2011/16/EU[4] predviđena je obvezna automatska razmjena određenih informacija među državama članicama i postupno širenje područja primjene na nove kategorije dohotka i kapitala u svrhu borbe protiv prekograničnih poreznih prijevara i utaja.

(4)       Vijeće je 9. prosinca 2014. donijelo Direktivu 2014/107/EU[5] o izmjeni Direktive 2011/16/EU, kojom se automatska razmjena informacija proširila na sve vrste dohotka u skladu s globalnim standardom, koji je u srpnju 2014. izdalo Vijeće OECD-a, te kojom se na razini Unije osigurao usklađen, dosljedan i sveobuhvatan pristup automatskoj razmjeni informacija o financijskim računima na unutarnjem tržištu.

(5)       Direktiva 2014/107/EU općenito ima šire područje primjene od Direktive 2003/48/EZ, a njome je predviđeno da u slučajevima preklapanja područjâ primjene prevladava Direktiva 2014/107/EU. Još ima slučajeva u kojima bi se primjenjivala samo Direktiva 2003/48/EZ. Ti su slučajevi posljedica manjih razlika u pristupu između dvije direktive i različitih posebnih izuzeća. Ako u tim ograničenim primjerima područje primjene Direktive 2003/48/EZ ne bi bilo obuhvaćeno područjem primjene Direktive 2014/107/EU, i dalje bi se primjenjivale relevantne odredbe Direktive 2003/48/EZ, što bi rezultiralo dvostrukim standardima izvješćivanja u Uniji. Neznatne prednosti zadržavanja takvog izvješćivanja bile bi manje od troškova.

(6)       Europsko vijeće je 21. ožujka 2014. pozvalo Vijeće da osigura potpunu usklađenost relevantnog zakonodavstva Unije s novim jedinstvenim globalnim standardom za automatsku razmjenu informacija koji je razvio OECD. Osim toga, u trenutku donošenja Direktive 2014/107/EU Vijeće je pozvalo Komisiju da predstavi prijedlog za stavljanje izvan snage Direktive 2003/48/EZ te da stavljanje izvan snage te Direktive vremenski uskladi s datumom primjene propisanim člankom 2. Direktive 2014/107/EU, uzimajući u obzir odstupanje koje je u tom članku predviđeno za Austriju. Stoga bi se Direktiva 2003/48/EZ trebala nastaviti primjenjivati na Austriju dodatnih godinu dana. U svjetlu stajališta koje je zauzelo Vijeće, stavljanje izvan snage Direktive 2003/48/EZ potrebno je kako bi se izbjegle dvostruke obveze izvješćivanja i smanjili troškovi i za porezne uprave i za gospodarske subjekte.

(7)       Prema članku 2. Direktive 2014/48/EU[6] o izmjeni Direktive 2003/48/EZ, države članice trebale bi do 1. siječnja 2016. donijeti i objaviti zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s tom Direktivom. Te bi odredbe trebale početi primjenjivati od 1. siječnja 2017. Stavljanjem izvan snage Direktive 2003/48/EZ, Direktiva 2014/48/EU više se ne bi morala prenositi u nacionalno zakonodavstvo.

(8)       Kako bi automatsko izvješćivanje o financijskim računima i dalje neometano funkcioniralo, stavljanje izvan snage Direktive 2003/48/EZ trebalo bi stupiti na snagu na dan početka primjene, koji je propisan člankom 2. Direktive 2014/107/EU.

(9)       Neovisno o stavljanju izvan snage Direktive 2003/48/EZ, informacije koje su isplatitelji, gospodarski subjekti i države članice prikupili do datuma stavljanja izvan snage trebalo bi obraditi i prenijeti kako je prvotno zamišljeno, a obveze koje proizlaze iz razdoblja prije tog datuma trebalo bi ispuniti.

(10)     U pogledu poreza po odbitku ubranog u prijelaznom razdoblju iz članka 10. Direktive 2003/48/EZ, države članice bi radi zaštite stečenih prava stvarnih korisnika trebale nastaviti osiguravati odbitak ili povrat poreza kako je prvotno zamišljeno te bi trebale izdavati potvrde na zahtjev na temelju kojih bi stvarni korisnici mogli osigurati da se porez po odbitku ne ubire.

(11)     Potrebno je uzeti u obzir činjenicu da je zbog strukturnih razlika Austriji odobreno odstupanje na temelju članka 2. stavka 2. Direktive 2014/107/EU s maksimalnom odgodom od godinu dana. U trenutku donošenja te Direktive Austrija je izjavila da odstupanje neće iskoristiti u potpunosti. Umjesto toga Austrija će s razmjenom informacija početi od rujna 2017., iako samo o ograničenom broju računa, dok će u drugim slučajevima zadržati odstupanje. Stoga je potrebno predvidjeti posebnu odredbu kojom će se osigurati da Austrija i u njoj osnovani isplatitelji i gospodarski subjekti nastave primjenjivati odredbe Direktive 2003/48/EZ tijekom razdoblja primjene odstupanja, osim za one račune na koje se primjenjuje Direktiva 2014/107/EU o izmjeni Direktive 2011/16/EU.

(12)     Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava i slijede načela priznata posebno Poveljom o temeljnim pravima Europske unije, uključujući pravo na zaštitu osobnih podataka, i ona ne sadržava odredbe kojima bi se ta prava smanjila ili ukinula.

(13)     Budući da cilj ove Direktive, tj. stavljanje izvan snage Direktive 2003/48/EZ uz privremena izuzeća koja su potrebna kako bi se zaštitila stečena prava i u obzir uzelo odstupanje odobreno Austriji u skladu s Direktivom 2014/107/EU, ne mogu u dostatnoj mjeri ostvariti države članice, te da ga se, s obzirom na potrebnu ujednačenost i učinkovitost, može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz tog članka, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(14)     Direktivu 2003/48/EZ stoga treba staviti izvan snage,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.           Direktiva 2003/48/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2016.

Međutim, i dalje se primjenjuju sljedeće obveze iz Direktive 2003/48/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2006/98/EZ[7]:

(a) obveze država članica i u njima osnovanih gospodarskih subjekata na temelju drugog podstavka članka 4. stavka 2. Direktive 2003/48/EC i dalje se primjenjuju do 5. listopada 2016. ili dok se ne ispune;

(b) obveze isplatitelja na temelju članka 8. i država članica isplatitelja na temelju članka 9. i dalje se primjenjuju do 5. listopada 2016. ili dok se ne ispune;

(c) obveze država članica u kojima su stvarni korisnici rezidenti u porezne svrhe na temelju članka 13. stavka 2. i dalje se primjenjuju do 31. prosinca 2016.;

(d) obveze država članica u kojima su stvarni korisnici rezidenti u porezne svrhe na temelju članka 14. u pogledu poreza po odbitku ubranog 2016. i prethodnih godina i dalje se primjenjuju dok se te obveze ne ispune.

2.           Bez obzira na stavak 1. ovog članka, Direktiva 2003/48/EZ kako je izmijenjena Direktivom 2006/98/EZ, i dalje se primjenjuje u cijelosti na Austriju do 31. prosinca 2016., uz sljedeće iznimke:

(a) obveze Austrije i osnovne obveze tamo osnovanih isplatitelja i gospodarskih subjekata na temelju članka 12., koje se i dalje primjenjuju do 30. lipnja 2017. ili dok se ne ispune;

(b) obveze Austrije i tamo osnovanih gospodarskih subjekata na temelju drugog podstavka članka 4. stavka 2., koje se i dalje primjenjuju do 30. lipnja 2017. ili dok se ne ispune;

(c) sve obveze Austrije i osnovne obveze tamo osnovanih isplatitelja koje izravno ili neizravno proizlaze iz postupaka navedenih u članku 13., koje se i dalje primjenjuju do 30. lipnja 2017. ili dok se ne ispune.

3.           Bez obzira na stavak 2. ovog članka, Direktiva 2003/48/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2006/98/EZ, ne primjenjuje se nakon 1. listopada 2016. na dohodak od kamate u vezi s računima za koje su ispunjene obveze izvješćivanja i dubinske analize, koje su sadržane u Prilogu I. i II. Direktivi 2011/16/EU, te za koje je Austrija sustavom automatske razmjene dostavila informacije iz članka 8. stavka 3.a Direktive 2011/16/EU u roku određenom u članku 8. stavku 6. točki (b) Direktive 2011/16/EU.

Članak 2.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 3.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu

                                                                       Za Vijeće

                                                                       Predsjednik

[1]               DIREKTIVA VIJEĆA 2014/48/EU od 24. ožujka 2014. o izmjeni Direktive 2003/48/EZ o oporezivanju dohotka od kamate na štednju (SL L111, 15.4.2014., str. 50.).

[2]               DIREKTIVA VIJEĆA 2014/107/EU od 9. prosinca 2014. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja (SL L359, 16.12.2014., str. 1.)

[3]               Direktiva Vijeća 2003/48/EZ od 3. lipnja 2003. o oporezivanju dohotka od kamate na štednju (SL L 157, 26.6.2003., str. 38.).

[4]               Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL L 64, 11.3.2011., str. 1.).

[5]               Direktiva Vijeća 2014/107/EU od 9. prosinca 2014. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja (SL L359, 16.12.2014., str. 1.).

[6]               Direktiva Vijeća 2014/48/EU od 24. ožujka 2014. o izmjeni Direktive 2003/48/EZ o oporezivanju dohotka od kamate na štednju (SL L111, 15.4.2014., str. 50.).

[7]               Direktiva Vijeća 2006/98/EZ od 20. studenog 2006. o prilagođavanju pojedinih direktiva u području oporezivanja zbog pristupanja Bugarske i Rumunjske (SL L 363, 20.12.2006., str. 129.).