(1)

Komisija je 11. prosinca 2019. donijela Komunikaciju naslovljenu „Europski zeleni plan”, u kojoj je izrađen plan kojim se utvrđuju nova strategija rasta za Europu i ambiciozni ciljevi za borbu protiv klimatskih promjena i zaštitu okoliša. U skladu s ciljem ostvarenja klimatskog cilja Unije za 2030., kako je utvrđen u Uredbi (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (4), i postizanja klimatske neutralnosti u Uniji na djelotvoran i socijalno pravedan način najkasnije do 2050., u europskom zelenom planu najavljen je mehanizam za pravednu tranziciju kojim se trebaju pružiti sredstva za suočavanje s izazovima procesa tranzicije prema ostvarenju klimatskog cilja Unije za 2030. i cilja klimatske neutralnosti u Uniji do 2050., a da se pritom nikoga ne zapostavi. Najranjivije regije i osobe najviše su izložene štetnim učincima klimatskih promjena i uništavanja okoliša. Tranzicija prema klimatski neutralnom gospodarstvu izvor je novih gospodarskih mogućnosti i ima znatan potencijal za otvaranje radnih mjesta, posebno na područjima koja trenutačno ovise o fosilnim gorivima. Ujedno može doprinijeti većoj energetskoj sigurnosti i otpornosti. Međutim, na područjima na kojima se odvija intenzivan proces dekarbonizacije i koja su već oslabljena uslijed negativnih gospodarskih i socijalnih učinaka krize uzrokovane bolešću COVID-19, tranzicija bi također mogla izazvati kratkoročne socijalne i gospodarske troškove.

(2)

Za upravljanje tranzicijom bit će potrebne znatne strukturne promjene, i na nacionalnoj i na regionalnoj razini. Kako bi bila uspješna, tranzicija treba smanjiti nejednakosti, stvoriti neto učinak na zapošljavanje uz nova, visokokvalitetna radna mjesta te treba biti pravedna i društveno prihvatljiva za sve i pritom jačati konkurentnost. U tom je pogledu od ključne važnosti da se područjima na koja je tranzicija najnegativnije utjecala, osobito regijama u kojima se rudari ugljen, može pružiti potpora za diversifikaciju i revitalizaciju njihovih lokalnih gospodarstava te za stvaranje održivih mogućnosti za zapošljavanje pogođenih radnika.

(3)

Komisija je 14. siječnja 2020. donijela Komunikaciju naslovljenu „Plan ulaganja za održivu Europu – Plan ulaganja za europski zeleni plan”, u kojoj je predložila mehanizam za pravednu tranziciju usmjeren na regije i sektore na koje je zbog njihove ovisnosti o fosilnim gorivima, kao što su ugljen, treset i naftni škriljavac, ili zbog njihove ovisnosti o industrijskim procesima s visokim emisijama stakleničkih plinova tranzicija najviše utjecala, no imaju manji kapacitet za financiranje potrebnih ulaganja. Uspostava mehanizma za pravednu tranziciju potvrđena je i u zaključcima Europskog vijeća od 21. srpnja 2020. Mehanizam za pravednu tranziciju sastoji se od tri stupa: Fonda za pravednu tranziciju (FPT) koji se provodi u okviru podijeljenog upravljanja, posebnog programa za pravednu tranziciju u okviru programa InvestEU i instrumenta za kreditiranje u javnom sektoru koji služi za mobilizaciju dodatnih ulaganja u dotične regije. S pomoću ta tri stupa pruža se dodatna potpora navedenim regijama u cilju poticanja tranzicije prema klimatski neutralnom gospodarstvu Unije do 2050.

(4)

Radi boljeg programiranja i provedbe FPT-a treba uspostaviti teritorijalne planove za pravednu tranziciju, u kojima se utvrđuju ključni koraci i vremenski okvir procesa tranzicije te identificiraju područja na koja je najnegativnije utjecala tranzicija prema klimatski neutralnom gospodarstvu i koja imaju manji kapacitet za suočavanje s izazovima povezanima s tranzicijom. Teritorijalne planove za pravednu tranziciju treba izrađivati u suradnji s relevantnim lokalnim i regionalnim tijelima i u njihovoj izradi trebaju sudjelovati svi relevantni partneri u skladu s člankom 8. Uredbe (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća (5). U skladu s člankom 24. te uredbe može ih se izmijeniti zajedno s odgovarajućim programima koji se podupiru iz FPT-a, kako bi se uključila nova područja na koja bi snažno utjecala tranzicija na način koji nije bio predviđen u trenutku njihova izvornog donošenja.

(5)

Trebalo bi uspostaviti instrument za kreditiranje u javnom sektoru („Instrument”). Instrument je treći stup mehanizma za pravednu tranziciju i namijenjen je podupiranju ulaganja koja provode subjekti javnog sektora, s obzirom na ključnu ulogu koju javni sektor ima u rješavanju nedostataka na tržištu. Takva bi ulaganja trebala ispunjavati razvojne potrebe koje proizlaze iz izazova povezanih s tranzicijom opisanih u teritorijalnim planovima za pravednu tranziciju koje je odobrila Komisija. Aktivnosti predviđene za potporu u okviru Instrumenta trebale bi biti usklađene s aktivnostima koje se podupiru u okviru drugih dvaju stupova mehanizma za pravednu tranziciju te ih nadopunjavati. Instrument bi trebalo uspostaviti na razdoblje od sedam godina kako bi se njegovo trajanje uskladilo s razdobljem višegodišnjeg financijskog okvira od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2027. („VFO za razdoblje 2021.–2027.”) utvrđenog u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 (6).

(6)

Kako bi se povećale kohezija i gospodarska diversifikacija područja na koja je utjecala tranzicija, Instrumentom bi se trebao obuhvatiti širok spektar održivih ulaganja, pod uvjetom da se takvim ulaganjima doprinosi ispunjavanju razvojnih potreba tih područja uzrokovanih tranzicijom prema ostvarenju klimatskog cilja Unije za 2030., kako je utvrđen u Uredbi (EU) 2021/1119, i klimatske neutralnosti u Uniji najkasnije do 2050., kako je opisano u teritorijalnim planovima za pravednu tranziciju. Kako bi se poboljšala djelotvornost Instrumenta, njime bi se trebalo moći podupirati prihvatljive projekte čija je faza provedbe započela prije nego što su korisnici Instrumenta podnijeli zahtjev. Instrumentom se ne bi trebala podupirati ulaganja koja obuhvaćaju bilo koju od aktivnosti koje su izuzete u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) 2021/1056 Europskog parlamenta i Vijeća (7), ali bi se mogla podupirati ulaganja u energiju iz obnovljivih izvora te zelenu i održivu mobilnost, uključujući promicanje zelenog vodika, učinkovite mreže centraliziranog grijanja, javna istraživanja, digitalizaciju, okolišnu infrastrukturu za pametno gospodarenje otpadom i upravljanje vodama, te bi se mogle podupirati mjere u području održive energiju, mjere energetske učinkovitosti i mjere integracije, uključujući obnove i prenamjene zgrada, obnovu i regeneraciju gradova, tranziciju na kružno gospodarstvo te obnovu i dekontaminaciju zemljišta i ekosustava, uzimajući u obzir načelo „onečišćivač plaća”, bioraznolikost kao i usavršavanje i prekvalifikaciju, osposobljavanje i socijalnu infrastrukturu, uključujući ustanove za skrb i socijalne stanove.

(7)

Razvoj infrastrukture mogao bi također obuhvaćati prekogranične projekte i rješenja koji dovode do veće otpornosti na ekološke katastrofe, osobito one koje postaju ozbiljnije uslijed klimatskih promjena. Trebalo bi dati prednost sveobuhvatnom ulagačkom pristupu, posebno za područja s većim tranzicijskim potrebama. Mogla bi se podupirati i ulaganja u druge sektore ako su usklađena s odobrenim teritorijalnim planovima za pravednu tranziciju. Cilj Instrumenta trebao bi biti da se podupiranjem ulaganja koja ne ostvaruju dostatne priljeve prihoda za pokrivanje njihovih troškova ulaganja subjektima javnog sektora pruže dodatna sredstva potrebna za odgovaranje na teritorijalne, socijalne, gospodarske i okolišne izazove koji će proizaći iz prilagodbe tranziciji. Kako bi se doprinijelo utvrđivanju ulaganja koja su prihvatljiva u okviru Instrumenta i koja imaju visok pozitivan učinak na okoliš, među ostalim i u vezi s bioraznolikošću, Komisija bi pri provedbi evaluacije Instrumenta u obzir trebala uzimati taksonomiju EU-a o okolišno održivim gospodarskim djelatnostima. Kako bi se osigurala transparentnost u vezi s održivim projektima, svi partneri u financiranju trebali bi, kada je to primjenjivo, upotrebljavati taksonomiju EU-a o okolišno održivim gospodarskim djelatnostima, uključujući načelo „nenanošenja bitne štete”.

(8)

Tijekom pripreme, evaluacije, provedbe i praćenja prihvatljivih projekata u okviru Instrumenta trebalo bi, prema potrebi, osigurati poštovanje temeljnih prava i usklađenost s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, a posebno rodnu ravnopravnost. Jednako tako, tijekom cijele provedbe Instrumenta korisnici i Komisija također bi trebali izbjegavati svaku diskriminaciju na temelju roda, rasnog ili etničkog podrijetla, vjeroispovijedi ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije. Ciljevi Instrumenta trebali bi se ostvarivati u skladu s ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda, europskim stupom socijalnih prava, načelom „onečišćivač plaća”, Pariškim sporazumom donesenim u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (8) („Pariški sporazum”) i načelom „nenanošenja bitne štete”.

(9)

Na ovu se Uredbu primjenjuju horizontalna financijska pravila koja su Europski parlament i Vijeće donijeli na temelju članka 322. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Ta su pravila utvrđena u Uredbi (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (9) („Financijska uredba”) i njima se osobito određuje postupak donošenja i izvršenja proračuna s pomoću bespovratnih sredstava, nagrada, nabave, neizravnog upravljanja, financijskih instrumenata, proračunskih jamstava, financijske pomoći i nadoknade troškova vanjskim stručnjacima te predviđaju provjere odgovornosti financijskih izvršitelja. Pravila donesena na temelju članka 322. UFEU-a uključuju i opći režim uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije.

(10)

Iz Instrumenta bi se trebala pružati potpora u obliku bespovratnih sredstava koje daje Unija u kombinaciji sa zajmovima koje daje partner u financiranju u skladu sa svojim pravilima, politikama kreditiranja i postupcima. Financijska omotnica za komponentu bespovratnih sredstava, koju izvršava Komisija u okviru izravnog upravljanja, trebala bi imati oblik financiranja koje nije povezano s troškovima, u skladu s člankom 125. Financijske uredbe. Taj bi oblik financiranja trebao pomoći poticanju nositeljâ projekata na sudjelovanje te bi trebao doprinijeti ostvarivanju ciljeva Instrumenta na način koji je učinkovit u odnosu na veličinu zajma. Komponentu zajma trebala bi dati Europska investicijska banka (EIB). Trebalo bi biti moguće proširiti Instrument kako bi se drugim partnerima u financiranju omogućilo da daju komponentu zajma ako postanu dostupna dodatna sredstva za komponentu bespovratnih sredstava ili ako to bude potrebno za ispravnu provedbu Instrumenta. Komisija bi u takvim slučajevima trebala obavijestiti države članice i Europski parlament o namjeri da proširi Instrument i odabere dodatne partnere u financiranju uzimajući u obzir njihov kapacitet za ispunjavanje ciljeva Instrumenta, doprinošenje vlastitim sredstvima i osiguravanje odgovarajuće geografske pokrivenosti.

(11)

Komisija i partneri u financiranju trebali bi potpisati administrativne sporazume. U tim bi se sporazumima trebali utvrditi provedbeni aranžmani za evaluaciju i praćenje projekata kao i prava i obveze svake stranke, uključujući detaljne aranžmane o revizijama, izvješćivanju i komunikaciji. Aranžmani o komunikaciji trebali bi posebno obuhvaćati obvezu objave informacija o svakom pojedinačnom projektu ili o svakom pojedinačnom programu zajmova koji prima potporu u okviru Instrumenta.

(12)

Budući da će se Instrumentom ispunjavati potrebe za ulaganjima područja na koja je najnegativnije utjecala tranzicija prema klimatski neutralnom gospodarstvu, Instrument bi trebao pružiti ključan doprinos uključivanju djelovanjâ u području klime. Stoga će sredstva iz komponente bespovratnih sredstava Instrumenta doprinijeti ostvarenju klimatskih ciljeva u istoj mjeri kao i FTP.

(13)

Iznos od 250 000 000 EUR u okviru komponente bespovratnih sredstava Instrumenta trebalo bi se financirati iz proračuna Unije u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2020/2093 te bi trebao predstavljati primarni referentni iznos u smislu točke 18. Međuinstitucijskog sporazuma od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju te novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava (10), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(14)

Iznos od 275 000 000 EUR u okviru komponente bespovratnih sredstava Instrumenta trebalo bi financirati vraćanjima koja proizlaze iz financijskih instrumenata uspostavljenih u okviru programa navedenih u Prilogu I. ovoj Uredbi. Ti prihodi proizlaze iz završenih programa neovisnih o Instrumentu te bi ih trebalo smatrati vanjskim namjenskim prihodima odstupajući od članka 21. stavka 3. točke (f) Financijske uredbe na temelju članka 322. stavka 1. UFEU-a.

(15)

Iznos od 1 000 000 000 EUR u okviru komponente bespovratnih sredstava Instrumenta trebalo bi financirati predvidljivim viškom rezervacija za jamstvo EU-a uspostavljeno Uredbom (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća (11). Stoga, kako bi se taj višak dodijelio Instrumentu, trebalo bi odstupiti od članka 213. stavka 4. točke (a) Financijske uredbe, kojom se predviđa obveza da se svaki višak rezervacija namijenjen proračunskom jamstvu vraća u proračun. Te namjenske prihode trebalo bi smatrati vanjskim namjenskim prihodima odstupajući od članka 21. stavka 3. točke (f) Financijske uredbe na temelju članka 322. stavka 1. UFEU-a.

(16)

U skladu s člankom 12. stavkom 4. točkom (c) Financijske uredbe odobrena sredstva koja odgovaraju vanjskim namjenskim prihodima mogla bi se automatski prenijeti u sljedeći program ili sljedeće djelovanje. Tom se odredbom omogućuje usklađivanje višegodišnjeg rasporeda namjenskih prihoda s dinamikom provedbe projekata koji se financiraju iz Instrumenta.

(17)

Trebalo bi predvidjeti i sredstva za savjetodavnu potporu kako bi se promicala priprema, razvoj i provedba prihvatljivih projekata te rana priprema projekata prije nego što je korisnik Instrumenta podnio zahtjev. Dio tih sredstava trebao bi biti namijenjen podupiranju vlastitih kapaciteta korisnikâ za osiguravanje održivosti prihvatljivih projekata.

(18)

Kako bi se osiguralo da sve države članice mogu ostvariti korist od komponente bespovratnih sredstava, trebalo bi uspostaviti mehanizam za prethodnu dodjelu nacionalnih udjela tijekom prve faze, kako je navedeno u Prilogu I. Uredbi (EU) 2021/1056. Međutim, kako bi se taj cilj uskladio s potrebom da se gospodarski učinak Instrumenta i njegova provedba optimiziraju, takve nacionalne udjele ne bi trebalo prethodno dodjeljivati za razdoblje nakon 31. prosinca 2025. Nakon tog datuma preostala sredstva dostupna za komponentu bespovratnih sredstava trebala bi se pružati bez prethodno dodijeljenih nacionalnih udjela i na natjecateljskoj osnovi na razini Unije, osiguravajući pritom predvidljivost za ulaganja te u skladu s pristupom utemeljenim na potrebama i regionalnoj konvergenciji.

(19)

Uvjete prihvatljivosti i kriterije za dodjelu trebalo bi utvrditi u programu rada i pozivu na podnošenje prijedlogâ. Tim uvjetima prihvatljivosti i kriterijima za dodjelu u obzir bi trebalo uzeti relevantnost projekta u kontekstu razvojnih potreba opisanih u teritorijalnim planovima za pravednu tranziciju, opći cilj promicanja regionalne i teritorijalne konvergencije te važnost komponente bespovratnih sredstava za provedivost projekta. U programima rada trebalo bi također utvrditi kriterije za dodjelu za slučajeve u kojima sredstva ne budu dostatna za pružanje potpore prihvatljivim projektima. Prednost bi trebalo dati projektima koji se nalaze u slabije razvijenim regijama, projektima koji izravno doprinose ostvarenju klimatskih ciljeva Unije i projektima čiji su nositelji subjekti javnog sektora koji su donijeli planove za dekarbonizaciju, u skladu s ovom odgovarajućom hijerarhijom kriterija, ako je to primjenjivo. Potporu Unije koja se pruža u okviru Instrumenta stoga bi trebalo staviti na raspolaganje samo državama članicama s barem jednim odobrenim teritorijalnim planom za pravednu tranziciju. U programu rada i pozivima na podnošenje prijedlogâ trebalo bi uzeti u obzir i teritorijalne planove za pravednu tranziciju koje su podnijele države članice kako bi se osigurala koherentnost među različitim stupovima mehanizma. Kako bi se optimizirao učinak Instrumenta, pojedinačni projekti koje se podupire u okviru Instrumenta ne bi trebali primati potporu iz drugih programa Unije, osim u vezi s pripremom projekata. Međutim, kada je riječ o operacijama koje se sastoje od više zasebnih projekata koje je moguće identificirati, te projekte može se podupirati iz različitih programa Unije, u skladu s primjenjivim pravilima o prihvatljivosti.

(20)

Kako bi se optimizirala djelotvornost pomoći Unije i kako bi se spriječilo nadomještanje potencijalne pomoći i potencijalnih ulaganja iz alternativnih izvora, potpora u okviru Instrumenta trebala bi se pružati samo projektima koji ne ostvaruju dostatne priljeve prihoda za pokrivanje svojih troškova ulaganja. Ti prihodi trebali bi odgovarati prihodima, izuzevši proračunske prijenose, koji su izravno ostvareni aktivnostima koje se provode u okviru projekta, kao što su prodaja, naknade ili cestarine te dodatne uštede nastale unaprjeđenjem postojeće imovine.

(21)

Budući da bi komponenta bespovratnih sredstava trebala uzeti u obzir razlike u razvojnim potrebama regija diljem država članica, takvu bi potporu trebalo prilagoditi u korist slabije razvijenih regija. Uzimajući u obzir činjenicu da subjekti javnog sektora u slabije razvijenim regijama općenito imaju manji kapacitet za javna ulaganja, stope bespovratnih sredstava koje se primjenjuju na zajmove koji se daju takvim subjektima trebale bi biti razmjerno više.

(22)

Kako bi se osigurala djelotvorna provedba Instrumenta, možda će biti potrebno pružati savjetodavnu potporu za pripremu, razvoj i provedbu projekata. Takva bi se potpora trebala pružati putem savjetodavnog centra InvestEU, i to za prihvatljive projekte i za pripremu projekata prije podnošenja zahtjevâ, pri čemu bi se posebna pozornost trebala posvetiti korisnicima koji imaju manji administrativni kapacitet ili korisnicima koji se nalaze u slabije razvijenim regijama. Takva potpora trebala bi se moći pružati i u okviru drugih programa Unije.

(23)

Kako bi se izmjerila djelotvornost Instrumenta i njegov kapacitet za ispunjavanje njegovih ciljeva te kako bi se poduprla priprema njegova mogućeg produljenja nakon 2027., Komisija bi trebala provesti međuevaluaciju i završnu evaluaciju, uključujući, prema potrebi, procjenu mogućnosti donošenja odredaba o procjeni utjecaja na rodnu ravnopravnost, te bi trebala podnijeti izvješća o evaluaciji Europskom parlamentu i Vijeću. Na temelju stavaka 22. i 23. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva (12) od 13. travnja 2016. trebalo bi provesti evaluaciju Instrumenta na temelju informacija prikupljenih u skladu sa specifičnim zahtjevima u pogledu praćenja, izbjegavajući pritom administrativno opterećenje, osobito za države članice, i prekomjerne propise.

(24)

Kako bi se ubrzala provedba i osiguralo pravodobno iskorištavanje sredstava, ovom bi Uredbom trebalo utvrditi posebne zaštitne mjere koje treba uključiti u sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava. S obzirom na taj cilj Komisija bi, u skladu s načelom proporcionalnosti, trebala moći smanjiti ili ukinuti svaku potporu Unije u slučajevima u kojima postoji ozbiljan nedostatak napretka u provedbi projekta. Financijska uredba primjenjuje se na Instrument. Kako bi se osigurala koherentnost u provedbi Unijinih programa financiranja, Financijska uredba trebala bi se primjenjivati na komponentu bespovratnih sredstava i na sredstva za savjetodavnu potporu koja se pružaju u okviru Instrumenta.

(25)

U skladu s Financijskom uredbom, Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (13) i uredbama Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (14), (EZ, Euratom) br. 2185/96 (15) i (EU) 2017/1939 (16) financijski interesi Unije trebaju biti zaštićeni razmjernim mjerama, među ostalim mjerama koje se odnose na sprečavanje, otkrivanje, ispravljanje i istraživanje nepravilnosti, uključujući prijevare, na povrat izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, na izricanje administrativnih sankcija. Osobito, u skladu s uredbama (Euratom, EZ) br. 2185/96 i (EU, Euratom) br. 883/2013 Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) ovlašten je provoditi administrativne istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti, koje utječu na financijske interese Unije. Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) ovlašten je, u skladu s Uredbom (EU) 2017/1939, provoditi istrage i kazneni progon kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije, kako su predviđena u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća (17). U skladu s Financijskom uredbom svaka osoba ili svaki subjekt koji prima sredstva Unije treba u potpunosti surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, dodijeliti potrebna prava i potreban pristup Komisiji, OLAF-u, Revizorskom sudu i, u pogledu onih država članica koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju Uredbe (EU) 2017/1939, EPPO-u, te osigurati da svaka treća strana koja je uključena u izvršenje sredstava Unije dodijeli jednakovrijedna prava.

(26)

Kako bi se izmijenili određeni elementi ove Uredbe koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s ključnim pokazateljima uspješnosti za praćenje provedbe i napretka Instrumenta. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(27)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu programâ rada te uvjeta i postupaka za odabir partnera u financiranju koji nisu EIB. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (18).

(28)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno ostvarivanje koristi za područja na koja je najnegativnije utjecala tranzicija prema klimatskoj neutralnosti ispunjavanjem odgovarajućih razvojnih potreba putem poticanja javnih ulaganja, ne mogu dostatno ostvariti same države članice zbog poteškoća koje subjekti javnog sektora imaju prilikom podupiranja ulaganja koja ne ostvaruju dostatne priljeve prihoda za pokrivanje svojih troškova ulaganja, nego se zbog potrebe za koherentnim okvirom provedbe u okviru izravnog upravljanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,