19.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 181/35

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982.,

—

uzimajući u obzir rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih naroda o ribarstvu, posebno stavak 157. Rezolucije br. 66/68 o obvezama razvijenih država prema najslabije razvijenim državama i malim otočkim državama u razvoju,

—

uzimajući u obzir Sporazum iz 1995. o provedbi odredbi Konvencije UN-a o pravu mora od 10. prosinca 1982. u vezi s očuvanjem pograničnih ribljih naselja i vrlo migratornih ribljih stokova i upravljanjem njima,

—

uzimajući u obzir međunarodni akcijski plan Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) za upravljanje ribolovnim kapacitetima, koji je u studenom 2000. potvrdilo Vijeće FAO-a (međunarodni akcijski plan za kapacitete),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (1),

—

uzimajući u obzir sporazum o mjerama države luke za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, koji je odobrila Konferencija FAO-a na svojem 36. zasjedanju 22. studenoga 2009.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2012. o vanjskoj dimenziji zajedničke ribarstvene politike (2),

—

uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija od 21. ožujka 2012. naslovljenu „Ususret obnovljenom partnerstvu za razvoj između EU-a i Pacifika” (3),

—

uzimajući u obzir Konvenciju o očuvanju vrlo migratornih ribljih stokova i upravljanju njima u zapadnom i središnjem Tihom oceanu, u kojoj je EU ugovorna strana od 25. siječnja 2005. u skladu s Odlukom Vijeća 2005/75/EZ (4),

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2006/539/EZ od 22. svibnja 2006. o zaključivanju Konvencije za jačanje Međuameričke komisije za tropsku tunu osnovane Konvencijom iz 1949. između Sjedinjenih Američkih Država i Republike Kostarike (5) u ime Europske zajednice,

—

uzimajući u obzir Konvenciju o očuvanju ribolovnih resursa i upravljanju njima na otvorenom moru u južnom Tihom oceanu (6), koja je odobrena u ime Europske unije u skladu s Odlukom Vijeća 2012/130/EU (7), i kojom se stvara Regionalna organizacija za upravljanje ribarstvom u južnom Tihom oceanu,

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2011/144/EU od 15. veljače 2011. o sklapanju Privremenog sporazuma o partnerstvu između Europske zajednice s jedne strane i pacifičkih država s druge (8),

—

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge potpisan 23. lipnja 2000. (9) u Cotonouu (Sporazum iz Cotonoua),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 215/2008 od 18. veljače 2008. o Financijskoj uredbi primjenjivoj na deseti Europski fond za razvoj (10),

—

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između Europske zajednice i Saveznih Država Mikronezije o ribolovu u Saveznim Državama Mikronezije (11),

—

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu u sektoru ribarstva između Europske zajednice, s jedne strane i Republike Kiribati s druge (12),

—

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu u sektoru ribarstva između Europske unije i Salomonovih Otoka (13),

—

uzimajući u obzir Odluku Komisije od 15. studenog 2012. o slanju službene obavijesti trećim zemljama kako Komisija smatra mogućim da se one odrede kao zemlje koje nisu spremne na suradnju u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1005/2008 o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (14),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za razvoj (A7-0297/2013),

A.

budući da bi se, u svrhu provedbe dosljednosti politike za razvoj, one politike EU-a koje utječu na ribarstvo u Tihom oceanu, tj. politike ribarstva, trgovine i razvoja, trebale provesti tako da se osigura njihov doprinos ostvarenju ciljeva održivog razvoja ribarstva koje utvrđuju pacifičke zemlje AKP-a; budući da bi se taj pristup trebao uključiti u iduće obnavljanje Sporazuma iz Cotonoua ili u instrumente koji bi mogli naslijediti navedeni Sporazum;

B.

budući da EU mora tražiti dosljednost politike za razvoj na osnovi članka 208. stavka 1. UFEU-a, prema kojem „Unija uzima u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju”;

C.

budući da je EU nakon Australije drugi najveći donator u toj regiji i pomoć nudi preko Europskog fonda za razvoj i budući da je, unatoč tome što su ribarstveni resursi glavni izvor bogatstva pacifičkih zemalja AKP-a i jedini izvor koji im je svima zajednički i unatoč tome što su zemlje zapadnog i središnjeg Tihog oceana opetovano izrazile svoju namjeru da lov na tunu učine glavnim pokretačem društvenog i gospodarskog razvoja regije, samo 2,3 % pomoći iz desetog Europskog fonda za razvoj namijenjen aktivnostima povezanim s ribarstvom;

D.

budući da bi bilateralnim i multilateralnim trgovinskim sporazumima o kojima EU pregovara trebale prethoditi ocjene učinka, posebno u pogledu očuvanja živih morskih resursa i posljedica tih sporazuma za lokalno stanovništvo; budući da bi se bilateralni i multilateralni sporazumi trebali voditi zaključcima tih procjena učinka;

E.

budući da u trenutačnim pregovorima o Sporazumu o gospodarskom partnerstvu (SGP) između EU-a i pacifičkih zemalja AKP-a s ciljem prilagođavanja općeg sustava povlastica iz Sporazuma iz Cotonoua pravilniku Svjetske trgovinske organizacije, riblji proizvodi imaju ključnu ulogu pri pristupu europskim tržištima i resursima te dobrom upravljanju ribarstvom s ciljem postizanja održivog razvoja;

F.

budući da treba biti oprezan u vezi s opasnošću koju predstavlja odstupanje od pravila iz članka 6. stavka 6. Protokola II. o pravilima o podrijetlu priloženim privremenom sporazumu o partnerstvu između Europske zajednice i pacifičkih zemalja i riziku koji vodi prema nepoštenom tržišnom natjecanju na europskom tržištu ribljih proizvoda;

G.

budući da Europsku uniju zanima razvijanje odnosa i suradnje s tom pacifičkom regijom kako bi se ostvario razvojni cilj, pri čemu se kao temelj uzimaju očuvanje ribolovnih resursa, promicanje održivog razvoja ribarstva i povećanje transparentnosti pri upravljanju ribolovom;

H.

budući da se gotovo polovica svjetskog ulova tune ostvaruje u morima zapadnog i središnjeg Tihog oceana, od čega 80 % u ekskluzivnim ekonomskim zonama otočnih država, a samo 20 % u međunarodnim vodama;

I.

budući da najnovije ocjene stokova koje je 2012. proveo znanstveni odbor Komisije za ribarstvo zapadnog i središnjeg Tihog oceana ukazuju da nije došlo do pretjeranog izlova tunja prugavca (Katsuwonus pelamis) niti žutoperajne tune (Thunnus albacares) u području njezine nadležnosti, već ukazuju na pretjerani izlov velikooke tune (Thunnus obesus); budući da je veoma zabrinjavajuća smrtnost mlade velikooke tune kod ribolova plivaricama, posebno onog koji je povezan s napravama za okupljanje ribe;

J.

budući da, iako je došlo do blagog poboljšanja u nadzoru, pregledima i praćenju Tihog oceana, sve veći broj plivarica, većinom iz azijskih i otočnih država, veći ribolovni napor i nezakoniti ribolov ugrožavaju održivost resursa u regiji;

K.

budući da bi pristup EU-a u području ribarstva u Tihom oceanu trebao aktivno podupirati regionalne napore za suočavanje s prekapacitiranošću i poboljšanje upravljanja ribarstvom;

L.

budući da postoji tradicija regionalnih agencija i struktura za upravljanje lovom na tunu, kao što su Agencija za ribarstvo Foruma pacifičkih otoka (FFA) i podregionalna organizacija potpisnica Sporazuma iz Naurua;

M.

budući da sustav ribolovnih dana po plovilu (Vessel Day Scheme), koji su 2008. uvele potpisnice sporazuma iz Naurua kao pokušaj upravljanja pristupom svojim vodama, ograničava ribolovni napor u tim vodama i maksimalno povećava koristi od ribolova za male pacifičke otočke države u razvoju;

N.

budući da je prekomjerni napor potpisnica stvaran i u okviru Komisije za ribarstvo zapadnog i središnjeg Pacifika vode se rasprave o novim mjerama za očuvanje i upravljanje za naredne godine, kojima se rješava pitanje ograničenja napora;

O.

budući da su Sjedinjene Države 1988. potpisale multilateralni sporazum s državama zapadnog i središnjeg Tihog oceana te se navedenim sporazumom, o kojemu se trenutačno ponovno pregovara, jamči pristup oko 20 % ribolovnih dana u regiji;

P.

budući da sustav ribolovnih dana po plovilu (Vessel Day Scheme) treba biti potpuno transparentan, a njegove odredbe poboljšane i provedene u svim članicama, kako bi se ispunili ciljevi i osigurala potpuna usklađenost mjera koje se poduzimaju u ekskluzivnim ekonomskim zonama i na otvorenom moru;

Q.

budući da se u idućim godinama očekuje značajan porast troškova pristupa za flote duge plovidbe i s obzirom na to da su one važan izvor prihoda za države u tom području; budući da je na godišnjoj sjednici potpisnica sporazuma iz Naurua odlučeno da će cijena ribolovnog dana za 2014. iznositi najmanje USD 6 000;

R.

budući da se sporazumi o partnerstvu u sektoru ribarstva koje je potpisao EU, uključujući one sa zemljama pacifičkog područja, tradicionalno temelje na ograničenju broja plovila s okvirnom naznakom referentne tonaže, što je dovelo do odstupanja s obzirom na to da su zemlje potpisnice sporazuma iz Naurua uvele sustav ribolovnih dana po plovilu i s obzirom na njihovu želju da taj sustav primijene na sporazume o partnerstvu s EU-om;

S.

budući da se dobro osmišljenim i pravilno provedenim sustavom ribolovnih dana po plovilu mogu osigurati sredstva za sprečavanje daljnjeg povećanja napora u regiji;

T.

budući da je u odnosima s trećim zemljama EU uspostavio suradnju i sukladnost u području nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova kao preduvjet za sklapanje sporazuma o partnerstvu u sektoru ribarstva; budući da člankom 38. stavkom 9. Uredbe (EZ) br. 1005/2008 o borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog, i nereguliranog ribolova utvrđuje da Komisija ne smije početi pregovore sa zemljama koje ne surađuju u tom pogledu kako bi sklopila sporazume o partnerstvu;

U.

budući da bi sporazumi o gospodarskom partnerstvu trebali uključivati posebnu uputu za provedbu Uredbe o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu, umjesto općenite napomene o nužnosti borbe protiv njega te se ne bi se smjeli sklapati s trećim zemljama za koje je utvrđeno da „ne surađuju”;

V.

budući da je Komisija u svojoj Odluci od 15. studenog 2012. imenovala, među ostalim, Fidži i Vanuatu kao moguće zemlje koje ne surađuju u skladu s Uredbom o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu zbog toga što nemaju mjere za odvraćanje i kazne za plovila pod njihovim zastavama koja se bave nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom te zbog toga što nisu provele preporuke regionalnih ribarskih organizacija;

W.

budući da se, povijesno gledano, ribolovne aktivnosti flote plivarica iz Zajednice provode uglavnom u središnjem Tihom oceanu, u međunarodnim vodama i u ekskluzivnoj ekonomskoj zoni Kiribatija, te na osnovi sporazuma u privatnom sektoru u ekskluzivnim ekonomskim zonama Tuvalua, Tokelaua i Naurua;

X.

budući da je, međutim, osim s Kiribatijem, EU s određenim zemljama zapadnog Tihog oceana bezuspješno pregovarao o sporazumima o partnerstvu u sektoru ribarstva, koji ne proizvode učinke s obzirom na to da Sporazum sa Saveznim Državama Mikronezije nije ratificirao njihov parlament i na to da su pregovori za obnavljanje Sporazuma sa Salomonovim Otocima zamrznuti od 2012.

Y.

budući da je Europska komisija dovršila prethodne ocjene s Cookovim otocima i Tuvaluom s ciljem započinjanja pregovora o ribolovnim sporazumima s tim zemljama i budući da su potpisani odgovarajući memorandumi o suglasnosti, koji su preduvjet za traženje pregovaračkih mandata od Vijeća;

Z.

budući da Europska služba za vanjsko djelovanje u svom izaslanstvu na Fidžiju dosad nije imala dovoljno zaposlenih koji bi bili nadležni za pitanja ribarstva;

1.

poziva Komisiju da osigura dosljednost svih politika Zajednice koje se koriste u pacifičkoj regiji, kako se zahtijeva člankom 208. UFEU-a, posebno ribarstvene, trgovinske i razvojne politike, te da pojača moguće sinergije kako bi se postigao multiplikacijski učinak i povećale koristi za države pacifičke regije i za države članice EU-a, da promiče međunarodnu dimenziju, ojača stratešku prisutnost EU-a, da poveća prepoznatljivost EU-a u zapadnom i središnjem Tihom oceanu i doprinese održivom iskorištavanju resursa Tihog oceana;

2.

smatra da bi ribarstvena strategija u budućim odnosima s pacifičkim državama AKP-a, nakon Cotonoua, trebala biti usredotočena na regionalni pristup kojim bi se ojačao položaj i uloga EU-a u području zapadnog i središnjeg Tihog oceana;

3.

poziva Komisiju da osigura da će se ta strategija poštovati u 11. Europskom fondu za razvoj, kao i mogućnost povećanja postotka sektorske pomoći za zadovoljavanje potreba ribarskih zajednica (uključujući povećanje njihovog doprinosa lokalnoj sigurnosti hrane), razvoj ribarstvene infrastrukture za lokalni istovar i preradu ulova, s obzirom na to da je ribarstvo jedno od glavnih gospodarskih resursa te regije;

4.

pozdravlja nedavno zapošljavanje dodatnog osoblja u izaslanstvu EU-a na Fidžiju koje će prvenstveno biti posvećeno pitanjima ribarstva, i nada se da će to pomoći uspostavljanju trajne i posebne veze sa zemljama te regije u području ribarstva;

5.

poziva također na bolje usklađivanje i dopunjavanje s drugim subjektima u regiji u području razvojne pomoći u skladu sa sporazumom iz Cairnsa iz kolovoza 2009.; pozdravlja održavanje drugog ministarskog sastanka između EU-a i foruma pacifičkih otoka 12. lipnja 2012. čime se jača politički dijalog između EU-a i Pacifika, posebno u području ribarstva i razvoja, te na taj način osigurava veću učinkovitost mjera koje su u tom području poduzele EU i zemlje u regiji;

6.

naglašava da flote koje djeluju na otvorenom moru trebaju u suradnji s pacifičkim zemljama doprinijeti smanjenju ribolovnog pritiska na stokove tropske tune, uključujući značajnim smanjenjem razine smrtnosti mlade velikooke tune čiji stok ima veliko gospodarsko značenje za regiju i koji je trenutačno pretjerano izlovljen;

7.

naglašava važnost oblikovanja ribarstvene strategije za zapadni i središnji Tihi ocean zbog važnosti sa stajališta ribarstva i njezine koristi za flotu Unije, tržište EU-a i industriju EU-a za preradu ribe te zbog osiguravanja pravne sigurnosti za plovila koja ondje love;

8.

primjećuje da strategija EU-a za pristup resursima u ekskluzivnim ekonomskim zonama zemalja regije preko sporazuma o partnerstvu u sektoru ribarstva nije bila uspješna, osim u slučaju Kiribatija, te smatra da je za obnavljanje i utvrđivanje sporazuma potreban novi okvir za uske i korisne odnose između uključenih strana;

9.

smatra da jedan dio problema proizlazi iz činjenice da je EU bezuspješno pregovarao o sporazumima sa zemljama zapadnog Tihog oceana, gdje su ekskluzivne ekonomske zone Salomonovih Otoka i Saveznih Država Mikronezije, umjesto da se usredotočio na središnji Tihi ocean, na koji je tradicionalno usredotočeno djelovanje flote plivarica iz Zajednice;

10.

toplo pozdravlja činjenicu da je Europska komisija dovršila prethodne ocjene Cookovih otoka i Tuvalua s ciljem započinjanja pregovora o sporazumima o partnerstvu u sektoru ribarstva s tim zemljama i da je potpisala odgovarajuće memorandume o suglasnosti, koji su preduvjet za traženje pregovaračkih mandata od Vijeća;

11.

smatra da je ovaj novi način pregovaranja bolje usklađen s regionalnim pristupom koji Parlament opetovano traži, pogotovo u vezi s ribolovom vrlo migratornih vrsta; poziva Komisiju da osigura sukladnost s odredbama Komisije za ribarstvo zapadnog i središnjeg Pacifika u slučaju pregovora s potpisnicama Sporazuma iz Naurua i drugih pacifičkih zemalja AKP-a;

12.

smatra da bi pristup EU-a Tihom oceanu trebao pomoći državama u razvoju, a posebno malim otočnim državama u razvoju, u njihovim naporima da osiguraju veći udio u koristi od održivog iskorištavanja pograničnih ribljih naselja i vrlo migratornih ribljih stokova te da doprinesu povećaju regionalnih napora za održivo očuvanje ribarstva i upravljanje njime za stokove za koje na to poziva revizijska konferencija Sporazuma UN-a o ribljim stokovima;

13.

izražava zabrinutost zbog postojanja nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova u tom području te, iako priznaje da je bilo izvjesnih poboljšanja u upravljanju ribarstvom, smatra da je taj napredak još uvijek nedovoljan, pogotovo u vezi s uvođenjem osnovnih instrumenata za borbu protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;

14.

poziva Komisiju da u odredbe sporazuma o gospodarskom partnerstvu o kojima pregovara s pacifičkim zemljama uključi izričito pozivanje na Uredbu (EZ) br. 1005/2008 o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu;

15.

poziva države AKP-a da i dalje aktivno sudjeluju u regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom te da svoje organizacije civilnog društva te društvene i stručne organizacije redovno obavještavaju o odlukama povezanim s ribarstvom;

16.

poziva Komisiju da predvidi mogućnost uspostavljanja dugoročnije strategije za pristup flote EU-a resursima u ekskluzivnim ekonomskim zonama zemalja iz te regije, koja bi se temeljila na regionalnom okvirnom sporazumu između Europske unije i zemalja zapadnog i središnjeg Tihog oceana, a što bi se postiglo u pregovorima s FFA-om i temeljilo bi se na sljedećim aspektima:

17.

naglašava da bi se u zadnjoj fazi tog postupka trebao primijeniti isključivo regionalni pristup, odnosno potpisati multilateralni sporazum o partnerstvu u sektoru ribarstva sa zemljama potpisnicama sporazuma o gospodarskom partnerstvu kojim bi flota Zajednice ostvarila pristup resursima ekskluzivnih ekonomskih zona tih zemalja;

18.

preporučuje da Komisija razmisli o toj ribarstvenoj strategiji za pacifičku regiju i o posebnostima otočnih država pri reviziji Sporazuma iz Cotonoua;

19.

naglašava da u skladu s odredbama UFEU-a Parlament mora na odgovarajući način biti uključen u pripremu i pregovarački postupak te dugoročno praćenje i ocjenu djelovanja bilateralnih sporazuma; inzistira na tome da se na osnovi članka 13. stavka 2. i članka 218. stavka 10. UFEU-a Parlament, jednako kao i Vijeće, mora odmah i iscrpno obavještavati u svim fazama postupka koji se odnose na sporazume o partnerstvu u sektoru ribarstva; ponovno izražava svoje uvjerenje da bi na zajedničkim sjednicama odbora, koje su predviđene u sporazumima o ribarstvu, Parlament trebali zastupati promatrači; inzistira da bi na tim sjednicama trebali prisustvovati predstavnici civilnog društva, uključujući predstavnike ribarskog sektora iz EU-a i iz trećih zemalja;

20.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Europskoj službi za vanjsko djelovanje.