(1)

Porezne prijevare, utaja poreza i izbjegavanje plaćanja poreza velik su izazov za Uniju i na globalnoj razini. Razmjena informacija ključna je u borbi protiv takvih praksi.

(2)

Europski parlament naglasio je političku važnost pravednog oporezivanja i borbe protiv poreznih prijevara, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza, među ostalim bliskom administrativnom suradnjom i proširenom razmjenom informacija među državama članicama.

(3)

Vijeće je 7. prosinca 2021. odobrilo izvješće Ecofin-a o poreznim pitanjima upućeno Europskom vijeću u kojem se od Komisije traži da 2022. podnese zakonodavni prijedlog s daljnjim revizijama Direktive Vijeća 2011/16/EU (3) u pogledu razmjene informacija o kriptoimovini i poreznim mišljenjima za bogate pojedince.

(4)

Europski revizorski sud objavio je 26. siječnja 2021. izvješće o ispitivanju pravnog okvira i provedbe Direktive 2011/16/EU. U njemu se zaključuje da je opći pravni okvir Direktive 2011/16/EU čvrst, ali je potrebno ojačati neke odredbe kako bi se iskoristio puni potencijal razmjene informacija i izmjerila djelotvornost automatske razmjene informacija. U izvješću se također zaključuje da bi područje primjene Direktive 2011/16/EU trebalo proširiti na dodatne kategorije imovine i prihoda kao što je kriptoimovina.

(5)

Tijekom posljednjih deset godina tržište kriptoimovine postalo je važno te bilježi brzo i znatno povećanje kapitalizacije. Kriptoimovina je digitalni prikaz vrijednosti ili prava koje se može prenositi i pohranjivati elektronički, s pomoću tehnologije distribuiranog zapisa ili slične tehnologije.

(6)

Države članice donijele su pravila i smjernice za oporezivanje prihoda od transakcija povezanih s kriptoimovinom, koja se razlikuju od države članice do države članice. Međutim, poreznim je upravama država članica teško osigurati poreznu disciplinu zbog decentralizirane prirode kriptoimovine.

(7)

Uredbom (EU) 2023/1114 Europskog parlamenta i Vijeća (4) regulatorni okvir Unije proširen je na pitanja kriptoimovine koja dosad nisu bila uređena aktima Unije o financijskim uslugama, kao i na pružatelje usluga povezanih s takvom kriptoimovinom („pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom”). Uredbom (EU) 2023/1114 utvrđuju se definicije koje se upotrebljavaju za potrebe ove Direktive. U ovoj se Direktivi uzima u obzir i zahtjev za izdavanje odobrenja za rad pružateljima usluga povezanih s kriptoimovinom na temelju Uredbe (EU) 2023/1114 radi smanjivanja administrativnog opterećenja za pružatelje usluga povezanih s kriptoimovinom na najmanju moguću mjeru. Prekogranična priroda kriptoimovine zahtijeva snažnu međunarodnu administrativnu suradnju kako bi se osigurala djelotvorna regulacija.

(8)

Okvirom Unije za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma (SPNFT) opseg obveznika koji podliježu pravilima SPNFT-a proširuje se na pružatelje usluga povezanih s kriptoimovinom koji su regulirani Uredbom (EU) 2023/1114. Uredbom (EU) 2023/1113 Europskog parlamenta i Vijeća (5) obveza pružatelja platnih usluga da uz prijenose novčanih sredstava prilože informacije o platitelju i primatelju uplate proširuje se i na pružatelje usluga povezanih s kriptoimovinom kako bi se osigurala sljedivost prijenosa kriptoimovine u svrhu borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma.

(9)

Na međunarodnoj razini, okvirom za izvješćivanje o kriptoimovini Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) navedenom u dijelu I. dokumenta „Okvir za izvješćivanje o kriptoimovini i izmjene zajedničkog standarda izvješćivanja”, koji je OECD odobrio 26. kolovoza 2022. („Okvir OECD-a za izvješćivanje o kriptoimovini”), nastoji se povećati porezna transparentnost u pogledu kriptoimovine i izvješćivanja o njoj. Pravila Unije trebala bi uzeti u obzir okvir koji je razvio OECD kako bi se poboljšala djelotvornost razmjene informacija i smanjilo administrativno opterećenje. Pri provedbi ove Direktive države članice trebale bi se koristiti komentarima na predložak sporazuma nadležnih tijela, utvrđene u dokumentu „Međunarodni standardi za automatsku razmjenu informacija u poreznim pitanjima: Okvir za izvješćivanje o kriptoimovini i ažuriranje zajedničkog standarda za izvješćivanje za 2023.”, koje je OECD objavio 8. lipnja 2023. („Komentari na predložak sporazuma nadležnih tijela”) i okvirom OECD-a za izvješćivanje o kriptoimovini, kao izvorima ilustracije ili tumačenja, te kako bi se osigurala dosljednost u primjeni u svim državama članicama.

(10)

Direktivom 2011/16/EU utvrđuju se obveze financijskih institucija o dostavljanju informacija o financijskim računima poreznim upravama, koje ih zatim moraju razmjenjivati s drugim relevantnim državama članicama. Međutim, u skladu s tom Direktivom većina kriptoimovine ne podliježe obveznoj prijavi jer nije riječ o novcu koji se drži na depozitnim računima ni u financijskoj imovini. Osim toga, pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom i subjekti povezani s kriptoimovinom u većini slučajeva nisu obuhvaćeni postojećom definicijom financijske institucije iz Direktive 2011/16/EU.

(11)

Kako bi se riješili novi izazovi koji proizlaze iz sve češće upotrebe alternativnih načina plaćanja i ulaganja, koji dovode do novih rizika od utaje poreza i još nisu obuhvaćeni Direktivom 2011/16/EU, pravila o izvješćivanju i razmjeni informacija trebala bi obuhvaćati kriptoimovinu i njezine korisnike.

(12)

Kako bi unutarnje tržište pravilno funkcioniralo izvješćivanje bi trebalo biti djelotvorno, jednostavno i jasno definirano. Teško je otkrivati oporezive događaje do kojih dolazi tijekom ulaganja u kriptoimovinu. Izvještajni pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom u najboljem su položaju za prikupljanje i provjeru potrebnih informacija o svojim korisnicima. Administrativno opterećenje za industriju trebalo bi svesti na najmanju moguću mjeru kako bi mogla razviti puni potencijal unutar Unije.

(13)

Automatska razmjena informacija među poreznim tijelima ključna je kako bi im se pružile informacije potrebne za točnu procjenu iznosa dospjelih poreza na dobit. Obveza izvješćivanja trebala bi obuhvaćati i prekogranične i domaće transakcije kako bi se osigurala djelotvorna pravila o izvješćivanju, pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, jednaki uvjeti i poštivanje načela nediskriminacije.

(14)

Ova se Direktiva primjenjuje na pružatelje usluga povezanih s kriptoimovinom koji su regulirani Uredbom (EU) 2023/1114 i koji imaju odobrenje za rad na temelju te uredbe i na subjekte povezane s kriptoimovinom koji to nisu. I jedni i drugi nazivaju se izvještajnim pružateljima usluga povezanih s kriptoimovinom jer im je ta obveza propisana ovom Direktivom. Opće razumijevanje o tome što je kriptoimovina vrlo je široko i uključuje kriptoimovinu koja je izdana na decentralizirani način, kao i stabilne kriptovalute, uključujući tokene e-novca kako su definirani Uredbom (EU) 2023/1114 i određene nezamjenjive tokene. O kriptoimovini koja se može upotrebljavati za potrebe plaćanja ili ulaganja izvješćuje se u skladu s ovom Direktivom. Stoga bi izvještajni pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom trebali za svaki pojedinačni slučaj razmotriti može li se kriptoimovina upotrebljavati za potrebe plaćanja i ulaganja, uzimajući u obzir izuzeća predviđena Uredbom (EU) 2023/1114, posebno u pogledu ograničene mreže i određenih korisničkih tokena.

(15)

Kako bi se poreznim upravama omogućilo da analiziraju zaprimljene informacije i da ih upotrebljavaju u skladu s nacionalnim odredbama, na primjer za usklađivanje informacija i vrednovanja imovine i kapitalnih dobitaka, primjereno je zahtijevati izvješćivanje i razmjenu informacija koje se dalje dijele za svaku kriptoimovinu u vezi s kojom je njezin korisnik izvršio transakcije.

(16)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu odredaba o automatskoj razmjeni informacija među nadležnim tijelima, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje praktičnih postupaka potrebnih za provedbu obvezne automatske razmjene informacija koje dostavljaju izvještajni pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom, uključujući standardni obrazac za razmjenu informacija. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(17)

Pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom obuhvaćeni Uredbom (EU) 2023/1114 mogu obavljati svoju djelatnost u Uniji putem sustava „putovnice” nakon što dobiju odobrenje za rad u državi članici. U tu svrhu Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) ima registar pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom koji imaju odobrenje za rad. ESMA vodi i crnu listu subjekata koji pružaju usluge povezane s kriptoimovinom za koje je potrebno ishoditi odobrenje za rad na temelju Uredbe (EU) 2023/1114.

(18)

Od subjekata povezanih s kriptoimovinom koji nisu obuhvaćeni područjem primjene Uredbe (EU) 2023/1114, ali su na temelju ove Direktive obvezni dostavljati informacije o korisnicima kriptoimovine koji su rezidenti u Uniji trebalo bi tražiti da se registriraju u samo jednoj državi članici radi ispunjavanja obveza izvješćivanja.

(19)

Kako bi se potaknula administrativna suradnja s jurisdikcijama izvan Unije, subjektima povezanima s kriptoimovinom koji ispunjavaju određene uvjete trebalo bi dopustiti da informacije o korisnicima kriptoimovine koji su rezidenti Unije dostavljaju samo poreznim tijelima jurisdikcije izvan Unije ako su prijavljene informacije u skladu s informacijama utvrđenima u ovoj Direktivi i ako postoji važeći sporazum klasificiranih nadležnih tijela s takvom jurisdikcijom izvan Unije. Kvalificirana jurisdikcija izvan Unije priopćila bi pak te informacije poreznim upravama država članica čiji su korisnici kriptoimovine rezidenti. Taj bi mehanizam trebalo omogućiti kad god je to primjereno kako bi se spriječilo višestruko izvješćivanje i prosljeđivanje odgovarajućih informacija.

(20)

Radi osiguravanja jednakih uvjeta za provedbu ove Direktive Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti kako bi utvrdila jesu li informacije koje je potrebno razmijeniti na temelju sporazuma između nadležnih tijela države članice i jurisdikcije izvan Unije u skladu s informacijama navedenima u ovoj Direktivi. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011. Budući da sklapanje sporazumâ o administrativnoj suradnji u području izravnog oporezivanja s jurisdikcijama izvan Unije ostaje u nadležnosti država članica, djelovanje Komisije moglo bi se pokrenuti i na zahtjev države članice. U tu je svrhu potrebno da Komisija, na zahtjev države članice, može utvrditi jesu li informacije odgovarajuće prije predviđenog sklapanja takvog sporazuma. Ako se razmjena takvih informacija temelji na multilateralnom sporazumu nadležnih tijela, Komisija bi trebala donijeti odluku o tome jesu li informacije odgovarajuće u odnosu na cijeli relevantni okvir obuhvaćen takvim sporazumom nadležnih tijela. No i dalje bi trebalo biti moguće da Komisija prema potrebi donese takvu odluku u kontekstu bilateralnog sporazuma između nadležnih tijela.

(21)

U mjeri u kojoj je međunarodni standard za izvješćivanje o kriptoimovini i automatsku razmjenu informacija o kriptoimovini, odnosno okvir OECD-a za izvješćivanje o kriptoimovini, minimalni standard ili ekvivalent kojim se utvrđuju minimalno područje primjene i sadržaj provedbe ove Direktive u jurisdikcijama, ne bi se trebalo zahtijevati da Komisija provedbenim aktom utvrdi jesu li ova Direktiva i okvir OECD-a za izvješćivanje o kriptoimovini odgovarajući pod uvjetom da između jurisdikcija izvan Unije i svih država članica postoji važeći sporazum između kvalificiranih nadležnih tijela.

(22)

Iako je skupina G-20 podržala okvir OECD-a za izvješćivanje o kriptoimovini i preporučila njegovu provedbu, još nije donesena odluka o tome bi li ga se smatralo minimalnim ili jednakovrijednim standardom. U očekivanju te odluke, ova Direktiva sadržava dva različita pristupa utvrđivanju sukladnosti.

(23)

Ovom se Direktivom ne zamjenjuju šire obveze koje proizlaze iz Uredbe (EU) 2023/1114.

(24)

Kako bi se potaknulo usklađivanje i promicao dosljedan nadzor ove Direktive i Uredbe (EU) 2023/1114, nadležna tijela trebaju surađivati s drugim nacionalnim tijelima ili institucijama i dijeliti relevantne informacije.

(25)

Izuzeće od obveze izvješćivanja predviđeno ovom Direktivom, koje ovisi o utvrđivanju odgovarajućih mehanizama izvješćivanja i razmjene u odnosu na jurisdikcije izvan Unije i države članice, trebalo bi se primjenjivati samo u području oporezivanja, a osobito za potrebe ove Direktive, te se ne bi trebalo smatrati osnovom za priznavanje sukladnosti u drugim područjima prava Unije.

(26)

Ključno je ojačati odredbe Direktive 2011/16/EU o informacijama koje treba dostavljati ili razmjenjivati radi prilagodbe novim kretanjima na različitim tržištima i posljedično radi djelotvornog rješavanja slučajeva povezanih s poreznim prijevarama, utajom poreza i izbjegavanjem plaćanja poreza. Te bi odredbe trebale odražavati kretanja uočena na unutarnjem tržištu i na međunarodnoj razini, s ciljem postizanja djelotvornog izvješćivanja i razmjene informacija. Stoga ova Direktiva među ostalim sadržava i najnovije izmjene zajedničkog standarda izvješćivanja OECD-a, uključujući integraciju odredaba o e-novcu i digitalnoj valuti središnje banke, utvrđenih u dijelu II. Priloga Okviru za izvješćivanje o kriptoimovini i izmjenama zajedničkog standarda za izvješćivanje koje je OECD odobrio 26. kolovoza 2022., te proširenje područja primjene automatske razmjene informacija u vezi s prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom na određena porezna mišljenja u vezi s fizičkim osobama. Pri provedbi najnovijih izmjena zajedničkog standarda izvješćivanja, kako je uključeno u ovu Direktivu i kako je već navedeno u uvodnim izjavama Direktive Vijeća 2014/107/EU (7) u pogledu izvorne verzije zajedničkog standarda izvješćivanja, države članice trebale bi se koristiti komentarima na predložak sporazuma između nadležnih tijela i zajednički standard izvješćivanja, koji sada uključuju najnovije izmjene zajedničkog standarda izvješćivanja kao izvorima ilustracije ili tumačenja te kako bi se osigurala dosljednost u primjeni u svim državama članicama.

(27)

Elektronički novac, kako je definiran Direktivom 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8), često se upotrebljava u Uniji te se obujam transakcija i njihova kombinirana vrijednost stalno povećavaju. Međutim, elektronički novac nije izričito obuhvaćen Direktivom 2011/16/EU. Države članice primjenjuju različite pristupe elektroničkom novcu. Zbog toga povezani proizvodi nisu uvijek obuhvaćeni postojećim kategorijama prihoda i kapitala iz Direktive 2011/16/EU. Stoga bi u Direktivu 2011/16/EU trebalo uvesti pravila kako bi se osiguralo da se obveze izvješćivanja primjenjuju na elektronički novac.

(28)

Kako bi se uklonile rupe u zakonu koje omogućuju porezne prijevare, utaju poreza, i izbjegavanje plaćanja poreza, države članice trebale bi razmjenjivati informacije o dohotku od neskrbničkih dividendi. Dohodak od neskrbničkih dividendi trebalo bi stoga uključiti u kategorije dohotka koje podliježu automatskoj razmjeni informacija.

(29)

Porezni identifikacijski broj (PIB) ključan je kako bi države članice mogle usporediti primljene informacije s podacima iz nacionalnih baza podataka. Time se povećava sposobnost država članica da identificiraju relevantne porezne obveznike i pravilno procijene povezane poreze. Stoga je važno da države članice uključe PIB prijavljenih pojedinaca i subjekata u izvješćivanje i priopćavanje informacija u kontekstu razmjena informacija povezanih s kategorijama prihoda i kapitala koje podliježu obveznoj automatskoj razmjeni informacija, financijskim računima, prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama, izvješćima po zemljama, prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje, informacijama o prodavateljima na digitalnim platformama i kriptoimovini.

(30)

Kako bi se povećala dostupnost PIB-a nadležnim tijelima država članica, svaka država članica trebala bi poduzeti potrebne mjere kako bi zahtijevala da se PIB pojedinaca i subjekata koje je izdala država članica rezidentnosti prijavi u pogledu dohotka od nesamostalnog rada, naknada direktora i mirovina te u pogledu prethodnih poreznih mišljenja s prekograničnim učinkom i prethodnih sporazuma o transfernim cijenama, izvješća po zemljama i prekograničnih aranžmana o kojima se izvješćuje. Takve mjere mogu sadržavati, ali nisu ograničene na, uvođenje, do roka za prenošenje utvrđenog u ovoj Direktivi, domaćih pravnih zahtjeva za prijavu PIB-a. Nadalje, nakon stupanja na snagu Direktive Vijeća (EU) 2022/2523 (9) te s obzirom na pravila sigurne luke iz te direktive, važno je osigurati pravilno usklađivanje u kontekstu obvezne automatske razmjene informacija o izvješćima po zemljama na temelju Direktive 2011/16/EU. Međutim, države članice također priznaju da mogu postojati rijetke situacije u kojima izvještajni subjekt ili pojedinac koji podnosi izvješće jednostavno ne mogu prikupiti i prijaviti PIB, uključujući slučajeve u kojima, unatoč najboljim naporima, izvještajni subjekt ili pojedinac koji podnosi izvješće nisu mogli prikupiti PIB ili ako PIB nije izdan poreznom obvezniku.

(31)

Svaka država članica trebala bi, ako ga je nadležno tijelo države članice dobilo, PIB pojedinaca i subjekata koje je izdala država članica rezidentnosti uključiti u razmjene povezane s prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama, izvješćima po zemljama i prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje.

(32)

S obzirom na to da se ne razmjenjuju mišljenja o fizičkim osobama, porezne uprave dotičnih država članica možda nisu upoznate s tim mišljenjima. Stoga postoji rizik otvaranja mogućnosti za porezne prijevare, utaju poreza i izbjegavanje plaćanja poreza. Kako bi se smanjio taj rizik i kako bi se smanjilo administrativno opterećenje, automatska razmjena prethodnih poreznih mišljenja s prekograničnim učinkom trebala bi se proširiti i na ona porezna mišljenja u kojima iznos transakcije ili niza transakcija iz prethodnog poreznog mišljenja s prekograničnim učinkom premašuje određeni prag.

(33)

Prethodna porezna mišljenja s prekograničnim učinkom kojima se utvrđuje je li osoba rezident u porezne svrhe u državi članici koja izdaje porezno mišljenje trebala bi se također automatski razmjenjivati. Međutim, u interesu proporcionalnosti i kako bi se smanjilo administrativno opterećenje, određeni uobičajeni oblici prethodnih poreznih mišljenja s prekograničnim učinkom koji mogu uključivati element utvrđivanja je li fizička osoba rezident u porezne svrhe u državi članici ne bi trebali, isključivo na temelju toga, podlijegati razmjeni informacija o prethodnim mišljenjima s prekograničnim učinkom. Prethodna porezna mišljenja s prekograničnim učinkom o oporezivanju na izvoru u pogledu dohotka nerezidenata od nesamostalnog rada, naknada direktora i mirovina ne bi se trebala razmjenjivati, osim ako iznos transakcije ili niza transakcija prethodnog poreznog mišljenja s prekograničnim učinkom premašuje prag.

(34)

Očekuje se da će niz država članica uvesti usluge identifikacije kao pojednostavnjeni i standardizirani način identifikacije pružatelja usluga i poreznih obveznika. Državama članicama koje se žele koristiti tim formatom trebalo bi to dopustiti pod uvjetom da njihova odluka ne utječe na protok i kvalitetu informacija drugih država članica koje se ne koriste tim uslugama identifikacije. Stoga upotreba usluga identifikacije ne bi trebala utjecati na postupke dužne pažnje ili zahtjeve za prikupljanje informacija. Nadalje, ako se taj pristup razlikuje od odgovarajućih standarda OECD-a o automatskoj razmjeni informacija, odredbe ove Direktive o upotrebi usluga identifikacije ne bi trebale utjecati na utvrđivanje jesu li informacije koje su prijavljene i razmijenjene u skladu sa sporazumom između nadležnih tijela države članice i jurisdikcije izvan Unije jednakovrijedne ili odgovaraju informacijama navedenima u ovoj Direktivi.

(35)

Važno je da se, u načelu, informacije priopćene na temelju Direktive 2011/16/EU upotrebljavaju za procjenu, primjenu i naplatu poreza obuhvaćenih materijalnim područjem primjene te direktive. Međutim, nesigurnosti u pogledu upotrebe informacija pojavile su se zbog nejasnog okvira. Uzevši u obzir međusobnu povezanost poreznih prijevara, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza te pranja novca, i u kontekstu izvršavanja zakonodavstva, primjereno je pojasniti da bi se i informacije koje se razmjenjuju među državama članicama trebale moći upotrebljavati za procjenu, primjenu i naplatu carinskih pristojbi te za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma.

(36)

S obzirom na količinu i vrstu informacija koje će se prikupljati i razmjenjivati na temelju Direktive 2011/16/EU, te informacije mogu biti od koristi i u određenim drugim područjima. Iako bi upotrebu tih informacija u drugim područjima u pravilu trebalo ograničiti na područja koja je odobrila država članica koja priopćuje informacije u skladu s ovom Direktivom, postoji potreba da se omogući šira upotreba informacija u posebnim i ozbiljnim situacijama te ako je na razini Unije dogovoreno poduzimanje mjera. Takve situacije posebno bi se odnosile na odluke o mjerama ograničavanja donesene na temelju članka 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Informacije koje se razmjenjuju na temelju Direktive 2011/16/EU doista mogu biti vrlo relevantne za otkrivanje kršenja ili izbjegavanja mjera ograničavanja. S druge strane, sva moguća kršenja mjera ograničavanja bit će relevantna u kontekstu poreznih obveza jer će izbjegavanje mjera ograničavanja u većini slučajeva dovesti i do izbjegavanja plaćanja poreza u vezi s dotičnom imovinom. Uzimajući u obzir moguće sinergije i usku povezanost između otkrivanja izbjegavanja mjera ograničavanja i otkrivanja izbjegavanja plaćanja poreza, odobravanje daljnje upotrebe informacija smatra se primjerenim.

(37)

Ključno je da informacije priopćene na temelju Direktive 2011/16/EU upotrebljava nadležno tijelo svake države članice koja prima te informacije. Stoga je primjereno od nadležnog tijela svake države članice zahtijevati da uspostavi učinkovit mehanizam kako bi se osigurala upotreba informacija prikupljenih izvješćivanjem ili razmjenom informacija na temelju Direktive 2011/16/EU. Takva upotreba informacija može uključivati, na primjer, dobrovoljne programe usklađivanja, obavijesti o objavljivanju, kampanje podizanja svijesti, prethodno popunjavanje poreznih prijava, procjene rizika, ograničene revizije, opće revizije, porezno kodiranje, procjenu poreza, asimilaciju u domaće sustave i druge mjere povezane s porezom.

(38)

Kako bi se unaprijedila učinkovita upotreba resursa, olakšala razmjena informacija i izbjegla potreba da svaka država članica uvodi slične izmjene svojih sustava za pohranu informacija, trebalo bi uspostaviti središnji direktorij za informacije o kriptoimovini koje treba priopćiti, koji bi bio dostupan svim državama članicama, a Komisiji samo u statističke svrhe, u koji bi države članice učitavale i u njemu pohranjivale priopćene informacije umjesto da ih razmjenjuju sigurnom elektroničkom poštom. Državama članicama trebalo bi dopustiti pristup samo podacima u tom središnjem direktoriju koji se odnose na njihove rezidente. Sav pristup i ograničenja pristupa središnjem direktoriju trebali bi biti u skladu sa zahtjevima na temelju Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (10). Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Direktive, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje praktičnih postupaka potrebnih za uspostavu takvog središnjeg direktorija. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(39)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Direktive, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za razvoj alata kojim se omogućuje elektronička i automatizirana provjera točnosti PIB-a koji je dostavio porezni obveznik, izvještajni subjekt ili pojedinac koji podnosi izvještaj. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011. Taj informatički alat koji trebaju osigurati države članice trebao bi pomoći u povećanju razine usklađenosti poreznih uprava i općenito poboljšati kvalitetu razmijenjenih informacija.

(40)

Minimalno razdoblje čuvanja informacija dobivenih razmjenom među državama članicama na temelju Direktive 2011/16/EU ne bi trebalo biti dulje nego što je potrebno, ali ni u kojem slučaju kraće od pet godina. Države članice ne bi trebale čuvati informacije dulje nego što je potrebno za postizanje ciljeva ove Direktive.

(41)

Izvještajne financijske institucije, posrednici, operatori platformi koji izvješćuju, izvještajni pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom ili nadležna tijela država članica voditelji su obrade u smislu Uredbe (EU) 2016/679. Ako dvoje ili više tih voditelja obrade zajednički odrede svrhe i načine obrade osobnih podataka, oni se smatraju zajedničkim voditeljima obrade. Na primjer, nadležna tijela država članica smatraju se zajedničkim voditeljima obrade središnjeg direktorija jer su se zajednički dogovorila o osobnim podacima koje treba obraditi i načinu obrade.

(42)

Kako bi se osigurala pravilna provedba pravila iz ove Direktive, države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede nacionalnih odredaba donesenih na temelju odredaba ove Direktive o obveznoj automatskoj razmjeni informacija koje dostavljaju izvještajni pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom te bi trebale poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu provedbu. Iako odabir sankcija ostaje diskrecijsko pravo država članica, predviđene bi sankcije trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(43)

Radi usklađivanja vremenskog okvira između evaluacije primjene Direktive 2011/16/EU i dvogodišnje evaluacije relevantnosti obilježja iz Priloga IV. ovoj Direktivi, trebalo bi uskladiti rokove tih postupaka evaluacije.

(44)

Uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 8. prosinca 2022. u predmetu C-694/20, Orde van Vlaamse Balies i dr. (11) Direktivu 2011/16/EU trebalo bi izmijeniti tako da se njezinim odredbama ne dovodi do toga da odvjetnici koji djeluju u svojstvu posrednika, kada su izuzeti od obveze izvješćivanja zbog profesionalne tajne koju su obvezani čuvati, moraju obavijestiti svakog drugog posrednika koji nije njihova stranka o obvezama izvješćivanja koje taj posrednik ima. Međutim, svaki posrednik koji je izuzet od obveze izvješćivanja zbog profesionalne tajne koji je dužan čuvati trebao bi i dalje biti dužan bez odgode obavijestiti svoju stranku obvezama izvješćivanja koje ta stranka ima.

(45)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (12) te je on dao mišljenje 3. travnja 2023. (13)

(46)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i slijede načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Ovom se Direktivom posebno osigurava potpuno poštovanje prava na zaštitu osobnih podataka sadržano u članku 8. Povelje. U tom je pogledu važno podsjetiti da se uredbe (EU) 2016/679 i (EU) 2018/1725 primjenjuju na obradu osobnih podataka na temelju Direktive 2011/16/EU. Nadalje, ovom se Direktivom nastoji osigurati potpuno poštovanje slobode poduzetništva.

(47)

S obzirom na to da cilj Direktive 2011/16/EU, odnosno učinkovitu administrativnu suradnju među državama članicama pod uvjetima koji su u skladu s pravilnim funkcioniranjem unutarnjeg tržišta, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog potrebne ujednačenosti i djelotvornosti može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(48)

Direktivu 2011/16/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

članak 3. mijenja se kako slijedi:

2.

članak 8. mijenja se kako slijedi:

3.

članak 8.a mijenja se kako slijedi:

4.

članak 8.ab mijenja se kako slijedi:

5.

u članku 8.ac stavku 2. prvom podstavku dodaje se sljedeća točka:

6.

umeće se sljedeći članak:

7.

članak 16. mijenja se kako slijedi:

8.

u članku 18. dodaje se sljedeći stavak:

9.

u članku 20. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

10.

članak 21. mijenja se kako slijedi:

11.

u članku 22. dodaje se sljedeći stavak:

12.

u članku 23. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

13.

članak 25. mijenja se kako slijedi:

14.

članak 25.a zamjenjuje se sljedećim:

15.

u članku 27. stavak 2. briše se;

16.

umeće se sljedeći članak:

17.

Prilog I. mijenja se u skladu s Prilogom I. ovoj Direktivi;

18.

Prilog V. mijenja se u skladu s Prilogom II. ovoj Direktivi;

19.

tekst naveden u Prilogu III. ovoj Direktivi dodaje se kao Prilog VI.