12.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 123/1

(1)

Europski parlament, Vijeće i Komisija („tri institucije”) obvezali su se na lojalnu i transparentnu suradnju tijekom cijelog zakonodavnog ciklusa. U tom kontekstu podsjećaju na ravnopravnost obaju suzakonodavaca kako je utvrđeno Ugovorima.

(2)

Tri institucije prepoznaju svoju zajedničku odgovornost za postizanje kvalitetnog zakonodavstva Unije i za osiguravanje da je to zakonodavstvo usmjereno na područja u kojima nosi najveću dodanu vrijednost za europske građane, da je što djelotvornije i učinkovitije u postizanju zajedničkih ciljeva politike Unije, da je što jednostavnije i jasnije, da se njime izbjegavaju prekomjerni propisi i administrativna opterećenja za građane, uprave i poduzeća, osobito mala i srednja poduzeća („MSP-ovi”), te da je prilagođeno lakšem prenošenju i praktičnoj primjeni te jačanju konkurentnosti i održivosti gospodarstva Unije.

(3)

Tri institucije podsjećaju na obvezu Unije da donosi propise samo ako i u mjeri u kojoj je to potrebno, u skladu s člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji o načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti.

(4)

Tri institucije ponovno ističu ulogu i odgovornost nacionalnih parlamenata kako je utvrđeno u Ugovorima, u Protokolu br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji priloženom Ugovoru o Europskoj uniji, Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju i Protokolu br. 2. o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, priloženom Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije.

(5)

Tri institucije slažu se da bi analizu moguće „europske dodane vrijednosti” bilo kojeg predloženog djelovanja Unije, kao i procjenu „troška ne-Europe” u slučaju nepostojanja djelovanja Unije, trebalo u potpunosti uzeti u obzir prilikom određivanja zakonodavnog programa.

(6)

Tri institucije smatraju da će se javnim savjetovanjem i savjetovanjem s dionicima, ex post evaluacijom postojećeg zakonodavstva i procjenom učinaka novih inicijativa doprinijeti postizanju cilja bolje izrade zakonodavstva.

(7)

S ciljem olakšavanja pregovora u okviru redovnog zakonodavnog postupka i poboljšanja primjene članaka 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ovim sporazumom utvrđuju se načela u skladu s kojima će Komisija sakupiti sve potrebno stručno znanje prije donošenja delegiranih akata.

(8)

Tri institucije potvrđuju da bi ciljeve pojednostavnjenja zakonodavstva Unije i smanjenja regulatornog opterećenja trebalo ostvarivati ne dovodeći u pitanje postizanje ciljeve politika Unije, kako je utvrđeno Ugovorima, ni zaštitu cjelovitosti unutarnjeg tržišta.

(9)

Ovim Sporazumom dopunjuju se sljedeći sporazumi i izjave o boljoj izradi zakonodavstva, kojima su tri institucije i dalje u cijelosti obvezane:

1.

Tri institucije suglasne su ostvarivati bolju izradu zakonodavstva s pomoću niza inicijativa i postupaka, kako je utvrđeno ovim Međuinstitucijskim sporazumom.

2.

Prilikom izvršavanja svojih ovlasti i u skladu s postupcima utvrđenima u Ugovorima te podsjećajući na važnost koju pridaju metodi Zajednice, tri institucije suglasne su poštovati opća načela prava Unije, poput demokratskog legitimiteta, supsidijarnosti i proporcionalnosti te pravne sigurnosti. Nadalje su suglasne da prilikom izrade zakonodavstva Unije promiču jednostavnost, jasnoću i dosljednost te potpunu transparentnost zakonodavnog procesa.

3.

Tri institucije suglasne su da bi zakonodavstvo Unije trebalo biti razumljivo i jasno, omogućiti građanima, upravama i poduzećima da lako razumiju svoja prava i obveze, uključivati odgovarajuće zahtjeve u pogledu izvješćivanja, praćenja i ocjene, izbjegavati prekomjerne propise i administrativna opterećenja i biti praktično za provedbu.

4.

Tri institucije suglasne su jačati godišnje i višegodišnje planiranje programa Unije u skladu s člankom 17. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji, kojim se zadaća godišnjeg i višegodišnjeg planiranja programa povjerava Komisiji.

5.

Nakon imenovanja nove Komisije tri će institucije, radi lakšeg dugoročnog planiranja, razmijeniti mišljenja o glavnim ciljevima i prioritetima politika triju institucija za novi mandat i, kada je to moguće, o okvirnom rasporedu.

Tri će institucije, na inicijativu Komisije, kako je primjereno, sastaviti zajedničke zaključke koje će potpisati predsjednici triju institucija.

Tri će institucije, na inicijativu Komisije, provesti preispitivanje tih zajedničkih zaključaka u sredini razdoblja te ih prema potrebi prilagoditi.

6.

Komisija će započeti dijalog s Europskom parlamentom odnosno Vijećem i prije i nakon donošenja svojeg godišnjeg programa rada („program rada Komisije”). Taj dijalog obuhvatit će sljedeće:

Komisija će propisno uzeti u obzir mišljenja koja su iznijeli Europski parlament i Vijeće u svakoj fazi dijaloga, uključujući njihove zahtjeve za inicijativama.

7.

Nakon donošenja programa rada Komisije i temeljem njega, tri institucije razmijenit će mišljenja o inicijativama za sljedeću godinu te dogovoriti zajedničku izjavu o godišnjem međuinstitucijskom planiranju programa („zajednička izjava”) koju će potpisati predsjednici triju institucija. Zajedničkom izjavom utvrdit će se širi ciljevi i prioriteti za sljedeću godinu i odrediti točke od iznimne političke važnosti kojima bi se, ne dovodeći u pitanje ovlasti koje su Ugovorima dodijeljene suzakonodavcima, trebao dati prioritet u zakonodavnom procesu.

Tri institucije redovito će tijekom godine pratiti provedbu zajedničke izjave.S tim ciljem tri institucije sudjelovat će u raspravama o provedbi zajedničke izjave u Europskom parlamentu i/ili Vijeću tijekom proljeća dotične godine.

8.

Program rada Komisije sadržavat će glavne zakonodavne i nezakonodavne prijedloge za sljedeću godinu, uključujući stavljanja izvan snage, preinake, pojednostavljenja i povlačenja. U programu rada Komisije za svaku će točku, do mjere u kojoj je to moguće, biti navedeno sljedeće: predviđena pravna osnova, vrsta pravnog akta, okvirni raspored za donošenje akta u Komisiji, te svaka dodatna informacija relevantna za postupak, uključujući informacije o radu na procjeni učinka i evaluaciji.

9.

Kada Komisija, u skladu s načelima lojalne suradnje i institucionalne ravnoteže, namjerava povući zakonodavni prijedlog, neovisno o tome hoće li nakon takva povlačenja uslijediti revidirani prijedlog, to povlačenje će obrazložiti i, prema potrebi, naznačiti planirane naredne korake uz detaljan raspored te provesti odgovarajuća međuinstitucijska savjetovanja na toj osnovi. Komisija će uzeti u obzir stajališta suzakonodavaca te će na njih odgovoriti.

10.

Komisija će pomno i bez odlaganja razmotriti zahtjeve za prijedloge o aktima Unije koje podnesu Europski parlament ili Vijeće na temelju članka 225. odnosno članka 241. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Komisija će odgovoriti na takve zahtjeve u roku od tri mjeseca, navodeći daljnja postupanja koja s njima u vezi planira provesti donošenjem posebne komunikacije. Ako Komisija odluči da neće podnijeti prijedlog, u odgovoru na takav zahtjev, obavijestit će dotičnu instituciju s detaljnim obrazloženjem, te će, prema potrebi, pružiti analizu drugih mogućih rješenja i odgovoriti na bilo koja pitanja koja suzakonodavci iznesu u pogledu analiza „europske dodane vrijednosti” i „troška ne-Europe”.

Ako to bude zatraženo, Komisija će predstaviti svoj odgovor u Europskom parlamentu ili u Vijeću.

11

Komisija će provoditi redovita ažuriranja svojeg planiranja tijekom godine i obrazložit će svako kašnjenje u predstavljanju prijedloga uključenih u svoj program rada. Komisija će redovito izvješćivati Europski parlament i Vijeće o provedbi svojeg programa rada za dotičnu godinu.

12.

Tri institucije suglasne su da procjene učinka pozitivno doprinose poboljšanju kvalitete zakonodavstva Unije.

Procjene učinka su instrument koji služi za pomoć trima institucijama u donošenju dobro razmotrenih odluka i nisu zamjena za političke odluke u demokratskom procesu donošenja odluka. Procjene učinka ne smiju dovesti do nepotrebnih kašnjenja u procesu izrade zakonodavstva, dovesti u pitanje sposobnost suzakonodavaca da predlažu amandmane.

Procjene učinka trebale bi obuhvatiti postojanje, razmjer i posljedice problema te pitanje potrebe za djelovanjem Unije. U njima bi se trebala izložiti druga rješenja i, ako je to moguće, potencijalni kratkoročni i dugoročni troškovi i koristi te, s pomoću kvalitativnih i kvantitativnih analiza, na integrirani i uravnotežen način procjenjivati učinci na gospodarstvo, okoliš i društvo. Trebalo bi se u potpunosti poštovati načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, kao i temeljna prava. Procjene učinka također bi se trebale odnositi, kada je god to moguće, i na „trošak ne-Europe” i na učinak na konkurentnost i administrativna opterećenja različitih opcija, osobito uzimajući u obzir MSP-ove („Počnimo od malih”), digitalne aspekte i teritorijalni učinak. Procjene učinka trebale bi se temeljiti na točnim, nepristranim i potpunim informacijama te bi trebale biti razmjerne u odnosu na područje primjene i težište.

13.

Komisija će provoditi procjene učinka svojih zakonodavnih i nezakonodavnih inicijativa, delegiranih akata i provedbenih mjera za koje se očekuje da će imati značajne učinke na gospodarstvo, okoliš ili društvo. Uz inicijative uključene u program rada Komisije ili u zajedničku izjavu, kao opće pravilo, bit će priložena procjena učinka.

U vlastitom postupku procjene učinka Komisija će provoditi što je moguće opsežnija savjetovanja. Komisijin Odbor za regulatorni nadzor provodit će nepristranu provjeru kvalitete njezinih procjena učinka. Konačni rezultati procjena učinka bit će dostupni Europskom parlamentu, Vijeću i nacionalnim parlamentima te će se objavljivati uz mišljenje/mišljenja Odbora za regulatorni nadzor u trenutku donošenja inicijative Komisije.

14.

Europski parlament i Vijeće će nakon razmatranja zakonodavnih prijedloga Komisije u potpunosti uzeti u obzir procjene učinka Komisije. Stoga se procjene učinka predstavljaju na način da se Europskom parlamentu i Vijeću omogući razmatranje odabira Komisije.

15.

Kada budu smatrali da je to primjereno i potrebno za zakonodavni proces, Europski parlament i Vijeće provest će procjene učinka u vezi sa svojim znatnim izmjenama prijedloga Komisije. Europski parlament i Vijeće će, kao opće pravilo, prihvatiti Komisijinu procjenu učinka kao polazišnu točku njihova daljnjeg rada. Definiciju „suštinske” izmjene trebala bi utvrditi dotična institucija.

16.

Komisija, na vlastitu inicijativu ili na poziv Europskog parlamenta ili Vijeća, može nadopuniti vlastitu procjenu učinka ili provesti dodatni analitički rad koji smatra potrebnim. Pritom će Komisija uzeti u obzir sve dostupne informacije, fazu do koje se došlo u zakonodavnom procesu i potrebu za izbjegavanjem nepotrebnih kašnjenja u tom postupku. Suzakonodavci će u potpunosti uzeti u obzir sve dodatne elemente koje u tom kontekstu pruži Komisija.

17.

Svaka od tri institucije odgovorna je za to kako će organizirati provedbu vlastite procjene učinka, uključujući interne organizacijske resurse i kontrolu kvalitete. One će redovito surađivati razmjenom informacija o najboljoj praksi i metodologijama povezanima s procjenama učinka, što će svakoj instituciji omogućiti da dodatno poboljša vlastitu metodologiju i postupke te usklađenost sveukupnog rada na procjeni učinka.

18.

Komisijina početna procjena učinka i svaki dodatni rad na procjeni učinka koji institucije provode tijekom zakonodavnog procesa bit će objavljeni do završetka zakonodavnog procesa te će se, promatrani u cjelini, moći upotrijebiti kao osnova za evaluaciju.

19.

Javno savjetovanje i savjetovanje s dionicima ključno je za donošenje dobro razmotrenih odluka i poboljšanje kvalitete izrade zakonodavstva. Ne dovodeći u pitanje posebne dogovore koji se odnose na prijedloge Komisije u skladu s člankom 155. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Komisija će, prije donošenja prijedloga, provesti javna savjetovanja na otvoren i transparentan način, kako bi se s pomoću modaliteta i vremenskih ograničenja tih javnih savjetovanja omogućilo najšire moguće sudjelovanje. Komisija će posebno poticati izravno sudjelovanje MSP-ova i drugih krajnjih korisnika u savjetovanjima. To će uključivati javna savjetovanja putem interneta. O rezultatima javnih savjetovanja i savjetovanja s dionicima obavijestit će se bez odlaganja oba suzakonodavaca te će se oni javno objaviti.

20.

Tri institucije potvrđuju važnost najveće moguće dosljednosti i usklađenosti pri organiziranju svojeg rada na evaluaciji uspješnosti zakonodavstva Unije, uključujući povezana javna savjetovanja i savjetovanja s dionicima.

21.

Komisija će obavijestiti Europski parlament i Vijeće o svojem višegodišnjem planiranju evaluacija postojećeg zakonodavstva te će, do mjere u kojoj je to moguće, uključiti u to planiranje njihove zahtjeve za temeljitu evaluaciju određenih područja politika ili pravnih akata.

Komisija će pri planiranju evaluacija poštovati rokove za izvješćivanje i preispitivanje utvrđene zakonodavstvom Unije.

22.

U kontekstu zakonodavnog ciklusa, evaluacije postojećeg zakonodavstva i politika koje se temelje na učinkovitosti, djelotvornosti, važnosti, usklađenosti i dodanoj vrijednosti trebale bi biti temelj za procjene učinka mogućih daljnjih djelovanja. S ciljem podupiranja tih postupaka, tri institucije suglasne su, prema potrebi, postaviti zahtjeve o izvješćivanju, praćenju i evaluaciji u zakonodavstvo, izbjegavajući pritom prekomjerne propise i administrativna opterećenja, osobito za države članice. Prema potrebi, takvi zahtjevi mogu uključivati mjerljive pokazatelje kao temelj za prikupljanje dokaza o djelovanju zakonodavstva u praksi.

23.

Tri institucije suglasne su da sustavno razmotre uporabu klauzula o preispitivanju u zakonodavstvu te uzmu u obzir vrijeme potrebno za provedbu i skupljanje dokaza o rezultatima i učincima.

Tri institucije razmotrit će ograničavanje primjene određenog zakonodavstva na utvrđeno razdoblje („klauzula o vremenskom ograničenju valjanosti”).

24.

Tri institucije međusobno se pravodobno obavješćuju prije usvajanja ili preispitivanja smjernica koje se odnose na njihove instrumente za bolju izradu zakonodavstva (javna savjetovanja i savjetovanja s dionicima, procjene učinka i ex-post evaluacije).

25.

Komisija, u odnosu na svaki prijedlog, Europskom parlamentu i Vijeću daje objašnjenje i opravdanje svojeg odabira pravne osnove i vrste pravnog akta u obrazloženju koje se prilaže uz prijedlog. Komisija bi trebala uzeti u obzir razliku u prirodi i učincima između uredaba i direktiva.

Komisija ujedno u svojem obrazloženju navodi opravdanost predloženih mjera u kontekstu načela supsidijarnosti i proporcionalnosti i spojivost s temeljnim pravima. Komisija navodi i razmjer i rezultate javnog savjetovanja i savjetovanja s dionicima, procjene učinka i ex-post evaluacije postojećeg zakonodavstva koje je provela.

Ako je predviđena izmjena pravne osnove koja uključuje promjenu iz redovnog zakonodavnog postupka u posebni zakonodavni postupak ili nezakonodavni postupak, tri institucije razmijenit će mišljenja o tome.

Tri institucije slažu se da je odabir pravne osnove pravno utvrđenje koje mora počivati na objektivnoj osnovi podložnoj sudskom preispitivanju.

Komisija nastavlja u potpunosti izvršavati svoju institucijsku ulogu osiguravanja toga da se Ugovori i sudska praksa Suda Europske unije poštuju.

26.

Tri institucije naglašavaju važnu ulogu koju u pravu Unije imaju delegirani i provedbeni akti. Kada se upotrebljavaju na učinkovit i transparentan način te u opravdanim slučajevima, oni su sastavni instrument bolje izrade zakonodavstva koji doprinosi jednostavnom, ažuriranom zakonodavstvu i njegovoj učinkovitoj, brzoj provedbi. Zakonodavci su ti koji imaju ovlast odlučiti o tome je li potrebno koristiti se delegiranim ili provedbenim aktima te do koje mjere, unutar granica utvrđenih Ugovorima.

27.

Tri institucije priznaju potrebu za ujednačavanjem postojećeg zakonodavstva s pravnim okvirom koji je ustanovljen Ugovorom iz Lisabona i posebno ističu potrebu za davanjem visokog prioriteta žurnom ujednačavanju svih temeljnih akata koji i dalje upućuju na regulatorni postupak s kontrolom. Komisija će to potonje ujednačavanje predložiti do kraja 2016.

28.

Tri institucije sporazumjele su se o priloženom Zajedničkom dogovoru o delegiranim aktima o povezanim standardnim klauzulama („Zajednički dogovor”). U skladu sa Zajedničkim dogovorom te s ciljem povećanja transparentnosti i unaprjeđenja savjetovanja, Komisija se obvezuje da prije donošenja delegiranog akta prikupi sve potrebno stručno znanje, među ostalim i savjetovanjem sa stručnjacima iz država članica i javnim savjetovanjem.

Osim toga, svaki put kad pri izradi prvog nacrta provedbenih akata bude potrebno šire stručno znanje, Komisija će, prema potrebi, koristiti stručne skupine, savjetovati se s ciljanim dionicima i provesti javna savjetovanja.

Kako bi se osigurao ravnopravan pristup svim informacijama, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica. Stručnjaci iz Europskog parlamenta i Vijeća sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina iz Komisije na koje su pozvani stručnjaci iz država članica i koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

Komisija može biti pozvana na sastanke u Europskom parlamentu ili Vijeću s ciljem daljnje razmjene mišljenja o pripremi delegiranih akata.

Tri institucije stupit će u pregovore bez nepotrebnog odlaganja nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma s ciljem dopunjavanja Zajedničkog dogovora utvrđivanjem neobvezujućih kriterija za primjenu članaka 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

29.

Tri institucije obvezuju se da će najkasnije do kraja 2017. te u bliskoj suradnji uspostaviti zajednički funkcionalni registar delegiranih akata kojim će se pružati informacije na dobro strukturiran način, pristupačan korisnicima, s ciljem poboljšanja transparentnosti, olakšavanja planiranja i omogućavanja sljedivosti svih različitih faza za vrijeme ciklusa donošenja delegiranog akta.

30.

Što se tiče izvršavanja provedbenih ovlasti Komisije, tri institucije suglasne su da u zakonodavstvo Unije neće ugrađivati postupovne zahtjeve kojima bi se izmijenili mehanizmi nadzora utvrđeni Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Odbori koji izvršavaju zadaće u okviru postupaka ustanovljenih tom Uredbom ne bi trebali u tom svojstvu biti pozvani da izvršavaju druge funkcije.

31.

Pod uvjetom da Komisija osigura nepristrana opravdanja koja se temelje na suštinskoj vezi između dviju ili više ovlasti sadržanih u jednom zakonodavnom aktu i osim ako zakonodavnim aktom nije drukčije predviđeno, ovlasti se mogu kombinirati. Savjetovanja u pripremi delegiranih akata također služe određivanju koje se ovlasti smatraju suštinski povezanima. U tim slučajevima svaki prigovor Europskog parlamenta ili Vijeća jasno će ukazati na koju se ovlast točno odnosi.

32.

Tri institucije potvrđuju da se redovni zakonodavni postupak razvio na temelju redovitih kontakata u svim fazama postupka. I dalje se obvezuju nastaviti poboljšavati rad u okviru redovnog zakonodavnog postupka u skladu s načelima lojalne suradnje, transparentnosti, odgovornosti i učinkovitosti.

Tri institucije osobito su suglasne da Europski parlament i Vijeće, kao suzakonodavci, izvršavaju svoje ovlasti na ravnopravan način. Komisija provodi svoju ulogu posrednika na način da se ravnopravno odnosi prema dvjema granama zakonodavne vlasti, uz potpuno poštovanje uloga koje su Ugovorima dodijeljene institucijama.

33.

Tri će se institucije tijekom zakonodavnog procesa međusobno redovito obavješćivati o svojem radu, tekućim pregovorima među njima i svakoj zaprimljenoj povratnoj informaciji od dionika, putem odgovarajućih postupaka, uključujući međusobni dijalog.

34.

Europski parlament i Vijeće, u svojstvu zakonodavaca, suglasni su da je važno održavati bliske kontakte i prije međuinstitucijskih pregovora radi postizanja boljeg uzajamnog razumijevanja svojih stajališta. U tu će svrhu, u kontekstu zakonodavnog postupka, olakšati uzajamnu razmjenu mišljenja i informacija, među ostalim pozivanjem predstavnika drugih institucija na redovite neformalne razmjene mišljenja.

35.

Europski parlament i Vijeće će radi učinkovitosti osigurati bolje usklađivanje u svojem postupanju sa zakonodavnim prijedlozima. Posebno, Europski parlament i Vijeće usporedit će okvirne vremenske rasporede za različite faze koje vode do konačnog donošenja zakonodavnog prijedloga.

36.

Prema potrebi, tri se institucije mogu sporazumjeti o koordinaciji napora radi ubrzanja zakonodavnog procesa, istovremeno osiguravajući da se poštuju ovlasti suzakonodavaca i zaštiti kvaliteta zakonodavstva.

37.

Tri institucije suglasne su da pružanje informacija nacionalnim parlamentima mora potonjima omogućiti da se u potpunosti koriste svojim ovlastima na temelju Ugovora.

38.

Tri institucije osigurat će transparentnost zakonodavnih postupaka na temelju relevantnog zakonodavstva i sudske prakse, što uključuje primjereno vođenje trostranih pregovora.

Tri institucije poboljšat će obavješćivanje javnosti tijekom cijelog zakonodavnog ciklusa, a posebno će zajedno izvijestiti o uspješnom ishodu zakonodavnog procesa u redovnom zakonodavnom postupku nakon što postignu dogovor, i to putem zajedničkih konferencija za medije ili na bilo koji drugi način koji se smatra prikladnim.

39.

Kako bi se olakšala sljedivost različitih koraka u zakonodavnom procesu, tri institucije obvezuju se da će do 31. prosinca 2016. utvrditi načine za daljnji razvoj platformi i instrumenata u tu svrhu, s ciljem uspostavljanja posebne zajedničke baze podataka o trenutačnom stanju u pogledu zakonodavnih akata.

40.

U pogledu pregovora o međunarodnim sporazumima i njihova sklapanja tri institucije priznaju važnost toga da se osigura da svaka institucija može ostvarivati svoja prava i ispunjavati svoje obveze sadržane u Ugovorima onako kako to tumači Sud Europske unije.

Tri institucije obvezuju se da će se u roku od šest mjeseci nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma sastati kako bi u pregovorima dogovorile poboljšana praktična rješenja za suradnju i razmjenu informacija u okviru Ugovora, u skladu s tumačenjem Suda Europske unije.

41.

Tri institucije suglasne su o važnosti bolje strukturirane međusobne suradnje kako bi se procijenila primjena i učinkovitost prava Unije s ciljem njegova poboljšanja putem budućeg zakonodavstva.

42.

Tri institucije ističu potrebu za brzom i pravilnom primjenom zakonodavstva Unije u državama članicama. Rok za prenošenje direktiva bit će što je moguće kraći i načelno neće premašivati dvije godine.

43.

Tri institucije pozivaju države članice da pri donošenju mjera za prenošenje ili provedbu zakonodavstva Unije ili osiguranje izvršenja proračuna Unije jasno obavijeste svoju javnost o tim mjerama. Kada u kontekstu prenošenja direktiva u nacionalno pravo države članice odluče dodati elemente koji ni na koji način nisu povezani s tim zakonodavstvom Unije, te dodatke trebalo bi jasno odrediti bilo u aktu o prijenosu ili u povezanim dokumentima.

44.

Tri institucije pozivaju države članice na suradnju s Komisijom pri pribavljanju informacija i podataka potrebnih za praćenje i evaluaciju provedbe prava Unije. Tri institucije podsjećaju i naglašavaju važnost Zajedničke političke izjave od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjem (7) i Zajedničke političke izjave Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 27. listopada 2011. o dokumentima s obrazloženjem koje se odnose na dokumente s objašnjenjem koji se prilažu obavijestima o mjerama za prenošenje.

45.

Komisija će i dalje godišnje izvješćivati Europski parlament i Vijeće o primjeni zakonodavstva Unije. Izvješće Komisije, prema potrebi, uključuje upućivanje na informacije navedene u stavku 43. Komisija može pružiti dodatne informacije o stanju provedbe određenog pravnog akta.

46.

Tri institucije potvrđuju svoju obvezanost na češću uporabu zakonodavne tehnike preinake za izmjenu postojećeg zakonodavstva uz potpuno poštovanje Međuinstitucionalnog sporazuma od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata. Ako preinaka nije primjerena, Komisija će, u skladu s Međuinstitucionalnim sporazumom od 20. prosinca 1994. Ubrzana metoda rada za službeno kodificiranje zakonodavnih tekstova, podnijeti prijedlog što je prije moguće nakon donošenja akta o izmjeni. Ako Komisija ne podnese takav prijedlog, obavješćuje o razlozima takve odluke.

47.

Tri institucije obvezuju se promicati najučinkovitije regulatorne instrumente, kao što su usklađivanje i međusobno priznavanje, kako bi se izbjegli prekomjerni propisi i administrativna opterećenja te kako bi se ispunili ciljevi Ugovora.

48.

Tri institucije suglasne su da će surađivati kako bi se zakonodavstvo ažuriralo i pojednostavnilo i kako bi se izbjegli prekomjerni propisi i administrativna opterećenja za građane, administracije i poduzeća, uključujući MSP-ove, istodobno osiguravajući da su ispunjeni ciljevi zakonodavstva. U tom kontekstu tri institucije slažu se da će razmjenjivati mišljenja o tom pitanju prije dovršetka programa rada Komisije.

Komisija se obvezuje da će kao doprinos Programu za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) svake godine predstaviti pregled, koji će uključivati godišnji pregled tereta, u pogledu postignutih rezultata u naporima Unije za pojednostavnjenje zakonodavstva, izbjegavanje prekomjernih propisa i smanjenje administrativnih opterećenja.

Na temelju rada institucija na procjeni učinka i evaluaciji i na temelju doprinosa država članica i dionika te uzimajući u obzir troškove i koristi propisa Unije, Komisija će kad god je to moguće brojčano odrediti potencijal regulatornog rasterećenja ili potencijalne uštede pojedinačnih prijedloga ili pravnih akata.

Komisija će također u okviru REFIT-a procijeniti izvedivost određivanja ciljeva za smanjenje opterećenja u određenim sektorima.

49.

Tri institucije poduzet će potrebne mjere radi osiguravanja sredstava i resursa potrebnih za pravilnu provedbu ovog Sporazuma.

50.

Tri institucije zajedno će i redovito pratiti provedbu ovog Sporazuma na političkoj razini u okviru godišnjih rasprava, kao i na tehničkoj razini u okviru Međuinstitucijske koordinacijske skupine.

51.

Ovim Međuinstitucijskim sporazumom zamjenjuje se Međuinstitucionalni sporazum o boljoj izradi zakonodavstva od 16. prosinca 2003. (8) i Zajednički međuinstitucijski pristup procjeni učinka iz studenoga 2005 (9).

Prilog ovom Sporazumu zamjenjuje Zajednički dogovor o delegiranim aktima iz 2011.

52.

Ovaj Sporazum stupa na snagu na dan potpisivanja.