This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52014DC0339
COMMUNICATION FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT, THE COUNCIL, THE EUROPEAN ECONOMIC AND SOCIAL COMMITTEE AND THE COMMITTEE OF THE REGIONS Research and innovation as sources of renewed growth
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Istraživanje i inovacije kao izvori obnovljenog rasta
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Istraživanje i inovacije kao izvori obnovljenog rasta
/* COM/2014/0339 final */
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Istraživanje i inovacije kao izvori obnovljenog rasta /* COM/2014/0339 final */
1. Istraživanje i inovacije:
izvori budućeg rasta Europa ima dobre izglede za iskorištavanje nadolazećih
mogućnosti za rast. Ima najveće unutarnje tržište na svijetu, u njoj
su sjedišta najvećih svjetskih inovativnih poduzeća te je predvodnica
u mnogim područjima znanja i ključnih tehnologija kao što su
zdravlje, hrana, obnovljivi izvori energije, tehnologije zaštite okoliša i
promet.[1]
Visokoobrazovana radna snaga donosi joj
neizmjerno bogatstvo, kao i vodeći talenti u kulturnim i kreativnim
industrijama. Međutim, još uvijek je potrebno uložiti napore kako bi se
osiguralo neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta, poboljšalo okvirne
uvjete u kojima bi poduzeća mogla uvoditi inovacije te ubrzala ulaganja u
napredne tehnologije u brzorastućim područjima.[2] Nove prilike za rast proizlaze iz pružanja
novih proizvoda i usluga proizašlih iz tehnoloških postignuća, novih
postupaka i poslovnih modela, netehnoloških inovacija i inovacija u sektoru
usluga, koji su udruženi s kreativnosti, darom i talentom ili, drugim
riječima, inovacijama u najširem smislu, koje ih pokreću. Pritom
treba iskoristiti jaku usredotočenost gospodarske politike i politike
rješavanja društvenih izazova poput starenja stanovništva, energetske
sigurnosti, klimatskih promjena, uključujući upravljanje rizikom od
katastrofa i socijalnu uključenost, što zahtijeva revolucionarne
inovacije. Kako bi iskoristile te prednosti u smislu
gospodarskog blagostanja i kvalitete života, vlade u Europi trebaju zauzeti
aktivan stav u podržavanju politika za poticanje rasta, posebno u području
istraživanja i inovacija. Postupno poboljšanje gospodarske situacije
omogućuje Europi da sada preusmjeri svoju pažnju na poticanje rasta
prateći korak reformi kako bi se osigurao trajni oporavak. Kako Europa
izlazi iz krize, sve je jasnije da se potpora politikama za poticanje rasta na
kraju isplatila. Dokazano je da velik dio nedavnog povećanja
produktivnosti proizlazi iz inovacija[3]
te da su u prosjeku zemlje koje su uložile više u istraživanje i inovacije
prije i tijekom krize bile otpornije za vrijeme gospodarskog pada.[4] Istraživanje i inovacije kao ulaganje za
poticanje rasta Zbog toga se u strategiji Europa 2020. i
zadnjem godišnjem pregledu rasta[5]
naglašava potreba da se održe i, gdje je to moguće, promiču rashodi
koji potiču rast u okviru cjelokupnih napora za postizanje fiskalne
konsolidacije. To je vidljivo i u preporukama za svaku pojedinu zemlju u
europskom semestru za 2014. Javnim ulaganjima stvara se baza znanja i talenata koji su
potrebni inovativnim poduzećima te se pogoduje poslovnim ulaganjima u
području istraživanja i inovacija, što su ključni elementi za
ispunjenje ambicija iz strategije Europa 2020. Reguliranje javnih ulaganja u
područje istraživanja i inovacija, čak i zbog teških
proračunskih uvjeta, može imati i znatan utjecaj na dugoročan
potencijal zemlje smanjivanjem kapaciteta za apsorpciju istraživanja i
inovacija koji se provode drugdje te kroz gubitak privlačnih
mogućnosti za razvoj karijere za najtalentiranije mlade osobe u zemlji. Proračun Unije za 2014. – 2020.
predstavlja odlučan pomak prema istraživanju i inovacijama i ostalim
elementima za poticanje rasta, uz 30 % realnog rasta proračuna za
Obzor 2020., novi program Unije za istraživanje i inovacije. Očekuje se
ulaganje dodatne 83 milijarde EUR u istraživanje i inovacije kao i u MSP-ove u
okviru Europskih strukturnih i investicijskih fondova. Međutim, ta
dodatna ulaganja iz proračuna Unije namijenjena su nadopunjavanju, ali ne
i zamijeni, ulaganja država članica iz javnih i privatnih izvora. Kako bi
ostvarile daljnji napredak prema investicijskom cilju od 3 % BDP-a[6] strategije Europa 2020.,
vlade u Europi trebaju nastaviti ulagati u područje istraživanja i
inovacija osiguravajući njihovu učinkovitost i prednost nad privatnim
ulaganjima. Potrebno je poboljšati okvirne uvjete kojima bi se to olakšalo,[7] uzimajući u obzir
trenutačne smjerove industrijske politike[8].
Takvi javni rashodi ne predstavljaju trošak, već ulaganje u
budućnost, činjenicu koja je sada prepoznata u revidiranom Europskom
sustavu nacionalnih i regionalnih računa, metodi Eurostata za
izračunavanje javne potrošnje.[9] Nekoliko je država članica, međutim, smanjilo
izravnu potrošnju za istraživanje i razvoj u okviru svojih napora
konsolidacije, kako je prikazano u slici 1., čak i ako je to u nekim
slučajevima djelomično kompenzirano povećanim poreznim
poticajima za istraživanje i razvoj. Ti su rezovi posebno vidljivi od 2012.
Tijekom prvog razdoblja krize, od 2008. do 2010., mnoge države članice
štitile su svoje proračune za istraživanje i razvoj dok su neke čak
povećale svoje rashode za istraživanje i razvoj. Nadalje, većina država članica i
dalje je daleko od svojih nacionalnih ciljeva za istraživanje i razvoj u okviru
strategije Europa 2020., kako je prikazano na slici 2.[10] To uglavnom ukazuje na
deficit u rashodima poslovnog istraživanja i razvoja.[11] Ovom će se Komunikacijom istražiti kako
se potencijal istraživanja i inovacija kao pokretača obnovljenog rasta
može maksimalno povećati podizanjem kvalitete ulaganja unutar strategija
fiskalne konsolidacije država članica kojom se potiče rast. Ukupna odobrena sredstva ili izdaci iz
državnog proračuna za istraživanje i razvoj u okviru ukupnih općih
državnih rashoda (prosječna godišnja stopa rasta
2008. – 2012. (1) ) Malta Luksemburg smanjena (niža od - 1,5) zaštićena (između - 1,5 i 1,5) povećana (veća od ili jednaka 1,5) Izvor: GU za istraživanje i inovacije – Odjel za
analizu i praćenje nacionalnih politika istraživanja Podaci: Eurostat, GU ECFIN Bilješka: (1) HR: 2009. – 2012., CH: 2008. – 2010. Slika 1. Promjene u istraživanju i razvoju kao udio u
ukupnim državnim rashodima (2008. – 2012.) Izvor: GU za istraživanje i inovacije – Odjel za
analizu i praćenje nacionalnih politika istraživanja Podaci: Eurostat, OECD, države članice Bilješke: (1) LU: 2010. JP, KR: 2011. (2) CZ, UK: nisu postavljeni ciljevi intenziteta u
području (3) IE: cilj intenziteta u području istraživanja i
razvoja iznosi 2,5 % (4) LU: cilj intenziteta u području istraživanja i
razvoja iznosi (5) HU: intenzitet u području istraživanja i
razvoja raščlanjen po sektorima ne iznosi koliko i ukupni intenzitet u
području istraživanja i razvoja. (6) US: (i) nije uključena većina kapitalnih
rashoda ili svi kapitalni rashodi; (ii) državni rashodi za istraživanje i
razvoj odnose se samo na savezne ili središnje vlade. Slika 2. Intenzitet javnog i privatnog istraživanja i razvoja
u državama članicama, EU-u i trećim zemljama u 2012. 2. Povećanje učinka i
vrijednost za novac 2.1. Podizanje kvalitete javne
potrošnje za istraživanje i inovacije U kontinuirano teškim proračunskim
uvjetima, ključno je da se maksimalno poveća učinak javne
potrošnje poboljšanjem njihove kvalitete. Javna ulaganja trebala bi stoga biti
u skladu s dalekosežnim reformama istraživačkih i inovacijskih sustava,
uključujući jačanjem učinka poluge javne potrošnje na
privatna ulaganja. Vlade trebaju pametnije razmišljati o tome kako i gdje ulažu[12] te bi pritom trebale
biti inspirirane hrabrim strateškim pristupom koji se razvija u vodećoj
inicijativi Unije inovacija te agendi europskog istraživačkog prostora.[13] Ocjenjivanje kvalitete, učinkovitosti i
učinka javne potrošnje na istraživanje i inovacije zahtjevno je te se
dostupni pokazatelji suočavaju s ograničenjima.
Usredotočavajući se na mogućnost privatnog i javnog sektora da
ulaganja u istraživanje i razvoj pretvore u patentne prijave[14], dostupna mjerenja
ukazuju da su neke zemlje u mogućnosti izvući veći učinak
iz svojih javnih i privatnih rashoda za istraživanje i razvoj od ostalih, kako
je prikazano u slici 3. Zemlje s visokim učinkovitosti potrošnje
obično su zemlje s višim razinama javne potrošnje u istraživanju i razvoju
i BDP-u po glavi stanovnika te imaju snažniju bazu znanja. Osim toga, poslovna
ulaganja u istraživanje i razvoj veća su u zemljama s visokom javnom
potrošnjom na istraživanje i razvoj s obzirom na to da se učinkovitim
javnim sustavima istraživanja i inovacija mogu bolje poticati privatna ulaganja
u istraživanje i razvoj[15].
Poboljšanja u kvaliteti i učinkovitosti
potrošnje mogu pridonijeti stvaranju uspješnog ciklusa poticanjem viših razina
ulaganja iz privatnog sektora i stvaranja veće gospodarske dobiti.[16] Reforme kojima bi se
poboljšala kvaliteta i učinkovitost javne potrošnje bitne su za sve države
članice. Ukupno je za one koji imaju veća fiskalna ograničenja i
koje manje učinkovito troše od vitalne važnosti da postignu jači
učinak dalekosežnim reformama te da mogu mudro povećati ulaganja pri
oporavku njihovih gospodarstava. S druge strane, za one s dovoljno fiskalnog
prostora i visokom učinkovitosti, korist se ostvaruje pametnijim
korištenjem ulaganja radi dobivanja veće vrijednosti za novac. Izvor: GU za istraživanje i inovacije – Odjel za
analizu i praćenje nacionalnih politika istraživanja Podaci: Eurostat Slika 3. Intenzitet istraživanja i razvoja te rezultati
učinkovitosti[17] Povećanje
učinkovitosti potrošnje za istraživanje i inovacije pridonijet će
unapređenju općenite kakvoće javnog financiranja. Njime će
se omogućiti bolje korištenje ograničenih resursa te će dovesti
do dugoročnih poboljšanja pružanjem potpore rezultatima ocjenjivanja iz
područja istraživanja i inovacija. Međusektorske prakse koje su
prihvaćene kako bi se politike unaprijedile uključuju redovne
revizije javne potrošnje ili izradu proračuna koji se temelji na
uspješnosti, a usmjeren je na rezultate. U studijama slučaja (Francuska, Austrija,
Švedska i Nizozemska) naglašava se da su države članice koje se koriste
tim pristupima uspjele u donošenju značajnih i brojivih rezultata u smislu
transparentnosti proračuna, učinkovitosti i uštede bez snižavanja
(čak i poboljšavanja) razine kvalitete javne službe. 2.2. Prioritetne osi za reformu Reforme u području istraživanja i razvoja
trebaju se izraditi posebno prema karakteristikama svake države članice.
Stoga je glavni izazov za sve države članice prepoznati, izraditi i
provesti reforme koje su potrebne za poboljšanje kvalitete njihovih ulaganja u
područje istraživanja i inovacija. Do danas je postignut napredak u
pogledu reformi koje proizlaze iz Unije inovacija i europskog
istraživačkog prostora. Izvješće o Uniji inovacija iz 2014. uz ovu Komunikaciju ukazuje na
rast inovacija[18]
u okviru revizije strategije Europa 2020.[19]
Glavni rezultati uključuju okruženje koje je više naklonjeno inovacijama
na temelju jedinstvenog patenta i putovnice za poduzetnički kapital.
Podrška Unije za istraživanje i inovacije u osnovi je izmijenjena jednim,
integriranim i pojednostavljenim programom Obzor 2020. s jasnim i mjerljivim
ciljevima usmjerenima na znanstvenu izvrsnost, vodeći položaj u industriji
i društvene izazove. Mnoge države članice uz to provode
reforme svoje javne potpore za područje istraživanja i inovacija. Iskustvo
je pokazalo da se provedba reformi na način kojim se povećava
kvaliteta potrošnje i osigurava gospodarski i društveni učinak odvija
kontinuirano te da predstavlja dugoročan izazov za sve zemlje.
Unapređenje vrijednosti za novac zahtjeva povećanje učinka
politika u području istraživanja i inovacija uz učvršćivanje
veza između kvalitete i resursa koji su dodijeljeni tim područjima.
Stoga su nužni trajni poticaji za povećanje kvalitete javne potrošnje i
očuvanje rashoda za poticanje rasta, prije svega u području
istraživanja i inovacija. Na
temelju tog iskustva nastaju tri osi koje su važne za sve države članice.
I. Unapređenje kvalitete razvoja strategije i postupka
izrade politika Područje istraživanja
i inovacija utječe na mnoga područja politika i uključuje velik
broj sudionika te bi ga stoga trebala pokretati sveobuhvatna strategija i
trebalo bi njime upravljati na dovoljno visokoj političkoj razini. Takva
strategija trebala bi obuhvatiti aktivnosti istraživanja i inovacija,
uključujući ulaganja u infrastrukturu. Pri izradi politika u obzir bi
se trebao uzeti dugoročan učinak istraživanja i inovacija te bi se
trebalo djelovati na temelju stabilnog višegodišnjeg strateškog okvira i
naprednog planiranja javnog ulaganja. Višegodišnje planiranje
srednjoročnog proračunskog okvira[20]
može se sastojati od prednosti koje pružaju zdravije javne financije povezane s
povećanom prepoznatljivošću srednjoročnih prioriteta vlada. Na
taj se način može izgraditi vjerodostojnost i privlačnost sustava
istraživanja i inovacija. Države članice bi u isto vrijeme trebale
pripaziti da se oskudni resursi ne šire u premalom opsegu, oslanjajući se
na ograničeni broj ključnih prednosti i prilika procesom pametne
specijalizacije kako je podržana Europskim strukturnim i investicijskom
fondovima. S obzirom na dinamičke promjene u području istraživanja i
inovacija, u obzir bi također trebalo uzeti nove načine razmišljanja
i paradigme.[21]
Objektivne informacije i dokazi integralni su dio izrade politika,
uključujući predviđanja te sistematska ex-ante i ex-post
ocjenjivanja, posebno kako bi se procijenio dugoročan
društveno-gospodarski učinak financiranja u području istraživanja i
inovacija. Države članice trebaju pomno motriti učinak svojih
politika u europskom i međunarodnom kontekstu te ih revidirati. Polje 1. Mnoge države članice ponovno definiraju svoje
strategije istraživanja i inovacija na temelju širokog koncepta inovacija,
kojim su obuhvaćeni obrazovanje, istraživanje i inovacije.
Njemačka je pokrenula sveobuhvatnu strategiju usmjerenu na inovacije
(Strategija visoke tehnologije za Njemačku) koja polazi od analiza
usmjerenih na napredak, s fokusom na nove tehnologije povezane sa društvenim
promjenama, na unapređenje suradnje između znanosti i industrije te
na poboljšanje okvirnih uvjeta za inovativno poslovanje. Nakon njezina
ažuriranja u 2010., Njemačka sada planira osnažiti Strategiju i njezin
sveobuhvatan pristup politici inovacija koji je međusektorskog karaktera. Nekoliko država članica procjenjuje
vrijednost za novac iz rashoda za istraživanje i inovacije u okviru opsežnijih
revizija javne potrošnje. Nizozemska je na primjer, utvrdila opsežan sustav
praćenja politika za reviziju odabranih područja politika,
uključujući istraživanje i inovacije, kako bi prepoznali
mogućnosti za buduće uštede te za postizanje veće vrijednosti za
novac na temelju ex-ante i ex-post ocjenjivanja. U ovim
revizijama sudjeluju ministri javnih financija, istraživanja, gospodarskih
pitanja i neovisne organizacije koji koriste prednosti javne potpore
istraživanju koje je važno za određenu politiku te donose zaključke
na temelju prikupljenih dokaza. Estonija je zadržala dugoročnu strategiju
stalnog porasta ulaganja u područje istraživanja i razvoja,
uvećavajući početnu razinu potrošnje u 2000. za više od 10 puta.
Ona ima holističku strategiju konsolidiranja svih dostupnih resursa EU-a
kako bi ostvarila skokove u razvoju. II. Unapređivanje kvalitete programa, usmjeravanje resursa
i mehanizmi za financiranje Velikim iznosima javnog financiranja
istraživanja i inovacija upravlja se u okviru programa čiji je cilj
tradicionalno postavljen u obliku znanstvenih disciplina, tehnoloških
područja ili industrijskih sektora. Kao i u programu Obzor 2020., države
članice trebale bi razmotriti pojačanje usmjerenosti svojih programa
na ključne društvene izazove jer postoji znatan potencijal rasta u njihovu
preoblikovanju u buduće poslovne prilike, u isto vrijeme donoseći
rješenja za zabrinutosti građana. Boljom koordinacijom prioriteta
među državama članicama zajedničkom izradom nacionalnih programa
istraživanja i inovacija povećava se učinak javnog ulaganja u
dotičnom području istraživanja i inovacija. [22] Kako je utvrđeno europskim
istraživačkim područjem, kvaliteta javne potrošnje s pomoću
programa može se povećati dodjeljivanjem sredstava na osnovi
natječaja, pozivima na podnošenje prijedloga projekata prema izvrsnosti,
na primjer, na temelju međunarodnog stručnog pregleda te
dodjeljivanjem institucijskih sredstava na temelju dokazane uspješnosti.
Otvoreni natječaj trebao bi biti jednako primjenjiv na programe koji su
usmjereni na određene gospodarske i/ili društvene ciljeve, s jasno
definiranim očekivanim učincima i čvrstim sustavom ocjenjivanja
kako bi se ocijenili prijedlozi projekata u odnosu na te učinke s
pomoću nezavisnog stručnog mišljenja. U skladu s usmjerenijim i
usklađenim strategijama („pametne specijalizacije”), praćenje pravih
rezultata i učinaka podržanih projekata trebalo bi uroditi točnim i
usporedivim podacima o kvaliteti i učinkovitosti financiranja u okviru
programa u području istraživanja i inovacija. Programi istraživanja i inovacija trebaju biti
relevantni i dostupni poduzećima smanjenjem administrativnog
opterećenja u pogledu sudjelovanja, ubrzanjem dodjeljivanja bespovratnih
sredstava, praćenjem uključivanja gospodarskih subjekata te ozbiljnim
uzimanjem u obzir povratnih informacija koje su sudionici dobili. Potrebno se
pozabaviti osnovnom ulogom pionirske znanosti u pomicanju najsuvremenijih
tehnologija i postizanju prekretnica u tehnološkim inovacijama, nadogradnjom na
uspješne inicijative na razini EU-a kao što je Europsko istraživačko
vijeće. Polje 2. Mnoge države članice uvode veću
konkurentnost u dodjeljivanje javnih sredstava u područje istraživanja i
inovacija. Nakon prijedloga zakona o istraživanju i inovacijama iz 2008.
Švedska je uvela natječajne postupke dodjeljivanja određenog dijela
osnovnog financiranja sveučilištima, prvotno 10 % i zatim 20 %,
na temelju njihove uspješnosti u znanstvenim publikacijama i privlačenju
vanjskog financiranja. Poljska je 2011. uvela reforme kako bi povećala
udio javnog financiranja za istraživanje i inovacije na natjecateljskoj osnovi
pozivima na podnošenje prijedloga projekata koje ocjenjuju neovisni i
međunarodni stručnjaci. Od 2013. godine, Hrvatska je uspostavila nov
model javnog financiranja za osnovna istraživanja u kojemu se koriste
trogodišnji ugovori s ustanovama, a koji se temelji na uspješnosti. Grčka
je nedavno utvrdila natječajni postupak kojim će se odlučiti o
ograničenom broju nacionalnih istraživačkih projekata o
infrastrukturi. Znanstvena zaklada Irske uvela je stručne preglede
učinka prijava za dodjelu bespovratnih sredstava na gospodarstvo i
društvo, kojima se dopunjuju znanstveni stručni pregledi. Nekoliko agencija za financiranje počinje
rigorozno pratiti i ocjenjivati učinak svojih programa. Sustavom
praćenja Tekes Finske agencije za financiranje inovacija utvrđeno je
da su za svaki euro koji je Tekes uložio, poduzeća povisila svoje rashode
u području istraživanja i inovacija za 2 eura te da mala i srednja
poduzeća koja on podržava imaju porast od 20 % u prihodima te porast
od 17 % u zapošljavanju u usporedbi sa sličnim malim i srednjim
poduzećima. III. Optimiziranje kvalitete javnih ustanova u području
istraživanja i inovacija U svim državama članicama, velik udio
javnog financiranja za područje istraživanja i inovacija omogućen je
kao institucijsko financiranje sveučilišta, tehnoloških instituta i
ostalih istraživačkih i tehnoloških organizacija. Te je institucije
potrebno potaknuti na poduzetništvo te na traženje novih prilika i
partnerstava, uključujući izvan Europe, kako bi se omogućio poboljšani
prijenos znanja na privatni sektor i kako bi se sredstva ponovno dodijelila
aktivnostima koje imaju najveći učinak. Te ustanove stoga trebaju
dovoljno neovisnosti i fleksibilnosti, pri čemu zadržavaju odgovornost
uslijed čega bi trebali podlijegati redovnoj neovisnoj evaluaciji i
procjeni kvalitete. Ustanove trebaju biti u mogućnosti
privući najbolje istraživače kako bi za njih radili. Međutim,
kako je prepoznato u europskom istraživačkom području, nedostatak
otvorenog, transparentnog zapošljavanja koje se temelji na zaslugama u nekim
državama potkopava uspjeh institucija te koči privlačnost karijera i
razvoj za najsposobnije istraživače. Polje 3. Nekoliko država članica,
uključujući Austriju, Poljsku i Italiju uvelo je nacionalne propise
kojima se određuje da se slobodna radna mjesta na sveučilištima i
ostalim javnim istraživačkim organizacijama moraju objaviti
međunarodno, na primjer na portalu europskih istraživača „EURAXESS”. Nova partnerstva koja uključuju ustanove
u istraživanju i inovacijama potiču gospodarski razvoj na regionalnoj
razini. Partnerstvo između šest sveučilišta iz Njemačke,
Francuske, Belgije i Luksemburga omogućuje veću specijalizaciju,
razmjenu kolegija i napredan prijenos znanja na poduzeća. U travnju 2014.
vlada UK-a najavila je ugovor Greater Cambridge City Deal vrijedan 1
milijardu GBP u partnerstvu sa sveučilištem University of Cambridge
kako bi uložili u razvoj tehnološkog klastera u regiji koja već zapošljava
54 000 osoba u više od 1 500 tehnoloških poduzeća koja donose godišnje
prihode od preko 12 milijardi GBP. Inicijativa „Vanguard” okuplja 18 regija
EU-a (Asturias, Baden-Wurttenberg, Euskadi, Katalonija, Lombardija, Malopolska,
Nordrhein-Westfalen, Norte, Oberösterreich, Pays de la Loire, Rhône-Alpes,
Škotska, Śląsk, Skåne, Tampere, Vlaanderen, Valonija i Zuid
Nederland) u svrhu zajedničkog provođenja strategija pametne
specijalizacije, mobiliziranja javnih i privatnih izvora u korist istraživanja
i inovacija oko klasterskih inicijativa za nove i preoblikovane tehnologije. 2.3. Potpora Komisije za reforme
države članice Kako bi pomogla državama članicama u
postupku provedbe reformi u području istraživanja i inovacija na temelju
prioritetne osi utvrđene u odjeljku 2.2. ove Komunikacije, Komisija
će pregledati trenutačno dostupne alate kako bi ocijenila kvalitetu i
učinkovitost reformi u području istraživanja i inovacija te pokrenula
rasprave s državama članicama o provedbi prioritetnih reformi u
području istraživanja i inovacija te o mogućoj potrebi za
integriranim pristupom koji se temelji na dokazima kako bi ocijenila kvalitetu
politika istraživanja i inovacija na razini država članica. U postupku
će se koristiti relevantnim iskustvom dobivenim iz alata za samoprocjenu
koji je predstavljen u Uniji inovacija te iz analize napretka u odnosu na
europsko istraživačko područje te će se koristiti
odgovarajućim pokazateljima, uključujući pregled rezultata Unije
inovacija te pokazatelje rezultata inovacija.[23]
Komisija će pružiti podatke na svjetskoj razini, analize i informacije o
politici istraživanja i inovacija te uspješnosti na razini EU-a i na
nacionalnoj razini[24]
te se koristiti instrumentom za političku podršku predviđenim u
programu Obzor 2020. uključujući tehničku pomoć,
stručne preglede i zajedničko učenje. U tom kontekstu Komisija će promicati
daljnji istraživački rad kako bi omogućila bolju bazu dokaza za
izradu politike istraživanja i inovacija, na primjer koristeći se
pristupom velike količine podataka i unapređivanjem načina na koji
se u obzir uzima dugoročan pozitivan učinak istraživanja i inovacija
u nekim makroekonomskim modelima kojima se podupire izrada politika.[25] Komisija će olakšati razmjenu iskustava u
izradi i provedbi neizravnih mjera kao što su porezni poticaji za istraživanje
i razvoj na temelju rashoda kako bi se osigurala učinkovitost troškova,
izbjegli neželjeni prekogranični učinci te ocijenilo jesu li mlada i
brzorastuća društva, koja donose nerazmjerno velik broj novih radnih
mjesta, u mogućnosti ostvariti korist tom slučaju. 3. Jačanje inovacijskog
ekosustava Uspješna inovacija ne ovisi samo o
kakvoći javnih politika, već i o okvirnim uvjetima koji pogoduju
inovacijama. U posljednjih nekoliko godina, Komisija je uložila zajednički
napor kako bi se smanjila unutrašnja fragmentacija tržišta i obnovilo
gospodarsko povjerenje. Stimulirala je funkcioniranje jedinstvenog tržišta,[26] poduzela korake za
dovršetak bankarske unije[27]
i poduzela mjere za olakšavanje i preinačavanje pristupa financiranju[28] i za usmjeravanje
zakonodavstva i smanjenje regulatornog opterećenja [29] te je predana
stimuliranju dugoročnog financiranja europskog gospodarstva[30]. Komisija je promicala učinkovitu uporabu
javne nabave i instrumenata na strani potražnje, bavila se preprekama suradnji
između znanosti i poslovanja te mobilnosti i stimulirala povoljan i
učinkovit sustav intelektualnog vlasništva. Revidiranim smjernicama o
državnim potporama podržavaju se države članice u preusmjeravanju državnih
potpora prema istraživanju i inovacijama, npr. novom uredbom o općem skupnom
izuzeću, te povećanjem pragova za obavještavanje i širenjem
kategorija potpora, npr. za podršku izgradnji i nadogradnji istraživačkih
infrastruktura te za omogućavanje bliskije tržišne suradnje. Slično
tomu, revidirane smjernice o državnim potporama za financiranje rizika
omogućuju veću fleksibilnost u pružanju potpore poduzetničkom
kapitalu i ostalim financijskim instrumentima za inovativno poslovanje,
pomažući im da premoste najkritičnije korake u njihovim životnim
ciklusima. Istovremeno, revidiranim pravilima o državnim potporama uvode se
novi zahtjevi o procjeni učinka velikih programa potpora kojima će se
pridonijeti učinkovitijim mjerama s jasnim poticajnim učinkom.[31] Međutim, priložene ocjene napretka u
okviru Unije inovacija ukazuju na to da postoji nekoliko područja u kojima
je potreban daljnji napredak: –
Jedinstveno tržište
glavna je prednost koja može privući inovativna ulaganja u Europu.
Međutim, rascjepkanost i neučinkovitost na jedinstvenom tržištu
potkopava poslovna ulaganja u područje istraživanja i inovacija, posebno u
visokotehnološkim područjima kao što je IKT, uključujući
digitalne mreže, sadržaj i usluge te zdravstvo. Nasuprot tomu, Europa je
globalni predvodnik u istraživanju i tehnologijama u području prometa,
koje je pojačano dobro razvijenim jedinstvenim tržištem koje će
međutim trebati držati korak s brzo nastajućim inovacijama jer sektor
prometa povećava energetsku učinkovitost, poboljšava sigurnost i
rješava zagušenja. Osim toga, potrebno je predvidjeti više inovacija uz razvoj
okvira jedinstvenog tržišta kojim se omogućuje široko komercijalno
shvaćanje.[32]
Potpuna provedba jedinstvenog tržišta za usluge, koje čine 60 %
gospodarstva EU-a, imala bi snažan učinak na inovacije, posebno na
netehnološke inovacije, kao što je razvoj novog poslovnog modela i izrada
usluga. Osim toga, regulatornim okvirima mora se potaknuti komercijalna
upotreba novog znanja i olakšati ulazak novih poduzeća. –
Javni sektor ima važnu
gospodarsku ulogu i treba postati više poduzetnički kako bi koristio
prednosti inovacija radi podizanja produktivnosti, učinkovitosti i
kvalitete javnih usluga te stvorio potražnju za inovacijama u privatnom
sektoru.[33]
Uzajamno učenje je od posebne važnosti u tom kontekstu. Javna nabava, koja
predstavlja oko jedne petine BDP-a u Uniji, može pružiti tržišta koja
zahtijevaju inovativna rješenja. To zahtijeva koordinirani napor između
tijela nadležnih za nabavu kako bi se izbjegla fragmentacija potražnje. U
pomaku prema otvorenim podacima postoji ozbiljan potencijal za unapređenje
javnih usluga, stvaranje prilika za nove proizvode i usluge te osnaživanje
vjerodostojnosti i transparentnosti javne uprave. Povećanje kvalitete
javnih usluga i javnog financiranja zahtijeva snažnu dokaznu osnovu za
proračunske odluke i odluke o politikama u skladu s načelima pametnog
reguliranja. Pilot-mjere usmjerene na korisnika, pametno korištenje IKT-a i
otvaranje digitalnih javnih usluga omogućit će javnom sektoru
učinkovit razvoj i pružit će nove usluge. –
Preoblikovanje europskog gospodarstva prema održivoj konkurentnosti zahtijeva ljudske resurse s potrebnim
vještinama i s još više istraživača s poslovnim i poduzetničkim
vještinama. Zahtijeva i da pionirska znanost unaprijedi najnovije tehnologije i
igra aktivnu ulogu u pokretanju prijelomnih inovacija. Sustavi obrazovanja i
osposobljavanja trebaju omogućiti široke inovacijske vještine (stvaranje
ideja, rješavanje problema, kritičko razmišljanje, međukulturološka
komunikacija itd.) kojima se zaposlenicima i ustanovama omogućuje da se[34] prilagode novim
okolnostima. Digitalne tehnologije donose nove prilike za ocjenjivanje
obrazovanja,[35]
ali su im potrebne velike inovacije u nacionalnim obrazovnim institucijama, kao
što je poticanje otvorenih i digitalnih praksi poučavanja i učenja. –
Europski građani
trebaju uvidjeti da područje istraživanja i inovacija poboljšava kvalitetu
života i odgovara na njihove zabrinutosti, na primjer dopuštajući
pojedincima da sudjeluju u postavljanju prioriteta.[36] Politika istraživanja
i inovacija treba potaknuti pojedince i omogućiti im da se uključe u
inovacije u svojstvu stvaratelja i vodećih potrošača, da promiču
društvene inovacije i društveno poduzetništvo te inovativnim poduzećima
omogućuje da testiraju i uvedu rješenja u stvarnom okruženju. 4. Zaključci Kako bi se u potpunosti obuhvatio potencijal
istraživanja i inovacija kao izvora novog rasta, potrebni su sljedeći
ključni elementi: –
u skladu s konceptom fiskalne konsolidacije kojom
se potiče rast, države članice trebaju za prioritet postaviti rashode
za poticanje rasta, prije svega u području istraživanja i inovacija, –
ta ulaganja trebaju pratiti reforme kako bi se
povećala kvaliteta, učinkovitost i učinci javne potrošnje na
istraživanje i inovacije, uključujući poticanje poslovnog ulaganja u
istraživanje i inovacije, –
pritom bi se države članice trebale
usredotočiti na tri glavne osi reforme koje se odnose na kvalitetu
strateškog razvoja i postupka izrade politika; kvalitetu programa,
usredotočavanje na resurse i mehanizme za financiranje; kvalitetu ustanova
koje se bave istraživanjem i inovacijama, –
kako bi pomogla državama članicama u uspješnoj
provedbi reformi u istraživanju i inovacijama, Komisija će učiti iz
iskustva stečenog u vodećoj inicijativi Unija inovacija i europskom
istraživačkom prostoru te u potpunosti iskoristiti Opservatorij za
istraživanje i inovacije kao i Instrument za političku podršku
predviđen u programu Obzor 2020. kako bi se podržao integrirani pristup
koji se temelji na dokazima pri izradi politika i donošenju proračunskih
odluka, –
ključno je jačanje inovacijskih ekoloških
sustava i utvrđivanje odgovarajućih okvirnih uvjeta za stimuliranje
europskih poduzeća. Od pokretanja Unije inovacija postignut je važan
napredak, ali daljnji je napredak potreban u produbljivanju jedinstvenog
tržišta olakšavanjem pristupa financiranju i njihovim proširivanjem,
jačanjem inovacijskog kapaciteta javnog sektora, stvaranjem čvrstih
radnih mjesta u intenzivnim aktivnostima znanja, razvojem baze ljudskih resursa
koja je opremljena inovacijskim vještinama, pokretanjem pionirskog
istraživanja, bavljenjem vanjskom dimenzijom politika istraživanja i inovacija
te čvršćom ugradnjom znanosti i inovacija u društvo. Preispitivanjem
strategije Europa 2020. ocijenit će se napredak u Uniji inovacija. Komisija poziva Vijeće da pokrene
raspravu o podizanju kvalitete ulaganja u područje istraživanja i
inovacija u skladu s ovom Komunikacijom, u okviru njegovih opsežnih rasprava o
poboljšanju kvalitete javnog financiranja i provedbe strukturnih reformi. Osim toga, Komisija poziva Vijeće na
raspravu o izazovima buduće politike istraživanja i inovacija. [1] Izvješće o konkurentnosti Unije inovacija iz 2013.,
SWD (2013) 505. [2] COM(2014) 014. [3] Rast BDP-a u zemljama članicama OECD-a od 1985. do 2009.
u velikoj je mjeri bio posljedica rasta kapitala i produktivnosti koja
uključuje više čimbenika, a koju potiču rezultati istraživanja i
inovacijskih sustava. Vidjeti OECD (2011) „Productivity and growth
accounting”. [4] Conte (2014), „Efficiency of R&D Spending at
national and regional level”, Zajednički istraživački centar,
Europska komisija, u pripremi. Ciriaci, D., Moncada Paternò Castello,
P., and Voigt, P. (2013) „Innovation and job creation: a sustainable
relation?”, „IPTS Working Papers on Corporate R&D and Innovation series”,
br. 1/2013, Europska komisija. [5] COM(2013) 800 završna verzija. [6] Potrošnja za istraživanje i razvoj koriste se u
statističke svrhe u ovoj Komunikaciji. Ne odnosi se na šire inovacije koje
nisu obuhvaćene definicijom istraživanja i razvoja. [7] Poput pristupa financiranju, odgovarajućih strategija
za ljudske resurse, potpunu provedbu jedinstvenog tržišta za usluge te
podupiranje razvoja tehnologija budućnosti, uključujući
poticanje digitalnog gospodarstva. [8] COM(2014) 014. [9] Europski sustav nacionalnih i regionalnih računa
(SEC (2010) ažurirat će se u rujnu 2014. [10] COM(2014) 130 završna verzija/2. [11] Važna je promjena tijekom proteklih godina u tom pogledu
bila dopuna izravnih javnih ulaganja u istraživanje i inovacije s neizravnim
mjerama kao što su porezni poticaji za istraživanje i razvoj. [12] Europska komisija, 2012., „Kakvoća javnih rashoda u
EU-u”, Prigodni dokument (DG ECFIN) br. 125. [13] COM(2010)
546; COM(2012) 392 [14] U dokumentu Conte (2014), „Efficiency of R&D Spending
at national and regional level” Zajedničkog istraživačkog centra
Europske komisije predstavljena je sveobuhvatna analiza opcija i metodoloških
pristupa za izračunavanje rezultata radi mjerenja učinkovitosti
sustava istraživanja i razvoja. Rezultati učinkovitosti na slici 3.
obračunati su s pomoću statističke tehnike (analiza
stohastičke granice) kojom se računa granica učinkovitosti s
pomoću ukupnog intenziteta istraživanja i razvoja kao ulazne mjere te
patenti po glavi stanovnika kao izlazne mjere u razdoblju od 2005. do 2011.
Valja napomenuti da su varijabilnost relativnih mjera istraživanja i razvoja te
patentiranje veći u sektorima nego u zemljama (Meliciani, 2000.) te da se
omjer patenata u odnosu na potrošnju na istraživanje i razvoj uvelike razlikuje
među sektorima proizvodnje(Danguy et al,, 2013.). Stoga na rezultate
učinkovitosti s pomoću patenata uvelike utječu profili
specijalizacija u području istraživanja i razvoja svake zemlje. Ostali
pokazatelji ostvarenja mogu se koristiti i za približnu učinkovitost,
uključujući posebno znanstvene publikacije i pozivanja. I složeni
pokazatelji mogu se koristiti u tu svrhu. [15] Dokazi ukazuju na to da intenzitet javne potrošnje na
istraživanje i razvoj pozitivno djeluje na razinu suradnje između javnog
sektora i poduzeća. Podacima iz 2011. ukazuje se na statistički značajnu
korelaciju između razine privatnog financiranja javnog istraživanja i
razvoja i opsega javnog financiranja istraživanja i razvoja. [16] Postoje i stalne razlike u: ukupnoj uspješnosti inovacija
u državama članicama, kako je prikazano u pregledu rezultata Unije
inovacija; rezultatima inovacija što je potvrđeno pokazateljima rezultata
inovacija Komisije te u ukupnoj kvaliteti vlade, kako je prikazano u Šestom
kohezijskom izvješću Komisije. [17] Razine
učinkovitosti u državama članicama prikazane su na ovoj slici na
temelju odnosa između broja patenata po glavi stanovnika i ukupnog
intenziteta istraživanja i razvoja. Vidjeti Conte (2014). [18] Radni dokument službi Komisije „Stanje Unije inovacija,
provjera napretka 2010. – 2014.” [19] COM(2014 130). [20] Kako se potiče u Direktivi Vijeća 2011/85/EU o
zahtjevima za proračunske okvire država članica u kojoj se, među
ostalim, utvrđuju svojstva i koristi vjerodostojnog srednjoročnog
proračunskog okvira. [21] Na primjer, programi „big data”, otvorene inovacije i
Science 2.0 Potrebno je razmotriti nova saznanja u pogledu učinka
globalizacije i inovacija na otvaranje radnih mjesta i nejednakosti ili o ulozi
inovacija u promicanju uključivog rasta. U programu Science 2.0. opisuju
se trenutačne promjene u provođenju istraživanja i organiziranju
znanosti. Digitalnim tehnologijama i globalizacijom znanstvene zajednice
jamči se bolja vrijednost za novac zahvaljujući većoj
transparentnosti, otvorenosti, umrežavanju i suradnji, ali donose i rizici u
smislu prijevara i znanstvenog integriteta. [22] Europski strateški plan za energetske tehnologije (plan
SET), COM(2013)253, primjer je kako se jedinstvenim integriranim planom
prioriteta na razini EU-a podupire bolja koordinacija industrijskih ulaganja,
država članica i programa EU-a. [23] COM(2013) 624 završna verzija. [24] U okviru aktivnosti Europskog opservatorija za
istraživanje i inovacije Komisije. [25] Nizozemska kraljevska akademija umjetnosti i znanosti
nedavno je objavila svoje izvješće „Public knowledge investments and
the value of science” u kojem se tvrdi da, iako Nizozemska ima dugu
tradiciju korištenja makroekonomskih modela za preispitivanje učinaka
javnih politika i proračuna, oni nedovoljno dovode do dugoročnih
ulaganja u istraživanje i inovacije. [26] COM (2011) 206; COM(2012) 573. [27] Europski parlament i Vijeće postigli su 20. ožujka 2014.
dogovor o predloženom jedinstvenom mehanizmu rješavanja za bankarsku uniju.
Njime se dopunjuje jedinstveni nadzorni mehanizam u skladu s kojim će,
kada krajem 2014. postane potpuno operativan, Europska središnja banka (ESB)
izravno nadzirati banke u europodručju i drugim državama članicama
koje odluče pristupiti bankarskoj uniji. [28] Europska komisija podupire poduzeća kroz čitav
njihov životni ciklus inovacija. Osim poduzetničkog kapitala, podupire
financiranje s pomoću poslovnih anđela, prijenos tehnologija ili
tradicionalnije bankovne zajmove. [29] COM(2012) 746; COM(2013) 685. [30] COM(2014) 168. [31] Vidjeti SL C 19, 11.1.2014., str. 4. [32] Na primjer, nova tržišta naprednih bioloških goriva, otpada
i recikliranja, obnovljive energije i tehnologija zaštite okoliša u kojima EU
ima inovacijske prednosti. [33] Dokazima se podupire i uloga vlade u promicanju ulaganja u
područje istraživanja i inovacija zbog tržišnih nedostataka,
uključujući tehnološku nesigurnost, nepodijeljenost i ekonomije
razmjera te prelijevanje znanja. [34] U suradnja s inicijativom „HEInnovate” OECD-a, Komisija je
razvila instrument za samoprocjenu kao potporu institucijama visokog
obrazovanja u postizanju veće razine poduzetništva. [35] COM(2012) 173 završna verzija. „Prema oporavku uz
nova radna mjesta” [36] Primjerice projektom „Voices”
(www.voicesforinnovation.eu/) omogućuje se građanima da daju svoje
viđenje o temama istraživanja koje će se financirati programom Obzor 2020.
o otpadu kao resursu.