(1)

Vijeće je 30. lipnja 2020. donijelo Preporuku (EU) 2020/912 o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja (1).

(2)

Vijeće je 2. veljače 2021. izmijenilo Preporuku (EU) 2020/912 o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja (2) kako bi se ažurirali kriteriji za procjenu jesu li neobvezna putovanja iz trećih zemalja sigurna i trebaju li se dopustiti.

(3)

Istom izmjenom uvedeni su mehanizmi za ograničavanje širenja varijanti virusa SARS-COV-2 koje izazivaju zabrinutost u području EU+ (3).

(4)

Na području EU+ i u mnogim drugim regijama i trećim zemljama otada se provode kampanje masovnog cijepljenja protiv virusa SARS-COV-2.

(5)

Komisija je 17. ožujka 2021. predložila dvije uredbe (4) za uvođenje digitalnih zelenih potvrda kako bi se olakšalo sigurno slobodno kretanje unutar EU-a tijekom pandemije bolesti COVID-19. Unutar EU-a digitalna zelena potvrda bit će dokaz da je osoba cijepljena protiv bolesti COVID-19, da je dobila negativan rezultat testa ili da je preboljela COVID-19. Države članice ostaju odgovorne za donošenje odluke o tome od kojih se javnozdravstvenih ograničenja za putnike može odustati, ali bi takva odstupanja trebale primjenjivati na nediskriminirajući način na putnike koji posjeduju digitalnu zelenu potvrdu.

(6)

Sve je više znanstvenih savjeta i empirijskih dokaza o učincima cijepljenja kojima se dosljedno i neprijeporno ukazuje na činjenicu da cijepljenje pomaže u prekidanju lanca prijenosa.

(7)

Navedeni dokazi upućuju na to da bi se u određenim slučajevima na siguran način moglo odstupiti od ograničenja putovanja za osobe koje mogu dokazati da su primile posljednju preporučenu dozu cjepiva protiv bolesti COVID-19 odobrenog u EU-u na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (5) te da bi takva odstupanja mogla biti opravdana u onoj mjeri u kojoj je osoba cijepljena cjepivom protiv bolesti COVID-19 koje je prošlo kroz postupak SZO-a za uvrštavanje na popis za upotrebu u izvanrednim okolnostima.

(8)

Djeca koja su zbog svoje dobi isključena iz cijepljenja protiv bolesti COVID-19 trebala bi moći putovati s cijepljenim roditeljima pod uvjetom da imaju negativan rezultat PCR testa na bolest COVID-19 koji je obavljen najranije 72 sata prije prelaska granice područja EU+. U tim slučajevima države članice mogle bi zahtijevati dodatno testiranje nakon dolaska.

(9)

Ipak, još nema, ili ima malo dostupnih, istraživanja o tome mogu li varijante koje izazivaju zabrinutost izbjeći imunosni odgovor na razna cjepiva protiv bolesti COVID-19. Stoga bi se u skladu s pristupom predostrožnosti trebao uspostaviti mehanizam „hitnog kočenja” kako bi se državama članicama omogućilo da koordinirano donose hitne i vremenski ograničene mjere kako bi brzo reagirale na pojavu varijante u određenoj trećoj zemlji koja se posebno prati, a posebice ako ju je Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) proglasio varijantom od interesa. Tim mehanizmom hitnog kočenja trebalo bi se omogućiti poduzimanje odgovarajućih mjera, uključujući ograničenja ulaska, kako bi se spriječilo njezino prenošenje i širenje na području EU+. Takve mjere trebale bi podlijegati brzoj koordinaciji u Vijeću kako bi se omogućio zajednički pristup.

(10)

Pri procjeni epidemiološke situacije u određenoj zemlji u obzir bi trebalo uzeti napredak u cijepljenju stanovništva treće zemlje protiv virusa.

(11)

Čim se uredbe o digitalnoj zelenoj potvrdi donesu, njima će se, s pomoću provedbenog akta Komisije, pružiti osnova za to da se potvrde o cijepljenju iz trećih zemalja mogu smatrati istovjetnima digitalnim zelenim potvrdama ili za izdavanje takvih potvrda osobama koje su cijepljene u trećim zemljama. Kako bi se osigurao koordinirani pristup država članica i olakšala daljnja putovanja putnika iz trećih zemalja unutar područja EU+, trebalo bi poduzeti korake za olakšavanje primjene tih odredbi. U tu svrhu države članice mogle bi razmotriti uspostavu portala na kojem bi osobe koje borave izvan područja EU+ mogle zatražiti priznavanje svoje potvrde o cijepljenju koju je izdala treća zemlja kao pouzdanog dokaza o cijepljenju i/ili izdavanje digitalne zelene potvrde.

(12)

Ako države članice prihvaćaju dokaz o cijepljenju kako bi odstupile od ograničenja putovanja, kao što su obveza karantene/samoizolacije ili testiranja na infekciju virusom SARS-CoV-2 koja su, u skladu s pravom Unije, uvedena kako bi se ograničilo širenje bolesti COVID-19, trebale bi u načelu odstupiti od tih zahtjeva za putnike koji borave u trećoj zemlji koji su najkasnije 14 dana prije ulaska u područje EU+ primili posljednju preporučenu dozu cjepiva protiv bolesti COVID-19 odobrenog u EU-u na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004. Države članice također bi mogle odlučiti odstupiti od ograničenja za putnike cijepljene drugim cjepivom protiv bolesti COVID-19 koje je prošlo kroz postupak SZO-a za uvrštavanje na popis za upotrebu u izvanrednim okolnostima. Nijedna od te dvije mogućnosti ne bi se, međutim, trebala primjenjivati ako je neka država članica upotrijebila mehanizam hitnog kočenja. Dok se uredbe o digitalnoj zelenoj potvrdi ne donesu i ne počnu primjenjivati te dok Komisija nije donijela provedbeni akt kojim se omogućuje da se potvrde o cijepljenju iz trećih zemalja smatraju istovjetnima digitalnim zelenim potvrdama, države članice trebale bi moći prihvaćati potvrde iz trećih zemalja koje sadrže barem minimalni skup podataka na temelju nacionalnog prava, uzimajući u obzir mogućnost provjere vjerodostojnosti, valjanosti i cjelovitosti potvrde te sadržava li ona sve relevantne podatke.

(13)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Preporuke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Preporuka predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Preporuci odlučuje hoće li je provesti.

(14)

Ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (6); Irska stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(15)

U pogledu Islanda i Norveške ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ (7).

(16)

U pogledu Švicarske ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ (8) u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (9).

(17)

U pogledu Lihtenštajna ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ (10) u vezi s člankom 3. Odluke 2011/350/EU (11).

(18)

Pravnim statusom ove Preporuke, kako je naveden u uvodnim izjavama od 13. do 17., ne dovodi se u pitanje potreba za time da sve države članice, u interesu pravilnog funkcioniranja schengenskog područja, koordinirano donesu odluku o ukidanju ograničenja neobveznih putovanja u EU,

1.

peta alineja prvog stavka točke 2. zamjenjuje se sljedećim:

2.

u drugom stavku točke 2. broj „25” zamjenjuje se brojem „75”;

U točki 2. treći stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) trebao bi dostavljati podatke o ,stopi testiranja՚, ,stopi pozitivnih testova՚ i ,varijantama koje izazivaju zabrinutost i varijantama od interesa՚ na temelju informacija dostupnih ECDC-u. Takvi podaci mogli bi se dopuniti informacijama koje dostavljaju delegacije EU-a, SZO i drugi centri za kontrolu bolesti, ako su dostupni, ujedno na temelju kontrolnog popisa priloženog Komunikaciji od 11. lipnja 2020.”

U točki 2. dodaje se sljedeći novi, četvrti stavak:

„Uz informacije iz točke 2. prvog stavka ECDC bi trebao objavljivati i redovito ažurirati zemljovid s prikazom stanja u vezi s varijantama koje izazivaju zabrinutost i varijantama od interesa u trećim zemljama.”

3.

točka 6. mijenja se kako slijedi:

4.

Iza točke 6. umeće se sljedeća nova točka 6.a:

5.

U točki 7. na početku prve rečenice uvode se riječi „ne dovodeći u pitanje točku 6.a”.

Iza trećeg stavka u točki 7. umeću se sljedeći novi stavci, koji postaju nova točka 7.a:

„Ako se epidemiološka situacija u trećoj zemlji ili regiji brzo pogoršava, a posebice ako je otkrivena varijanta koja izaziva zabrinutost ili varijanta od interesa, države članice iznimno mogu donijeti hitno privremeno ograničenje svih putovanja u EU za državljane treće zemlje s boravištem u toj trećoj zemlji. To ograničenje putovanja ne bi se trebalo primjenjivati na osobe iz točke 6. podtočaka (a) i (b) i na putnike navedene u točki i. te točkama od iv. do ix. Priloga II. Unatoč tome, ti putnici trebali bi se podvrgnuti primjerenom i redovitom testiranju, među ostalim prije odlaska kako je predviđeno u točki 7., te samoizolaciji/karanteni čak i ako su primili posljednju preporučenu dozu jednog od cjepiva protiv bolesti COVID-19 odobrenoga u EU-u na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004 ili jednog od cjepiva protiv bolesti COVID-19 koja su prošla kroz postupak SZO-a za uvrštavanje na popis za upotrebu u izvanrednim okolnostima najkasnije 14 dana prije ulaska u područje EU+.

Ako država članica primjenjuje takva ograničenja, države članice koje se sastaju u okviru struktura Vijeća trebale bi u bliskoj suradnji s Komisijom hitno preispitati situaciju. Takva ograničenja trebala bi se preispitivati najmanje svaka dva tjedna, uzimajući u obzir razvoj epidemiološke situacije.”

Četvrti i peti stavak točke 7. uvode se nakon točke 7.a i postaju prvi i drugi stavak nove točke 7.b.