52013DC0716

SADRŽAJ

KOMUNIKACIJA KOMISIJE VIJEĆU I EUROPSKOM PARLAMENTU Oružje i unutarnja sigurnost u EU-u: zaštita građana i suzbijanje nezakonite trgovine

1........... Uvod.............................................................................................................................. 3

2........... Potreba za djelovanjem na razini EU-a............................................................................ 6

3........... Prioritet 1.: Zaštita zakonitog tržišta................................................................................. 9

3.1........ Zadaća 1.: Pojašnjavanje koje vrste oružja su zabranjene, a za koje je potrebna dozvola 10

3.2........ Zadaća 2.: Uspostavljanje standarda EU-a za označavanje............................................ 10

3.3........ Zadaća 3.: Pojednostavljenje pravila za izdavanje dozvola za držanje i nošenje oružja..... 11

4........... Prioritet 2.: Od zakonitog do nezakonitog: Smanjenje učestalosti prelaska oružja u ruke zločinaca        12

4.1........ Zadaća 1.: Ažuriranje kontrole prodaje i nezakonite proizvodnje vatrenog oružja............ 12

4.2........ Zadaća 2.: Sprječavanje krađe i gubitka........................................................................ 13

4.3........ Zadaća 3.: Iskorištavanje vanjskog djelovanja i proces proširenja u cilju smanjenja rizika od preusmjeravanja iz trećih zemalja................................................................................................................ 13

4.4........ Zadaća 4.: Promicanje uništavanja kao preferiranog načina rješavanja problema viška oružja   14

5........... Prioritet 3.: Jači pritisak na nezakonita tržišta................................................................. 14

5.1........ Zadaća 1.: Smjernice djelatnicima pravosudnih tijela...................................................... 14

5.2........ Zadaća 2.: Prekogranična suradnja u cilju sprječavanja nezakonitog posjedovanja i kretanja oružja      15

5.3........ Zadaća 3.: Jačanje suradnje u području praćenja oružja u rukama zločinaca................... 15

5.4........ Zadaća 4.: Jačanje odvraćajućih mjera protiv zlouporabe oružja.................................... 16

6........... Prioritet 4: Izgradnja bolje podatkovne slike.................................................................. 16

6.1........ Zadaća 1.: Prikupljanje točnijih i sveobuhvatnijih podataka o zločinima povezanim s vatrenim oružjem u EU-u i na globalnoj razini.............................................................................................................. 16

6.2........ Zadaća 2.: Usmjeravanje osposobljavanja u području provedbe zakona tamo gdje je najpotrebnije      17

7........... Zaključak..................................................................................................................... 18

PRILOG 1.: Prioriteti i zadaće..................................................................................................... 19

PRILOG 2.: Statistički podaci..................................................................................................... 20

KOMUNIKACIJA KOMISIJE VIJEĆU I EUROPSKOM PARLAMENTU

Oružje i unutarnja sigurnost u EU-u: zaštita građana i suzbijanje nezakonite trgovine

1.           Uvod

Vatreno oružje koristi se u zakonite i odgovorne civilne svrhe i njegova proizvodnja, prodaja i kupnja dio su unutarnjeg tržišta EU-a[1]. Međutim, ako dospije u krive ruke, oružje može imati katastrofalne posljedice po građane i zajednice.,U EU-u još uvijek ima previše žrtava nasilja povezanog s uporabom oružja[2]. U prvom desetljeću 21. stoljeća više od 10 000 žrtava ubojstava ili ubojstava s predumišljajem u 28 država članica EU-a ubijeno je vatrenim oružjem[3], a svake godine više od 4 000 samoubojstava počinjeno je vatrenim oružjem[4]. U prosjeku 0,24 ubojstava i 0,9 samoubojstava na 100 000 stanovnika godišnje u EU-u počini se vatrenim oružjem[5]. Postojanje snažnog i često nezakonitog oružja u posebno siromašnim urbanim područjima može među građanima stvoriti osjećaj nesigurnosti.

Osobe odgovorne za stravična ubojstva posljednjih godina, u školama u Tuusuliju (2007.) i Kauhajokiju (2008.), te u Cumbriji (2010.) i Alphen aan den Rijnu (2011.), psihički su nestabilne odrasle osobe koje su svejedno imale dozvole za držanje i nošenje vatrenog oružja. U Winnendenu (2009.) je adolescent upotrijebio pištolj koji je bio spremljen na neprikladnom mjestu u spavaćoj sobi njegovih roditelja. Naoružani napadač odgovoran za napade u Liègeu u 2011. imao je veliki osobni arsenal oružja uključujući vojno oružje i kolekcionarske primjerke koje je kupio i prenamijenio. Samo u tim slučajevima živote je izgubila 61 osoba, uključujući 19 djece[6].

Nezakonito posjedovano oružje često se koristi za prisiljavanje i zastrašivanje žrtava organiziranog kriminala. Nezakoniti uvoz i prodaja tog oružja, kao i njihova proizvodnja, unosan su izvor prihoda organiziranim zločinačkim skupinama u EU-u kojih prema procjenama ima oko 3 600[7]. Teroristi i ekstremisti koristili su oružje za utjerivanje straha i ubijanje: sedam osoba umrlo je u napadima u Toulouseu i Montaubanu u 2012., a dvije osobe u incidentu u zračnoj luci u Frankfurtu u 2011.[8]

Procjenjuje se da u EU-u ima oko 80 milijuna komada nezakonitog civilnog oružja. Iako nema točnih statističkih podataka, većina vatrenog oružja koje se nezakonito prodaje rezultat je krađe ili preusmjeravanja iz zakonitog ciklusa uporabe, nezakonitog uvoza iz trećih zemalja i prepravljanja drugih predmeta u oružje. Prema Schengenskom informacijskom sustavu[9], za gotovo pola milijuna vatrenog oružja koje je izgubljeno ili ukradeno u EU-u ne zna se gdje se nalazi i to se većinom radi o civilnom oružju. Vlasti jedne države članice, Francuske, prijavile su porast od 40 % u oduzimanju ukradenog civilnog i vojnog oružja između 2010. i 2011.[10]. Velike količine snažnog vojnog oružja od sredine 1990. stigle su u EU iz zemalja Zapadnog Balkana i bivših zemalja Sovjetskog Bloka[11]. Oružje se najčešće prevozilo u malim količinama skriveno u autobusima koji voze velike udaljenosti kako bi se izbjeglo otkrivanje[12]. Zbog nedavnih sukoba u Sjevernoj Africi i Bliskom Istoku postoji opasnost da će višak ukradenog vojnog oružja sličnim putovima doći do europskih zločinačkih tržišta. Vatrenim oružjem i njihovim dijelovima i komponentama sve se više trguje putem interneta i oni se dostavljaju poštom ili dostavnom službom. Pravosudna tijela u EU-u zabrinuta su jer se deaktivirano vatreno oružje nezakonito ponovno aktivira i prodaje u zločinačke svrhe, a proizvodi kao signalne puške, zračne puške i reprodukcije pušaka često se prepravljaju u nezakonito smrtonosno oružje, te bi zločinci vrlo brzo mogli početi zloupotrebljavati tehnologiju 3D ispisa za sastavljanje oružja iz kućne radinosti ili izradu dijelova koji se mogu koristiti za ponovnu aktivaciju vatrenog oružja. U nastavku se nalazi pregled nekih od putova krijumčarenja koje su prijavili stručnjaci za vatreno oružje u državama članicama.

Krijumčarski putovi prijavljeni Europskoj stručnoj skupini o vatrenom oružju[13]

Zlouporaba vatrenog oružja[14], bez obzira radi li se o zakonito posjedovanom oružju ili civilnom ili vojnom oružju koje je nezakonito proizvedeno ili stečeno, predstavlja ozbiljnu prijetnju sigurnosti EU-a iz unutarnje i vanjske perspektive[15]. Ovom se komunikacijom predlaže integrirana politika za uklanjanje te prijetnje putem zakonodavstva, operativnog djelovanja, osposobljavanja i financijskih sredstava EU-a. Na temelju koraka koji su već poduzeti na međunarodnoj razini, razini EU-a i nacionalnoj razini, ona se sastoji od četiri prioriteta (vidi Prilog 1. za popis svih predloženih djelovanja).

(1) Zaštita zakonitog tržišta civilnog vatrenog oružja putem novih standarda EU-a kojima se propisuje koje se oružje može prodavati za civilnu uporabu, na koji se način vatreno oružje može stavljati na tržište te kako se mogu izdavati dozvole osobama koje žele posjedovati i koristiti vatreno oružje.

(2) Smanjenje učestalosti prelaska vatrenog oružja u ruke zločinaca razvojem učinkovitih standarda za sigurnu pohranu civilnog vatrenog oružja te za deaktivaciju civilnog i vojnog vatrenog oružje te ulaganjem većih napora u suzbijanje nezakonite trgovine vatrenim oružjem (civilnim ili vojnim) izvan EU-a.

(3) Povećanje pritiska na zločinačka tržišta na temelju bolje prekogranične suradnje između policije, carinskih i graničnih čuvara te procjenjivanjem potrebe za zajedničkim pravilima EU-a prema kojima bi se kaznena djela povezana s vatrenim oružjem trebala kriminalizirati te koji bi stupanj kaznenih sankcija države članice trebale primjenjivati.

(4) Izgradnja boljih obavještajnih sustava prikupljanjem i dijeljenjem više informacija o zločinima povezanim s vatrenim oružjem te ciljanim osposobljavanjem pravosudnih djelatnika.

Ti prioriteti rezultat su rasprava s pravosudnim tijelima, stajališta žrtava zločina, NVO-a i ovlaštenih proizvođača i korisnika kao i odgovor na javnu raspravu koju je Komisija održala u razdoblju između ožujka i lipnja 2013. [16].

Ova komunikacija odgovor je na poziv Europskog parlamenta za jačim djelovanjem u cilju prepoznavanja i rješavanja problema osjetljivih točaka u životnom ciklusu vatrenog oružja, zaštite zakonite proizvodnje i prodaje i posjedovanja vatrenog oružja, prekidanja zločinačkih dobavljačkih lanaca i odvraćanja od nezakonitog korištenja[17]. Njome se nadopunjuju druga djelovanja EU-a u drugim ključnim sigurnosnim područjima, uključujući borbu protiv organiziranog kriminala i terorizma te strategiju EU-a iz 2005. o nezakonitom prikupljanju i trgovanju ručnim oružjem i lakim oružjem i njihovim streljivom[18].

Komisija će provesti daljnju, detaljnu analizu u cilju boljeg razumijevanja problema navedenih u ovoj komunikaciji i njihovih uzroka. Ona će se savjetovati sa zainteresiranim stranama, uključujući Europski parlament, države članice, zakonite proizvođače i saveze korisnika civilnog oružja u cilju predstavljanja novih razmjernih i, ako je nužno, zakonodavnih prijedloga u 2015. na temelju procjene učinka[19].

2.           Potreba za djelovanjem na razini EU-a          

EU je u posljednjem desetljeću poduzeo niz koraka kako bi riješio problem sigurnosne prijetnje koju vatreno oružje predstavlja za unutarnju sigurnost EU-a.

Ove je godine EU sklopio (unutar svoje nadležnosti) Protokol UN-a o vatrenom oružju[20] kojim će se pojačati kontrola nad prijevozom ručnog oružja, pištolja i drugog malog oružja u, iz i u okviru EU-a. Na globalnoj razini nedavno je donesen Sporazum o trgovini oružjem[21] u nadi da će se pokazati kao prekretnica u kontroli trgovine oružjem. Ugovorom se države stranke obvezuju provjeravati sav izvoz u cilju iskorjenjivanja nezakonite trgovine oružjem i doprinijeti miru i sigurnosti te sprječavati ozbiljne povrede međunarodnog humanitarnog prava ili međunarodnog prava o zaštiti ljudskih prava.

Ti međunarodni sporazumi, iako su neophodni, predstavljaju prvi korak ka potpuno učinkovitom odgovoru. EU je stoga nastojao postići uravnotežen pristup uređivanju zakonitog kretanja civilnog (tj. ne vojnog) vatrenog oružja na unutarnjem tržištu, zaustavljanju nezakonitog kretanja i uporabe civilnog vatrenog oružja i standardima o prenošenju i trgovini uobičajenim vojnim oružjem.

U odnosu na zakonodavstvo, Direktivom o vatrenom oružju (Direktiva Vijeća 91/477/EEZ izmijenjena Direktivom 2008/51/EZ) propisana su pravila o nabavi i posjedovanju oružja koje nije za vojnu uporabu i stvorena je Europska oružna propusnica koju lovci, sportski strijelci, kolekcionari i trgovci moraju imati za putovanje unutar EU-a. Na temelju Uredbe br. 258/2012 („Uredba o vatrenom oružju”), EU traži odobrenje iza izvoz oružja koje nije namijenjeno za vojnu uporabu u zemlje izvan EU-a u skladu s Prokotolom UN-a o vatrenom oružju. Od 1998., u okviru Zajedničke vanjske i sigurnosne politike, EU ima Kodeks ponašanja kod izvoza oružja, koji je 2008. zamijenjen Zajedničkim stajalištem, uključujući zajednički popis vojnog oružja i minimalne standarde na kojima se temelje nacionalne politike izdavanja dozvola[22]. Direktivom 2009/43/EZ nastoje se pojednostaviti postupci izdavanja dozvola za prijevoz takvog oružja unutar EU-a[23]. Na snazi su i minimalni standardi o posredovanju u trgovini tradicionalnim oružjem između trećih zemalja koja se odvija na državnom području države članice[24].

U odnosu na carinsku uniju, EU je posljednjih godina razvio zajednički okvir koji se sastoji od kriterija rizika i informacijskih sustava za upravljanje rizicima povezanim s kretanjem robe preko unutarnjih granica EU-a kao dio trgovačkog lanca opskrbe. Komisija je nedavno istaknula izazove povezane s upravljanjem rizicima s kojima se suočavaju carinska tijela EU-a te je dala nekoliko prijedloga za unaprjeđenje carinskih sposobnosti, uključujući bolje korištenje informacija, izvora podataka i drugih alata i postupaka za prepoznavanje rizika i analizu kretanja trgovačkih lanaca opskrbe[25].

Na operativnoj razini EU je osnovao Europsku stručnu skupinu o vatrenom oružju za promicanje razmjene informacija i suradnje[26], a u 2010. donesen je akcijski plan za olakšavanje otkrivanja i suradnje u cilju suzbijanja trgovine vatrenim oružjem[27]. Države članice i Komisija su, na temelju ocjene Europola o prijetnji teškog i organiziranog kriminala u EU-u iz 2013., učinile zaustavljanje nezakonite proizvodnje i trgovine vatrenim oružjem jednim od devet prioriteta u sustavu provedbe zakona u EU-u za razdoblje 2014. – 2017.[28].

U području vanjskog djelovanja, EU je 2005. donio strategiju za suzbijanje nezakonitog prikupljanja i trgovanja malim i lakim oružjem i njihovim streljivom. U strategiji su navedena tri načela na kojima se temelji djelovanje EU-a u području malog i lakog oružja – sprječavanje, suradnja s partnerima i potpora multilateralizmu. Njome se nadopunjava i olakšava provedba Akcijskog programa UN-a za sprečavanje, suzbijanje nezakonite trgovine malim i lakim oružjem i Međunarodnog instrumenta praćenja[29] kombiniranjem svih instrumenata i politika koji su dostupni EU-u za rješavanje svih aspekata pitanja vatrenog oružja. U 2011. – 2013. ukupno je oko 21 milijuna EUR iz različitih proračunskih linija EU-a iskorišteno za potporu razoružanju, demobilizaciji i reintegraciji i za borbu protiv nezakonite trgovine vatrenim oružjem i malim i lakim oružjem u svijetu. Na primjer, EU podržava fizičku sigurnost i aktivnosti upravljanja zalihama u Libiji i široj regiji[30], Centar za kontrolu lakog naoružanja u jugoistočnoj i istočnoj Europi, regionalne centre za kontrolu vatrenog oružja u srednjoj Americi (CASAC) i Africi (RECSA), Tajništvo OSCE-a, Ured Ujedinjenih naroda za pitanja razoružanja i nekoliko organizacija civilnog društva[31] te INTERPOL-ov sustav praćenja oružja (vidi u nastavku). Komisija je u suradnji s Europskom službom za vanjsko djelovanje pripremila prijedlog [32] Instrumenta za stabilnost za razdoblje od 2014. – 2020. u okviru kojega bi se sva daljnja sredstva za financiranje suzbijanja trgovine vatrenim oružjem mogla usmjeriti prema partnerskim zemljama uz pomoć tijela za provedbu zakona država članica. Države kandidatkinje za pristupanje EU-u moraju uskladiti nacionalno zakonodavstvo s postojećim instrumentima[33] o izvozu, posredovanju u trgovini, stjecanju, posjedovanju i nezakonitoj trgovini oružjem.

Međutim, kao što se vidi iz gore navedenih primjera i statističkih podataka, potreban je veći broj djelovanja. Prema stručnjacima za vatreno oružje, zločinci iskorištavaju razlike u međunarodnom zakonodavstvu o vatrenom oružju čime se povećava rizik od nezakonitog prijevoza preko granica[34]. To zahtijeva usklađivanje nacionalnih propisa o vatrenom oružju. Nedostatak pouzdanih statističkih podataka diljem EU-a sprječava učinkovito donošenje politika i operativno djelovanje te je doveo do toga da vatreno oružje više nije na istoj razini kao druga teška kaznena djela, unatoč tome što je vatreno oružje priznato kao ključni čimbenik koji olakšava počinjenje drugih kaznenih djela kao što je trgovina drogom. Posljednja zajednička carinska operacija usmjerena na vatreno oružje provedena je u 2006.[35] i tada nije oduzeto nikakvo oružje jer nisu postojali tragovi koji bi pomogli u istrazi, kao ni točna saznanja o putovima trgovanja vatrenim oružjem. Djelovanje na razini EU-a može pomoći izgradnji osnove za obavještajne i statističke podatke koji će pomoći u premošćivanju jaza u znanju i potaknuti razgovor između država članica o najboljoj praksi.

EU isto mora razmotriti na koji se način nezakonita trgovina vatrenim oružjem može izravnije prekinuti. Životni ciklus oružja započinje proizvodnjom i završava uništenjem. Oružje u bilo kojoj od faza od prodaje, posjedovanja, trgovine, spremanja i deaktivacije može završiti u rukama zločinaca. Odlučnije djelovanje u okviru najranjivijih područja u životnom ciklusu vatrenog oružja, od proizvodnje do uništenja, olakšalo bi zakonitu trgovinu na unutarnjem tržištu i pravosudnu suradnju u cilju otkrivanja i razbijanja zločinačkih skupina, a to je prioritet Strategije unutarnje sigurnosti EU-a i „ciklusa politika” za borbu protiv teškog i organiziranog kriminala[36].

3.           Prioritet 1: Zaštita zakonitog tržišta civilnog vatrenog oružja

Dosljedna kontrola vatrenog oružja na unutarnjem tržištu pruža sigurnost zakonitim proizvođačima i vlasnicima vatrenog oružja te olakšava prekograničnu policijsku suradnju u naporima usmjerenim na suzbijanje zločinačkih aktivnosti. Međutim, još uvijek postoje velike razlike u međunarodnoj primjeni pravila kojima se odobrava posjedovanje vatrenog oružja, u postupcima za stavljanje vidljivih i prepoznatljivih oznaka i za izdavanje dozvola za trgovinu i posjedovanje oružja.

3.1.        Zadaća 1.: Pojašnjavanje koje vrste oružja su zabranjene, a za koje je potrebna dozvola

U Direktivi o vatrenom oružju navodi se da su neke vrste vatrenog oružja, kao što je automatsko oružje (navedeno u Kategoriji A), toliko opasne, njihova je društvena korisnost zanemariva, te se njihova uporaba u civilne svrhe stoga ne bi smjela dopustiti[37]. EU zahtijeva da sportski strijelci i lovci uz odobrenje mogu koristiti druge vrste oružja (Kategorija B) kao što su poluatomatske puške i puške koje ispaljuju samo jedno zrno jer se smatraju manje opasnima. Na drugo manje rizično vatreno oružje (Kategorija C) kao što je dugo oružje s cijevima za ispaljivanje samo jednog zrna primjenjuju se manje strogi zahtjevi - kao što je izjava nadležnim tijelima o tome gdje se oružje nalazi - ili nema ograničenja (Kategorija D) za dugocijevno vatreno oružje s glatkom cijevi koje ispaljuje samo jedno zrno, na primjer. To su minimalni zahtjevi i država članica može odlučiti primjenjivati strože norme.

Nastavljajući se na svoju nedavnu ocjenu opsega za pojednostavljivanje tih pravila[38], u kojoj je zaključeno da se neće predlagati smanjenje broja kategorija, Komisija je započela preispitivati to pitanje u širem kontekstu uključujući mogućnost smanjenja nezakonite trgovine između država članica koje primjenjuju drugačija pravila i olakšavanja prekogranične policijske suradnje.

Kao drugi korak, Komisija će na tehničkoj razini procijeniti vrijednost određenih vrsta vatrenog oružja koje su trenutno dopuštene za civilnu uporabu, kao što je poluautomatsko oružje, u odnosu na sigurnosne rizike, te razmotriti je li prikladnije dodatno ograničiti pristup tom oružju.

Treće, Komisija će ocijeniti potrebu za nadilaženjem trenutnog područja primjene Direktive o vatrenom oružju i pozabaviti se, u svjetlu iskustava država članica, potrebom za uređivanjem prodaje i posjedovanja predmeta kao što su zračne puške, reprodukcije oružja, staro oružje i deaktivirano oružje, koji se jednostavno mogu prepraviti u ili koristiti kao vatreno oružje[39]. Komisija će istovremeno predložiti zajedničke smjernice o standardima za deaktivaciju kako bi osigurala da se deaktivirano oružje više ne može staviti u uporabu.

S obzirom na to da vatreno oružje može ozlijediti samo ako se u njemu nalazi streljivo, Komisija će preispitati načine za sprječavanje zločinaca u nabavi i zlouporabi streljiva, na primjer, označivanjem i nametanjem ograničenja najveće veličine spremnika za streljivo u slučaju zakonitog civilnog oružja.

I konačno, Komisija će razmotriti načine za osiguravanje veće pravne sigurnosti za gospodarske subjekte i policiju definiranjem i pojašnjavanjem različitih pojmova u pravu EU-a vezanih uz vatreno oružje u postojećim pojmovnicima koje je pripremila Europska stručna skupina za vatreno oružje, na primjer u odnosu na sustave za deaktivaciju i označavanje.

3.2.        Zadaća 2.: Uspostavljanje standarda EU-a za označavanje

Oružje koje se stavlja na tržište EU-a nosi različite oznake koje se sastoje od simbola i/ili brojeva koji su utisnuti ili ugravirani u trenutku proizvodnje, uvoza ili prodaje[40]. Svrha je oznaka, kao prvo, jamčiti sukladnost proizvoda s postojećim zahtjevima za kvalitetu i sigurnost i, kao drugo, omogućiti prepoznavanje i praćenje vatrenog oružja u slučaju gubitka, krađe, zlouporabe ili nezakonitog prijevoza.

Direktiva o vatrenom oružju sadrži osnovne odredbe o prepoznavanju i praćenju. Države članice moraju osigurati da su sve bitne komponente vatrenog oružja označene, ali mogu utvrditi postupke označavanja na nacionalnoj razini, uključujući pitanja kvalitete i sigurnosti. Uočeni su mnogi problemi s nezakonitim oružjem i zahtjevima za označivanje. Oznake se mogu brisati ili mijenjati. Postoje i dokazi da se deaktivirano oružje može sastaviti pomoću neoznačenih dijelova nakon čega ih je teško ili nemoguće pratiti. Policijske vlasti izvješćuju kako istražitelji na mjestu zločina češće pronalaze streljivo i čahure, koje su uglavnom neoznačene, nego samo oružje.

Komisija će stoga istražiti, u dogovoru s industrijom i Stalnom međunarodnom komisijom za ispitivanje vatrenog oružja (poznatom kao C.I.P.)[41], izvedivost uvođenja standarda EU-a za sve vrste oružja, civilnog i vojnog, bitnih komponenata, streljiva i ambalaže za streljiva kako bi se rizik od lažiranja oznaka sveo na najmanju moguću razinu.

Njezin cilj bit će razviti, u suradnji s međunarodnim partnerima, globalni standard za označavanje koji se temelji na Međunarodnom instrumentu za praćenje, koji su sve države članice UN-a dogovorile u prosincu 2005.[42].

3.3.        Zadaća 3.: Pojednostavljenje pravila za izdavanje dozvola za držanje i nošenje oružja  

Jedinstveni pristup dozvolama za trgovce oružjem[43], posrednike i vlasnike u cijelom EU-u u interesu je sigurnosti građana i nesmetanog funkcioniranja jedinstvenog tržišta. U Direktivi o vatrenom oružju spominju se nedefinirani pojmovi „dozvola” i „odobrenja” (za oružje kategorije B), „dopuštenja” (u odnosu na kategorije C i D) i potreba za „deklaracijom” (kategorija C) ili „registracijom” (u odnosu na posrednike). Zločinci će nastojati nabaviti oružje tamo gdje su nacionalni postupci najfleksibilniji.

Komisija će se pozabaviti definicijama koje nedostaju. Ona će isto ocijeniti, u bliskoj suradnji s europskim udruženjima proizvođača i vlasnika oružja, prednosti uvođenja obaveznih liječničkih pregleda i provjera kaznene evidencije kao preduvjeta za zakonitu kupovinu i vlasništvo bilo kojeg vatrenog oružja te vremenski ograničenih dozvola koje se moraju obnavljati, što je već postojeća praksa u državama članicama slično kao i u slučaju vozačkih dozvola. Trebalo bi možda uvesti i zajedničke standarde EU-a u vezi s legitimnom svrhom posjedovanja ili korištenja vatrenog oružja te u odnosu na situacije kada treba odbiti izdavanje dozvole.

Budući da su Direktivom o vatrenom oružju već propisana pravila za registraciju i izdavanje odobrenja vlasnicima oružja i trgovcima oružja, o registraciji posrednika u prodaji odlučuju nacionalna tijela, a prethodno odobrenje za transakcije posredovanja potrebno je samo za transakcije između trećih zemalja. To može dovesti do toga da se nezakonite aktivnosti usmjere prema državama članicama u kojima je to blaže regulirano[44]. Nezakonito posredovanje u prodaji, koje je vrlo unosno i rijetko regulirano u cijelome svijetu, čimbenik je koji može olakšati nezakonitu trgovinu oružjem u EU-u[45]: u jednoj državi članici (Ujedinjena Kraljevina) je od 2007. bilo 15 uspješnih progona počinitelja nezakonitog posredovanja u prodaji oružja[46]. Komisija će stoga razmotriti potrebu za obveznom registracijom i provjerom posrednika.

Na temelju Direktive o vatrenom oružju trgovci su obavezni prijaviti policiji gubitak ili krađu vatrenog oružja, njegovih dijelova ili streljiva i čuvati evidenciju o vrsti, količini, podrijetlu i lokaciji vatrenog oružja. U cilju lakšeg praćenja izgubljenoga, ukradenog ili zlouporabljenog oružja, Komisija će razmotriti treba li primijeniti sličan zahtjev na bilo koju osobu koja traži izdavanje dozvole za prodaju, kupnju ili stavljanje oružja na raspolaganje drugima.

4.           Prioritet 2: Od zakonitog do nezakonitog: Smanjenje učestalosti prelaska oružja u ruke zločinaca

Zločinci će tražiti načine kako izbjeći najstrože kontrole na nezakonitom tržištu i nedavne ocjene prijetnji (vidi kartu gore u Odjeljku 1.) upozorile su na protok nezakonitog oružja podrijetlom iz ratnih područja u susjedstvu Europe i moguću zlouporabu sajmova oružja, prodaje na internetu i 3D tehnologije ispisa za oružje. EU mora moći utvrditi moguće osjetljive točke na tržištu na kojem se oružje proizvodi u zločinačke svrhe ili se oružje proizvedeno za civilne ili vojne svrhe preusmjerava na kriminalna tržišta u trenutku prodaje, korištenja ili deaktivacije. Te ranjive točke, koje će se uzeti u obzir u izvješću o ocjeni provedbi Direktive o vatrenom oružju planirane za 2015., potrebno je riješiti ispravnom primjenom i ažuriranjem, ako je potrebno, Direktive o vatrenom oružju putem izgradnje sposobnosti i projektima pomoći u trećim zemljama u područjima kao što je uništavanje viška zaliha, upravljanje zalihama i sigurnost te odgovorna kontrola prijevoza.

4.1.        Zadaća 1.: Ažuriranje kontrole prodaje i nezakonite proizvodnje vatrenog oružja

Sajmovi vatrenog oružja često se održavaju u mnogim državama članicama EU-a i susjednim zemljama i predstavljaju priliku za kupnju deaktiviranog oružja, reprodukcija oružja i starog oružja, uključujući i puške s cijevima koje nisu stare, koje su zabranjene u nekim državama članicama. Komisija će osigurati provedbu normi EU-a o prijevozu oružja i radu s državama članicama na razvoju smjernica o tome kako ograničiti preusmjeravanje nezakonitog oružja putem sajmova oružja, a u slučaju povrede tih normi, pokrenut će postupke zbog povrede.

E-trgovina se brzo širi i neke su države članice istaknule poteškoće u učinkovitom djelovanju protiv prodaje oružja na internetu. Europol bi, kao dio šire ocjene prijetnji, trebao ocijeniti prirodu i raširenost tržišta prodaje na internetu, uključujući izazove koje predstavljaju mogućnosti za 3D ispis oružja i streljiva. U skladu s Akcijskim planom Vijeća za 2010., Europol će razviti priručnik za suzbijanje trgovanja oružjem na internetu.[47] Komisija će podržati osnivanje timova za kibernetičku kontrolu u državama po uzoru na one koji se koriste za suzbijanje trgovine drogom. Ona će isto, sa stajališta sigurnosti, razmotriti izvedivost i razmjernost zabrane prodaje i kupnje putem interneta svih vrsta ili određenih vrsta vatrenog oružja, dijelova i streljiva u EU-u[48].

S obzirom na zabrinutost koju je izrazilo nekoliko država članica, Komisija će se, u okviru postojeće suradnje u području otkrivanja eksploziva, savjetovati s nacionalnim tijelima vlasti i poduzećima za špediciju o tome kako smanjiti rizik od nezakonite isporuke vatrenog oružja poštanskim službama.

4.2.        Zadaća 2.: Sprječavanje krađe i gubitka   

Veće tržišne kontrole mogu povećati opasnost od krađe zakonito posjedovanog oružja. Komisija će ocijeniti područje primjene minimalnih standarda za sigurnu pohranu vlasnika oružja u EU-u, uključujući i obvezno korištenje sefova, što neke države članice već zahtijevaju u svojim zakonima. Komisija će surađivati s industrijom vatrenog oružja u cilju pronalaženja tehnoloških rješenja, kao što su biometrijski senzori kojima se u oružju pohranjuju osobni podaci i osigurava se da kupljeno oružje može koristiti samo njihov zakoniti vlasnik. Provest će detaljne analize troškova i koristi u odnosu na obavezno uvođenje takvih sigurnosnih obilježja „pametnih pištolja” za oružje koje se zakonito prodaje u EU-u.

4.3.        Zadaća 3.: Iskorištavanje vanjskog djelovanja i proces proširenja u cilju smanjenja rizika od preusmjeravanja iz trećih zemalja

U svjetlu posljednjih ocjena prijetnji, EU bi trebao nastaviti pružati pomoć susjednim zemljama i ratnim i poslijeratnim područjima u cijelom svijetu u cilju sprječavanja preusmjeravanja, krađe i nezakonite trgovine malim i lakim oružjem putem strožih nacionalnih sustava kontrole izvoza oružja[49]. U skladu s nedavnim preporukama Konferencije o kontroli oružja EUSR-a/ UNDP-a[50], države kandidatkinje morat će pripremiti i provesti strategiju o malom i lakom oružju, uključujući uništavanje i sigurnosne mjere za trgovinu oružjem te donošenje normi EU-a u području umanjivanja rizika povezanih s vatrenim oružjem. Komisija će integrirati sigurnosna pitanja u druge važne razgovore kao što su sporazumi o vizama i ocijenit će stabilnost nacionalnih pravnih okvira i rješenja za policijsku i carinsku suradnju u borbi protiv nezakonite trgovine oružjem. EU će nastaviti uključivati odredbe o uređivanju malog i lakog oružja u sve mjerodavne međunarodne sporazume te usmjeravati djelovanje u području malog i lakog oružja putem instrumenata zemljopisne i tematske suradnje.

Europska unija će, u skladu sa svojim dugotrajnim programom pomoći za kontrolu izvoza oružja, poticati univerzalnu, potpunu i učinkovitu provedbu Sporazuma o trgovini oružjem i učinkovitu višestranost u borbi protiv opskrbe i destabilizirajućeg širenja malog i lakog oružja i njihovog streljiva. Suradnja s trećim zemljama temeljit će se na proračunu za Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, Instrumentu za razvoj i suradnju, Europskom susjedskom instrumentu, Instrumentu za pretpristupnu pomoć i Instrumentu za stabilnost[51].

4.4.        Zadaća 4.: Promicanje uništavanja kao preferiranog načina rješavanja problema viška oružja

Komisija je svjesna značajnih razlika u standardima za deaktivaciju između država članica i prijavljeni su slučajevi ubojstava nezakonito reaktiviranim vatrenim oružjem. To može biti rezultat neodgovarajuće provedbe Direktive o vatrenom oružju[52], kao kada se dijelovi koji su deaktivirani u skladu s pravilima jedne države članice prenose u drugu državu članicu koja primjenjuje strože standarde. Komisija će, prilikom preispitivanja smjernica o deaktivaciji u skladu s Direktivom o vatrenom oružju, ocijeniti učinkovitost nacionalnih normi o deaktivaciji za civilno i vojno oružje te ocijeniti nužnost uvođenja zakonski obvezujućih zajedničkih normi za cijeli EU.

Komisija smatra da je uništavanje najučinkovitija i najjeftinija metoda uklanjanja rizika od vatrenog oružja. Ona će preispitati najbolje načine za podržavanje i promicanje uništavanja umjesto deaktivacije. Na osnovi toga, EU će nastaviti pomagati trećim zemljama kod smanjivanja njihovog viška zaliha malog i lakog oružja i streljiva uništavanjem i boljim upravljanjem i zaštitom preostalih zaliha.

5.           Prioritet 3: Jači pritisak na nezakonita tržišta

Operativna suradnja na razini EU-a posljednjih je godina dovela do oduzimanja nezakonito posjedovanog oružja, obično kao dio djelovanja usmjerenog na suzbijanje trgovine drogom ili kao dio operacija prometne policije, iako nedostaju sveobuhvatni statistički podaci. Oružje se krijumčari u EU pomoću lažne, krivotvorene ili zavaravajuće dokumentacije, a nadležna tijela moraju provjeriti fizički sadržaj pošiljaka koje ulaze u EU na vanjskoj granici i u carinskom uredu odredišta na kojem se carini roba. Odluka o davanju prednosti vatrenom oružju u skladu s ciklusom politika o teškom i organiziranom kriminalu za 2014. – 2017. nudi mogućnost usklađenog djelovanja EU-a tijekom nekoliko godina.

5.1.        Zadaća 1.: Smjernice djelatnicima pravosudnih tijela       

Ovaj novi poticaj treba podržati jasnim smjernicama za djelatnike pravosudnih tijela. Vijeće je nastojalo standardizirati postupke za prekogranične istrage oduzetog ili vraćenog oružja povezanog s kaznenim djelima[53]; te je smjernice potrebno ocijeniti te, po potrebi, ažurirati.

5.2.        Zadaća 2.: Prekogranična suradnja u cilju sprječavanja nezakonitog posjedovanja i kretanja oružja

Stručnjaci za vatreno oružje i carine izradili su plan za dosljedno operativno djelovanje[54] u državama članicama i Europolu, kao dio ciklusa politika. Plan uključuje:

· koordinirano prikupljanje i dijeljenje podataka o vatrenom oružju u kojem sudjeluju policija, granična policija i carinske vlasti u državama članicama i preko granica;

· operacije policijske kontrole radi suzbijanja glavnih izvora i putova nezakonitog oružja, uključujući Zapadni Balkan, i ocjenjivanje rizika od trgovine oružjem na istočnoj granici EU-a i iz Sjeverne Afrike (u skladu s gore navedenim Prioritetom 2. Zadaćom 3.)

· poticanje usklađenog praćenja upozorenja o vatrenom oružju u Schengenskom informacijskom sustavu druge generacije kako bi se spriječio porast broja neriješenih upozorenja i

· program zajedničkih operacija policijskih i carinskih vlasti pod vodstvom država članica i Europola te uz suradnju Komisije u cilju utvrđivanja rizika od nezakonite trgovine vatrenim oružjem kretanjima putnika u državama članicama.

Komisija i Vijeće pratit će u suradnji s Europolom učinkovitost tih operativnih aktivnosti. U potporu provedbi djelovanja u okviru ciklusa politika za 2014. – 2017., primijenit će se Fond EU-a za unutarnju sigurnost[55].

5.3.        Zadaća 3.: Jačanje suradnje u području praćenja oružja u rukama zločinaca

U području pravosudne suradnje posebno treba spomenuti rad na praćenju vatrenog oružja. Praćenje je od ključne važnosti za utvrđivanje odgovornih osoba za kaznena djela povezana s vatrenim oružjem te načina na koji je oružje pribavljeno. Njime se mogu otkriti strukture trgovanja oružjem kao i počinitelji, te ono može pomoći vladama da uspostave učinkovite i ciljane politike o vatrenom oružju Trenutno nije jasno jesu li države članice opremljene za sustavno istraživanje podrijetla oružja koje vrate ili oduzmu; EU bi im trebao pomoći da to učine ocjenjivanjem postojećih priručnika za praćenje i prepreka njihovoj provedbi. Komisija će razmotriti nužnost obvezujućih pravila u tome području nastavljajući se na Međunarodni instrument za praćenje i međunarodnu najbolju praksu razvijenu u okviru Međunarodnih standarda Ujedinjenih naroda za kontrolu malog oružja (ISACS)[56]. Smjernice i pravila o praćenju mogle bi uključivati zahtjev za učitavanje podataka o oduzetom oružju u INTERPOL-ov Sustav za evidenciju nezakonitog vatrenog oružja i upravljanje praćenjem (iARMS)[57], iz kojeg se mogu generirati izvješća o riziku od preusmjeravanja za kriminalnu uporabu i koji olakšava međunarodne zahtjeve za praćenje.

Komisija će isto nastojati jačati sposobnosti za balističku identifikaciju. Olakšavanje razmjene podataka između država članica potaknut će brže širenje novih tehnika u tom području provedbe zakona u cijelom EU-u. Dodatna mogućnost bila bi uspostava središnje internetske baze svih balističkih podataka i podataka o vrstama oružja koju bi održavao Europol i koja bi se nastavljala na INTERPOL-ovu postojeću Referentnu tablicu oružja i Mrežu balističkih podataka, koja bi pomogla policiji i carini u prepoznavanju streljiva i oružja.

5.4.        Zadaća 4.: Jačanje odvraćajućih mjera protiv zlouporabe oružja

Osobe koje planiraju počiniti kaznena djela povezana s vatrenim oružjem možda će odvratiti težina kaznenih sankcija, ali kriminalizacija kaznenih djela značajno se razlikuje u cijelom EU-u. Na primjer, u šest država članica neoznačavanje vatrenog oružja u trenutku proizvodnje nije kazneno djelo[58]. Bolja usklađenost zakona država članica u odnosu na to koja kaznena djela povezana s vatrenim oružjem podliježu kaznenim sankcijama i na razini sankcija mogla bi biti od pomoći u odnosu na potražnju na tržištima kriminala. Na temelju iskustva država članica, te ocjena jesu li se postojeće nacionalne kazne pokazale „učinkovitim, razmjernim i odvraćajućim”[59] Komisija će preispitati potrebu za zakonodavstvom EU-a, na temelju članka 83. stavka 1. UFEU-a, sa zajedničkim definicijama kaznenih djela povezanih s vatrenim oružjem i minimalnih kaznenih sankcija. Uobičajene definicije kaznenih djela mogu uključivati nezakonitu proizvodnju, trgovanje, izmjenu oznaka, nezakonito posjedovanje vatrenog oružja i namjeru opskrbe vatrenim oružjem.

6.           Prioritet 4: Izgradnja bolje podatkovne slike

Oduzeto vatreno oružje služi kao dokaz njegove moguće uporabe u prethodnim kaznenim djelima, ali detaljno praćenje njegove povijesti može dovesti do otvaranja istraga povezanih kaznenih djela i zločinačkih organizacija[60]. Trenutno su evidencija i praćenje vatrenog oružja u EU-u djelomično i nedovoljno koordinirani. Na primjer, podaci o oduzetom oružju unose se u policijsku bazu podataka, ali ne i u carinsku bazu podataka, ili obrnuto, a formati podataka i pravila pristupa različitim sustavima EU-a, kao što su Carinski sustav za upravljanje rizikom, Carinski informacijski sustav i Europolov informacijski sustav, nisu interoperabilni[61] Dolje navedeni prijedlozi, u kombinaciji s boljim smjernicama ili osposobljavanjem o načinima na koje bi granična policija mogla bolje iskoristiti podatkovne sustave uz dostupno vrijeme i sredstva, mogli bi pomoći u rješavanju tih problema.

6.1.        Zadaća 1.: Prikupljanje točnijih i sveobuhvatnijih podataka o zločinima povezanim s vatrenim oružjem u EU-u i na globalnoj razini

Postojeći informacijski alati i izvori informacija mogli bi se zajednički i inteligentno iskoristiti na operativnoj razini u mjerodavnim fazama kaznenih istraga. Ti sustavi isto mogu pomoći EU-u u izgradnji jasnije opće slike pojave kaznenog djela povezanog s vatrenim oružjem. Komisija će se savjetovati s Europskom stručnom skupinom za vatreno oružje, jedinstvenim kontaktnim točkama država članica za nezakonito trgovanje oružjem, nacionalnim koordinacijskim centrima za nadzor granica, pravosudnim tijelima, carinskim tijelima, INTERPOL-om, kontaktnim točkama Akcijskog programa EU-a u državama članicama i trećim zemljama te Europskim nadzornikom za zaštitu podataka. EU bi trebao razviti plan za prikupljanje podataka o vatrenom oružju te smjernice za krajnje korisnike za iskorištavanje strategija i poboljšanje nacionalnih procjena zločina. Plan će uključivati pet glavnih stupova.

Prvo, države članice moraju moći provesti nacionalne procjene rizika od vatrenog oružja. Uspostava kompjuteriziranih sustava za arhiviranje podataka o zakonitom vatrenom oružju do kraja 2014. (zahtjev iz Direktive o vatrenom oružju[62]) trebala bi pomoći državama članicama u tome smislu i one bi trebale razmijeniti iskustva s uspostavom tih sustava kako bi se izbjeglo udvostručavanje napora.

Drugo, svo oduzeto ili vraćeno oružje moraju registrirati nacionalnih stručnjaci za vatreno oružje navodeći dovoljno tehničkih pojedinosti kako bi se omogućilo praćenje i prepoznavanje trendova. Te se informacije moraju učitati u Europolov informacijski sustav. Kada carinski djelatnici presretnu vatreno oružje koje nezakonito ulazi u EU, oni moraju u Carinski informacijski sustav unijeti osnovne podatke[63], prije nego što oružje službeno predaju stručnjacima za vatreno oružje. Stručnjaci za vatreno oružje dok traže izgubljeno ili ukradeno oružje moraju provjeriti sve baze podataka oduzetog oružja, uključujući Schengenski informacijski sustav (SIS II) i iARMS. Potrebno je ažurirati nacionalne aplikacije za provedbu zakona kako bi se službenicima koji rade na predmetima omogućilo da stvaraju, ažuriraju ili brišu evidenciju u jednoj transakciji (tj. „one-stop shopping”) čime bi se osiguralo da su podaci u nacionalnim registrima točni, SIS i iARMS. Europol, koji ima pristup svakim prekograničnim sustavima (Carine, SIS II i iARMS, te Europolovom informacijskom sustavu) trebao bi prikupljati godišnje statističke podatke, na temelju anonimnih podataka, o ukupnoj količini oduzetog oružja i izvijestiti o nepravilnostima ili pitanjima kvalitete podataka.

Treće, prijava gubitka ili krađe vatrenog oružja trebala bi dovesti do upozorenja u SIS-u II ili iARMS-u. Sve bi države članice trebale osigurati da krajnji korisnici imaju pristup trenutno dostupnim alatima za pretraživanje koji će im omogućiti da na temelju jednog upita pretražuju nacionalne registre, SIS II i iARMS te da se pritom svi rezultati pojave na zaslonu korisnika.

Četvrto, više informacija o dijeljenju podataka o nezakonitoj trgovini vatrenim oružjem države članice mogu dobiti iz dostupnih sigurnih mreža kao što su Europolov alat SIENA koji omogućuje Europolovim nacionalnim dužnosnicima za vezu da pomognu u provedbi istraga drugih zločinačkih aktivnosti, kao što su trgovina drogom, u kojima se koristilo vatreno oružje[64].

Peto, na globalnoj razini, Komisija će raditi s Uredom Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) na izradi karata globalnih putova trgovanja vatrenim oružjem i prepoznavanju središta zločinačkih aktivnosti koja će biti predmetom budućih operacija na razini EU-a i globalnoj razini, pri čemu će se koristiti postojeći alati EU-a, uključujući Carinski sustav za upravljanje rizikom. EU će podržati napore usmjerene na unaprjeđenje sustavnog praćenja tokova vatrenog oružja iz i prema ratnim zonama u cilju promicanja međunarodnog mira i sigurnosti.

6.2.        Zadaća 2.: Usmjeravanje osposobljavanja u području provedbe zakona tamo gdje je najpotrebnije

Na temelju operativnih zahtjeva, CEPOL trenutačno provodi, kao dio sheme osposobljavanja u području provedbe zakona[65] „analizu praznina” u cilju prepoznavanja potreba za osposobljavanjem u cilju borbe protiv opasnosti od vatrenog oružja. Osposobljavanje na nacionalnoj razini i razini EU-a od 2014. mora se usredotočiti na te potrebe. CEPOL bi isto trebao surađivati s partnerima u trećim zemljama na osposobljavanju policijskih djelatnika koji se bave pitanjima vatrenog oružja.

7.           Zaključak

U ovoj se komunikaciji navodi niz načina na koje EU može poduprijeti napore država članica u cilju smanjenja prijetnje koju predstavlja nezakonito korištenje vatrenog oružja. Predlaže se uvođenje integrirane politike za unaprjeđenje unutarnjeg tržišta vatrenog oružja u korist zakonitih korisnika te za ograničavanje negativnog učinka zločinačke zlouporabe na unutarnju sigurnost EU-a. Tu politiku treba provoditi uključivanjem mnogih sektora, uključujući lokalne vlasti, industriju vatrenog oružja, Stalnu međunarodnu komisiju za ispitivanje vatrenog oružja, savez zakonitih korisnika vatrenog oružja, liječnike, Europsku organizaciju za normizaciju i Europsku obrambenu agenciju kao i pravosudna tijela, na temelju najbolje prakse razvijene u okviru inicijative „administrativnog pristupa”[66]. Te će se zadaće provoditi u skladu s temeljnim pravima i slobodama utjelovljenim u Povelji EU-a o temeljnim pravima, uključujući pravo na privatnost i zaštitu osobnih podataka.

Komisija će se savjetovati sa zainteresiranim stranama, uključujući Europski parlament i države članice, kako bi ocijenila različite mogućnosti rješavanja utvrđenih problema. Ako je to potrebno i na temelju detaljnih ocjena izvedivosti i učinka na sigurnost, industriju i zakonite korisnike vatrenog oružja, Komisija će u 2015. predstaviti odgovarajuće prijedloge, uključujući zakonodavne prijedloge[67].

PRILOG 1.: Prioriteti i zadaće         

Prioritet || Zadaća || Voditelj (u suradnji s) || Dinamika

1. Zaštita zakonitog tržišta civilnog vatrenog oružja || 1. Pojašnjavanje koje vrste oružja su zabranjene, a za koje je potrebna dozvola || COM (EFE) || 2015.

|| 2. Uspostavljanje standarda EU-a za označavanje || COM (Industrija vatrenog oružja, C.I.P., Europska organizacija za normizaciju) || 2015.

|| 3. Pojednostavljenje pravila za izdavanje dozvola za držanje i nošenje oružja || COM (države članice, industrija, vlasnici) || 2015.

2. Od zakonitog do nezakonitog: Smanjenje učestalosti prelaska u ruke zločinaca || 1.Ažuriranje kontrole prodaje i nezakonite proizvodnje vatrenog oružja || COM (države članice, Europol, Europska obrambena agencija) || 2015.

|| 2. Sprječavanje krađe i gubitka || COM (države članice C.I.P., industrija vatrenog oružja) || 2015.

|| 3. Iskorištavanje vanjskog djelovanja i proces proširenja u cilju smanjenja rizika od preusmjeravanja iz trećih zemalja || ESVD (COM, UN) || 2013.-2015.

|| 4. Promicanje uništavanja kao preferiranog načina rješavanja problema viška oružja || COM i ESVD (Europska obrambena agencija) || 2013. – 2015.

3. Jači pritisak na nezakonita tržišta || 1. Smjernice djelatnicima pravosudnih tijela || COM (države članice, Europol) || 2014 – 2015.

|| 2. Prekogranična suradnja u cilju sprječavanja nezakonitog posjedovanja i kretanja oružja || COM, EVSD, države članice i Europol || 2013. – 2017.

|| 3. Jačanje suradnje u području praćenja oružja u rukama zločinaca || COM (države članice, Europol) || 2015.

|| 4. Jačanje odvraćajućih mjera protiv zlouporabe oružja || COM || 2015.

4. Izgradnja bolje podatkovne slike || 1. Prikupljanje točnijih i sveobuhvatnijih podataka o zločinima povezanim s vatrenim oružjem u EU-u i na globalnoj razini || COM (države članice, Europol) || 2014. – 2017.

|| 2. Usmjeravanje osposobljavanja u području provedbe zakona tamo gdje je najpotrebnije || CEPOL (COM) || 2014.

PRILOG 2.: Statistički podaci

Proizvodnja civilnog vatrenog oružja u EU-27 u 2011. (jedinice) (svijet u kurzivu)[68]:

Ukupno: 1 974 156 (10 255 580)

Kratke puške: 806 645 (1 219 000)

Dugačke puške 1 167 511 (5 074 395)

Izvoz civilnog vatrenog oružja u EU-27 u 2011. (jedinice)[69]:

Ukupno: 1 200 941

Kratke puške: 566 345

Duge puške: 634 596

Uvoz civilnog vatrenog oružja u EU-27 u 2011. (jedinice)[70]:

Ukupno: 195 382

Kratke puške: 25 958

Duge puške: 169 424

Izvoz civilnog i vojnog vatrenog oružja u EU-28 u 2011. (vrijednost u EUR)[71]:

Ukupno: 931 633 044

Nacionalni statistički podaci o zakonitom vlasništvu i ubojstvu oružjem[72]

|| Zakonito oružje na 100 stanovnika || Ubojstva vatrenim oružjem na 100 000 stanovnika || Samoubojstva vatrenim oružjem na 100 000 stanovnika

Belgija || 17,2 || 0,68 || 1,96

Bugarska || 6,2 || 0,67 || 0,87

Češka Republika || 16,3 || 0,19 || 1,39

Njemačka || 30,3 || 0,19 || 0,94

Danska || 12 || 0,27 || 1,16

Estonija || 9,2 || 0,24 || 1,57

Irska || 8,6 || 0,48 || 0,56

Grčka || 22,5 || 0,26 || 0,97

Španjolska || 10,4 || 0,2 || 0,42

Francuska || 31,2 || 0,06 || 2,33

Hrvatska || 21,7 || 0,39 || 2,35

Italija || 11,9 || 0,71 || 0,81

Cipar || 36,4 || 0,46 || 0,48

Latvija || 19 || 0,22 || 0,94

Litva || 0,7 || 0,18 || 1

Luksemburg || 15,3 || 0,62 || 1

Mađarska || 5,5 || 0,07 || 0,72

Malta || 11,9 || 0 || 1,68

Nizozemska || 3,9 || 0,33 || 0,24

Austrija || 21,9 || 0,28 || 2,68

Poljska || 1,3 || 0,09 || 0,12

Portugal || 8,5 || 0,41 || 1,09

Rumunjska || 0,7 || 0,02 || 0,06

Slovenija || 13,5 || 0,1 || 2,34

Slovačka || 8,3 || 0,18 || 0,94

Finska || 45,3 || 0,45 || 3,34

Švedska || 31,6 || 0,41 || 1,2

Ujedinjena Kraljevina || 6,5 || 0,07 || 0,18

[1]               Proizvođači u EU-u proizveli su gotovo 2 milijuna civilnog vatrenog oružja u 2011. što čini 20 % globalne proizvodnje, vidi „Globalni režim za prekogranični zločin”, Vijeće za vanjske odnose, sažetak izdanja, 2. srpnja 2012.) i dodatne podatke u Prilogu 2.

[2]               Eurostat, „Statistički podaci o kriminalu i kaznenom pravosuđu”, 18/2013

[3]               Razdoblje 2000. – 2009. Izvor: Globalna studija UNODC-a o ubojstvima u 2011. Podaci su nepotpuni jer statistički podaci većine država članica za cijelo razdoblje nisu dostupni.

[4]               GunPolicy.org

[5]               Vidi Prilog 2. Između država članica postoje velike razlike u broju ubojstava počinjenih vatrenim oružjem, od nula na Malti do 0,71 na 100 000 stanovnika u Italiji i od 0,7 komada vatrenog oružja na 100 stanovnika u Litvi i Rumunjskoj na 45 u Finskoj. Izvori: UNODC, Istraživanje o malom oružju, GunPolicy.org

[6]               Podaci uključuju šest naoružanih napadača koji su počinili samoubojstvo nakon svojih napada.

[7]               Europol, Ocjena o prijetnji teškog i organiziranog kriminala, 2013. „Oružjem često nezakonito trguju dobro strukturirane, organizirane zločinačke skupine... koje se obično bave trgovinom droge i druge unosne nezakonite robe”; Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC), „Izvješće o slučajevima organiziranog kriminala”, 2012., str. 101.

[8]               Europol, TE-SAT 2013. - Izvješće o situaciji i trendovima na području terorizma u EU-u. Korišteno oružje uključivalo je pištolj Colt 45 i pušku Uzi (Toulouse/ Montauban) i 9-milimetarski pištolj FN P35 (Frankfurt).

[9]               Schengenski informacijski sustav druge generacije računalni je sustav EU-a koji tijelima vlasti država članica omogućuje dijeljenje podataka (npr. vrsta i serijski broj) o oružju koje je prijavljeno kao izgubljeno, ukradeno ili oduzeto.

[10]             Izvor: Francuska policija.

[11]             Nemoguće je dati točnu procjenu veličine tih trgovina, dok se dostupni podaci dosta razlikuju, djelomično zbog promjena količine. U nedavnoj studiji procijenjeno je da su obrambene zalihe u Bosni i Hercegovini u 2011. uključivale od 76 000 malog i lakog oružja i 100 000 metričkih tona streljiva, a u Crnoj Gori u 2011. 28 000 oružja i 7 000 metričkih tona streljiva; Pierre Gobinet, „Veliki viškova: Zalihe oružja i streljiva u Jugoistočnoj Europi”, Istraživanje o ručnom vatrenom oružju, Regionalni pristup smanjenju zaliha i Ured SAD-a za uklanjanje i smanjenje naoružanja, prosinac 2011.

[12]             Izvor: Europska stručna skupina o vatrenom oružju; Oružje koje se može prenamijeniti na Zapadnom Balkanu, SEESAC, 2009. U Ujedinjenoj Kraljevini 63 % od 2 534 komada ukradenog oružja u 2010./11. ukradeno je iz stambenih prostorija; Ubojstva, kaznena djela počinjena vatrenim oružjem i obiteljsko nasilje 2010./11.; Dodatan Svezak 2. Zločinu u Engleskoj i Walesu u 2010./11., Kevin Smith i ostali, Statistički glasnik Ministarstva unutarnjih poslova 2012.

[13]             Na temelju podataka iz Austrije, Belgije, Bugarske, Cipra, Češke Republike, Danske, Irske, Estonije, Njemačke, Grčke, Mađarske, Nizozemske, Poljske, Portugala, Slovačke, Slovenije, Španjolske, Švedske, Ujedinjene Kraljevine.

[14]             Na razini EU-a postoje dvije slične, ali različite definicije oružja. (1) „Vatreno oružje” se na unutarnjem tržištu EU-a i zajedničkoj trgovinskoj politici definira kao „...svako prijenosno oružje koje ispaljuje, služi za ispaljivanje ili može biti preinačeno za ispaljivanje sačme, zrna ili projektila djelovanjem zapaljivog potisnog sredstva...” (gore navedena Direktiva 2008/51/EZ i Uredba (EU) br. 258/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o provedbi članka 10. Protokola Ujedinjenih naroda protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (Protokol UN-a o vatrenom oružju), utvrđivanju odobrenja za izvoz vatrenog oružja, mjera za uvoz i provoz vatrenog oružja, njegovih dijelova i komponenata i streljiva SL 94/1, 30.3.2012. Vatreno oružje namijenjeno za vojnu uporabu isključeno je iz područja primjene zakonodavstva na koje se primjenjuje ova definicija. (2) Pojam „ručno vatreno oružje i lako vatreno oružje” koristi se općenito u forumima Ujedinjenih naroda i u području Zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a. Iako ne postoji međunarodno dogovorena definicija tog pojma, EU smatra da se ono odnosi na automatske i poluautomatske strojnice i puške koje su namijenjene posebno za vojnu uporabu (Zajednička akcija Vijeća od 12. srpnja 2002. o doprinosu Europske unije borbi protiv destabilizirajućeg gomilanja i širenja ručnog vatrenog oružja i lakog vatrenog oružja kojom se stavlja van snage Zajednička akcija 1999/34/ZVSP). Komunikacijom su obuhvaćeni sigurnosni rizici povezani sa svim oružjem bez obzira smatra li se ono „vatrenim oružjem” ili „malim oružjem”, ili „civilnim” ili „vojnim” oružjem.

[15]             Izvješće Vijeća o provedbi Europske sigurnosne strategije - Pružanje sigurnosti u svijetu koji se mijenja; Strategija EU-a za unutarnju sigurnost u akciji: U pet koraka prema sigurnijoj Europi, COM(2010) 673.

[16]             Savjetovanje o zajedničkom pristupu smanjenju štete prouzročene nezakonitom uporabom vatrenog oružja u EU-u; http://ec.europa.eu/yourvoice/index_en.htm

[17]             Privremeno izvješće o organiziranom kriminalu, Odbor CRIM Europskog parlamenta posebno ističe jače djelovanje u cilju označavanja i nezakonite trgovine.

[18]             Strategija EU-a za suzbijanje nezakonitog prikupljanja i trgovanja malim i lakim oružjem (SALW) i njihovim streljivom, dokument Vijeća 5319/06.

[19]             Člankom 1. stavkom 12. Direktive 2008/51/EZ zahtijeva se od Komisije da do 2015. dostavi ocjenu situacije koja je nastala primjenom ove Direktive, te da je poprati odgovarajućim prijedlozima.

[20]             Prokotol protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta

[21]             Sporazum o trgovini oružjem donesen je na Općoj skupštini UN-a 2. travnja 2013. U njemu su uspostavljene zajedničke međunarodne norme – koje su uključivale, u prvom redu, ljudska prava i humanitarno pravo – kojima se uređuje međunarodna trgovina glavnim kategorijama oružja, koje uključuju malo i lako oružje. On obuhvaća sve vrste tradicionalnog oružja, uključujući vatreno oružje, komponente i streljivo, bez obzira na njihovu konačnu uporabu. Države stranke sporazuma moraju uzeti u obzir te zajedničke norme kada odlučuju hoće li odobriti prijenos oružja. Ovaj će sporazum stupiti na snagu kada ga potvrdi 50 država. Komisija je u svibnju 2013. predložila odluku Vijeća kojom se države članice ovlašćuju da potpišu sporazum.

[22]             Kodeks ponašanja kod izvoza oružja EU-a koji je donijelo Vijeće 8. lipnja 1998.; Zajednički popis robe vojne namjene Europske unije, koji je donijelo Vijeće 13. lipnja 2000. redovno se ažurira; kodeks ponašanja zamijenjen je Zajedničkim stajalištem Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. o definiranju zajedničkih pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme, SL L335/99.

[23]             Direktiva 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o pojednostavljivanju uvjeta za transfer obrambenih proizvoda unutar Zajednice, SL L146, 10.6.2009.

[24]             Zajedničko stajalište ZVSP/468/2003 o kontroli posredovanja u trgovini oružjem, SL L156/79, 25.5.2003.

[25]             Komunikacija Komisije o upravljanju rizicima u carinskim pitanjima i sigurnošću opskrbnog lanca, COM(2012) 793.

[26]             Europska stručna skupina o vatrenom oružju osnovana je 2004. u cilju olakšavanja razmjene informacija i promicanja suradnje u borbi protiv trgovine i posjedovanja nezakonitog oružja. Ona pruža potporu Radnoj skupini Vijeća za pravosuđe i uključuje stručnjake za vatreno oružje iz svake države članice EU-a, iz Europola i pridruženih članica, Lihtenštajna, Norveške, Švicarske i Turske.

[27]             Preporuka Vijeća o standardnom postupku u državama članicama za prekogranične istrage policijskih tijela u istragama opskrbnih lanaca oduzetog ili vraćenog oružja povezanog s kaznenim djelima, 12. i 13. lipnja 2007.; Zaključci Vijeća o Europskom akcijskom planu za suzbijanje nezakonite trgovine tzv. „teškim” oružjem koje bi se moglo koristiti ili se koristi u zločinačkim aktivnostima, prosinac 2010.

[28]             Godine 2010. EU je uspostavio višegodišnji ciklus politika o borbi protiv teškog međunarodnog i organiziranog kriminala u cilju osiguranja učinkovite suradnje između pravosudnih tijela država članica, institucija EU-a, agencija EU-a i mjerodavnih trećih stranaka te osiguranja dosljednog i čvrstog operativnog djelovanja protiv najvećih zločinačkih prijetnji EU-u. Prvi ciklus politika obuhvaća razdoblje od 2014. – 2017. nakon ocjene prijetnji teškog i organiziranog kriminala iz 2013. te definiciju višegodišnjeg strateškog plana (u srpnju 2013.) i operativnog akcijskog plana (listopad 2013); Zaključci Vijeća o stvaranju i provedbi ciklusa politika EU-a za organizirani i teški međunarodni zločin, 3043. sastanak Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove, 8. i 9. studenoga 2010.

[29]             Akcijski program UN-a iz 2001. za sprečavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje nezakonite trgovine malim i lakim oružjem u svim njezinim aspektima politički je obvezujući instrument koji su donijele sve države članice UN-a konsenzusom i kojim se predviđa globalna opredijeljenost za sveobuhvatni pristup promicanju, sprječavanju, suzbijanju i iskorjenjivanju nezakonite trgovine malim i lakim oružjem u svim njezinim aspektima na lokalnoj, nacionalnoj, podregionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini kao doprinos međunarodnom miru i sigurnosti. On obuhvaća niz aktivnosti, uključujući upravljanje zalihama i sigurnost, kontrolu prijevoza, vođenje evidencije, uništavanje, mehanizme razmjene podataka i DDR. Nema za cilj kontrolu prijenosa nevladinim dionicima ili kontrolu posjedovanja civilnog malog oružja. Provedba se preispituje na Dvogodišnjim sastancima država i redovitim konferencijama za preispitivanje (posljednja konferencija za preispitivanje održana je u kolovozu – rujnu 2012. u New Yorku). Međunarodni instrument za osposobljavanje država da prepoznaju i prate, pravodobno i pouzdano, nezakonito malo i lako oružje koji je donijela Opća skupština Ujedinjenih naroda 8. prosinca 2005.

[30]             Odluka Vijeća 2013/320/ZVSP dio je sveobuhvatnog pristupa EU-a u potporu postupka tranzicije na demokraciju, održiv mir i sigurnost u Libiji; Misija EU-a u Libiji.

[31]             Primjeri organizacija koje podržava EU su Međunarodni institut za istraživanje mira u Stockholmu i Saferworld.

[32]             Donošenje Uredbe planira se u jesen 2013.

[33]             Direktive o vatrenom oružju (1991. i 2008.), Odluka Vijeća 2011/428/ZVSP od 18. srpnja 2011. u potporu aktivnostima Ureda Ujedinjenih naroda za pitanja razoružanja za provedbu Programa Ujedinjenih naroda za sprečavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje nezakonite trgovine malim i lakim oružjem u svim njezinim aspektima.

[34]             Izvor: Europska stručna skupina za vatreno oružje.

[35]             Operacija Fireball usmjerena je na kamione koji kreću iz Zapadnog Balkana i ulaze u EU preko istočne granice.

[36]             Vidi gore bilješku 29.

[37]             Vidi Prilog Direktivi 2008/51/EZ.

[38]             COM(2012) 415; o mogućim prednostima i nedostacima smanjenja klasifikacije na dvije kategorije oružja (zabranjeno ili dopušteno) u cilju unaprjeđenja funkcioniranja unutarnjeg tržišta za predmetne proizvode putem pojednostavljivanja, u izvješću je zaključeno da „nema jasnih prednosti od obveznog ograničenja klasifikacije na razini EU-a na samo dvije kategorije vatrenog oružja ako se promatraju odvojeno”.

[39]             Npr. Ujedinjena Kraljevina predložila je opću zabranu pištolja u 1997. i u 2006. ograničenja prodaje zračnog oružja te zabranu uvoza i prodaje „realističnih” imitacija oružja; Litva je u 2012. uvela zabranu plinskih pištolja.

[40]             Ovisno o izboru proizvođača i nacionalnim pravnim zahtjevima, oznake mogu uključivati proizvođača, model, kalibar ili oznaku čahure, oznaku ispitne ustanove te godinu stavljanja oznake i serijski broj. Ispitna ustanova je tehnička ustanova koja ispituje oružje u zemljama gdje su ispitivanje i tehničke mjere obavezni. U zemlji može postojati jedna ili više ispitnih ustanova, koje mogu biti smještene u prostorijama proizvođača. Ispitne ustanove provode provjeru ispaljivanja i ispitivanje sigurnosnih značajki komponenata te se nakon toga na naprave utiskuju ili graviraju oznake na kojima je navedena vrsta i vrijeme ispitivanja.

[41]             La Commission internationale permanente pour l'épreuve des armes à feu portatives ili C.I.P. međunarodna je organizacija koja pruža usluge akreditacije ispitnih ustanova i primjenjuje standardizirane zahtjeve za označivanje koji su obavezni u svih 14 država članica, među kojima je 11 država članica EU-a (Austrija, Belgija, Češka Republika, Finska, Francuska, Njemačka, Mađarska, Italija, Slovačka, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina).

[42]             Vidi gore bilješku 30. Ovaj politički obvezujući instrument zahtijeva, slično kao i Direktiva o vatrenom oružju, „ili jedinstvenu oznaku s imenom proizvođača, državom proizvodnje i serijskim brojem, ili stavljanje neke druge jedinstvene jednostavne oznake na temelju koje sve države članice mogu prepoznati zemlju podrijetla”.

[43]             Trgovac oružjem osoba je čija se „trgovina ili poslovanje sastoje u cjelini ili djelomično od proizvodnje, trgovine, razmjene, najma, popravka ili prepravljanja vatrenog oružja, dijelova ili streljiva.” (Članak 1. stavak 2. Direktive 1991/477/EZ kako je izmijenjena člankom 1. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2008/51/EZ).

[44]             Članak 1 stavak 3. Direktive 2008/51. Posrednik se definira kao „svaka fizička ili pravna osoba, koja nije trgovac oružjem, čija se trgovina ili poslovanje sastoji u cjelini ili djelomično od kupnje i prodaje ili dogovaranja transfera oružja” (članak 1. stavak 1. točka (e) Direktive 91/477/EZ kako je izmijenjena člankom 1. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2008/51/EZ).

[45]             Vidi, na primjer, Istraživanje o malom oružju, UNIDIR-a i Odjela Ujedinjenih naroda za pitanja razoružanja „Razvoj mehanizma za sprječavanje nezakonitog posredovanja u prodaji malog i lakog oružja – Područje primjene i implikacije”, 2007.

[46]             Izvor: Međunarodni institut za istraživanje mira u Stockholmu.

[47]             Nastavak na Akcijski plan iz 2010. za suzbijanje nezakonite trgovine tzv. „teškim” vatrenim oružjem (vidi gore bilješku 28).

[48]             Te mjere ne bi smjele ugroziti legitimne aktivnosti istraživanja i razvoja u cilju iskorištavanja tehnologija 3D ispisa i povezanih tehnologija, ako za to postoji jasan društveni interes.

[49]             2009/1012/ZVSP; 2012/711/ZVSP.

[50]             Ministarska konferencija o „Kontroli oružja u kontekstu proširenja EU-a” na kojoj je sudjelovao Ured posebnog predstavnika Europske unije, Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Bosni i Hercegovini održana je 18. i 19. lipnja 2013.

[51]             COM(2011) 840 završna verzija, 2011/0406 (COD), Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju instrumenta financiranja razvojne suradnje; COM(2011) 839 završna verzija, 2011/0405 (COD), Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Europskog susjedskog instrumenta ; TAIEX IPA (međunarodna pretpristupna pomoć), Uredba (EZ) br. 1085/2006 od 17. srpnja 2006. o uspostavljanju instrumenta pretpristupne pomoći, SL L210/82. O Instrumentu za stabilnost vidi gornju bilješku 33.

[52]             Države članice moraju „organizirati provedbu mjera deaktivacije... kojima će osigurati da će izmjene vatrenog oružja to oružje učiniti zauvijek neaktivnim”, Prilog I, Dio III. Direktiva 91/477/EZ.

[53]             Priručnik EFE-a pod nazivom „Tragovi o vlasništvu vatrenog oružja – Priručnik za sustavno praćenje oružja oduzetog zbog nezakonitog posjedovanja ili tijekom kaznene istrage” http://register.consilium.europa.eu/pdf/en/07/st10/st10000.en07.pdf

[54]             To će isto biti dio šire suradnje u okviru 7. akcijskog plana EU-a za suradnju između carine i policije.

[55]             COM(2011) 753 završna verzija, Prijedlog Uredbe o osnivanju instrumenta za potporu policijskoj suradnji, sprječavanje i suzbijanje zločina i upravljanje krizom, kao dio Fonda za unutarnju sigurnost.

[56]             http://www.smallarmsstandards.org/; iARMS je Interpolov sustav za registraciju i praćenje nezakonitog vatrenog oružja – vidi Zadaću 3.

[57]             Instrument za stabilnost EU-a podržava razvoj i provedbu iARMS-a; do danas u njemu sudjeluje 12 država članica EU-a: Belgija, Češka Republika, Španjolska, Irska, Hrvatska, Mađarska, Litva, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija i Ujedinjena Kraljevina; Vijeće, Četrnaesto izvješće o napretku o provedbi Strategije EU-a za suzbijanje nezakonitog prikupljanja i trgovanja malim i lakim oružjem (SALW) i njihovim streljivom (2012/II) (2013/C 138/03).

[58]             Francuska, Grčka, Irska, Nizozemska, Austrija i Finska.

[59]             Članak 16. Direktive 91/477/EEZ kako je izmijenjena Direktivom 2008/51/EZ

[60]             UNODC, Pregled slučajeva organiziranog kriminala', str. 103.

[61]             COM(2004) 376 Jačanje policijske i carinske suradnje u Europskoj uniji.

[62]             Članak 1. stavak 2. Direktive 2008/51/EZ.

[63]             Odluka Vijeća 2009/917/JHA. Ti osnovni podaci o mjestu oduzimanja i podrijetlu oružja u CIS_u pohranjuju se u carinske svrhe, odnosno za lakše prepoznavanje pošiljki krijumčarenog oružja na temelju analize rizika. Prema tome, podaci koji nisu važni u carinske svrhe (npr. kalibar) nisu sadržani u CIS-u.

[64]             COM(2012) 735 Jačanje pravosudne suradnje u EU-u: Europski model za razmjenu informacija (EIXM).

[65]             COM(2013) 172 Uspostava Europske sheme osposobljavanja u području provedbe zakona

[66]             Program iz Stockholma – Otvorena i sigurna Europa koja služi građanima i štiti ih (2010/C 115/01) istaknuo je potrebu za takvim pristupom kako slijedi: „najbolji način za smanjenje razine zločina je poduzimanjem učinkovitih mjera za sprječavanje njihovog nastanka […] primjenom multidisciplinarnog pristupa što isto uključuje poduzimanje administrativnih mjera i promicanje suradnje između upravnih tijela.”

[67]             Ovo će se temeljiti na postojećim resursima i izraditi tako da se izbjegne potreba za zapošljavanjem novih ljudi ili financijskih resursa u Komisiji ili bilo kojoj od decentraliziranih agencija.

[68]             Izvor: Svjetski forum streljačkih aktivnosti, ožujak 2013. na temelju podataka iz ispitnih ustanova; sastoji se od službenih podataka iz Belgije, Finske, Francuske, Njemačke, Italije, Španjolske i Ujedinjene Kraljevine, procjene za druge države članice.

[69]             Eurostat

[70]             Eurostat Neke države članice nisu prijavile izvor pištolja i revolvera (Austrija, Belgija, Bugarska, Francuska i Rumunjska) i vojnog vatrenog oružja (Austrija, Belgija, Bugarska, Finska, Francuska, Njemačka, Italija, Rumunjska).

[71]             Izvor: Institut za istraživanje mira u Oslu.

[72]             Izvor: UNODC Istraživanje o ručnom oružju, www.gunpolicy.org; podaci su usporedivi s odgovorima iz Eurobarometra 383. prema kojem se u prosjeku 5 % izjasnilo da su u posjedu oružja, pri čemu su brojke u rasponu između 1 % u Nizozemskoj i 18 % na Cipru.