Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32019R0758

    Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/758 оd 31. siječnja 2019. o dopuni Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za minimalno djelovanje i vrstu dodatnih mjera koje kreditne i financijske institucije moraju poduzeti kako bi se ublažili rizici pranja novca i financiranja terorizma u određenim trećim zemljama (Tekst značajan za EGP.)

    C/2019/646

    SL L 125, 14.5.2019, p. 4–10 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Legal status of the document In force

    ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_del/2019/758/oj

    14.5.2019   

    HR

    Službeni list Europske unije

    L 125/4


    DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2019/758

    оd 31. siječnja 2019.

    o dopuni Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za minimalno djelovanje i vrstu dodatnih mjera koje kreditne i financijske institucije moraju poduzeti kako bi se ublažili rizici pranja novca i financiranja terorizma u određenim trećim zemljama

    (Tekst značajan za EGP)

    EUROPSKA KOMISIJA,

    uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

    uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (1), a posebno njezin članak 45. stavak 7.,

    budući da:

    (1)

    Od kreditnih i financijskih institucija zahtijeva se da utvrde i procijene rizik od pranja novca i financiranja terorizma kojem su izložene te da upravljaju njime, posebice kad imaju podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu u trećim zemljama ili ako razmatraju osnivanje podružnica ili društava kćeri u većinskom vlasništvu u trećim zemljama. Stoga se Direktivom (EU) 2015/849 utvrđuju standardi za djelotvornu procjenu rizika od pranja novca i financiranja terorizma na razini grupe i upravljanje tim rizikom.

    (2)

    Dosljedna provedba politika i postupaka za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma na razini grupe ključna je za pouzdano i djelotvorno upravljanje rizikom od pranja novca i financiranja terorizma unutar te grupe.

    (3)

    Međutim, postoje okolnosti u kojima grupa ima podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu u trećoj zemlji čijim pravom nije dopuštena provedba politika i postupaka za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma na razini grupe. To može biti slučaj, primjerice, ako je zakonodavstvom treće zemlje o zaštiti podataka ili bankarskoj tajni ograničena mogućnost grupe da pristupi informacijama o strankama podružnica ili društava kćeri u većinskom vlasništvu u trećoj zemlji, te da takve informacije obrađuje ili razmjenjuje.

    (4)

    U tim okolnostima, i u situacijama u kojima je mogućnost nadležnih tijela da djelotvorno nadziru koliko se grupa pridržava zahtjeva Direktive (EU) 2015/849 ograničena jer nadležna tijela nemaju pristup relevantnim informacijama iz podružnica ili društava kćeri u većinskom vlasništvu u trećim zemljama, potrebne su dodatne politike i postupci kako bi se djelotvorno upravljalo rizikom od pranja novca i financiranja terorizma. Te dodatne politike i postupci mogu uključivati dobivanje suglasnosti od stranaka, koja može poslužiti za prevladavanje određenih pravnih prepreka provedbi politika i postupaka za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma na razini grupe u trećim zemljama, u kojima su druge mogućnosti ograničene.

    (5)

    Potreba da se osigura dosljedan odgovor na razini Unije na pravne prepreke provedbi politika i postupaka na razini grupe opravdava određivanje posebnih minimalnih djelovanja koja bi kreditne i financijske institucije trebale poduzimati u tim situacijama. Međutim, takve dodatne politike i postupci trebali bi se temeljiti na procjeni rizika.

    (6)

    Kreditne i financijske institucije trebale bi moći dokazati svojem nadležnom tijelu da je opseg dodatnih mjera koje su poduzele prikladan s obzirom na rizik od pranja novca i financiranja terorizma. Međutim, ako nadležno tijelo smatra da dodatne mjere koje je kreditna ili financijska institucija poduzela nisu dovoljne za upravljanje tim rizikom, nadležno tijelo trebalo bi moći usmjeriti kreditnu ili financijsku instituciju da poduzme posebne mjere kako bi osigurala poštovanje svojih obveza sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma.

    (7)

    Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2), Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (4) ovlašćuju se Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA), Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA), odnosno Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA), da izdaju zajedničke smjernice kako bi se osigurala zajednička, jedinstvena i dosljedna primjena prava Unije. Pri poštovanju ove Uredbe kreditne i financijske institucije trebale bi uzeti u obzir zajedničke smjernice izdane u skladu s člankom 17. i člankom 18. stavkom 4. Direktive (EU) 2015/849 o pojednostavnjenoj i pojačanoj dubinskoj analizi stranaka i čimbenicima koje bi kreditne i financijske institucije trebale uzeti u obzir pri procjeni rizika od pranja novca i financiranja terorizma povezanog s pojedinačnim poslovnim odnosima i povremenim transakcijama te dati sve od sebe da poštuju te smjernice.

    (8)

    Odredbama ove Uredbe ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze nadležnih tijela matične države članice da provode dodatne nadzorne mjere kako je propisano člankom 45. stavkom 5. Direktive (EU) 2015/849 u slučajevima u kojima se ispostavi da primjena dodatnih mjera utvrđenih ovom Uredbom nije dostatna.

    (9)

    Odredbama ove Uredbe ne bi se trebale dovoditi u pitanje ni mjere pojačane dubinske analize koje kreditne i financijske institucije moraju poduzimati pri poslovanju s fizičkim osobama ili pravnim subjektima s poslovnim nastanom u zemljama za koje je Komisija utvrdila da su visokorizične na temelju članka 9. Direktive (EU) 2015/849.

    (10)

    Kreditne i financijske institucije trebale bi imati dovoljno vremena da prilagode svoje politike i postupke zahtjevima ove Uredbe. U tu je svrhu primjereno da se primjena ove Uredbe odgodi za tri mjeseca od datuma stupanja na snagu.

    (11)

    Ova Uredba temelji se na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji su izradila europska nadzorna tijela (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje te Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) i dostavila Komisiji.

    (12)

    Europska nadzorna tijela provela su otvorena javna savjetovanja o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirala su moguće povezane troškove i koristi te zatražila očitovanje Interesne skupine za bankarstvo osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010,

    DONIJELA JE OVU UREDBU:

    Članak 1.

    Predmet i područje primjene

    Ovom se Uredbom utvrđuje niz dodatnih mjera, uključujući minimalno djelovanje, koje kreditne i financijske institucije moraju poduzeti radi djelotvornog upravljanja rizikom od pranja novca i financiranja terorizma ako se pravom treće zemlje ne dopušta provedba politika i postupaka grupe kako su navedeni u članku 45. stavcima 1. i 3. Direktive (EU) 2015/849 na razini podružnica ili društava kćeri u većinskom vlasništvu koji su dio grupe i imaju poslovni nastan u trećoj zemlji.

    Članak 2.

    Opće obveze za svaku treću zemlju

    Za svaku treću zemlju u kojoj imaju podružnicu ili su većinski vlasnik društva kćeri kreditne i financijske institucije moraju učiniti barem sljedeće:

    (a)

    procijeniti rizik od pranja novca i financiranja terorizma za svoju grupu, sastaviti evidenciju te procjene, ažurirati je i zadržati kako bi je mogle podijeliti sa svojim nadležnim tijelom;

    (b)

    osigurati da se rizik iz točke (a) primjereno odražava u politikama i postupcima za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma na razini grupe;

    (c)

    dobiti odobrenje višeg rukovodstva grupe za procjenu rizika iz točke (a) i za politike i postupke za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma na razini grupe iz točke (b);

    (d)

    pružati ciljano osposobljavanje relevantnom osoblju u trećoj zemlji kako bi moglo utvrditi pokazatelje rizika od pranja novca i financiranja terorizma, kao i osigurati da to osposobljavanje bude učinkovito.

    Članak 3.

    Pojedinačne procjene rizika

    1.   Ako je pravom treće zemlje zabranjena ili ograničena primjena politika i postupaka potrebnih za utvrđivanje i primjerenu procjenu rizika od pranja novca i financiranja terorizma povezanog s poslovnim odnosom ili povremenom transakcijom zbog ograničenja pristupa relevantnim informacijama o strankama i stvarnom vlasništvu ili ograničenja upotrebe takvih informacija za dubinsku analizu stranke, kreditne ili financijske institucije moraju učiniti barem sljedeće:

    (a)

    bez odgode obavijestiti nadležno tijelo matične države članice najkasnije 28 kalendarskih dana nakon utvrđivanja treće zemlje o sljedećem:

    i.

    imenu predmetne treće zemlje;

    ii.

    načinu na koji se provedbom prava te treće zemlje zabranjuje ili ograničava primjena politika i postupaka potrebnih za utvrđivanje i procjenu rizika od pranja novca i financiranja terorizma povezanog s određenom strankom;

    (b)

    osigurati da njihove podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u toj trećoj zemlji odrede može li se suglasnost stranaka i, ako je primjenjivo, stvarnih vlasnika stranaka, primijeniti za zakonito zaobilaženje ograničenja ili zabrana iz točke (a) podtočke ii.;

    (c)

    osigurati da njihove podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u toj trećoj zemlji od stranaka i, ako je primjenjivo, stvarnih vlasnika stranaka, zatraže suglasnost za zaobilaženje ograničenja ili zabrana iz točke (a) podtočke ii. u mjeri u kojoj je to u skladu s pravom te treće zemlje.

    2.   Ako nije moguće dobiti suglasnost iz stavka 1. točke (c), kreditne i financijske institucije poduzimaju dodatne mjere te svoje standardne mjere za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma kako bi upravljale rizikom od pranja novca i financiranja terorizma.

    Te dodatne mjere uključuju dodatnu mjeru iz članka 8. točke (c) i najmanje jednu mjeru iz točaka (a), (b), (d), (e) i (f) tog članka.

    Ako kreditna ili financijska institucija ne može djelotvorno upravljati rizikom od pranja novca i financiranja terorizma primjenom mjera iz stavaka 1. i 2., mora učiniti sljedeće:

    (a)

    osigurati da podružnica ili društvo kći u većinskom vlasništvu prekine poslovni odnos;

    (b)

    osigurati da podružnica ili društvo kći u većinskom vlasništvu ne provede povremenu transakciju;

    (c)

    obustaviti dio poslovanja ili cijelo poslovanje podružnice i društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji.

    3.   Kreditne i financijske institucije utvrđuju opseg dodatnih mjera iz stavaka 2. i 3. na temelju procjene rizika i moraju moći svojem nadležnom tijelu dokazati da je opseg dodatnih mjera primjeren s obzirom na rizik od pranja novca i financiranja terorizma.

    Članak 4.

    Razmjena i obrada podataka o strankama

    1.   Ako je pravom treće zemlje zabranjena ili ograničena razmjena ili obrada podataka o strankama u svrhu sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma unutar grupe, kreditne i financijske institucije moraju učiniti barem sljedeće:

    (a)

    bez odgode obavijestiti nadležno tijelo matične države članice najkasnije 28 dana nakon utvrđivanja treće zemlje o sljedećem:

    i.

    imenu predmetne treće zemlje;

    ii.

    načinu na koji se provedbom prava te treće zemlje zabranjuje ili ograničava razmjena ili obrada podataka o strankama u svrhu sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma;

    (b)

    osigurati da njihove podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u toj trećoj zemlji odrede može li se suglasnost stranaka i, ako je primjenjivo, stvarnih vlasnika stranaka, primijeniti za zakonito zaobilaženje ograničenja ili zabrana iz točke (a) podtočke ii.;

    (c)

    osigurati da njihove podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u toj trećoj zemlji od stranaka i, ako je primjenjivo, stvarnih vlasnika stranaka, zatraže suglasnost za zaobilaženje ograničenja ili zabrana iz točke (a) podtočke ii. u mjeri u kojoj je to u skladu s pravom te treće zemlje.

    2.   Ako nije moguće dobiti suglasnost iz stavka 1. točke (c), kreditne i financijske institucije poduzimaju dodatne mjere te svoje standardne mjere za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma kako bi upravljale rizikom. Te dodatne mjere uključuju dodatnu mjeru iz članka 8. točke (a) ili (c). Ako je rizik od pranja novca i financiranja terorizma dostatan za poduzimanje dodatnih mjera, kreditne i financijske institucije primjenjuju najmanje još jednu dodatnu mjeru iz članka 8. točaka od (a) do (c).

    3.   Ako kreditna ili financijska institucija ne može djelotvorno upravljati rizikom od pranja novca i financiranja terorizma primjenom mjera iz stavaka 1. i 2., mora obustaviti dio poslovanja ili cijelo poslovanje svoje podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji.

    4.   Kreditne i financijske institucije utvrđuju opseg dodatnih mjera iz stavaka 2. i 3. na temelju procjene rizika i moraju moći svojem nadležnom tijelu dokazati da je opseg dodatnih mjera primjeren s obzirom na rizik od pranja novca i financiranja terorizma.

    Članak 5.

    Objavljivanje informacija o sumnjivim transakcijama

    1.   Ako je pravom treće zemlje zabranjena ili ograničena razmjena informacija iz članka 33. stavka 1. Direktive (EU) 2015/849 koju obavljaju podružnice i društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji s drugim subjektima u grupi, kreditne i financijske institucije moraju učiniti barem sljedeće:

    (a)

    bez odgode obavijestiti nadležno tijelo matične države članice najkasnije 28 dana nakon utvrđivanja treće zemlje o sljedećem:

    i.

    imenu predmetne treće zemlje;

    ii.

    načinu na koji se provedbom prava te treće zemlje zabranjuje ili ograničava razmjena ili obrada sadržaja informacija iz članka 33. stavka 1. Direktive (EU) 2015/849 koje je utvrdila podružnica ili društvo kći u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji s drugim subjektima u grupi;

    (b)

    od podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu zatražiti dostavljanje relevantnih informacija višem rukovodstvu kreditne ili financijske institucije kako bi mogli procijeniti rizik od pranja novca i financiranja terorizma povezan s poslovanjem te podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu te utjecaj koji to ima na grupu, kao što su:

    i.

    broj sumnjivih transakcija prijavljenih u određenom razdoblju;

    ii.

    zbirni statistički podaci koji daju pregled okolnosti koje su dovele do sumnje.

    2.   Kreditne i financijske institucije poduzimaju dodatne mjere te svoje standardne mjere za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma, kao i mjere iz stavka 1., kako bi upravljale rizikom.

    Te dodatne mjere uključuju najmanje jednu dodatnu mjeru iz članka 8. točaka od (a) do (c) i od (g) do (i).

    3.   Ako kreditne i financijske institucije ne mogu djelotvorno upravljati rizikom od pranja novca i financiranja terorizma primjenom mjera iz stavaka 1. i 2., moraju obustaviti dio poslovanja ili cijelo poslovanje svoje podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji.

    4.   Kreditne i financijske institucije utvrđuju opseg dodatnih mjera iz stavaka 2. i 3. na temelju procjene rizika i moraju moći svojem nadležnom tijelu dokazati da je opseg dodatnih mjera primjeren s obzirom na rizik od pranja novca i financiranja terorizma.

    Članak 6.

    Prijenos podataka o strankama državama članicama

    Ako je pravom treće zemlje zabranjen ili ograničen prijenos podataka o strankama podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji nekoj državi članici u svrhu nadzora radi sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma, kreditne i financijske institucije moraju učiniti barem sljedeće:

    (a)

    bez odgode obavijestiti nadležno tijelo matične države članice najkasnije 28 kalendarskih dana nakon utvrđivanja treće zemlje o sljedećem:

    i.

    imenu predmetne treće zemlje;

    ii.

    načinu na koji se provedbom prava te treće zemlje zabranjuje ili ograničava prijenos podataka o strankama u svrhu nadzora radi sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma;

    (b)

    provesti pojačana preispitivanja, uključujući, ako je to razmjerno riziku od pranja novca i financiranja terorizma povezanom s poslovanjem podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, provjere na licu mjesta ili neovisne revizije, kako bi se uvjerile da podružnica ili društvo kći u većinskom vlasništvu djelotvorno provodi politike i postupke na razini grupe te primjereno utvrđuje i procjenjuje rizike od pranja novca i financiranja terorizma i upravlja tim rizicima;

    (c)

    na zahtjev dostaviti rezultate preispitivanja iz točke (b) nadležnom tijelu matične države članice;

    (d)

    od podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji zatražiti redovno dostavljanje relevantnih informacija višem rukovodstvu kreditne ili financijske institucije, uključujući barem sljedeće:

    i.

    broj visokorizičnih stranaka i zbirne statističke podatke koji daju pregled razloga iz kojih je neka stranka klasificirana kao visokorizična, npr. status politički izložene osobe;

    ii.

    broj utvrđenih i prijavljenih sumnjivih transakcija i zbirne statističke podatke koji daju pregled okolnosti zbog kojih je došlo do sumnje;

    (e)

    na zahtjev dostaviti informacije iz točke (d) nadležnom tijelu matične države članice.

    Članak 7.

    Vođenje evidencije

    1.   Ako je pravom treće zemlje zabranjena ili ograničena primjena mjera za vođenje evidencije jednakovrijednih mjerama iz poglavlja V. Direktive (EU) 2015/849, kreditne i financijske institucije moraju učiniti barem sljedeće:

    (a)

    bez odgode obavijestiti nadležno tijelo matične države članice najkasnije 28 dana nakon utvrđivanja treće zemlje o sljedećem:

    i.

    imenu predmetne treće zemlje;

    ii.

    načinu na koji se provedbom prava te treće zemlje zabranjuje ili ograničava primjena mjera za vođenje evidencije jednakovrijednih mjerama iz Direktive (EU) 2015/849;

    (b)

    utvrditi može li se suglasnost stranke i, ako je primjenjivo, njezina stvarnog vlasnika, primijeniti za zakonito zaobilaženje ograničenja ili zabrana iz točke (a) podtočke ii.;

    (c)

    osigurati da njihove podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu koje imaju poslovni nastan u toj trećoj zemlji od stranaka i, ako je primjenjivo, stvarnih vlasnika stranaka, zatraže suglasnost za zaobilaženje ograničenja ili zabrana iz točke (a) podtočke ii. u mjeri u kojoj je to u skladu s pravom te treće zemlje.

    2.   Ako nije moguće dobiti suglasnost iz stavka 1. točke (c), kreditne i financijske institucije poduzimaju dodatne mjere te svoje standardne mjere za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma, kao i mjere iz stavka 1., kako bi upravljale rizikom. Te dodatne mjere uključuju najmanje jednu dodatnu mjeru iz članka 8. točaka od (a) do (c) i točke (j).

    3.   Kreditne i financijske institucije utvrđuju opseg dodatnih mjera iz stavka 2. na temelju procjene rizika i moraju moći svojem nadležnom tijelu dokazati da je opseg dodatnih mjera primjeren s obzirom na rizik od pranja novca i financiranja terorizma.

    Članak 8.

    Dodatne mjere

    Kreditne i financijske institucije poduzimaju sljedeće dodatne mjere u skladu s člankom 3. stavkom 2., člankom 4. stavkom 2., člankom 5. stavkom 2., odnosno člankom 7. stavkom 2.:

    (a)

    osiguravaju da njihove podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji ograniče prirodu i vrstu financijskih proizvoda i usluga koje podružnica ili društvo kći u većinskom vlasništvu u trećoj zemlji pruža onima koji predstavljaju neznatan rizik od pranja novca i financiranja terorizma i imaju slab utjecaj na izloženost riziku grupe;

    (b)

    osiguravaju da se drugi subjekti iste grupe ne oslanjaju na mjere dubinske analize stranaka koje je provela podružnica ili društvo kći u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, nego da provedu dubinsku analizu svake stranke podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koja želi primati proizvode ili usluge od tih drugih subjekata iste grupe čak i ako su ispunjeni uvjeti iz članka 28. Direktive (EU) 2015/849;

    (c)

    provode pojačana preispitivanja, uključujući, ako je to razmjerno riziku od pranja novca i financiranja terorizma povezanom s poslovanjem podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, provjere na licu mjesta ili neovisne revizije, kako bi se uvjerile da podružnica ili društvo kći u većinskom vlasništvu djelotvorno utvrđuje i procjenjuje rizike od pranja novca i financiranja terorizma i upravlja tim rizicima;

    (d)

    osiguravaju da njihove podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji imaju odobrenje višeg rukovodstva kreditne ili financijske institucije za uspostavu i održavanje rizičnijih poslovnih odnosa ili za provođenje rizičnije povremene transakcije;

    (e)

    osiguravaju da njihove podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji utvrde izvor i, ako je primjenjivo, odredište sredstava koja će se koristiti u poslovnom odnosu ili povremenoj transakciji;

    (f)

    osiguravaju da njihove podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji provode pojačano kontinuirano praćenje poslovnog odnosa uključujući pojačano praćenje transakcija, sve dok podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu ne budu opravdano uvjerene da razumiju rizik od pranja novca i financiranja terorizma povezan s tim poslovnim odnosom;

    (g)

    osiguravaju da njihove podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji s kreditnom ili financijskom institucijom podijele temeljnu informaciju iz prijave sumnjive transakcije koja je dovela do saznanja, sumnje ili opravdanog razloga za sumnju da se pokušalo provesti ili provelo pranje novca i financiranje terorizma, kao što su činjenice, transakcije, okolnosti i dokumenti na kojima se sumnje temelje, uključujući osobne podatke u mjeri u kojoj je to moguće na temelju prava treće zemlje;

    (h)

    provode pojačano kontinuirano praćenje svake stranke i, ako je primjenjivo, stvarnog vlasnika stranke podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji za koje se zna da su bili predmetom prijave sumnjive transakcije koju su dostavili drugi subjekti iste grupe;

    (i)

    osiguravaju da njihove podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji imaju uspostavljene učinkovite sustave i kontrole za utvrđivanje i prijavljivanje sumnjivih transakcija;

    (j)

    osiguravaju da njihove podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji ažuriraju i čuvaju na sigurnom mjestu profil rizika i informacije iz dubinske analize povezane sa strankom podružnice ili društva kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koliko je to pravno moguće, a u svakom slučaju tijekom trajanja poslovnog odnosa.

    Članak 9.

    Stupanje na snagu

    Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

    Primjenjuje se od 3. rujna 2019.

    Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

    Sastavljeno u Bruxellesu 31. siječnja 2019.

    Za Komisiju

    Predsjednik

    Jean-Claude JUNCKER


    (1)  SL L 141, 5.6.2015., str. 73.

    (2)  Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

    (3)  Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 48.).

    (4)  Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).


    Top