9.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 289/57

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta usvojenu u New Yorku 20. studenog 1989.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom usvojenu u New Yorku 13. prosinca 2006.,

—

uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir članak 24. Povelje o temeljnim pravima Europske unije;

—

uzimajući u obzir Stokholmski program usvojen 2009. i s njim povezan akcijski plan za razdoblje 2010. – 2014. godine,

—

uzimajući u obzir opću napomenu br. 14 (2013.) Odbora UN-a za prava djeteta o pravu djeteta da se prije svega uzme u obzir ono što je u djetetovu primarnom interesu,

—

uzimajući u obzir Program EU-a za prava djeteta usvojen u veljači 2011.,

—

uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju,

—

uzimajući u obzir deklaraciju i akcijski plan s foruma na visokoj razini o učinkovitosti pomoći održanog u Busanu od 29. studenog do 1. prosinca 2011.,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. veljače 2008. naslovljenu „Posebno mjesto djece u vanjskom djelovanju EU-a” (COM(2008)0055),

—

uzimajući u obzir Smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta,

—

uzimajući u obzir Smjernice EU-a o djeci i oružanom sukobu,

—

uzimajući u obzir akcijski plan UN-a naslovljen „Svijet po mjeri djeteta”,

—

uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i akcijski plan o ljudskim pravima i demokraciji,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (1),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP (2),

—

uzimajući u obzir strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima 2012. – 2016., naročito odredbe o financiranju razrade smjernica o sustavima za zaštitu djece i razmjeni najboljih praksi;

—

uzimajući u obzir preporuku Komisije 2013/112/EU od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti” (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o položaju maloljetnika bez pratnje u EU-u (4),

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a iz 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i Pekinšku platformu za djelovanje,

—

uzimajući svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama (5) i Rezoluciju od 6. veljače 2014. o Komunikaciji Komisije naslovljenoj „Prema ukidanju genitalnog sakaćenja žena” (6),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 5. lipnja 2014. o sprečavanju i borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući sakaćenje ženskih spolnih organa,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. svibnja 2014. o pristupu razvojnoj suradnji utemeljenom na pravima koji obuhvaća sva ljudska prava,

—

uzimajući u obzir članak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojim se potvrđuje da EU „osigurava dosljednost svojih politika i aktivnosti, uzimajući pritom u obzir sve svoje ciljeve”,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. lipnja 2014. naslovljenu „Pristojan život za sve: od vizije do zajedničkog djelovanja” (COM(2014)0335),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 12. travnja 2005. naslovljenu „Politička usklađenost u interesu razvoja” (COM(2005)0134) i zaključke s 3166. sastanka Vijeća za vanjske poslove od 14. svibnja 2012. naslovljene „Povećanje učinka razvojne politike EU-a: plan za promjenu”,

—

uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da Konvencija UN-a o pravima djeteta i njezini fakultativni protokoli čine normu za promicanje i zaštitu prava djeteta i sadrže sveobuhvatan niz međunarodnih pravnih normi za zaštitu i dobrobit djece;

B.

budući da su sve države članice EU-a ratificirale Konvenciju UN-a o pravima djeteta i imaju jasnu pravnu obvezu promicanja, zaštite i ostvarivanja prava svakog djeteta pod svojom nadležnošću;

C.

budući da je promicanje prava djece izričit cilj politika EU-a i da je Poveljom EU-a o temeljnim pravima utvrđeno da u svakom djelovanju EU-a primarni cilj mora biti zaštita interesa djeteta;

D.

budući da Konvencija UN-a o zaštiti djeteta i Povelja EU-a o temeljnim pravima poštuju pravo djece da se njegovo mišljenje uzima u obzir u pitanjima koja se na njih odnose, u skladu s njihovom dobi i zrelosti;

E.

budući da se prava djeteta – prije svega načelo zaštite interesa djeteta, pravo djeteta na život, opstanak i razvoj, nediskriminacija i poštovanje prava djeteta da izrazi svoje mišljenje – tiču svih politika EU-a;

F.

budući da je od usvajanja Konvencije UN-a o pravima djeteta prije 25 godina ostvaren napredak, ali da se prava djeteta i dalje krše u mnogim dijelovima svijeta, između ostalog i u državama članicama EU-a, što je rezultat nasilja, zlostavljanja, iskorištavanja, siromaštva, socijalne isključenosti i diskriminacije zbog vjere, invaliditeta, spola, spolnog identiteta, dobi, etničke pripadnosti te statusa migranta ili boravišnog statusa;

G.

budući da sva djeca i njihove obitelji moraju imati uključiv pristup pravosuđu te poštenim, pravovremenim i učinkovitim pravnim lijekovima da bi prava nešto značila;

H.

budući da je 2012. godine umrlo oko 6,6 milijuna djece mlađe od pet godina, uglavnom od uzroka koji se mogu spriječiti, te im je stoga uskraćeno temeljno pravo na opstanak i razvoj; budući da je 168 milijuna djece u dobi od 5 do 17 godina uključeno u dječji rad, čime je ugroženo njihovo pravo na zaštitu od ekonomske eksploatacije i čime se krši njihovo pravo na učenje i igru; budući da se 11 % djevojčica udaje prije svoje 15. godine, čime je ugroženo njihovo pravo na zdravlje, obrazovanje i zaštitu; budući da u supsaharskoj Africi svako 10. rođeno dijete umire prije svog 5. rođendana;

I.

budući da je obrazovanje, posebno besplatno osnovnoškolsko obrazovanje za svu djecu, temeljno pravo na koje su se vlade obvezale 1989. Konvencijom UN-a o pravima djeteta; budući da je cilj do 2015. godine zajamčiti da sve djevojčice i dječaci dovršavaju osnovnoškolsko obrazovanje; budući da za postizanje tog cilja treba još puno toga napraviti, iako je u zemljama u razvoju ostvaren izvjestan napredak;

J.

budući da je sveobuhvatno obrazovanje o spolnosti sastavan i važan dio jačanja prava dječaka i djevojčica na dobrobit i zdravlje, kojim se promiče jednakost i bori protiv stereotipa;

K.

budući da humanitarne krize i dalje imaju porazan utjecaj na djecu i da su 2014. na živote više od 59 milijuna djece direktno utjecale krize, uglavnom povezane sa sukobima; budući da se procjenjuje da danas u svijetu ima 250 000 djece vojnika, od kojih su 40 % djevojčice;

L.

budući da je samo 2012. gotovo 95 000 djece i adolescenata mlađih od 20 godina bilo žrtva ubojstva, da je skoro milijardu djece u dobi od 2 do 14 godina bilo izloženo tjelesnom kažnjavanju, da je trećina adolescenata u dobi između 13 i 15 godina bila žrtva zlostavljanja i da je oko 70 milijuna djevojčica u dobi od 15 do 19 godina bilo žrtva nekog oblika tjelesnog nasilja, a da je 120 milijuna djevojčica diljem svijeta u nekom trenutku u svom životu bilo prisiljeno na spolni odnos ili drugi oblik prisilnog spolnog čina;

M.

budući da djeca čine polovicu stanovništva u zemljama u razvoju, a da u Europskoj uniji živi oko 100 milijuna djece;

N.

budući da je, prema posljednjem izvješću Fonda Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF) o siromaštvu djece u bogatim zemljama, u najbogatijim zemljama svijeta od 2008. godine 2,6 milijuna djece ispod granice siromaštva, čime se ukupan broj djece u razvijenim zemljama koji živi u siromaštvu procjenjuje na 76,5 milijuna; budući da je u istoj studiji 7,5 milijuna mladih u EU-u 2013. godine svrstano u kategoriju mladih koji nisu zaposleni niti su u sustavu obrazovanja ili osposobljavanja;

O.

budući da nasilje protiv djece poprima mnoge oblike, na primjer psihološko, tjelesno, spolno, emocionalno ili verbalno zlostavljanje, zapostavljanje i uskraćivanje, te da se odvija na mnogim mjestima, između ostalog i u kući, školi, sustavima zdravstvene zaštite i pravosuđa, radnom mjestu, lokalnim zajednicama i na internetu;

P.

budući da je Programom EU-a za prava djeteta utvrđen jasan okvir za djelovanje EU-a i da je njegova provedba dovela do znatnog napretka u nizu ključnih područja djelovanja i zakonodavstvu kao što su uspostava telefonskih linija za pomoć pri nestanku djece, promicanje pravosuđa prilagođenog djeci, poboljšanje prikupljanja podataka i integracija prava djeteta u vanjsko djelovanje;

Q.

budući da je svako dijete prije svega dijete čija prava treba ostvariti bez diskriminacije, bez obzira na etničko podrijetlo roditelja, nacionalnost, socijalni ili boravišni status odnosno status migranta;

R.

budući da djevojčice i dječaci imaju i slična i različita očekivanja i oblike socijalizacije, te da se diskriminacija koju doživljavaju djevojčice i dječaci razlikuje ovisno o njihovoj dobi;

S.

budući da, iako je osobito velik napredak ostvaren u području trgovanja ljudima, spolnog iskorištavanja i prava žrtava te djece koja traže azil i djece bez pratnje, treba još puno napraviti da se osigura puno poštovanje prava djece migranata u cijeloj Europskoj uniji; budući da velik broj djece bez pratnje nestane ili pobjegne nakon prvog dolaska u EU i da su ta djeca posebno nezaštićena kad se radi o zlostavljanju;

T.

budući da je, ima li se u vidu međunarodni karakter iskorištavanja djece i spolnog iskorištavanja djece na internetu – uključujući i širenje materijala o spolnom iskorištavanju na internetu i ponašanje predatora na internetu – to i dalje vodeći problem za tijela kaznenog progona jer se kaznena djela kreću od spolne iznude i vabljenja do materijala o zlostavljanju djece vlastite proizvodnje i prijenosa uživo na internetu, što je velik izazov za istrage zbog tehnoloških inovacija koje prijestupnicima, između ostalog i predatorima na internetu, omogućuju lakši i brži pristup;

U.

budući da su djeca posebno pogođena siromaštvom i rezovima u sustavima socijalnog osiguranja i ključnim socijalnim naknadama kao što su obiteljske naknade, te da su ti rezovi od 2007. u Europskoj uniji povećani; budući da je u EU-u čak i nakon socijalnih davanja stopa rizika od siromaštva djece i dalje vrlo visoka (20,3 % u 2013. godini);

V.

budući da će okvir za globalni razvoj nakon 2015. biti prilika za ulaganje u prava sve djece, u svim dijelovima svijeta, bez obzira na spol djeteta, njegovu etničku pripadnost, rasu, ekonomski status, invaliditet ili bilo koji drugi status;

1.

smatra da su prava djeteta u središtu politika EU-a i da je 25. godišnjica Konvencije UN-a o pravima djeteta prigoda da se osigura njezina puna provedba u politici i praksi te da se poduzmu dodatne mjere za osiguranje poštovanja prava svakog djeteta svugdje, posebno najranjivije djece;

2.

pozdravlja obveze EU-a iz Stokholmskog programa da se razvije integrirana strategija EU-a za učinkovito promicanje i očuvanje prava djeteta u unutarnjim i vanjskim politikama EU-a i da se podrže napori država članica u tom području; poziva Komisiju da predloži ambicioznu i sveobuhvatnu strategiju i akcijski plan o pravima djeteta za idućih pet godina, a na temelju Programa EU-a za prava djeteta i njegove nadogradnje;

3.

pozdravlja obvezu EU-a da dodatno razvija integrirane smjernice EU-a za zaštitu djeteta kako bi se smanjila fragmentacija uzrokovana različitim vrstama odgovora ovisno o predmetu koji se tiče pojedinih pitanja zaštite djece, a kako bi se osiguralo da sva djeca diljem EU-a imaju učinkovitu zaštitu od svih oblika nasilja;

4.

poziva Komisiju da nadzire provedbu svoje preporuke naslovljene „Ulaganje u djecu: prekidanje ciklusa prikraćenosti” u državama članicama i o tome podnosi izvješće, te da osigura pristup djece kvalitetnim uslugama i njihovo sudjelovanje; poziva države članice s iznadprosječnom stopom siromaštva djece da odrede nacionalne ciljeve i da im prioritet bude ulaganje usmjereno k smanjenju siromaštva i socijalne isključenosti djece i mladih;

5.

poziva EU i njegove države članice da im u unutarnjim politikama i odnosima s drugim zemljama najveći prioritet budu milenijski razvojni ciljevi; ističe da će ti ciljevi, posebno iskorjenjivanje siromaštva, pristup obrazovanju za sve i jednakost spolova, biti ostvareni samo razvojem javnih usluga dostupnih svima;

6.

poziva Komisiju i države članice da izričit naglasak na djecu i mlade uvrste u Europski semestar, Godišnji pregled rasta i izmijenjenu strategiju Europa 2020. kako bi se bolje provodila preporuka Komisije naslovljena „Ulaganje u djecu: prekidanje ciklusa prikraćenosti”;

7.

poziva Komisiju da osigura veću koordinaciju svojih raznih službi s ciljem učinkovitog integriranja prava djeteta u sve zakonodavne prijedloge, politike i financijske odluke EU-a te da nadzire njihovu punu sukladnost s pravnom stečevinom EU-a koja se odnosi na djecu i obvezama iz Konvencije UN-a o pravima djeteta; poziva Komisiju da se pobrine za to da mandat i sredstva koordinatora za prava djece na odgovarajući način odražavaju obvezu EU-a da sustavno i učinkovito integrira prava djece;

8.

poziva Komisiju da iskoristi priliku koju joj pruža pregled na polovini razdoblja višegodišnjeg financijskog okvira kako bi osigurala da od sredstava EU-a koristi imaju najprikraćenija i najranjivija djeca;

9.

poziva države članice i Komisiju da im djeca budu izričit prioritet pri izradi programa i provedbi regionalnih i kohezijskih politika kao što su Europska strategija za osobe s invaliditetom, okvir EU-a za nacionalne strategije integracije Roma i politika EU-a za jednakost i nediskriminaciju; ponavlja važnost zaštite i promicanja jednakog pristupa djece Roma svim pravima;

10.

insistira na tome da sve politike prava djece moraju obuhvaćati perspektivu jednakosti spolova i poziva na posebne mjere za jačanje prava djevojčica, između ostalog i na obrazovanje i zdravlje;

11.

poziva države članice da se pobrinu za to da se načelo primarnog interesa djeteta poštuje u cjelokupnom zakonodavstvu, odlukama predstavnika vlasti na svim razinama i svim sudskim odlukama, te potiče države članice na razmjenu najboljih praksi kako bi se poboljšala ispravna primjena načela primarnog interesa djeteta diljem EU-a;

12.

poziva Komisiju i države članice da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale da sva djeca zaista imaju pristup pravosuđu prilagođenom svojim potrebama, bez obzira na to sudjeluju li ona u svojstvu osumnjičenika, počinitelja, žrtve ili strane u postupku;

13.

poziva Komisiju da ocijeni utjecaj mjera pritvaranja i kaznenopravnih sustava na djecu; ističe da su širom EU-a prava djece izravno ugrožena u slučaju djece koja s roditeljima žive u pritvoru; ističe činjenicu da se procjenjuje da je oko 800 000 djece u EU-u svake godine razdvojeno od roditelja koji su u zatvoru, što utječe na prava djece na razne načine;

14.

smatra da su djeca nezaštićena u pristupu robi i uslugama; poziva poslovnu zajednicu i zainteresirane strane da se suzdrže od agresivnih i obmanjujućih reklama namijenjenih djeci, na internetu ili izvan njega, između ostalog i provedbom postojećih kodeksa ponašanja i sličnih inicijativa; smatra da bi reklamiranje hrane s visokim udjelom masti, soli ili šećera namijenjeno djeci trebalo biti odgovorno, imajući u vidu povećanje pretilosti i dijabetesa kod djece;

15.

smatra da osobni podaci djece na internetu moraju biti zaštićeni na odgovarajući način i da djeca na pristupačan i njima razumljiv način moraju biti informirana o rizicima i posljedicama upotrebe svojih osobnih podataka na internetu; naglašava da bi izrada profila djece na internetu trebala biti zabranjena; smatra da bi sva djeca trebala imati pravo na zdravo i sigurno okruženje i na mogućnost igre;

16.

poziva države članice da provedu Direktivu 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima jer su većina žrtava trgovanja ljudima mlade djevojke i mladići koji su djeca žrtve rada i seksualnog iskorištavanja i drugih oblika zlostavljanja; također poziva države članice i EU da ojačaju policijsku i pravosudnu suradnju kako bi se takva kaznena djela spriječila i kazneno progonila; poziva države članice da poduzmu mjere za borbu protiv nedopuštenog preseljenja djece, da rade zajedno s trećim zemljama kako bi se riješio sve veći problem krijumčarenja djece i trgovanja djecom te kako bi se počinitelji tog trgovanja kazneno progonili uz izricanje primjerenih sankcija;

17.

smatra da treba poduzeti mjere kako bi se suzbilo zlostavljanje na internetu te da djeca, učitelji, mladi i organizacije djece moraju imati aktivnu ulogu u podizanju svijesti o tom pitanju;

18.

poziva EU i njegove države članice da ulažu u javne službe za djecu, što podrazumijeva i čuvanje djece, njihovo obrazovanje i zdravlje, a posebno u širenje javne mreže vrtića, jaslica i službi od javnog interesa koje pružaju slobodne aktivnosti za djecu;

19.

s obzirom na to da prvi stupnjevi obrazovanja ne jamče uvijek potrebnu osnovnu razinu znanja, poziva države članice da zajamče besplatno obvezno srednjoškolsko obrazovanje za sve kao nužan preduvjet za ostvarenje prava na jednake mogućnosti;

20.

poziva države članice da usvoje zakone kojima bi se zajamčila i učvrstila roditeljska prava majki i očeva u cilju ostvarenja zdravog i stabilnog okružja za djecu u prvim mjesecima njihova života;

21.

poziva države članice da provedu Direktivu 2011/93/EU o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te da jačaju pravnu sposobnost, tehničke mogućnosti i financijska sredstva za tijela kaznenog progona kako bi se ojačala suradnja, između ostalog i s Europolom, za učinkovitije provođenje istraga i likvidaciju mreža počinitelja seksualnih kaznenih djela, uz davanje prioriteta pravima i sigurnosti uključene djece;

22.

poziva na učinkovit partnerski pristup i razmjenu informacija među agencijama kaznenog progona, pravosudnim tijelima, industrijom informacijsko-komunikacijske tehnologije, pružateljima internetskih usluga, bankarskim sektorom i nevladinim organizacijama, između ostalog i organizacijama mladih i djece, a da bi se osigurala prava i zaštita djece na internetu i kako bi se ona u pravnom smislu smatrala ranjivim osobama; poziva Komisiju da preuzme inicijativu i od država članica zatraži djelovanje u borbi protiv svih oblika ponašanja predatora i zlostavljanja na internetu;

23.

smatra da su djeca bez pratnje posebno nezaštićena; poziva Komisiju i države članice da provedu Rezoluciju Parlamenta od 12. rujna 2013. o položaju maloljetnika bez pratnje u EU-u; poziva države članice da u potpunosti provedu paket o zajedničkom europskom sustavu azila kako bi se poboljšao položaj maloljetnika bez pratnje u EU-u; poziva države članice da djeluju u smjeru okončanja pritvora djece migranata širom EU-a; pozdravlja presudu Suda u predmetu C-648/11 MA, BT, DA protiv ministra unutarnjih poslova, u kojoj je odlučeno da je država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil koji je maloljetnik bez pratnje podnio u više od jedne države članice ona država u kojoj maloljetnik boravi nakon što je u njoj podnio zahtjev; podsjeća na to da je maloljetnik bez pratnje prije svega dijete u mogućoj opasnosti te da zaštita djece, a ne imigracijska politika, mora biti vodeće načelo za države članice i Europsku uniju kad se bave maloljetnicima bez pratnje jer se time poštuje temeljno načelo primarne dobrobiti djeteta;

24.

poziva sve države članice da provedu norme iz Konvencije UN-a o pravima djeteta za djecu bez roditeljske skrbi, te iz Smjernica UN-a o alternativnoj skrbi za djecu; poziva Komisiju da upotrijebi sredstva iz strukturnih fondova EU-a kako bi podržala prijelaz s usluga koje se pružaju u okviru institucija na usluge koje se pružaju u okviru zajednice; poziva Komisiju, u svjetlu velikog broja predmeta u kojima se navodi da su tijela javne vlasti u nekim državama članicama provela prisilno posvajanje bez pristanka roditelja, da iznese konkretne mjere kako bi se osiguralo da se posvajanje u državama članicama odvija imajući u vidu primarni interes djeteta;

25.

poziva države članice da olakšaju okupljanje obitelji na pozitivan, human i brz način, u skladu s člankom 10. Konvencije UN-a o pravima djeteta;

26.

ističe potrebu za usklađenijim pristupom pronalaska djece nestale u EU-u; poziva države članice da pojačaju policijsku i pravosudnu suradnju u prekograničnim slučajevima koji uključuju nestalu djecu te da uspostave telefonske linije za pomoć kako bi se pronašla nestala djeca i pomoglo žrtvama zlostavljanja djece; poziva države članice da olakšaju neometano pristupanje Maroka, Singapura, Ruske Federacije, Albanije, Andore, Sejšela, Gabona i Armenije Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. godine;

27.

poziva Komisiju da prilikom izmjene Uredbe (EZ) br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću ozbiljno uzme u obzir primarne interese djeteta, a imajući u vidu rupe u provedbi i izvršenju te Uredbe u državama članicama u pogledu roditeljskih prava i prava na skrbništvo;

28.

osuđuje sve oblike nasilja nad djecom, tjelesno, seksualno i verbalno zlostavljanje, prisilni brak, dječji rad, trgovanje djecom, mučenje, ubojstva iz časti, genitalno sakaćenje žena, upotrebu djece vojnika i djece kao živog štita, nezbrinutost, zanemarivanje i malnutriciju; smatra da se tradicijom, kulturom i religijom nikad ne bi smjelo koristiti kao opravdanjem za nasilje nad djecom; poziva države članice da provedu svoje obveze i bore se protiv svih oblika nasilja nad djecom, između ostalog i formalnom zabranom i sankcioniranjem tjelesnog kažnjavanja djece; poziva države članice na veću suradnju i dijalog s trećim zemljama, na podizanje svijesti i na zagovaranje poštovanja prava djece svugdje u svijetu;

29.

osuđuje korištenje djecom za vojne i terorističke aktivnosti i svrhe; podsjeća na važnost pružanja psihološke potpore i pomoći svoj djeci izloženoj nasilju ili žrtvama rata; pozdravlja inicijativu EU-a „Djeca mira” i naglašava važnost da se osigura pristup obrazovanju za svu djecu koja su bila izložena sukobima; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da podrži kampanju UN-a „Djeca, ne vojnici” čiji je cilj prestanak novačenja djece i njihovog služenja u nacionalnim sigurnosnim snagama do 2016. godine;

30.

poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da u cjelokupnom vanjskom djelovanju EU-a dâ prioritet pravima djece kako bi se osigurala stvarna integracija dječjih prava, između ostalog i u kontekstu dijaloga o ljudskim pravima, trgovinskih sporazuma, postupka pristupanja i europske politike susjedstva, te u odnosima s afričkim, karipskim i pacifičkim državama, posebno zemljama u sukobu; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da Parlamentu podnosi godišnji izvještaj o ostvarenim rezultatima vanjskog djelovanja EU-a usredotočenog na djecu;

31.

poziva Komisiju da uvrsti dječja prava u razvojnu suradnju i humanitarnu pomoć kako bi se osiguralo primjereno financiranje i povećala razina zaštite djece u hitnim situacijama ili ljudskim katastrofama i elementarnim nepogodama, te raseljene djece i djece izbjeglica; naglašava važnost povezivanja pomoći, obnove i razvoja, posebno u dugotrajnim krizama, kao i integriranja inovacija i novih tehnologija u politike i programe EU-a kako bi se bolje promicala prava djece u razvoju i hitnim okolnostima;

32.

pozdravlja činjenicu da je Nobelova nagrada za mir za 2014. godinu zajednički dodijeljena Kailašu Satjartiju i Malali Jusafzai za predanost obrani prava djece, posebno prava djece na obrazovanje; odaje priznanje za javnu potporu koju je mreža nagrade Saharov dala inicijativama za podizanje svijesti o nasilju nad djecom; smatra da su to jasni pokazatelji važne uloge koju civilno društvo i međunarodne organizacije imaju u zastupanju i promicanju zaštite prava iz Konvencije UN-a o pravima djeteta;

33.

naglašava važnu ulogu koju socijalni partneri i lokalne vlasti imaju u promicanju prava djece i poziva Odbor regija i Europski gospodarski i socijalni odbor da djeluju i izdaju mišljenja kako bi se potpuno angažirali u zaštiti prava djece u svim politikama EU-a;

34.

poziva institucije EU-a, države članice, lokalne vlasti, socijalne partnere i civilno društvo da ujedine snage i surađuju na svim razinama kako bi poboljšali položaj djece u EU-u i ostatku svijeta; pozdravlja Manifest o pravima djeteta koji su zajednički sastavili UNICEF i 14 organizacija za promicanje dječjih prava, daje mu potporu te potiče veći broj zastupnika u Europskom parlamentu i zastupnika u nacionalnim parlamentima da potpišu Manifest i postanu „šampioni dječjih prava”;

35.

izražava želju da se na temelju Manifesta o pravima djeteta u Europskom parlamentu osnuje međuskupina za dječja prava i dobrobit kao stalno tijelo nadležno za promicanje dječjih prava u svim politikama i aktivnostima Europskog parlamenta u kontekstu unutarnjih i vanjskih poslova; stoga potiče inicijativu za imenovanje „koordinatora” za dječja prava u svakom parlamentarnom odboru kako bi se osigurala integracija dječjih prava u sve usvojene politike i zakonodavne tekstove;

36.

smatra da je važno povećati sudjelovanje djece u aktivnostima Europskog parlamenta u skladu s praksom koju su utvrdili Međuparlamentarna unija i UNICEF; poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti da razmotre načine i sredstva za povećanje uključenosti djece i adolescenata u postupak donošenja odluka; potiče upotrebu novih tehnologija i inovacija za savjetovanje s djecom i mladima i povećanje njihova sudjelovanja;

37.

poziva države članice da odmah ratificiraju sve fakultativne protokole Konvencije UN-a o pravima djeteta;

38.

poziva Komisiju i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu za vanjsku i sigurnosnu politiku da razmotre načine i sredstva da EU jednostrano pristupi Konvenciji UN-a o pravima djeteta;

39.

potiče SAD, Somaliju i Južni Sudan da ratificiraju Konvenciju o pravima djeteta kako bi se postigla njezina potpuna ratifikacija;

40.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, glavnom tajniku UN-a, predsjednici Odbora UN-a za prava djece i izvršnom direktoru UNICEF-a.