Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32016Q0512(01)

    Međuinstitucijski sporazum Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva

    SL L 123, 12.5.2016, p. 1–14 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Legal status of the document In force

    ELI: http://data.europa.eu/eli/agree_interinstit/2016/512/oj

    12.5.2016   

    HR

    Službeni list Europske unije

    L 123/1


    MEĐUINSTITUCIJSKI SPORAZUM EUROPSKOG PARLAMENTA, VIJEĆA EUROPSKE UNIJE I EUROPSKE KOMISIJE O BOLJOJ IZRADI ZAKONODAVSTVA

    MEĐUINSTITUCIJSKI SPORAZUM

    od 13. travnja 2016.

    o boljoj izradi zakonodavstva

    EUROPSKI PARLAMENT, VIJEĆE EUROPSKE UNIJE I EUROPSKA KOMISIJA,

    uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 295.,

    budući da:

    (1)

    Europski parlament, Vijeće i Komisija („tri institucije”) obvezali su se na lojalnu i transparentnu suradnju tijekom cijelog zakonodavnog ciklusa. U tom kontekstu podsjećaju na ravnopravnost obaju suzakonodavaca kako je utvrđeno Ugovorima.

    (2)

    Tri institucije prepoznaju svoju zajedničku odgovornost za postizanje kvalitetnog zakonodavstva Unije i za osiguravanje da je to zakonodavstvo usmjereno na područja u kojima nosi najveću dodanu vrijednost za europske građane, da je što djelotvornije i učinkovitije u postizanju zajedničkih ciljeva politike Unije, da je što jednostavnije i jasnije, da se njime izbjegavaju prekomjerni propisi i administrativna opterećenja za građane, uprave i poduzeća, osobito mala i srednja poduzeća („MSP-ovi”), te da je prilagođeno lakšem prenošenju i praktičnoj primjeni te jačanju konkurentnosti i održivosti gospodarstva Unije.

    (3)

    Tri institucije podsjećaju na obvezu Unije da donosi propise samo ako i u mjeri u kojoj je to potrebno, u skladu s člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji o načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti.

    (4)

    Tri institucije ponovno ističu ulogu i odgovornost nacionalnih parlamenata kako je utvrđeno u Ugovorima, u Protokolu br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji priloženom Ugovoru o Europskoj uniji, Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju i Protokolu br. 2. o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, priloženom Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije.

    (5)

    Tri institucije slažu se da bi analizu moguće „europske dodane vrijednosti” bilo kojeg predloženog djelovanja Unije, kao i procjenu „troška ne-Europe” u slučaju nepostojanja djelovanja Unije, trebalo u potpunosti uzeti u obzir prilikom određivanja zakonodavnog programa.

    (6)

    Tri institucije smatraju da će se javnim savjetovanjem i savjetovanjem s dionicima, ex post evaluacijom postojećeg zakonodavstva i procjenom učinaka novih inicijativa doprinijeti postizanju cilja bolje izrade zakonodavstva.

    (7)

    S ciljem olakšavanja pregovora u okviru redovnog zakonodavnog postupka i poboljšanja primjene članaka 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ovim sporazumom utvrđuju se načela u skladu s kojima će Komisija sakupiti sve potrebno stručno znanje prije donošenja delegiranih akata.

    (8)

    Tri institucije potvrđuju da bi ciljeve pojednostavnjenja zakonodavstva Unije i smanjenja regulatornog opterećenja trebalo ostvarivati ne dovodeći u pitanje postizanje ciljeve politika Unije, kako je utvrđeno Ugovorima, ni zaštitu cjelovitosti unutarnjeg tržišta.

    (9)

    Ovim Sporazumom dopunjuju se sljedeći sporazumi i izjave o boljoj izradi zakonodavstva, kojima su tri institucije i dalje u cijelosti obvezane:

    Međuinstitucionalni sporazum od 20. prosinca 1994. Ubrzana metoda rada za službeno kodificiranje zakonodavnih tekstova (1);

    Međuinstitucionalni sporazum od 22. prosinca 1998. o zajedničkim smjernicama za kvalitetu izrade zakonodavstva Zajednice (2);

    Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata (3);

    Zajednička izjava od 13. lipnja 2007. o praktičnim rješenjima za postupak suodlučivanja (4);

    Zajednička politička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 27. listopada 2011. o dokumentima s objašnjenjem (5).

    SPORAZUMJELI SU SE KAKO SLIJEDI:

    I.   ZAJEDNIČKE OBVEZE I CILJEVI

    1.

    Tri institucije suglasne su ostvarivati bolju izradu zakonodavstva s pomoću niza inicijativa i postupaka, kako je utvrđeno ovim Međuinstitucijskim sporazumom.

    2.

    Prilikom izvršavanja svojih ovlasti i u skladu s postupcima utvrđenima u Ugovorima te podsjećajući na važnost koju pridaju metodi Zajednice, tri institucije suglasne su poštovati opća načela prava Unije, poput demokratskog legitimiteta, supsidijarnosti i proporcionalnosti te pravne sigurnosti. Nadalje su suglasne da prilikom izrade zakonodavstva Unije promiču jednostavnost, jasnoću i dosljednost te potpunu transparentnost zakonodavnog procesa.

    3.

    Tri institucije suglasne su da bi zakonodavstvo Unije trebalo biti razumljivo i jasno, omogućiti građanima, upravama i poduzećima da lako razumiju svoja prava i obveze, uključivati odgovarajuće zahtjeve u pogledu izvješćivanja, praćenja i ocjene, izbjegavati prekomjerne propise i administrativna opterećenja i biti praktično za provedbu.

    II.   PLANIRANJE PROGRAMA

    4.

    Tri institucije suglasne su jačati godišnje i višegodišnje planiranje programa Unije u skladu s člankom 17. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji, kojim se zadaća godišnjeg i višegodišnjeg planiranja programa povjerava Komisiji.

    Višegodišnje planiranje programa

    5.

    Nakon imenovanja nove Komisije tri će institucije, radi lakšeg dugoročnog planiranja, razmijeniti mišljenja o glavnim ciljevima i prioritetima politika triju institucija za novi mandat i, kada je to moguće, o okvirnom rasporedu.

    Tri će institucije, na inicijativu Komisije, kako je primjereno, sastaviti zajedničke zaključke koje će potpisati predsjednici triju institucija.

    Tri će institucije, na inicijativu Komisije, provesti preispitivanje tih zajedničkih zaključaka u sredini razdoblja te ih prema potrebi prilagoditi.

    Godišnje planiranje programa – program rada Komisije i međuinstitucijsko planiranje programa

    6.

    Komisija će započeti dijalog s Europskom parlamentom odnosno Vijećem i prije i nakon donošenja svojeg godišnjeg programa rada („program rada Komisije”). Taj dijalog obuhvatit će sljedeće:

    (a)

    rane bilateralne razmjene mišljenja o inicijativama za nadolazeću godinu održavat će se prije no što predsjednik Komisije i njezin prvi potpredsjednik podnesu pisani doprinos u kojem se do odgovarajućih detalja navode točke od iznimne političke važnosti za sljedeću godinu te koji sadrži naznake koje se odnose na planirana povlačenja prijedloga Komisije („pismo namjere”);

    (b)

    nakon rasprave o stanju Unije, a prije donošenja godišnjeg programa rada Komisije, Europski parlament i Vijeće razmijenit će mišljenja s Komisijom na temelju pisma namjere;

    (c)

    razmjena mišljenja između tri institucije održat će se o donesenom programu rada, u skladu sa stavkom 7.

    Komisija će propisno uzeti u obzir mišljenja koja su iznijeli Europski parlament i Vijeće u svakoj fazi dijaloga, uključujući njihove zahtjeve za inicijativama.

    7.

    Nakon donošenja programa rada Komisije i temeljem njega, tri institucije razmijenit će mišljenja o inicijativama za sljedeću godinu te dogovoriti zajedničku izjavu o godišnjem međuinstitucijskom planiranju programa („zajednička izjava”) koju će potpisati predsjednici triju institucija. Zajedničkom izjavom utvrdit će se širi ciljevi i prioriteti za sljedeću godinu i odrediti točke od iznimne političke važnosti kojima bi se, ne dovodeći u pitanje ovlasti koje su Ugovorima dodijeljene suzakonodavcima, trebao dati prioritet u zakonodavnom procesu.

    Tri institucije redovito će tijekom godine pratiti provedbu zajedničke izjave.S tim ciljem tri institucije sudjelovat će u raspravama o provedbi zajedničke izjave u Europskom parlamentu i/ili Vijeću tijekom proljeća dotične godine.

    8.

    Program rada Komisije sadržavat će glavne zakonodavne i nezakonodavne prijedloge za sljedeću godinu, uključujući stavljanja izvan snage, preinake, pojednostavljenja i povlačenja. U programu rada Komisije za svaku će točku, do mjere u kojoj je to moguće, biti navedeno sljedeće: predviđena pravna osnova, vrsta pravnog akta, okvirni raspored za donošenje akta u Komisiji, te svaka dodatna informacija relevantna za postupak, uključujući informacije o radu na procjeni učinka i evaluaciji.

    9.

    Kada Komisija, u skladu s načelima lojalne suradnje i institucionalne ravnoteže, namjerava povući zakonodavni prijedlog, neovisno o tome hoće li nakon takva povlačenja uslijediti revidirani prijedlog, to povlačenje će obrazložiti i, prema potrebi, naznačiti planirane naredne korake uz detaljan raspored te provesti odgovarajuća međuinstitucijska savjetovanja na toj osnovi. Komisija će uzeti u obzir stajališta suzakonodavaca te će na njih odgovoriti.

    10.

    Komisija će pomno i bez odlaganja razmotriti zahtjeve za prijedloge o aktima Unije koje podnesu Europski parlament ili Vijeće na temelju članka 225. odnosno članka 241. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

    Komisija će odgovoriti na takve zahtjeve u roku od tri mjeseca, navodeći daljnja postupanja koja s njima u vezi planira provesti donošenjem posebne komunikacije. Ako Komisija odluči da neće podnijeti prijedlog, u odgovoru na takav zahtjev, obavijestit će dotičnu instituciju s detaljnim obrazloženjem, te će, prema potrebi, pružiti analizu drugih mogućih rješenja i odgovoriti na bilo koja pitanja koja suzakonodavci iznesu u pogledu analiza „europske dodane vrijednosti” i „troška ne-Europe”.

    Ako to bude zatraženo, Komisija će predstaviti svoj odgovor u Europskom parlamentu ili u Vijeću.

    11

    Komisija će provoditi redovita ažuriranja svojeg planiranja tijekom godine i obrazložit će svako kašnjenje u predstavljanju prijedloga uključenih u svoj program rada. Komisija će redovito izvješćivati Europski parlament i Vijeće o provedbi svojeg programa rada za dotičnu godinu.

    III.   INSTRUMENTI ZA BOLJU IZRADU ZAKONODAVSTVA

    Procjena učinka

    12.

    Tri institucije suglasne su da procjene učinka pozitivno doprinose poboljšanju kvalitete zakonodavstva Unije.

    Procjene učinka su instrument koji služi za pomoć trima institucijama u donošenju dobro razmotrenih odluka i nisu zamjena za političke odluke u demokratskom procesu donošenja odluka. Procjene učinka ne smiju dovesti do nepotrebnih kašnjenja u procesu izrade zakonodavstva, dovesti u pitanje sposobnost suzakonodavaca da predlažu amandmane.

    Procjene učinka trebale bi obuhvatiti postojanje, razmjer i posljedice problema te pitanje potrebe za djelovanjem Unije. U njima bi se trebala izložiti druga rješenja i, ako je to moguće, potencijalni kratkoročni i dugoročni troškovi i koristi te, s pomoću kvalitativnih i kvantitativnih analiza, na integrirani i uravnotežen način procjenjivati učinci na gospodarstvo, okoliš i društvo. Trebalo bi se u potpunosti poštovati načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, kao i temeljna prava. Procjene učinka također bi se trebale odnositi, kada je god to moguće, i na „trošak ne-Europe” i na učinak na konkurentnost i administrativna opterećenja različitih opcija, osobito uzimajući u obzir MSP-ove („Počnimo od malih”), digitalne aspekte i teritorijalni učinak. Procjene učinka trebale bi se temeljiti na točnim, nepristranim i potpunim informacijama te bi trebale biti razmjerne u odnosu na područje primjene i težište.

    13.

    Komisija će provoditi procjene učinka svojih zakonodavnih i nezakonodavnih inicijativa, delegiranih akata i provedbenih mjera za koje se očekuje da će imati značajne učinke na gospodarstvo, okoliš ili društvo. Uz inicijative uključene u program rada Komisije ili u zajedničku izjavu, kao opće pravilo, bit će priložena procjena učinka.

    U vlastitom postupku procjene učinka Komisija će provoditi što je moguće opsežnija savjetovanja. Komisijin Odbor za regulatorni nadzor provodit će nepristranu provjeru kvalitete njezinih procjena učinka. Konačni rezultati procjena učinka bit će dostupni Europskom parlamentu, Vijeću i nacionalnim parlamentima te će se objavljivati uz mišljenje/mišljenja Odbora za regulatorni nadzor u trenutku donošenja inicijative Komisije.

    14.

    Europski parlament i Vijeće će nakon razmatranja zakonodavnih prijedloga Komisije u potpunosti uzeti u obzir procjene učinka Komisije. Stoga se procjene učinka predstavljaju na način da se Europskom parlamentu i Vijeću omogući razmatranje odabira Komisije.

    15.

    Kada budu smatrali da je to primjereno i potrebno za zakonodavni proces, Europski parlament i Vijeće provest će procjene učinka u vezi sa svojim znatnim izmjenama prijedloga Komisije. Europski parlament i Vijeće će, kao opće pravilo, prihvatiti Komisijinu procjenu učinka kao polazišnu točku njihova daljnjeg rada. Definiciju „suštinske” izmjene trebala bi utvrditi dotična institucija.

    16.

    Komisija, na vlastitu inicijativu ili na poziv Europskog parlamenta ili Vijeća, može nadopuniti vlastitu procjenu učinka ili provesti dodatni analitički rad koji smatra potrebnim. Pritom će Komisija uzeti u obzir sve dostupne informacije, fazu do koje se došlo u zakonodavnom procesu i potrebu za izbjegavanjem nepotrebnih kašnjenja u tom postupku. Suzakonodavci će u potpunosti uzeti u obzir sve dodatne elemente koje u tom kontekstu pruži Komisija.

    17.

    Svaka od tri institucije odgovorna je za to kako će organizirati provedbu vlastite procjene učinka, uključujući interne organizacijske resurse i kontrolu kvalitete. One će redovito surađivati razmjenom informacija o najboljoj praksi i metodologijama povezanima s procjenama učinka, što će svakoj instituciji omogućiti da dodatno poboljša vlastitu metodologiju i postupke te usklađenost sveukupnog rada na procjeni učinka.

    18.

    Komisijina početna procjena učinka i svaki dodatni rad na procjeni učinka koji institucije provode tijekom zakonodavnog procesa bit će objavljeni do završetka zakonodavnog procesa te će se, promatrani u cjelini, moći upotrijebiti kao osnova za evaluaciju.

    Javno savjetovanje i savjetovanje s dionicima te povratne informacije

    19.

    Javno savjetovanje i savjetovanje s dionicima ključno je za donošenje dobro razmotrenih odluka i poboljšanje kvalitete izrade zakonodavstva. Ne dovodeći u pitanje posebne dogovore koji se odnose na prijedloge Komisije u skladu s člankom 155. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Komisija će, prije donošenja prijedloga, provesti javna savjetovanja na otvoren i transparentan način, kako bi se s pomoću modaliteta i vremenskih ograničenja tih javnih savjetovanja omogućilo najšire moguće sudjelovanje. Komisija će posebno poticati izravno sudjelovanje MSP-ova i drugih krajnjih korisnika u savjetovanjima. To će uključivati javna savjetovanja putem interneta. O rezultatima javnih savjetovanja i savjetovanja s dionicima obavijestit će se bez odlaganja oba suzakonodavaca te će se oni javno objaviti.

    Ex-post evaluacija postojećeg zakonodavstva

    20.

    Tri institucije potvrđuju važnost najveće moguće dosljednosti i usklađenosti pri organiziranju svojeg rada na evaluaciji uspješnosti zakonodavstva Unije, uključujući povezana javna savjetovanja i savjetovanja s dionicima.

    21.

    Komisija će obavijestiti Europski parlament i Vijeće o svojem višegodišnjem planiranju evaluacija postojećeg zakonodavstva te će, do mjere u kojoj je to moguće, uključiti u to planiranje njihove zahtjeve za temeljitu evaluaciju određenih područja politika ili pravnih akata.

    Komisija će pri planiranju evaluacija poštovati rokove za izvješćivanje i preispitivanje utvrđene zakonodavstvom Unije.

    22.

    U kontekstu zakonodavnog ciklusa, evaluacije postojećeg zakonodavstva i politika koje se temelje na učinkovitosti, djelotvornosti, važnosti, usklađenosti i dodanoj vrijednosti trebale bi biti temelj za procjene učinka mogućih daljnjih djelovanja. S ciljem podupiranja tih postupaka, tri institucije suglasne su, prema potrebi, postaviti zahtjeve o izvješćivanju, praćenju i evaluaciji u zakonodavstvo, izbjegavajući pritom prekomjerne propise i administrativna opterećenja, osobito za države članice. Prema potrebi, takvi zahtjevi mogu uključivati mjerljive pokazatelje kao temelj za prikupljanje dokaza o djelovanju zakonodavstva u praksi.

    23.

    Tri institucije suglasne su da sustavno razmotre uporabu klauzula o preispitivanju u zakonodavstvu te uzmu u obzir vrijeme potrebno za provedbu i skupljanje dokaza o rezultatima i učincima.

    Tri institucije razmotrit će ograničavanje primjene određenog zakonodavstva na utvrđeno razdoblje („klauzula o vremenskom ograničenju valjanosti”).

    24.

    Tri institucije međusobno se pravodobno obavješćuju prije usvajanja ili preispitivanja smjernica koje se odnose na njihove instrumente za bolju izradu zakonodavstva (javna savjetovanja i savjetovanja s dionicima, procjene učinka i ex-post evaluacije).

    IV.   ZAKONODAVNI INSTRUMENTI

    25.

    Komisija, u odnosu na svaki prijedlog, Europskom parlamentu i Vijeću daje objašnjenje i opravdanje svojeg odabira pravne osnove i vrste pravnog akta u obrazloženju koje se prilaže uz prijedlog. Komisija bi trebala uzeti u obzir razliku u prirodi i učincima između uredaba i direktiva.

    Komisija ujedno u svojem obrazloženju navodi opravdanost predloženih mjera u kontekstu načela supsidijarnosti i proporcionalnosti i spojivost s temeljnim pravima. Komisija navodi i razmjer i rezultate javnog savjetovanja i savjetovanja s dionicima, procjene učinka i ex-post evaluacije postojećeg zakonodavstva koje je provela.

    Ako je predviđena izmjena pravne osnove koja uključuje promjenu iz redovnog zakonodavnog postupka u posebni zakonodavni postupak ili nezakonodavni postupak, tri institucije razmijenit će mišljenja o tome.

    Tri institucije slažu se da je odabir pravne osnove pravno utvrđenje koje mora počivati na objektivnoj osnovi podložnoj sudskom preispitivanju.

    Komisija nastavlja u potpunosti izvršavati svoju institucijsku ulogu osiguravanja toga da se Ugovori i sudska praksa Suda Europske unije poštuju.

    V.   DELEGIRANI I PROVEDBENI AKTI

    26.

    Tri institucije naglašavaju važnu ulogu koju u pravu Unije imaju delegirani i provedbeni akti. Kada se upotrebljavaju na učinkovit i transparentan način te u opravdanim slučajevima, oni su sastavni instrument bolje izrade zakonodavstva koji doprinosi jednostavnom, ažuriranom zakonodavstvu i njegovoj učinkovitoj, brzoj provedbi. Zakonodavci su ti koji imaju ovlast odlučiti o tome je li potrebno koristiti se delegiranim ili provedbenim aktima te do koje mjere, unutar granica utvrđenih Ugovorima.

    27.

    Tri institucije priznaju potrebu za ujednačavanjem postojećeg zakonodavstva s pravnim okvirom koji je ustanovljen Ugovorom iz Lisabona i posebno ističu potrebu za davanjem visokog prioriteta žurnom ujednačavanju svih temeljnih akata koji i dalje upućuju na regulatorni postupak s kontrolom. Komisija će to potonje ujednačavanje predložiti do kraja 2016.

    28.

    Tri institucije sporazumjele su se o priloženom Zajedničkom dogovoru o delegiranim aktima o povezanim standardnim klauzulama („Zajednički dogovor”). U skladu sa Zajedničkim dogovorom te s ciljem povećanja transparentnosti i unaprjeđenja savjetovanja, Komisija se obvezuje da prije donošenja delegiranog akta prikupi sve potrebno stručno znanje, među ostalim i savjetovanjem sa stručnjacima iz država članica i javnim savjetovanjem.

    Osim toga, svaki put kad pri izradi prvog nacrta provedbenih akata bude potrebno šire stručno znanje, Komisija će, prema potrebi, koristiti stručne skupine, savjetovati se s ciljanim dionicima i provesti javna savjetovanja.

    Kako bi se osigurao ravnopravan pristup svim informacijama, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica. Stručnjaci iz Europskog parlamenta i Vijeća sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina iz Komisije na koje su pozvani stručnjaci iz država članica i koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

    Komisija može biti pozvana na sastanke u Europskom parlamentu ili Vijeću s ciljem daljnje razmjene mišljenja o pripremi delegiranih akata.

    Tri institucije stupit će u pregovore bez nepotrebnog odlaganja nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma s ciljem dopunjavanja Zajedničkog dogovora utvrđivanjem neobvezujućih kriterija za primjenu članaka 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

    29.

    Tri institucije obvezuju se da će najkasnije do kraja 2017. te u bliskoj suradnji uspostaviti zajednički funkcionalni registar delegiranih akata kojim će se pružati informacije na dobro strukturiran način, pristupačan korisnicima, s ciljem poboljšanja transparentnosti, olakšavanja planiranja i omogućavanja sljedivosti svih različitih faza za vrijeme ciklusa donošenja delegiranog akta.

    30.

    Što se tiče izvršavanja provedbenih ovlasti Komisije, tri institucije suglasne su da u zakonodavstvo Unije neće ugrađivati postupovne zahtjeve kojima bi se izmijenili mehanizmi nadzora utvrđeni Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Odbori koji izvršavaju zadaće u okviru postupaka ustanovljenih tom Uredbom ne bi trebali u tom svojstvu biti pozvani da izvršavaju druge funkcije.

    31.

    Pod uvjetom da Komisija osigura nepristrana opravdanja koja se temelje na suštinskoj vezi između dviju ili više ovlasti sadržanih u jednom zakonodavnom aktu i osim ako zakonodavnim aktom nije drukčije predviđeno, ovlasti se mogu kombinirati. Savjetovanja u pripremi delegiranih akata također služe određivanju koje se ovlasti smatraju suštinski povezanima. U tim slučajevima svaki prigovor Europskog parlamenta ili Vijeća jasno će ukazati na koju se ovlast točno odnosi.

    VI.   TRANSPARENTNOST I KOORDINACIJA ZAKONODAVNOG PROCESA

    32.

    Tri institucije potvrđuju da se redovni zakonodavni postupak razvio na temelju redovitih kontakata u svim fazama postupka. I dalje se obvezuju nastaviti poboljšavati rad u okviru redovnog zakonodavnog postupka u skladu s načelima lojalne suradnje, transparentnosti, odgovornosti i učinkovitosti.

    Tri institucije osobito su suglasne da Europski parlament i Vijeće, kao suzakonodavci, izvršavaju svoje ovlasti na ravnopravan način. Komisija provodi svoju ulogu posrednika na način da se ravnopravno odnosi prema dvjema granama zakonodavne vlasti, uz potpuno poštovanje uloga koje su Ugovorima dodijeljene institucijama.

    33.

    Tri će se institucije tijekom zakonodavnog procesa međusobno redovito obavješćivati o svojem radu, tekućim pregovorima među njima i svakoj zaprimljenoj povratnoj informaciji od dionika, putem odgovarajućih postupaka, uključujući međusobni dijalog.

    34.

    Europski parlament i Vijeće, u svojstvu zakonodavaca, suglasni su da je važno održavati bliske kontakte i prije međuinstitucijskih pregovora radi postizanja boljeg uzajamnog razumijevanja svojih stajališta. U tu će svrhu, u kontekstu zakonodavnog postupka, olakšati uzajamnu razmjenu mišljenja i informacija, među ostalim pozivanjem predstavnika drugih institucija na redovite neformalne razmjene mišljenja.

    35.

    Europski parlament i Vijeće će radi učinkovitosti osigurati bolje usklađivanje u svojem postupanju sa zakonodavnim prijedlozima. Posebno, Europski parlament i Vijeće usporedit će okvirne vremenske rasporede za različite faze koje vode do konačnog donošenja zakonodavnog prijedloga.

    36.

    Prema potrebi, tri se institucije mogu sporazumjeti o koordinaciji napora radi ubrzanja zakonodavnog procesa, istovremeno osiguravajući da se poštuju ovlasti suzakonodavaca i zaštiti kvaliteta zakonodavstva.

    37.

    Tri institucije suglasne su da pružanje informacija nacionalnim parlamentima mora potonjima omogućiti da se u potpunosti koriste svojim ovlastima na temelju Ugovora.

    38.

    Tri institucije osigurat će transparentnost zakonodavnih postupaka na temelju relevantnog zakonodavstva i sudske prakse, što uključuje primjereno vođenje trostranih pregovora.

    Tri institucije poboljšat će obavješćivanje javnosti tijekom cijelog zakonodavnog ciklusa, a posebno će zajedno izvijestiti o uspješnom ishodu zakonodavnog procesa u redovnom zakonodavnom postupku nakon što postignu dogovor, i to putem zajedničkih konferencija za medije ili na bilo koji drugi način koji se smatra prikladnim.

    39.

    Kako bi se olakšala sljedivost različitih koraka u zakonodavnom procesu, tri institucije obvezuju se da će do 31. prosinca 2016. utvrditi načine za daljnji razvoj platformi i instrumenata u tu svrhu, s ciljem uspostavljanja posebne zajedničke baze podataka o trenutačnom stanju u pogledu zakonodavnih akata.

    40.

    U pogledu pregovora o međunarodnim sporazumima i njihova sklapanja tri institucije priznaju važnost toga da se osigura da svaka institucija može ostvarivati svoja prava i ispunjavati svoje obveze sadržane u Ugovorima onako kako to tumači Sud Europske unije.

    Tri institucije obvezuju se da će se u roku od šest mjeseci nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma sastati kako bi u pregovorima dogovorile poboljšana praktična rješenja za suradnju i razmjenu informacija u okviru Ugovora, u skladu s tumačenjem Suda Europske unije.

    VII.   PROVEDBA I PRIMJENA ZAKONODAVSTVA UNIJE

    41.

    Tri institucije suglasne su o važnosti bolje strukturirane međusobne suradnje kako bi se procijenila primjena i učinkovitost prava Unije s ciljem njegova poboljšanja putem budućeg zakonodavstva.

    42.

    Tri institucije ističu potrebu za brzom i pravilnom primjenom zakonodavstva Unije u državama članicama. Rok za prenošenje direktiva bit će što je moguće kraći i načelno neće premašivati dvije godine.

    43.

    Tri institucije pozivaju države članice da pri donošenju mjera za prenošenje ili provedbu zakonodavstva Unije ili osiguranje izvršenja proračuna Unije jasno obavijeste svoju javnost o tim mjerama. Kada u kontekstu prenošenja direktiva u nacionalno pravo države članice odluče dodati elemente koji ni na koji način nisu povezani s tim zakonodavstvom Unije, te dodatke trebalo bi jasno odrediti bilo u aktu o prijenosu ili u povezanim dokumentima.

    44.

    Tri institucije pozivaju države članice na suradnju s Komisijom pri pribavljanju informacija i podataka potrebnih za praćenje i evaluaciju provedbe prava Unije. Tri institucije podsjećaju i naglašavaju važnost Zajedničke političke izjave od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjem (7) i Zajedničke političke izjave Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 27. listopada 2011. o dokumentima s obrazloženjem koje se odnose na dokumente s objašnjenjem koji se prilažu obavijestima o mjerama za prenošenje.

    45.

    Komisija će i dalje godišnje izvješćivati Europski parlament i Vijeće o primjeni zakonodavstva Unije. Izvješće Komisije, prema potrebi, uključuje upućivanje na informacije navedene u stavku 43. Komisija može pružiti dodatne informacije o stanju provedbe određenog pravnog akta.

    VIII.   POJEDNOSTAVNJENJE

    46.

    Tri institucije potvrđuju svoju obvezanost na češću uporabu zakonodavne tehnike preinake za izmjenu postojećeg zakonodavstva uz potpuno poštovanje Međuinstitucionalnog sporazuma od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata. Ako preinaka nije primjerena, Komisija će, u skladu s Međuinstitucionalnim sporazumom od 20. prosinca 1994. Ubrzana metoda rada za službeno kodificiranje zakonodavnih tekstova, podnijeti prijedlog što je prije moguće nakon donošenja akta o izmjeni. Ako Komisija ne podnese takav prijedlog, obavješćuje o razlozima takve odluke.

    47.

    Tri institucije obvezuju se promicati najučinkovitije regulatorne instrumente, kao što su usklađivanje i međusobno priznavanje, kako bi se izbjegli prekomjerni propisi i administrativna opterećenja te kako bi se ispunili ciljevi Ugovora.

    48.

    Tri institucije suglasne su da će surađivati kako bi se zakonodavstvo ažuriralo i pojednostavnilo i kako bi se izbjegli prekomjerni propisi i administrativna opterećenja za građane, administracije i poduzeća, uključujući MSP-ove, istodobno osiguravajući da su ispunjeni ciljevi zakonodavstva. U tom kontekstu tri institucije slažu se da će razmjenjivati mišljenja o tom pitanju prije dovršetka programa rada Komisije.

    Komisija se obvezuje da će kao doprinos Programu za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) svake godine predstaviti pregled, koji će uključivati godišnji pregled tereta, u pogledu postignutih rezultata u naporima Unije za pojednostavnjenje zakonodavstva, izbjegavanje prekomjernih propisa i smanjenje administrativnih opterećenja.

    Na temelju rada institucija na procjeni učinka i evaluaciji i na temelju doprinosa država članica i dionika te uzimajući u obzir troškove i koristi propisa Unije, Komisija će kad god je to moguće brojčano odrediti potencijal regulatornog rasterećenja ili potencijalne uštede pojedinačnih prijedloga ili pravnih akata.

    Komisija će također u okviru REFIT-a procijeniti izvedivost određivanja ciljeva za smanjenje opterećenja u određenim sektorima.

    IX.   PROVEDBA I PRAĆENJE OVOG SPORAZUMA

    49.

    Tri institucije poduzet će potrebne mjere radi osiguravanja sredstava i resursa potrebnih za pravilnu provedbu ovog Sporazuma.

    50.

    Tri institucije zajedno će i redovito pratiti provedbu ovog Sporazuma na političkoj razini u okviru godišnjih rasprava, kao i na tehničkoj razini u okviru Međuinstitucijske koordinacijske skupine.

    X.   ZAVRŠNE ODREDBE

    51.

    Ovim Međuinstitucijskim sporazumom zamjenjuje se Međuinstitucionalni sporazum o boljoj izradi zakonodavstva od 16. prosinca 2003. (8) i Zajednički međuinstitucijski pristup procjeni učinka iz studenoga 2005 (9).

    Prilog ovom Sporazumu zamjenjuje Zajednički dogovor o delegiranim aktima iz 2011.

    52.

    Ovaj Sporazum stupa na snagu na dan potpisivanja.

    Съставено в Страсбург, 13 април 2016 г.

    Hecho en Estrasburgo, el 13 de abril de 2016.

    Ve Štrasburku dne 13. dubna 2016.

    Udfærdiget i Strasbourg, den 13. april 2016.

    Geschehen zu Straßburg am 13. April 2016.

    Strasbourg, 13. aprill 2016

    Έγινε στο Στρασβούργο, 13 Απριλίου 2016.

    Done at Strasbourg, 13 April 2016.

    Fait à Strasbourg, le 13 avril 2016.

    Arna dhéanamh in Strasbourg, an 13 Aibreán 2016.

    Sastavljeno u Strasbourgu 13. travnja 2016.

    Fatto a Strasburgo, addì 13 aprile 2016.

    Strasbūrā, 2016. gada 13. aprīlī.

    Priimta Strasbūre 2016 m. balandžio 13 d.

    Kelt Strasbourgban, 2016. április 13-én.

    Magħmul fi Strasburgu, 13 ta' April 2016.

    Gedaan te Straatsburg, 13 april 2016.

    Sporządzono w Strasburgu dnia 13 kwietnia 2016 r.

    Feito em Estrasbourgo, em 13 de abril de 2016.

    Întocmit la Strasbourg 13 aprilie 2016.

    V Štrasburgu 13. apríla 2016.

    V Strasbourgu, 13. aprila 2016.

    Tehty Strasbourgissa 13. huhtikuuta 2016.

    Som skedde i Strasbourg den 13 april 2016.

    За Европейския парламент

    Por el Parlamento Europeo

    Za Evropský parlament

    For Europa-Parlamentet

    Im Namen des Europäischen Parlaments

    Euroopa Parlamendi nimel

    Για το Ευρωπαϊκό Κοινοβούλιο

    For the European Parliament

    Pour le Parlement européen

    Thar ceann Pharlaimint na hEorpa

    Za Europski parlament

    Per il Parlamento europeo

    Eiroparlamenta vārdā

    Europos Parlamento vardu

    Az Európai Parlament részéről

    Għall-Parlament Ewropew

    Voor het Europees Parlement

    W imieniu Parlamentu Europejskiego

    Pelo Parlamento Europeu

    Pentru Parlamentul European

    Za Európsky parlament

    Za Evropski parlament

    Euroopan parlamentin puolesta

    På Europaparlamentets vägnar

    За Съвета

    Por el Consejo

    Za Radu

    På Rådets vegne

    Im Namen des Rates

    Nõukogu nimel

    Για το Συμβούλιο

    For the Council

    Pour le Conseil

    Thar ceann Comhairle

    Za Vijeće

    Per il Consiglio

    Padomes vārdā

    Tarybos vardu

    A Tanács részéről

    Għall-Kunsill

    Voor de Raad

    W imieniu Rady

    Pelo Conselho

    Pentru Consiliu

    Za Radu

    Za Svet

    Neuvoston puolesta

    På rådets vägnar

    За Комисията

    Por la Comisión

    Za Komisi

    På Kommissionens vegne

    Im Namen der Kommission

    Komisjoni nimel

    Για την Επιτροπή

    For the Commission

    Pour la Commission

    Thar ceann an Choimisiúin

    Za Komisiju

    Per la Commissione

    Komisijas vārdā

    Komisijos vardu

    A Bizottság részéről

    Għall-Kummissjoni

    Voor de Commissie

    W imieniu Komisji

    Pela Comissão

    Pentru Comisie

    Za Komisiu

    Za Komisijo

    Komission puolesta

    På kommissionens vägnar

    Председател/El Presidente/Předseda/Formand/Der Präsident/President-Eesistuja/O Πρóεδρος/The President/Le Président/An tUachtarán/Predsjednik/Il Presidente/Priekšsēdētājs/Pirmininkas/Az elnök/Il-President/de Voorzitter/Przewodniczący/O Presidente/Președintele/Predseda/Predsednik/Puheenjohtaja/Ordförande

    Image

    Martin SCHULZ

    Image

    Jeanine Antoinette HENNIS-PLASSCHAERT

    Image

    Jean-Claude JUNCKER


    (1)  SL C 102, 4.4.1996., str. 2.

    (2)  SL C 73, 17.3.1999., str. 1.

    (3)  SL C 77, 28.3.2002., str. 1.

    (4)  SL C 145, 30.6.2007., str. 5.

    (5)  SL C 369, 17.12.2011., str. 15.

    (6)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)

    (7)  SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

    (8)  SL C 321, 31.12.2003., str. 1.

    (9)  http://ec.europa.eu/smart-regulation/impact/key_docs/docs/ii_common_approach_to_ia_en.pdf


    PRILOG

    Zajednički dogovor Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o delegiranim aktima

    I.   Područje primjene i opća načela

    1.

    Ovaj Zajednički dogovor nastavak je Zajedničkog dogovora o delegiranim aktima iz 2011., koji se ovime zamjenjuje, te doprinosi racionalizaciji prakse koju su nakon toga uspostavili Europski parlament i Vijeće. Njime se utvrđuju praktični aranžmani i usuglašena objašnjenja i preferencije koji se primjenjuju na delegiranje zakonodavne ovlasti na temelju članka 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Tim člankom zahtijeva se da ciljevi, sadržaj, opseg i trajanje delegiranja budu izričito utvrđeni u svakom zakonodavnom aktu koji sadržava takvo delegiranje („temeljni akt”).

    2.

    Pri izvršavanju svojih ovlasti te u skladu s UFEU-om, Europski parlament, Vijeće i Komisija („tri institucije”) surađuju tijekom čitavog postupka s ciljem lakšeg izvršavanja delegirane ovlasti i djelotvornog nadzora te ovlasti, koju obavljaju Europski parlament i Vijeće. U tu svrhu uspostavljaju se odgovarajući kontakti. na administrativnoj razini.

    3.

    Pri predlaganju delegiranja ovlasti na temelju članka 290. UFEU-a, ili pri delegiranju takvih ovlasti, dotične se institucije, ovisno o postupku za donošenje temeljnog akta, obvezuju da će u najvećoj mogućoj mjeri upotrebljavati standardne klauzule navedene u Dodatku.

    II.   Savjetovanja pri pripremi i izradi delegiranih akata

    4.

    Komisija se, prilikom pripreme nacrta delegiranih akata, savjetuje sa stručnjacima koje imenuje svaka država članica. Sa stručnjacima iz država članica pravodobno se provodi savjetovanje o svakom pojedinačnom nacrtu delegiranog akta koji pripreme službe Komisije (*). Nacrti delegiranih akata dijele se sa stručnjacima država članica. Ta se savjetovanja održavaju putem postojećih stručnih skupina ili na ad hoc sastancima sa stručnjacima iz država članica, koje Komisija saziva preko stalnih predstavništva svih država članica. O tome koji stručnjaci trebaju sudjelovati odlučuju države članice. Nacrti delegiranih akata, nacrti dnevnog reda i svi drugi relevantni dokumenti dostavljaju se stručnjacima iz država članica pravodobno kako bi imali dovoljno vremena za pripremu.

    5.

    Na kraju svakog sastanka sa stručnjacima iz država članica ili nakon tih sastanaka, službe Komisije navode do kojih se zaključaka došlo na temelju rasprava, uključujući načine na koje će mišljenja stručnjaka uzeti u obzir, te kako namjeravaju dalje postupiti. Ti zaključci bit će zabilježeni u zapisniku sastanka.

    6.

    Priprema i izrada delegiranih akata može uključivati i savjetovanje s dionicima.

    7.

    Ako se bitni sadržaj u nacrtu delegiranog akta na bilo koji način promijeni, Komisija stručnjacima iz država članica pruža mogućnost da reagiraju, prema potrebi u pisanom obliku, na izmijenjenu verziju nacrta delegiranog akta.

    8.

    Sažetak postupka savjetovanja uključuje se u obrazloženje koje se prilaže uz delegirani akt.

    9.

    Komisija redovito objavljuje okvirne popise planiranih delegiranih akata.

    10.

    Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija osigurava pravodobno i istodobno slanje svih dokumenata, uključujući nacrte akata, Europskom parlamentu i Vijeću u isto vrijeme kada i stručnjacima iz država članica.

    11.

    Ako to smatraju potrebnim, Europski parlament i Vijeće mogu svaki pojedinačno poslati stručnjake na sastanke stručnih skupina iz Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata i na koje su pozvani stručnjaci iz država članica. U tu svrhu Europski parlament i Vijeće primaju plan za sljedeće mjesece i pozive na sve sastanke stručnjaka.

    12.

    Tri institucije međusobno si navode svoje funkcionalne pretince elektroničke pošte koji se upotrebljavaju za slanje i primanje svih dokumenata u vezi s delegiranim aktima. Nakon što se uspostavi registar iz stavka 29. Sporazuma, on se upotrebljava u tu svrhu.

    III.   Aranžmani za dostavu dokumenata i izračun rokova

    13.

    Komisija putem odgovarajućeg mehanizma Europskom parlamentu i Vijeću službeno šalje delegirane akte. S klasificiranim dokumentima postupa se u skladu s internim administrativnim postupcima koje svaka institucija uspostavlja s ciljem pružanja svih potrebnih jamstava.

    14.

    Kako bi se osiguralo da Europski parlament i Vijeće mogu ostvarivati prava predviđena člankom 290. UFEU-a u rokovima utvrđenima u svakom temeljnom aktu, Komisija ne šalje nijedan delegirani akt tijekom sljedećih razdoblja:

    od 22. prosinca do 6. siječnja;

    od 15. srpnja do 20. kolovoza.

    Ta se razdoblja primjenjuju samo kada se rok za podnošenje prigovora temelji na stavku 18.

    Ta se razdoblja ne primjenjujuna delegirane akte koji se donose po hitnom postupku predviđenom u dijelu VI. ovog Zajedničkog dogovora. U slučaju da se delegirani akt donese po hitnom postupku tijekom jednog od razdoblja navedenih u prvom podstavku, rok za podnošenje prigovora predviđen u temeljnom aktu počinje teći tek istekom tog razdoblja.

    Tri institucije suglasne su da do listopada u godini koja prethodi izborima za Europski parlament postići dogovor o aranžmanu za priopćivanje delegiranih akata tijekom izborne stanke.

    15.

    Rok za podnošenje prigovora započinje kada Europski parlament i Vijeće zaprime sve službene jezične verzije delegiranog akta.

    IV.   Trajanje delegiranja

    16.

    Temeljnim aktom Komisiju se može ovlastiti za donošenje delegiranih akata na neodređeno ili određeno razdoblje.

    17.

    Kada je predviđeno određeno razdoblje, temeljnim aktom bi se u načelu trebalo predvidjeti da se delegiranje prešutno produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja svakog razdoblja. Ovim se stavkom ne utječe na pravo Europskog parlamenta ili Vijeća na opoziv.

    V.   Rokovi za prigovor Europskog parlamenta i Vijeća

    18.

    Ne dovodeći u pitanje hitni postupak, rok za prigovor, koji se od slučaja do slučaja utvrđuje u svakom temeljnom aktu, trebao bi u načelu iznositi najmanje dva mjeseca, što se za svaku instituciju (Europski parlament ili Vijeće) može na njihovu inicijativu produljiti za još dva mjeseca.

    19.

    Međutim delegirani akt može se objaviti u Službenom listu Europske unije i stupiti na snagu prije isteka tog roka ako su i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovor.

    VI.   Hitni postupak

    20.

    Hitni postupak trebao bi biti rezerviran za iznimne slučajeve, poput pitanja u vezi sa zaštitom i sigurnošću, zaštitom zdravlja i sigurnosti ili vanjskim odnosima, uključujući humanitarne krize. Europski parlament i Vijeće trebali bi u temeljnom aktu obrazložiti odabir hitnog postupka. U temeljnom aktu navode se slučajevi u kojima se primjenjuje hitni postupak.

    21.

    Komisija se obvezuje da će Europski parlament i Vijeće u potpunosti obavješćivati o mogućnosti donošenja delegiranog akta po hitnom postupku. Čim službe Komisije predvide takvu mogućnost, neformalno o tome obavješćuju tajništva Europskog parlamenta i Vijeća putem funkcionalnih pretinaca elektroničke pošte iz stavka 12.

    22.

    Delegirani akt donesen po hitnom postupku stupa na snagu bez odgode te se primjenjuje sve dok se ne podnese prigovor unutar roka predviđenog u temeljnom aktu. Ako Europski parlament ili Vijeće podnese prigovor, Komisija bez odgode stavlja akt izvan snage čim zaprimi obavijest Europskog parlamenta ili Vijeća o odluci o podnošenju prigovora.

    23.

    Kad obavješćuje Europski parlament i Vijeće o donošenju delegiranog akta hitnim postupkom, Komisija navodi razloge za primjenu tog postupka.

    VII.   Objava u Službenom listu

    24.

    Delegirani akti objavljuju se u seriji L Službenog lista Europske unije tek nakon isteka roka za prigovor, uz iznimku slučaja iz stavka 19. Delegirani akti doneseni po hitnom postupku objavljuju se bez odgode.

    25.

    Ne dovodeći u pitanje članak 297. UFEU-a, odluke Europskog parlamenta i Vijeća o opozivu delegiranja ovlasti, o podnošenju prigovora na delegirani akt donesen po hitnom postupku ili o protivljenju prešutnom produljenju delegiranja ovlasti također se objavljuju u seriji L Službenog lista Europske unije. Odluka o opozivu stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

    26.

    Komisija u Službenom listu Europske unije također objavljuje odluke o stavljanju izvan snage delegiranih akata donesenih po hitnom postupku.

    VIII.   Međusobna razmjena informacija, osobito u slučaju opoziva

    27.

    Kad ostvaruju svoja prava primjenjujući uvjete utvrđene u temeljnom aktu, Europski parlament i Vijeće međusobno se obavješćuju te obavješćuju Komisiju.

    28.

    Ako Europski parlament ili Vijeće pokrene postupak koji bi mogao dovesti do opoziva delegiranja ovlasti, o tome obavješćuju druge dvije institucije najkasnije mjesec dana prije odluke o opozivu.


    (*)  Posebnosti postupka za pripremu regulatornih tehničkih standarda, kako je opisano u uredbama o osnivanju europskih nadzornih tijela [Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.), Uredba (EU) br.1094/2010 (EU) Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 48.) i Uredba (EU) br.1095/2010 (EU) Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.)] uzet će se u obzir ne dovodeći u pitanje postupke savjetovanja kako su utvrđeni u ovom Sporazumu.

    Dodatak

    Standardne klauzule

    Uvodna izjava:

    Kako bi … [željeni cilj], Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s … [sadržaj i opseg]. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

    Članak/članci o delegiranju ovlasti

    Komisija [donosi / je ovlaštena donijeti] delegirane akte u skladu s člankom [A] u vezi s … [sadržaj i opseg].

    Sljedeći dodatni stavak dodaje se u slučaju primjene hitnog postupka:

    Kada, u slučaju … [sadržaj i opseg] to zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju ovog članka primjenjuje se postupak predviđen u članku [B].

    Članak [A]

    Izvršavanje delegiranja ovlasti

    1.

    Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

    [trajanje]

    Opcija 1.:

    2.

    Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka/članaka … dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od … [datum stupanja na snagu temeljnog zakonodavnog akta ili bilo koji drugi datum koji odrede suzakonodavci].

    Opcija 2.:

    2.

    Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka/članaka … dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od … godina počevši od … [datum stupanja na snagu temeljnog zakonodavnog akta ili bilo koji drugi datum koji odrede suzakonodavci]. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od … godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

    Opcija 3.:

    2.

    Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka/članaka … dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od … godina počevši od … [datum stupanja na snagu temeljnog zakonodavnog akta ili bilo koji drugi datum koji odrede suzakonodavci].

    3.

    Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka/članaka …. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

    4.

    Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

    5.

    Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

    6.

    Delegirani akt donesen na temelju članka/članaka … stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od [dva mjeseca] od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za [dva mjeseca] na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

    Sljedeći dodatni članak dodaje se u slučaju primjene hitnog postupka:

    Članak [B]

    Hitni postupak

    1.

    Delegirani akti doneseni na temelju ovog članka stupaju na snagu bez odgode i primjenjuju se sve dok nije podnesen nikakav prigovor u skladu sa stavkom 2. Prilikom priopćenja delegiranog akta Europskom parlamentu i Vijeću navode se razlozi za primjenu hitnog postupka.

    2.

    Europski parlament ili Vijeće mogu podnijeti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom iz članka [A] stavka [6]. U takvom slučaju Komisija bez odgode stavlja dotični akt izvan snage nakon što joj Europski parlament ili Vijeće priopći svoju odluku o podnošenju prigovora.


    Top