12.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 327/5

1.1.

EGSO pozdravlja napore vlade Srbije tijekom proteklog desetljeća u provođenju reformi u gospodarstvu i institucijama zemlje. Na proces pristupanja Srbije EU gleda kao na priliku za konsolidaciju i učinkovito provođenje poduzetih reformi. Podcrtava važnost uključenosti civilnog društva u proces usklađivanja zakonodavstva Srbije s pravnom stečevinom EU-a. Poziva vladu Srbije te EU institucije da pojačaju svoju podršku organizacijama civilnog društva (OCD) te da ih se što više uključi u nadolazeće korake koji vode do pristupanja EU-u.

1.2.

EGSO pozdravlja odluku Europskog vijeća da otvori pristupne pregovore sa Srbijom već od siječnja 2014. EGSO čestita Beogradu i Prištini na potpisivanju Prvog sporazuma o principima koji reguliraju normalizaciju odnosa (Bruxelles, 19. travnja 2013.) i njegovog Provedbenog plana usvojenog u svibnju. Sada poziva obje strane da, uz pomoć EU-a, provedu sporazum. EGSO naglašava da OCD-ovi moraju biti uključeni u fazu provedbe, jer oni mogu dati svoj odlučujući doprinos pomirbi.

1.3.

EGSO potiče srpske javne vlasti da provedu više javnih savjetovanja i konzultacija s OCD-ovima i u ranim fazama kreiranja politika i u fazi provedbe. EGSO naglašava važnost njegove uključenosti u ključna područja procesa reformi, kao što je vladavina prava, regionalna suradnja i pomirba, socio-ekonomski razvoj, okoliš, poljoprivreda, manjinska prava te borba protiv diskriminacije.

1.4.

EGSO preporučuje da vlada prida osobitu pozornost suzbijanju trgovine ljudima i korupcije kao i organiziranog kriminala. Nadalje, inzistira da sigurnost branitelja ljudskih prava i OCD aktivista uključenih u borbu protiv organiziranog kriminala mora biti priznata kao potreba te je vlada mora zajamčiti.

1.5.

EGSO ističe da čak i ako se postigne značajan napredak u promicanju uključivijeg društva, još preostaje mnogo toga što je potrebno učiniti kako bi se stvorilo društvo u kojem su svi jednaki, bez obzira na spol, seksualnu orijentaciju, porijeklo ili religiju. EGSO traži od vlade da aktivno provodi Antidiskriminatornu strategiju usvojenu u lipnju 2013. EGSO preporučuje da, usko surađujući s OCD-ovima, Europska komisija (EC) koristi svoja godišnja izvješća o napretku kako bi pratila provedbu strategije.

1.6.

EGSO pozdravlja uključenost Ureda za suradnju s civilnim društvom (OCCS/USCD) pri Stručnoj skupini premijerova Koordinacijskog tijela za pristupanje EU-u. EGSO također pozdravlja uključivanje OCD-ova, a tako i predstavnika socijalnih partnera, u premijerovo vijeće za EU integraciju. Ovo je dobra praksa koju treba nastaviti razmatrajući mogućnost sudjelovanja OCD-ova, uključujući predstavnike socijalnih partnera, u budućem srpskom pregovaračkom timu za pristupanje. Česte i opsežne konzultacije s OCD-ovima trebale bi u svakom slučaju biti osigurane kako bi se utvrdilo zajedničko mišljenje i preporuke. Važno je da stručnjaci iz OCD-ova budu pozvani da se pridruže nizu stručnih podskupina unutar te stručne skupine Koordinacijskog tijela.

1.7.

EGSO poziva EC da iskoristi IPA II kako bi se pružila veća podrška izgradnji kapaciteta OCD-ova (uključujući i socijalne partnere) te kako bi se fokusiralo na davanje veće podrške partnerstvima, ne samo među OCD-ovima već i među OCD-ovima i javnim vlastima. Sredstva dostupna u skladu s Instrumentom civilnog društva potrebno je povećati, a potrebno je usmjeriti se i na više projekata koje provode socijalni partneri. Izgradnju kapaciteta OCD-ova za značajan angažman u procesu EU integracija potrebno je održati kao prioritetno područje, promovirajući pojednostavljene postupke za odabir i provedbu projekata, uporabu institucionalnih potpora i obnovljenih potpora. Nije poželjna samo financijska podrška, već i podrška mehanizmima kako bi se poboljšao dijalog između civilnog društva i javnih vlasti.

1.8.

EGSO apelira na EU delegaciju u Srbiji da nastavi s dopuštanjem obnovljenih potpora za manje OCD-ove kroz veće OCD-ove kao korak naprijed u stavljanju tih sredstava na raspolaganje široj zajednici OCD-ova.

1.9.

Povećanje transparentnosti u javnoj potrošnji mora biti održano kao ključna aktivnost u strategiji razvoja civilnog društva, dok mehanizmi planiranja i isplate sufinanciranja za EU projekte koje provode OCD-ovi trebaju biti poboljšani, a sufinanciranje pojačano.

1.10.

EGSO poziva srpsku Vladu da pojača napore u provedbi institucionalnog i zakonodavnog okvira koji pogoduje razvoju i održivosti civilnog društva. EGSO preporučuje uzimanje u obzir uvođenja "zakona postotka" koji će omogućiti građanima da predvide dio svojeg poreza na prihod za OCD-ove kako bi se promovirala pojedinačna filantropija (na temelju postojećeg modela u zemljama Srednje i Istočne Europe), kao i uvođenje poreznih olakšica za pojedinačnu i korporativnu filantropiju.

1.11.

EGSO preporučuje da se nedavno usvojeni Zakon o javnoj nabavi, koji je stvorio prepreke za OCD-ove prilikom natjecanja na javnim natječajima, revidira. Zakon uvodi obvezatna financijska jamstva koja OCD-ovi ne mogu imati. To ih može spriječiti u natjecanju u postupcima javnih natječaja, ne samo na području socijalnih službi već i zdravlja i obrazovnih usluga.

1.12.

EGSO poziva vladu Srbije da uspostavi sveobuhvatnu strategiju kako bi se suprotstavilo i ograničilo sivu ekonomiju. To bi poboljšalo financijsko stanje u zemlji, spriječilo nepoštenu konkurenciju te na taj način stvorilo bolje gospodarsko okruženje, istodobno jamčeći bolje poštivanje socijalnih prava radnika. To bi također pomoglo u uspostavi povjerenja u institucije i u promicanju koncepta vladavine prava.

1.13.

EGSO naglašava važnost socijalnog dijaloga te poziva sve nositelje interesa da na najbolji način iskoriste postojeće institucije, posebno Socijalno-ekonomsko vijeće (SEV). Poziva vladu da nadalje promiče SEV te da ga sustavnije konzultira o svim politikama u kojima poslodavci i radnici imaju legitiman interes. EGSO smatra da bi socijalni dijalog trebao biti redovan i dio strukture, a ne ad hoc, te da bi također trebao biti učinkovitiji i stremiti za rezultatima.

1.14.

EGSO traži da promicanje socijalnog dijaloga bude uključeno među ključne prioritete EU institucija što se Srbije tiče, te bi se stoga trebao odražavati u svim programima EC-a koji su zemlji dostupni. To bi zahtijevalo veću uključenost SEV-a, koji bi također trebao biti formalno uključen i konzultiran u svakoj etapi pristupnih pregovora te uključen u monitoring i provedbu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između EU i Srbije. SEV bi morao moći podnijeti komentare i mišljenja EU institucijama kada one budu vrednovale napredak Srbije u pristupanju EU-u.

1.15.

EGSO smatra da bi socijalni dijalog nadalje trebalo poticati na regionalnoj i lokalnoj razini, temeljeći se na regionalnim strukturama SEV-a. Također bi ga trebalo sustavnije razvijati na razini sektora, posebice u privatnom sektoru. Potpisivanje – i provedba – što je moguće više granskih kolektivnih ugovora stabiliziralo bi industrijske odnose u Srbiji. Lokalne i nacionalne vlasti trebalo bi stalno podsjećati na prednosti i važnost socijalnog dijaloga.

1.16.

EGSO napominje da je osnovana tripartitna radna skupina kako bi revidirala radno zakonodavstvo, uključujući zakone o štrajku, registraciji sindikata i zakon o reprezentativnosti socijalnih partnera. EGSO se poziva na Međunarodnu organizaciju rada (ILO) i EC kako bi se dala podrška tom kontinuiranom radu da bi se srpsko zakonodavstvo i praksa u potpunosti usuglasili s međunarodnim i europskim standardima.

1.17.

EGSO smatra da jačanje funkcija socijalnih partnera u aktivnom sudjelovanju u socijalnom dijalogu treba biti uključeno u prioritete programa podrške EU-a. Potrebna je pomoć kako bi se razvila njihova sposobnost da učinkovito sudjeluju u svim gospodarskim, socijalnim i pravnim pitanjima, uključujući pregovore u pristupanju EU-u. Njihova organizacijska struktura, interna komunikacija i sposobnost da služe svojim članovima trebaju biti ojačane.

1.18.

EGSO ističe da se temeljna prava radnika u Srbiji i dalje redovno krše te da mehanizmi sprečavanja i sankcioniranja tih kršenja nisu dovoljno učinkoviti. EGSO poziva vladu Srbije da revidira funkcioniranje Agencije za mirno rješavanje radnih sporova. EGSO predlaže uzimanje u obzir mogućnosti uspostave specijaliziranih sudova za radne sporove. Štoviše, EGSO traži da EC u svoje godišnje izvješće uključi poglavlje o pravima sindikata te temeljnim pravima radnika uz blisko konzultiranje nacionalnih i europskih sindikata i ILO.

1.19.

Poduzetnice iz Srbije igraju važnu ulogu u cijeloj regiji Balkana te imaju učinkovite mreže. Kohezivni regionalni pristup sada poprima svoje obrise kako bi se dalje razvijalo žensko poduzetništvo na lokalnoj razini. EGSO preporučuje da se podrška na europskoj, regionalnoj i nacionalnoj razini pojača kako bi se značajno ubrzale ekonomske i socijalne prednosti. Osim toga, potrebno je priznanje ekonomske i socijalne nužnosti podrške ženskom poduzetništvu u Srbiji.

1.20.

EGSO preporučuje da Zajednički savjetodavni odbor civilnog društva između EU i Srbije (ZSO) bude osnovan između EGSO-a i srpskih OCD-ova. To zajedničko tijelo civilnog društva trebalo bi biti uspostavljeno jednom kada pregovori o pristupanju Srbije EU-u budu formalno započeti. ZSO će omogućiti OCD-ovima s obje strane da idu za dubljim dijalogom i pružanjem inputa političkim vlastima o poglavljima pregovora o pristupanju.

2.1

Tijekom proteklog desetljeća, Srbija je učinila ogroman napor kako bi reformirala svoje institucije, pravni okvir i ekonomsku regulativu, a sve kako bi se uskladila s međunarodnim i europskim standardima i promovirala otvoreno i učinkovito tržišno gospodarstvo.

2.2

2008. godine, potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Srbije i EU-a jasno je izrazilo odabir Vlade Srbije u korist pristupanja EU-u te je dalo novi poticaj procesu reformi. Godine 2010. stupio je na snagu Privremeni sporazum o trgovini i pitanjima vezanim uz trgovinu (dio SSP).

2.3

Nova vlada, koja je došla na vlast 2012. godine, potvrdila je predanost Srbije pristupanju EU-u. Poduzela je praktične korake kako bi išla za reformama koje su do tada poduzete, usredotočujući se posebice na borbu protiv korupcije, konsolidaciju vladavine prava, zaštitu manjinskih prava i gospodarski oporavak. Također je nastojala poboljšati regionalnu suradnju.

2.4

U prosincu 2012. godine, Vijeće je zatražilo od Europske komisije da do proljeća 2013. godine izradi nacrt izvješća procjenjujući napredak koji je Beograd postigao u svojem dijalogu s Prištinom i reformama orijentiranim prema pristupanju EU-u. Na temelju tog izvješća, koje je dalo pozitivne preporuke, Vijeće je odlučilo 28. lipnja 2013. godine da su zadovoljeni uvjeti za otvaranje pregovora o pristupanju Srbije EU-u.

2.5

Dana 19. travnja 2013. godine, Beograd i Priština napokon su se složili oko budućnosti sjevernog Kosova pod srpskom upravom, i to u desetom krugu pregovora pod pokroviteljstvom EU-a, potpisujući Prvi sporazum o principima za normalizaciju odnosa. Obje će strane uspostaviti Odbor za provedbu uz pomoć EU-a.

3.1

Srbija je još uvijek zemlja u tranziciji. Bilo je nešto privatizacije, ali velik dio ekonomije i dalje se sastoji od javnih poduzeća koja često vape za restrukturiranjem. Nezaposlenost je znatno porasla (24 % radne snage 2012. godine). Mladi ljudi nastoje emigrirati. Stanovništvo stari. Velik dio stanovništva još uvijek radi u poljoprivredi te živi u ruralnim područjima, gdje nedostatak investicija sprečava učinkovit razvoj. Neformalno gospodarstvo je rašireno, potkopavajući gospodarstvo kao cjelinu, slabeći državni proračun i ostavljajući zaposlenike bez ikakve socijalne zaštite. Korupcija, katkad povezana s organiziranim kriminalom, sputava ne samo gospodarski razvoj već i konsolidaciju institucija. Nadalje, i sudstvo vapi za reformama ako će ono jamčiti istinsko poštovanje prava pojedinaca i organizacija.

3.2

EGSO je naglasio te razne probleme u svom mišljenju o Odnosima između EU i Srbije: uloga civilnog društva (29. svibnja 2008. godine), ali je također naglasio i napore koje su učinile državne vlasti kako bi se poduzele potrebne reforme. Uvedeni su mnogi novi propisi; osnovane su nove institucije, posebice za organiziranje dijaloga sa socijalnim partnerima i drugim OCD-ovima; a prava manjina sada su službeno priznata. Premda taj proces još nije dovršen, osnovni problem je provesti te institucionalne i pravne promjene u praksi.

3.3

Srbija je ratificirala 77 sporazuma i konvencija Vijeća Europe, uključujući one ključne kao što su Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, o zaštiti nacionalnih manjina, o sprečavanju mučenja, o zaštiti djece, o mjerama protiv korupcije te Europsku socijalnu povelju. Potpisano je osam dodatnih konvencija, ali one još čekaju ratifikaciju, uključujući Konvenciju o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilju u obitelji. Na međunarodnoj je razini Srbija ratificirala 75 ILO konvencija (73 su sada na snazi).

3.4

Kao što je povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava naglasio (1), mnoge od tih konvencija zahtijevaju daljnje mjere kako bi bile pravilno provedene u praksi. Povjerenik Vijeća Europe naglasio je problem nestalih osoba te osoba koje su prisilno protjerane tijekom rata, neprekidnu diskriminaciju Roma, nasilje nad ženama te raširenu homofobiju.

3.5

Premda je vlada usvojila Medijsku strategiju u listopadu 2011. godine, nasilje i prijetnje prema novinarima još uvijek postoje. Ekonomsko i političko uplitanje u medije također je realnost koja prijeti nezavisnosti medija i sposobnosti novinara da obavljaju svoj posao. Nadalje, sindikaliste se i dalje zlostavlja ili im se daje otkaz zato što su članovi neke sindikalne organizacije.

3.6

EGSO smatra da su daljnja konsolidacija procesa reformi, reforma sustava sudstva te provedba građanskih, socijalnih i ljudskih prava jasan prioritet Srbije. Odnosi između EU-a i Srbije trebali bi se jasno usredotočiti na te aspekte. To je također ključno pitanje za OCD-ove i stoga je u svakom pogledu potrebno poticati njihovo aktivno sudjelovanje.

4.1.

Sloboda okupljanja i udruživanja je ustavno zajamčena i u načelu se poštuje. Međutim, sloboda udruživanja je podrivena sve jačim prijetnjama nasilnih nacionalističkih skupina.

4.2.

Srpsko civilno društvo uglavnom se nalazi u gradovima te je neravnomjerno raspoređeno u regiji. Civilno društvo u ruralnim područjima veoma je ograničeno i njegove funkcije nisu posebno razvijene. Potrebna je daljnja podrška kako bi se ohrabrilo asocijativne pokrete, izgradilo kapacitete i pružilo podršku mreži OCD-ova smještenih u ruralnim područjima i/ili manjim gradovima.

4.3.

Posebnu pažnju potrebno je pridati poljoprivredi, razvoju poljoprivrednih interesnih skupina, te uključenosti poljoprivrede u socijalni dijalog. Poljoprivreda i nadalje igra ključnu ulogu u Srbiji. Oko četvrtine radno aktivnog stanovništva zaposleno je u poljoprivredi, a poljoprivredni sektor također je i važan gospodarski sektor. Poljoprivreda i poljoprivredna politika bit će od velike važnosti u budućem procesu pristupanja EU, a istovremeno će usuglašavanje s legislativom EU biti osobit izazov za srpski poljoprivredni sektor.

4.4.

Ne samo da bi dobro organizirane i strukturirane interesne skupine pomogle u promicanju poljoprivrednih interesa, prije svega one bi mogle biti korisna podrška za naredni proces integracije, i to ponajviše u smislu izrade i provedbe specifičnih programa podrške za poljoprivredu, ruralna područja i ljude koji tamo žive.

4.5.

Postoji nekoliko aktivnih partnerstava i koalicija među OCD-ova, no njihovi resursi i podrška previše su ograničeni da bi im omogućili da postanu aktivnijima i utjecajnijima. Što se tiče partnerstva između OCD-ova i javnih vlasti, uspostavljeni SECO (2) i KOCD (3) mehanizmi primjeri su koji mogu postati dobrom praksom, ukoliko se njihov input bude uzimao u obzir te ako je osigurano trajno i sustavno financiranje i podrška.

4.6.

Najznačajnije prepreke održivosti OCD-ova su činjenica da državna potpora nije ni dovoljna ni utemeljena na dobro definiranim prioritetima, da je poslovno sponzorstvo slabo razvijeno, da je pojedinačno davanje nedostatno, da se međunarodni donatori povlače, da je suradnja s lokalnim vlastima slabo razvijena, a odgovornost donositelja odluka općenito ograničena. Potrebno je učiniti napore i dati podršku kako bi se razvijala baza OCD-ova. Ograničena baza članstva narušava imidž i priznanje OCD-ova, dok javno financiranje još uvijek nije pravilno regulirano na svim razinama. Sposobnost OCD-ova da utječu na socijalni i politički program u načelu je slaba, s iznimkom desetak snažnih OCD-ova, od kojih većina ima sjedište u Beogradu.

4.7.

EGSO pozdravlja napore u poboljšanju pravnog okvira udruga i fondacija, uključujući Zakon o udruživanju (listopad 2009.), Zakon o zakladama i fondacijama (studeni 2010.), Zakon o volontiranju (svibanj 2010.), te Pojednostavljene računovodstvene postupke za manje udruge i zaklade (još nije usvojeno). Međutim, usvojeni su i drugi važni zakoni, ali još nisu provedeni, kao što je Zakon o socijalnoj zaštiti (2011.). EGSO podržava razvoj okvira, kao što to osigurava zakon, što bi moglo osigurati pošten pristup OCD-ova javnim resursima namijenjenim podršci pružanja socijalnih usluga.

4.8.

EGSO pozdravlja promjene koje su učinjene u članku 41. vladinog Pravilnika o javnim savjetovanjima koji iznosi kriterije za obavezna javna savjetovanja, čineći ih pravilom, a ne iznimkom, te pružajući razumne vremenske okvire za njihovo trajanje. EGSO naglašava potrebu da se osigura pravilno provođenje mehanizama. Prioritet je potrebno dati podizanju svijesti među organima vlasti glede prednosti suradnje s OCD-ovima, i u ranim fazama kreiranja javne politike i kasnije, kada bude provođena. Nadalje, potrebno je razmotriti procedure u vezi s imenovanjem predstavnika OCD-ova u razna javna tijela na nacionalnoj i lokalnoj razini, uzimajući u obzir neke uspješne prakse u susjednim zemljama te prijedloge OCD-ova.

4.9.

Ured za suradnju s civilnim društvom (OCCS/USCD) počeo je djelovati 2011. godine. Operativni plan za 2013.-2014. godinu uključuje ključne ciljeve koje je potrebno ostvariti:

4.10.

EGSO pozdravlja napore OCCS-a da učini transparentijim financiranje OCD-ova iz državnog proračuna, izdavanjem Godišnjeg sažetka izvješća o sredstvima dodijeljenim udrugama i drugim organizacijama civilnog društva iz državnog proračuna Republike Srbije. Međutim, OCCS-u je potrebno dati veće ovlasti kako bi se povećala stopa odgovaranja vladinih tijela na svim razinama, kako bi se osiguralo da prikupljanje podataka bude potpuno i da se objavljuje svake godine. EGSO stoga podržava davanje podrške EU delegacije OCCS-u kroz trogodišnji Program tehničke pomoći koji je otpočeo u prosincu 2012 (4).

4.11.

Brojke iz 2011. godine otkrivaju da je tek malo sredstava dodijeljeno i doista isplaćeno za programe/projekte sufinanciranja, čak i tamo gdje je osigurana podrška donatora, unatoč činjenici da je takvo financiranje uvelike potrebno OCD-ovima.

5.1.

Socijalni dijalog je ključan za gospodarski razvoj te za osiguranje socijalne kohezije potrebne Srbiji. Opći kolektivni ugovor potpisan je 2008. godine. U travnju 2011. godine, Socijalno ekonomski savet Republike Srbije (SES) usvojilo je novi Socijalno-ekonomski sporazum koji su potpisali rukovoditelji socijalnih partnera te Premijer, što je uključivalo važne poduhvate svih strana. Sporazum je potvrdio da je socijalni dijalog preduvjet za postizanje zajedničkih razvojnih ciljeva, uspješno prevladavajući probleme povezane s gospodarskom krizom, te osiguravajući ekonomski i socijalni napredak u Srbiji. Godine 2012., SES je potpisao sporazum o minimalnoj plaći. Na razini sektora potpisana su četiri kolektivna ugovora gospodarskih grana 2011. i 2012. godine u poljoprivredi, građevinarstvu, te kemijskoj i metalnoj industriji. Ministar rada proširio je te kolektivne ugovore na sve državne poslodavce. Kolektivni ugovori također se primjenjuju na većinu javnog sektora i pokrivaju zdravstvene radnike, lokalnu i nacionalnu vladu, kulturu, obrazovanje i policiju.

5.2.

SES je pravno osnovan 2005. godine te predstavlja institucionalnu platformu za tripartitne pregovore. Osim toga, tu je sada i 18 socijalnih i ekonomskih vijeća na lokalnoj razini, premda, uglavnom zbog nedostatka revnosti regionalnih vlasti, manje od polovice njih je u potpunosti u funkciji. SES se još uvijek mora baviti nizom problema koji koče njegove aktivnosti, a najznačajniji od njih je nedostatak financijskih i ljudskih resursa. Ipak je uspio uspostaviti trajne radne skupine o ekonomskim pitanjima, zakonodavstvu, kolektivnim ugovorima i zaštiti i sigurnosti na radu. Predstavnici socijalnih partnera sada redovito sudjeluju na sastancima SES-a, za razliku od Vlade, koju često predstavljaju dužnosnici. Njihova uključenost povećana je otkako je Savet ponovno uspostavljen u rujnu 2012. godine. Čak je i premijer sada član SES-a, no SES je i nadalje suočen s problemima u vezi s organiziranjem svojih sjednica.

5.3.

Međutim, ako je socijalni dijalog uspio i donio rezultate, ipak ga je još potrebno konsolidirati i proširiti. Socijalni su partneri slabi, posebice u privatnom sektoru. Kolektivni ugovori, čak i kada se potpišu, nisu nužno i provedeni, a postoje i ogromna područja koja jednostavno nisu pokrivena socijalnim dijalogom. Na nacionalnoj razini, SES se ne konzultira sustavno o svim pitanjima koja spadaju u njegov djelokrug rada, ili su konzultacije puka formalnost, a njegove preporuke vlada prečesto ignorira. Jedna pozitivna iznimka je ministarstvo rada, koje predaje sve nacrte zakona i strategije Savetu na mišljenje. Štoviše, nedavno je predložilo osnivanje tripartitne radne skupine za izradu izmjena zakona o radu. Bilo je i poboljšanja u zakonodavstvu u vezi s obrazovanjem, budući da je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja predalo tri nacrta zakona Savetu na mišljenje. Unatoč tim pozitivnijim znakovima, SES se i nadalje uglavnom ignorira u pogledu općih ekonomskih politika i mjera koje pak imaju izravan utjecaj na aktivnosti poduzeća i radnika.

5.4.

Agencija za mirno rješavanje radnih sporova osnovana je 2005. godine kako bi rješavala i individualne i kolektivne radne sporove. Ona se uglavnom usredotočuje na pojedinačne slučajeve gdje arbitar može donijeti obvezujuću presudu te ima ista pravna sredstva kao i sud. Međutim, u praksi se ispostavilo da se Agencija u stvari i nije uspjela nametnuti kao alternativa te da se većina sukoba još uvijek predaje sudovima, koji su notorno preopterećeni. Kod rješavanja kolektivnih sporova, Agencija preuzima ulogu posrednika te na taj način ne može prisiliti strane u sporu na rješenje, ali nastoji postići da obje strane dobrovoljno prihvate mirno rješenje.

5.5.

Godine 2013., Vlada bi s ILO-om trebala potpisati "Program doličnog rada". Taj program trebao bi pomoći u revidiranju različitih aspekata socijalnog zakonodavstva i procedura kako bi ih se u potpunosti uskladilo s međunarodnim standardima kako bi se stvorile funkcije socijalnih partnera u svrhu učinkovitog doprinosa socijalnom dijalogu, podržanom financiranjem i programima EU.

5.6.

Od ključne je važnosti da socijalni partneri budu bolje integrirani u vladinu ekonomsku, socijalnu politiku te politiku zapošljavanja, ne samo u pogledu pregovora o pristupanju EU. Također bi trebali biti uključeni u pripreme za prikladnost Srbije za Europski socijalni fond i druge EU fondove. Samo će tada biti moguće da srpski socijalni partneri učinkovito ispune svoju buduću ulogu u forumima participatorne demokracije na razini EU.

6.1.

Srpsko Udruženje poslodavaca (SAE/SUP) osnovna je nacionalna interesna skupina poslodavaca. Predstavlja Srpske poduzetnike u SES-u. Međutim, činjenica da većina najvećih poduzeća koja posluju u Srbiji, a tako i druge organizacije kao što je Udruženje malih i srednjih poduzetnika (ASME), nisu članovi SUP-a, slabi njegov legitimitet kao sudionika u socijalnom dijalogu.

6.2.

Trgovinsko industrijska komora Srbije, koja je najveće poslovno udruženje, u prošlosti nije bila uključena u rad SES-a, zbog obvezatnog sustava članstva. Međutim, 1. siječnja 2013. godine u Srbiji je usvojen dobrovoljan sustav članstva te je komora sada snažno predana doprinošenju socijalnom dijalogu, posebice u područjima stručnog osposobljavanja, promidžbe vanjske trgovine i regionalnog razvoja. Podržava jačanje pozicije srpskog udruženja poslodavaca u SES-u, pod uvjetom da bude u mogućnosti iznijeti najširi raspon interesa poslodavaca kroz učinkovit savjetodavni proces koji uključuje sve udruge poslodavaca.

6.3.

S obzirom na visoku stopu nezaposlenosti, poslodavci bi trebali imati snažniji utjecaj na razvoj dobrog poslovnog okruženja. Oni bi trebali poticati poduzetništvo i brže osnivanje novih poduzeća, posebice manjih i srednjih poduzeća, jednog od glavnih izvora novih radnih mjesta u Europi. Glavne prepreke boljoj poslovnoj klimi uključuju: nedostatak transparentnosti i predvidljivosti zakonodavnog okvira, neprivlačan porezni sustav uključujući neke para-fiskalne namete, pristup financijama, postupak registracije poduzeća, administraciju u vezi s vanjskom trgovinom itd. Opća procjena poslovne zajednice u Srbiji je da nije dovoljno uključena u zakonodavni proces i procjenu njegova utjecaja, posebice u vezi s učincima na mala i srednja poduzeća.

6.4.

Sindikati su fragmentirani i slabi. Mnogi od njih su članovi jedne od dviju najvećih srpskih konfederacija: Saveza samostalnih sindikata Srbije (SSSS) te konfederacije sindikata Nezavisnost. Tu su još dvije konfederacije, Asocijacija slobodnih i nezavisnih sindikata Srbije (ASNS) te Konfederacija slobodnih sindikata Srbije (KSSS), koji tvrde da su reprezentativni tj. da zastupaju značajan broj članova. Rasprava o novom zakonu o reprezentativnosti je u tijeku te se ta zastupljenost treba provjeriti u odnosu na novi zakon. Štoviše, prema Ministarstvu rada, ima oko 2 000 sindikalnih organizacija u poduzećima koja nisu članovi neke nacionalne konfederacije. Sve relevantne organizacije radnika moraju biti bolje uključene u proces donošenja odluka u socijalnom partnerstvu na strani zaposlenika. Uloga sindikata u Srbiji ključna je za jačanje socijalnog dijaloga.

6.5.

Poteškoće tranzicijske i gospodarske krize naglasile su fragmentaciju i slabljenje sindikata. Mukotrpan postupak registracije sindikata, katkad suprotstavljanje i uznemiravanje od strane direktora koji nisu spremni prihvatiti socijalni dijalog na razini poduzeća, sve to ometa normalan razvoj predstavljenosti radnika te podriva socijalni dijalog. Međutim, učinkovita suradnja koja se pojavila nedavnih godina između dviju reprezentativnih konfederacija, SSSS i Nezavisnost, trebala bi, u ovakvom kontekstu, biti pozdravljena.