19.12.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 338/1

(1)

Uredbom (EU) 2016/1036 (2) Europski parlament i Vijeće donijeli su zajednička pravila za zaštitu od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu države članice Unije.

(2)

Članak 2. stavak 7. Uredbe (EU) 2016/1036 predstavlja temelj za određivanje uobičajene vrijednosti u slučaju uvoza iz zemalja bez tržišnoga gospodarstva. S obzirom na događanja u određenim zemljama primjereno je da se uobičajena vrijednost određuje na temelju Uredbe (EU) 2016/1036 kako je izmijenjena ovom Uredbom, s učinkom od 20. prosinca 2017. Za one zemlje koje na dan pokretanja ispitnog postupka nisu članice Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i navedene su u Prilogu I. Uredbi (EU) 2015/755 Europskog Parlamenta i Vijeća (3) uobičajena vrijednost trebala bi se odrediti u skladu s posebnom metodologijom osmišljenom za te zemlje. Ovom Uredbom ne dovodi se u pitanje utvrđivanje činjenice je li određena članica WTO-a zemlja tržišnoga gospodarstva ili nije, niti se dovode u pitanje uvjeti iz protokola i drugih instrumenata u skladu s kojima su zemlje pristupile Sporazumu iz Marakeša o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije od 15. travnja 1994. (4).

(3)

S obzirom na iskustvo iz prijašnjih postupaka primjereno je pojasniti okolnosti u kojima se može smatrati da postoje znatni poremećaji kojima se u velikoj mjeri utječe na sile slobodnog tržišta. Osobito, primjereno je pojasniti da se može smatrati da takav slučaj postoji ako prijavljene cijene ili troškovi, uključujući troškove sirovina i energije, nisu rezultat sila slobodnog tržišta jer na njih utječu znatne državne intervencije. Nadalje je primjereno pojasniti da bi pri procjeni postojanja znatnih poremećaja u obzir trebalo uzeti, među ostalim, mogući učinak jednog ili više sljedećih elemenata: na dotičnom tržištu u znatnoj mjeri djeluju poduzeća koja su u vlasništvu, pod kontrolom ili političkim nadzorom ili usmjerenjem vlasti zemlje izvoznice; prisutnost države u poduzećima zbog koje država može utjecati na cijene ili troškove; javne politike ili mjere kojima se diskriminira u korist domaćih dobavljača ili se na drugi način utječe na sile slobodnog tržišta; nepostojanje, diskriminatorna primjena ili neodgovarajuće izvršavanje zakonodavstva o stečaju, trgovačkim društvima ili o vlasništvu; poremećaji u području troškova plaća; pristup financijskim sredstvima odobravaju institucije koje provode ciljeve javnih politika ili na drugi način ne djeluju neovisno o državi.

(4)

Komisija bi trebala izrađivati, stavljati na raspolaganje javnosti i redovito ažurirati izvješća o znatnim poremećajima koji bi mogli dovesti do pokretanja antidampinških ispitnih postupaka te u njima opisati okolnosti na tržištu u vezi s tim slučajevima u određenoj zemlji ili u određenom sektoru. Takva izvješća i dokazi na kojima se ona temelje trebali bi biti dio dosjea ispitnih postupaka koji se odnose na tu zemlju ili sektor. U takvim ispitnim postupcima, zainteresirane stranke trebale bi imati dovoljno prilika za iznošenje primjedbi na izvješća i dokaze na kojima se ona temelje. Pri procjeni postojanja znatnih poremećaja trebalo bi, kada je to primjereno, uzeti u obzir relevantne međunarodne standarde, uključujući temeljne konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO), kao i relevantne multilateralne konvencije u području okoliša.

(5)

Troškovi se obično izračunavaju na temelju evidencije izvoznika i proizvođača nad kojim se provodi ispitni postupak. Međutim, ako postoje izravni ili neizravni znatni poremećaji u zemlji izvoznici zbog kojih su troškovi iz evidencije dotične stranke umjetno niski, takvi se troškovi mogu prilagoditi ili utvrditi na razumnoj osnovi, uključujući informacije s drugih reprezentativnih tržišta ili koje proizlaze iz međunarodnih cijena ili referentnih vrijednosti. Mogu se koristiti i domaći troškovi, ali samo u onoj mjeri u kojoj je sa sigurnošću, na temelju točnih i odgovarajućih dokaza, utvrđeno da oni nisu narušeni.

(6)

Kada se podaci prikupljaju u reprezentativnim zemljama, a Komisija mora utvrditi je li razina socijalne zaštite i zaštite okoliša u tim zemljama zadovoljavajuća, nužno je da Komisija ispita poštuju li se u tim zemljama temeljne konvencije ILO-a i relevantne multilateralne konvencije u području okoliša.

(7)

Ako je dio troškova nekog izvoznika i proizvođača narušen, što se odnosi i na slučajeve kada određeni faktor proizvodnje potječe iz više izvora, taj bi dio troškova trebalo zamijeniti nenarušenim troškovima. S obzirom na iskustvo iz prijašnjih postupaka, primjereno je dodatno pojasniti da bi se, u svrhu utvrđivanja postojanja znatnih poremećaja u trećoj zemlji, u obzir trebali uzeti svi relevantni dokazi o okolnostima koje prevladavaju na domaćem tržištu izvoznika i proizvođača iz te zemlje koji su dio dosjea i na koje su zainteresirane strane imale priliku iznijeti primjedbe, što podrazumijeva da se tim izvoznicima i proizvođačima pruži prilika da nedvojbeno dokažu da njihovi domaći troškovi nisu narušeni. Ti dokazi uključuju i relevantna izvješća, ako su ona dostupna. Naznake o postojanju znatnih poremećaja mogu predstaviti i svi relevantni dionici, uključujući industrijski sektor i sindikate iz Unije. Prilikom donošenja odluke o pripremi ili ažuriranju dotičnih izvješća trebalo bi voditi računa o tim naznakama i o tome da se uporabom antidampinškog instrumenta dodatno ne optereti industrija Unije, uzimajući posebno u obzir gospodarske i trgovinske specifičnosti malih i srednjih poduzeća.

(8)

Na metodologiju primijenjenu u inicijalnom ispitnom postupku i onu koja se treba primijeniti u ispitnom postupku revizije primjenjuje se članak 11. stavak 9. Uredbe (EU) 2016/1036. U tom kontekstu primjereno je pojasniti da bi se pri ispitivanju postoji li naznaka da su se okolnosti promijenile trebali u obzir uzeti svi relevantni dokazi koji su dio dosjea i na koje su zainteresirane strane imale priliku iznijeti primjedbe, uključujući relevantna izvješća u vezi s okolnostima koje prevladavaju na domaćem tržištu izvoznika i proizvođača te dokaze na kojima se ona temelje.

(9)

U nedostatku drugih posebnih prijelaznih pravila kojima se uređuje to pitanje, primjereno je predvidjeti primjenu ove Uredbe na sve odluke o pokretanju postupaka i na sve postupke, uključujući inicijalne ispitne postupke i ispitne postupke revizije pokrenute 20. prosinca 2017. ili nakon tog dana, podložno članku 11. stavku 9. Uredbe (EU) 2016/1036. Nadalje, posebnim prijelaznim pravilom za već postojeće mjere i uzimajući u obzir nepostojanje drugih posebnih prijelaznih pravila kojima se uređuje to pitanje, u slučaju prijelaza s uobičajene vrijednosti izračunane na temelju članka 2. stavka 7. Uredbe (EU) 2016/1036 na uobičajenu vrijednost izračunanu u skladu s metodologijom utvrđenom u Uredbi (EU) 2016/1036 kako je izmijenjena ovom Uredbom, izvorna metodologija trebala bi se nastaviti primjenjivati sve do pokretanja prve revizije zbog predstojećeg isteka mjera nakon tog prijelaza. S ciljem smanjivanja rizika izbjegavanja odredbi iz ove Uredbe isti bi se pristup trebao primjenjivati u pogledu revizija koje se provode na temelju članka 11. stavka 4. Uredbe (EU) 2016/1036. Isto je tako primjereno podsjetiti da prijelaz s uobičajene vrijednosti izračunane na temelju članka 2. stavka 7. na uobičajenu vrijednost izračunanu u skladu s metodologijom utvrđenom u Uredbi (EU) 2016/1036 kako je izmijenjena ovom Uredbom, sam po sebi ne bi bio dostatan dokaz u smislu članka 11. stavka 3. Uredbe (EU) 2016/1036. Takvim prijelaznim pravilima trebala bi se ispuniti pravna praznina zbog koje bi u suprotnom moglo doći do pravne nesigurnosti, zainteresiranim strankama trebale bi se pružiti razumne mogućnosti za prilagodbu situaciji koja nastaje istekom starih pravila i stupanjem na snagu novih pravila te bi se trebala olakšati učinkovita, pravilna i pravedna primjena Uredbe (EU) 2016/1036.

(10)

Uredbom (EU) 2016/1037 (5), Europski parlament i Vijeće donijeli su zajednička pravila za zaštitu od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu države članice Unije. Iskustvo je pokazalo da se stvarni razmjeri subvencioniranja obično otkriju tijekom odgovarajućeg ispitnog postupka. Osobito, često se otkrije da ispitani izvoznici imaju koristi od subvencija, za čije se postojanje objektivno nije moglo znati prije provođenja ispitnog postupka. Primjereno je pojasniti da bi, ako se te subvencije otkriju tijekom ispitnog postupka ili revizije, Komisija trebala ponuditi dodatno savjetovanje dotičnoj zemlji podrijetla i/ili izvoza u pogledu subvencija utvrđenih tijekom ispitnog postupka. U nedostatku posebnog prijelaznog pravila kojim se uređuje to pitanje, primjereno je predvidjeti primjenu ove Uredbe na sve odluke o pokretanju postupaka i na sve postupke, uključujući inicijalne ispitne postupke i ispitne postupke revizije pokrenute 20. prosinca 2017. ili nakon tog dana.

(11)

Uredbu (EU) 2016/1036 i Uredbu (EU) 2016/1037 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

U članak 2. umeće se sljedeći stavak:

2.

U članku 2. stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„7.   U slučaju uvoza iz zemalja koje na dan pokretanja ispitnog postupka nisu članice WTO-a i navedene su u Prilogu I. Uredbi (EU) 2015/755 Europskog parlamenta i Vijeća (*1) uobičajena vrijednost određuje se na temelju cijene ili izračunane vrijednosti u nekoj odgovarajućoj reprezentativnoj zemlji, odnosno cijene iz te treće zemlje u druge zemlje, uključujući Uniju, ili ako to nije moguće, na nekoj drugoj razumnoj osnovi, uključujući stvarno plaćenu ili naplativu cijenu u Uniji za istovjetan proizvod, odgovarajuće prilagođenu, ako je potrebno, kako bi uključivala razumnu profitnu maržu.

Odgovarajuća reprezentativna zemlja odabire se na razuman način, pri čemu se u obzir uzimaju sve pouzdane informacije dostupne u trenutku odabira, a posebno suradnja s barem jednim izvoznikom i proizvođačem iz te zemlje. Ako postoji više takvih reprezentativnih zemalja, prednost se, ako je to moguće, daje zemljama s odgovarajućom razinom socijalne zaštite i zaštite okoliša. Vodi se računa i o rokovima. Prema potrebi koristi se odgovarajuća reprezentativna zemlja koja podliježe istom ispitnom postupku.

Stranke u ispitnom postupku obavješćuju se odmah nakon njegova pokretanja o odabranoj zemlji te im se daje 10 dana za iznošenje primjedbi.

(*1)  Uredba (EU) 2015/755 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o zajedničkim pravilima za uvoz iz određenih trećih zemalja (SL L 123, 19.5.2015., str. 33.).”"

3.

U članku 11. stavku 3. dodaje se sljedeći podstavak:

„Ako se postojeće antidampinške mjere temelje na uobičajenoj vrijednosti izračunanoj na temelju članka 2. stavka 7. u obliku u kojem je bio na snazi 19. prosinca 2017., metodologija utvrđena u članku 2. stavcima od 1. do 6.a zamjenjuje izvornu metodologiju koja se koristila za određivanje uobičajene vrijednosti tek od dana kada je pokrenuta prva revizija zbog predstojećeg isteka tih mjera nakon 19. prosinca 2017. U skladu s člankom 11. stavkom 2. te mjere ostaju na snazi do završetka revizije.”.

4.

U članak 11. stavak 4. umeće se sljedeći podstavak:

„Ako se postojeće antidampinške mjere temelje na uobičajenoj vrijednosti izračunanoj na temelju članka 2. stavka 7. u obliku u kojem je bio na snazi 19. prosinca 2017., metodologija utvrđena u članku 2. stavcima od 1. do 6.a zamjenjuje izvornu metodologiju koja se koristila za određivanje uobičajene vrijednosti tek nakon dana kada je pokrenuta prva revizija zbog predstojećeg isteka mjera nakon 20. prosinca 2017. U skladu s člankom 11. stavkom 2. te mjere ostaju na snazi do završetka revizije.”.

5.

U članak 11. stavak 9. umeće se sljedeći podstavak:

„U odnosu na okolnosti relevantne za određivanje uobičajene vrijednosti na temelju članka 2. u obzir se uzimaju svi relevantni dokazi koji su dio dosjea i na koje su zainteresirane strane imale priliku iznijeti primjedbe, uključujući relevantna izvješća u vezi s okolnostima koje prevladavaju na domaćem tržištu izvoznika i proizvođača te dokaze na kojima se ona temelje.”.

6.

Članak 23. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 23.

Izvješćivanje i informiranje

1.   Komisija, uzimajući u obzir zaštitu povjerljivih informacija u smislu članka 19., Europskom parlamentu i Vijeću podnosi godišnje izvješće o primjeni i provedbi ove Uredbe. To izvješće uključuje informacije o primjeni privremenih i konačnih mjera, završetku ispitnih postupaka bez donošenja mjera, ponovljenim ispitnim postupcima, revizijama, znatnim poremećajima i posjetima radi provjere te aktivnostima raznih tijela odgovornih za praćenje provedbe ove Uredbe i ispunjenje obveza koje iz nje proizlaze.

2.   Europski parlament može pozvati Komisiju na ad hoc sastanak svog nadležnog odbora kako bi ona izložila i objasnila eventualne probleme povezane s provedbom ove Uredbe. Parlament također, među ostalim i na temelju izvješća iz stavka 1. te izlaganja i objašnjenja iz ovog stavka, Komisiji može dostaviti sva relevantna razmatranja i činjenice.

3.   Najkasnije šest mjeseci nakon podnošenja izvješća Europskom parlamentu i Vijeću, Komisija izvješće stavlja na raspolaganje javnosti.”.