This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52013DC0574
REPORT FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT, THE COUNCIL, THE EUROPEAN ECONOMIC AND SOCIAL COMMITTEE AND THE COMMITTEE OF THE REGIONS Seventh Report on the Implementation of the Urban Waste Water Treatment Directive (91/271/EEC)
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Sedmo izvješće o provedbi Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (91/271/EEZ)
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Sedmo izvješće o provedbi Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (91/271/EEZ)
/* COM/2013/0574 final */
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Sedmo izvješće o provedbi Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (91/271/EEZ) /* COM/2013/0574 final */
SADRŽAJ 1........... Uvod.............................................................................................................................. 2 2........... Ukupna ocjena sukladnosti............................................................................................. 3 2,1........ Sustavi prikupljanja......................................................................................................... 3 2,2........ Sekundarno pročišćavanje.............................................................................................. 4 2,3........ Strože pročišćavanje....................................................................................................... 4 2,4........ Veliki gradovi/veliki odvodnici......................................................................................... 7 2,5........ Osjetljiva područja......................................................................................................... 7 3........... Trendovi sukladnosti....................................................................................................... 7 4........... Prošlo i buduće smanjenje
onečišćenja............................................................................ 8 5........... Napredak zahvaljujući
sufinanciranju............................................................................... 9 6........... Prošle mjere za sukladnost............................................................................................ 10 7........... „Novi pristup” za promicanje
sukladnosti....................................................................... 10 8........... Zaključci i pregled........................................................................................................ 11 1. Uvod Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda[1] (u daljnjem tekstu
„Direktiva”) jedan je od glavnih dokumenata politike vode u Europi. Njezin je
cilj zaštititi okoliš od štetnih učinaka komunalnih otpadnih voda koje
ispuštaju naseljena područja (gradovi/mjesta) i biorazgradivih industrijskih
otpadnih voda iz poljoprivredno-prehrambenog sektora (npr. industrija prerade
mlijeka, mesna industrija, pivovare itd.). Direktiva nalaže odgovarajuće
prikupljanje otpadnih voda i uređuje ispuštanje otpadnih voda određivanjem
minimalne vrste pročišćavanja koju je potrebno omogućiti i postavljanjem
maksimalnih graničnih vrijednosti ispuštanja ili tvari koje najviše onečišćuju (organsko
opterećenje i hranjive tvari)[2].
Potpuna provedba Direktive preduvjet je za ispunjenje ekoloških ciljeva navedenih
u Okvirnoj direktivi o vodama EU-a (ODV)[3]
i Okvirnoj direktivi o pomorskoj strategiji[4].
Provedba ove Direktive predstavlja izazov uglavnom zbog
financijskih aspekata i aspekata planiranja povezanih s velikim ulaganjem u
infrastrukturu kao što su kanalizacijski sustavi i postrojenja za pročišćavanje.
Niske razine provedbe mogu dovesti do organskog onečišćenja u rijekama i
jezerima i do nakupljanja prevelikog opterećenja hranjivim tvarima
(eutrofikacija)[5]
koje posebno utječe na jezera te na priobalne i morske vode koje su
posebno osjetljive. Prema nedavno objavljenom Izvješću o provedbi ODV-a[6], onečišćenje iz točkastih
izvora i dalje predstavlja značajno opterećenje u 22 % vodnih tijela EU-a.
Eutrofikacija je i dalje glavna prijetnja za 30 % vodnih tijela u 17
država članica. Ispuštanje nepročišćene ili nedovoljno pročišćene otpadne vode
znatno pridonosi navedenim problemima. Onečišćenje otpadnim vodama također može ubrzati gubitak
bioraznolikosti i smanjiti kvalitetu zalihe pitke vode ili vode za kupanje,
uzrokujući opasnosti za javno zdravlje. Među tim opasnostima su nastanak
bolesti koje se prenose vodom, posebice povezan s malim zalihama vode, bolesti
koje nastaju uslijed izloženosti zagađenoj vodi za kupanje (organsko
onečišćenje, onečišćenje cvjetanjem algi zbog prevelike količine hranjivih
tvari) ili uslijed konzumacije kontaminiranih plodova mora itd. Ti utjecaji
mogu imati i negativne posljedice za ekonomske sektore poput turizma ili
industrije uzgoja školjaka[7].
Provedbeni napori država članica već su rezultirali velikim
napretkom u pročišćavanju otpadnih voda. Kao posljedica toga, kvaliteta vode u
Europi značajno se poboljšala u posljednjih nekoliko desetljeća, dok se utjecaj
onečišćujućih tvari smanjio[8].
Međutim, provedba je daleko od toga da bude dovršena, a problemi onečišćenja i
dalje postoje. Prijedlog Komisije za Sedmi akcijski program za okoliš (7.
EAP)[9] i novi „Nacrt plana za zaštitu
vodnih resursa Europe”[10]
prepoznali su važnost ove Direktive i naglašavaju da su potrebne pojačane mjere
kako bi se osigurala njezina uspješna provedba. Ovo Sedmo izvješće o provedbi Direktive opisuje napredak
postignut do kraja 2009./2010. godine. Izvješće također uključuje trendove
sukladnosti i donosi novi pristup za „promicanje sukladnosti” te njegove korake
za informiranje i izvještavanje javnosti. Uz ovo Izvješće dostupan je i Prilog
s tablicama[11]
te detaljnije tehničko „Izvješće”[12].
Vremenska razlika između dostavljanja podataka i objave ovog izvješća svojstvena
je načinu organizacije upravljanja podacima između Komisije i država članica u
prošlosti. Službe Komisije stoga predlažu „novi pristup” i u vezi s
informacijama o sukladnosti te potiču države članice na pružanje ažurnijih
informacija putem interneta na državnoj razini (pogledajte točku 7.). 2. Ukupna
ocjena sukladnosti Cilj ocjene sukladnosti jest analizirati stupanj
sukladnosti s Direktivom na temelju informacija koje pruže države članice. Ona
se temelji na primjeni smjernica i metodologije dostupnih u sustavu Reportnet
EGP-a[13].
Prijavljeni podaci o infrastrukturi za otpadne vode dostupni su u informacijama
o vodi baze podataka Waterbase na Europskom informacijskom sustavu za vode WISE
za prijavljena naselja i njihova postrojenja za pročišćavanje.[14] Ta provedba izvještavanja u svrhu provedbe Direktive
pokazala se uspješnom. Po prvi puta, 27 država članica dalo je informacije za
izvješće, i to većina njih na vrijeme. Izvješće pokriva gotovo 24 000 mjesta i
gradova od više od 2000 stanovnika (koji stvaraju onečišćenje koje odgovara
populaciji od 615 milijuna; takozvani ekvivalenti populacije[15]). Gotovo 18 000 mjesta i
gradova (ili 81 % tereta onečišćenja) nalazi se u 15 država članica koje
su pristupile EU-u prije 2004. godine (EU-15). Ostali se nalaze u 12 država
članica koje su pristupile EU-u 2004. i 2007. godine (EU-12). Ocjena sukladnosti
provedena je za 26 država članica budući da za Rumunjsku nijedan od rokova za
sukladnost dogovorenih u Ugovoru o pristupanju nije istekao do 2010. godine.
Hrvatska je Europskoj uniji pristupila 1. srpnja 2013. te zbog toga nije
uključena u provedbu ovog izvješća. Za nekoliko drugih država članica koje su pristupile 2004.
ili 2007. godine dodatni rokovi za sukladnost istekli su tijekom razdoblja
izvještavanja za ovo izvješće. Međutim, mnoga njihova mjesta/gradovi moraju se
pridržavati rokova za 2010. godinu i kasnije te stoga nisu ocjenjeni u ovom
izvješću. Glavni rezultati provedbene analize sažeti su u nastavku
(za detalje po državama članicama pogledajte tablicu 1. u Prilogu koja također
uključuje detaljne informacije o prošlim rokovima za 12 država članica koje su
pristupile EU-u 2004. ili 2007. godine). 2.1. Sustavi
prikupljanja Većina država članica EU-a ima vrlo niske razine
sakupljanja otpadnih voda uz prosječnu stopu sukladnosti od 94 % (iznad 92 %).
Približno 15 država članica čak dostiže sukladnost od 100 %. Sve su države
članice zadržale prethodne rezultate ili su čak postigle i bolje. Međutim, i
dalje postoje zemlje gdje niti ne postoje ili samo djelomično postoje sustavi
za sakupljanje otpadnih voda. Pet država članica u 2009./2010. i dalje ima
stope sukladnosti niže od 30 % (BG, CY, EE, LV, SI). 2.2. Sekundarno
pročišćavanje U 2009./2010. ukupno 82 % otpadnih voda u EU-u prošlo
je kroz sekundarno pročišćavanje u skladu s odredbama Direktive, što je za
četiri postotna boda više od rezultata prošlog Izvješća. Četiri države članice
dosegle su 100 %-tnu sukladnost, a dodatnih šest država članica imalo je razinu
sukladnosti od 97 % i više. Međutim, stope sukladnosti u državama
članicama EU-12 značajno zaostaju sa samo 39 % otpadnih voda koje prolaze
kroz odgovarajuće sekundarno pročišćavanje. Samo CZ, HU, LT i SK postigle su
rezultate sukladnosti između 80 i 100 %. 2.3. Strože
pročišćavanje Ova vrsta pročišćavanja otpadnih voda također poznata i kao
tercijarno pročišćavanje nadopunjuje sekundarno pročišćavanje ako je potrebna i
uglavnom se usmjerava na uklanjanje hranjivih tvari u borbi protiv
eutrofikacije ili za smanjenje bakteriološkog onečišćenja koje može utjecati na
ljudsko zdravlje (npr. za zone pitke vode ili vode za kupanje)[16]. Ukupna stopa sukladnosti
iznosila je 77 %. Međutim, bilo je većih kašnjenja u provedbi strožeg
pročišćavanja u državama članicama EU-12 gdje je samo 14 % otpadnih voda pročišćeno
na odgovarajući način. Pozitivna je strana da su četiri zemlje dosegle
sukladnost od 100 %. Slika 1.: Rezultati sukladnosti
na razini EU-27, EU-15 i EU-12 povezani s člankom 3. Direktive (sakupljanje)
označeni zelenom bojom, člankom 4. (sekundarno pročišćavanje) označeni
ružičastom bojom i člankom 5. (strože pročišćavanje) označeni plavom bojom.
Prikazuju se prosječne vrijednosti ponderirane prema veličini države članice. Rezultati na razini EU-27, EU-15 i EU-12 prikazani su na
slici 1.[17].
Vrijednosti na razini država EU-15 su općenito gledajući
visoke, a u državama poput Njemačke, Nizozemske i Austrije su čak i vrlo
visoke. Rezultati država EU-12 prilično su niski, posebno u pogledu strožeg
pročišćavanja. Vrijednosti na razini država EU-27 također su vrlo visoke i
jako slične onima država EU-15 (čak i malo niže), zbog: a) Relativno veće važnosti brojki o prikupljanju i pročišćavanju
od strane država EU-15. Na razini država EU-15 svi su rokovi za sukladnost
istekli te je stoga količina otpadnih voda podložnih sukladnosti velika, a
rezultati sukladnosti su također visoki. b) Niže važnosti brojki o prikupljanju i pročišćavanju od
strane država EU-12, gdje se rezultati sukladnosti odnose samo na dio njihovih
mjesta/gradova, odnosno na one podložne sukladnosti do 2009./2010. || članak 3. || članak 4. || članak 5. || || || || Cipar || Latvija || Malta || Bugarska || Irska || Rumunjska || Poljska || Portugal || Češka Republika || Slovačka || Estonija || Slovenija || Luksemburg || Mađarska || Belgija || Španjolska || Ujedinjena Kraljevina || Litva || Italija || Francuska || Švedska || Danska || Finska || Grčka || Austrija || Njemačka || Nizozemska || Slika 2.: Rezultati sukladnosti
po državama članicama povezani s člankom 3. Direktive (sakupljanje) označeni
zelenom bojom, člankom 4. (sekundarno pročišćavanje) označeni ružičastom bojom
i člankom 5. (strože pročišćavanje) označeni plavom bojom. Zemlje su
klasificirane na način da se prvo prikazuju one s najnižim razinama sukladnosti
za članak 5., a zatim rastućim redoslijedom s obzirom na razinu sukladnosti. U
Slovačkoj (članak 5.) i Rumunjskoj (članci 3., 4. i 5.) umjesto sukladnosti se
predstavlja koncept „odgovarajućih instalacija”, budući da rokovi za te članke
nisu još istekli do godine o kojoj se izvještava (brojke o sukladnosti nisu
zatražene, ali države članice prijavile su količinu sakupljene i pročišćene
otpadne vode). Na Cipru i u Latviji rezultati sukladnosti bili su 0 % jer
sustavi prikupljanja i postrojenja za pročišćavanje još nisu u potpunosti
funkcionirali u prijavljenoj goditi (2009.). No od tada je postignut velik
napredak te su nedavne razine sukladnosti mnogo veće. Nacionalni rezultati sa slike 2. odnose se na podatke i stanje
2009. godine ili najkasnije 2010. godine. Službe Komisije svjesne su da je od
tada u mnogim državama članicama, posebno u onima s niskim stopama sukladnosti,
postignut značajan napredak te da su stvarne stope sukladnosti često (mnogo)
više (posebno na Cipru i u Latviji). 2.4. Veliki
gradovi/veliki odvodnici U ovome Izvješću identificirano je 585 velikih gradova, od kojih svaki
proizvodi otpadnu vodu koja odgovara populaciji od 150 000 ili je viša. Samo
teret onečišćenja koji proizvode takvi veliki gradovi iznosi 45 % od
ukupnog prikupljenog tereta. Od 585 velikih gradova, približno 91 % tereta
onečišćenja prolazi kroz strože pročišćavanje (najbolje dostupno pročišćavanje).
To predstavlja napredak u usporedbi s prethodnim izvješćem prema kojemu je samo
77 % relevantnog tereta onečišćenja prošlo kroz takvo pročišćavanje.
Međutim, stupanj sukladnosti značajno varira među velikim gradovima/velikim
odvodnicima. Na primjer, samo jedanaest od 27 glavnih gradova[18] država članica EU-a može
jamčiti „potpunu sukladnost” u 2010. čak i sa zahtjevima strožeg pročišćavanja,
ako su primjenjivi (za dodatne informacije u gradovima EU-a pogledajte tablicu
2. i komentare u Prilogu i komentare u Prilogu). 2.5. Osjetljiva
područja Udio teritorija EU-a koji je označen ili koji se smatra
osjetljivim područjem povećao se od prethodnog izvješća, dosegavši gotovo 75 %
do 2010. godine. Najveća povećanja dogodila su se u Francuskoj i Grčkoj.
Detalji o osjetljivim područjima u državama članicama EU-a dostupni su u
pregledniku WISE.[19] 3. Trendovi
sukladnosti Procjena napretka prema potpunoj sukladnosti svih država
članica mora razlikovati države EU-15 i one države članice koje su pristupile
Uniji 2004. i 2007. godine. Zahtjevi sukladnosti redovito se mijenjaju uglavnom
zbog proširenja i zbog isteka prijelaznih razdoblja predviđenih Direktivom. Svi
rokovi za EU-15 istekli su do 31. prosinca 2005. godine, dok će za države EU-12
nastaviti vrijediti do posljednjeg i konačnog roka koji istječe 2018. godine.
Samo podaci iz država članica EU-15 dostupni su do 2004. godine. Kao rezultat,
mjerenje napretka za svih 27 država članica bilo je moguće tek od Petog
izvješća (2005./2006.) Zbrajanjem svih rezultata objavljenih u prethodnim
izvješćima Komisije moguće je prikazati indikativno povećanje stope
sukladnosti. Postoji, međutim, jedna iznimka: smanjenje od 5. do 6. Izvješća
rezultat je činjenice da brojne države članice sa slabijim rezultatima provedbe
nisu poslale potrebne informacije za uključivanje u 5. Izvješće (2005./2006.).
Unatoč tomu, valja napomenuti jednu pozitivnu stranu, a to je povećanje trenda
od 6. Izvješća (2007./2008.) do 7. Izvješća (2009./2010.) budući da su države
članice EU-12 po prvi put imale obveze/rokove za sukladnost, a oni nisu
smanjili ukupne pozitivne rezultate. Slika 3. Stopa sukladnosti
tijekom godina: ova slika pokazuje promjene sukladnosti za sakupljanje,
biološku ili sekundarno pročišćavanje i strože pročišćavanje, kroz nekoliko
različitih Izvješća o provedbi (od drugog Izvješća nadalje), u odgovarajućim
godinama izvještavanja (od 1998. do 2009./2010.). U svim Izvješćima nisu bili
dostupni svi rezultati: ako nedostaju, vrijednosti se ne mogu prikazati na
slici te dolazi do diskontinuiteta „linije trenda”. 4. Prošlo
i buduće smanjenje onečišćenja Komisija je također ocijenila smanjenje onečišćenja koje je rezultat
provedbe ove Direktive i očekivana smanjenja u nadolazećim godinama u stanju
potpune sukladnosti. To je izvršeno kao dio projekta FATE[20] (povezanog s procjenom sudbine
i učinaka onečišćujućih tvari u kopnenim i vodenim ekosustavima). Godine 2011./2012. Zajednički istraživački
centar (ZIC) Komisije objavio je dva izvješća[21]
koja su razmotrila terete onečišćenja i smanjenja kao rezultat nekoliko
politika EU-a (uključujući Okvirnu direktivu o vodama, Direktivu o nitratima i
Direktivu o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda) u prošlosti (1985.-2005.)
te očekivana opterećenja i smanjenja (do 2020. s referentnom 2005. godinom). Što se tiče smanjenja hranjivih tvari u prošlosti,
Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda bila je uspješna u
suzbijanju ispuštanja hranjivih tvari iz točkastih izvora i time je smanjila
njihovo prodiranje u europske kopnene vode. To je opisano u jednome od
prethodno navedenih izvješća Zajedničkog istraživačkog centra. „Dugoročna
opterećenja hranjivim tvarima koje ulaze u europska mora”. Prema tom izvješću,
uspoređujući procjene opterećenja hranjivim tvarima iz 2005. godine s onima iz
1991. godine na europskoj kontinentalnoj ljestvici, ukupno ispuštanje dušika
smanjilo se za 9 % dok se ukupno opterećenje fosforom smanjilo za
približno 15 %, uglavnom zahvaljujući smanjenjima ispuštanja iz točkastih
izvora. Izvješće također navodi da je smanjenje u Sjevernom i Baltičkom moru
uglavnom povezano sa smanjenjem izvora zbog provedbe naprednog pročišćavanja
vode. Što se tiče pretpostavke „uobičajene situacije” (uz pretpostavku da
nisu primijenjene nikakve mjere za smanjenje hranjivih tvari), jedan od glavnih
zaključaka ovog izvješća jest da bi taj scenarij rezultirao povećanjem
ispuštanja hranjivih tvari iz zemlje do 2020. godine. Kad bi se u potpunosti
provela Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (DOKOV) postigla bi
se značajna smanjenja otpuštanja iz točkastih izvora. No u nekim dijelovima
Europe potpuna provedba DOKOV-a mogla bi rezultirati (kao prvi korak)
povećanjem otpuštanja iz točkastih izvora iz prikupljenih ispuštanja, posebno u
donjem koritu Dunava. Razlog tome je što bi male aglomeracije bez sustava
odvodnje zahtijevale organiziranije prikupljanje i odvodnju što bi dovelo do
novih jedinstvenih izvora koji trenutno ne postoje. Dok bi se ovime mogla
smanjiti učinkovitost smanjenja hranjivih tvari u Crnom moru, to bi i dalje
rezultiralo poboljšanjima u okolišu poput smanjenog onečišćenja podzemnih voda
koje nije ocijenjeno u sklopu ove studije. Tijekom pripreme ovog provedbenog izvješća,
izvršeni su posebni izračuni povezani s onečišćujućim tvarima stvorenima iz
nesukladnih dijelova otpadnih voda iz mjesta/gradova („procjena udaljenosti do
sukladnosti”). Ono nije uzelo u obzir mjesta/gradove koja su i dalje bez obveze
sukladnosti (tj. gdje rokovi u Ugovorima o pristupanju još nisu istekli 2009.
ili 2010. godine, koja predstavlja zadnju godinu o kojoj su izvještavale države
članice). Na temelju tih procjena, ukupan godišnji teret onečišćenja koje
nastaje u komunalnim otpadnim vodama, a koje krši Direktivu iznosi približno
603 kt/g[22]
dušika, 78 kt/g fosfora i 3900 kt/g ukupnog organskog onečišćenja[23]. Kod usporedbe gore navedenih brojki s
procijenjenim ukupnim godišnjim opterećenjem hranjivim tvarima koje dopiru do
europskih mora (dušik i fosfor), u izvješću Zajedničkog istraživačkog centra
pod nazivom „Dugoročna opterećenja hranjivim tvarima koje ulaze u europska mora”,
dušik koji se stvara u nesukladnim dijelovima otpadnih voda doseže približno 15 %
ukupnog dušika ispuštenog u mora. Za fosfor je omjer još viši i dostiže 35 %
ukupnog fosfora. Takvi omjeri dokazuju važnost potpune provedbe Direktive
diljem cijele Europske unije. U cjelini, gore navedeno izvješće Zajedničkog
istraživačkog centra donosi zaključak da je „smanjenje izvora hranjivih
tvari najučinkovitije rješenje za smanjenje ispuštanja hranjivih tvari u
europska mora. Međutim, izvedivost potonjeg relativno je mala i daljnja
smanjenja hranjivih tvari koje se ispuštaju iz izvora uključivat će značajne
troškove”. 5. Napredak
zahvaljujući sufinanciranju Fondovi EU-a mogu se koristiti kao pomoć u
provedbi Direktive, posebice Kohezijski fond i Europski fond za regionalni
razvoj (EFRR) koji pomažu regijama koje zaostaju ili koje se suočavaju sa
strukturnim poteškoćama u postizanju održivog razvoja. Ti fondovi pružaju
značajnu potporu državama članicama i regijama tijekom investiranja u potrebne
infrastrukture za pročišćavanje otpadnih voda već tijekom nekoliko programskih
razdoblja. Planirana financijska potpora za investicije u radove i
infrastrukturu povezane s otpadnim vodama iznosi približno 14,3 milijarde eura
za 21 državu članicu u trenutnom programskom razdoblju od 2007. do 2013.
godine. Uglavnom su „nove” države članice, ali ne samo one, te koje su
alocirale velik udio svojih sredstava u pročišćavanje otpadnih voda. Tijekom
godina izvještavanja 2009./2010., ukupna kumulativna alocirana sredstva iz
kategorije „otpadnih voda” iznosila su 3,5 milijardi eura za 2009. godinu i 9,7
milijardi eura za 2010. godinu. Države članice s najvišim kumulativnim
alociranim iznosima bile su Poljska (3,3 milijarde eura), Rumunjska (1,2
milijarde eura) i Mađarska (0,6 milijardi eura). Unatoč značajnoj potpori iz sredstava EU-a,
„Provjera prikladnosti EU-ove politike slatkih voda” naglasila je da većina
sredstava potrebnih za provedbu politike vode EU-a mora biti proizvedena u
državama članicama. Prema istraživanju[24]
provedenom na 22 države članice, i dalje postoji značajna razlika u financiranju
u odnosu na buduću sukladnost s Direktivom u tim državama članicama. Glavni razlog toj razlici u financiranju jest
taj da su napredak prema postizanju povrata ulaganja od korisnika voda i
provedba načela „onečišćivač plaća”, kako nalaže Okvirna direktiva o vodama
(ODV) bili spori i nedostatni u većini država članica. Kako bi se potakle takve
politike cijene vode Komisija je predložila određene ex ante uvjete,
uključujući zahtjeve ODV-a o cijenama vode koje države članice moraju ostvariti
u budućoj Kohezijskoj politici EU-a (2014.-2020.) za financiranje projekata u
sektoru voda. 6. Prošle
mjere sukladnosti Komisija je pokušala osigurati sukladnost kontinuiranim
dijalogom, ali i pokretanjem postupaka zbog prekršaja, gdje je to bilo
potrebno, od kojih su neki još iz 1997. godine. Do ovog trenutka, približno 20
horizontalno grupiranih slučajeva[25]
protiv 10 država članica iz skupine EU-15 i dalje je otvoreno. Nedavna ocjena politike u sklopu „Provjere prikladnosti
EU-ove politike slatkih voda”[26]
zaključila je da su na učinkovitost provedbe Direktive pozitivno utjecali
postupci pokrenuti zbog prekršaja koji su ubrzali provedbu. Unatoč tomu što je
postupak provedbe na razini EU-a relativno spor i dugotrajan, većina slučajeva
riješena je u fazi prije pokretanja parničnog postupka. Neki uspješni primjeri su Francuska (slučajevi prekršaja s
682 grada pokrenuti 1998. i 2000. godine) i Belgija (175 mjesta/gradova u
slučaju prekršaja pokrenutom 1998. godine). U oba primjera gotovo sva prethodno
spomenuta mjesta/gradovi sada se pridržavaju Direktive. U Italiji je također
bilo 475 mjesta/gradova koji se nisu pridržavali Direktive kada je postupak
pokrenut 1998. godine; sada ih je ostalo samo 110 koji se ne pridržavaju otkako
je Sud donio presudu. Uz navedene tri zemlje, Španjolska i Grčka postigle su
najveći napredak od zadnjeg izvještavanja provedenog među onim državama
članicama za koje su postupci pokrenuti zbog prekršaja na čekanju, posebice što
se tiče obveza pročišćavanja. 7. „Novi
pristup” za promicanje sukladnosti Unatoč ohrabrujućim pokazateljima napretka, i dalje postoje
velike razlike u provedbi, posebice u državama članicama koje su pristupile
EU-u 2004. godine i kasnije. Sada postaje jasno da će bez pojačanih napora na
razini EU-a, kao i na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, kašnjenja u
provedbi u navedenim „novim” državama članicama postojati onoliko dugo kao
kašnjenja u državama članicama EU-15, ili čak i dulje. Izgledi za postizanje
potrebnog napretka samo putem postupaka pokrenutih zbog kršenja nisu
ohrabrujući. Uzimajući u obzir trenutnu krizu i sve veća ograničenja državnih
proračuna, Komisija je identificirala ovu Direktivu kao kandidata za pokretanje
pilot inicijative za „novi pristup” u promicanju sukladnosti i provedbe. Taj „novi pristup” iznesen je u predloženom Sedmom
akcijskom programu za okoliš (EAP) i „Nacrtu plana za zaštitu vodnih resursa
Europe”. Prioritetni 4. cilj „maksimiziranja koristi od zakona EU-a u vezi s
okolišem” iz 7. EAP-a predlaže provođenje posebnih postupaka[27], posebice: ·
Uspostavljanje sustava na nacionalnoj razini koji
aktivno širi informacije o provedbi zakona EU-a u vezi s okolišem, u
kombinaciji s pregledom individualnih postignuća država članica na razini EU-a
(takozvani „Strukturirani okvir provedbe i informacija” (SIIF)). ·
Sastavljanje partnerskih ugovora o provedbi između
država članica i Komisije. Nacrt plana za vode postavio je cilj „povećanja stopa
sukladnosti za pročišćavanje otpadnih voda do 2018. godine putem dugoročnog
planiranja investicija (uključujući fondove EU-a i kredite EIB-a)”. U
praktičnom smislu, Nacrt je najavio suradnju Komisije s državama članicama u
pripremi provedbenih planova, koja može imati oblik partnerskih ugovora o
provedbi, do 2014. godine. Službe Komisije počele su s razvojem tih akcija s
radionicom[28]
u prosincu 2012. godine i redovito će izvještavati o napretku. 8. Zaključci
i pregled Gotovo 20 godina nakon usvajanja Direktive o pročišćavanju
komunalnih otpadnih voda, do 2010. godine postignut je značajan napredak prema
njezinoj potpunoj provedbi. Za države članice EU-15 prosječne stope sukladnosti
iznose 88 % za sekundarno pročišćavanje i više za sustave prikupljanja i
strože pročišćavanje (97 % i 90 %). Predvodnice Austrija, Njemačka i
Nizozemska većinom su provele Direktivu uz još nekoliko članica koje su vrlo
blizu potpune provedbe. Za njih je prioritet zadržati i obnoviti postojeću
infrastrukturu. Nadalje, od 2010. godine dodatne investicije izvršene su u onim
državama članicama E-15 u kojima se kasni sa postizanjem sukladnosti, što je
također jedan od rezultata postupaka Komisije pokrenutih zbog kršenja. Uz
kontinuirane napore u nadolazećim godinama moguć je uspješan dovršetak provedbe
(većeg dijela) u tih 15 država članica do 2015. ili 2016. godine. To će biti 10
godina nakon isteka zadnjeg roka iz prvobitne Direktive. Situacija je drugačija za one države članice koje su
pristupile EU-u 2004. godine i kasnije. Njihova udaljenost od cilja i dalje je
značajna uz prosječnu sukladnost od 72 % za sustave prikupljanja te 93 %
i 14 % za sekundarno i naprednije pročišćavanje. Bez povećanja napora na
svima razinama, očekivana kašnjenja mogu biti slična ili dulja od onih za
države članice EU-15, što može dovesti do zaostajanja u provedbi prema
Direktivi do 2028. godine. Još jedno zabrinjavajuće područje jest nedostatak
sukladnosti u značajnom broju „velikih gradova”. Npr. samo jedanaest od 27
glavnih gradova EU-a ima odgovarajuće sustave prikupljanja i pročišćavanja, što
predstavlja sukladnost s tehničkim normama od prije 20 godina. S obzirom na
velik teret onečišćenja takvih velikih odvodnika, to i dalje uzrokuje značajno
onečišćenje okoliša. Ovo Sedmo provedbeno izvješće uključuje, po prvi put,
detaljnu ocjenu sukladnosti za 27 država članica. Infrastruktura izvještavanja
uspostavljena u okviru Europskog informacijskog sustava o vodama (WISE) dobro
funkcionira. Postupak je unaprijeđen, a vremenske linije za obradu podataka i
procjenu značajno su skraćene. Međutim, u nekim državama članicama moguća su
daljnja poboljšanja sustava nadzora i izvještavanja. To objašnjava neke niske
razine provedbe ili neslaganje podataka u različitim provedenim izvještajima. Predloženi Sedmi akcijski program za okoliš i Nacrt plana
za zaštitu vodnih resursa Europe naglašavaju važnost prikupljanja i pročišćavanja
komunalnih otpadnih voda. U navedenim nedavnim inicijativama politike Komisija
je najavila da će dodatno pojačati svoju podršku državama članicama u
provedbenim naporima promoviranjem „novog pristupa” za postizanje sukladnosti.
U prosincu 2012. godine službe Komisije pokrenule su postupke „novog pristupa”
s ciljem poticanja država članica na uspostavljanje ili reviziju provedbenih
planova najkasnije do 2014. godine. [1] Direktiva 91/271/EEZ, SL L 135
od 30.5.1991. [2] Za više pojedinosti o opsegu,
ciljevima i odredbama Direktive pogledajte: http://ec.europa.eu/environment/water/water-urbanwaste/index_en.html. [3] Direktiva 2000/60/EZ, SL L 327
od 22.12.2000. [4] Direktiva 2008/56/EZ, SL L 164
od 25.6.2008. [5] Eutrofikcija je „obogaćivanje
voda hranjivim tvarima, osobito spojevima dušika i/ili fosfora, što uzrokuje
ubrzani rast algi i viših oblika biljnog života koji dovodi do neželjenog
poremećaja ravnoteže organizama prisutnih u vodi i kvalitete predmetne vode“. [6] Za više pojedinosti pogledajte http://ec.europa.eu/environment/water/water-framework/implrep2007/index_en.htm#third. [7] Za više pojedinosti: EGP
(2010.): Europsko izvješće o okolišu – Stanje i izgledi 2010. – Kvaliteta
slatke vode. [8] Za više pojedinosti: EGP
(2012.): Europske vode - ocjena statusa i pritisaka. [9] COM(2012)
710, završna verzija. Za više pojedinosti pogledajte http://ec.europa.eu/environment/newprg/pdf/7EAP_Proposal/en.pdf. [10] COM(2012)
673, završna verzija. Dodatne informacije možete pronaći na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2012:0673:FIN:EN:PDF. [11] SWD (2013.)
298 [12] Sedma tehnička procjena
informacija o provedbi Direktive Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991., o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda kako je izmijenjena Direktivom Komisije
98/15/EZ od 27. veljače 1998. (stanje od 31. prosinca 2009. ili 31. prosinca
2010.). Sastavio konzultant Komisije Umweltbundesamt GmbH (Austrija). [13] Za više pojedinosti pogledajte http://rod.eionet.europa.eu/obligations/613. [14] http://www.eea.europa.eu/data-and-maps/data/waterbase-uwwtd-urban-waste-water-treatment-directive-3. [15] Pojam „ekvivalenti populacije” ili
e.p. nalazi se u Direktivi i obuhvaća organsko onečišćenje koje uglavnom
proizvode naseljenici sela/grada i drugi izvori poput populacije nerezidenata
(turisti) i poljoprivredno-prehrambene industrije. [16] Usto, mnogo se raspravlja o
tehnologijama za tercijarnu obradu (npr. ozonacija, klorinacija, UV, membranske
tehnologije, filtri za pijesak) kao o jednoj od najperspektivnijih opcija za
smanjenje mikroonečišćivača (zagađivača koji se pojavljuju, uključujući
farmaceutske proizvode i proizvode za osobnu higijenu, druge industrijske
kemikalije) koji ulaze u vodeno okruženje. [17] Tablica 1.
(pogledajte Prilog) pokazuje rezultate po državama članicama te na razinama
EU-27, EU-15 i EU-12, klasificirane prema rasponima sukladnosti. [18] Amsterdam,
Atena, Berlin, Bratislava, Kopenhagen,
Helsinki, Madrid, Pariz, Stockholm, Beč i Vilnius. [19] http://www.eea.europa.eu/themes/water/interactive/soe-wfd/urban-waste-water-treatment-directive-viewer. [20] http://fate.jrc.ec.europa.eu/rational/home. [21] http://bookshop.europa.eu/en/scenario-analysis-of-pollutants-loads-to-european-regional-seas-for-the-year-2020-pbLBNA25159/ i http://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/bitstream/111111111/15938/1/lbna24726enc.pdf. [22] Kilotona/godina. [23] Na temelju
biokemijske potražnje kisika (BOD). [24] COWI 2010.: Troškovi sukladnosti
Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda. Završno izvješće http://ec.europa.eu/environment/water/water-urbanwaste/info/pdf/Cost%20of%20UWWTD-Final%20report_2010.pdf. [25] Popis najvažnijih slučajeva
prekršaja (do ovog trenutka) i presuda od
godina
2009./2010. nalaze se u Prilogu Izvješća (tablice 3. i 4.). [26] SWD (2012.) 393 [27] Prilog VI. (str. 102 pp) o Procjeni učinka
(SWD(2012.) 397 konačna verzija) daje detalje o Pilot akciji za komunalne
otpadne vode. [28] https://circabc.europa.eu/w/browse/340cea09-390f-4c11-8e99-712c519c21e4.