10.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 64/72

(1)

Komisija je 23. ožujka 2006. donijela Uredbu (EZ) br. 553/2006 o uvođenju privremenih antidampinških mjera na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože („obuća”) podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK” ili „Kina”) i Vijetnama (2) („Privremena uredba”).

(2)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1472/2006 (3) uvelo konačne antidampinške pristojbe u rasponu od 9,7 % do 16,5 % na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Vijetnama i NRK-a na dvije godine („Uredba (EZ) br. 1472/2006” ili „Sporna uredba”).

(3)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 388/2008 (4) proširilo konačne antidampinške mjere na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz NRK-a na uvoz koji se otprema iz Posebnog upravnog područja Makaa („PUP”), bez obzira na to je li prijavljena kao proizvod podrijetlom iz Posebnog upravnog područja Makaa.

(4)

Vijeće je nakon revizije zbog predstojećeg isteka mjera pokrenute 3. listopada 2008. (5) dodatno produžilo te antidampinške mjere za 15 mjeseci Provedbenom uredbom (EU) br. 1294/2009 (6), tj. do 31. ožujka 2011., kad su mjere istekle („Provedbena uredba (EU) br. 1294/2009”).

(5)

Društva Brosmann Footwear (HK) Ltd, Seasonable Footwear (Zhongshan) Ltd, Lung Pao Footwear (Guangzhou) Ltd i Risen Footwear (HK) Co. Ltd te Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd („podnositelji zahtjeva”) osporila su Spornu uredbu pred Prvostupanjskim sudom (sada: Opći sud). Opći sud odbacio je ta osporavanja presudama od 4. ožujka 2010. u predmetu T-401/06 Brosmann Footwear (HK) i ostali protiv Vijeća i od 4. ožujka 2010. u spojenim predmetima T-407/06 i T-408/06 Zhejiang Aokang Shoes i Wenzhou Taima Shoes protiv Vijeća.

(6)

Podnositelji zahtjeva uložili su žalbe na te presude. U svojim presudama od 2. veljače 2012. u predmetu C-249/10 P Brosmann Footwear (HK) i ostali protiv Vijeća i od 15. studenoga 2012. u predmetu C-247/10 P Zhejiang Aokang Shoes protiv Vijeća („presude Brosmann i Aokang”) Sud je ukinuo te presude. Smatrao je da je Opći sud povrijedio pravo tako što je smatrao da Komisija ne treba ispitati zahtjeve za tretman tržišnoga gospodarstva („MET”) prema članku 2. stavku 7. točkama (b) i (c) Osnovne uredbe primljene od trgovaca koji nisu u uzorku (točka 36. presude u predmetu C-249/10 P i točke 29. i 32. presude u predmetu C-247/10 P).

(7)

Sud je zatim dao vlastitu presudu u pogledu tog pitanja. Presudio je sljedeće: „Komisija je trebala ispitati potkrijepljene zahtjeve koje su joj dostavili žalitelji na temelju članka 2. stavka 7. točaka (b) i (c) Osnovne uredbe za potrebe zahtijevanja MET-a u kontekstu antidampinškog postupka [koji je] predmet Sporne uredbe. Zatim se mora utvrditi da se ne može isključiti mogućnost da bi posljedica takvog ispitivanja bilo uvođenje konačne antidampinške pristojbe žaliteljima različite od pristojbe od 16,5 % koja se na njih primjenjuje na temelju članka 1. stavka 3. Sporne uredbe. Iz te je odredbe očito da je konačna antidampinška pristojba od 9,7 % uvedena za jedinog kineskog trgovca u uzorku kojem je dodijeljen MET. Kako je iz prethodne točke 38. očito da je Komisija utvrdila da su uvjeti tržišnog gospodarstva vrijedili i za žalitelje, i žalitelji su trebali ostvariti korist od iste te stope ako izračun pojedinačne dampinške marže nije bio moguć.” (točka 42. presude u predmetu C-249/10 P i točka 36. presude u predmetu C-247/10 P).

(8)

Stoga je Sud poništio Spornu uredbu u dijelu u kojem se odnosi na predmetne podnositelje zahtjeva.

(9)

U listopadu 2013. Komisija je u obavijesti objavljenoj u Službenom listu Europske unije  (7) najavila da je odlučila nastaviti antidampinški postupak upravo u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti i ispitati jesu li za podnositelje zahtjeva u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005. prevladavali uvjeti tržišnoga gospodarstva. U toj su obavijesti zainteresirane strane pozvane da se jave i iznesu svoje stavove.

(10)

Vijeće je u ožujku 2014. Provedbenom odlukom 2014/149/EU (8) odbilo prijedlog Komisije o donošenju provedbene uredbe Vijeća o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na određenu obuću s gornjim dijelovima od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine koju su proizvela društva Brosmann Footwear (HK) Ltd, Seasonable Footwear (Zhongshan) Ltd, Lung Pao Footwear (Guangzhou) Ltd, Risen Footwear (HK) Co. Ltd i Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd i prekinulo postupak u pogledu tih proizvođača. Stajalište Vijeća bilo je da su uvoznici koji su kupili cipele od tih proizvođača izvoznika, kojima su nadležna nacionalna tijela nadoknadila relevantne carinske pristojbe na temelju članka 236. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/1992 (9) („Carinski zakonik Zajednice”), imali legitimna očekivanja na temelju članka 1. stavka 4. Sporne uredbe, zbog koje su odredbe Carinskog zakonika Zajednice, a posebno njegov članak 221., postale primjenjive na naplatu pristojbi.

(11)

Tri su uvoznika predmetnog proizvoda, C&J Clark International Ltd („Clark”), Puma SE („Puma”) i Timberland Europe B.V. („Timberland”) („predmetni uvoznici”), osporavala antidampinške mjere na uvoz određene obuće iz Kine i Vijetnama pozivajući se pred svojim nacionalnim sudovima na sudsku praksu navedenu u uvodnim izjavama (5) do (7), koji su predmete uputili Sudu na odluku o prethodnom pitanju.

(12)

Dana 4. veljače 2016. u spojenim predmetima C-659/13 C & J Clark International Limited i C-34/14 Puma SE (10) Sud je Uredbu (EZ) br. 1472/2006 i Provedbenu uredbu (EU) br. 1294/2009 proglasio nevaljanima u dijelu u kojem Europska komisija nije ispitala zahtjeve za MET i individualni tretman („IT”) koje su podnijeli proizvođači izvoznici iz NRK-a i Vijetnama koji nisu uključeni u uzorak („presude”), što je protivno zahtjevima utvrđenima u članku 2. stavku 7. točki (b) i članku 9. stavku 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 384/96 (11).

(13)

U pogledu predmeta C-571/14, Timberland Europe, Sud je 11. travnja 2016. odlučio obrisati taj predmet iz registra na zahtjev nacionalnog suda koji mu ga je uputio.

(14)

U članku 266. UFEU-a propisuje se da institucije moraju poduzeti potrebne mjere kako bi postupile u skladu s presudama Suda. U slučaju poništenja akta koji su donijele institucije u kontekstu administrativnog postupka, kao što je antidamping, usklađenost s presudom Suda sastoji se od zamjene poništenog akta novim aktom, iz kojeg je izbačena nezakonitost koju je utvrdio Sud (12).

(15)

Prema sudskoj praksi Suda postupak za zamjenu poništenog akta može se nastaviti u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti (13). Pod time se posebno razumijeva da, ako se poništi akt kojim se zaključuje neki administrativni postupak, to poništenje ne utječe nužno na pripremne akte kao što je pokretanje antidampinškog postupka. Ako se uredba kojom se uvode konačne antidampinške mjere poništi, to znači da je nakon poništenja taj antidampinški postupak i dalje otvoren jer akt kojim se taj antidampinški postupak zaključuje više nije dio pravnog poretka Unije (14), osim ako je do nezakonitosti došlo u fazi pokretanja postupka.

(16)

Osim činjenice da institucije nisu ispitale zahtjeve za MET i IT koje su podnijeli proizvođači izvoznici u NRK-u i Vijetnamu koji nisu uključeni u uzorak, svi ostali nalazi iz Uredbe (EZ) br. 1472/2006 i Provedbene uredbe (EU) br. 1294/2009 i dalje su valjani.

(17)

U ovom je predmetu do nezakonitosti došlo nakon pokretanja postupka. Stoga je Komisija odlučila nastaviti trenutačni antidampinški postupak koji je još bio otvoren nakon donošenja presuda u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti i ispitati jesu li za predmetne proizvođače izvoznike u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005., a to je bilo razdoblje ispitnog postupka („ispitni postupak”), prevladavali uvjeti tržišnoga gospodarstva. Komisija je isto tako, prema potrebi, ispitala ispunjavaju li predmetni proizvođači izvoznici uvjete za IT u skladu s člankom 9. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1225/2009 (15) („Osnovna uredba prije izmjena”) (16).

(18)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/1395 (17) Komisija je ponovno uvela konačnu antidampinšku pristojbu i konačno naplatila privremenu pristojbu uvedenu na uvoz društava Clark i Puma određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz NRK-a koju je proizvelo trinaest kineskih proizvođača izvoznika koji su podnijeli zahtjeve za MET i IT, ali nisu bili uključeni u uzorak.

(19)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/1647 (18) Komisija je ponovno uvela konačnu antidampinšku pristojbu i konačno naplatila privremenu pristojbu uvedenu na uvoz društava Clark, Puma i Timberland određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Vijetnama koju su proizveli određeni vijetnamski proizvođači izvoznici koji su podnijeli zahtjeve za MET i IT, ali nisu bili uključeni u uzorak.

(20)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/1731 (19) Komisija je ponovno uvela konačnu antidampinšku pristojbu i konačno naplatila privremenu pristojbu uvedenu na uvoz društava Puma i Timberland određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine koju je proizvelo društvo General Footwear Ltd i određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz VIjetnama koju su proizvela društva Diamond Vietnam Co. Ltd i Ty Hung Footgearmex/Footwear Co. Ltd („Ty Hung Co. Ltd”) koja su podnijela zahtjeve za MET i IT u početnom ispitnom postupku, ali nisu bila uključena u uzorak.

(21)

Puma i Timberland pred Općim su sudom u predmetima T-781/16 Puma i ostali protiv Komisije i T-782/16 Timberland Europe protiv Komisije doveli u pitanje valjanost provedbenih uredbi (EU) 2016/1395, (EU) 2016/1647 i (EU) 2016/1731. Nadalje, i Clark je pred Općim sudom doveo u pitanje valjanost Provedbene uredbe (EU) 2016/1395 u predmetima T-790/16 C & J Clark International protiv Komisije i T-861/16 C & J Clark International protiv Komisije.

(22)

U cilju provedbe presude u spojenim predmetima C-659/13 C & J Clark International Limited i C-34/14 Puma SE iz uvodne izjave (12) Komisija je donijela Provedbenu uredbu (EU) 2016/223 (20). U članku 1. te Uredbe Komisija je uputila nacionalna carinska tijela da joj proslijede sve zahtjeve uvoznika za povrat konačnih antidampinških pristojbi plaćenih na uvoz obuće podrijetlom iz Kine i Vijetnama podnesene na temelju članka 236. Carinskog zakonika Zajednice i na temelju činjenice da je proizvođač izvoznik koji nije uključen u uzorak zatražio MET ili IT tijekom početnog ispitnog postupka, što je dovelo do uvođenja konačnih mjera na temelju Uredbe (EZ) br. 1472/2006 („početni ispitni postupak”). Komisija će ocijeniti relevantne zahtjeve za MET ili IT i ponovno uvesti odgovarajuću stopu pristojbe. Na temelju toga bi nacionalna carinska tijela trebala naknadno donijeti odluku o zahtjevu za povrat i otpust antidampinških pristojbi.

(23)

Valjanost Provedbene uredbe (EU) 2016/223 predmet je zahtjeva za donošenje odluke o prethodnom pitanju koji je 9. svibnja 2016. podnijelo društvo Finanzgericht Düsseldorf (predmet C-256/16 Deichmann). Taj je zahtjev za donošenje odluke o prethodnom pitanju podnesen u okviru spora između njemačkog uvoznika obuće Deichmann i relevantnog nacionalnog carinskog tijela Hauptzollamt Duisburg. Spor se odnosi na povrat antidampinških pristojbi koje je društvo Deichmann platilo na uvoz obuće od, među ostalim, kineskog dobavljača Chengdu Sunshine Shoes Co. Ltd, koji je podnio zahtjev za MET i IT, a nije uključen u uzorak. Drugi zahtjev za donošenje odluke o prethodnom pitanju valjanosti Provedbene uredbe (EU) 2016/223 podnio je 28. studenoga 2016. First-tier Tribunal (Tax Chamber) – Ujedinjena Kraljevina (Predmet C-612/16 C & J Clark International).

(24)

Nadalje, nakon obavijesti francuskih carinskih tijela u skladu s člankom 1. Provedbene Uredbe (EU) 2016/223 Komisija je analizirala zahtjeve za MET/IT triju kineskih proizvođača izvoznika Chengdu Sunshine Shoes Co. Ltd, Foshan Nanhai Shyang Yuu Footwear Ltd i Fujian Sunshine Footwear Co. Ltd.

(25)

Kao rezultat navedenog, Provedbenom uredbom (EU) 2016/2257 (21) Komisija je ponovno uvela konačnu antidampinšku pristojbu i konačno naplatila privremenu pristojbu uvedenu na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine koju proizvode tri proizvođača izvoznika koji su podnijeli zahtjeve za MET i IT, ali nisu bili uključeni u uzorak.

(26)

U skladu s člankom 1. Provedbene uredbe (EU) 2016/223 carinska tijela Ujedinjene Kraljevine 12. srpnja 2016. obavijestila su Komisiju o zahtjevima za povrat koje su predali uvoznici u Uniju i dostavila popratne dokumente.

(27)

U skladu s člankom 1. Provedbene uredbe (EU) 2016/223 belgijska carinska tijela 13. srpnja 2016. obavijestila su Komisiju o zahtjevima za povrat koje su predali uvoznici u Uniju i dostavila popratne dokumente.

(28)

U skladu s člankom 1. Provedbene uredbe (EU) 2016/223 švedska carinska tijela 26. srpnja 2016. obavijestila su Komisiju o zahtjevima za povrat koje su predali uvoznici u Uniju i dostavila popratne dokumente.

(29)

U tim je obavijestima, koje su predmet ove Uredbe, navedeno ukupno 246 društava kao dobavljači iz Kine i Vijetnama.

(30)

Za velik broj tih društava (168 društava navedenih u Prilogu III. ovoj Uredbi) Komisija nema zapisa o takvim zahtjevima za MET ili IT tijekom početnog ispitnog postupka. Među tim društvima bilo je i društava na koja se istraga ne odnosi jer se, primjerice, ne nalaze u Kini ili Vijetnamu ili su pak društava za trgovinu ili preradu koja nemaju nikakvo pravo na pojedinačnu dampinšku maržu. Društva navedena u Prilogu III. nisu mogla dokazati da su povezana s bilo kojim kineskim ili vijetnamskim proizvođačem izvoznikom koji je u početnom ispitnom postupku podnio zahtjev za MET ili IT. Međutim, kako je navedeno u uvodnoj izjavi (79) u nastavku, Komisija priznaje da možda nisu svi uvoznici koji su kupili obuću od tih trgovaca bili svjesni da moraju obavijestiti Komisiju o nazivima proizvođača izvoznika od kojih su navedeni trgovci nabavili obuću. U uvodnoj izjavi (79) detaljnije je objašnjeno zašto je Komisija na temelju toga odlučila privremeno obustaviti ispitivanje društava navedenih u Prilogu III.

(31)

Od preostalih društava, njih dvadeset već je ocijenjeno pojedinačno ili kao dio grupacije odabrane u uzorku kineskih ili vijetnamskih proizvođača izvoznika tijekom početnog ispitnog postupka (navedenih u Prilogu IV. ove Uredbe). Budući da ni jedno od tih društava nije dobilo pojedinačnu stopu, na uvoz obuće od tih trgovačkih društava primjenjuje se stopa od 16,5 % za Kinu, odnosno 10 % za Vijetnam. Presuda iz uvodne izjave (12) nije utjecala na te stope.

(32)

Od preostalih društava, njih trideset i jedno (navedeno u Prilogu V. ovoj Uredbi) već je ocijenjeno pojedinačno ili kao dio grupacije u okviru provedbe presude navedene u uvodnoj izjavi (12), tj. u Provedbenoj uredbi 2014/149/EU ili u provedbenim uredbama (EU) 2016/1395, (EU) 2016/1647, (EU) 2016/1731, odnosno 2016/2257. U to je ocjenjivanje uključeno osam društava koja su prijavljena Komisiji i koja su nakon objave na temelju primjedbi Federacije europskih proizvođača sportske robe („FESI”) i Koalicije proizvođača obuće utvrđena kao društva koja su povezana s jednim od društava ili s grupacijom koji su već ocijenjeni u jednoj od navedenih uredbi.

(33)

Za društva ili grupacije koji su ocijenjeni u Provedbenoj odluci 2014/149/EU nije ponovno uvedena antidampinška pristojba, kako je navedeno u uvodnoj izjavi (10), na temelju činjenice da su tim društvima već nadoknađene pristojbe i da stoga za njih postoje legitimna očekivanja da neće doći do takvog ponovnog uvođenja. Za razliku od toga, ne bi trebalo odobriti zahtjeve za povrat koje su podnijeli uvoznici u Uniju povezani s društvima ili grupacijama koji su ocijenjeni u, slijedom, provedbenim uredbama (EU) 2016/1395, (EU) 2016/1647, (EU) 2016/1731 i (EU) 2016/2257. Razlog tomu je to što su ti uvoznici u drugačijoj pravnoj situaciji od onih koji su ocijenjeni u Provedbenoj odluci 2014/149/EU, posebno zato što nisu stekli legitimna očekivanja.

(34)

Nakon objave je na temelju primjedbi FESI-ja i Koalicije proizvođača obuće jedan kineski proizvođač izvoznik koji je prijavljen Komisiji utvrđen kao društvo koje je podnijelo zahtjev za MET/IT tijekom početnog ispitnog postupka, ali nije uključeno u uzorak niti ocijenjeno u prijašnjim provedbama navedenima u uvodnim izjavama od 18. do 20. i 25. Iste su stranke utvrdile i prijavile Komisiji i četiri društva koja su povezana s kineskim ili vijetnamskim proizvođačima izvoznicima koji su podnijeli zahtjev za MET/IT tijekom početnog ispitnog postupka, ali nisu bili uključeni u uzorak niti ocijenjeni u prijašnjim provedbama navedenima u uvodnim izjavama od 18. do 20. i 25. Stoga bi ukupno trebalo ocijeniti zahtjeve za MET/IT pet društava (navedenih u Prilogu VI.) ili njihovih povezanih društava. Te se ocijene ne mogu finalizirati u vremenskom roku trenutačne provedbe te će stoga biti podložne sljedećoj provedbi. Zahtjeve za povrat koje su podnijeli uvoznici u Uniju tih društava (navedenih u Prilogu VI.) trebalo bi stoga privremeno obustaviti sve dok se ne sazna ishod ocjenjivanja zahtjeva za MET/IT relevantnih dobavljača u Kini i/ili Vijetnamu.

(35)

Naposljetku, nakon objave iste su stranke tvrdile da je šest društava navedenih u Prilogu III. povezano s društvom ili grupacijom koji su bili ocijenjeni u prijašnjim provedbama te bi stoga tako i trebali biti utvrđeni. Međutim, dokazi u spisu ne potvrđuju tu tvrdnju, koja, u svakom slučaju, nije potkrijepljena nikakvim dodatnim dokazima. Ta se tvrdnja stoga odbacuje.

(36)

Ostalih devetnaest trgovačkih društava bili su kineski ili vijetnamski proizvođači izvoznici koji nisu uključeni u uzorak u početnom ispitnom postupku, a koji su podnijeli obrazac zahtjeva za MET/IT. Komisija je stoga ocijenila zahtjeve za MET i IT koje su podnijela ta društva. U ta su ocjenjivanja uključena i dva društva koja su prijavljena Komisiji i koja su nakon objave na temelju primjedbi FESI-ja i Koalicije proizvođača obuće utvrđena kao povezana s jednim kineskim proizvođačem izvoznikom koji je predmet trenutačnog ocjenjivanja.

(37)

Ukratko, u ovoj Uredbi Komisija je ocijenila obrasce zahtjeva za MET/IT sljedećih društava: Fujian Viscap Shoes Co. Ltd, Vietnam Ching Luh Shoes Co. Ltd, Vinh Thong Producing-Trading-Service Co. Ltd, Qingdao Tae Kwang Shoes Co. Ltd, Maystar Footwear Co. Ltd, Lien Phat Company Ltd, Qingdao Sewon Shoes Co. Ltd, Panyu Pegasus Footwear Co. Ltd, PanYu Leader Footwear Corporation, Panyu Hsieh Da Rubber Co. Ltd, An Loc Joint Stock Company, Qingdao Changshin Shoes Company Limited, Chang Shin Vietnam Co. Ltd, Samyang Vietnam Co. Ltd, Qingdao Samho Shoes Co. Ltd, Min Yuan, Chau Giang Company Limited, Foshan Shunde Fong Ben Footwear Industrial Co. Ltd i Dongguan Texas Shoes Limited Co.

(38)

Komisija može ispraviti aspekte Sporne uredbe koji su doveli do njezina poništenja, ostavljajući pritom nepromijenjene dijelove ocjene na koje se presuda ne odnosi (22).

(39)

Cilj je ove Uredbe ispraviti aspekte Sporne uredbe koji nisu u skladu s Osnovnom uredbom i koji su stoga doveli do njezina proglašenja nevaljanom u pogledu proizvođača izvoznika navedenih u uvodnoj izjavi (37).

(40)

Svi ostali nalazi utvrđeni u Spornoj uredbi i Provedbenoj uredbi (EU) br. 1294/2009 koje Sud nije proglasio nevaljanima i dalje su važeći i ovime postaju dio ove Uredbe.

(41)

Stoga se sljedeće uvodne izjave odnose samo na novu ocjenu koja je potrebna radi usklađivanja s presudama Suda.

(42)

Komisija je ispitala jesu li za proizvođače izvoznike iz uvodne izjave (37) („predmetni proizvođači izvoznici”), koji su podnijeli zahtjeve za MET/IT u ispitnom postupku, prevladavali MET ili IT. Svrha je tog određivanja utvrditi mjeru u kojoj predmetni uvoznici imaju pravo na povrat antidampinške pristojbe plaćene u pogledu antidampinških pristojbi koje se plaćaju za izvoz tih dobavljača.

(43)

Ako se analizom pokaže da je MET bilo potrebno odobriti za predmetne proizvođače izvoznike na čiji se izvoz primjenjivala antidampinška pristojba koju su platili predmetni uvoznici, pojedinačna stopa pristojbe trebala bi se pripisati tom proizvođaču izvozniku, a povrat pristojbe bio bi ograničen na iznos koji odgovara razlici između plaćene pristojbe i pojedinačne stope pristojbe, odnosno u slučaju uvoza iz Kine, razlici između 16,5 % i pristojbe uvedene za jedino društvo izvoznika u uzorku koje je dobilo MET, odnosno 9,7 %, a u slučaju uvoza iz Vijetnama razlici između 10 % i pojedinačne stope pristojbe izračunane za predmetnog proizvođača izvoznika, ako postoji.

(44)

Ako se analizom pokaže da je IT bilo potrebno odobriti za kineskog proizvođača izvoznika za kojeg je MET odbijen, trebalo bi predmetnom proizvođaču izvozniku dodijeliti pojedinačnu stopu pristojbe, a povrat pristojbe ograničiti na iznos koji odgovara razlici između plaćene pristojbe, odnosno 16,5 % za uvoz iz Kine, a za uvoz iz Vijetnama 10 %, i pojedinačne pristojbe izračunane za predmetnog proizvođača izvoznika, ako je ima.

(45)

S druge strane, ako se analizom tih zahtjeva za MET i IT pokaže da je MET i IT potrebno odbiti, ne može se odobriti povrat antidampinških pristojbi.

(46)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (12), Sud je poništio Spornu uredbu i Provedbenu uredbu (EU) br. 1294/2009 u pogledu izvoza određene obuće od određenih kineskih i vijetnamskih proizvođača izvoznika jer Komisija nije ispitala zahtjeve za MET i IT koje su podnijeli ti proizvođači izvoznici.

(47)

Komisija je stoga ispitala zahtjeve za MET i IT predmetnih proizvođača izvoznika kako bi utvrdila stopu pristojbe primjenjivu na njihov izvoz. Ta je ocjena pokazala da se dostavljenim podacima nije dokazalo da predmetni proizvođači izvoznici posluju u uvjetima tržišnoga gospodarstva niti da ispunjuju uvjete za individualni tretman (vidjeti detaljno objašnjenje u nastavku u uvodnoj izjavi (48) i sljedećim uvodnim izjavama).

(48)

Nužno je istaknuti da je teret dokazivanja na proizvođaču koji želi podnijeti zahtjev za MET na temelju članka 2. stavka 7. točke (b) Osnovne uredbe. U tu se svrhu člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom predviđa da zahtjev koji dostavlja takav proizvođač mora sadržavati dostatne dokaze, kako je utvrđeno tom odredbom, da taj proizvođač posluje u uvjetima tržišnoga gospodarstva. U skladu s tim, institucije Unije nemaju nikakvu obvezu dokazati da proizvođač ne zadovoljava uvjete utvrđene za priznavanje tog statusa. Naprotiv, institucije Unije trebaju ocijeniti jesu li dokazi koje je dostavio predmetni proizvođač dostatan dokaz da su kriteriji utvrđeni člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom Osnovne uredbe ispunjeni kako bi se tom proizvođaču odobrio MET, a sud Unije treba ispitati je li ta ocjena iskrivljena zbog očigledne pogreške (točka 32. presude u predmetu C-249/10 P i točka 24. presude u predmetu C-247/10 P).

(49)

U skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (c) Osnovne uredbe potrebno je ispuniti svih pet kriterija navedenih u tom članku kako bi se proizvođaču izvozniku mogao odobriti MET. Stoga je Komisija smatrala da se zahtjev za MET može odbiti i ako nije ispunjen najmanje jedan kriterij.

(50)

Ni jedan od predmetnih proizvođača izvoznika nije mogao dokazati da su ispunili kriterij 1 (poslovne odluke). Točnije, Komisija je utvrdila da većina predmetnih proizvođača izvoznika (društva 7., 11., 12., 13., 14., 16., 17., 18., 19., 20., 21., 22., 23., 24., 25.) (23) ne može slobodno odrediti svoje prodajne količine za domaća i izvozna tržišta. U tom pogledu, Komisija je utvrdila da postoje ograničenja u pogledu proizvodnje i/ili ograničenje količina prodanih na posebnim tržištima (domaća i izvozna). Nadalje, određeni predmetni proizvođači izvoznici (društva 8., 9., 10., 15.) nisu dostavili bitne i potpune podatke (npr. dokaze o strukturi i kapitalu društva, dokaze ili objašnjenja o postupcima donošenja odluka u društvu) kako bi dokazali da se njihove poslovne odluke donose kao odgovor na tržišne signale, a bez znatnog uplitanja države.

(51)

U pogledu kriterija 2 (računovodstvo), društva 8., 10., 13., 14., 15., 16., 17., 19., 20., 21., 24. i 25., osim toga, nisu uspjela dokazati da su skup osnovnih računovodstvenih podataka revidirali nezavisni revizori u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima. Konkretno, ocjene MET-a pokazale su da ta društva nisu uspjela dostaviti neovisno izvješće/mišljenje revizora ili njihovi financijski izvještaji nisu revidirani ili su u njima nedostajale bilješke s objašnjenjima o nekoliko stavki u bilanci stanja i računu dobiti.

(52)

U pogledu kriterija 3 (imovina i „prenošenje”), društva 7., 8., 9., 10., 11., 13., 15., 16., 17., 18., 19., 22., 23. i 25. nisu uspjela dokazati da iz prethodnog sustava bez tržišnoga gospodarstva nisu prenijela nikakve poremećaje. Konkretno, ta društva nisu dostavila bitne i potpune podatke, među ostalim, o imovini u vlasništvu društva te o uvjetima i vrijednostima prava na korištenje zemljištem.

(53)

Naposljetku, i uzimajući u obzir razloge navedene uvodnoj izjavi (49), Komisija nije procijenila kriterij 4 (zakoni o stečaju i imovini) i kriterij 5 (konverzije valuta) ni za jednog predmetnog proizvođača izvoznika. Komisija je obavijestila predmetne proizvođače izvoznike o nalazima u pogledu MET -a te ih je pozvala da dostave primjedbe. Nisu zaprimljene nikakve primjedbe.

(54)

U skladu s člankom 9. stavkom 5. Osnovne uredbe prije njezine izmjene, ako se primjenjuje članak 2. stavak 7. točka (a) te uredbe, odredit će se pojedinačna pristojba za izvoznike koji mogu dokazati da ispunjuju sve kriterije iz članka 9. stavka 5. Osnovne uredbe prije njezine izmjene.

(55)

Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi (48), nužno je istaknuti da je teret dokazivanja na proizvođaču koji želi da mu se, na temelju članka 9. stavka 5. Osnovne uredbe prije izmjena, odobri IT. Stoga se člankom 9. stavkom 5. prvim podstavkom predviđa da zahtjev mora biti propisno obrazložen. U skladu s tim, institucije Unije nemaju nikakvu obvezu dokazati da izvoznik ne zadovoljava uvjete utvrđene za priznavanje tog statusa. Naprotiv, institucije Unije trebaju ocijeniti jesu li dokazi koje je dostavio predmetni izvoznik dostatni da se pokaže da su kriteriji određeni člankom 9. stavkom 5. Osnovne uredbe prije njezine izmjene ispunjeni kako bi se tom izvozniku odobrio IT.

(56)

U skladu s člankom 9. stavkom 5. Osnovne uredbe prije izmjena izvoznici bi trebali na temelju propisno obrazloženog zahtjeva dokazati da je ispunjeno svih pet kriterija iz tog članka kako bi im se odobrio IT. Stoga je Komisija smatrala da se zahtjev za IT može odbiti i ako nije ispunjen najmanje jedan kriterij.

(57)

Riječ je o sljedećih pet kriterija:

(58)

Svih devetnaest predmetnih proizvođača izvoznika koji su zatražili MET zatražili su i IT u slučaju da im se ne odobri MET. Komisija je stoga ocijenila zahtjeve za IT svakog predmetnog proizvođača izvoznika.

(59)

U pogledu kriterija 1 (repatrijaciju kapitala i dobiti), društva 9. i 20. nisu uspjela podnijeti dokaze kojima bi pokazali da su slobodno repatrirali kapital i dobit te stoga nisu dokazala da je taj kriterij ispunjen.

(60)

U pogledu kriterija 2 (slobodno utvrđivanje izvozne prodaje i izvoznih cijena), Komisija je zaključila da društva 7., 8., 11., 12., 13., 14., 15., 16., 17., 18., 20., 21., 22., 23. i 24. nisu uspjela dokazati da se poslovne odluke, primjerice izvozne cijene i količine te uvjeti i odredbe prodaje utvrđuju slobodno, kao odgovor na tržišne signale, jer je na temelju analiziranih dokaza, primjerice statuta ili dozvole za obavljanje poslovne djelatnosti, uočeno ograničenje proizvodnje i/ili prodajnih količina obuće na određenim tržištima.

(61)

U pogledu kriterija 3 (društvo – ključna uprava i dionice – dovoljno je neovisno o uplitanju države), društva 7., 8., 9., 10., 13., 15., 16., 17., 18., 19., 22., 23. i 25. nisu dostavila potrebne podatke kojima dokazuju da su dovoljno neovisna o uplitanju države. Među ostalim, nisu dostavila podatke o tome kako je pravo korištenja zemljištem preneseno na ta društva i pod kojim uvjetima.

(62)

Osim toga, društva 8., 10., 17., 18. i 25. nisu uspjela dokazati niti da su ispunila zahtjeve kriterija 5 (izbjegavanje) na temelju činjenice da nisu dostavila podatke o načinu donošenja odluka u društvu.

(63)

Naposljetku, uzimajući u obzir odredbe iz uvodne izjave (56), Komisija nije ocijenila kriterij 4 (konverzija valuta obavlja se po tržišnim stopama) ni za jednog predmetnog proizvođača izvoznika.

(64)

Stoga ni jedan od devetnaest predmetnih kineskih proizvođača izvoznika nije ispunio uvjete određene člankom 9. stavkom 5. Osnovne uredbe prije njezine izmjene, zbog čega se ni jednom od njih ne odobrava IT. Komisija je o tome obavijestila predmetne proizvođače izvoznike te ih je pozvala da dostave primjedbe. Nisu zaprimljene nikakve primjedbe.

(65)

Stoga je za izvoz devetnaest predmetnih proizvođača izvoznika potrebno uvesti preostalu antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje na Kinu i Vijetnam, u iznosu od slijedom 16,5 % i 10 %, za razdoblje primjene Uredbe (EZ) br. 1472/2006. Razdoblje primjene te Uredbe prvotno je bilo od 7. listopada 2006. do 7. listopada 2008. Nakon pokretanja revizije zbog predstojećeg isteka mjera ono je 30. prosinca 2009. produljeno do 31. ožujka 2011. Nezakonitost utvrđena u presudama u tome je što institucije Unije nisu uspjele utvrditi bi li proizvodi koje proizvode predmetni proizvođači izvoznici trebali podlijegati preostaloj pristojbi ili pojedinačnoj pristojbi. Na temelju nezakonitosti koju je Sud utvrdio ne postoji pravni temelj za potpuno izuzeće proizvoda koje proizvode predmetni proizvođači izvoznici od plaćanja bilo kakve antidampinške pristojbe. Novim aktom kojim bi se otklonila nezakonitost koju je Sud utvrdio stoga je potrebno ponovno ocijeniti jedino primjenjivu stopu antidampinške pristojbe, a ne i same mjere.

(66)

Budući da je zaključeno da je potrebno ponovno uvesti preostalu pristojbu koja se primjenjuje na Kinu odnosno Vijetnam u pogledu predmetnih proizvođača izvoznika po istoj stopi po kojoj je na početku uvedena Spornom uredbom i Provedbenom uredbom (EU) br. 1294/2009, nisu potrebne izmjene Uredbe (EZ) br. 388/2008. Ta Uredba ostaje valjana.

(67)

Uzevši u obzir dane primjedbe i analizu tih primjedbi zaključeno je da je potrebno ponovno uvesti preostalu antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje za Kinu i Vijetnam, slijedom 16,5 % i 10 %, za razdoblje primjene Sporne uredbe.

(68)

Predmetni proizvođači izvoznici i sve stranke koje su se javile bili su obaviješteni o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti ponovno uvođenje konačne antidampinške pristojbe na izvoz devetnaest predmetnih proizvođača izvoznika. Odobreno im je razdoblje za podnošenje prigovora nakon objava.

(69)

Nakon objave Komisija je primila primjedbe od i. FESI-ja i Koalicije proizvođača obuće (24), koja je predstavnik uvoznika obuće u Uniju te ii. društva Cortina NV („Cortina”), uvoznika obuće u Uniju.

(70)

FESI i Koalicija proizvođača obuće u svojim su primjedbama na objavu prvo naveli da se trenutačna provedba temelji na istim pravnim temeljima i razlozima kao i uredbe koje je Komisija već donijela u vezi s istim postupkom provedbe, odnosno provedbene uredbe (EU) 2016/1395, (EU) 2016/1647, (EU) 2016/1731, i (EU) 2016/2257. Stoga su u svojem odgovoru na objavu jednostavno spomenuli i uključili upućivanjem primjedbe koje su u pogledu navedenih uredbi dostavili 16. prosinca 2015., 6. lipnja 2016., 16. lipnja 2016. i 11. kolovoza 2016., ali te primjedbe i tvrdnje nisu podrobno objasnili.

(71)

U odgovoru na te primjedbe Komisija upućuje na provedbene uredbe (EU) 2016/1395, (EU) 2016/1647, (EU) 2016/1731 i (EU) 2016/2257, koje sadržavaju odgovore na sve primjedbe koje su u pogledu trenutačne provedbe iznijeli FESI i Koalicija proizvođača obuće. Budući da FESI i Koalicija proizvođača obuće nisu dodatno razradili svoje argumente, Komisija smatra da se spomenutim uredbama daje potpuni odgovor na njih i potvrđuje zaključke iz tih uredbi donesene u tom pogledu.

(72)

Osim toga, FESI i Koalicija proizvođača obuće podnijeli su primjedbe koje su detaljno opisane u nastavku.

(73)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da je pristup koji primjenjuje Komisija u pogledu društava navedenih u Prilogu III. nezakonit. Tako je uvrstivši u Prilog III. društva koja su bila povezana s društvima koja su već ocijenjena u kontekstu provedbenih uredbi (EU) 2016/1395, (EU) 2016/1647, (EU) 2016/1731 ili (EU) 2016/2257, Komisija prekršila koncept „jednog gospodarskog subjekta” koji se ipak primjenjivao u početnom ispitnom postupku. Osim toga, zbog takvog bi pristupa došlo do nedosljednosti jer je navedenim uredbama Komisija ponovno uvela antidampinške pristojbe za ta društva, a u Prilogu III. ta su društva navedena kao društva za koja se čini da nisu podnijela zahtjev za MET/IT u početnom ispitnom postupku.

(74)

Kada je riječ o nepovezanim trgovcima, s obzirom na to da oni nisu imali pravnu obvezu podnijeti zahtjeve za MET/IT tijekom početnog ispitnog postupka, ni u kojem slučaju nije ih potrebno navesti u Prilogu III.

(75)

Naposljetku, u pogledu društava povezanih s kineskim ili vijetnamskim dobavljačima koja su u početnom ispitnom postupku ispunila zahtjev za MET/IT, ali još nisu ocijenjena ni u jednoj uredbi navedenoj u uvodnoj izjavi (63), u kontekstu provedbe presuda iz uvodne izjave (12), FESI i Koalicija proizvođača obuće smatrali su da ni ta društva ne bi trebala biti navedena u Prilogu III. Konkretno, tvrdili su da zbog takvog pristupa Komisija u budućnosti ne bi mogla ocijeniti ni jedan zahtjev za MET/IT dobavljača iz Kine ili Vijetnama s kojima su povezani. Iste su stranke tvrdile da bi Komisijina obveza bila iz popisa društava koja su prijavila nacionalna carinska tijela utvrditi društva/trgovce koji pripadaju istoj grupaciji te utvrditi jesu li povezani s kineskim ili vijetnamskim proizvođačima izvoznicima koji su podnijeli zahtjev za MET/IT tijekom početnog ispitnog postupka, ali nisu bili uključeni u uzorak tijekom početnog ispitnog postupka. U suprotnome bi Komisija zainteresiranim stranama stvorila nemogući teret dokazivanja.

(76)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi (34), nakon objave FESI i Koalicija proizvođača obuće doista su utvrdili društva koja su povezana s kineskim ili vijetnamskim proizvođačima izvoznicima koji su podnijeli zahtjev za MET/IT tijekom početnog ispitnog postupka, ali nisu bili uključeni u uzorak niti ocijenjeni u prijašnjim provedbama navedenima u uvodnim izjavama od 18. do 20. i 25. Podaci iz spisa potvrdili su podatke koje su podnijele te zainteresirane strane te će stoga zahtjevi za MET/IT tih društava biti ocijenjeni. Ishod tog ocjenjivanja bit će predmet zasebnog pravnog akta. Zahtjev u pogledu tih trgovačkih društava stoga je odobren i ta trgovačka društva nisu navedena u Prilogu III.

(77)

U pogledu trgovaca koji su podnijeli zahtjev za povrat plaćenih pristojbi (povezani ili nepovezani s kineskim ili vijetnamskim dobavljačima), Komisija smatra da teret dokazivanja počiva na tim trgovcima.

(78)

Međutim, niti jedan trgovac naveden u Prilogu III. nije dostavio podatke ni dokaz o svojim dobavljačima u Kini ili Vijetnamu (uz iznimku onih navedenih u uvodnoj izjavi (76)).

(79)

Međutim, Komisija priznaje da možda nisu svi uvoznici koji su kupili obuću od tih trgovaca bili svjesni da moraju obavijestiti Komisiju o nazivima proizvođača izvoznika od kojih su ti trgovci nabavili obuću. Kako bi se u potpunosti osiguralo poštovanje njihovih prava na obranu, Komisija je odlučila posebno kontaktirati s predmetnim uvoznicima i izvijestiti ih o situaciji i njihovu teretu dokazivanja. Kako bi se osiguralo vrijeme koje je potrebno za provedbu te odluke, ispitivanje trgovačkih društava navedenih u Prilogu III. privremeno se obustavlja dok Komisija ne kontaktira s relevantnim uvoznicima i osigura im vrijeme za djelovanje. Rok od osam mjeseci za ocjenu zahtjeva za MET/IT počet će na dan kada uvoznik obavijesti Komisiju o nazivima i adresama predmetnih proizvođača izvoznika ili, ako ne dobije nikakav odgovor u roku koji odredi Komisija, od dana isteka tog roka.

(80)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su i da Komisija u interesu pravne sigurnosti ne bi trebala donijeti ni objaviti daljnje pravne akte o provedbi presude Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14 dok Sud ne donese odluku o prethodnom pitanju o valjanosti Provedbene uredbe (EU) 2016/223 iz uvodne izjave (23), valjanosti Provedbene uredbe (EU) 2016/1647 iz uvodne izjave (19) i Provedbene uredbe (EU) 2016/1731 iz uvodne izjave (20). U tom pogledu, tvrdili su da, s obzirom na to da pravni postupak protiv pravnih akata koje su donijele institucije nema odgodni učinak, članak 278. UFEU-a nije primjenjiv u ovom predmetu jer se u tom pogledu ne zahtijeva obustava primjene Provedbene uredbe (EU) 2016/223, nego odustajanje od donošenja daljnjih uredbi o ponovnom uvođenju konačnih antidampinških pristojbi za uvoz obuće iz Kine i Vijetnama. Iz istih razloga tvrdili su da presude iz predmeta Zuckerfabrik Süderdithmarschen/Altana nisu pravno relevantne reference.

(81)

U pogledu članka 278. UFEU-a i presuda Zuckerfabrik Süderdithmarschen/Altana, Komisija se slaže s FESI-jem i Koalicijom proizvođača obuće da ta sudska praksa nije primjenjiva na ocjenu toga je li potrebno obustaviti provedbu presude Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14. Međutim, Komisija smatra da je obvezna provesti tu presudu u razumnom roku te da sudski postupci koji su u tijeku, a koji se odnose na prijašnje akte na temelju kojih se provodi ta presuda, nisu valjani razlog da se ne dovrši provedba te presude. Konkretno, smatra da zainteresirane strane osim FESI-a i Koalicije proizvođača obuće zbog toga ne bi mogle ostvariti svoja prava u upravnom postupku i u mogućem sudskom postupku.

(82)

U pogledu valjanosti provedbenih uredbi (EU) 2016/1647 i (EU) 2016/1731, FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da, s obzirom na to da potonja uredba i bilo koja nova uredba o ponovnom uvođenju konačnih pristojbi na uvoz obuće podrijetlom iz Kine i Vijetnama imaju jednaku pravnu osnovu, zbog Komisijina pristupa i obrazloženja te prestanka valjanosti provedbenih uredbi (EU) 2016/1647 i (EU) 2016/1731 bilo koja buduća uredba neće biti valjana. Komisijin pristup ne bi stoga odrazio napore za provedbu presude u dobroj vjeri u spojenim predmetima C-659/13 C & J Clark International i C-34/14 Puma iz uvodne izjave (12).

(83)

Naposljetku, FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da se na provedbu prethodno navedene presude ne bi odnosili vremenski rokovi koje odredi Sud, negativno bi utjecala na uvoznike u Uniju, a ne bi imala ni fiskalnu pogodnost za Uniju. Iz tih bi se razloga Komisija trebala suzdržati od provedbe te presude, sve dok se ne sazna ishod sudskih predmeta navedenih u uvodnoj izjavi (80).

(84)

Komisija upućuje na razloge navedene u uvodnoj izjavi (81).

(85)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da teret dokazivanja pri ocjeni zahtjeva za MET/IT počiva na Komisiji jer su se kineski i vijetnamski proizvođači izvoznici oslobodili tereta podnošenjem zahtjeva za MET/IT u početnom ispitnom postupku. FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da su proizvođačima izvoznicima na koje se odnosi trenutačna provedba trebala biti dana ista postupovna prava koja su dana proizvođačima izvoznicima u uzorku tijekom početnog ispitnog postupka. FESI i Koalicija proizvođača obuće posebno su tvrdili da kineskim i vijetnamskim proizvođačima izvoznicima nije pružena mogućnost da nadopune svoje obrasce zahtjeva za MET/IT putem obavijesti o manjkavosti te da je provedena samo analiza dokumentacije, ali ne i provjere na licu mjesta.

(86)

FESI i Koalicija proizvođača obuće nadalje su tvrdili da predmetnim proizvođačima izvoznicima na koje se odnosi ova provedba nisu omogućena ista postupovna jamstva koja se primjenjuju u standardnim antidampinškim ispitnim postupcima, već su primijenjeni stroži standardi. FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da Komisija nije uzela u obzir vremensku razliku između podnošenja zahtjeva za MET/IT u početnom ispitnom postupku i ocjene tih zahtjeva. Nadalje, proizvođačima izvoznicima tijekom početnog ispitnog postupka omogućeno je samo 15 dana za ispunjavanje zahtjeva za MET/IT umjesto uobičajenog roka od 21 dana.

(87)

Na temelju toga su FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili da nije poštovano osnovno pravno načelo omogućavanja zainteresiranim stranama da u potpunosti ostvare svoja prava na obranu iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima Europske unije i članka 6. Ugovora o Europskoj uniji. Na temelju toga tvrdili su da je time što proizvođači izvoznici nisu dobili priliku dopuniti nepotpune podatke Komisija zloupotrijebila svoje ovlasti i učinkovito prebacila teret dokazivanja u fazi provedbe.

(88)

Naposljetku, FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su i da bi se tim pristupom diskriminirala kineski i vijetnamski proizvođači izvoznici koji su bili uključeni u uzorak tijekom početnog ispitnog postupka, ali i drugi proizvođači izvoznici u državama bez tržišnoga gospodarstva nad kojima je proveden antidampinški ispitni postupak, a koji su u tom ispitnom postupku podnijeli zahtjeve za MET/IT. Tako se na kineska i vijetnamska društva na koja se odnosi trenutačna provedba ne bi trebala primjenjivati jednaka obveza podnošenja podataka koja se primjenjuje u uobičajenom ispitnom postupku u trajanju od 15 mjeseci te se na njih ne bi trebale odnositi strože proceduralne norme.

(89)

FESI i Koalicija proizvođača obuće također su tvrdili da je Komisija primijenila de facto podatke koji su bili dostupni u smislu članka 18. stavka 1. Osnovne uredbe, a da pritom nije postupala u skladu s postupovnim pravilima koja su predviđena člankom 18. stavkom 4. Osnovne uredbe.

(90)

Komisija podsjeća da je prema sudskoj praksi teret dokazivanja na proizvođaču koji zahtijeva MET/IT na temelju članka 2. stavka 7. točke (b) Osnovne uredbe. U tu se svrhu člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom određuje da zahtjev koji dostavlja takav proizvođač mora sadržavati dostatne dokaze, kako je utvrđeno tom odredbom, da taj proizvođač posluje u uvjetima tržišnoga gospodarstva. U skladu s time, kako je Sud odlučio u presudama Brosmann i Aokang, institucije nemaju nikakvu obvezu dokazati da proizvođač ne ispunjava uvjete utvrđene za priznavanje tog statusa. Naprotiv, Komisija treba ocijeniti jesu li dokazi koje je dostavio predmetni proizvođač dostatni da se pokaže da su kriteriji utvrđeni člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom Osnovne uredbe ispunjeni kako bi se tom proizvođaču odobrio MET/IT (vidjeti uvodnu izjavu (48)). S time u vezi podsjeća se da Komisija nema obvezu od proizvođača izvoznika tražiti da dopuni svoj zahtjev za MET/IT. Komisija svoju ocjenu može temeljiti na podacima koje je dostavio proizvođač izvoznik.

(91)

U pogledu argumenta da je provedena samo analiza dokumentacije, Komisija napominje da je analiza dokumentacije postupak u kojem se zahtjevi za MET/IT analiziraju na temelju dokumenata koje je dostavio proizvođač izvoznik. Svi su zahtjevi za MET/IT predmet analize dokumenata koju provodi Komisija. Osim toga, Komisija može odlučiti provoditi inspekcije na terenu. Međutim, inspekcije na terenu nisu obvezne niti se provode za svaki zahtjev za MET/IT. Ako se provode, obično je cilj inspekcija na terenu potvrditi određene preliminarne ocjene institucija i/ili provjeriti istinitost informacija koje je dostavio predmetni proizvođač izvoznik. Drugim riječima, ako dokazi koje je dostavio proizvođač izvoznik jasno pokazuju da MET/IT nije opravdan, obično se organiziraju dodatne i neobvezne inspekcije na terenu. Na Komisiji je da procijeni je li prikladna provjera na licu mjesta (25). Ta institucija ima diskrecijsko pravo odlučivanja o načinima provjere podataka u obrascu za MET/IT. Stoga, ako, kao i u ovom predmetu, Komisija odluči da je na temelju analize dokumenata imala dovoljno dokaza da donese odluku o zahtjevu za MET/IT, nije potrebna provjera na licu mjesta.

(92)

U pogledu tvrdnje da prava na obranu nisu na odgovarajući način bila poštovana zbog Komisijine odluke da neće slati obavijesti o manjkavosti, prije svega naglašeno je da su prava na obranu subjektivna prava te da se FESI i Koalicija proizvođača obuće ne mogu osloniti na subjektivno pravo drugih društava. Drugo, Komisija osporava tvrdnju da postoji praksa Komisije u okviru koje pri analizi dokumentacije zajedno s provjerom na licu mjesta dolazi do znatne razmjene podataka i provodi detaljan postupak zahtijevanja informacija. FESI i Koalicija proizvođača obuće doista nisu bili u mogućnosti dostaviti dokaze kojima bi dokazali suprotno.

(93)

Primjedbe FESI-ja i Koalicije proizvođača obuće o diskriminaciji također se moraju odbaciti kao neutemeljene. Naglašeno je da se načelo jednakog postupanja krši ako institucije Unije u sličnim predmetima postupaju različito i pritom neke trgovce stavljaju u nepovoljan položaj u odnosu na druge, a da za takvo razlikovanje ne postoje znatne objektivne opravdane razlike (26). Ipak, to je upravo ono što Komisija ne čini: tražeći od kineskih i vijetnamskih proizvođača izvoznika koji nisu bili uključeni u uzorak da zahtjeve za MET/IT daju na ponovnu ocjenu, namjera joj je te proizvođače izvoznike koji prije nisu bili uključeni u uzorak dovesti u jednak položaj kao i one koji su bili uključeni u uzorak u početnom ispitnom postupku. Osim toga, budući da se u osnovnoj Uredbi u tom smislu ne utvrđuje minimalan rok, sve dok je rok za tu svrhu razuman i dok se strankama na odgovarajući način omogućuje da prikupe (ili ponovno prikupe) potrebne podatke, a istodobno se osiguravaju njihova prava na obranu, ne dolazi do diskriminacije.

(94)

U pogledu članka 18. stavka 1. Osnovne uredbe, u ovom je predmetu Komisija prihvatila podatke koje su dostavili predmetni proizvođači izvoznici, nije ih odbila i svoju je ocjenu temeljila na njima. Stoga Komisija nije primijenila članak 18. Iz toga proizlazi da nije bilo potrebno slijediti postupak na temelju članka 18. stavka 4. Osnovne uredbe. Postupak iz članka 18. stavka 4. slijedi se u slučajevima kada Komisija namjerava odbaciti određene podatke koje je dostavila zainteresirana strana i umjesto toga koristiti se dostupnim činjenicama.

(95)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da bi Komisija kršila članak 266. UFEU-a jer joj tim člankom nije pružena pravna osnova za ponovno pokretanje ispitnog postupka u pogledu mjere koja je istekla. FESI i Koalicija proizvođača obuće ponovno su naglasili i da se člankom 266. UFEU-a ne omogućava retroaktivno uvođenje antidampinških pristojbi, što potvrđuje i presuda Suda u predmetu C-458/98P, IPS protiv Vijeća.

(96)

U tom su pogledu FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili da je antidampinški postupak koji se odnosi na uvoz obuće iz Kine i Vijetnama sklopljen 31. ožujka 2011., po isteku mjera. U tom je cilju Komisija u Službenom listu Europske unije izdala obavijest o isteku pristojbi 16. ožujka 2011. (27) („obavijest o isteku”), industrija Unije nije prijavila nastavak dampinga i presudom Suda Europske unije nije poništena obavijest o isteku.

(97)

Te su stranke tvrdile da Komisija na temelju Osnovne uredbe neće moći ponovno pokrenuti antidampinški ispitni postupak.

(98)

U tom kontekstu, FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su i da bi nastavak ispitnog postupka i ocjene zahtjeva za MET/IT koje su podnijeli predmetni kineski i vijetnamski proizvođači izvoznici iz početnog ispitnog postupka predstavljao kršenje univerzalnog načela preskripcije ili zastare. To je načelo utvrđeno u Sporazumu WTO-a, u Osnovnoj uredbi, u kojoj je za mjere određeno vremensko ograničenje od 5 godina te u članku 236. stavku 1. i članku 221. stavku 3. Carinskog zakonika kojima se, s jedne strane, za uvoznike određuje vremenski rok od tri godine da podnesu zahtjev za ponovno plaćanje antidampinških pristojbi, a s druge strane za nacionalna carinska tijela da naplate uvozne pristojbe i antidampinške pristojbe (28). Člankom 266. UFEU-a ne dopušta se odstupanje od tog načela.

(99)

Naposljetku, tvrdili su da Komisija nije pružila obrazloženje niti prethodnu sudsku praksu kako bi opravdala korištenje članka 266. UFEU-a kao pravne osnove za ponovno pokretanje postupka.

(100)

U pogledu izostanka pravne osnove za ponovno pokretanje ispitnog postupka, Komisija podsjeća na sudsku praksu citiranu u uvodnoj izjavi 15. prema kojoj može nastaviti ispitni postupak upravo u onoj točki u kojoj je došlo do nezakonitosti. Prema sudskoj praksi, zakonitost uredbe o antidampingu potrebno je ocijeniti s obzirom na objektivne norme prava Unije, a ne na praksu odlučivanja, čak i ako ta praksa postoji (što ovdje nije slučaj). Stoga Komisijina praksa u prošlosti ne može biti temelj za legitimna očekivanja, što i nije bio slučaj: na temelju ustaljene sudske prakse Suda, legitimna očekivanja mogu nastati ako su institucije dale posebna jamstva koja bi omogućila zainteresiranoj strani da zakonito zaključiti da će institucije Unije djelovati na određeni način (29). Ni FESI ni Koalicija proizvođača obuće nisu pokušali dokazati da su takva jamstva pružena u ovom slučaju. To je tim više slučaj jer prethodna praksa na koju se upućuje ne odgovara činjeničnoj i pravnoj situaciji iz ovog predmeta, a čije se razlike mogu objasniti činjeničnim i pravnim razlikama u odnosu na ovaj predmet.

(101)

Te su razlike sljedeće: nezakonitost koju je utvrdio Sud ne odnosi se na nalaze o dampingu, šteti i interesu Unije pa stoga ni na načelo uvođenja pristojbe, nego samo na točnu stopu pristojbe. Suprotno tome, prethodna poništenja na koja su se pozivale zainteresirane strane odnosila su se na nalaze o dampingu, šteti i interesu Unije. Institucijama je stoga dopušten ponovni precizan izračun stope pristojbe za predmetne proizvođače izvoznike.

(102)

Konkretno, u ovom predmetu nije bilo potrebno tražiti dodatne podatke od zainteresiranih strana. Naprotiv, Komisija je ocijenila podatke koji su joj dostavljeni, ali nisu ocijenjeni prije donošenja Uredbe (EZ) br. 1472/2006. U svakom slučaju, kako je navedeno u uvodnoj izjavi (100), prethodna praksa u drugim predmetima ne predstavlja točno i bezuvjetno jamstvo za ovaj predmet.

(103)

Konačno, sve stranke na koje se postupak odnosi, tj. predmetni proizvođači izvoznici, te stranke u postupcima pred Sudom i udruženje koje predstavlja jednu od tih stranaka, u okviru objave obaviješteni su o relevantnim činjenicama na temelju kojih Komisija namjerava donijeti ovu ocjenu MET-a/IT-a. Stoga je njihovo pravo na obranu zaštićeno. U tom je pogledu potrebno posebno napomenuti da nepovezani uvoznici u antidampinškom postupku nemaju pravo na zaštitu jer ti postupci nisu usmjereni protiv njih.

(104)

U pogledu tvrdnje da su mjere o kojima je riječ istekle 31. ožujka 2011. Komisija ne vidjeti zašto bi istek mjere utjecao na mogućnost Komisije da nakon presude kojom se poništava početni akt donese novi akt kojim bi se zamijenio poništeni akt. Prema sudskoj praksi iz uvodne izjave (15), administrativni postupak trebalo bi nastaviti u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti.

(105)

Antidampinški postupci stoga su i dalje otvoreni kao posljedica poništenja akta kojim se ti postupci zaključuju. Komisija ima obvezu zaključiti te postupke jer je člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe propisano da se ispitni postupak mora zaključiti aktom Komisije.

(106)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su i da postupak za ponovno pokretanje ispitnog postupka i retroaktivnog uvođenja pristojbe predstavlja zlouporabu ovlasti Komisije te da se njime krši UEU. FESI i Koalicija proizvođača obuće stoje pri tome da u tom pogledu Komisija nema ovlasti da sprečavanjem povrata antidampinških pristojbi utječe na članak 236. stavak 1. Carinskog zakonika Zajednice. Tvrdili su da je na nacionalnim carinskim tijelima da povuku posljedice nevaljanosti uvođenja antidampinških pristojbi te da bi nacionalna carinska tijela jednako tako bila obvezna nadoknaditi te pristojbe koje je Sud proglasio nevaljanima.

(107)

U tom pogledu FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da se člankom 14. stavkom 13. Osnovne uredbe Komisiji ne omogućuje odstupanje od članka 236. Carinskog zakonika Zajednice jer su oba pravna akta jednakog pravnog poretka i jer se ne može smatrati da je Osnovna uredba lex specialis Carinskog zakonika Zajednice.

(108)

Nadalje, iste su stranke tvrdile da članak 14. stavak 3. Osnovne uredbe ne upućuje na članak 236. Carinskog zakonika Zajednice te da se u njemu navodi samo da Komisija može donijeti posebne odredbe, ali ne i odstupanja od Carinskog zakonika Zajednice.

(109)

Kao odgovor na to, važno je naglasiti da u skladu s člankom 14. Osnovne uredbe, pravila koja uređuju carinsko zakonodavstvo Unije ne postaju automatski primjenjiva na uvođenje pojedinačnih antidampinških pristojbi (30), nego se člankom 14. stavkom 3. Osnovne uredbe institucijama Unije, ako je potrebno i korisno, daje pravo prenošenja i primijene pravila kojima se uređuje carinsko zakonodavstvo Unije (31).

(110)

Taj prijenos ne zahtijeva potpunu primjenu svih odredbi carinskih zakonodavstva Unije. Člankom 14. stavkom 3. Osnovne uredbe izričito se predviđaju posebne odredbe u pogledu zajedničke definicije pojma podrijetla, što je dobar primjer toga gdje nastaju odstupanja od odredbi carinskog zakonodavstva Unije. Na temelju toga Komisija je koristila ovlasti koje proizlaze iz članka 14. stavka 3. Osnovne uredbe i zahtijevala od nacionalnih carinskih tijela da se privremeno suzdrže od bilo kakvog povrata. To ne dovodi u pitanje isključivu nadležnost koju imaju nacionalna carinska tijela u sporovima koji se odnose na carinski dug: donošenje odluka i dalje ostaje na carinskim tijelima država članica. Carinska tijela država članica i dalje, na temelju zaključaka koje je Komisija donijela u pogledu zahtjeva za MET i IT, odlučuju bi li povrat trebao biti odobren.

(111)

Stoga, iako je točno da ništa u carinskom zakonodavstvu ne sprječava ispravak povrata pogrešno plaćenih carina, u pogledu povrata antidampinških pristojbi ne može se donijeti takav opći zaključak. Zbog toga, i prije svega zbog potrebe da se Unijina vlastita sredstva zaštite od neopravdanih zahtjeva za povrat i poteškoća do kojih bi došlo zbog daljnjih neopravdanih zahtjeva za povrat, Komisija je na temelju svojih ovlasti iz članka 14. stavka 3. Osnovne uredbe, morala privremeno odstupiti od carinskog zakonodavstva Unije.

(112)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su i da pri povredi članka 296. UFEU-a Komisija nije pružila odgovarajuće obrazloženje ni navela pravnu osnovu na temelju koje su pristojbe retroaktivno ponovno uvedene, a kao posljedica toga uvoznicima obuhvaćenima trenutačnom provedbom odbijen je povrat pristojbi. Stoga su FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili da je Komisija prekršila pravo na učinkovitu sudsku zaštitu zainteresiranih strana.

(113)

Komisija smatra da iscrpni pravni razlozi iz općeg dokumenta o objavi i iz ove Uredbe opravdano oblikuju potonju.

(114)

FESI i Koalicija proizvođača obuće još su tvrdili da se retroaktivnim ispravkom isteklih mjera krši načelo zaštite legitimnih očekivanja. Kao prvo, FESI je tvrdio da su stranke, uključujući uvoznike, dobile jamstvo da mjere istječu 31. ožujka 2011. i da su stranke, s obzirom na vrijeme proteklo od početnog ispitnog postupka, imale pravo opravdano očekivati da se početni ispitni postupak neće nastaviti niti ponovno pokrenuti. Jednako tako, kineski i vijetnamski proizvođači opravdano su mogli imati legitimna očekivanja da Komisija više neće preispitivati njihove zahtjeve za MET/IT iz početnog ispitnog postupka, na temelju činjenice da ti zahtjevi nisu ocijenjeni u razdoblju od tri mjeseca koje se primjenjuje tijekom početnog ispitnog postupka.

(115)

U pogledu legitimnih očekivanja zainteresiranih strana da su antidampinške mjere istekle i da se ispitni postupak neće ponovno pokretati, upućuje se na uvodne izjave (104) i (105) u kojima je to detaljno objašnjeno.

(116)

U pogledu legitimnih očekivanja kineskih i vijetnamskih proizvođača izvoznika čiji zahtjevi za MET/IT nisu pregledani, upućuje se na uvodnu izjavu (100), u kojoj je to objašnjeno i u kontekstu sudske prakse o tom pitanju.

(117)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su i da uvođenje antidampinških mjera s retroaktivnim učinkom znači diskriminaciju i. uvoznika obuhvaćenih trenutačnom provedbom u odnosu na uvoznike obuhvaćene provedbom presuda Brosmann i Aokang, na koje se upućuje u uvodnoj izjavi (6), kojima su nadoknađene pristojbe koje su platili na uvoz obuće pet proizvođača izvoznika obuhvaćenih tim presudama; te ii. diskriminaciju proizvođača izvoznika obuhvaćenih trenutačnom provedbom u odnosu na pet proizvođača izvoznika obuhvaćenih presudama Brosmann i Aokang na koje se nije primjenjivala nikakva pristojba slijedom Provedbene odluke 2014/149/EU.

(118)

U pogledu tvrdnje o diskriminaciji, Komisija najprije podsjeća na sve uvjete u pogledu diskriminacije, kako je navedeno u uvodnoj izjavi (93).

(119)

Navedeno je da je razlika među uvoznicima obuhvaćenima trenutačnom provedbom i provedbom presude Brosmann i Aokang jest ta da potonja dovodi u pitanje Uredbu (EZ) br. 1472/2006 pred Općim sudom, a prva ne.

(120)

Odluka koju je donijela institucija Unije, a koju njezin adresat nije doveo u pitanje u vremenskom roku iz članka 263. stavka 6. UFEU-a, za njega postaje konačna. To se pravilo konkretno temelji na razmatranju na temelju kojeg se rokovi u kojima se moraju pokrenuti postupci kojima se jamči pravna sigurnost sprečavanjem mjera Unije koje proizvode pravne učinke neograničeno mogu dovoditi u pitanje (32).

(121)

To proceduralno načelo prava Unije nužno stvara dvije skupine: skupinu onih koji su doveli u pitanje mjeru Unije, a koji su kao rezultat toga možda ostvarili povoljni položaj (primjerice društva Brosmann i ostala četiri proizvođača izvoznika) i skupinu onih koji to nisu učinili. Međutim, to ne znači da je Komisija nejednako postupala prema tim dvjema stranama i time prekršila načelo jednakog postupanja. Priznanje da stranka ulazi u potonju kategoriju zbog svjesne odluke da ne dovede u pitanje mjeru Unije ne znači diskriminacija te skupine.

(122)

Stoga nisu sve zainteresirane strane u svakom trenutku imale sudsku zaštitu pred sudovima Unije.

(123)

Ako je riječ o navodnoj diskriminaciji predmetnih proizvođača izvoznika u trenutačnoj provedbi u okviru koje se na njih nije odnosila ni jedna pristojba na temelju Provedbene odluke 2014/149/EU, trebalo bi naglasiti da je odluka Vijeća prema kojoj se neće ponovno uvesti pristojbe očito donesena zbog posebnih okolnosti specifične situacije koja je bila u vrijeme kada je Komisija izradila prijedlog za ponovno uvođenje tih pristojbi, a posebno na temelju činjenice da su predmetne antidampinške pristojbe već nadoknađene te pod uvjetom da je prvotna obavijest dužniku o dugu povučena nakon presuda u predmetima Brosmann and Aokang. Prema Vijeću, zbog tog su povrata nastala legitimna očekivanja za predmetne uvoznike. Budući da za druge uvoznike nije bilo sličnog povrata, ne mogu se uspoređivati sa situacijom uvoznika na koje se odnosi odluka Vijeća.

(124)

U svakom slučaju, činjenica da je Vijeće odlučilo djelovati na određeni način i s obzirom na posebne okolnosti prijašnjih predmeta, ne može Komisiju obvezati da provede drugu presudu na potpuno isti način.

(125)

Osim toga, FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da Komisija nije nadležna za retroaktivno donošenje uredbe o uvođenju antidampinške pristojbe u trenutačnoj provedbi te da bi za to eventualno bilo nadležno Vijeće. Ta se tvrdnja temeljila na argumentu da ako se ispitni postupak nastavi ondje gdje je nastala nezakonitost, trebala bi se primjenjivati ista pravila kao i u vrijeme početnog ispitnog postupka u kojemu je mjere donijelo Vijeće. Te su stranke tvrdile da u skladu s člankom 3. Uredbe (EU) br. 37/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (33) („Uredba Omnibus I.”) novi se postupak za donošenje odluka u području zajedničke trgovinske politike ne primjenjuje na ovaj kontekst jer je prije stupanja na snagu Uredbe Omnibus I. Komisija i. već donijela akt (privremena uredba), ii. započela i završila savjetovanja iz Uredbe (EZ) br. 384/96 te iii. već donijela prijedlog za Uredbu Vijeća o donošenju konačnih mjera. Na temelju toga te su stranke zaključile da bi se trebali primjenjivati postupci donošenja odluka prije stupanja na snagu Uredbe Omnibus I.

(126)

Taj je zahtjev, međutim, usmjeren na datum otvaranja ispitnog postupka (koji je doista relevantan za druge znatne izmjene Osnovne uredbe), ali nije navedeno da je u Uredbi (EU) br. 37/2014 upotrijebljen drugačiji kriterij (tj. otvaranje postupka donošenja mjera). Stajalište FESI-ja i Koalicije proizvođača obuće stoga se temelji na netočnoj interpretaciji prijelaznog pravila u Uredbi (EU) br. 37/2014.

(127)

Doista, s obzirom na upućivanje iz članka 3. Uredbe (EU) br. 37/2014 na „započete postupke za donošenje mjera” kojima se utvrđuju prijelazna pravila za izmjene postupaka donošenja odluka za donošenje antidampinških mjera i s obzirom na značenje pojma „postupak” u Osnovnoj uredbi, na ispitni postupak koji je pokrenut prije stupanja na snagu Uredbe (EU) br. 37/2014, ali ako Komisija nije pokrenula savjetovanje s relevantnim odborom u pogledu donošenja mjera prije tog stupanja na snagu, na donošenje antidampinških mjera primjenjuju se nova pravila. Isto vrijedi i za postupke u kojima su mjere uvedene na temelju starih pravila i predmet su preispitivanja ili za mjere ako su privremene pristojbe uvedene na temelju starih pravila, ali postupak za donošenje konačnih mjera nije još bio pokrenut kada je Uredba (EU) br. 37/2014 stupila na snagu. Drugim riječima, Uredba (EU) br. 37/2014 primjenjuje se na određene „postupke za donošenje”, a ne na čitavo razdoblje određenog ispitnog postupka ili čak sudskog postupka.

(128)

Stoga postupak donošenja odluka koje su uvedene Uredbom Omnibus I. nije bio ispravan.

(129)

Što se tiče društva Cortina, ono je prvo tvrdilo da Komisija nema pravnu osnovu za ispitivanje zahtjeva za MET/IT koje su podnijeli proizvođači izvoznici tijekom početnog ispitnog postupka. Cortina je tvrdila da taj postupak, zaključen 31. ožujka 2011. zbog isteka mjera, nije poništen presudom u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14 te da stoga ne može biti ponovno otvoren.

(130)

Kao odgovor na tu primjedbu, Komisija upućuje na objašnjenja u uvodnim izjavama (104) i (105).

(131)

Drugo, Cortina je tvrdila da se trenutačnim postupkom krše načela zabrane retroaktivnosti i pravne sigurnosti koje su uvrštene u članak 10. Osnovne uredbe.

(132)

U pogledu tvrdnje o retroaktivnosti koja se temelji na članku 10. Osnovne uredbe i članku 10. Sporazuma WTO-a o antidampingu („WTO ADA”), člankom 10. stavkom 1. Osnovne uredbe, koji slijedi tekst članka 10. stavka 1. WTO ADA-e, propisuje se da se privremene mjere i konačne antidampinške pristojbe primjenjuju samo na proizvode koji ulaze u slobodan promet nakon stupanja na snagu odluke donesene u skladu s člankom 7. stavkom 1. ili člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe, ovisno o slučaju. U ovom slučaju, antidampinške pristojbe o kojima je riječ primjenjuju se samo na proizvode koji su ušli u slobodan promet nakon stupanja na snagu privremene i sporne (konačne) uredbe donesene u skladu s člankom 7. stavkom 1., odnosno člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe. Međutim, retroaktivnost u smislu članka 10. stavka 1. Osnovne uredbe odnosi se samo na situaciju u kojoj je roba stavljena u slobodni promet prije uvođenja mjera, kao što se može vidjeti iz samog teksta te odredbe te iz izuzeća predviđenog u članku 10. stavku 4. Osnovne uredbe.

(133)

Komisija primjećuje i da u ovom predmetu nije došlo ni do kršenja načela retroaktivnosti ni do povrede pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja.

(134)

U pogledu retroaktivnosti, sudska praksa Suda, pri ocjeni je li mjera retroaktivna, razlikuje primjenu novog pravila na situaciju koja je postala konačna (koja se naziva i postojećom ili konačno uspostavljenom pravnom situacijom) (34) od situacije koja je nastala prije nego što je novo pravilo stupilo na snagu, ali koja još nije konačna (koja se naziva i privremenom situacijom) (35).

(135)

U ovom slučaju stanje uvoza predmetnog proizvoda koji se dogodio tijekom razdoblja primjene Uredbe (EZ) br. 1472/2006 još nije postalo konačno jer, kao posljedica poništenja Sporne uredbe, antidampinška pristojba koja se na njega primjenjuje još nije konačno utvrđena. U isto su vrijeme uvoznici obuće objavom obavijesti o pokretanju postupka (36) i Privremene uredbe upozoreni da bi takva pristojba mogla biti uvedena. Uobičajena je sudska praksa sudova Unije da subjekti ne mogu steći legitimna očekivanja sve dok institucije ne donesu akt kojim se zaključuje administrativni postupak koji je postao konačan (37).

(136)

Ova Uredba čini neposrednu primjenu situacije koja je u tijeku na buduće učinke: nacionalna carinska tijela naplatila su pristojbe na obuću. Kao rezultat zahtjeva za povrat, o kojima nije donesena konačna odluka, te pristojbe čine situaciju koja je u tijeku. Ovom se Uredbom utvrđuje stopa pristojbe koja se primjenjuje na taj uvoz te se stoga njome uređuju budući učinci situacije koja je u tijeku.

(137)

U svakom slučaju, čak i da je postojala retroaktivnost u smislu prava Unije, što nije bio slučaj, ta bi retroaktivnost bila opravdana zbog sljedećeg razloga:

(138)

Materijalno-pravne odredbe prava Unije mogu se primijeniti na situacije koje su postojale prije njihova stupanja na snagu ako iz njihovih uvjeta, ciljeva ili općeg programa jasno slijedi da im se mora dati taj učinak (38). Konkretno je u predmetu C-337/88 Società agricola fattoria alimentare (SAFA) rečeno sljedeće: „iako u pravilu načelo pravne sigurnosti sprječava da neka mjera Zajednice ima učinak od trenutka koji prethodi njezinoj objavi, iznimno može vrijediti suprotno ako je to nužno radi postizanja neke svrhe i pod uvjetom da se na propisan način poštuju legitimna očekivanja uključenih strana” (39).

(139)

U ovom slučaju svrha je usklađivanje s obvezom Komisije na temelju članka 266. UFEU-a. S obzirom na to da je u presudama iz uvodne izjave 12. Sud utvrdio nezakonitost jedino u pogledu utvrđivanja primjenjive stope pristojbe, a ne i u pogledu uvođenja samih mjera (tj. u pogledu utvrđivanja dampinga, štete, uzročnosti i interesa Unije), predmetni proizvođači izvoznici nisu mogli legitimno očekivati da neće biti uvedene nikakve konačne antidampinške mjere. Posljedično, to se uvođenje mjera, čak i da je bilo retroaktivno, što nije, ne može smatrati kršenjem legitimnih očekivanja.

(140)

Treće, Cortina je tvrdila da izjava Komisije iz uvodne izjave (46) da je Sud poništio Spornu uredbu i Provedbenu uredbu (EU) br. 1294/2009 u pogledu izvoza određene obuće od određenih kineskih i vijetnamskih proizvođača izvoznika nije točna jer presudom u predmetima C-659/13 i C-34/14 nisu poništene Uredba (EZ) br. 1472/2006 i Provedbena uredba (EU) br. 1294/2009 u pogledu triju predmetnih proizvođača izvoznika, nego su te uredbe poništene s učinkom erga omnes. Prema Cortini, ako Komisija ponovno uvede antidampinšku pristojbu samo na uvoz od triju predmetnih proizvođača izvoznika, a ne na uvoz od svih ostalih proizvođača izvoznika na koje se presuda Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14 C & J Clark International Limited i Puma SE isto tako odnosi, to bi predstavljalo neopravdanu diskriminaciju tih ostalih proizvođača izvoznika, što bi bilo u suprotnosti i s odredbama članka 266. UFEU-a.

(141)

U pogledu tvrdnje o neopravdanoj diskriminaciji ostalih proizvođača izvoznika na koje se odnosi presuda Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14 C & J Clark International Limited i Puma SE, Komisija napominje da proizvođači izvoznici i određeni uvoznici na koje se odnosi ova Uredba uživaju sudsku zaštitu pred sudovima Unije u odnosu na nju. Ostali uvoznici uživaju tu zaštitu preko nacionalnih sudova koji djeluju kao suci u području općeg prava Unije.

(142)

Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 21., u cilju provedbe presude u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14 C & J Clark International Limited i Puma SE Komisija je donijela Provedbenu uredbu (EU) 2016/223. U članku 1. te Uredbe Komisija je uputila nacionalna carinska tijela da proslijede sve zahtjeve uvoznika za povrat konačnih antidampinških pristojbi plaćenih na uvoz obuće podrijetlom iz Kine i Vijetnama na temelju članka 236. Carinskog zakonika Zajednice i činjenice da je proizvođač izvoznik koji nije uključen u uzorak zatražio MET ili IT tijekom početnog ispitnog postupka. Komisija će ocijeniti relevantne zahtjeve za MET ili IT i ponovno uvodi odgovarajuću stopu pristojbe. Na temelju toga nacionalna će carinska tijela trebala naknadno donijeti odluku o zahtjevu za povrat i otpust antidampinških pristojbi.

(143)

Stoga će Komisija za sav uvoz obuće u kojem su ispunjeni prethodni kriteriji ispitati zahtjeve za MET i IT i ponovno uvesti antidampinške pristojbe na temelju objektivnih kriterija iz članka 2. stavka 7. točke (b) i članka 9. stavka 5. Osnovne uredba prije izmjena. Stoga će se sa svim ostalim proizvođačima izvoznicima iz NRK-a i Vijetnama koji nisu uključeni u uzorak i njihovim uvoznicima postupati na isti način u kasnijoj fazi u skladu s postupkom utvrđenim u ovoj Provedbenoj uredbi (EU) 2016/223. Ocjena zahtjeva za MET i IT neće se provoditi samo ako ne postoje nezavršeni nacionalni postupci jer to ne bi imalo praktičnu svrhu.

(144)

Četvrto, Cortina je tvrdila da bi ponovno uvođenje antidampinške pristojbe za devetnaest predmetnih proizvođača izvoznika bilo diskriminirajuće jer nakon presuda Brosmann i Aokang nije ponovno uvedena nikakva antidampinška pristojba.

(145)

Ta je tvrdnja neutemeljena. Uvoznici koji su uvozili od društva Brosmann i ostala četiri proizvođača izvoznika na koje se odnosi presuda u predmetima C-247/10 P i C-249/10 nalaze se u drugačijoj činjenično-pravnoj situaciji jer su njihovi proizvođači izvoznici odlučili osporiti Spornu uredbu i jer su im nadoknađene pristojbe tako da su zaštićeni člankom 221. stavkom 3. Carinskog zakonika Zajednice. U slučaju drugih nije bilo takvog osporavanja i povrata. U tom pogledu vidjeti uvodne izjave od (118) do (122).

(146)

Peto, Cortina je tvrdila da je u okviru tog ispitnog postupka došlo do nekoliko postupovnih nepravilnosti. Kao prvo tvrdili su da predmetni proizvođači izvoznici možda više nisu u mogućnosti dostaviti smislene primjedbe ili dodatne dokaze kojima bi podržali zahtjeve za MET/IT podnesene prije nekoliko godina. Primjerice, društva možda više ne postoje ili relevantni dokumenti možda više nisu dostupni.

(147)

Osim toga, Cortina je tvrdila da bi za razliku od početnog ispitnog postupka Komisijine mjere de facto i de iure utjecale samo na uvoznike jer oni ne mogu dostaviti značajne podatke i ne mogu od svojih dobavljača zahtijevati suradnju s Komisijom.

(148)

Komisija napominje da se ni u jednoj odredbi Osnovne uredbe od Komisije ne zahtijeva da društvima izvoznicima koji traže MET/IT omogući dopunu činjeničnih podataka koji nedostaju. Podsjeća da je prema sudskoj praksi teret dokazivanja na proizvođaču koji zahtijeva MET/IT na temelju članka 2. stavka 7. točke (b) Osnovne uredbe. U tu se svrhu člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom određuje da zahtjev koji dostavlja takav proizvođač mora sadržavati dostatne dokaze, kako je utvrđeno tom odredbom, da taj proizvođač posluje u uvjetima tržišnoga gospodarstva. U skladu s time, kako je Sud odlučio u presudama Brosmann i Aokang, institucije nemaju nikakvu obvezu dokazati da proizvođač ne ispunjava uvjete utvrđene za priznavanje tog statusa. Naprotiv, Komisija treba ocijeniti jesu li dokazi koje je dostavio predmetni proizvođač dostatni da se pokaže da su kriteriji utvrđeni člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom Osnovne uredbe ispunjeni kako bi se tom proizvođaču odobrio MET/IT (vidjeti uvodnu izjavu (44)). Pravo na saslušanje odnosi se na ocjenu tih činjenica, ali njime nije obuhvaćeno pravo na ispravak podataka koji nedostaju. U suprotnom bi proizvođač izvoznik mogao beskonačno dugo produljivati ocjenu dostavljanjem podataka malo po malo.

(149)

S time u vezi podsjeća se da Komisija nema obvezu od proizvođača izvoznika tražiti da dopuni svoj zahtjev za MET/IT. Kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi, Komisija svoju ocjenu može temeljiti na podacima koje je dostavio proizvođač izvoznik. U svakom slučaju, predmetni proizvođači izvoznici nisu osporili Komisijinu ocjenu njihovih zahtjeva za MET/IT, a nisu ni naveli dokumente ili osobe koji im više ne stoje na raspolaganju. Ta je tvrdnja stoga toliko apstraktna da institucije pri ocjenjivanju zahtjeva za MET/IT ne mogu uzeti u obzir te poteškoće. S obzirom na to da se ta tvrdnja temelji na nagađanju i da nije potkrijepljena preciznim naznakama o tome koji dokumenti i koje osobe više nisu dostupni te koja je važnost tih dokumenata i osoba za ocjenu zahtjeva za MET/IT, ta se tvrdnja odbacuje.

(150)

U pogledu tvrdnje da taj uvoznik ne bi mogao dostaviti značajne podatke Komisija napominje sljedeće: prvo, uvoznici nemaju pravo na zaštitu jer antidampinška mjera nije usmjerena protiv njih, nego protiv proizvođača izvoznika. Drugo, uvoznici su tijekom administrativnog postupka koji je prethodio donošenju Sporne uredbe već imali priliku dostaviti primjedbe u vezi s time. Treće, ako su uvoznici mislili da u tom pogledu postoji nepravilnost, trebali su sa svojim dobavljačima ugovoriti potrebna rješenja kako bi osigurali dostupnost potrebne dokumentacije. Stoga se ta tvrdnja mora odbaciti.

(151)

Šesto, Cortina je tvrdila da Komisija nije ispitala bi li uvođenje antidampinških pristojbi bilo u interesu Unije te je tvrdio da bi mjere bile protivne interesu Unije jer i. bi mjere već postigle svoj planirani učinak pri prvom uvođenju; ii. mjere ne bi donijele dodatnu korist za industriju Unije; iii. mjere ne bi utjecale na proizvođače izvoznike te iv. mjerama bi se nametnuli znatni troškovi za uvoznike u Uniji.

(152)

Ovaj se predmet odnosi samo na zahtjeve za MET/IT jer je to jedina točka u kojoj su sudovi Unije pronašli zakonske pogreške. Radi interesa Unije ocjena u Uredbi (EZ) br. 1472/2006 ostaje u cijelosti valjana. Nadalje, trenutačna je mjera opravdana radi zaštite financijskog interesa Unije.

(153)

Sedmo, Cortina je tvrdila da se u slučaju ponovnog uvođenja antidampinška pristojba više ne bi mogla naplaćivati zbog roka zastare iz članka 221. stavka 3. Carinskog zakonika Zajednice (sada članak 103. stavak 1. Carinskog zakonika Unije). Prema Cortini to bi predstavljalo zlouporabu ovlasti Komisije.

(154)

Komisija podsjeća da se u skladu s člankom 221. stavkom 3. Carinskog zakonika Zajednice/člankom 103. stavkom 1. Carinskog zakonika Unije, rok zastare ne primjenjuje ako je uložena žalba u skladu s člankom 243. Carinskog zakonika Zajednice/člankom 44. stavkom 2. Carinskog zakonika Unije, kao u svim dotičnim predmetima koji se odnose na žalbe podnesene na temelju članka 236. Carinskog zakonika Zajednice/članka 119. Carinskog zakonika Unije. Žalbena u smislu članka 103. stavka 3. Carinskog zakonika Unije, na temelju pojašnjenja u članku 44. stavku 2. iste uredbe, odnosi se na sve od početnog osporavanja do odluka nacionalnih carinskih tijela o uvođenju pristojbi, do konačne odluke koju je donio nacionalni sud, uključujući, ako je potrebno, upućivanje na prethodnu odluku. Stoga se rok od tri mjeseca obustavlja od datuma donošenja pravnog lijeka.

(155)

Naposljetku, Cortina je tvrdila da nakon prestanka valjanosti stavka 15. točke (a) podtočke ii. Protokola o pristupanju Kine WTO-u od 11. prosinca 2016., Komisija se više ne može pozivati na metodologiju koja je korištena za određivanje uobičajene vrijednosti za kineske izvoznike u početnom ispitnom postupku (odnosno metodologije analogne države iz članka 2. stavka 7. točka (a) Osnovne uredbe).

(156)

Sporna uredba donesena je 2006. Relevantno zakonodavstvo koje se odnosi na ovaj postupak jest Uredba (EU) 2016/1036. Ta je tvrdnja stoga odbijena.

(157)

Ova je Uredba u skladu s mišljenjem Odbora uspostavljenog člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036,

—

„sportska obuća” znači obuća u smislu napomene 1. za podbrojeve uz poglavlje 64. Priloga I. Uredbi Komisije (EZ) br. 1719/2005 (42),

—

„obuća proizvedena s pomoću posebne tehnologije” znači obuća čija je cijena s osiguranjem i vozarinom po paru najmanje 7,5 EUR, za upotrebu u sportskim aktivnostima, s jednoslojno ili višeslojno oblikovanim potplatom, koji nije brizgan, proizvedena od sintetičkih materijala koji po svojoj prirodi apsorbiraju udarce u smjeru okomitog ili lateralnog kretanja, s posebnim tehničkim svojstvima kao što su plinom ili tekućinom punjeni hermetički jastučići, mehaničke komponente za apsorpciju ili neutralizaciju udaraca, ili materijala kao što su polimeri niske gustoće, obuhvaćena oznakama KN ex 6403 91 11, ex 6403 91 13, ex 6403 91 16, ex 6403 91 18, ex 6403 91 91, ex 6403 91 93, ex 6403 91 96, ex 6403 91 98, ex 6403 99 91, ex 6403 99 93, ex 6403 99 96 i ex 6403 99 98,

—

„obuća sa zaštitnom kapicom” znači obuća u koju je ugrađena zaštitna kapica s otpornošću na udarce od najmanje 100 džula (43) i koja je obuhvaćena oznakama KN: ex 6403 30 00 (44), ex 6403 51 11, ex 6403 51 15, ex 6403 51 19, ex 6403 51 91, ex 6403 51 95, ex 6403 51 99, ex 6403 59 11, ex 6403 59 31, ex 6403 59 35, ex 6403 59 39, ex 6403 59 91, ex 6403 59 95, ex 6403 59 99, ex 6403 91 11, ex 6403 91 13, ex 6403 91 16, ex 6403 91 18, ex 6403 91 91, ex 6403 91 93, ex 6403 91 96, ex 6403 91 98, ex 6403 99 11, ex 6403 99 31, ex 6403 99 33, ex 6403 99 36, ex 6403 99 38, ex 6403 99 91, ex 6403 99 93, ex 6403 99 96, ex 6403 99 98 i ex 6405 10 00,

—

„papuče i ostala obuća za unutarnju uporabu” znači obuća obuhvaćena oznakom KN ex 6405 10 00.