13/Sv. 042

HR

Službeni list Europske unije

138

---

32011R0582

---

L 167/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.05.2011.

---

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 582/2011

od 25. svibnja 2011.

o provedbi i izmjeni Uredbe (EZ) br. 595/2009 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na emisiju iz teških vozila (Euro VI.) i izmjeni priloga I. i III. Direktivi 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 595/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o homologaciji tipa motornih vozila i motora u odnosu na emisije iz teških vozila (Euro VI.) i o pristupu informacijama za popravak i održavanje vozila i izmjenama Uredbe (EZ) br. 715/2007 i Direktive 2007/46/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 80/1269/EZ, 2005/55/EZ i 2005/78/EZ (1), a posebno njezin članak 4. stavak 3., članak 5. stavak 4., članak 6. stavak 2. i članak 12.,

uzimajući u obzir Direktivu 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila te njihovih prikolica i sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Okvirna direktiva) (2), a posebno njezin članak 39. stavak 7.,

budući da:

(1)	Uredba (EZ) br. 595/2009 jedan je od posebnih regulatornih akata u sklopu postupka homologacije tipa koji je određen Direktivom 2007/46/EZ.

(2)

Uredba (EZ) br. 595/2009 nalaže da nova teška vozila i motori zadovoljavaju nove granične vrijednosti za emisije i uvodi dodatne zahtjeve o pristupu informacijama. Tehnički će se zahtjevi primjenjivati od 31. prosinca 2012. za nove tipove vozila, a od 31. prosinca 2013. za sva nova vozila. Posebne tehničke odredbe potrebne za provođenje Uredbe (EZ) br. 595/2009 trebaju se donijeti. Stoga je cilj ove Uredbe utvrđivanje zahtjeva potrebnih za homologaciju tipa vozila i motora sa specifikacijom Euro VI.

(3)	Članak 5. stavak 4. Uredbe (EZ) br. 595/2009 nalaže da Komisija usvoji provedbeno zakonodavstvo kojim se određuju posebni tehnički zahtjevi o kontroli emisija iz vozila. Stoga je primjereno da se ti zahtjevi usvoje.

(4)

Nakon usvajanja glavnih zahtjeva za homologaciju tipa teških motornih vozila i motora Uredbom (EZ) br. 595/2009 potrebno je utvrditi administrativne odredbe za EZ homologaciju tipa. Potrebno je da ti administrativni zahtjevi obuhvaćaju odredbe za sukladnost proizvodnje i sukladnost u uporabi kako bi se osigurala trajno dobra učinkovitost proizvedenih vozila i motora.

(5)

U skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 595/2009 potrebno je odrediti i zahtjeve za osiguravanje lakog pristupa informacijama o ugrađenom sustavu za dijagnostiku u vozilu (dalje u tekstu: OBD, On-board diagnostic) te o popravku i održavanju vozila, kako bi se pristup takvim informacijama osigurao neovisnim operatorima.

(6)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 595/2009, mjere predviđene ovom Uredbom u odnosu na pristup informacijama za popravak i održavanje vozila te informacijama za dijagnostičke alate i usklađenost zamjenskih dijelova s OBD sustavima vozila ne smiju biti ograničene na sastavne dijelove i sustave vezane uz emisije već pokrivati sve aspekte vozila na koje se odnosi homologacija tipa u okviru ove Uredbe.

(7)

U skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 595/2009, potrebno je da Komisija usvoji mjere za uvođenje uporabe prenosivih mjernih sustava za provjeravanje stvarnih emisija vozila u uporabi te provjeravanje i ograničavanje emisija izvan ciklusa. Zato je u odgovarajućem vremenskom okviru potrebno utvrditi odredbe o emisijama izvan ciklusa za homologaciju tipa i za provjeravanje i ograničavanje emisija izvan ciklusa u stvarnoj uporabi vozila. Za potrebe sukladnosti u uporabi potrebno je uvesti postupak u kojem se upotrebljavaju prenosivi sustavi za mjerenje emisija (dalje u tekstu: PEMS). Postupci PEMS, koji se uvode ovom Uredbom, trebaju se podvrgnuti ocjeni na temelju koje Komisija treba biti ovlaštena za izmjenu odredbe o vozilima i motorima u uporabi.

(8)	U skladu s člankom 5. stavkom 4. točkom (d) Uredbe (EZ) br. 595/2009 potrebno je uspostaviti zahtjeve za homologaciju zamjenskih uređaja za kontrolu onečišćenja, kako bi se osiguralo njihovo ispravno djelovanje.

(9)

U skladu s člankom 5. stavkom 4. točkom (d) Uredbe (EZ) br. 595/2009 potrebno je uspostaviti zahtjeve za određivanje faktorâ pogoršanja koji se koriste za provjeravanje trajnosti sustava motora. Osim toga i na temelju rezultatâ istraživanja te razvoja metoda za starenje sustava motora na ispitnom uređaju, Komisija treba biti ovlaštena za izmjenu odredbe za određivanje faktorâ pogoršanja.

(10)

Kako je predviđeno člankom 12. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 595/2009, potrebno je uvesti nove granične vrijednosti i postupak mjerenja za broj ispuštenih čestica. Postupak mjerenja temelji se na radu Programa mjerenja čestica (dalje u tekstu: PMP, Particulate Measurement Programme) Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (dalje u tekstu: UN/ECE).

(11)

U skladu s člankom 12. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 595/2009 trebaju se uvesti granične vrijednosti za svjetski usklađeni prijelazni vozni ciklus (dalje u tekstu: WHTC, World Harmonized Transient Driving Cycle) i svjetski usklađeni vozni ciklus ustaljenog stanja (dalje u tekstu: WHSC, Worldwide Harmonised Steady state Cycle), kako su određeni u Prilogu 4. B Pravilniku br. 49 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) – Jedinstvene odredbe o mjerama koje se poduzimaju za smanjenje emisije plinovitih onečišćujućih tvari iz motora s kompresijskim paljenjem koji se upotrebljavaju u vozilima, i emisije plinovitih onečišćujućih tvari iz motora s vanjskim izvorom paljenja koji kao gorivo upotrebljavaju prirodni plin ili ukapljeni naftni plin koji se upotrebljavaju u vozilima (3).

(12)	Komisija treba ocijeniti potrebu za posebnim mjerama za motore s višestrukom regulacijom i treba biti ovlaštena za izmjenu odredbe u skladu s rezultatima te ocjene.

(13)	Uredba (EZ) br. 595/2009 i Direktiva 2007/46/EZ stoga se trebaju na odgovarajući način izmijeniti.

(14)	Mjere predviđene ovom Uredbom usklađene su s mišljenjem Tehničkog odbora za motorna vozila.

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom određuju mjere za provedbu članaka 4., 5., 6. i 12. Uredbe (EZ) br. 595/2009.

Ona isto tako mijenja Uredbu (EZ) br. 595/2009 i Direktivu 2007/46/EZ.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)	„sustav motora” znači motor, sustav kontrole emisije i komunikacijsko sučelje (oprema i poruke) između jedne ili više elektroničkih upravljačkih jedinica sustava motora (dalje u tekstu: ECU, Electronic Control Unit) i bilo koje druge upravljačke jedinice pogonskog sklopa ili vozila;

(2)	„program skupljanja sati rada” znači ciklus starenja i razdoblje skupljanja sati rada za određivanje faktora pogoršanja za porodicu motora s obzirom na sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova;

(3)	„porodica motorâ” znači proizvođačevo razvrstavanje motorâ koji po svojoj konstrukciji, kako je utvrđeno u odjeljku 6. Priloga I., imaju slične značajke emisija ispušnih plinova; svi članovi porodice su u skladu s primjenljivim graničnim vrijednostima emisija;

(4)	„tip motora” znači kategorija motora koja se ne razlikuje u bitnim značajkama koje su određene u Prilogu 4. dodatku I.;

(5)	„tip vozila s obzirom na emisije i informacije za popravak i održavanje” znači skupina vozila koja se ne razlikuju u bitnim značajkama motora i vozila određenim u Prilogu I. dodatku 4.;

(6)	„sustav deNOx” znači sustav selektivne katalitičke redukcije (dalje u tekstu: SCR, Selective Catalytic Reduction), apsorber NOx, pasivni ili aktivni katalizator NOx ili neki drugi sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova namijenjen za smanjivanje emisije dušikovih oksida (NOx);

(7)	„sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova” znači katalizator (oksidacijski, trostrukog djelovanja ili neki drugi), filtar čestica, sustav deNOx, kombinirani filtar za deNOx i čestice ili neki drugi uređaj za smanjivanje emisije koji je ugrađen iza motora;

(8)

„sustav ugrađene dijagnostike” ili „OBD sustav” znači sustav u vozilu ili motoru koji ima sposobnost: (a) otkrivanja neispravnosti koje utječu na značajke emisije sustava motora; i (b) upozoravanja na njihovu pojavu pomoću upozornog sustava; i (c) određivanja vjerojatnog područja neispravnosti pomoću podataka pohranjenih u memoriji računala i prijenosa tih podataka izvan vozila;

(9)

„namjerno pokvaren sastavni dio ili sustav” (dalje u tekstu: QDC, Qualified Deteriorated Component) znači sastavni dio ili sustav koji je bio namjerno pokvaren, ubrzanim starenjem ili rukovanjem na kontrolirani način, i koji je tijelo za homologaciju prihvatilo u skladu s odredbama iz odjeljka 6.3.2. Priloga 9. B Pravilniku UN/ECE br. 49 i točkom 2.2. dodatka 3. Prilogu X. ovoj Uredbi za uporabu pri dokazivanju učinkovitosti OBD-a sustava motora;

(10)	„ECU” znači elektronička upravljačka jedinica sustava motora;

(11)	„dijagnostički kod neispravnosti” (dalje u tekstu: DTC, Diagnostic Trouble Code) znači brojčani ili slovnobrojčani identifikator koji identificira ili označuje neispravnost;

(12)	„prenosivi sustav za mjerenje emisijâ” (dalje u tekstu: PEMS) znači prenosivi sustav za mjerenje emisijâ koji ispunjava zahtjeve utvrđene u Prilogu II. dodatku 2.;

(13)	„indikator neispravnosti” (dalje u tekstu: MI, Malfunction Indicator) znači indikator koji je dio sustava za upozoravanje i koji jasno obavješćuje vozača vozila u slučaju neispravnosti;

(14)	„ciklus starenja” znači djelovanje vozila ili motora (brzina, opterećenje, snaga) u razdoblju skupljanja sati rada;

(15)

„kritični sastavni dijelovi povezani s emisijama” znači sljedeći sastavni dijelovi koji su prvenstveno namijenjeni kontroli emisije: svi sustavi za naknadnu obradu ispušnih plinova, ECU s pripadajućim osjetnicima i pokretačima te sustav za povrat ispušnih plinova u cilindar (dalje u tekstu: EGR, Exhaust Gas Recirculation) sa svim pripadajućim filtrima, hladnjacima, regulacijskim ventilima i cijevima;

(16)	„kritično održavanje povezano s emisijama” znači održavanje koje se izvodi na kritičnim sastavnim dijelovima povezanim s emisijama;

(17)	„održavanje povezano s emisijama” znači održavanje koje znatno utječe na emisije ili bi moglo utjecati na pogoršanje emisija iz vozila ili motora tijekom uobičajene uporabe vozila;

(18)	„porodica motora s obzirom na sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova” znači proizvođačevo razvrstavanje motora koji su u skladu s definicijom porodice motora, ali su dodatno razvrstani kao motori koji upotrebljavaju slične sustave za naknadnu obradu ispušnih plinova;

(19)	„Wobbeov indeks (donja vrijednost Wl ili gornja vrijednost Wu)” znači omjer odgovarajuće kalorične vrijednosti plina po jedinici obujma i kvadratnog korijena njegove relativne gustoće pri istim referentnim uvjetima:

(20)

„faktor pomaka λ (dalje u tekstu: Sλ)” znači izraz koji opisuje zahtijevanu prilagodljivost sustava upravljanja rada motora s obzirom na promjenu koeficijenta viška zraka λ ako motor kao gorivo upotrebljava plin čiji se sastav razlikuje od sastava čistog metana prema specifikaciji u odjeljku 4.1. Priloga 6. UN/ECE Pravilniku br. 49;

(21)	„održavanje koje nije povezano s emisijama” znači održavanje koje značajno ne utječe na emisije niti ima trajni učinak na pogoršanje emisija iz vozila ili motora tijekom uobičajene uporabe vozila nakon obavljenog održavanja;

(22)	„porodica OBD motora’” znači proizvođačevo razvrstavanje sustava motora koji imaju zajedničke metode nadzora i dijagnoze neispravnosti koje se odnose na emisije;

(23)	„alat za pregled’” znači vanjska ispitna opremu koja se upotrebljava za normiranu vanjsku komunikaciju s OBD sustavom u skladu sa zahtjevima ove Uredbe;

(24)

„pomoćna strategija za ograničenje emisija” (dalje u tekstu: AES, Auxiliary Emission Strategy) znači strategija za ograničenje emisijâ koja se aktivira i zamjenjuje ili mijenja osnovnu strategiju za ograničenje emisija s posebnim ciljem i kao odgovor na poseban sklop okolnih uvjeta i/ili uvjeta djelovanja i koja djeluje samo dok ti uvjeti postoje;

(25)	„osnovna strategija za ograničenje emisija” (dalje u tekstu: BES, Base Emission Strategy) znači strategija za ograničenje emisija koja je aktivna u cjelokupnom radnom opsegu brzine vrtnje i opterećenja motora osim ako se aktivira AES;

(26)	„koeficijent radne učinkovitosti u uporabi” znači omjer između broja koji označuje koliko puta su postojali uvjeti u kojima bi nadzor, ili skupina nadzora, morao otkriti neispravnost i broja voznih ciklusâ koji se odnose na taj nadzor ili skupinu nadzorâ;

(27)	„pokretanje motora” znači paljenje, pokretanje i početak izgaranja i završava kada brzina vrtnje motora dosegne 150 min-1 ispod uobičajene brzine vrtnje u praznom hodu zagrijanog motora;

(28)	„radni slijed” znači slijed koji obuhvaća pokretanje motora, razdoblje djelovanja (motora), isključivanje motora i vrijeme do sljedećeg pokretanja, kada posebni OBD nadzor djeluje do kraja i neispravnost, ako postoji, bila bi otkrivena;

(29)

„nadzor graničnih vrijednosti emisija” znači nadzor neispravnosti koja dovodi do prekoračenja praga OBD graničnih vrijednosti (dalje u tekstu: OTL, OBD threshold limits) i obuhvaća: (a) izravno mjerenje emisija jednim ili više osjetnika postavljenih na izlazu iz ispušne cijevi i modelom za korelaciju između izravnih emisija i emisija propisanih za ispitni ciklus; b) upozorenje na povećanje emisija pomoću korelacije između ulaznih i izlaznih podataka računala i emisija propisanih za ispitni ciklus;

(30)	„nadzor učinkovitosti” znači nadzor neispravnosti koji obuhvaća provjere funkcionalnosti i nadzor parametara koji nisu izravno u korelaciji s graničnim vrijednostima emisija, što se izvodi na sastavnim dijelovima ili sustavima radi provjere djeluju li u naznačenom području;

(31)

„razumljiva greška” znači neispravnost pri kojoj se signal koji šalje pojedinačni osjetnik ili sastavni dio razlikuje od očekivanog signala kada se uspoređuje sa signalima od drugih osjetnika ili sastavnih dijelova sustava motora, uključujući slučajeve kada se svi izmjereni signali i izlazni podaci sastavnih dijelova pojedinačno nalaze unutar uobičajenog djelovanja odgovarajućeg osjetnika ili sastavnog dijela i u kojem niti jedan osjetnik ili sastavni dio ne javlja neispravnost;

(32)	„nadzor potpunog otkaza” znači nadzor s ciljem otkrivanja neispravnosti koja bi prouzročila potpuni gubitak željene funkcije nekog sustava;

(33)	„neispravnost” znači greška ili pogoršanje sustava motora, obuhvaćajući OBD sustav, za koju se može razumno očekivati da bi prouzročila povećanje emisija neke od onečišćujućih tvari reguliranih propisima iz sustava motora ili smanjenje učinkovitosti OBD sustava;

(34)	„opći nazivnik” znači brojač koji pokazuje broj koliko je puta vozilo djelovalo, uzimajući u obzir opće uvjete;

(35)	„brojač ciklusa paljenja” znači brojač koji pokazuje broj pokretanja motora ostvarenih na vozilu;

(36)	„vozni ciklus” znači slijed koji se sastoji od pokretanja motora, razdoblja djelovanja (vozila), isključivanja motora i vremena do sljedećeg pokretanja;

(37)	„skupina nadzora” znači, u svrhu ocjene učinkovitosti porodice OBD motora u uporabi, OBD nadzori koji se upotrebljavaju za određivanje ispravnog djelovanja sustava za kontrolu emisija;

(38)	„neto snaga” znači snaga izmjerena na ispitnom uređaju na prirubnici koljenastog vratila, ili jednakovrijedna snaga izmjerena pri odgovarajućem broju obrtaja ili brzini vrtnje motora s pomoćnim pogonima u skladu s Prilogom XIV. i preračunata na referentne atmosferske uvjete;

(39)	„najveća neto snaga” znači najveća neto snaga izmjerena pri punom opterećenju motora;

(40)	„filtar čestica Dieselovih motora s protokom kroz stijenke” znači filtar čestica Dieselovih motora (dalje u tekstu: DPF, Diesel Particulate Filter) u kojem svi ispušni plinovi moraju prolaziti kroz stijenku koja odvaja kruti materijal;

(41)	„stalna regeneracija” znači regeneracija sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova koja se događa stalno ili najmanje jedanput po ispitivanju svjetski usklađenim prijelaznim voznim ciklusom (dalje u tekstu: WHTC, World Harmonized Transient Driving Cycle) s pokretanjem zagrijanog motora.

Članak 3.

Zahtjevi za homologaciju tipa

1.   Za dobivanje EZ homologacije tipa za sustav motora ili porodicu motora kao zasebnu tehničku jedinicu, EZ homologacije tipa vozila s homologiranim sustavom motora s obzirom na emisije i informacije za popravak i održavanje vozila, ili EZ homologacije tipa vozila s obzirom na emisije i informacije za popravak i održavanje vozila proizvođač dokazuje u skladu s odredbama Priloga I. da su vozila ili sustav motora podvrgnuti ispitivanjima i da ispunjavaju zahtjeve propisane u prilozima od III. do VIII., X., XIII. i XIV. Proizvođač osigurava i sukladnost sa specifikacijama za referentna goriva iz Priloga IX.

2.   Za dobivanje EZ homologacije tipa za vozilo s homologiranim sustavom motora s obzirom na emisije te informacije za popravak i održavanje vozila, ili EZ homologacije tipa za vozilo s obzirom na emisije te informacije za popravak i održavanje proizvođač osigurava sukladnost sa zahtjevima za ugradnju iz odjeljka 4. Priloga I.

3.   Za dobivanje dopune EZ homologacije tipa za vozilo s obzirom na emisije i informacije za popravak i održavanje vozila koje je homologirano prema ovoj Uredbi s referentnom masom većom od 2 380 kg, ali koja ne prelazi 2 610 kg, proizvođač ispunjava zahtjeve iz Priloga VIII. dodatku 1.

4.   Odredbe za drugu mogućnost homologacije iz točke 2.4.1. Priloga X. i točke 2.1. Priloga XIII. ne primjenjuju se za EZ homologaciju tipa sustava motora ili porodice motorâ kao zasebne tehničke jedinice.

5.   Svaki sustav motora i svaki element konstrukcije koji bi mogli utjecati na emisije plinovitih onečišćujućih tvari i onečišćujućih česticakonstruira se, proizvodi, sastavlja i ugrađuje tako da se omogući motoru da u uobičajenoj uporabi bude u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 595/2009 i ove Uredbe. Proizvođač osigurava i sukladnost sa zahtjevima za emisije izvan ciklusa iz članka 14. i Priloga VI. ovoj Uredbi.

6.   Za dobivanje EZ homologacije tipa za sustav motora ili porodicu motora kao zasebne tehničke jedinice ili EZ homologacije tipa za vozilo s obzirom na emisije i informacije za popravak i održavanje, proizvođač osigurava sukladnost sa zahtjevima o vrsti gorivâ za homologaciju na temelju univerzalnoga goriva, ili u slučaju motora s vanjskim izvorom paljenja koji za gorivo upotrebljava prirodni plin ili ukapljeni naftni plin (UNP), za homologaciju za određenu vrstu goriva, prema specifikaciji u odjeljku 1. Priloga I.

7.   Za dobivanje EZ homologacije tipa za motor koji kao gorivo upotrebljava benzin ili E85, proizvođač osigurava ispunjavanje posebnih zahtjeva za otvore za punjenje spremnikâ goriva za vozila koja kao gorivo upotrebljavaju benzin i E85 kako je navedeno u odjeljku 4.3. Priloga I.

8.   Za dobivanje EZ homologacije tipa proizvođač osigurava ispunjavanje posebnih zahtjeva za sigurnost elektroničkog sustava iz točke 2.1. Priloga X.

9.   Proizvođač poduzima potrebne tehničke mjere u skladu s ovom Uredbom, kako bi osigurao da su emisije iz ispušne cijevi učinkovito ograničene tijekom cijelog uobičajenog životnog vijeka i u uobičajenim uvjetima uporabe. Te mjere obuhvaćaju osiguravanje sigurnosti crijeva i spojnica koje se upotrebljavaju u sustavima za kontrolu emisijâ tako da su sukladne s ciljem prvobitnog modela.

10.   Proizvođač osigurava da rezultati ispitivanja emisija zadovoljavaju graničnu vrijednost primjenljivu u uvjetima ispitivanja propisanih ovom Uredbom.

11.   Proizvođač određuje faktore pogoršanja koji će biti upotrijebljeni za dokazivanje sukladnosti emisija plinovitih onečišćujućih tvari i onečišćujućih čestica porodice motora ili porodice motora s obzirom na naknadnu obradu ispušnih plinova s odgovarajućim graničnim vrijednostima emisija iz Priloga I. Uredbi (EZ) br. 595/2009 tijekom cijelog uobičajenog životnog vijeka i u uobičajenim uvjetima uporabe iz članka 4. stavka 2. te Uredbe.

Postupci za dokazivanje sukladnosti sustava porodice motora ili porodice motora s obzirom na naknadnu obradu ispušnih plinova tijekom cijelog uobičajenog životnog vijeka određeni su u Prilogu VII. ovoj Uredbi.

12.   Za motore s vanjskim izvorom paljenja podvrgnute ispitivanju koje je utvrđeno u Prilogu IV., najviši dopušteni sadržaj ugljičnog monoksida u ispušnim plinovima treba biti onaj koji je naveo proizvođač vozila. Međutim, najviši sadržaj ugljičnog monoksida ne smije prelaziti 0,3 % obujamski.

Pri povišenoj brzini vrtnje, u praznom hodu, obujamski sadržaj ugljičnog monoksida u ispušnim plinovima ne smije prelaziti 0,2 % kada je brzina vrtnje motora najmanje 2 000 min-1,a lambda vrijednost 1 ± 0,03 ili je u skladu sa specifikacijama proizvođača.

13.   U slučaju zatvorenog kućišta koljenastog vratila, proizvođači osiguravaju da za ispitivanje iz Priloga V. sustav za prozračivanje motora ne dopušta emisije nikakvog plina iz kućišta koljenastog vratila u atmosferu. Ako je kućište koljenastog vratila otvorenog tipa, emisije se moraju izmjeriti i dodati emisijama iz ispušne cijevi u skladu s odredbama iz Priloga V.

14.   Kod podnošenja zahtijeva za homologaciju tipa, proizvođači tijelu za homologaciju dostavljaju podatke koji pokazuju da sustav deNOx zadržava svoju funkciju kontrole tijekom svih uvjeta koji se redovito susreću na području Unije, posebno pri niskim temperaturama.

Osim toga, proizvođači tijelu za homologaciju dostavljaju podatke o strategiji djelovanja sustava za povrat ispušnih plinova u cilindar (dalje u tekstu: EGR, Exhaust Gas Recirculation System), uključujuċi i njegovo djelovanje pri niskim temperaturama.

Podaci obuhvaćaju i opis mogućih učinaka na emisije djelovanja sustava pri niskim temperaturama okoline.

15.   Vozilima i motorima dodjeljuje se homologacija prema Uredbi (EZ) br. 595/2009 i ovoj Uredbi nakon što se usvoje postupci mjerenja broja čestica (dalje u tekstu: PM, Particulate Measurement) kako je tvrđeno u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 595/2009, bilo koje specifične odredbe vezane uz motore s višestrukom regulacijom i odredbe iz članka 6. te Uredbe.

Članak 4.

Sustavi ugrađene dijagnostike (OBD)

1.   Proizvođači osiguravaju da su svi sustavi motora i sva vozila opremljena OBD sustavom.

2.   OBD sustav je konstruiran, proizveden i ugrađen u vozilo u skladu s Prilogom X. tako da omogućuje određivanje vrsta pogoršanja ili neispravnosti iz tog Priloga tijekom cijelog životnog vijeka vozila.

3.   Proizvođač osigurava da OBD sustav ispunjava zahtjeve iz Priloga X., uključujući i zahtjeve za radne značajke u uporabi, u svim uobičajenim i razumno predvidljivim uvjetima vožnje koji se mogu susresti u Europskoj uniji, uključujući uvjete uobičajene uporabe navedene u Prilogu X.

4.   Pri ispitivanju s namjerno oštećenim sastavnim dijelom, indikator neispravnosti OBD sustava mora se aktivirati u skladu s Prilogom X. Indikator neispravnosti OBD sustava može se aktivirati i tijekom ispitivanja kada su razine emisija niže od graničnih vrijednosti koje su navedene za OBD u Prilogu X.

5.   Proizvođač osigurava ispunjavanje odredbi o radnim značajkama u uporabi porodice OBD motora iz Priloga X.

6.   OBD sustav treba pohranjivati i učiniti dostupnim odgovarajuće podatke o radnim značajkama u uporabi OBD sustava bez ikakvog zaštitnog kodiranja preko normiranog komunikacijskog OBD protokola u skladu s odredbama Priloga X.

7.   Po izboru proizvođača, u razdoblju od 3 godine nakon datuma iz članka 8. stavaka 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 595/2009, OBD sustavi mogu biti u skladu s alternativnim odredbama iz Priloga X. ovoj Uredbi na koje se poziva ovaj stavak.

8.   Proizvođač može do 1. rujna 2014., u slučaju novih tipova vozila ili motora te do 1. rujna 2015. za sva nova vozila prodana, registrirana ili stavljena u uporabu u Uniji, koristiti alternativne odredbe što se tiče nazora dizelskog filtra čestica kako je određeno u točki 2.3.3.3. Priloga X.

Članak 5.

Zahtjev za EZ homologaciju tipa sustava motora ili porodice motora kao zasebne tehničke jedinice

1.   Proizvođač tijelu za homologaciju podnosi zahtjev za EZ homologaciju tipa sustava motora ili porodice motora kao zasebne tehničke jedinice.

2.   Zahtjev iz stavka 1. sastavlja se u skladu s obrascem opisnog dokumenta koji je propisan u Prilogu I. dodatku 4. U tu se svrhu primjenjuje dio 1. tog dodatka.

3.   Zajedno sa zahtjevom, proizvođač dostavlja opisnu dokumentaciju koja potpuno objašnjava sve elemente konstrukcije koji utječu na emisije, strategiju kontrole emisije sustava motora, načine kojima sustav motora kontrolira izlazne veličine koje utječu na emisije, bez obzira je li ta kontrola izravna ili neizravna, te potpuno objašnjava sustav za upozoravanje i prisilu vozača koji se zahtijeva odjeljcima 5. i 6. Priloga XIII. Opisna dokumentacija sastoji se od sljedećih dijelova, uključujući i informacije iz odjeljka 8. Priloga I.:

(a)	službene opisne dokumentacije koju zadržava tijelo za homologaciju. Službena opisna dokumentacija može se na zahtjev staviti na raspolaganje zainteresiranim stranama;

(b)

proširene opisne dokumentacije koja ostaje povjerljiva. Proširenu opisnu dokumentaciju može imati tijelo za homologaciju ili zadržati proizvođač, ovisno o odluci tijela za homologaciju, ali je treba staviti na raspolaganje tijelu za homologaciju radi pregleda tijekom postupka homologacije ili u bilo kojem trenutku tijekom valjanosti homologacije. Ako proizvođač zadrži opisnu dokumentaciju, tijelo za homologaciju poduzima potrebne mjere da osigura da se dokumentacija ne prepravlja nakon homologacije.

4.   Osim informacija iz stavka 3. proizvođač dostavlja i sljedeće informacije:

(a)

za motore s vanjskim izvorom paljenja, izjavu proizvođača o najmanjem postotku zatajenja paljenja, u odnosu na ukupni broj paljenja, koji bi mogao imati za posljedicu ili prekoračenje graničnih vrijednosti navedenih u Prilogu X. ako bi taj postotak zatajenja paljenja bio prisutan od početka ispitivanja emisija iz Priloga III. ili bi mogao dovesti do pregrijavanja jednog ili više katalizatora što bi moglo prouzročiti nepopravljivo oštećenje;

(b)	opis mjera koje je poduzeo radi sprečavanja neovlaštenog zahvata i preinaka u računalu (računalima) za kontrolu emisije, uključujući opremu za osuvremenjivanje korištenjem od proizvođača odobrenog programa ili umjeravanja;

(c)	dokumentaciju OBD sustava u skladu sa zahtjevima iz odjeljka 5. Priloga X.;

(d)	informacije koje se odnose na OBD za potrebe pristupa tom sustavu i informacijama za popravak i održavanje, u skladu sa zahtjevima ove Uredbe;

(e)	izjavu o sukladnosti emisija izvan ciklusa sa zahtjevima članka 14. i odjeljka 9. Priloga VI.;

(f)	izjavu proizvođača da radne značajke u uporabi OBD sustava ispunjavaju zahtjeve u Prilogu X. dodatku 6.;

(g)	izjavu o sukladnosti sa zahtjevima o pristupu informacijama o OBD-u i za popravak i za održavanje;

(h)	početni plan za ispitivanja u uporabi u skladu s točkom 2.4. Priloga II.;

(i)	prema potrebi, kopije drugih homologacija s odgovarajućim podacima koji omogućuju dopune homologacija i određivanje faktora pogoršanja.

5.   Proizvođač tehničkoj službi koja je odgovorna za homologacijska ispitivanja dostavlja motor ili, prema potrebi, osnovni motor koji predstavlja tip koji treba homologirati.

6.   Izmjene marke sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice provedene nakon homologacije automatski ne poništavaju homologaciju, osim ako se njihove izvorne značajke ili tehnički parametri izmijene tako da to utječe na funkcionalnost motora ili sustava za kontrolu onečišćenja.

Članak 6.

Administrativne odredbe za EZ homologaciju tipa sustava motora ili porodice motora kao zasebne tehničke jedinice

1.   Ako su svi odgovarajući zahtjevi ispunjeni, tijelo za homologaciju dodjeljuje EZ homologaciju tipa sustava motora ili porodice motora kao zasebne tehničke jedinice i izdaje broj homologacije tipa u skladu sa sustavom brojčanog označivanja koji je utvrđen u Prilogu VII. Direktivi 2007/46/EZ.

Ne dovodeći u pitanje odredbe Priloga VII. Direktivi 2007/46/EZ, 3. dio broja homologacije tipa sastavlja se skladu s Prilogom I. dodatku 9. ovoj Uredbi.

Tijelo za homologaciju ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu motora.

2.   Pri dodjeljivanju EZ homologacije tipa u skladu sa stavkom 1., tijelo za homologaciju izdaje certifikat o EZ homologaciji tipa prema obrascu u Prilogu I. dodatku 5.

Članak 7.

Zahtjev za EZ homologaciju tipa vozila s homologiranim sustavom motora s obzirom na emisije i pristup informacijama o popravku i održavanju vozila

1.   Proizvođač podnosi tijelu za homologaciju zahtjev za EZ homologaciju tipa vozila s homologiranim sustavom motora s obzirom na emisije i pristup informacijama o popravku i održavanju vozila.

2.   Zahtjev iz stavka 1. sastavlja se u skladu s obrascem opisnog dokumenta koji je određen u dijelu 2. Priloga I. dodatku 4. Uz zahtjev se prilaže preslika certifikata o EZ homologaciji tipa sustava motora ili porodice motora kao zasebne tehničke jedinice koji je izdan u skladu s člankom 6.

3.   Proizvođač dostavlja opisnu dokumentaciju koja potpuno objašnjava sve elemente sustava za upozoravanje i prisilu vozača koji je ugrađen u vozilo i zahtijeva se Prilogom XIII. Ta se opisna dokumentacija donosi u skladu s člankom 5., stavkom 3.

4.   Osim informacija iz stavka 3. proizvođač dostavlja i sljedeće informacije:

(a)	opis mjera koje je poduzeo radi sprečavanja neovlaštenog zahvata u upravljačkim jedinicama vozila obuhvaćenih ovom Uredbom i njihove preinake, uključujući opremu za osuvremenjivanje uporabom od proizvođača odobrenog programa ili umjeravanja;

(b)	opis sastavnih dijelova OBD sustava vozila u skladu sa zahtjevima iz odjeljka 5. Priloga X.;

(c)	informacije koje se odnose na sastavne dijelove OBD sustava vozila, za potrebe pristupa OBD sustavu i informacijama za popravak i održavanje;

(d)	izjavu o sukladnosti sa zahtjevima o pristupu informacijama o OBD-u i za popravak i za održavanje;

(e)	prema potrebi, kopije drugih homologacija s odgovarajućim podacima koji omogućuju dopune homologacija.

5.   Izmjene marke sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice provedene nakon homologacije automatski ne poništavaju homologaciju, osim ako se njihove izvorne značajke ili tehnički parametri izmijene tako da to utječe na funkcionalnost motora ili sustava za kontrolu onečišćenja.

Članak 8.

Administrativne odredbe za EZ homologaciju tipa vozila s homologiranim sustavom motora s obzirom na emisije i pristup informacijama o popravku i održavanju vozila

1.   Ako su svi odgovarajući zahtjevi ispunjeni, tijelo za homologaciju dodijeljuje EZ homologaciju tipa vozila s homologiranim sustavom motora s obzirom na emisije i pristup informacijama o popravku i održavanju vozila i izdaje broj homologacije tipa u skladu sa sustavom brojčanog označivanja koji je utvrđen u Prilogu VII. Direktivi 2007/46/EZ.

Ne dovodeċi u pitanje odredbe Priloga VII. Direktivi 2007/46/EZ, 3. dio broja homologacije tipa sastavlja se skladu s Prilogom I. dodatku 9. ovoj Uredbi.

Tijelo za homologaciju ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu motora.

2.   Pri dodjeljivanju EZ homologacije tipa u skladu sa stavkom 1., tijelo za homologaciju izdaje certifikat o EZ homologaciji tipa prema obrascu u Prilogu I. dodatku 6.

Članak 9.

Zahtjev za EZ homologaciju tipa vozila s obzirom na emisije i pristup informacijama o popravku i održavanju vozila

1.   Proizvođač podnosi tijelu za homologaciju zahtjev za EZ homologaciju tipa s obzirom na emisije i pristup informacijama za popravak i održavanje vozila.

2.   Zahtjev iz stavka 1. sastavlja se u skladu s obrascem opisnog dokumenta koji je propisan u Prilogu I. dodatku 4. U tu svrhu primjenjuju se dijelovi 1. i 2. tog dodatka.

3.   Proizvođač dostavlja opisnu dokumentaciju koja potpuno objašnjava sve elemente konstrukcije koji utječu na emisije, strategiju kontrole emisije sustava motora, načine kojima sustav motora kontrolira izlazne vrijednosti koje utječu na emisije, bez obzira na to je li ta kontrola izravna ili neizravna, i potpuno objašnjava sustav za upozoravanje i prisilu vozača koji se zahtijeva u Prilogu XIII. Ta je opisna dokumentacija u skladu s člankom 5. stavkom 3.

4.   Osim informacija iz stavka 3. proizvođač, dostavlja i sljedeće informacije koje se zahtijevaju u članku 5. stavku 4. točkama od (a) do (i) i članku 7. stavku 4. točkama od (a) do (e).

5.   Proizvođač tehničkoj službi koja je odgovorna za homologacijska ispitivanja dostavlja motor koji predstavlja tip koji treba homologirati.

6.   Izmjene marke sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice provedene nakon homologacije automatski ne poništavaju homologaciju, osim ako se njihove izvorne značajke ili tehnički parametri izmijene tako da to utječe na funkcionalnost motora ili sustava za kontrolu onečišćenja.

Članak 10.

Administrativne odredbe za EZ homologaciju tipa vozila s obzirom na emisije i pristup informacijama o popravku i održavanju vozila

1.   Ako su svi odgovarajući zahtjevi ispunjeni, tijelo za homologaciju dodjeljuje EZ homologaciju tipa vozila s obzirom na emisije i pristup informacijama o popravku i održavanju vozila i izdaje broj homologacije tipa u skladu sa sustavom brojčanog označivanja koji je utvrđen u Prilogu VII. Direktivi 2007/46/EZ.

Ne dovodeċi u pitanje odredbe Priloga VII. Direktivi 2007/46/EZ, 3. dio broja homologacije tipa sastavlja se skladu s dodatkom 9. Prilogu I. ovoj Uredbi.

Tijelo za homologaciju ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu motora.

2.   Pri dodjeljivanju EZ homologacije tipa u skladu sa stavkom 1., tijelo za homologaciju izdaje certifikat o EZ homologaciji tipa koristeći obrazac utvrđen u Prilogu I. dodatku 7.

Članak 11.

Sukladnost proizvodnje

1.   Mjere kojima se osigurava sukladnost proizvodnje poduzimaju se u skladu s odredbama članka 12. Direktive 2007/46/EZ.

2.   Sukladnost proizvodnje provjerava se na temelju opisa u certifikatima o homologaciji tipa koji su utvrđeni u Prilogu I. dodacima 5., 6. i 7., prema potrebi.

3.   Sukladnost proizvodnje ocjenjuje se u skladu s posebnim uvjetima koje se odnose na sukladnost proizvodnje utvrđenim u odjeljku 7. Priloga I. i odgovarajućim statističkim metodama u dodacima 2. i 3. tom Prilogu.

Članak 12.

Sukladnost u uporabi

1.   Mjere za osiguravanje sukladnosti u uporabi vozila ili sustava motora koji su homologirani u skladu s Direktivom 2005/55/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) poduzimaju se u skladu s člankom 12. Direktive 2007/46/EZ i ispunjavaju zahtjeve Priloga II. ovoj Uredbi u slučaju vozila ili sustava motora koji su homologirani u skladu s ovom Uredbom i zahtjeve Priloga XII. ovoj Uredbi u slučaju vozila ili sustava motora koji su homologirani u skladu s Direktivom 2005/55/EZ.

2.   Tehničke mjere koje poduzme proizvođač su takve da su emisije iz ispušne cijevi stvarno ograničene za vrijeme cijelog uobičajenog životnog vijeka vozila u uobičajenim uvjetima uporabe. Sukladnost s odredbama ove Uredbe provjerava se tijekom uobičajenog vijeka života sustava motora koji je ugrađen u vozilo uz uobičajene uvjete uporabe propisane u Prilogu II. ovoj Uredbi.

3.   Proizvođač rezultate ispitivanja u uporabi dostavlja tijelu za homologaciju koje je dodijelilo prvobitnu homologaciju u skladu s početnim planom koji je bio dostavljen u trenutku homologacije. Svako odstupanje od početnog plana treba biti opravdano na prihvatljiv način za tijelo za homologaciju.

4.   Ako tijelo za homologaciju koje je dodijelilo prvobitnu homologaciju tipa nije zadovoljno rezultatima ispitivanja u skladu s proizvođačevim izvješćivanjem u skladu s odjeljkom 10. Priloga II. ili je dostavio dokaz o nezadovoljavajućoj sukladnosti u uporabi, tijelo za homologaciju može narediti proizvođaču da provede ispitivanje u svrhu potvrđivanja. Tijelo za homologaciju provjerava izvješće o potvrdnom ispitivanju koje je proizvođač dostavio.

5.   Kada tijelo za homologaciju koje je dodijelilo prvobitnu homologaciju tipa nije zadovoljno rezultatima ispitivanja u uporabi ili ispitivanjima u svrhu potvrđivanja u skladu s kriterijima određenim u Prilogu II. ili na temelju ispitivanja u uporabi koje je provela država članica, ono zahtijeva od proizvođača da dostavi plan popravnih mjera za uklanjanje nesukladnosti u skladu s člankom 13. i odjeljkom 9. Priloga II.

6.   Svaka država članica može provesti svoje vlastito nadzorno ispitivanje na temelju postupka ispitivanja sukladnosti u uporabi propisanog u Prilogu II. i o njemu izvijestiti. Podaci o nabavi, održavanju i sudjelovanju proizvođača u aktivnostima moraju se zabilježiti. Na zahtjev tijela za homologaciju, tijelo za homologaciju koje je dodijelilo prvobitnu homologaciju tipa osigurava potrebne informacije o homologaciji tipa, kako bi se omogućilo ispitivanje u skladu s procedurom utvrđenom u Prilogu II.

7.   Ako država članica utvrdi da tip motora ili vozila nije u skladu s primjenljivim zahtjevima ovog članka i Priloga II., o tome bez odlaganja preko svojeg tijela za homologaciju obaviješćuje tijelo za homologaciju koje je dodijelilo prvobitnu homologaciju tipa u skladu sa zahtjevima članka 30. stavka 3. Direktive 2007/46/EZ.

Nakon te obavijesti i u skladu s odredbom članka 30. stavka 6. Direktive 2007/46/EZ, tijelo za homologaciju države članice koja je dodijelila prvobitnu homologaciju tipa odmah obavješćuje proizvođača da tip motora ili vozila ne ispunjava zahtjeve tih odredaba.

8.   Nakon obavijesti iz stavka 7. i u slučajevima kada se prethodnim ispitivanjem sukladnosti u uporabi dokaže sukladnost, tijelo za homologaciju koje je dodijelilo prvobitnu homologaciju tipa može zahtijevati od proizvođača da provede dodatna potvrdna ispitivanja nakon dogovora sa stručnjacima iz države članice koja je izvijestila o nesukladnom vozilu.

Ako takvi podaci o ispitivanju nisu raspoloživi, proizvođač u roku od 60 radnih dana po primitku obavijesti iz stavka 7. tijelu za homologaciju koje je dodijelilo prvobitnu homologaciju tipa dostavlja plan popravnih mjera u skladu s člankom 13. ili provodi dodatno ispitivanje sukladnosti u uporabi s istovrijetnim vozilom radi provjere da li tip motora ili vozila ispunjavaju zahtjeve. U slučaju kada proizvođač može dokazati prihvatljivo za tijelo za homologaciju da je potrebno dodatno vrijeme za provođenje dodatnog ispitivanja, može mu se odobriti to produljenje.

9.   Stručnjaci iz države članice koji su, u skladu sa stavkom 7., izvijestili o nesukladnom tipu motora ili vozila, pozivaju se na sudjelovanje u dodatnim ispitivanjima sukladnosti u uporabi iz stavka 8. Osim toga, rezultati ispitivanja dostavljaju se toj državi članici i tijelima za homologaciju.

Ako se tim ispitivanjima sukladnosti u uporabi ili potvrdnim ispitivanjima potvrdi nesukladnost tipa motora ili vozila, tijelo za homologaciju od proizvođača zahtijeva da dostavi plan popravnih mjera za otklanjanje nesukladnosti. Plan popravnih mjera treba biti u skladu s odredbama u članku 13. i odjeljku 9. Priloga II.

Ako se tim ispitivanjima sukladnosti u uporabi ili potvrdnim ispitivanjima dokaže sukladnost, proizvođač dostavlja izvješće tijelu za homologaciju koje je dodijelilo prvobitnu homologaciju tipa. Tijelo za homologaciju koje je dodijelilo prvobitnu homologaciju tipa dostavlja izvješće državi članici koja je izvijestila o nesukladnom tipu vozila i tijelima za homologaciju. Izvješće sadržava rezultate ispitivanja u skladu s odjeljkom 10. Priloga II.

10.   Tijelo za homologaciju koje je dodijelilo prvobitnu homologaciju tipa obavješćuje državu članicu koja je ustanovila da tip motora ili vozila nisu u skladu s primjenljivim zahtjevima o napretku i rezultatima rasprava s proizvođačem, provjernim ispitivanjima i popravnim mjerama.

Članak 13.

Popravne mjere

1.   Na zahtjev tijela za homologaciju i nakon ispitivanja u uporabi u skladu s člankom 12. proizvođač dostavlja plan popravnih mjera tijelu za homologaciju najkasnije 60 radnih dana nakon primitka obavijesti od tijela za homologaciju. Kada proizvođač može pružiti zadovoljavajuće dokaze tijelu za homologaciju da je potrebno dodatno vrijeme za istraživanje uzroka nesukladnosti za dostavljanje plana popravnih mjera, produljenje se može odobriti.

2.   Popravne mjere primjenjuju se za sve motore u uporabi koji pripadaju istoj porodici motora ili OBD porodici motora te se proširuju i na porodice motora ili OBD porodice motora koje bi mogle imati iste greške. Proizvođač treba ocijeniti potrebu za izmjenom homologacijskih dokumenata te o rezultatu te ocjene izvijestiti tijelo za homologaciju.

3.   Tijelo za homologaciju dogovara se s proizvođačem kako bi se postigao sporazum o planu popravnih mjera i njegovom provođenju. Ako tijelo za homologaciju koje je dodijelilo prvobitnu homologaciju tipa ustanovi da se ne može postići takav sporazum, pokreċe se postupak propisan u članku 30. stavku 1. i članku 35. stavku 5. Direktive 2007/46/EZ.

4.   Tijelo za homologaciju u roku od 30 radnih dana od dana kada je zaprimilo plan popravnih mjera od proizvođača odobrava ili odbacuje taj plan popravnih mjera. Tijelo za homologaciju također u istom roku obavješava proizvođača i sve države članice o svojoj odluci o odobrenju ili odbacivanju plana popravnih mjera.

5.   Proizvođač je odgovoran za provođenje odobrenog plana popravnih mjera.

6.   Proizvođač čuva evidenciju o svakom sustavu motora ili vozilu, opozvanom i popravljenom ili preinačenom te o radionici koja je obavila popravak. Ta je evidencija po zahtjevu dostupna tijelu za homologaciju tijekom izvođenja plana i u razdoblju od 5 godina nakon što se plan provede.

7.   Svaki popravak ili preinaka iz stavka 6. treba se zabilježiti u certifikatu koji proizvođač daje vlasniku motora ili vozila.

Članak 14.

Zahtjevi za ograničenje emisija izvan ciklusa

1.   Proizvođač poduzima sve potrebne mjere u skladu s ovom Uredbom i člankom 4. Uredbe (EZ) br. 595/2009 da se emisije iz ispušne cijevi učinkovito ograniče tijekom cijelog uobičajenog životnog vijeka i u uobičajenim uvjetima uporabe.

Te mjere uzimaju u obzir sljedeċe:

a)	opće zahtjeve koji obuhvaċaju zahtijevajuće radne značajke i zabranu poremećajnih strategija;

b)	zahtjeve za učinkovito ograničenje emisije iz ispušne cijevi u rasponu uvjeta okoline u kojima se bi se moglo očekivati djelovanje vozila i u rasponu radnih uvjeta koji bi mogli nastupiti;

(c)	dodatne zahtjeve o laboratorijskom ispitivanju emisija izvan ciklusa u trenutku homologacije;

(d)	sve dodatne zahtjeve o ispitivanju vozila u uporabi za mjerenje njihovih emisija izvan ciklusa koji su predviđeni ovom Uredbom;

(e)	zahtjeve prema proizvođaču da izda izjavu o sukladnosti sa zahtjevima za ograničenje emisija izvan ciklusa.

2.   Proizvođač ispunjava posebne zahtjeve i primjenjuje pripadajuće postupke ispitivanja iz Priloga VI.

3.   Svi dodatni zahtjevi s obzirom na ispitivanje vozila u uporabi s ciljem mjerenja emisija izvan ciklusa iz stavka 1. točke (d) uvode se nakon ocjene PEMS postupaka iz Priloga II. Ta ocjena se okončava do 31. prosinca 2014.

Članak 15.

Uređaji za kontrolu onečišćenja

1.   Proizvođač osigurava da zamjenski uređaji za kontrolu onečišćenja namijenjeni ugradnji na sustave motora ili vozila s EZ homologacijom tipa koja su obuhvaćena Uredbom (EZ) br. 595/2009 dobiju EZ homologaciju tipa kao zasebne tehničke jedinice u skladu sa zahtjevima ovog članka i članaka 16. i 17.

Za potrebe ove Uredbe, katalizatori, uređaji deNOx i filtri čestica smatraju se uređajima za kontrolu onečišćenja.

2.   Izvorni zamjenski uređaji za kontrolu onečišćenja koji pripadaju tipu obuhvaćenom u. točki 3.2.12. dodatka 4. Prilogu I. i namijenjeni su ugradnji na vozilo na koje se odnosi odgovarajući dokument o homologaciji tipa ne moraju biti u skladu sa svim odredbama iz Priloga XI. pod uvjetom da ispunjavaju zahtjeve točaka 2.1., 2.2. i 2.3. tog Priloga.

3.   Proizvođač osigurava da izvorni uređaji za kontrolu onečišćenja na sebi imaju identifikacijske oznake.

4.   Identifikacijske oznake iz stavka 3. sastoje se od sljedećeg:

(a)	naziva ili zaštitnog znaka proizvođača vozila ili motora;

(b)	marke i identifikacijskog broja dijela izvornog uređaja za kontrolu onečišćenja, kao u podacima u točki 3.2.12.2. dodatka 4. Prilogu I.

5.   Zamjenski uređaji za kontrolu onečišćenja su homologirani u skladu s Uredbom (EZ) br. 595/2009 i ovom Uredbom nakon što se posebni ispitni zahtjevi unesu u Prilog XI. ovoj Uredbi.

Članak 16.

Zahtjevi za EZ homologaciju tipa za tip zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja kao zasebne tehničke jedinice

1.   Proizvođač podnosi tijelu za homologaciju zahtjev za EZ homologaciju tipa zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja kao zasebne tehničke jedinice.

2.   Zahtjev se sastavlja u skladu s obrascem opisnog dokumenta koji je propisan u Prilogu XI. dodatku 1.

3.   Proizvođač dostavlja izjavu o sukladnosti sa zahtjevima o pristupu informacijama o OBD-u i za popravak i za održavanje.

4.   Proizvođač dostavlja tehničkoj službi koja je odgovorna za homologacijska ispitivanja sljedeće:

(a)	jedan ili više sustava motora koji su homologirani u skladu s ovom Uredbom i opremljeni novim izvornim uređajem za kontrolu onečišćenja;

(b)	jedan uzorak tipa zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja;

(c)	dodatni uzorak tipa zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja, u slučaju zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja koji je namijenjen za ugradnju na vozilo opremljeno OBD sustavom.

5.   Za potrebe stavka 4. točke (a) podnositelj zahtjeva odabire ispitne motore uz suglasnost tehničke službe.

Ispitni uvjeti ispunjavaju zahtjeve iz odjeljka 6. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

Ispitni motori ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)	nemaju grešaka u sustavu kontrole emisije;

(b)	svaki neispravni ili previše istrošeni izvorni dio koji je povezan s emisijama treba biti popravljen ili zamijenjen;

(c)	prije ispitivanja emisija ispravno su ugođeni i namješteni u skladu sa specifikacijama proizvođača.

6.   Za potrebe stavka 4. točaka (b) i (c), uzorak treba biti jasno i neizbrisivo označen proizvođačevim trgovačkim nazivom ili zaštitnim znakom i njegovom trgovačkom oznakom.

7.   Za potrebe stavka 4. točke (c), uzorak treba biti namjerno oštećen sastavni dio.

Članak 17.

Administrativne odredbe za EZ homologaciju tipa zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja kao zasebne tehničke jedinice

1.   Ako su odgovarajući zahtjevi ispunjeni, tijelo za homologaciju dodjeljuje EZ homologaciju tipa za zamjenske uređaje za kontrolu onečišćenja kao zasebne tehničke jedinice i izdaje broj homologacije tipa u skladu sa sustavom brojčanog označivanja koji je utvrđen u Prilogu VII. Direktivi 2007/46/EZ.

Tijelo za homologaciju ne smije dodijeliti isti broj drugom zamjenskom uređaju za kontrolu onečišćenja kao zasebnoj tehničkoj jedinici.

Isti broj homologacije može pokrivati uporabu tog tipa zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja na određenom broju različitih tipova vozila.

2.   Za potrebe stavka 1., tijelo za homologaciju izdaje certifikat o EZ homologaciji tipa, izrađen u skladu s obrascem iz Priloga XI. dodatku 2.

3.   Ako proizvođač može dokazati tijelu za homologaciju ili tehničkoj službi da zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja pripada tipu koji je naveden u točki 3.2.12.2. dodatka 4. Prilogu I., dodjeljivanje homologacije tipa ne ovisi o provjeri sukladnosti sa zahtjevima koji su propisani u odjeljku 4. Priloga XI.

Članak 18.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 595/2009

Uredba (EZ) br. 595/2009 mijenja se u skladu s Prilogom XV. ovoj Uredbi.

Članak 19.

Izmjene Direktive 2007/46/EZ

Direktiva 2007/46/EZ mijenja se u skladu s Prilogom XVI. ovoj Uredbi.

Članak 20.

Stupanje na snagu

1. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL L 188, 18.7.2009., str. 1.

(2)  SL L 263, 9.10.2007., str. 1.

(3)  SL L 229, 31.8.2010., str. 1.

(4)  SL L 275, 20.10.2005., str. 1.

---

POPIS PRILOGA

PRILOG I.

Opće odredbe za EZ homologaciju tipa

Dodatak 1.

Postupak za ispitivanje sukladnosti proizvodnje kada je standardno odstupanje zadovoljavajuće

Dodatak 2.

Postupak za ispitivanje sukladnosti proizvodnje kada standardno odstupanje ne zadovoljava ili nije raspoloživo

Dodatak 3.

Postupak za ispitivanje sukladnosti proizvodnje na proizvođačev zahtjev

Dodatak 4.

Obrasci opisnog dokumenta

Dodatak 5.

Obrazac certifikata o EZ homologaciji tipa za tip motora/sastavnog dijela kao zasebne tehničke jedinice

Dodatak 6.

Obrazac certifikata o EZ homologaciji tipa za tip vozila s homologiranim motorom

Dodatak 7.

Obrazac certifikata o EZ homologaciji tipa za tip vozila s obzirom na sustav

Dodatak 8.

Primjer oznake EZ homologacije tipa

Dodatak 9.

Sustav brojčanog označivanja certifikata o EZ homologaciji tipa

Dodatak 10.

Pojašnjenja

PRILOG II.

Sukladnost motora ili vozila u uporabi

Dodatak 1.

Ispitni postupak za ispitivanje emisija vozila s prenosivim sustavima za mjerenje emisija

Dodatak 2.

Prijenosna oprema za mjerenje

Dodatak 3.

Umjeravanje prijenosne opreme za mjerenje

Dodatak 4.

Metoda za provjeravanje sukladnosti signala ECU-a o zakretnom momentu

PRILOG III.

Verifikacija emisija ispušnih plinova

Dodatak 1.

Postupak za mjerenje amonijaka

Dodatak 2.

Određivanje emisija iz motora s vanjskim izvorom paljenja koji kao gorivo upotrebljavaju benzin ili E85

PRILOG IV.

Podaci o emisijama koji se zahtijevaju pri homologaciji tipa za potrebe tehničkih pregleda

PRILOG V.

Provjera emisija plinova iz kućišta koljenastog vratila

PRILOG VI.

Zahtjevi za ograničavanje emisija izvan ciklusa i emisija vozila u uporabi

PRILOG VII.

Provjeravanje trajnosti sustava motora

PRILOG VIII.

Emisije CO2 i potrošnje goriva

Dodatak 1.

Odredbe o emisijama CO2 i potrošnji goriva za dopunu EZ homologacije tipa za tip vozila homologiran u skladu s Uredbom (EZ) br 595/2009 i ovom Uredbom, a čija je referentna masa veća od 2 380 kg, ali ne prelazi 2 610 kg

PRILOG IX.

Specifikacije referentnih goriva

PRILOG X.

Ugrađena dijagnostika

Dodatak 1.

Dodatni zahtjevi za nadzor

Dodatak 2.

Nadzor učinkovitosti

Dodatak 3.

Zahtjevi za dokazivanje u slučaju nadzora učinkovitosti filtra Dieselovih motora tipa protoka kroz stjenke

Dodatak 4.

Ocjena učinkovitosti u uporabi ugrađenog sustava za dijagnostiku

Dodatak 5.

Ocjena učinkovitosti ugrađenog sustava za dijagnostiku u prijelaznom razdoblju

Dodatak 6.

Obrazac izjave o sukladnosti učinkovitosti OBD-a u uporabi

PRILOG XI.

EZ homologacija tipa zamjenskih uređaja za kontrolu onečišćenja kao zasebne tehničke jedinice

Dodatak 1.

Obrazac opisnog dokumenta

Dodatak 2.

Obrazac certifikata o EZ homologaciji tipa

Dodatak 3.

Postupak starenja za ocjenjivanje trajnosti

PRILOG XII.

Sukladnost motora i vozila u uporabi homologiranih u skladu s Direktivom 2005/55/EZ

PRILOG XIII.

Zahtjevi za osiguravanje ispravnog djelovanja mjera za kontrolu emisija NOx

Dodatak 1.

Zahtjevi za dokazivanje

Dodatak. 2.

Opis mehanizama aktiviranja i deaktiviranja sustava za upozoravanje i prinudu vozača

Dodatak 3.

Shema smanjivanja zakretnog momenta pri niskoj razini prinude

Dodatak 4.

Dokazivanje ispravnosti ugradnje na vozilo u slučaju motora s EZ homologacijom tipa kao zasebne tehničke jedinice

Dodatak 5.

Pristup „informacijama o kontroli emisija NOx”

Dodatak 6.

Dokazivanje najmanje prihvatljive koncentracije reagensa CDmin

PRILOG XIV.

Mjerenje neto snage motora

PRILOG XV.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 595/2009

PRILOG XVI.

Izmjene Uredbe 2007/46/EZ

PRILOG I.

OPĆE ODREDBE ZA EZ HOMOLOGACIJU TIPA

1.   ZAHTJEVI O VRSTI GORIVA

1.1.   Zahtjevi o EZ homologaciji tipa za različite tipove goriva

EZ homologacija tipa za različite tipove goriva dodjeljuje se pod uvjetom ispunjavanja zahtjeva u točkama od 1.1.1. do 1.1.6.1.

1.1.1.

U slučaju dizelskoga goriva, osnovni motor treba ispunjavati zahtjeve ove Uredbe za odgovarajuća referentna goriva koja su određena u Prilogu IX. Posebni zahtjevi primjenjuju se za motore na prirodni plin kao gorivo, kako je propisano u točki 1.1.3.

1.1.2.

Ako proizvođač dopušta da porodica motora kao gorivo koristi komercijalna goriva koja nisu obuhvaćena Direktivom 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1) i CEN normama EN 228., u slučaju benzina bez olova, ili EN 590, u slučaju dizelskoga goriva, poput goriva B100, proizvođač, dodatno zahtjevima u točki 1.1.1., treba: (a) naznačiti goriva koja porodica motora može upotrebljavati u točki 3.2.2.2.1. dijela 1. dodatka 4.; (b) dokazati sposobnost osnovnog motora da za navedena goriva ispunjava zahtjeve ove Uredbe; (c) ispunjavati zahtjeve o sukladnosti u uporabi propisane u Prilogu II. o navedenim gorivima, obuhvaćajući sve mješavine navedenih goriva i komercijalnih goriva iz Direktive 98/70/EZ i odgovarajućih CEN norma.

1.1.3.

U slučaju motora na prirodni plin, proizvođač dokazuje da osnovni motor ima sposobnost prilagodbe bilo kojem sastavu goriva koje se može pojaviti na tržištu Europske unije. U slučaju prirodnog plina, općenito postoje dva tipa goriva, visokokalorično gorivo (H-plin) i nisko kalorično gorivo (L-plin), ali uz značajne razlike unutar oba tipa; značajno se razlikuju u njihovom sadržaju energije izraženom Wobbeovim indeksom i njihovim faktorom λ-pomaka (Sλ). Za prirodne plinove s faktorom λ-pomaka između 0,89 i 1,08 (0,89 ≤ Sλ ≤ 1,08) smatra se da pripadaju H-rasponu, dok se za prirodne plinove s faktorom λ-pomaka između 1,08 i 1,19 (1,08 ≤ Sλ ≤ 1,19) smatra da pripadaju L-rasponu. Sastav referentnih goriva odražava se na velike promjene Sλ. Osnovni motor ispunjava zahtjeve ove Uredbe za referentna goriva GR (gorivo 1) i G25 (gorivo 2), kako je određeno u Prilogu IV., bez ikakvog ponovnog podešavanja dobave goriva između dva ispitivanja. Jedno prilagođivanje, bez mjerenja, dopušteno je na jednom WHTC ciklusu s pokretanjem zagrijanog motora nakon promjene goriva. Nakon tog prilagođivanja, motor se mora ohladiti u skladu s odjeljkom 7.6.1. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

1.1.3.1.

Na zahtjev proizvođača motor se može ispitati s trećim gorivom (gorivo 3) ako je faktor λ-pomaka (Sλ) između 0,89 (to je u donjem području GR) i 1,19 (to je u gornjem području G25), na primjer kada je gorivo 3 komercijalno gorivo. Rezultati ovog ispitivanja mogu biti upotrijebljeni kao uporište za ocjenu sukladnosti proizvodnje.

1.1.4.

U slučaju da motor kao gorivo upotrebljava prirodni plin koji se sam podešava za tip plinova H s jedne strane i tip plinova L s druge i koji se preklapa s tipa H na tip L pomoću prekidača, osnovni se motor treba ispitati na odgovarajuće gorivo kako je određeno u Prilogu IX. za svaki tip i u oba položaja prekidača. Goriva su GR (gorivo 1) i G23 (gorivo 3) za tip plinova H G25 (gorivo 2) i G23 (gorivo 3) za tip plinova L. Osnovni motor treba ispunjavati zahtjeve ove Uredbe u oba položaja prekidača bez ikakvih podešavanja dovoda goriva između dva ispitivanja u oba položaju prekidača. Jedno prilagođivanje, bez mjerenja, dopušteno je na jednom WHTC ciklusu s pokretanjem zagrijanog motora nakon promjene goriva. Nakon tog prilagođivanja, motor se treba ohladiti u skladu s točkom 7.6.1. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

1.1.4.1.

Na zahtjev proizvođača motor se može ispitati i s trećim gorivom (gorivo 3), ako je faktor λ-pomaka (Sλ) između 0,89 (to je u donjem području GR) i 1,19 (to je u gornjem području G25), na primjer kada je gorivo 3 komercijalno gorivo. Rezultati ovog ispitivanja mogu biti upotrijebljeni kao uporište za ocjenu sukladnosti proizvodnje.

1.1.5.

U slučaju motora na prirodni plin, omjer rezultata emisije „r” treba se odrediti za svaku onečišćujuću tvar kako slijedi: , ili , i

1.1.6.

U slučaju UNP-a, proizvođač treba pokazati da osnovni motor ima sposobnost prilagodbe bilo kojem sastavu goriva koje se može pojaviti na tržištu. U slučaju UNP-a postoje promjene u sastavu C3/C4. te se promjene odražavaju u referentnim gorivima. Osnovni motor treba udovoljiti zahtjevima emisija s referentnim gorivima A i B, kako su određena u Prilogu IX., bez ikakvih prilagođivanja goriva između dva ispitivanja. Jedno prilagođivanje, bez mjerenja, dopušteno je na jednom WHTC ciklusu s pokretanjem zagrijanog motora nakon promjene goriva. Nakon tog prilagođivanja, motor se treba ohladiti u skladu s točkom 7.6.1. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

1.1.6.1.

Omjer rezultata emisije „r” treba se odrediti za svaku onečišćujuću tvar kako slijedi:

1.2.   Zahtjevi za homologaciju tipa za ograničeni raspon goriva u slučaju motora s vanjskim izvorom paljenja koji kao gorivo upotrebljavaju prirodni plin ili UNP

Homologacija za više vrsta goriva dodjeljuje se pod uvjetom ispunjavanja zahtjeva iz točaka od 1.2.1. do 1.2.2.3.

1.2.1.

Homologacija tipa ispušnih emisija motora na prirodni plin i prilagođeni radu s tipom plinova H ili s tipom plinova L. Osnovni motor je ispitan na odgovarajuće referentno gorivo, kako je određeno u Prilogu IX., za odgovarajući tip. Goriva su GR (gorivo 1) i G23 (gorivo 3 za tip plinova H i G25 (gorivo 2) i G23 (gorivo 3) za tip plinova L. Osnovni motor treba ispunjavati zahtjeve ove Uredbe bez ikakvih prilagodbi dovoda goriva između dvaju ispitivanja u svakom položaju prekidača. Jedno prilagođivanje bez mjerenja, dopušteno je na jednom WHTC ciklusu s pokretanjem zagrijanog motora nakon promjene goriva. Nakon tog prilagođivanja, motor se treba ohladiti u skladu s točkom 7.6.1. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

1.2.1.1.

Na zahtjev proizvođača motor se može ispitati i s trećim gorivom umjesto G23 (gorivo 3) ako je faktor λ-pomaka (Sλ) između 0,89 (to je u donjem rasponu GR) i 1,19 (to je u gornjem području G25), na primjer kada je gorivo 3 komercijalno gorivo. Rezultati ovog ispitivanja mogu se upotrijebiti kao uporište za ocjenu sukladnosti proizvodnje.

1.2.1.2.

Omjer rezultata emisije „r” treba se odrediti za svaku onečišćujuću tvar kako slijedi: , ili , i

1.2.1.3.

Pri isporuci kupcu motor na sebi ima oznaku propisanu u odjeljku 3.3. za koji tip plinova je motor homologiran.

1.2.2.

Homologacija ispušnih emisija motora na prirodni plin ili UNP i prilagođen radu s jednim određenim sastavom goriva. Osnovni motor treba ispunjavati zahtjeve za emisije pri pogonu s referentnim gorivima GR i G25 u slučaju prirodnog plina ili s referentnim gorivima A i B u slučaju ukapljenog naftnog plina, kako je određeno u Prilogu IX. Između ispitivanja dopušteno je fino podešavanje sustava dovoda goriva. To fino podešavanje sastoji se od ponovnog umjeravanja baze podataka dovoda goriva, bez ikakve promjene ni osnovne strategije upravljanja ni osnovne strukture baze podataka. U slučaju potrebe, dopuštena je promjena dijelova koji izravno utječu na protok goriva kao što su sapnice brizgalice.

1.2.2.1.

Na zahtjev proizvođača motor se može ispitati s referentnim gorivima GR i G23, ili s referentnim gorivima G25 i G23, a u tom slučaju je homologacija jedino važeća za tip H ili za tip plinova L.

1.2.2.2.

Pri isporuci kupcu motor na sebi ima natpis propisan u odjeljku 3.3. s podacima o sastavu goriva za koji je motor homologiran umjeren.

2.   HOMOLOGACIJA TIPA ISPUŠNIH EMISIJA ČLANA PORODICE

2.1.

Uz iznimku slučaja spomenutog u točki 2.2., homologacija tipa osnovnog motora proširuje se na sve članove porodice bez daljnjeg ispitivanja, za bilo koji sastav goriva unutar tipa za koji je osnovni motor homologiran (u slučaju motora opisanih u točki 1.2.2.) ili za isti tip goriva (u slučaju motora opisanih u točki 1.1. ili točki 1.2.) za koji je osnovni motor homologiran.

2.2.	Ako tehnička služba utvrdi da podneseni zahtjev s obzirom na odabrani osnovni motor ne predstavlja u potpunosti porodicu motora definiranu u dijelu 1. dodatka 4., ta tehnička služba može odabrati i ispitati alternativni i ako je potrebno dodatni referentni ispitni motor.

3.   OZNAKE MOTORA

3.1.   U slučaju motora koji je homologiran kao zasebna tehnička jedinica ili vozila koje je homologirano s obzirom na emisije i pristup informacijama za popravak i održavanje vozila, motor na sebi ima:

(a)	zaštitni znak ili trgovački naziv proizvođača motora;

(b)	trgovački opis motora;

(c)

u slučaju motora na prirodni plin, jedna od sljedećih oznaka postavlja se iza broja EZ homologacije: i. H u slučaju da je motor homologiran i umjeren za tip plinova H; ii. L u slučaju da je motor homologiran i umjeren za tip plinova L; iii. HL u slučaju da je motor homologiran i umjeren za tip H i tip plinova L; iv. Ht u slučaju da je motor homologiran i umjeren za specifični sastav plinova u tipu plinova H i moguće ga je finim podešavanjem dovoda goriva u motor preinačiti za drugi specifični plin u tip plinova H; v. LTL u slučaju da je motor homologiran i umjeren za specifični sastav plinova u tipu plinova L i moguće ga je finim podešavanjem dovoda goriva u motor preinačiti za drugi specifični plin u tip plinova L; vi. HLt u slučaju da je motor homologiran i umjeren za specifični sastav plinova bilo u tipu plinova H ili u tipu plinova L i moguće ga je finim podešavanjem dovoda goriva u motor preinačiti za drugi specifični plin bilo u tip plinova H ili tip plinova L.

3.2.   Svaki motor koji je u skladu s homologiranim tipom prema ovoj Uredbi ima oznaku EZ homologacije. Ta se oznaka sastoji od:

3.2.1.

pravokutnika oko malog slova „e” te razlikovnog broja države članice koja je dodijelila EZ homologaciju tipa za zasebnu tehničku jedinicu: 1 za Njemačku 2 za Francusku 3 za Italiju 4 za Nizozemsku 5 za Švedsku 6 za Belgiju 7 za Mađarsku 8 za Češku 9 za Španjolsku 11 za Ujedinjenu Kraljevinu 12 za Austriju 13 za Luksemburg 17 za Finsku 18 za Dansku 19 za Rumunjsku 20 za Poljsku 21 za Portugal 23 za Grčku 24 za Irsku 26 za Sloveniju 27 za Slovačku 29 za Estoniju 32 za Latviju 34 za Bugarsku 36 za Litvu 49 za Cipar 50 za Maltu

3.2.2.

Oznaka EZ homologacije tipa također sadržava u blizini pravokutnika osnovni broj homologacije iz 4. dijela broja homologacije određenog u Prilogu VII. Direktivi 2007/46/EZ, ispred kojeg je dvoznamenkasti redoslijedni broj koji je dodijeljen najnovijom tehničkom izmjenom Uredbe (EZ) br. 595/2009 ili ove Uredbe na dan dodjeljivanja EZ homologacije za zasebnu tehničku jedinicu. Za ovu je Uredbu taj redoslijedni broj 00.

3.2.3.

Oznaka EZ homologacije tipa postavlja se na motor tako da bude jasno čitljiva i neizbrisiva. Ona je vidljiva kada je motor ugrađen na vozilo i postavljena na dio koji je potreban za normalno djelovanje motora i inače ga nije potrebno mijenjati tijekom životnog vijeka motora.

3.2.4.

Primjeri oznake EZ homologacije tipa navedeni su u Dodatku 8.

3.3.   Natpisi za motore koji koriste kao gorivo PP i UNP

U slučaju motora koji kao gorivo upotrebljavaju PP i UNP s homologacijom ograničenom na određeni tip goriva postavljaju se sljedeći natpisi koji sadrže podatke iz točke 3.3.1.

3.3.1.   Sljedeći podaci nalaze se na naljepnici:

U slučaju iz točke 1.2.1.3. na naljepnici se navodi „SAMO ZA UPORABU S PRIRODNIM PLINOM TIPA H.” Ako je primjenljivo, „H” se zamjenjuje s „L”.

U slučaju iz točke 1.2.2.2. na naljepnici se navodi „SAMO ZA UPORABU S PRIRODNIM PLINOM SPECIFIKACIJE…” ili „SAMO ZA UPORABU S UKAPLJENIM NAFTNIM PLINOM SPECIFIKACIJE…” ako je primjenljivo. Svi podaci iz odgovarajuće tablice u Prilogu IX. navode se zajedno s pojedinačnim sastavnim elementima i ograničenjima koje je odredio proizvođač motora.

Visina slova i brojki je najmanje 4 mm.

Kada nedostatak prostora ne dopušta takvo označivanje, moguće je koristiti pojednostavnjeni kod. U tom slučaju napomene s objašnjenjima koje sadržavaju sve gore navedene podatke trebaju biti lako dostupne svakoj osobi koja puni spremnik goriva ili obavlja održavanje ili popravke na motoru i njegovoj dodatnoj opremi, kao i odgovarajućim mjerodavnim institucijama. Položaj i sadržaj tih napomena s objašnjenjima trebaju se odrediti dogovorom između proizvođača i tijela za homologaciju.

3.3.2.   Svojstva

Naljepnice trebaju biti trajne za vrijeme cijelog životnog vijeka motora. Naljepnice trebaju biti jasno čitljive i njihova slova i brojke trebaju biti neizbrisivi. Osim toga, naljepnice trebaju biti pričvršćene na takav način da se ne odljepljuju za vrijeme cijelog životnog vijeka motora i da ih je nemoguće ukloniti, a da ih se ne uništi ili izbriše.

3.3.3.   Postavljanje

Naljepnice trebaju biti pričvršćene na dio motora koji je nužan za uobičajeni rad motora i koji se u pravilu ne mijenja tijekom životnog vijeka motora. Osim toga, naljepnice trebaju biti postavljene tako da ih se može lako uočiti nakon što je motor opremljen svim pomoćnim uređajima potrebnim za rad motora.

3.4.   U slučaju zahtjeva za EZ homologaciju tipa za tip vozila s homologiranim motorom s obzirom na pristup informacijama za popravak i održavanje vozila ili EZ homologaciju tipa za tip vozila s obzirom na pristup informacijama za popravak i održavanje vozila, i naljepnica određena u točki 3.3. treba se postaviti u blizini otvora za punjenje goriva.

4.   UGRADNJA MOTORA U VOZILO

4.1.   Motor se ugrađuje u vozilo tako da su ispunjeni homologacijski zahtjevi. Sljedeće značajke u vezi s homologacijom motora trebaju se uzeti u obzir:

4.1.1.

podtlak u usisnoj grani nije viši od onoga koji je za homologaciju motora naveden u dijelu 1. dodatka 4.;

4.1.2.

protutlak ispušnih plinova nije viši od onoga koji je za homologaciju motora naveden u dijelu 1. dodatka 4.;

4.1.3.

snaga koju apsorbira dodatna oprema potrebna za rad motora nije veća od one koja je za homologaciju motora navedena u dijelu 1. dodatka 4.;

4.1.4.

značajke sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova u skladu su s onima koje su za homologaciju motora navedene u dijelu 1. dodatka 4.

4.2.   Ugradnja homologiranog motora u vozilo

Ugradnja motora homologiranog kao zasebna tehnička jedinica u vozilu treba dodatno ispunjavati sljedeće zahtjeve:

(a)	u vezi sa sukladnosti OBD sustava, ugradnja, u skladu s dodatkom 1. Prilogu 9. B Pravilniku UN/ECE br. 49, treba ispunjavati zahtjeve proizvođača iz dijela 1. dodatka 4.;

(b)	u vezi sa sukladnosti sustava koji osigurava ispravno djelovanje mjera za kontrolu NOx, ugradnja, u skladu s Prilogom XIII. dodatku 4., treba ispunjavati zahtjeve proizvođača iz dijela 1. dodatka 4.

4.3.   Uljevni otvori spremnika goriva u slučaju motora koji kao gorivo upotrebljava benzin ili E85

4.3.1

Uljevni otvor spremnika benzina ili E85 mora biti konstruiran tako da sprečava punjenje spremnika iz mlaznice dobavne pumpe koja ima vanjski promjer od 23,6 mm ili veći.

4.3.2.

Točka 4.3.1. ne odnosi se na vozilo kod kojega su ispunjena oba sljedeća uvjeta: (a) da je vozilo konstruirano i izrađeno tako da benzin s olovom ne utječe štetno ni na jedan uređaj konstruiran za kontrolu emisije plinovitih onečišćujućih tvari; te (b) da je vozilo uočljivo, čitljivo i neizbrisivo označeno simbolom za benzin bez olova propisanim u ISO 2575:2004 na mjestu koje je izravno vidljivo osobi koja puni spremnik goriva. Dopuštene su dodatne oznake.

4.3.3.

Treba osigurati da ne dođe do prekomjernih emisija isparavanjem i rasipanja goriva prouzročenog nedostatkom čepa spremnika goriva. To se može postići na jedan od sljedećih načina: (a) uporabom čepa spremnika goriva koji se automatski otvara i zatvara i ne može se skinuti; (b) konstrukcijom koja sprečava prekomjerne emisije isparavanjem u slučaju nedostatka čepa spremnika goriva; (c) ili u slučaju vozila M1 i N1 na neki drugi način koji ima isti učinak. Takvi primjeri obuhvaćaju čep spremnika goriva pričvršćen sponom odnosno lancem ili čep koji se otključava istim ključem koji služi i za paljenje motora, ali nisu na to ograničeni. U tom slučaju se ključ može izvaditi iz čepa samo kada je čep zaključan.

5.   ZAHTJEVI I ISPITIVANJA ZA ISPITIVANJE U UPORABI

5.1.   Uvod

Ovim se odjeljkom utvrđuju specifikacije i ispitivanja ECU podataka u trenutku homologacije, za potrebe ispitivanja u uporabi.

5.2.   Opći zahtjevi

5.2.1.

Za potrebe ispitivanja u uporabi, OBD sustav treba u realnom vremenu i s frekvencijom od najmanje 1 Hz učiniti raspoloživim izračunanu vrijednost opterećenja (zakretni moment motora kao postotak najvećeg zakretnog momenta i najvećeg raspoloživog zakretnog momenta pri stvarnoj brzini vrtnje motora), brzinu vrtnje motora, temperaturu rashladne tekućine motora, trenutačnu potrošnju goriva te referentni najveći zakretni moment motora ovisno o brzini vrtnje motora, kao obvezne informacije o protoku podataka.

5.2.2.

ECU može ocijeniti izlazni zakretni moment uporabom ugrađenih algoritama za izračun proizvedenog unutarnjeg zakretnog momenta i zakretnog momenta trenja.

5.2.3.

Zakretni moment motora u Nm koji proizlazi iz gornjih informacija o protoku podataka mora omogućiti izravnu usporedbu s vrijednostima izmjerenim pri određivanju snage motora u skladu s Prilogom XIV. Osim toga, mogući ispravci s obzirom na dodatnu opremu moraju se uključiti u gornje informacije o protoku podataka.

5.2.4.

Pristup informacijama koje se zahtijevaju u točki 5.2.1. treba se osigurati u skladu sa zahtjevima iz Priloga X. i normama iz dodatka 6. Prilogu 9. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

5.2.5.

Prosječno opterećenje, izračunano u Nm za svaki radni uvjet na temelju informacija koje se zahtijevaju u točki 5.2.1., ne smije se razlikovati od izmjerenog prosječnog opterećenja u istim radnim uvjetima za više od: (a) 7 % pri određivanju snage motora u skladu s Prilogom XIV.; (b) 10 % pri provođenju ispitivanja svjetski usklađenim ciklusom ustaljenog stanja (dalje u tekstu: WHSC) u skladu s Prilogom III. UN/ECE Pravilnik br. 85 (2) dopušta da se stvarno najveće opterećenje motora razlikuje od referentnog najvećeg opterećenja za 5 % da bi se promjenljivost proizvodnog postupka uzela u obzir. To je dopušteno odstupanje uzeto u obzir u gore navedenim vrijednostima.

5.2.6.

Vanjski pristup informacijama koje se zahtijevaju u točki 5.2.1. ne smije utjecati na emisije ili radne značajke vozila.

5.3.   Verifikacija raspoloživosti i sukladnosti ECU informacija koje se zahtijevaju za ispitivanje u uporabi

5.3.1.

Raspoloživost informacija o protoku podataka koji se zahtijevaju u točki 5.2.1. u skladu sa zahtjevima iz točke 5.2.2. dokazuje se vanjskim alatom za pregled OBD-a kako je opisano u Prilogu X.

5.3.2.

U slučaju kada se takve informacije ne mogu dobiti na ispravan način alatom za pregled koji funkcionira ispravno, motor se smatra nesukladnim.

5.3.3.

Sukladnost signala ECU-a o zakretnom momentu sa zahtjevima iz točaka 5.2.2. i 5.2.3. dokazuje se pri određivanju snage motora u skladu s Prilogom XIV. i pri provođenju WHSC ispitivanja u skladu s Prilogom III.

5.3.4.

U slučaju kada ispitivani motor ne ispuni zahtjeve iz Priloga XIV. o dodatnoj opremi, izmjereni se zakretni moment ispravlja u skladu s postupkom ispravljanja iz Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

5.3.5.

Sukladnost signala ECU-a o zakretnom momentu smatra se dokazanom ako signal zakretnog momenta ostane unutar dopuštenih odstupanja navedenih u točki 5.2.5.

6.   PORODICA MOTORA

6.1.   Parametri koji određuju porodicu motora

Porodica motora, kako ju je odredio proizvođač motora, u skladu je s odjeljkom 5.2. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

6.2.   Izbor osnovnog motora

Osnovni motor porodice treba se odabrati u skladu sa zahtjevima iz točke 5.2.4. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

6.3.   Parametri za određivanje porodice OBD motora

Porodica OBD motora određena je osnovnim parametrima konstrukcije koji su zajednički sustavima motora u porodici u skladu s odjeljkom 6.1. Priloga 9. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

7.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

7.1.   Opći zahtjevi

Mjere za osiguravanje sukladnosti proizvodnje poduzimaju se u skladu s člankom 12. Direktive 2007/46/EZ. Sukladnost proizvodnje se provjerava na temelju opisa u certifikatima o homologaciji tipa iz dodatka 4. ovom Prilogu. Pri primjeni dodataka 1., 2. ili 3. izmjerene emisije plinovitih onečišćujućih tvari i onečišćujućih čestica iz motora koji su predmet provjeravanja sukladnosti proizvodnje prilagođivaju se odgovarajućim faktorima pogoršanja (DF) za taj motor, kako je navedeno u Dopuni certifikata o EZ homologaciji tipa koji je dodijeljen u skladu s ovom Uredbom.

Odredbe Priloga X. Direktivi 2007/46/EZ primjenjuju se kada tijela za homologaciju nisu zadovoljna s proizvođačevim postupkom neovisne ocjene.

Svi motori koji se podvrgavaju ispitivanjima nasumično se izabiru iz proizvodne serije.

7.2.   Emisije onečišćujućih tvari

7.2.1

Ako se trebaju mjeriti emisije onečišćujućih tvari i homologacija motora ima jedno ili više proširenja, ispitivanja se provode na motorima koji su opisani u opisnoj dokumentaciji koja se odnosi na odgovarajuće proširenje.

7.2.2.

Sukladnost motora dostavljena na ispitivanje onečišćujućih tvari Nakon što se motor dostavi nadležnim tijelima, proizvođač ne smije više obavljati nikakva namještanja na izabranim motorima.

7.2.2.1.

Tri odgovarajuća motora uzimaju se iz serijske proizvodnje motora. Motori se ispituju prema WHTC i, kada je primjenljivo, prema WHSC, radi provjere sukladnosti proizvodnje. Granične vrijednosti dane su u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 595/2009.

7.2.2.2.

Ako tijelo za homologaciju prihvati standardno odstupanje proizvodnje koje dostavi proizvođač u skladu s Prilogom X. Direktivi 2007/46/EZ, ispitivanja se provode u skladu s dodatkom 1. ovom Prilogu. Ako tijelo za homologaciju ne prihvati standardno odstupanje proizvodnje koje dostavi proizvođač u skladu s Prilogom X. Direktivi 2007/46/EZ, ispitivanja se provode u skladu s dodatkom 2. ovom Prilogu. Na proizvođačev zahtjev ispitivanja se provode u skladu s dodatkom 3. ovom Prilogu.

7.2.2.3.

Na temelju ispitivanja motora uzorkovanjem kao je navedeno u točki 7.2.2.2., smatra se da je proizvodnja određene serije motora sukladna ako se donese pozitivna odluka za sve onečišćujuće tvari i da nije sukladna ako se donese negativna odluka za jednu onečišćujuću tvar, u skladu s kriterijima ispitivanja iz odgovarajućeg dodatka. Ako se za jednu onečišćujuću tvar donese pozitivna odluka, ta se odluka ne može promijeniti bilo kakvim dodatnim ispitivanjima koja se izvode da bi se donijela odluka za druge onečišćujuće tvari. Ako se ne donese pozitivna odluka za sve onečišćujuće tvari i niti jedna negativna odluka za bilo koju onečišćujuću tvar, ispitivanje se provodi na drugom motoru (vidjeti sliku 1.). Ako se ne donese odluka, proizvođač u svakom trenutku može zaustaviti ispitivanje. U tom se slučaju upisuje negativna odluka.

Slika 1.

Shematski prikaz ispitivanja sukladnosti proizvodnje

7.2.3.

Ispitivanja se provode na novije proizvedenim motorima.

7.2.3.1.

Na zahtjev proizvođača, ispitivanja se mogu provoditi na motorima koji su bili uhodani najviše do 125 sati. U tom slučaju postupak uhodavanja provodi proizvođač koji se obvezuje da na tim motorima neće obavljati nikakva podešavanja.

7.2.3.2.

Ako proizvođač želi provesti postupak uhodavanja u skladu s točkom 7.2.3.1., on se može provesti na jedan od sljedećih načina: (a) na svim ispitivanim motorima; (b) na prvom ispitanom motoru, uz određivanje koeficijenta porasta kako slijedi: i. emisije onečišćujućih tvari mjere se na novije proizvedenom motoru i najmanje 125 sati prije uhodavanja propisanog u točki 7.2.3.1. na prvom ispitanom motoru; ii. koeficijent porasta emisija između dvaju ispitivanja izračuna se za svaku onečišćujuću tvar:   emisije pri drugom ispitivanju/emisije pri prvom ispitivanju   koeficijent porasta može imati vrijednost manju od jedan. Sljedeći ispitani motori neće se uhodavati, ali se njihove emisije, kada budu proizvedeni, trebaju se izmijeniti s koeficijentom porasta. U tom slučaju, vrijednosti koje se uzimaju su: (a) za prvi motor, vrijednosti iz drugog ispitivanja; (b) za ostale motore, vrijednosti za novije proizvedene motore pomnožene s koeficijentom porasta.

7.2.3.3.

Za motore koji kao gorivo upotrebljavaju dizelsko gorivo, etanol (ED95), benzin, E85 i LPG, sva se ta ispitivanja mogu provesti s primjenljivim komercijalnim gorivima. Na zahtjev proizvođača mogu se upotrijebiti i referentna goriva iz Priloga IX. To podrazumijeva da se ispitivanja opisana u odjeljku 1. ovog Priloga provedu s dva referentna goriva za svaki motor na plin.

7.2.3.4.

Za motore koji kao gorivo upotrebljavaju prirodni plin, sva se ta ispitivanja mogu provesti s komercijalnim gorivom na sljedeći način: (a) za motore označene s H, s komercijalnim gorivom tipa H (0,89 ≤ Sλ ≤ 1,00); (b) za motore označene s L, s komercijalnim gorivom iz tipa L (1,00 ≤ Sλ ≤ 1,19); (c) za motore označene s HL, s komercijalnim gorivom iz krajnjeg područja faktora λ-pomaka (0,89 ≤ Sλ ≤ 1,19). Na zahtjev proizvođača mogu se upotrijebiti referentna goriva opisana u Prilogu IX. To podrazumijeva ispitivanja opisana u odjeljku 1. ovog Priloga.

7.2.3.5.

U spornom slučaju zbog nesukladnosti motora koji kao gorivo upotrebljavaju plin, kada upotrebljavaju komercijalno gorivo, ispitivanja se trebaju provesti s referentnim gorivom na koje je bio ispitan osnovni motor ili s mogućim dodatnim gorivom 3 iz točaka 1.1.4.1. i 1.2.1.1., na koje bi mogao biti ispitan osnovni motor. Nakon toga se rezultat treba računski pretvoriti primjenjujući odgovarajuće faktore „r”, „ra” ili „rb”, kako je opisano u točkama 1.1.5., 1.1.6.1. i 1.2.1.2. Ako je r, ra ili rb manji od jedan, ispravak nije potreban. Izmjereni i izračunani rezultati trebaju pokazati da motor zadovoljava granične vrijednosti sa svim odgovarajućim gorivima (goriva 1 i 2 te, prema potrebi, gorivo 3 u slučaju motora na prirodni plin i goriva A i B u slučaju motora na UNP).

7.2.3.6.

Ispitivanja sukladnosti proizvodnje motora koji kao gorivo upotrebljava plin, a koji je predviđen za gorivo s posebnim sastavom, provode se na gorivu za koje je motor bio umjeren.

7.3.   Sustavi ugrađene dijagnostike (OBD)

7.3.1.

Kada tijelo za homologaciju utvrdi da kvaliteta proizvodnje ne zadovoljava, može zahtijevati provjeravanje sukladnosti proizvodnje OBD sustava. Takvo se provjeravanje provodi na sljedeći način: Motor se nasumično odabere iz proizvodne serije i podvrgne ispitivanjima opisanim u Prilogu 9. B UN/ECE Pravilniku br. 49. Ispitivanja se mogu provesti na motorima koji su uhodavani najviše 125 sati.

7.3.2.

Proizvodnja se smatra sukladnom ako motor ispunjava zahtjeve ispitivanja opisanih u Prilogu 9. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

7.3.3.

Ako motor koji je odabran iz proizvodne serije ne ispunjava zahtjeve iz točke 7.3.1., daljnji nasumični uzorak od četiri motora odabire se iz iste proizvodne serije i podvrgava ispitivanjima opisanim u Prilogu 9. B UN/ECE Pravilniku br. 49. Ispitivanja se obavljaju na motorima koji su uhodavani najviše 125 sati.

7.3.4.

Proizvodnja se smatra sukladnom ako najmanje tri motora od sljedećeg slučajnog uzorka od četiri motora ispunjavaju zahtjeve ispitivanja opisanih u Prilogu 9. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

7.4.   Podaci o ECU koji se zahtijevaju za ispitivanje u uporabi

7.4.1.

Raspoloživost informacija o protoku podatka zahtijevanih u točki 5.2.1. u skladu sa zahtjevima iz točke 5.2.2. dokazuje se vanjskim alatom za pregledavanje OBD-a kako je opisano u Prilogu X.

7.4.2.

Ako se te informacije ne mogu dobiti na ispravan način dok alat za pregledavanje radi točno u skladu s Prilogom X., motor se smatra nesukladnim.

7.4.3.

Sukladnost signala ECU-a o zakretnom momentu sa zahtjevima iz točaka 5.2.2. i 5.2.3. dokazuje se provođenjem ispitivanja WHSC u skladu s Prilogom III.

7.4.4.

U slučaju kada ispitna oprema ne ispunjava zahtjeve iz Priloga XIV. o dodatnoj opremi, zakretni se moment ispravlja u skladu s metodom ispravljanja iz Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

7.4.5.

Sukladnost signala ECU-a o zakretnom momentu smatra se zadovoljavajućom ako izračunani zakretni moment ostaje unutar dopuštenih odstupanja navedenih u točki 5.2.5.

7.4.6.

Raspoloživost i provjere sukladnosti podataka ECU-a koje se zahtijevaju za ispitivanje u uporabi proizvođač treba redovito provjeravati na svakom proizvedenom tipu motora u svakoj proizvedenoj porodici motora.

7.4.7.

Rezultati proizvođačeve ankete trebaju biti na raspolaganju tijelu za homologaciju na njegov zahtjev.

7.4.8.

Na zahtjev tijela za homologaciju, proizvođač treba dokazati raspoloživost ili sukladnost podataka ECU-a u serijskoj proizvodnji provođenjem odgovarajućih ispitivanja iz točaka od 7.4.1. do 7.4.4. na uzorku motora odabranih iz istog tipa motora. Pravila o uzorkovanju, obuhvaćajući tu veličinu uzorka i statističke kriterije za prihvaćanje ili odbijanje, navedena su u ovom Prilogu za provjeravanje sukladnosti emisija.

8.   DOKUMENTACIJA

8.1.

Opisna dokumentacija koja se zahtijeva u člancima 5., 7. i 9. omogućavaju tijelu za homologaciju ocjenjivanje strategije kontrole emisija i sustave ugrađene dijagnostike u vozilo i motor osiguravajuċi pravilno djelovanje mjera za kontrolu emisije NOx, na raspolaganju je u sljedeća dva dijela: (a) „službena opisna dokumentacija” koja može biti dostupna zainteresiranim stranama na zahtjev; (b) „proširena opisna dokumentacija” koja mora ostati strogo povjerljiva.

8.2.

Službena opisna dokumentacija može biti kratka pod uvjetom da navede dokaze o utvrđivanju svih izlaznih podataka dopuštenih matricom dobivenom iz raspona kontrole ulaznih podataka pojedinačne jedinice. Dokumentacija opisuje djelovanje sustava za prinudu vozača koji se zahtijeva Prilogom XIII., obuhvaćajući parametre koji su potrebni za pronalaženje informacija povezanih s tim sustavom. Tijelo za homologaciju treba čuvati taj materijal.

8.3.

Proširena opisna dokumentacija uključuje informacije o djelovanju svih AES-ova i BES-ova, obuhvaćajući opis parametara koje mijenja AES i granične uvjete u kojima djeluju AES-ovi i prikazuje koji AES-ovi i BES-ovi će vjerojatno biti aktivni u uvjetima postupaka ispitivanja iz Priloga VI. Proširena opisna dokumentacija uključuje opis logike kontrole sustava goriva, strategiju određivanja vremena i točaka prebacivanja tijekom svih načina rada. Također obuhvaća potpuni opis sustava prinude koji se zahtijeva Prilogom XIII., uključujući pripadajuće strategije nadzora.

8.3.1.

Proširena opisna dokumentacija ostaje strogo povjerljiva. Može je čuvati tijelo za homologaciju ili je, po nahođenju tijela za homologaciju, može zadržati proizvođač. Ako opisnu dokumentaciju zadrži proizvođač, tijelo za homologaciju mora je označiti i staviti datum nakon što je pregleda i odobri. Ona mora biti dostupna za pregled tijelu za homologaciju u trenutku homologacije ili bilo kojem trenutku tijekom trajanja važnosti homologacije.

---

(1)  SL L 350, 28.12.1998., str. 58.

(2)  SL L 326, 24.11.2006., str. 55.

PRILOG II.

SUKLADNOST MOTORA ILI VOZILA U UPORABI

1.   UVOD

1.1.   Ovaj Prilog utvrđuje zahtjeve za provjeru i dokazivanje sukladnosti motora i vozila u uporabi.

2.   POSTUPAK ZA SUKLADNOST U UPORABI

2.1.   Sukladnost vozila ili motora u porodici motora u uporabi dokazuje se ispitivanjem vozila na cesti uobičajenim načinima vožnje, uvjetima i korisnim teretima. Ispitivanje sukladnosti u uporabi treba biti reprezentativno za vozila na njihovim stvarnim voznim putovima, s uobičajenim opterećenjem i uobičajenim profesionalnim vozačem vozila. Kada vozilom upravlja vozač koji nije uobičajeni profesionalni vozač određenog vozila, on treba biti osposobljen za upravljanje vozilima kategorije koja su predmet ispitivanja.

2.2.   Kada se za uobičajene uvjete u uporabi smatra da nisu odgovarajući za ispravno provođenje ispitivanja, proizvođač ili tijelo za homologaciju mogu zahtijevati da se upotrijebe drugi vozni putovi i korisni tereti.

2.3.   Proizvođač tijelu za homologaciju dokazuje da su izbrano vozilo, načini vožnje, uvjeti i korisni tereti reprezentativni za porodicu motora. Zahtjevi iz točaka 4.1. i 4.5. upotrebljavaju se za određivanje toga jesu li načini vožnje i korisni tereti prihvatljivi za ispitivanje sukladnosti u uporabi.

2.4.   Proizvođač dostavlja raspored i plan uzorkovanja za ispitivanje sukladnosti pri prvoj homologaciji nove porodice motora.

2.5.   Vozila bez komunikacijskog sučelja koje omogućuje sakupljanje potrebnih podataka ECU iz točaka 5.2.1. i 5.2.2. Priloga I., s manjkavim podacima ili s nenormiranim protokolom podataka smatraju se nesukladnim.

2.6.   Vozila kod kojih sakupljanje podataka ECU utječe na emisije ili radne značajke vozila, smatraju se nesukladnima.

3.   IZBOR MOTORA ILI VOZILA

3.1.   Nakon što se dodijeli homologacija za porodicu motora, proizvođač provodi ispitivanje u uporabi za tu porodicu motora u roku od 18 mjeseci od prve registracije vozila opremljenog motorom iz te porodice. U slučaju višestupanjske homologacije, prva registracija dovršenog vozila smatra se prvom registracijom.

Ispitivanje na vozilima se za sve porodice motora ponavlja najmanje svake dvije godine tijekom njihovog životnog vijeka, kako je određeno u članku 4. Uredbe (EZ) br. 595/2009.

Na zahtjev proizvođača, s ispitivanjima se može prestati pet godina nakon prestanka proizvodnje.

3.1.1.   Kada je najmanja veličina uzorka triju motora, postupak uzorkovanja mora biti takav da je vjerojatnost da partija zadovolji ispitivanje s 20 % neispravnih vozila ili motora 0,90 (rizik proizvođača = 10 %), dok je vjerojatnost prihvaćanja partije s 60 % neispravnih vozila ili motora 0,90 (rizik korisnika = 10 %).

3.1.2   Statistički rezultat ispitivanja kojim se određuje ukupni broj nesukladnih ispitivanja pri n-tom ispitivanju određuje se za uzorak.

3.1.3.   Odluka o prihvaćanju ili odbijanju partije donosi se u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a)	ako je statistički rezultat ispitivanja manji ili jednak broju za prihvaćanje za danu veličinu uzorka u tablici 1., za partiju se donosi odluka o prihvaćanju;

(b)	ako je statistički rezultat ispitivanja manji ili jednak broju za odbijanje za danu veličinu uzorka u tablici 1., za partiju se donosi odluka o odbijanju;

(c)	u protivnom se ispituje dodatni motor u skladu s ovim Prilogom i postupak izračuna se primijeni na uzorak povećan za još jednu jedinicu.

U tablici 1. su vrijednosti za odluku o prihvaćanju i odluku o odbijanju izračunate po međunarodnoj normi ISO 8422:1991.

Tablica 1.

Brojevi za odluke o prihvaćanju i odbijanju u planu uzorkovanja

Najmanja veličina uzorka: 3

Ukupni broj ispitivanih motora (veličina uzorka)	Broj za prihvaćanje	Broj za odbijanje
3	—	3
4	0	4
5	0	4
6	1	4
7	1	4
8	2	4
9	2	4
10	3	4

Tijelo za homologaciju odobrava izabrane motore i konfiguracije vozila prije početka postupaka ispitivanja. Izbor se provodi s predlaganjem mjerila koja će se upotrijebiti za izbor pojedinačnih vozila tijelu za homologaciju.

3.2.   Izabrani motori i vozila koriste se i registrirani su unutar Unije. Vozilo je u uporabi napravilo najmanje 25 000 km.

3.3.   Za svako vozilo treba biti na uvidu evidencija o održavanju koja dokazuje da je vozilo pravilno održavano i servisirano u skladu s preporukama proizvođača.

3.4.   Provjerava se ispravnost djelovanja OBD sustava. Sve prijave neispravnosti i kodovi pohranjeni u sustavu ugrađene dijagnostike se bilježe i provode se potrebni popravci.

Motori s neispravnosti razreda C ne trebaju se popravljati prije ispitivanja. Dijagnostički se kodovi neispravnosti (DTC) ne brišu.

Kada jedan od brojača koji zahtijevaju odredbe iz Priloga XIII. ne pokaže „0”, motori se ne smiju ispitivati. O tome se izvješćuje tijelo za homologaciju.

3.5.   Na motoru ili vozilu ne smije biti nikakvih znakova zlouporabe (kao što su prekomjerno opterećenje, uporaba pogrešnih goriva ili druga zlouporaba) ili drugih faktora (kao što je neovlašteni zahvat) koji bi mogli utjecati na značajke emisija. Uzimaju se u obzir kodovi grešaka OBD sustava i podaci o satima djelovanja motora koji su pohranjeni u računalu.

3.6.   Svi sastavni dijelovi sustava za kontrolu emisija na vozilu u skladu su s navedenim u važećim dokumentima o homologaciji.

3.7.   U dogovoru s tijelom za homologaciju proizvođač može provesti ispitivanje sukladnosti u uporabi na manje motora ili vozila od broja navedenog u točki 3.1. ako je broj motora proizvedenih u okviru porodice motora manji od 500 motora godišnje.

4.   UVJETI ISPITIVANJA

4.1.   Korisni teret vozila

Za ispitivanje sukladnosti u uporabi korisni se teret može reproducirati i umjesto njega upotrijebiti umjetno opterećenje.

Ako ne postoje statistički podaci koji bi dokazivali da je korisni teret reprezentativan za vozilo, korisni teret vozila iznosi od 50 do 60 % najvećeg korisnog tereta vozila.

Najveći korisni teret je razlika između najveće tehnički dopuštene ukupne mase vozila i mase vozila u voznom stanju kako je određeno u skladu s Prilogom I. Direktivi 2007/46/EZ.

4.2.   Uvjeti okoline

Ispitivanje se provodi u uvjetima okoline koji odgovaraju sljedećim uvjetima:

atmosferski je tlak veći ili jednak 82,5 kPa,

temperatura je veća ili jednaka 266 K (– 7 °C) i manja ili jednaka temperaturi određenoj sljedećom jednadžbom pri određenom atmosferskom tlaku:

T = – 0,4514 × (101,3 – pb) + 311

pri čemu je:

—	T temperatura okolnog zraka u K,

—	pb atmosferski tlak u kPa.

4.3.   Temperatura rashladne tekućine motora

Temperatura rashladne tekućine u skladu je s točkom 2.6.1. dodatka 1.

4.4.   Ulje za podmazivanje, gorivo i reagens odgovaraju specifikacijama koje je izdao proizvođač.

4.4.1.   Ulje za podmazivanje

Treba uzeti uzorke ulja.

4.4.2.   Gorivo

Ispitno gorivo je komercijalno gorivo koje je opisano u Direktivi 98/70/EZ i odgovarajućim CEN normama ili referentno gorivo određeno Prilogom IX. ovoj Uredbi. Treba uzeti uzorke goriva.

4.4.2.1.   Ako proizvođač, u skladu s odjeljkom 1. Priloga I. ovoj Uredbi, navede sposobnost ispunjavanja zahtjeva ove Uredbe s komercijalnim gorivima iz točke 3.2.2.2.1. dodatka 4. Prilogu I. ovoj Uredbi, ispitivanja se provode s najmanje jednim od navedenih komercijalnih goriva ili mješavinom navedenih komercijalnih goriva i komercijalnih goriva obuhvaćenih Direktivom 98/70/EZ ili odgovarajućim normama CEN-a.

4.4.3.   Reagens

Za sustave naknadne obrade ispušnih plinova koji upotrebljavaju reagens za smanjivanje emisija uzima se uzorak reagensa. Reagens ne smije biti zamrznut.

4.5   Zahtjevi u vezi s vožnjom

Dijelovi djelovanja izražavaju se kao postotak cijelog trajanja vožnje.

Vožnja se sastoji od gradske vožnje, izvangradske vožnje i vožnje autocestom u skladu s podjelama iz točaka od 4.5.1. do 4.5.4. U slučaju drukčijeg redoslijeda ispitivanja radi praktičnih razloga i po dogovoru s tijelom za homologaciju može se upotrijebiti drukčiji raspored gradske vožnje, izvangradske vožnje i vožnje autocestom.

U ovom odjeljku „približno” znači ciljnu vrijednost ± 5 %.

Gradska vožnja podrazumijeva brzine vozila između 0 i 50 km/h,

Izvangradska podrazumijeva brzine vozila između 50 i 75 km/h,

Vožnja autocestom podrazumijeva brzine vozila iznad 75 km/h.

4.5.1.   Za vozila kategorija M1 i N1 vožnja se sastoji od približno 45 % gradske vožnje, 25 % izvangradske vožnje i 30 % vožnje autoputom.

4.5.2   Za vozila kategorija M2 i M3, vožnja se sastoji od približno 45 % gradske vožnje, 25 % izvangradske vožnje i 30 % vožnje autoputom. Vozila kategorija M2 i M3 razreda I.i II. ili razreda A. prema definiciji u Prilogu I. Direktivi 2001/85/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1) ispituju se vožnjom koja se sastoji od približno 70 % gradske vožnje i 30 % izvangradske vožnje.

4.5.3   Za vozila kategorija N2 vožnja se sastoji od približno 45 % gradske vožnje, 25 % izvangradske vožnje i 30 % vožnje autoputom.

4.5.4   Za vozila kategorija N3 vožnja se sastoji od približno 20 % gradske vožnje, 25 % izvangradske vožnje i 55 %vožnje autoputom.

4.5.5.   Sljedeći raspored karakterističnih vrijednosti vožnje iz baze podataka WHDC može služiti kao dodatna uputa za ocjenu vožnje:

(a)	ubrzavanje: 26,9 % vremena;

(b)	usporavanje: 22,6 % vremena;

(c)	vožnja ustaljenom brzinom: 38,1 % vremena;

(d)	mirovanje (brzina vozila = 0): 12,4 % vremena.

4.6.   Operativni zahtjevi

4.6.1.   Vožnja se izabire tako da se ispitivanje ne prekida i da se podaci neprekidno uzorkuju kako bi se dosegnulo najkraće trajanje ispitivanja određeno u točki 4.6.5.

4.6.2.   Uzorkovanje emisija i drugih podataka počinje prije pokretanja motora. Emisije tijekom pokretanja hladnog motora mogu se isključiti pri ocjenjivanju emisija, u skladu s točkom 2.6. dodatka 1.

4.6.3.   Zabranjeno je udruživanje podataka različnih vrsta vožnje ili mijenjanje ili isključivanje podataka neke vožnje.

4.6.4.   Ako se motor isključi može se ponovno pokrenuti, ali se uzorkovanje ne smije prekinuti.

4.6.5.   Najkraće trajanje ispitivanja traje toliko da se rad obavljen tijekom ciklusa WHTC napravi pet puta ili da se proizvede peterostruka referentna masa CO2 u kg/ciklus ciklusa WHTC.

4.6.6.   Električno napajanje prijenosnog sustava za mjerenje emisija treba biti iz vanjskog izvora, a ne iz izvora koji energiju dobiva izravno ili neizravno iz motora koji se ispituje.

4.6.7.   Ugradnja opreme prijenosnog sustava za mjerenje emisija ne utječe na emisije i/ili radne značajke vozila.

4.6.8.   Preporučljivo je da vozilo djeluje u uobičajenim dnevnim uvjetima prometa.

4.6.9.   Ako tijelo za homologaciju nije zadovoljno rezultatima provjere konzistentnosti podataka u skladu s odjeljkom 3.2. dodatka 1. ovom Prilogu, ono može smatrati ispitivanje ništavnim.

4.6.10.   Isti se postupak primjenjuje za ispitivanja vozilâ iz uzorka opisanog u točkama od 3.1.1. do 3.1.3.

5.   PRIJENOS PODATAKA ECU

5.1.   Provjeravanje raspoloživosti i sukladnosti informacija o prijenosu podataka ECU koji su potrebni za ispitivanje u uporabi.

5.1.1.   Raspoloživost informacija o prijenosu podataka u skladu sa zahtjevima iz točke 5.2. Priloga I. dokazuju se prije ispitivanja u uporabi.

5.1.1.1.   Ako se te informacije ne mogu dobiti na odgovarajući način uz pomoć prenosivog sustava za mjerenje emisija, raspoloživost informacija dokazuje se uporabom vanjskog alata za pregled OBD-a opisanog u Prilogu X.

5.1.1.1.1.   Ako se te informacije mogu dobiti na odgovarajući način uz pomoć alata za pregled, prenosivi sustav za mjerenje emisija smatra se neispravnim i ispitivanje se poništava.

5.1.1.1.2.   Ako se te informacije ne mogu dobiti na odgovarajući način iz dvaju vozila s motorima iz iste porodice motora dok alat za pregled djeluje ispravno, motor se smatra nesukladnim.

5.1.2.   Sukladnost signala zakretnog momenta koji se prenosivim sustavom za mjerenje emisija izračuna iz informacija o prijenosu podataka ECU zahtijevanih u točki 5.2.1. Priloga I. provjerava se pri punom opterećenju.

5.1.2.1.   Metoda za provjeravanje te sukladnosti opisana je u dodatku 4.

5.1.2.2.   Sukladnost signala ECU o zakretnom momentu smatra se zadovoljavajućom ako izračunani zakretni moment ostane unutar dopuštenih odstupanja za zakretni moment pri punom opterećenju koja su navedena u točki 5.

5.1.2.3.   Ako izračunani zakretni moment ne ostane unutar dopuštenih odstupanja za zakretni moment pri punom opterećenju koja su navedena u točki 5.2.5. Priloga I., smatra se da motor nije zadovoljio ispitivanje.

6.   OCJENJIVANJE EMISIJA

6.1.   Ispitivanje se treba provesti a rezultati ispitivanja izračunati u skladu s odredbama dodatka 1. ovom Prilogu.

6.2.   Faktori sukladnosti trebaju se izračunati i prikazati za metodu na temelju mase CO2 i metodu na temelju rada. Odluka o prihvaćanju/odbijanju donosi se na temelju rezultata metode na temelju rada.

6.3.   90 % ukupnog postotka faktora sukladnosti emisija ispušnih plinova svakog ispitivanja sustava motora određenog u skladu s postupcima mjerenja i izračuna određenih u dodatku 1. ne smije prelaziti vrijednosti navedene u tablici 2.

Tablica 2.

Najveći dopušteni faktori sukladnosti za ispitivanje sukladnosti emisija u uporabi

Onečišćujuća tvar	Najveći dopušteni faktor sukladnosti
CO	1,50
THC (2)	1,50
NMHC (3)	1,50
CH4  (3)	1,50
NOX	1,50
Masa čestica (PM)	—
Broj čestica (PM)	—

7.   OCJENA REZULTATA ISPITIVANJA SUKLADNOSTI U UPORABI

7.1.   Na temelju izvješća o sukladnosti u uporabi propisanog u odjeljku 10., tijelo za homologaciju:

(a)	odlučuje da je sukladnost u uporabi porodice sustava zadovoljavajuća i ne poduzima daljnje aktivnosti;

(b)	odlučuje da su dostavljeni podaci nedovoljni da se donese odluka i zahtijeva dodatne informacije i podatke od proizvođača;

c)	odlučuje da sukladnost u uporabi porodice sustava nije zadovoljavajuća i nastavlja s mjerama iz članka 13. i odjeljka 9. ovog Priloga.

8.   POTVRDNO ISPITIVANJE VOZILA

8.1.   Potvrdno ispitivanje provodi se sa svrhom potvrđivanja funkcionalnosti emisija porodice motora u uporabi.

8.2.   Tijelo za homologaciju može provoditi potvrdbeno ispitivanje.

8.3.   Potvrdno ispitivanje provodi se kao ispitivanje vozila kako je određeno u točkama 2.1. i 2.2. Ispitna vozila izabiru se i upotrebljavaju pod uobičajenim uvjetima i ispituju se u skladu s postupcima određenim u ovom Prilogu.

8.4.   Rezultat ispitivanja može se smatrati nezadovoljavajućim kada pri ispitivanjima dvaju ili više vozila iz iste porodice motora bilo koja propisima ograničena onečišćujuća tvar značajno prelazi graničnu vrijednost iz odjeljka 6.

9.   PLAN POPRAVNIH MJERA

9.1.   Proizvođač dostavlja izvješće tijelu za homologaciju države članice u kojoj su motori i vozila na koja se primjenjuju popravne mjere registrirani ili se upotrebljavaju kada planira provođenje popravnih mjera te dostavlja to izvješće kada se odluči djelovati. U tom se izvješću navode pojedinosti o popravnim mjerama i opisuje se porodica motora koja je obuhvaćena tom akcijom. Proizvođač redovito izvješćuje tijelo za homologaciju nakon početka provođenja popravnih mjera.

9.2.   Proizvođač osigurava preslike svih priopćenja povezanih s planom popravnih mjera, također vodi zapise o kampanji opoziva i tijelu za homologaciju redovito šalje izvješća o stanju.

9.3.   Proizvođač označuje plan popravnih mjera jedinstvenim identifikacijskim nazivom ili brojem.

9.4.   Proizvođač dostavlja plan popravnih mjera koji sadrži informacije određene točkama od 9.4.1. do 9.4.11.

9.4.1.   Opis svakog tipa sustava motora koji je uključen u plan popravnih mjera.

9.4.2.   Opis posebnih izmjena, prepravaka, popravaka, ispravaka, namještanja i ostalih promjena koje se naprave radi postizanja sukladnosti vozila, uključujući sažeti prikaz podataka i tehničke studije koje potkrepljuju odluku proizvođača o poduzimanju određenih mjera potrebnih za ispravljanje nesukladnosti.

9.4.3.   Opis postupka prema kojemu proizvođač obavješćuje vlasnike vozila o popravnim mjerama.

9.4.4.   Opis pravilnog održavanja i uporabe, ako postoji, koji proizvođač postavlja kao uvjet da bi vozilo bilo podobno za popravak u okviru plana popravnih mjera, te objašnjenje proizvođačevih razloga za postavljanje takvih uvjeta. Uvjeti s obzirom na održavanje i uporabu postavljaju se samo ako je moguće dokazati da su povezani s nesukladnostima i popravnim mjerama.

9.4.5.   Opis postupka prema kojemu se vlasnici motora i vozila moraju ravnati kako bi postigli ispravljanje nesukladnosti. U opisu je naveden i datum nakon kojeg se mogu poduzimati popravne mjere, procijenjeno vrijeme u kojemu će radionica moći obaviti popravke i gdje se to može napraviti. Popravak se obavlja svrhovito, u razumnom roku nakon dostave vozila.

9.4.6.   Kopija podataka poslanih vlasniku motora ili vozila.

9.4.7.   Kratki opis sustava koji proizvođač upotrebljava da bi osigurao primjerenu opskrbu sastavnim dijelovima ili sustavima koji su potrebni za obavljanje popravne mjere. Navodi se kada će opskrba sastavnim dijelovima ili sustavima biti dovoljna za početak kampanje.

9.4.8.   Kopija svih uputa mora se poslati osobama koje će obavljati popravke.

9.4.9.   Opis utjecaja predloženih popravnih mjera na emisije, potrošnju goriva, ponašanje vozila u vožnji i sigurnost svakog tipa vozila obuhvaćenog planom popravnih mjera, s podacima, tehničkim studijama itd. na kojima se temelje ti zaključci.

9.4.10.   Sve druge obavijesti, izvješća i podaci koje tijelo za homologaciju može odrediti kao potrebne za ocjenu plana popravnih mjera.

9.4.11.   U slučajevima kada plan popravnih mjera uključuje opoziv vozila, opis načina na koji će se popravak zabilježiti dostavlja se tijelu za homologaciju. Ako se upotrebljava naljepnica, dostavlja se jedan primjerak.

9.5.   Proizvođača se može tražiti da provede razumno osmišljeno i neophodno ispitivanje sastavnih dijelova i motora na kojima su se obavile predložene promjene, popravci ili izmjene kako bi dokazao učinkovitost te promjene, popravka ili izmjene.

10.   POSTUPCI IZVJEŠĆIVANJA

10.1.   Tehničko izvješće dostavlja se tijelu za homologaciju za svaku ispitivanu porodicu motora. U izvješću se navode aktivnosti i rezultati ispitivanja sukladnosti u uporabi. Izvješće sadržava barem sljedeće:

10.1.1.   Opće

10.1.1.1.

Naziv i adresa proizvođača.

10.1.1.2.

Adresa (adrese) pogona za sastavljanje.

10.1.1.3

Naziv, adresa, broj telefona, broj telefaksa i elektronička adresa zastupnika proizvođača.

10.1.1.4.

Tip i trgovački opis (navesti sve varijante).

10.1.1.5.

Porodica motora.

10.1.1.6.

Osnovni motor.

10.1.1.7.

Članovi porodice motora.

10.1.1.8.

Identifikacijske oznake vozila (VIN) koje se upotrebljavaju za vozila opremljena motorom koji je dio provjere sukladnosti u uporabi.

10.1.1.9.

Način i položaj identifikacije tipa, ako je označena na vozilu:

10.1.1.10.

Kategorija vozila.

10.1.1.11.

Tip motora: na benzin, na etanol (E85), Dieselov/na PP/na UNP/na etanol (ED95) (prekrižiti nepotrebno).

10.1.1.12.

Brojevi homologacija koje se upotrebljavaju za tipove motora i porodice u uporabi, uključujući, prema potrebi, brojeve svih dopuna i popravaka na terenu/opoziva vozila (dorade u tvornici).

10.1.1.13.

Pojedinosti o dopunama tih homologacija i popravcima na terenu/opozivima vozila za motore na koje se odnose proizvođačeve informacije.

10.1.1.14.

Razdoblje izrade motora na koje se odnose proizvođačeve informacije (npr. „vozila ili motori proizvedeni u kalendarskoj godini 2014.”).

10.1.2.   Izbor motora/vozila

10.1.2.1.

Metoda lociranja vozila ili motora.

10.1.2.2.

Kriteriji za izbor vozila, motora, porodica u uporabi.

10.1.2.3.

Zemljopisna područja u kojima je proizvođač prikupljao vozila.

10.1.3.   Oprema

10.1.3.1.

Marka i tip opreme prijenosnog sustava za mjerenje emisija.

10.1.3.2.

Umjeravanje prenosivih sustava za mjerenje emisija.

10.1.3.3.

Napajanje prenosivih sustava za mjerenje emisija.

10.1.3.4.

Upotrijebljeni program za izračun i verzija (npr. EMROAD 4.0).

10.1.4.   Podaci o ispitivanju.

10.1.4.1.

Datum i vrijeme ispitivanja.

10.1.4.2.

Mjesto ispitivanja s podrobnim podacima o ispitnom putu.

10.1.4.3.

Vremenski/okolni uvjeti (npr. temperatura, vlažnost, nadmorska visina).

10.1.4.4.

Udaljenosti koje je vozilo prešlo na ispitnom putu.

10.1.4.5.

Značajke specifikacija ispitnoga goriva.

10.1.4.6.

Specifikacija reagensa (prema potrebi).

10.1.4.7.

Specifikacija ulja za podmazivanje.

10.1.4.8.

Rezultati ispitivanja emisija u skladu s dodatkom 1. ovom Prilogu.

10.1.5.   Podaci o motoru

10.1.5.1

Vrsta motornoga goriva (npr. dizelsko gorivo, etanol ED95, ZP, UNP, benzin, E85).

10.1.5.2.

Sustav izgaranja u motoru (npr. kompresijsko paljenje ili vanjski izvor paljenja).

10.1.5.3.

Broj homologacije.

10.1.5.4.

Prerađen motor.

10.1.5.5.

Proizvođač motora.

10.1.5.6.

Model motora.

10.1.5.7.

Godina i mjesec proizvodnje motora.

10.1.5.8.

Identifikacijska oznaka motora.

10.1.5.9.

Radni obujam motora [litre].

10.1.5.10.

Broj cilindara.

10.1.5.11.

Nazivna snaga motora [kW pri o/min].

10.1.5.12.

Najveći zakretni moment motora: [Nm pri o/min].

10.1.5.13.

Brzina vrtnje u praznom hodu [o/min].

10.1.5.14.

Krivulja zakretnog momenta pri punom opterećenju koju proizvođač dostavi na raspolaganje (da/ne).

10.1.5.15.

Referentni broj krivulje zakretnog momenta pri punom opterećenju koju proizvođač dostavi na raspolaganje.

10.1.5.16.

Sustav deNOx (npr. EGR, SCR).

10.1.5.17.

Tip katalizatora.

10.1.5.18.

Tip filtra čestica.

10.1.5.19.

Naknadna obrada izmijenjena u odnosu na homologaciju? (da/ne)

10.1.5.20.

Podaci o ECU motora (broj programa za umjeravanje).

10.1.6.   Podaci o vozilu

10.1.6.1.

Vlasnik vozila.

10.1.6.2.

Tip vozila (npr. M3, N3) i namjena (npr. kamion kompaktne ili zglobne konstrukcije, gradski autobus).

10.1.6.3.

Proizvođač vozila.

10.1.6.4.

Identifikacijska oznaka vozila.

10.1.6.5.

Registracijska oznaka i država registracije vozila.

10.1.6.6.

Model vozila.

10.1.6.7.

Godina i mjesec proizvodnje vozila.

10.1.6.8.

Vrsta prijenosnika snage (npr. ručni, automatski ili drugo).

10.1.6.9.

Broj stupnjeva prijenosa za vožnju naprijed.

10.1.6.10.

Očitanje odometra na početku ispitivanja [km].

10.1.6.11.

Najveća dopuštena ukupna masa skupa vozila (GVW) [kg]

10.1.6.12.

Veličina guma [nije obavezno].

10.1.6.13.

Promjer ispušne cijevi [mm] [nije obavezno].

10.1.6.14.

Broj osovina.

10.1.6.15.

Obujam spremnika za gorivo [litre] [nije obavezno].

10.1.6.16.

Broj spremnika za gorivo [nije obavezno].

10.1.6.17.

Obujam posuda s reagensom [litre] [nije obavezno].

10.1.6.18.

Broj posuda s reagensom [nije obavezno].

10.1.7.   Značajke ispitne vožnje

10.1.7.1.

Očitanje odometra na početku ispitivanja [km]

10.1.7.2.

Trajanje [s].

10.1.7.3.

Prosječni uvjeti okoline (izračunani iz trenutačnih izmjerenih podataka)

10.1.7.4.

Podaci osjetnika o uvjetima okoline (vrsta i položaj osjetnika).

10.1.7.5.

Podaci o brzini vozila (na primjer ukupna raspodjela brzine)

10.1.7.6.

Vremenski udjeli vožnje koji se odnose na gradsku vožnju, izvangradsku vožnju i vožnju autocestom, kako je opisano u točki 4.5.

10.1.7.7.

Vremenski udjeli vožnje koji se odnose na ubrzavanje, usporavanje, ujednačenu vožnju i zaustavljanje, kako je opisano u točki 4.5.5.

10.1.8.   Trenutačni izmjereni podaci

10.1.8.1.

Koncentracija THC [ppm].

10.1.8.2.

Koncentracija CO [ppm].

10.1.8.3.

Koncentracija NOx [ppm].

10.1.8.4.

Koncentracija CO2 [ppm].

10.1.8.5.

Koncentracija CH4 [ppm], samo za motore s vanjskim izvorom paljenja.

10.1.8.6.

Protok ispušnih plinova [kg/h].

10.1.8.7.

Temperatura ispušnih plinova [°C].

10.1.8.8.

Temperatura okolnog zraka [°C].

10.1.8.9.

Tlak okoline [kPa].

10.1.8.10.

Vlažnost okoline [g/kg] [nije obavezno].

10.1.8.11.

Zakretni moment motora [Nm].

10.1.8.12.

Brzina vrtnje motora [o/min].

10.1.8.13.

Protok goriva motora [g/s].

10.1.8.14.

Temperatura rashladne tekućine motora [°C].

10.1.8.15.

Brzina na tlu vozila [km/h] preko ECU-a i GPS-a.

10.1.8.16.

Zemljopisna širina vozila [stupanj] (Podaci moraju biti dovoljno točni da se omogući sljedivost ispitne vožnje).

10.1.8.17.

Zemljopisna duljina vozila [stupanj].

10.1.9.   Trenutačni izračunani podaci

10.1.9.1.

Masa THC [g/s].

10.1.9.2.

Masa CO [g/s].

10.1.9.3.

Masa NOx [g/s].

10.1.9.4.

Masa CO2 [g/s].

10.1.9.5.

Masa CH4 [g/s], samo za motore s vanjskim izvorom paljenja.

10.1.9.6.

Ukupna masa THC [g].

10.1.9.7.

Ukupna masa CO [g]

10.1.9.8.

Ukupna masa NOx [g].

10.1.9.9.

Ukupna masa CO2 [g].

10.1.9.10.

Ukupna masa CH4 [g], samo za motore s vanjskim izvorom paljenja.

10.1.9.11.

Izračunani protok goriva [g/s]

10.1.9.12.

Snaga motora [kW]

10.1.9.13.

Rad motora [kWh]

10.1.9.14.

Trajanje radnog prozora [s].

10.1.9.15.

Prosječna snaga motora radnog prozora [%].

10.1.9.16.

Faktor sukladnosti THC radnog prozora [–].

10.1.9.17.

Faktor sukladnosti CO radnog prozora [–].

10.1.9.18.

Faktor sukladnosti NOx radnog prozora [–].

10.1.9.19.

Faktor sukladnosti CH4 radnog prozora [–], samo za motore s vanjskim izvorom paljenja.

10.1.9.20.

Trajanje masenog prozora CO2 [s].

10.1.9.21.

Faktor sukladnosti THC masenog prozora CO2 [–].

10.1.9.22.

Faktor sukladnosti CO masenog prozora CO2 [–].

10.1.9.23.

Faktor sukladnosti NOx masenog prozora CO2 [–].

10.1.9.24.

Faktor sukladnosti CH4 masenog prozora CO2 [–], samo za motore s vanjskim izvorom paljenja.

10.1.10.   Prosječni i integrirani podaci

10.1.10.1

Prosječna koncentracija THC [ppm] [nije obavezno]

10.1.10.2.

Prosječna koncentracija CO [ppm] [nije obavezno].

10.1.10.3.

Prosječna koncentracija NOx [ppm] [nije obavezno].

10.1.10.4.

Prosječna koncentracija CO2 [ppm] [nije obavezno].

10.1.10.5.

Prosječna koncentracija CH4 [ppm], samo za motore na plin[nije obavezno].

10.1.10.6.

Prosječni protok ispušnih plinova [kg/h] [nije obavezno].

10.1.10.7.

Prosječna koncentracija ispušnih plinova [°C] [nije obavezno].

10.1.10.8.

Emisije THC [g].

10.1.10.9.

Emisije CO [g].

10.1.10.10

Emisije NOx [g].

10.1.10.11

Emisije CO2 [g].

10.1.10.12.

Emisije CH4 [g], samo za motore na plin.

10.1.11.   Rezultati za prihvaćanje ili odbijanje

10.1.11.1.

Najmanji, najveći i 90 % kumulativnog postotka za:

10.1.11.2.

Faktor sukladnosti THC radnog prozora [–].

10.1.11.3.

Faktor sukladnosti CO radnog prozora [–].

10.1.11.4.

Faktor sukladnosti NOx radnog prozora [–].

10.1.11.5.

Faktor sukladnosti CH4 radnog prozora [–] samo za motore s vanjskim izvorom paljenja.

10.1.11.6.

Faktor sukladnosti THC masenog prozora CO2 [–]

10.1.11.7.

Faktor sukladnosti CO masenog prozora CO2 [–]

10.1.11.8.

Faktor sukladnosti NOx masenog prozora CO2 [–].

10.1.11.9.

Faktor sukladnosti CH4 masenog prozora CO2 [–] samo za motore s vanjskim izvorom paljenja.

10.1.11.10.

Radni prozor: najmanja i najveća prosječna snaga prozora [%].

10.1.11.11.

Maseni prozor CO2: najkraće i najdulje trajanje [s].

10.1.11.12.

Radni prozor: postotak valjanih prozora.

10.1.11.13.

Maseni prozor CO2: postotak valjanih prozora.

10.1.12.   Verifikacije ispitivanja

10.1.12.1.

Namještanje nulte točke, umjeravanje raspona i rezultati neovisnog nadzora analizatora THC prije i poslije ispitivanja.

10.1.12.2.

Namještanje nulte točke, umjeravanje raspona i rezultati neovisnog nadzora analizatora CO prije i poslije ispitivanja.

10.1.12.3.

Namještanje nulte točke, umjeravanje raspona i rezultati neovisnog nadzora analizatora NOx prije i poslije ispitivanja.

10.1.12.4.

Namještanje nulte točke, umjeravanje raspona i rezultati neovisnog nadzora analizatora CO2 prije i poslije ispitivanja.

10.1.12.5.

Rezultati provjere dosljednosti podataka u skladu s odjeljkom 3.2. dodatka 1. ovom Prilogu.

10.1.13.   Popis drugih priloga ako postoje.

---

(1)  Direktiva 2001/85/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenog 2001. o posebnim odredbama.za vozila koja se upotrebljavaju za prijevoz putnika i koja, osim vozačeva, imaju više od osam sjedala i izmjenama direktiva 70/156/EEZ i 97/27/EZ (SL L 42, 13.2.2002., str. 1.).

(2)  Za motore s kompresijskim paljenjem.

(3)  Za motore s vanjskim izvorom paljenja.

PRILOG III.

VERIFIKACIJA EMISIJA ISPUŠNIH PLINOVA

1.   UVOD

1.1.	Ovim se Prilogom utvrđuje ispitni postupak za verifikaciju emisija ispušnih plinova.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.	Opći zahtjevi za provođenje ispitivanja i tumačenje rezultata utvrđeni su u UN/ECE Pravilniku br. 49 s iznimkama koje su navedene u točkama 2.2. do 2.6.

2.2.	Za ispitivanje se upotrebljavaju odgovarajuća referentna goriva iz Priloga IX. ovoj Uredbi.

2.3.

Ako se emisije mjere u nerazrijeđenim ispušnim plinovima, tablica 5. u odjeljku 8.4.2.3. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49 zamjenjuje se sljedećom tablicom: Tablica 1. Vrijednosti u nerazrijeđenih ispušnih plinova i gustoće sastavnih dijelova Gorivo ρ e Plin NOx CO HC CO2 O2 CH4 ρ plin [kg/m3] 2,053 1,250  (1) 1,9636 1,4277 0,716 U plin  (2) Dizelsko gorivo (B7) 1,2943 0,001586 0,000966 0,000482 0,001517 0,001103 0,000553 Etanol (ED95) 1,2768 0,001609 0,000980 0,000780 0,001539 0,001119 0,000561 SPP (3) 1,2661 0,001621 0,000987 0,000528 (4) 0,001551 0,001128 0,000565 Propan 1,2805 0,001603 0,000976 0,000512 0,001533 0,001115 0,000559 Butan 1,2832 0,001600 0,000974 0,000505 0,001530 0,001113 0,000558 UNP (5) 1,2811 0,001602 0,000976 0,000510 0,001533 0,001115 0,000559

2.4.

Ako se emisije mjere u razrijeđenim ispušnim plinovima, tablica 6. u odjeljku 8.5.2.3.1. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49 zamjenjuje se sljedećom tablicom: Tablica 2. Vrijednosti u razrijeđenih ispušnih plinova i gustoće sastavnih dijelova Gorivo ρ de Plin NOx CO HC CO2 O2 CH4 ρ plin [kg/m3] 2,053 1,250  (6) 1,9636 1,4277 0,716 u plin  (7) Dizelsko gorivo (B7) 1,293 0,001588 0,000967 0,000483 0,001519 0,001104 0,000553 Etanol (ED95) 1,293 0,001588 0,000967 0,000770 0,001519 0,001104 0,000553 SPP (8) 1,293 0,001588 0,000967 0,000517 (9) 0,001519 0,001104 0,000553 Propan 1,293 0,001588 0,000967 0,000507 0,001519 0,001104 0,000553 Butan 1,293 0,001588 0,000967 0,0004501 0,001519 0,001104 0,000553 UNP (10) 1,293 0,001588 0,000967 0,000505 0,001519 0,001104 0,000553

2.5.	Amonijak (NH3) se određuje u skladu s dodatkom 1. ovom Prilogu.

2.6.	Emisije motora s vanjskim izvorom paljenja koji kao gorivo upotrebljavaju benzin ili gorivo E85 određuju se u skladu s dodatkom 2. ovom Prilogu.

---

(1)  ovisno o gorivu.

(2)  pri λ = 2, suh zrak, 273 K, 101,3 kPa.

(3)  u točnosti unutar 0,2 % za maseni sastav: C = 66 – 76 %; H = 22 – 25 %; N = 0 – 12 %.

(4)  NMHC na podlozi CH2,93 (za ukupne HC koristi se koeficijent u plin za CH4).

(5)  u točnosti unutar 0,2 % za maseni sastav: C3 = 70 – 90 %; C4 = 10 – 30 %.

(6)  ovisno o gorivu.

(7)  pri λ = 2, suh zrak, 273 K, 101,3 kPa.

(8)  u točnosti unutar 0,2 % za maseni sastav: C = 66 – 76 %; H = 22 – 25 %; N = 0 – 12 %.

(9)  NMHC na podlozi CH2,93 (za ukupne HC koristi se koeficijent u plin za CH4).

(10)  u točnosti unutar 0,2 % za maseni sastav: C3 = 70 – 90 %; C4 = 10 – 30 %.

PRILOG IV.

PODACI O EMISIJAMA KOJI SE ZAHTIJEVAJU PRI HOMOLOGACIJI TIPA ZA POTREBE TEHNIČKIH PREGLEDA

Mjerenje emisije ugljičnog dioksida pri brzinama vrtnje u praznom hodu

1.   UVOD

1.1.

Ovim se Prilogom propisuje postupak za mjerenje emisija ugljičnog dioksida pri brzinama vrtnje u praznom hodu (uobičajenim i povišenim) za motore s vanjskim izvorom paljenja koji kao gorivo upotrebljavaju benzin ili etanol (E85) ili motore s vanjskim izvorom paljenja koji kao gorivo upotrebljavaju PP/biometan ili UNP ugrađene u vozila s najvećom dopuštenom masom koja ne prelazi 7,5 tona.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.	Opći zahtjevi su određeni u odjeljcima od 5.3.7.1. do 5.3.7.4. UN/ECE Pravilnika br. 83, uz iznimke opisane u točkama 2.2., 2.3. i 2.4.

2.2.

Atomski omjeri određeni u odjeljku 5.3.7.3. tumače se na sljedeći način: Hcv= atomski omjer vodika u odnosu na ugljik: — za benzin (E10) 1,93 — za UNP 2,525 — za PP/biometan 4,0 — za etanol (E85) 2,74 Ocv= atomski omjer kisika u odnosu na ugljik: — za benzin (E10) 0,032 — za UNP 0,0 — za PP/biometan 0,0 — za etanol (E85) 0,385

2.3.	Tablica u točki 1.4.3. dodatku 5. Prilogu I. ovoj Uredbi treba se ispuniti na temelju zahtijeva iz točaka 2.2. i 2.4. ovog Priloga.

2.4.

Proizvođač potvrđuje točnost lambda vrijednosti koja je zabilježena u trenutku homologacije u točki 2.1. ovog Priloga kao vrijednost koja je reprezentativna za tip proizvedenih vozila u razdoblju od 24 mjeseca od dana dodjeljivanja homologacije. Ocjena se provodi na temelju pregleda i studija proizvedenih vozila.

3.   TEHNIČKI ZAHTJEVI

3.1.	Tehnički zahtjevi su određeni u Prilogu 5 UN/ECE Pravilniku br. 83, uz iznimke opisane u točki 3.2.

3.2.	Referentna goriva određena u odjeljku 2.1. Priloga 5. UN/ECE Pravilniku br. 83 tumače se kao pozivanje na odgovarajuće odredbe referentnih goriva iz Priloga IX. ovoj Uredbi.

PRILOG V.

PROVJERAVANJE EMISIJA PLINOVA IZ KUĆIŠTA KOLJENASTOG VRATILA

1.   UVOD

1.1.   Ovaj Prilog utvrđuje odredbe i ispitne postupke za provjeravanje emisija plinova iz kućišta koljenastog vratila.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.   Emisije iz kućišta koljenastog vratila ne oslobađaju se izravno u okolnu atmosferu, osim iznimke iz točke 3.1.1.

3.   POSEBNI ZAHTJEVI

3.1.   Točke 3.1.1 i 3.1.2 primjenjuju se za motore s kompresijskim paljenjem i za motore s vanjskim izvorom paljenja koji kao gorivo upotrebljavaju prirodni plin (PP) ili ukapljeni naftni plin (UNP).

3.1.1.   Motori koji su opremljeni turbopunjačima, pumpama, puhalima ili uređajima za prednabijanje za usisni zrak, mogu ispuštati emisije iz kućišta koljenastog vratila u okolnu atmosferu ako se emisije dodaju emisijama ispušnih plinova (fizički ili matematički) tijekom ispitivanja svih emisija u skladu s odjeljkom 6.10. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

3.1.2.   Za emisije iz kućišta koljenastog vratila koje su preusmjerene u ispušnu cijev ispred svakog uređaja za naknadnu obradu ispušnih plinova tijekom cijeloga djelovanja ne smatra se da se ispuštaju u okolnu atmosferu.

3.2.   Točke 3.2.1. i 3.2.2. primjenjuju se na motore s vanjskim izvorom paljenja koji kao gorivo upotrebljavaju benzin ili E85.

3.2.1   Tlak u kućištu koljenastog vratila mjeri se na prikladnom mjestu tijekom ciklusâ ispitivanja emisija. Tlak u usisnoj grani mjeri se s točnošću od ± 1 kPa.

3.2.2.   Sukladnost s točkom 2.1. smatra se zadovoljavajućom ako, u svim uvjetima mjerenja navedenima u točki 3.2.1., tlak izmjeren u kućištu koljenastog vratila ne prelazi atmosferski tlak koji je prevladavao u trenutku mjerenja.

PRILOG VI.

ZAHTJEVI ZA OGRANIČAVANJE EMISIJA IZVAN CIKLUSA I EMISIJA VOZILA U UPORABI

1.   UVOD

1.1.   Ovaj Prilog utvrđuje zahtjeve za učinkovitost i zabranu poremećajnih strategija za motore i vozila homologirana u skladu s Uredbom (EZ) br. 595/2009 i ovom Uredbom kako bi se postigla učinkovita kontrola emisija pod širokim radnim i okolnim uvjetima koji se susreću tijekom uobičajenog djelovanja vozila u uporabi. Ovaj Prilog utvrđuje i postupke ispitivanja za ispitivanje emisija izvan ciklusa tijekom homologacije i stvarne uporabe vozila.

2.   DEFINICIJE

Primjenjuju se definicije iz odjeljka 3. Priloga 10. UN/ECE Pravilniku br. 49.

3.   OPĆI ZAHTJEVI

3.1.   Opći zahtjevi utvrđeni su u odjeljcima 4. i 4.1. Priloga 10. UN/ECE Pravilniku br. 49.

4.   ZAHTJEVI ZA UČINKOVITOST

4.1.   Zahtjevi za učinkovitost utvrđeni su u odjeljku 5. Priloga 10. UN/ECE Pravilniku br. 49, uz iznimke opisane u točkama od 4.1.1. do 4.1.4.

4.1.1.

Odjeljak 5.1.2. točka (a) Priloga 10 UN/ECE Pravilniku br. 49 tumači se na sljedeći način: (a) njezino djelovanje je u najvećoj mjeri obuhvaćeno u primjenljivim homologacijskim ispitivanjima, uključujući tu postupke ispitivanja izvan ciklusa u skladu s odjeljkom 6. Priloga VI. Uredbi (EU) br. 582/2011 i odredbama o emisijama u uporabi iz članka 12. Uredbe (EU) br. 582/2011.

4.1.2.

Odjeljak 5.2.1. Priloga 10. UN/ECE Pravilniku br. 49 tumači se na sljedeći način: Emisije ispušnih plinova ne prelaze primjenljive granične vrijednosti emisija iz točke 4.1.3 Priloga VI. Uredbi (EU) br. 582/2011.

4.1.3.

Primjenljive granične vrijednosti emisija su: (a) za CO: 2 000 mg/kWh; (b) za THC: 220 mg/kWh; (c) za NOx: 600 mg/kWh; (d) za čestice: 16 mg/kWh.

4.1.4.

Ne primjenjuju se odjeljci 5.2.2. i 5.2.3. Priloga 10. UN/ECE Pravilniku br. 49.

5.   OKOLNI I RADNI UVJETI

5.1.   Okolni i radni uvjeti za svrhu ovog Priloga utvrđeni su u odjeljku 6. Priloga 10. UN/ECE Pravilniku br. 49.

6.   LABORATORIJSKA ISPITIVANJA EMISIJA IZVAN CIKLUSA PRI HOMOLOGACIJI

6.1.   Postupak izvan ciklusa tijekom homologacije slijedi Svjetski usklađenu metodologiju ispitivanja koja ne smije biti prekoračena kako je opisano u odjeljku 7. Priloga 10. UN/ECE Pravilniku br. 49, uz iznimke opisane u točkama od 6.1.1 do 6.1.6.

6.1.1.

Zahtjevi za laboratorijsko ispitivanje izvan ciklusa ne primjenjuju se za homologaciju motora s vanjskim izvorom paljenja u skladu s Uredbom (EZ) br. 595/2009 i ovom Uredbom.

6.1.2.

Odjeljak 7.2.1. Priloga 10. UN/ECE Pravilniku br. 49 tumači se na sljedeći način: Za određivanje sukladnosti s WNTE graničnim vrijednostima emisija određenih u odjeljku 5.2., motor djeluje u WNTE području ispitivanja koje je određeno u odjeljku 7.1., pri čemu se njegove emisije trebaju izmjeriti i integrirati u najkraćem razdoblju od 30 sekundi. WNTE događaj određen je kao niz integriranih emisija u vremenskom razdoblju. Na primjer, ako je motor u pogonu 65 uzastopnih sekundi u WNTE području ispitivanja i okolnim uvjetima, to bi predstavljalo jedan WNTE događaj i mogla bi se odrediti prosječna vrijednost emisija za cijelo razdoblje od 65 sekundi. U slučaju laboratorijskog ispitivanja, primjenjuje se razdoblje integriranja određeno u odjeljku 7.5.

6.1.3.

Odjeljak 7.3. Priloga 10. UN/ECE Pravilniku br. 49 tumači se na sljedeći način: Ispitivanje u uporabi Dodatni zahtjevi s obzirom na ispitivanje vozila u uporabi bit će naknadno određeni u skladu s člankom 14. stavkom 3. Uredbe (EU) br. /2011.

6.1.4.

Odjeljak 7.5.4. Priloga 10 UN/ECE Pravilniku br. 49 tumači se na sljedeći način: WNTE laboratorijsko ispitivanje zadovoljava validacijsku statistiku iz odjeljka 7.8.7. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

6.1.5.

Odjeljak 7.5.5. Priloga 10. UN/ECE Pravilniku br. 49 tumači se na sljedeći način: Emisije se mjere u skladu s odjeljcima 7.5., 7.7. i 7.8. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

6.1.6.

Odjeljak 7.5.6. Priloga 10. UN/ECE Pravilniku br. 49 tumači se na sljedeći način: Rezultati ispitivanja izračunavaju se u skladu s odjeljkom 8. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

7.   SVJETSKI USKLAĐENI NEDOSTACI KOJI NE SMIJU BITI PREKORAČENI

Ne primjenjuje se odjeljak 8. Priloga 10. UN/ECE Pravilniku br. 49.

8.   SVJETSKI USKLAĐENE IZNIMKE KOJE SE NE SMIJU PREKORAČITI

Ne primjenjuje se odjeljak 9. Priloga 10. UN/ECE Pravilniku br. 49.

9.   IZJAVA O SUKLADNOSTI ZA EMISIJE IZVAN CIKLUSA

Odjeljak 10. Priloga 10. UN/ECE Pravilniku br. 49 tumači se na sljedeći način:

U zahtjevu za homologaciju proizvođač prilaže izjavu da je porodica motora ili vozilo u skladu sa zahtjevima Uredbe (EU) br. 582/2011 za ograničenje emisija izvan ciklusa. Osim te izjave, dodatnim ispitivanjima se provjerava sukladnost s primjenljivim graničnim vrijednostima emisija i zahtjevima povezanih s uporabom.

9.1.   Primjenjuju se odjeljci 10.1. i 10.2. Priloga 10. UN/ECE Pravilniku br. 49.

10.   DOKUMENTACIJA

Dokumentacija je ona koja je određena u odjeljku 11. Priloga 10. UN/ECE Pravilniku br. 49.

PRILOG VII.

PROVJERAVANJE TRAJNOSTI SUSTAVA MOTORA

1.   UVOD

1.1.   Ovim se Prilogom utvrđuju postupci za izbor motora koji će se ispitati prema programu skupljanja sati rada za određivanje faktorâ pogoršanja. Faktori pogoršanja primjenjuju se u skladu sa zahtjevima točke 3.6. ovog Priloga za emisije izmjerene u skladu s Prilogom III.

1.2.   Ovim se Prilogom utvrđuje i s emisijama povezano i nepovezano održavanje koje se obavlja na motorima na kojima se izvodi program skupljanja sati rada. To je održavanje u skladu s održavanjem koje se provodi na motorima u uporabi i dostavlja se vlasniku novih motora i vozila.

2.   IZBOR MOTORA ZA ODREĐIVANJE FAKTORA POGORŠANJA TIJEKOM ŽIVOTNOG VIJEKA

2.1.   Motori za ispitivane emisija radi utvrđivanja faktora pogoršanja tijekom životnog vijeka izabiru se iz porodice motora koja je određena u skladu s točkom 6. Priloga I.

2.2.   Motori iz različitih porodica motora mogu se dalje uključiti u porodice na podlozi upotrijebljenog tipa sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova. Da bi se motori s različitim brojevima cilindara i različitim rasporedom cilindara, ali koji imaju iste tehničke specifikacije i istu ugradnju što se tiče sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova, mogli smjestiti u istu porodicu motora/sustava za naknadnu obradu, proizvođač dostavlja podatke tijelu za homologaciju koji dokazuju da su značajke tih sustava motora u pogledu smanjenja emisija slične.

2.3.   Proizvođač motora izabire jedan motor koji predstavlja porodicu motora/sustava za naknadnu obradu kako je određena u skladu s točkom 2.2. za ispitivanje po programu skupljanja sati rada iz točke 3.2. i o tome obavješćuje tijelo za homologaciju prije početka ispitivanjâ.

2.3.1.   Ako tijelo za homologaciju odluči da najnepovoljniji slučaj u pogledu emisija porodice motora/sustava za naknadnu obradu može bolje predstavljati neki drugi motor, tada tijelo za homologaciju i proizvođač motora zajednički izabiru motor za ispitivanje.

3.   ODREĐIVANJE FAKTORA POGORŠANJA TIJEKOM ŽIVOTNOG VIJEKA

3.1.   Općenito

Faktori pogoršanja primjenljivi za porodicu motora/sustava za naknadnu obradu izvode se polazeći od izabranih motora na temelju programa skupljanja sati rada koji obuhvaća periodično ispitivanje emisija plinovitih i krutih tvari tijekom ispitivanja WHTC i WHSC.

3.2.   Program skupljanja sati rada

Programi skupljanja sati rada mogu se po izboru proizvođača obaviti tako da se s vozilom koje je opremljeno izbranim motorom provede program skupljanja sati rada ili da se s izbranim motorom provede program skupljanja sati rada na dinamometru.

3.2.1.   Skupljanje sati rada u uporabi i na dinamometru

3.2.1.1.   Proizvođač u skladu s dobrom inženjerskom praksom određuje oblik i duljinu puta, skupljanje sati rada i ciklus starenja motorâ.

3.2.1.2.   Proizvođač određuje ispitne točke u kojima će se izmjeriti emisije plinovitih i krutih tvari tijekom ispitivanja WHTC i WHSC s pokretanjem zagrijanog motora. Najmanji broj ispitnih točaka je tri, jedna na početku, jedna približno na sredini i jedna na kraju programa skupljanja sati rada.

3.2.1.3.   Vrijednosti emisija na početnoj točki i na kraju životnog vijeka izračunane u skladu s točkom 3.5.2. zadovoljavaju granične vrijednosti iz tablice u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 595/2009 ali pojedinačni rezultati emisija iz ispitnih točaka mogu prelaziti te granične vrijednosti.

3.2.1.4.   Na zahtjev proizvođača i uz suglasnost tijela za homologaciju, samo jedan ispitni ciklus (ispitivanje WHTC ili WHSC s pokretanjem zagrijanog motora) se provodi na svakoj ispitnoj točki, dok se drugi ispitni ciklusi provede na početku i na kraju programa skupljanja sati rada.

3.2.1.5.   Program skupljanja sati rada može biti različit za različite porodice motora/sustava za naknadnu obradu.

3.2.1.6.   Program skupljanja sati rada može biti kraći od životnog vijeka, ali nije kraći od navedenog u tablici u točki 3.2.1.8.

3.2.1.7.   Za program skupljanja sati rada, proizvođač dostavlja korelaciju koja se može primijeniti između razdoblja skupljanja sati rada (prevožena razdaljina) i sati rada motora na dinamometru, na primjer korelacija za potrošnju goriva, korelacija brzine vozila ovisno o brzini vrtnje motora itd.

3.2.1.8.   Najmanje razdoblje skupljanja sati

Tablica 1.

Najmanje razdoblje skupljanja sati rada

Kategorija vozila u koje će biti ugrađen motor	Najmanje razdoblje skupljanja sati	Životni vijek (član Uredbe (EZ) br. 595/2009)
Vozila kategorije N1	160 000 km	članak 4. stavak 2. točka (a)
Vozila kategorije N2	188 000 km	članak 4. stavak 2. točka (b)
Vozila kategorije N3 s najvećom tehnički dopuštenom masom koja ne prelazi 16 tona	188 000 km	članak 4. stavak 2. točka (b)
Vozila kategorije N3 s najvećom tehnički dopuštenom masom koja prelazi 16 tona	233 000 km	članak 4. stavak 2. točka (c)
Vozila kategorije M1	160 000 km	članak 4. stavak 2. točka (a)
Vozila kategorije M2	160 000 km	članak 4. stavak 2. točka (a)
Vozila kategorije M3 razreda I, II, A i B kako je određeno u Prilogu I. Direktivi 2001/85/EZ s najvećom tehnički dopuštenom masom koja ne prelazi 7,5 tona	188 000 km	članak 4. stavak 2. točka (b)
Vozila kategorije M3 razreda III i B kako je određeno u Prilogu I. Direktivi 2001/85/EZ s najvećom tehnički dopuštenom masom koja prelazi 7,5 tona	233 000 km	članak 4. stavak 2. točka (c)

3.2.1.9.   Ubrzano starenje dopušteno je uz prilagođivanje programu skupljanja sati rada na temelju potrošnje goriva. Prilagođivanje se temelji na omjeru između uobičajene potrošnje goriva tijekom uporabe i potrošnje goriva po ciklusu starenja, ali potrošnja goriva po ciklusu starenja ne smije prelaziti uobičajenu potrošnju goriva tijekom uporabe za više od 30 %.

3.2.1.10.   Program skupljanja sati rada treba biti potpuno opisan u zahtjevu za homologaciju dostavljenog tijelu za homologaciju prije početka ispitivanja.

3.2.2.   Ako tijelo za homologaciju odluči da je potrebno provesti dodatna mjerenja na ispitivanjima WHTC i WHSC s pokretanjem zagrijanog motora između točaka koje je odabrao proizvođač, o tome obavješćuje proizvođača. Proizvođač priprema prerađeni program skupljanja sati rada koji prihvaća tijelo za homologaciju.

3.3.   Ispitivanje motora

3.3.1.   Stabilizacija sustava motora

3.3.1.1.   Za svaku porodicu motora s obzirom na sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova proizvođač određuje broj sati rada vozila ili motora nakon čega se rad sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova stabilizira. Ako tijelo za homologaciju zahtijeva, proizvođač daje na uvid podatke i analize koje je upotrijebio pri tom određivanju. Kao drugu mogućnost, proizvođač može odlučiti da motor radi 60 – 125 sati ili jednakovrijedni broj prevoženih kilometara tijekom ciklusa starenja, da se sustav za naknadnu obradu stabilizira.

3.3.1.2.   Kraj razdoblja stabiliziranja koji je određen u točki 3.3.1.1. smatra se početkom programa skupljanja sati rada.

3.3.2.   Ispitivanje skupljanja sati rada

3.3.2.1.   Nakon stabiliziranja, motor se povrgava programu skupljanja sati rada koji izabere proizvođač kako je opisano u točki 3.2. U redovitim intervalima tijekom odvijanja programa skupljanja sati rada koji je odredio proizvođač i, ovisno o slučaju, kada odluči tijelo za homologaciju u skladu s točkom 3.2.2., motor se ispituje s obzirom na emisije plinovitih i krutih tvari ispitnim ciklusima WHTC i WHSC s pokretanjem zagrijanog motora. U skladu s točkom 3.2.1.4., ako je dogovoreno da se na svakoj ispitnoj točki izvede samo jedan ispitni ciklus (WHTC ili WHSC s pokretanjem zagrijanog motora), drugi ispitni ciklus (WHTC ili WHSC s pokretanjem zagrijanog motora) provodi se na početku i na kraju programa skupljanja sati rada.

3.3.2.2.   Tijekom programa skupljanja sati rada, održavanje motora provodi se u skladu sa zahtjevima iz točke 4.

3.3.2.3.   Tijekom programa skupljanja sati rada, neprogramirano održavanje motora ili vozila može se izvršiti, na primjer ako je OBD sustav posebno otkrio problem koji je prouzročio aktiviranje indikatora neispravnosti (dalje u tekstu: MI).

3.4.   Izvješćivanje

3.4.1.   Rezultati svih ispitivanja emisija (WHTC ili WHSC s pokretanjem zagrijanog motora) provedenih po programu skupljanja sati rada, na raspolaganju su tijelu za homologaciju. Ako se neko ispitivanje proglasi neispravnim, proizvođač dostavlja objašnjene zašto ga je proglasio neispravnim. U tom slučaju, dodatni niz ispitivanja emisija ispitivanjem WHTC i WHSC s pokretanjem zagrijanog motora provodi se u roku od 100 sati po programu skupljanja sati rada.

3.4.2.   Proizvođač čuva zapise svih podataka o svim ispitivanjima emisija i operacijama održavanja provedenim na motoru tijekom programa skupljanja sati rada. Ti se podaci dostavljaju tijelu za homologaciju zajedno s rezultatima ispitivanja emisija koja su provedena tijekom programa skupljanja sati rada.

3.5.   Određivanje faktora pogoršanja

3.5.1.   Za svaku onečišćujuću tvar koja je izmjerena na ispitivanima WHTC i WHSC s pokretanjem zagrijanog motora na svakoj ispitnoj točki tijekom programa skupljanja sati rada, na temelju svih rezultata ispitivanja radi se analiza linearne regresije koja daje najbolje približenje. Rezultati svakog ispitivanja za svaku onečišćujuću tvar izražavaju se jednim decimalnim mjestom više od broja decimalnih mjesta granične vrijednosti onečišćujućih tvari, kako je navedeno u tablici u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 595/2009. Ako je u skladu s točkom 3.2.1.4. ovog Priloga bilo dogovoreno da se samo jedan ispitni ciklus (WHTC ili WHSC s pokretanjem zagrijanog motora) izvede na svakoj ispitnoj točki i drugi ispitni ciklus (WHTC ili WHSC s pokretanjem zagrijanog motora) na početku i na kraju programa skupljanja sati rada, regresijska analiza se radi samo na podlozi rezultata izvedenog na svakoj ispitnoj točki.

Na zahtjev proizvođača i uz prethodno odobrenje tijela za homologaciju može se dopustiti nelinearna regresija.

3.5.2.   Vrijednosti emisija za svaku onečišćujuću tvar na početku programa skupljanja sati rada i na kraju životnog vijeka, koji se primjenjuju za motor u ispitivanju, računaju se iz jednadžbe regresije. Ako je program skupljanja sati rada kraći od razdoblja životnog vijeka, vrijednosti emisija na kraju životnoga vijeka određuju se ekstrapolacijom jednadžbe regresije kako je određeno u točki 3.5.1.

3.5.3.   Faktor pogoršanja za svaku onečišćujuću tvar određuje se kao omjer između primijenjenih vrijednosti emisija na kraju životnog vijeka i vrijednosti emisija na početku programa skupljanja sati rada (multiplikacijski faktor pogoršanja).

Na zahtjev proizvođača i s prethodnim odobrenjem tijela za homologaciju, može se za svaku onečišćujuću tvar primijeniti adicijski faktor pogoršanja. Adicijski faktor pogoršanja tumači se kao razlika između izračunanih vrijednosti emisija na kraju životnog vijeka i vrijednosti emisija na početku programa skupljanja sati rada.

Ako je rezultat izračuna s multiplikacijskim faktorom pogoršanja manji od 1,00 faktor pogoršanja je 1,0, a ako je rezultat izračuna s adicijskim faktorom pogoršanja manji od 0,00 faktor pogoršanja je 0,00.

Primjer određivanja faktora pogoršanja uporabom linearne regresije prikazan je na slici 1.

Miješanje multiplikacijskih i adicijskih faktora pogoršanja unutar jednog kompleta onečišćujućih tvari nije dopušteno.

Ako je u skladu s točkom 3.2.1.4. ovog Priloga bilo dogovoreno da se na svakoj ispitnoj točki izvede samo jedan ispitni ciklus (WHTC ili WHSC s pokretanjem zagrijanog motora) i drugi ispitni ciklus (WHTC ili WHSC s pokretanjem zagrijanog motora) izvede samo na početku i na kraju programa skupljanja sati rada, faktor pogoršanja za ispitni ciklus koji je bio izveden na svakoj ispitnoj točki primjenjuje se i za drugi ispitni ciklus.

Slika 1.

Primjer određivanja faktora pogoršanja

3.6.   Zadani faktori pogoršanja

3.6.1.   Umjesto uporabe programa skupljanja sati rada za određivanje faktora pogoršanja, proizvođači motora mogu se odlučiti upotrijebiti sljedeće zadane multiplikacijske faktore pogoršanja:

Tablica 2.

Faktori pogoršanja

Ispitni ciklus	CO	THC (1)	NMHC (2)	CH4 (2)	NOx	NH3	Masa čestica	Broj čestica
WHTC	1,3	1,3	1,4	1,4	1,15	1,0	1,05	1,0
WHSC	1,3	1,3	1,4	1,4	1,15	1,0	1,05	1,0

Zadani adicijski faktori pogoršanja nisu navedeni. Pretvaranje zadanih multiplikacijskih faktora u adicijske faktore pogoršanja nije dopušteno.

3.7.   Primjena faktora pogoršanja

3.7.1.   Motori zadovoljavaju zadane granične vrijednosti emisija za svaki onečišćivač, kako je navedeno u tablici Priloga I. Uredbi (EZ) br. 595/2009, nakon primjene faktora pogoršanja na rezultat ispitivanja izmjerenog u skladu s Prilogom III. (eplin, ePM). Ovisno o vrsti faktora pogoršanja (DF) primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a)	multiplikacijski: (eplin ili ePM) · DF ≤ granična vrijednost emisije;

(b)	adicijski: (eplin ili ePM) + DF ≤ granična vrijednost emisija.

3.7.2.   Proizvođač se može odlučiti da prenese faktore pogoršanja određene za neku porodicu motora/sustava za naknadnu obradu na neki sustav motora koji ne spada u istu porodicu motora/sustava za naknadnu obradu. U takvim slučajevima proizvođač dokazuje tijelu za homologaciju da sustav motora za koji je porodica sustava za naknadnu obradu bila izvorno ispitana i da sustav motora za koji su faktori preneseni imaju iste tehničke specifikacije i zahtjevi za ugradnju te da su emisije takvog motora ili sustava motora slične.

3.7.3.   Faktori pogoršanja za svaku onečišćujuću tvar na odgovarajućem ispitnom ciklusu se zabilježiti u točkama 1.4.1. i 1.4.2. dopune dodatka 5. Prilogu I. i u točkama 1.4.1. i 1.4.2. dopune dodatka 7. Prilogu I.

3.8.   Provjeravanje sukladnosti proizvodnje

3.8.1.   Sukladnost proizvodnje s obzirom na zadovoljavanja vrijednosti emisija provjerava se na temelju zahtjeva iz odjeljka 7. Priloga I.

3.8.2.   Proizvođač može odabrati ispitivanje emisija onečišćujućih tvari ispred sustava za naknadnu obradu tijekom provođenja homologacijskog ispitivanja. Postupajući tako, proizvođač može razviti neformalni faktor pogoršanja odvojeno za motor i za sustav za naknadnu obradu, koji onda može upotrijebiti kao pomoć za dovršenje neovisnog nadzora proizvodne linije.

3.8.3.   Za potrebe homologacije, samo faktori pogoršanja u skladu s točkama 3.5. ili 3.6. trebaju se zabilježiti u točkama 1.4.1. i 1.4.2. dopune dodatka 5. Prilogu I. te u točkama 1.4.1. i 1.4.2. dopune dodatka 7. Prilogu I.

4.   ODRŽAVANJE

Za potrebe programa skupljanja sati rada, operacije održavanja izvode se u skladu s proizvođačevim priručnikom za servisiranje i održavanje.

4.1.   Programirano održavanje povezano s emisijama

4.1.1.   Programirano održavanje povezano s emisijama za potrebe programa skupljanja sati rada izvodi se u istim intervalima kao što su navedena u proizvođačevim uputama za održavanje, namijenjenim vlasniku motora ili vozila. Taj program održavanja može se, prema potrebi, osuvremeniti tijekom programa skupljanja sati rada, pod uvjetom da se nijedna operacija održavanja ne izbriše iz programa održavanja nakon što je izvedena na ispitivanom motoru.

4.1.2.   Proizvođač motora određuje za program skupljanja sati rada namještanje, čišćenje i održavanje (ako je potrebno) te programirano zamjenjivanje sljedećih elemenata:

(a)	filtri i hladnjaci u sustavu povrata ispušnih plinova;

(b)	ventil za prinudno prozračivanje kućišta koljenastog vratila, ako je primjenljivo;

(c)	sapnice za ubrizgavanje goriva (samo čišćenje);

(d)	brizgaljke za gorivo;

(e)	turbopunjač;

(f)	elektronička upravljačka jedinica motora i pripadajući osjetnici i pokretači;

(g)	sustav za naknadnu obradu čestica (uključujući pripadajuće sastavne dijelove);

(h)	sustav deNOx;

(i)	sustav povrata ispušnih plinova, uključujući pripadajuće upravljačke ventile i cijevi;

(j)	svi drugi sustavi za naknadnu obradu ispušnih plinova.

4.1.3.   Programirane operacije održavanja povezane s emisijama koje se odnose na kritične elemente izvode se samo ako se izvode tijekom uporabe i vlasnik vozila je o njima bio obaviješten.

4.2.   Izmjene programiranih operacija održavanja

4.2.1.   Proizvođač podnosi tijelu za homologaciju zahtjev za odobrenje svake nove programirane operacije održavanja koju on želi izvesti tijekom programa skupljanja sati rada i nakon toga o tome obavješćuje vlasnike motora ili vozila. U zahtjevu se navode podaci koji potkrepljuju potrebu za novom programiranom operacijom održavanja i interval održavanja.

4.3.   Programirano održavanje koje nije povezano s emisijama

4.3.1.   Programirane operacije održavanja koje nisu povezane s emisijama i koje su razumne i tehnički potrebne kao što su zamjena ulja, zamjena filtra za ulje, zamjena filtra za gorivo, zamjena filtra zraka, održavanje rashladnog sustava, namještanje praznog hoda, regulator brzine vrtnje, pritezanje vijaka motora, podešavanje zračnosti ventila, namještanje brizgaljke, namještanje otvaranja i zatvaranja ventila, namještanje napetosti pogonskog remena itd., mogu se izvesti na motorima ili vozilima izabranim za program skupljanja sati rada barem u intervalima koje je proizvođač preporučio vlasniku.

4.4.   Popravak

4.4.1.   Popravci sastavnih dijelova motora izabranog za ispitivanje u programu skupljanja sati rada, osim sustava za kontrolu emisija motora ili sustava goriva, mogu se izvoditi samo u slučaju kvara sastavnog dijela ili neispravnosti u sustavu motora.

4.4.2.   Ako sam motor, sustav za kontrolu emisija ili sustav goriva otkaže tijekom programa skupljanja sati rada, smatra se da to skupljanje sati rada nije zadovoljilo te novo skupljanje sati rada mora započeti s novim sustavom motora.

---

(1)  Primjenjuje se za motor s kompresijskim paljenjem.

(2)  Primjenjuje se za motor s vanjskim izvorom paljenja.

PRILOG VIII.

EMISIJE CO2 I POTROŠNJA GORIVA

1.   UVOD

1.1.   Ovaj Prilog utvrđuje odredbe i postupke ispitivanja za izvješćivanje o emisijama CO2 i potrošnji goriva.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.   Emisije CO2 i potrošnja goriva određuju se na temelju ispitnih ciklusa WHTC i WHSC u skladu s odjeljcima od 7.2. do 7.8. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

2.2.   Rezultati ispitivanja bilježe se kao prosječne specifične vrijednosti ciklusa, izražene u g/kWh.

3.   ODREĐIVANJE EMISIJA CO2

3.1.   Mjerenje nerazrijeđenih ispušnih plinova

Ovaj se odjeljak primjenjuje ako se CO2 mjeri u nerazrijeđenim ispušnim plinovima.

3.1.1.   Mjerenje

CO2 u nerazrijeđenim ispušnim plinovima koje ispušta motor dostavljen na ispitivanje mjeri se nedisperzivnim infracrvenim analizatorom (NDIR) u skladu s odjeljkom 9.3.2.3. i dodatkom 3. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

Sustav mjerenja ispunjava zahtjeve za linearnost iz odjeljka 9.2. i tablice 7. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

Sustav mjerenja ispunjava zahtjeve odjeljaka 9.3.1., 9.3.4. i 9.3.5. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

3.1.2.   Vrednovanje podataka

Odgovarajući podaci bilježe se i pohranjuju u skladu s odjeljkom 7.6.6. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49. Pripadajuće zabilježene koncentracije i maseni protok ispušnih plinova trebaju se vremenski uskladiti s vremenom pretvorbe kako je određeno u odjeljku 3.1.30. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

3.1.3.   Izračun prosječne vrijednosti emisija u ciklusu

Ako se mjerenje provodi na suhoj osnovi, korekcija iz suhog u vlažno stanje u skladu s odjeljkom 8.1. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49 primjenjuje se za trenutačne vrijednosti koncentracija prije obavljanja daljnjih izračuna.

Masa CO2 (g/ispitivanje) određuje se izračunom trenutačnih masenih emisija iz nerazrijeđene koncentracije CO2 i masenog protoka ispušnih plinova, usklađivanjem s obzirom na njihova vremena pretvorbe određena u skladu s odjeljkom 8.4.2.2. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49, pri čemu se integriraju trenutačne vrijednosti tijekom cijelog ciklusa te se integrirana vrijednost pomnoži s vrijednostima u CO2 iz tablice 5. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

Koristi se sljedeća jednadžba:

(u g/ispitivanje)

pri čemu je:

u CO2	omjer između gustoće CO2 i gustoće ispušnih plinova,
c CO2,i	trenutačna koncentracija CO2 u ispušnim plinovima u ppm,
q mew,i	trenutačni maseni protok ispušnih plinova, u kg/s,
f	frekvencija uzorkovanja podataka, u Hz,
n	broj mjerenjâ.

Masa CO2 može se izračunati i u skladu s odjeljkom 8.4.2.4. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49 uporabom molarne mase CO2 (MCO2) 44,01 g/mol.

3.2.   Mjerenje razrijeđenih ispušnih plinova

Ovaj odjeljak se primjenjuje ako se CO2 mjeri u razrijeđenim ispušnim plinovima.

3.2.1.   Mjerenje

CO2 u razrijeđenim ispušnim plinovima koje ispušta motor dostavljen na ispitivanje mjeri se nedisperzivnim infracrvenim analizatorom (NDIR) u skladu s odjeljkom 9.3.2.3. i dodatkom 3. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49. Razrjeđivanje ispušnih plinova provodi se filtriranim zrakom iz okoliša, sintetičkim zrakom ili dušikom. Kapacitet protoka sustava s potpunim protokom je biti dovoljno velik da se potpuno isključi kondenzacija vode u sustavima za razrjeđivanje i uzorkovanje.

Sustav mjerenja ispunjava zahtjeve za linearnost iz odjeljka 9.2. i tablice 7. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

Sustav mjerenja ispunjava zahtjeve iz odjeljaka 9.3.1., 9.3.4. i 9.3.5. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

3.2.2.   Vrednovanje podataka

Odgovarajući podaci bilježe se i pohranjuju u skladu s odjeljkom 7.6.6. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

3.2.3.   Izračun prosječne vrijednosti emisija u ciklusu

Ako se mjerenje provodi na suhoj osnovi, upotrebljava se korekcija iz suhoga u vlažno stanje u skladu s odjeljkom 8.1. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

Za sustave sa stalnim masenim protokom (s izmjenjivačem topline), masa CO2 (g/ispitivanje) određuje se sa sljedećom jednadžbom:

(u g/ispitivanje)

pri čemu je:

c CO2,e	prosječna koncentracija CO2, korigirana s obzirom na pozadinu, ppm,
0,001519	omjer između gustoće CO2 i gustoće zraka (faktor u),
m ed	ukupna masa razrijeđenih ispušnih plinova tijekom cijeloga ciklusa, kg.

Za sustave s kompenzacijom protoka (bez izmjenjivača topline) masa CO2 (g/ispitivanje) određuje se izračunom trenutačnih masenih emisija i integriranjem trenutačnih vrijednosti kroz cijeli ciklus. Također, ispravak s obzirom na pozadinu primjenjuje se izravno za trenutačne vrijednosti koncentracije. Primjenjuje se sljedeća jednadžba:

pri čemu je:

c CO2,e	koncentracija CO2, izmjerena u razrijeđenim ispušnim plinovima, ppm,
c CO2,d	koncentracija CO2, izmjerena u zraku za razrjeđivanje, ppm,
0,001519	omjer između gustoće CO2 i gustoće zraka (faktor u),
m ed,i	trenutačna masa razrijeđenih ispušnih plinova, kg,
m ed	ukupna masa razrijeđenih ispušnih plinova tijekom cijeloga ciklusa, kg,
D	faktor razrjeđivanja.

Faktor u može se izračunati i s jednadžbom 57 iz odjeljka 8.5.2.3.1. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49 uporabom molarne mase CO2 (M CO2) 44,01 g/mol.

Korekcija pozadine CO2 primjenjuje se u skladu s odjeljkom 8.5.2.3.2. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

3.3.   Izračun emisija specifičnih za kočnicu

Rad ciklusa koji je potreban za izračun emisija CO2 specifičnih za kočnicu određuje se u skladu s odjeljkom 7.8.6. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

3.3.1.   Ispitivanje WHTC

Emisije e CO2 specifične za kočnicu (g/kWh) računaju se kako slijedi:

pri čemu je:

m CO2,cold	masene emisije CO2 pri ispitivanju pokretana hladnog motora, g/ispitivanje,
m CO2,cold	masene emisije CO2 pri ispitivanju pokretana vrućeg motora, g/ispitivanje,
W act,cold	stvarni rad ciklusa pri pokretanju hladnog motora, kWh,
W act,hot	stvarni rad ciklusa pri pokretanju vrućeg motora, kWh.

3.3.2.   Ispitivanje WHSC

Emisije e CO2 specifične za kočnicu (g/kWh) računaju se kako slijedi:

pri čemu je:

m CO2	masene emisije CO2,
W act	stvarni rad ciklusa, kWh.

4.   ODREĐIVANJE POTROŠNJE GORIVA

4.1.   Mjerenje

Mjerenje trenutačnog protoka goriva provodi se sustavima koji mjere masu izravno kao što su:

(a)	osjetnik za maseni protok;

(b)	vaganje goriva;

(c)	Coriolisovo mjerilo protoka.

Sustav za mjerenje protoka goriva imaju sljedeće:

(a)	točnost ± 2 % očitanja ili ± 0,3 % opsega ljestvice, ovisno o tome što je bolje;

(b)	preciznost ± 1 % opsega ljestvice ili bolju;

(c)	vrijeme porasta koje ne prelazi 5 s.

Sustav za mjerenje protoka goriva ispunjava zahtjeve za linearnost iz odjeljka 9.2. i tablice 7. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

Poduzimaju se mjere za izbjegavanje pogreške pri mjerenju. Takve mjere obuhvaćaju sljedeće:

(a)	pažljivu ugradnju uređaja u skladu s preporukama proizvođača i dobrom inženjerskom praksom;

(b)	prilagođivanje protoka ako je potrebno za sprečavanje vrtloženja, kružnog strujanja ili pulsiranja protoka što utječe na točnost ili preciznost sustava mjerenje protoka goriva;

(c)	uzimanje u obzir goriva koje mimoiđe motor ili se vrati iz motora u spremnik za gorivo.

4.2.   Vrednovanje podataka

Odgovarajući podaci bilježe se i pohranjuju u skladu s odjeljkom 7.6.6. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

4.3.   Izračun prosječne potrošnje goriva u ciklusu

Masa goriva (g/ispitivanje) određuje se iz zbira trenutačnih vrijednosti u ciklusu kako slijedi:

pri čemu je:

qmf,i	trenutačni protok goriva, kg/s,
f	učestalost uzorkovanja podataka, Hz,
n	broj mjerenjâ.

4.4.   Izračun potrošnje goriva specifične za kočnicu

Rad ciklusa koji je potreban za izračun potrošnje goriva specifične za kočnicu određuje se u skladu s odjeljkom 7.8.6. Priloga 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

4.4.1.   Ispitivane WHTC

Potrošnja goriva ef specifična za kočnicu (g/kWh) računa se na sljedeći način:

pri čemu je:

q mf,cold	masa goriva pri ispitivanju pokretanja hladnog motora, g/ispitivanje,
q mf,hot	masa goriva pri ispitivanju pokretanja vrućeg motora, g/ispitivanje,
W act,cold	stvarni rad ciklusa pri pokretanju hladnog motora, kWh,
W act,hot	stvarni rad ciklusa pri pokretanju vrućeg motora, kWh.

4.4.2.   Ispitivane WHSC

Potrošnja goriva e f specifična za kočnicu (g/kWh) računa se na sljedeći način:

pri čemu je:

q mf	masa goriva, g/ispitivanje,
W act	stvarni rad ciklusa, kWh.

PRILOG IX.

SPECIFKACIJE RERFERENTNIH GORIVA

Tehnički podaci o referentnim gorivima za ispitivanje motora s kompresijskim paljenjem

Vrsta goriva: dizelsko gorivo (B7)

Parametar	Mjerna jedinica	Granične vrijednosti (1)		Ispitna metoda
		Najmanje	Najviše
Cetanski indeks		46,0	—	EN- ISO 4264
Cetanski broj (2)		52,0	56,0	EN- ISO 5165
Gustoća na 15 °C	kg/m3	833	837	EN- ISO 3675 EN- ISO 12185
Destilacija:
— vrelište na 50 %	°C	245	—	EN ISO 3405
— vrelište na 95 %	°C	345	350	EN ISO 3405
— konačno vrelište	°C	—	360	EN ISO 3405
Točka zapaljenja	°C	55	—	EN 22719
CFPP	°C	—	–5	EN 116
Viskoznost na 40 °C	mm2/s	2,3	3,3	EN-ISO 3104
Policiklični aromatski ugljikovodici	% m/m	2,0	4,0	EN 12926
Sadržaj sumpora	mg/kg	—	10	EN ISO 20846/EN ISO 20884
Korozija na bakrenoj pločici (3 h na 50 °C)		—	razred I	EN-ISO 2160
Ostatak ugljika po Conradsonu (10 % DR)	% m/m	—	0,2	EN-ISO 10370
Sadržaj pepela	% m/m	—	0,01	EN-ISO 6245
Ukupne nečistoće	mg/kg	—	24	EN-ISO 12937
Sadržaj vode	% m/m	—	0,02	EN 12662
Neutralizacijski broj (jaka kiselina)	mg KOH/g	—	0,10	ASTM D 974
Oksidacijska stabilnost (3)	mg/ml	—	0,025	EN-ISO 12205
Mazivost (promjer površine habanja prema HFRR metodi na 60 °C)	μm	—	400	EN ISO 12156
Oksidacijska stabilnost na 130 °C (3)	H	20,0		EN 15751
FAME (4)	% v/v	6,0	7,0	EN 14078

Vrsta goriva: etanol za posebne motore s kompresijskim paljenjem (ED95) (5)

Parametar	Mjerna jedinica	Granične vrijednosti (6)		Ispitna metoda (7)
		Najmanje	Najviše
Ukupni alkohol (etanol, uključujući više zasićene alkohole)	% m/m	92,4		EN 15721
Ostali viši zasićeni alkoholi (C3-C5)	% m/m		2,0	EN 15721
Metanol	% m/m		0,3	EN 15721
Gustoća na 15 °C	kg/m3	793,0	815,0	EN ISO 12185
Kiselost, izračunana kao acetilna kiselina	% m/m		0,0025	EN 15491
Izgled		sjajan i čist
Točka zapaljenja	°C	10		EN 3679
Suhi ostatak	mg/kg		15	EN 15691
Sadržaj vode	% m/m		6,5	EN 15489 (8) EN ISO 12937 EN 15692
Aldehidi izračunani kao acetaldehid	% m/m		0,0050	ISO 1388-4
Esteri izračunani kao etilacetat	% m/m		0,1	ASTMD1617
Sadržaj sumpora	mg/kg	—	10	EN 15485 EN 15486
Sulfati	mg/kg		4,0	EN 15492
Nečistoće u obliku čestica	mg/kg	—	24	EN 12662
Fosfor	mg/l		0,20	EN 15487
Anorganski klorid	mg/kg		1,0	EN 15484 ili EN 15492
Bakar	mg/kg		0,100	EN 15488
Električna provodljivost	μS/cm		2,50	DIN 51627-4 ili prEN 15938

Tehnički podaci referentnih goriva za ispitivanje vozila s motorima s vanjskim izvorom paljenja

Vrsta goriva: benzin (E10)

Parametar	Mjerna jedinica	Granične vrijednosti (9)		Ispitna metoda (10)
		Najmanje	Najviše
Istraživački oktanski broj, RON		95,0	97	EN ISO 5164:2005 (11)
Motorni oktanski broj, MON		84,0	86	EN ISO 5164:2005 (11)
Gustoća na 15 °C	kg/m3	743	756	EN ISO 3675 EN ISO 12185
Tlak para	kPa	56,0	60,0	EN ISO 13016-1 (DVPE)
Sadržaj vode	% v/v		0,015	ASTM E 1064
Destilacija:
— ishlapilo pri 70 °C	% v/v	24,0	44,0	EN ISO 3405
— ishlapilo pri 100 °C	% v/v	56,0	60,0	EN ISO 3405
— ishlapilo pri 150 °C	% v/v	88,0	90,0	EN ISO 3405
— konačno vrelište	°C	190	210	EN ISO 3405
Ostaci	% v/v	—	2,0	EN ISO 3405
Analiza ugljikovodika:
— olefini	% v/v	3,0	18,0	EN 14517, EN 15553
— aromatski spojevi	% v/v	25,0	35,0	EN 14517, EN 15553
— benzen	% v/v	0,4	1,0	EN 12177, EN 238, EN 14517
— zasićeni spojevi	% v/v	Izvješće		EN 14517, EN 15553
Omjer ugljik/vodik		Izvješće
Omjer ugljik/kisik		Izvješće
Indukcijsko vrijeme (12)	minuta	480	—	EN ISO 7536
Sadržaj kisika (13)	% m/m	—	3,7	EN 1601 EN 13132 EN 1517
Prisutna smola	mg/ml	—	0,04	EN ISO 6246
Sadržaj sumpora (14)	mg/kg	—	10	EN ISO 20846 EN ISO 20884
Korozivnost na bakru (3 h na 50 °C)	ocjena	—	razred I.	EN ISO 2160
Sadržaj olova	mg/l	—	5	EN 237
Sadržaj fosfora (15)	mg/l	—	1,3	ASTM D 3231
Etanol (12)	% v/v	9,5	10,00	EN 1601 EN 13132 EN 14517

Vrsta goriva: etanol (E85)

Parametar	Mjerna jedinica	Granične vrijednosti (16)		Ispitna metoda
		Najmanje	Najviše
Istraživački oktanski broj, RON		95,0	—	EN ISO 5164
Motorni oktanski broj, MON		85,0	—	EN ISO 5163
Gustoća na 15 °C	kg/m3	Izvješće		ISO 3675
Tlak para	kPa	40,0	60,0	EN ISO 13016-1 (DVPE)
Sadržaj sumpora (17)	mg/kg	—	10	EN 15485 ili EN 154486
Oksidacijska stabilnost	Minuta	360		EN ISO 7536
Sadržaj prisutne smole (ispiranje u otapalu)	mg/100 ml	—	5	EN-ISO 6246
Izgled. Određuje se pri temperaturi okoline ili 15 °C, ovisno što je veće.		Čist i sjajan, bez vidljivih otopljenih ili taloga nečistoća		Vizualni pregled
Etanol i viši alkoholi (18)	% v/v	83	85	EN 1601 EN 13132 EN 14517 E DIN 51627-3
Viši alkoholi (C3 – C8)	% v/v	—	2	E DIN 51627-3
Metanol	% v/v		1,00	E DIN 51627-3
Benzin (19)	% v/v	Ostatak		EN 228
Sadržaj fosfora	mg/l	0,3 (20)		EN 15487
Sadržaj vode	% v/v		0,300	EN 15489 ili EN 15692
Sadržaj anorganskog klorida	% mg/l		1	EN 15492
pHe		6,5	9,0	EN 15490
Korozija na bakrenoj pločici (3 h pri 50 °C)	Ocjena	Razred I.		EN ISO 2160
Kiselost (poput acetilne kiseline CH3COOH)	% (m/m) (mg/l)	—	0,0050 (40)	EN 15491
Električna provodljivost	μS/cm	1,5		EN 51627-4 ili prEN 15938
Omjer ugljik/vodik		Izvješće
Omjer ugljik/kisik		Izvješće

Vrsta goriva: UNP

Značajka	Jedinica	Gorivo A	Gorivo B	Ispitna metoda
Sastav:				EN 27941
Sadržaj C3	% v/v	30 ± 2	85 ± 2
Sadržaj C4	% v/v	Ostatak (21)	Ostatak (21)
< C3, > C4	% v/v	Najviše 2	Najviše 2
Olefini	% v/v	Najviše 12	Najviše 15
Ostatak isparavanja	mg/kg	Najviše 50	Najviše 50	EN 15470
Sadržaj vode na 0 °C		Nema	Nema	EN 15469
Ukupni sadržaj sumpora, uključujući miris	mg/kg	Najviše 10	Najviše 10	EN 24260 ASTM D 3246 ASTM 6667
Vodikov sulfid		Nema	Nema	EN-ISO 8819
Korozija na bakrenoj pločici (1 h na 30 °C)	Ocjena	Razred I.	Razred I.	ISO 6251 (22)
Miris		Karakterističan	Karakterističan
Motorni oktanski broj (23)		Najmanje 89	Najmanje 89	EN 589 Prilog B

Vrsta goriva: PP/biometan

Značajka	Mjerna jedinica	Osnova	Granične vrijednosti		Ispitna metoda
			Najmanje	Najviše
Referentno gorivo GR
Sastav:
Metan		87	84	89
Etan	% mol	13	11	15
Ostatak (24)	% mol	—	—	1	ISO 6974
Sadržaj sumpora	mg/m3  (25)	—	—	10	ISO 6326-5

Referentno gorivo G23

Sastav:
Metan		92,5	91,5	93,5
Ostatak (26)	% mol	—	—	1	ISO 6974
N2	% mol	7,5	6,5	8,5
Sadržaj sumpora	mg/m3  (27)	—	—	10	ISO 6326-5

Referentno gorivo G25

Sastav:
Metan	% mol	86	84	88
Ostatak (28)	% mol	—	—	1	ISO 6974
N2	% mol	14	12	16
Sadržaj sumpora	mg/m3  (29)	—	—	10	ISO 6326-5

---

(1)  Vrijednosti navedene u specifikacijama su „prave vrijednosti”. Kod uspostavljanja njihovih graničnih vrijednosti primijenjene su odredbe norme ISO 4259. Naftni proizvodi – Određivanje i primjena podataka o preciznosti u odnosu na metode ispitivanja, a kod određivanja najmanje vrijednosti uzeta je u obzir najmanja razlika od 2R iznad nule; kod određivanja najveće i najmanje vrijednosti najmanja je razlika 4R (R = obnovljivost). Bez obzira na tu mjeru, koja je potrebna iz tehničkih razloga, proizvođač goriva bez obzira na to treba pokušati ostvariti vrijednost 0 tamo gdje je propisana najveća vrijednost 2R te ostvariti srednju vrijednost u slučaju navođenja najveće i najmanje granične vrijednosti. Ukaže li se potreba da se razjasni ispunjava li određeno gorivo zahtjeve specifikacija, primjenjuju se odredbe norme ISO 4259.

(2)  Područje za cetanski broj nije u skladu sa zahtjevima za najmanju vrijednosti od 4R. Međutim, u slučaju spora između dobavljača i korisnika goriva, mogu se za rješavanje takvih sporova upotrijebiti odredbe norme ISO 4259, pod uvjetom da se umjesto jednog određivanja obavi dovoljan broj ponovljenih mjerenja kako bi se postigla potrebna preciznost.

(3)  Iako se stabilnost oksidacije kontrolira, vjerojatno će rok upotrebe biti ograničen. Potrebno je od dobavljača tražiti savjet o uvjetima skladištenja i roku upotrebe.

(4)  Sadržaj FAME-a treba zadovoljavati specifikaciju norme EN 14214.

(5)  Aditivi, poput tvari za poboljšanje cetanskog broja koje je specificirao proizvođač motora, mogu se dodavati gorivu etanolu ako nema poznatih negativnih sekundarnih učinaka. Ako su ti uvjeti zadovoljeni, dopuštena najveća količina je 10 % m/m.

(6)  Vrijednosti navedene u specifikacijama su „prave su vrijednosti”. Kod uspostavljanja njihovih graničnih vrijednosti primijenjene su odredbe ISO 4259. Naftni proizvodi– Određivanje i primjena podataka o preciznosti u odnosu na metode ispitivanja, a kod određivanja najmanje vrijednosti uzeta je u obzir najmanja razlika od 2R iznad 0; kod određivanja najveće i najmanje vrijednosti najmanja razlika je 4R (R = obnovljivost). Bez obzira na tu mjeru, koja je potrebna iz tehničkih razloga, proizvođač goriva bez obzira na to treba pokušati ostvariti vrijednost 0 tamo gdje je propisana najveća vrijednost 2R te ostvariti srednju vrijednost u slučaju navođenja najveće i najmanje granične vrijednosti. Ukaže li se potreba da se razjasni zadovoljava li određeno gorivo zahtjeve specifikacija, primjenjuju se odredbe norme ISO 4259.

(7)  Jednakovrijedne metode EN/ISO bit će donesene kada budu izdane za sve gore navedene značajke.

(8)  U slučaju kada je potrebno razjasniti da li neko gorivo ispunjava zahtjeve specifikacija, koriste se odredbe norme EN 15489.

(9)  Vrijednosti navedene u specifikacijama su „prave vrijednosti”. Kod uspostavljanja njihovih graničnih vrijednosti primijenjene su odredbe ISO 4259. Naftni proizvodi– Određivanje i primjena podataka o preciznosti u odnosu na metode ispitivanja, a kod određivanja najmanje vrijednosti uzeta je u obzir najmanja razlika od 2R iznad 0; kod određivanja najveće i najmanje vrijednosti najmanja razlika je 4R (R = obnovljivost). Bez obzira na tu mjeru, koja je potrebna iz tehničkih razloga, proizvođač goriva bez obzira na to treba pokušati ostvariti vrijednost 0 tamo gdje je propisana najveća vrijednost 2R te ostvariti srednju vrijednost u slučaju navođenja najveće i najmanje granične vrijednosti. Ukaže li se potreba da se razjasni ispunjava li određeno gorivo zahtjeve specifikacija, primjenjuju se odredbe norme ISO 4259.

(10)  Jednakovrijedne metode EN/ISO bit će donesene kada budu izdane za sve gore navedene značajke.

(11)  Korekcijski faktor 0,2 za MON i RON oduzima se pri izračunu konačnog rezultata u skladu s normom EN 228:2008.

(12)  Gorivo može sadržavati antioksidanse i deaktivatore kovina koji se obično upotrebljavaju radi stabilizacije rafinerijskih tokova benzina, no ne smiju se dodavati deterdženti/disperzivna sredstva ni topiva ulja.

(13)  Etanol koji ispunjava zahtjeve norme EN 15376 jedini je spoj s kisikom koji se mora namjerno dodati referentnom gorivu.

(14)  Potrebno je izvijestiti o stvarnome sadržaju sumpora u gorivu upotrijebljenu za ispitivanje tipa I.

(15)  Kemijski spojevi koji sadrže fosfor, željezo, mangan ili olovo ne smiju se namjerno dodavati referentnom gorivu.

(16)  Vrijednosti navedene u specifikacijama su „prave vrijednosti”. Kod uspostavljanja njihovih graničnih vrijednosti primijenjene su odredbe ISO 4259. Naftni proizvodi – Određivanje i primjena podataka o preciznosti u odnosu na metode ispitivanja, a kod određivanja najmanje vrijednosti uzeta je u obzir najmanja razlika od 2R iznad 0; kod određivanja najveće i najmanje vrijednosti najmanja razlika je 4R (R = obnovljivost). Bez obzira na tu mjeru, koja je potrebna iz tehničkih razloga, proizvođač goriva bez obzira na to treba pokušati ostvariti vrijednost 0 tamo gdje je propisana najveća vrijednost 2R te ostvariti srednju vrijednost u slučaju navođenja najveće i najmanje granične vrijednosti. Ukaže li se potreba da se razjasni ispunjava li određeno gorivo zahtjeve specifikacija, primjenjuju se odredbe norme ISO 4259.

(17)  Potrebno je izvijestiti o stvarnom sadržaju sumpora u gorivu upotrijebljenu za ispitivanje tipa I.

(18)  Etanol koji ispunjava zahtjeve norme EN 15376 jedini je spoj s kisikom koji se mora namjerno dodati referentnom gorivu.

(19)  Sadržaj u benzinu bez olova može se odrediti kao 100 umanjeno za zbroj sadržaja u postotcima vode, alkoholâ, MTBE-a i ETBE-a.

(20)  Kemijski spojevi koji sadrže fosfor, željezo, mangan ili olovo ne smiju se namjerno dodavati referentnom gorivu.

(21)  „Ostatak” treba tumačiti kao: ostatak = 100 – C3 – < C3 – > C4.

(22)  Ovom se metodom možda neće točno utvrditi prisutnost korozivnih materijala ako uzorak sadržava inhibitore korozije ili druge kemijske tvari koje smanjuju korozivnost uzorka na bakrenom traku. Stoga je zabranjeno dodavanje takvih spojeva kojima je jedini cilj utjecanje na ispitnu metodu.

(23)  Na zahtjev proizvođača vozila, veći MON može se upotrijebiti za provođenje homologacijskih ispitivanja.

(24)  Inertni plinovi + C2+

(25)  Vrijednost se utvrđuje pri normiranim uvjetima 293,2 K (20 °C) i 101,3 kPa.

(26)  Inertni plinovi (različiti od N2) + C2 + C2+.

(27)  Vrijednost se utvrđuje pri normiranim uvjetima 293,2 K (20 °C) i 101,3 kPa.

(28)  Inertni plinovi (različiti od N2) + C2 + C2+.

(29)  Vrijednost se utvrđuje pri normiranim uvjetima 293,2 K (20 °C) i 101,3 kPa.

PRILOG X.

UGRAĐENA DIJAGNOSTIKA

1.   UVOD

1.1.   Ovaj Prilog utvrđuje funkcionalne aspekte sustava ugrađene dijagnostike (OBD) za kontrolu emisija iz sustava motora koji su obuhvaćeni ovom Uredbom.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.   Opći zahtjevi, obuhvaćajući posebne zahtjeve sigurnost elektroničkih sustava, utvrđeni su u odjeljku 4. Priloga 9. B UN/ECE Pravilniku br. 49 i koji su opisani u odjeljku 2. ovog Priloga.

2.2.   Pozivanje na vozni ciklus u Prilogu 9.C UN/ECE Pravilniku br. 49 smatra se pozivanjem na vozni ciklus prema definiciji u članku 2. točke 36. ove Uredbe.

2.3.   Dodatne odredbe o zahtjevima za nadzor

2.3.1.   Osim zahtjeva za nadzor iz dodatka 3 Priloga 9. B UN/ECE Pravilniku br. 49 primjenjuju se zahtjevi za nadzor iz dodatka 1. ovom Prilogu.

2.3.1.1.

Pravila za razvrstavanje grešaka utvrđena su u Prilogu 9. B UN/ECE Pravilniku br. 49. Greške koje se otkriju dodatnim nadzorima se, u skladu sa zahtjevima dodatka 1., ne smiju uvrstiti u greške razreda C (1).

2.3.2.   U slučaju kada se upravljanje ubrizgavanja reagensa provodi sa sustavom zatvorene petlje, primjenjuju se zahtjevi za nadzor iz točke 1. dodatka 3. Priloga 9. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

2.3.2.1.

Greške koje se otkriju u skladu s odredbama točke 2.3.2. ne uvrštavaju se u greške razreda C.

2.3.3.   Zahtjevi za nadzor u vezi s uređajima za naknadnu obradu čestica iz točke 2. (c) u dodatku 3. Priloga 9. B UN/ECE Pravilniku br. 49 smatraju se i dopunjavaju kako je određeno u točkama 2.3.3.1., 2.3.3.2. i 2.3.3.3.

2.3.3.1.

Radne značajke uređaja za naknadnu obradu čestica obuhvaćajući postupke filtriranja i stalne regeneracije nadziru se u odnosu na graničnu vrijednost OBD-a iz tablice 1.

2.3.3.2.

Redovita regeneracija nadzire se u odnosu na sposobnost uređaja da djeluje kako je konstruiran (na primjer, izvođenje regeneracije u vremenskom intervalu koji je odredio proizvođač, izvođenje regeneracije na zahtjev itd.). To čini jedan element nadzora sastavnog dijela koji je dio uređaja.

2.3.3.3.

Prije datuma navedenih u članku 4. stavka 8. i u slučaju filtra čestica Dieselovih motora (DPF) s protokom kroz stijenke, proizvođač se može odlučiti za primjenu zahtjeva za nadzor radnih značajka iz dodatka 3. ovom Prilogu umjesto zahtjeva iz odjeljka 2.3.3.1. ako tehničkom dokumentacijom može dokazati da u slučaju pogoršanja postoji pozitivna korelacija između gubitka učinkovitosti filtracije i pada tlaka (delta tlak) u DPF-u u uvjetima djelovanja motora određenim u ispitivanju opisanom u dodatku 3. ovom Prilogu.

2.3.3.4.

Komisija će do 31. studenoga 2012. preispitivati zahtjeve za nadzor iz točke 2.3.3.1. U slučaju tehničke neizvodljivosti odgovarajućih zahtjeva do datuma iz točke 2.3.3.3. Komisija će predložiti odgovarajuću izmjenu tih datuma.

2.4.   Druga mogućnost odobravanja

2.4.1.   Na zahtjev proizvođača, za vozila kategorije M1, M2, N1 i N2 s najvećom dopuštenom masom koja ne prelazi 7,5 tona i kategorije M3 razreda I, razreda II, razreda A i razreda B kako je određeno u Prilogu I. Direktivi 2001/85/EZ s najvećom dopuštenom masom koja ne prelazi 7,5 tona, sukladnost sa zahtjevima Priloga XI. Uredbi (EZ) br. 692/2008 s obzirom na OBD normu Euro 6, kako je određeno u dodatku 6. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 692/2008, smatra se istovjetnom sukladnosti s ovim Prilogom.

Ako se upotrijebi takva druga mogućnost odobrenja, podaci o OBD sustavima u odjeljcima od 3.2.12.2.7.1. do 3.2.12.2.7.4. dijela 2. dodatka 4. Prilogu I. zamijenit će se podacima iz odjeljka 3.2.12.2.7. dodatka 3. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 692/2008.

Selektivna primjena odredaba ovog Priloga i odredaba Priloga XVI. Uredbi (EZ) br. 92/2008 nije dopuštena, osim ako je izričito određeno u odjeljku 2.4.1.

2.4.2.   Proizvodnja u malim serijama

Osim zahtjeva iz odjeljka 4. Priloga 9. B UN/ECE Pravilniku br. 49 i zahtjeva opisanih u ovom Prilogu, proizvođači motora čija je svjetska godišnja proizvodnja motora tipa na koji se primjenjuje ova Uredba manja od 500 motora godišnje mogu dobiti EZ homologaciju na temelju ostalih zahtjeva ove Uredbe ako se sastavni dijelovi za kontrolu emisija sustava motora nadziru barem na neprekinutost kruga, racionalnost i vjerodostojnost izlaznih vrijednosti osjetnika, te ako se sustav za naknadnu obradu nadzire barem s obzirom na potpuni otkaz funkcije. Proizvođači motora, čija je svjetska godišnja proizvodnja motora tipa na koji se primjenjuje ova Uredba manja od 50 motora godišnje, mogu dobiti EZ homologaciju na temelju zahtjeva ove Uredbe ako se sastavni dijelovi za kontrolu emisija sustava motora nadziru barem na neprekinutost kruga, racionalnost i vjerodostojnost izlaznih vrijednosti osjetnika (nadzor sastavnih dijelova).

2.4.3.   Proizvođač ne smije koristiti alternativne odredbe određene u odjeljku 2.4.1. za više od 500 motora godišnje.

2.4.4.   Tijelo za homologaciju Komisiju obavješćuje o okolnostima svake homologacije dodijeljene u skladu s odjeljcima 2.4.1. i 2.4.2.

2.5.   Sukladnost proizvodnje?

Za OBD sustav primjenjuju se zahtjevi za sukladnost proizvodnje iz Direktive 2007/46/EZ.

Ako tijelo za homologaciju odluči da je potrebno provjeravanje sukladnosti proizvodnje OBD sustava, to se provjeravanje provodi u skladu sa zahtjevima koji su određeni u Prilogu I. ovoj Uredbi.

3.   ZAHTJEVI ZA UČINKOVITOST

3.1.   Zahtjevi za učinkovitost utvrđeni su u odjeljku 5. Priloga 9. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

3.2.   Granične vrijednosti za OBD

3.2.1.   Granične vrijednosti za OBD koje se primjenjuju za OBD sustav su one koje su navedene u redcima „opći zahtjevi” tablice 1. za motore s kompresijskim paljenjem te tablice 2. za plinske motore i motore s vanjskim izvorom paljenja ugrađene na vozila kategorija M3 do N2 čija najveća dopuštena masa prelazi 7,5 tona, i vozila kategorije N3.

3.2.2.   Do kraja prijelaznog razdoblja iz članka 4. stavka 7. primjenjuju se granične vrijednosti za OBD iz redaka „prijelazno razdoblje” tablice 1. za motore s kompresijskim paljenjem i tablice 2 za motore na plin i motore s vanjskim izvorom paljenja ugrađene na vozila kategorija M3 do N2 čija najveća dopuštena masa prelazi 7,5 tona, i vozila kategorije N3.

Tablica 1.

Granične vrijednosti za OBD (motori s kompresijskim paljenjem)

	Granične vrijednosti u mg/kWh
	NOx	Masa čestice
Prijelazno razdoblje	1 500	25
Opći zahtjevi	1 200	25

Tablica 2.

Granične vrijednosti za OBD (svi motori na plin i motori s vanjskim izvorom paljenja ugrađeni na vozila kategorija od M3 do N2, čija najveća dopuštena masa prelazi 7,5 tona, i vozila kategorije N3)

	Granične vrijednosti u mg/kWh
	NOx	CO (2)
Prijelazno razdoblje	1 500
Opći zahtjevi	1 200

4.   ZAHTJEVI ZA DOKAZIVANJE

4.1.   Zahtjevi za dokazivanje utvrđeni su u odjeljku 6. Priloga 9. B UN/ECE Pravilniku br. 49 i odjeljku 4. ovog Priloga.

4.2.   Osim točke 4.1. proizvođač može upotrijebiti zahtjeve iz dodatka 2. za dokazivanje nadzora učinkovitosti.

Tijelo za homologaciju može proizvođaču odobriti uporabu tehnike nadzora učinkovitosti koja se razlikuje od one na koju se upućuje u dodatku 2. Za izbrani tip nadzora, proizvođač dokazuje pomoću uvjerljivog tehničkog dosjea koji se temelji na konstrukcijskim značajkama ili prikazivanjem rezultata ispitivanja ili pozivanjem na prethodna odobrenja ili nekom drugom prihvatljivom metodom koja bi bila barem jednako uvjerljiva, suvremena i učinkovita kao i metode navedene u dodatku 2.

5.   ZAHTJEVI ZA DOKUMENTACIJU

5.1.   Zahtjevi za dokumentaciju utvrđeni su u odjeljku 8. Priloga 9. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

6.   ZAHTJEVI ZA UČINKOVITOST U UPORABI

Zahtjevi ovog odjeljka primjenjuju se za nadzore OBD sustava u skladu o odredbama Priloga 9.C UN/ECE Pravilniku br. 49.

6.1.   Tehnički zahtjevi

6.1.1.   Tehnički zahtjevi za ocjenjivanje učinkovitosti OBD sustava u uporabi, obuhvaćajući zahtjeve o komunikacijskim protokolima, brojačima, brojnicima i nazivnicima i njihovom povećanju, su oni koji su određeni u Prilogu 9. C UN/ECE Pravilniku br. 49.

6.1.2.   Osim toga, koeficijent radne učinkovitosti u uporabi (IUPRm) specifičnog nadzora m OBD sustava izračunava se prema sljedećoj formuli:

IUPRg = brojnikm/nazivnikm

pri čemu:

„brojnikm” znači brojnik specifičnog nadzora m i brojač koji pokazuje koliko je puta vozilo bilo u pogonu tako da su se dogodili uvjeti potrebni da taj specifični nadzor otkrije neispravnost, i

„nazivnikm” znači nazivnik specifičnog nadzora m i brojač koji pokazuje broj voznih ciklusa vozila koji su bitni za specifični nadzor (ili „u kojem se pojavljuju događaji koji su bitni za taj specifični nadzor”).

6.1.3.   Koeficijent radne učinkovitosti u uporabi (IUPRg, in-use performance ratio) skupine g nazora u vozilu izračunava se prema sljedećoj formuli:

IUPRg = brojnikg/nazivnikg

pri čemu:

„brojnikg” znači brojnik skupine g nazora i stvarna je vrijednost (brojnikm) specifičnog nadzora m koji ima najmanji koeficijent radne učinkovitosti u uporabi prema definiciji u odjeljku 6.1.2. od svih nadzora unutar skupine g nadzora ugrađenih u određeno vozilo, a

„nazivnikg” znači nazivnik skupine g nazora i stvarna je vrijednost (nazivnikm) specifičnog nadzora m koji ima najmanji koeficijent radne učinkovitosti u uporabi prema definiciji u odjeljku 6.1.2. od svih nadzora unutar skupine g nadzora ugrađenih u određeno vozilo.

6.2.   Najmanji koeficijent radne učinkovitosti u uporabi

6.2.1.   Koeficijent radne učinkovitosti u uporabi IUPRm nadzora m OBD sustava, kako je određeno u odjeljku 5. Priloga 9.C UN/ECE Pravilniku br. 49, jednak je najmanjem koeficijentu radne učinkovitosti u uporabi nazora IUPRm(min) m koji se primjenjuje za nadzor m tijekom životnog vijeka motora ili veći od njega, kako je određeno u članku 4. Uredbe (EZ) br. 595/2009.

6.2.2.   Vrijednost najmanjeg koeficijenta radne učinkovitosti u uporabi IUPR(min) za sve nadzore je 0,1.

6.2.3.   Zahtjev iz odjeljka 6.2.1. smatra se ispunjenim ako sve skupine nadzora g zadovoljavaju sljedeće uvjete:

6.2.3.1.

prosječna vrijednost vrijednosti IUPRg svih vozila opremljenih motorima iz OBD porodice motora je jedaka ili veća od IUPR (min), i

6.2.3.2.

više od 50 % svih vozila razmatranih u odjeljku 6.2.3.1. ima prosječni IUPRg jednak ili veći od IUPR (min).

6.3.   Zahtjevi za dokumentaciju

6.3.1.   Dokumentacija koja prati svaki sastavni dio ili sustav pod nadzorom, koji se zahtijeva u odjeljku 8. Priloga 9. B UN/ECE Pravilniku br. 49, obuhvaća sljedeće informacije o radnoj učinkovitosti u uporabi:

(a)	kriterije koji se upotrebljavaju za povećanje brojnika i nazivnika;

(b)	svaki kriterij za onemogućavanje povećanja brojnika i nazivnika.

6.3.1.1.

Svaki kriterij za onemogućavanje općeg nazivnika dodaje se dokumentaciji iz odjeljka 6.3.1.

6.4.   Izjava o sukladnosti radne učinkovitosti OBD-a u uporabi

6.4.1.   U zahtjevu za homologaciju, proizvođač prilaže izjavu o sukladnosti učinkovitosti OBD-a u uporabi u skladu s obrascem iz dodatka 6. Osim te izjave, sukladnost sa zahtjevima iz odjeljka 6.1. provjerava se na temelju dodatnih pravila o ocjenjivanju koja su određena u odjeljku 6.5.

6.4.2.   Ova izjava na koju se upućuje u točki 6.4.1. prilaže se dokumentaciji vezano za porodicu OBD motora, kako se zahtijeva u točkama 5. i 6.3. ovog Priloga.

6.4.3.   Proizvođač čuva zapise koji sadrže sve podatke o ispitivanjima, inženjerske i proizvodne analize i druge informacije koje osiguravaju podlogu za izjavu o sukladnosti radne učinkovitosti OBD-a u uporabi. Proizvođač te informacije na zahtjev daje na raspolaganje tijelu za homologaciju.

6.4.4.   U prijelaznom razdoblju iz članka 4. stavka 7. proizvođač ne treba dostavljati izjavu koja se zahtijeva u odjeljku 6.4.1.

6.5.   Ocjena radne učinkovitosti u uporabi

6.5.1.   Učinkovitost OBD-a u uporabi i sukladnost s odjeljkom 6.2.3. ovog Priloga dokazuje se barem u skladu s postupkom iz dodatka 4. ovom Prilogu.

6.5.2.   Nacionalna tijela i njihovi predstavnici mogu provesti dodatna ispitivanja za provjeru sukladnosti s odjeljkom 6.2.3. ovog Priloga.

6.5.2.1.

Kao dokaz nesukladnosti sa zahtjevima iz odjeljka 6.2.3. ovog Priloga, na temelju odredbe iz odjeljka 6.5.2. ovog Priloga, nadležna tijela trebaju prikazati nesukladnost za najmanje jedan od zahtjeva iz odjeljka 6.2.3. ovog Priloga sa statističkom razinom povjerenja od 95 %, na temelju uzorka od 30 vozila.

6.5.2.2.

Proizvođač ima mogućnost dokazati sukladnost sa zahtjevima iz odjeljka 6.2.3. ovog Priloga, za koje je bila dokazana nesukladnost u skladu s odjeljkom 6.5.2.1. ovog Priloga, ispitivanjem na temelju uzorka od najmanje 30 vozila, s boljim statističkim povjerenjem od onoga pri ispitivanju iz odjeljka 6.5.2.1.

6.5.2.3.

Pri ispitivanjima provedenim u skladu s odjeljcima 6.5.2.1. i 6.5.2.2., nadležna tijela i proizvođači jedni drugima pokazuju odgovarajuće pojedinosti kao što su one koje se odnose na izbor vozila.

6.5.3.   Ako se utvrdila nesukladnost sa zahtjevima iz odjeljka 6.2.3. ovog Priloga u skladu s odjeljkom 6.5.1. ili 6.5.2. ovog Priloga, poduzimaju se popravne mjere u skladu s člankom 13.

6.5.4.   Pozivanje na vozni ciklus propisan u Prilogu 9. C UN/ECE Pravilniku br. 49 smatra se pozivanjem na vozni ciklus iz točke 36. članka 2. ove Uredbe.

6.5.5.   U prijelaznom razdoblju iz članka 4. stavka 7. ocjena učinkovitosti u uporabi OBD sustava provodi se u skladu s odredbama dodatka 5.

6.5.5.1.

U prijelaznom razdoblju iz članka 4. stavka 7. sukladnost OBD sustavâ sa zahtjevima odjeljka 6.2.3. ovog Priloga nije obvezna.

---

(1)  Pravila za razvrstavanje grešaka određena su u Prilogu 9. B UN/ECE Pravilniku br. 49.

(2)  OTL za CO određuje se u kasnijoj fazi.

PRILOG XI.

EZ HOMOLOGACIJA TIPA ZAMJENSKIH UREĐAJA ZA KONTROLU ONEČIŠĆENJA KAO ZASEBNE TEHNIČKE JEDINICE

1.   UVOD

1.1.   Ovaj Prilog sadrži dodatne zahtjeve za homologaciju tipa zamjenskih uređaja za kontrolu onečišćenja kao zasebnih tehničkih jedinica.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.   Označivanje

2.1.1.   Svaki zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja mora imati najmanje sljedeće:

(a)	naziv ili zaštitni znak proizvođača;

(b)	marku i identifikacijski broj dijela zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja kako je upisana u opisnom dokumentu izdanim u skladu s obrascem iz dodatka 1.

2.1.2.   Svaki zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja ima najmanje sljedeće:

(a)	naziv ili zaštitni znak proizvođača vozila ili motora;

(b)	marku i identifikacijski broj dijela izvornog zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja kako je upisana u informacijama na koje se upućuje u točki 2.3.

2.2.   Dokumentacija

2.2.1.   Za svaki zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja priložene su sljedeće informacije:

(a)	naziv ili trgovačka oznaka proizvođača;

(b)	marka i identifikacijski broj dijela zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja kako je upisana u opisnom dokumentu izdanim u skladu s obrascem iz dodatka 1.;

(c)	vozila ili motori, uključujući godinu proizvodnje, za koje je zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja odobren, uključujući, prema potrebi, oznaku za prepoznavanje je li zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja prikladan za ugradnju na vozilo koje je opremljeno sustavom ugrađene dijagnostike;

(d)	upute za ugradnju.

Informacije iz ove točke nalaze se u katalogu proizvoda koje proizvođač zamjenskih uređaja za kontrolu onečišćenja dostavlja prodajnim mjestima.

2.2.2.   Za svaki izvorni zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja priložene su sljedeće informacije:

(a)	naziv ili zaštitni znak proizvođača vozila ili motora;

(b)	marka i identifikacijski broj dijela izvornog zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja kako je upisana u informacijama na koje se upućuje u točki 2.3.;

(c)

vozila ili motori, uključujući godinu proizvodnje je tipa koji je obuhvaćen točkom 3.2.12.2.1. dodatka 4. Priloga I., uključujući, prema potrebi, oznaku za prepoznavanje je li izvorni zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja prikladan za ugradnju na vozilo koje je opremljeno sa sustavom ugrađene dijagnostike;

(d)	upute za ugradnju.

Ove informacije na koje se upućuje u ovoj točki nalaze se u katalogu proizvoda koje proizvođač vozila ili motora dostavlja prodajnim mjestima.

2.3.   Za izvorni zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja, proizvođač vozila ili motora dostavlja tijelu za homologaciju potrebne podatke u elektroničkom obliku koji omogućuje povezivanje odgovarajućih brojeva dijela i odgovarajuće homologacijske dokumentacije.

Ovi podaci sadržavaju sljedeće:

(a)	marku (marke) i tip (tipove) vozila ili motora;

(b)	marku (marke) i tip (tipove) izvornog zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja;

(c)	broj (brojeve) dijela izvornog zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja;

(d)	broj homologacije odgovarajućeg (odgovarajućih) tipa (tipova) motora ili vozila.

3.   OZNAKA EZ HOMOLOGACIJE TIPA ZA ZASEBNU TEHNIČKU JEDINICU

3.1.   Svaki zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja koja je u skladu s homologiranim tipom prema ovoj Uredbi kao zasebna tehnička jedinica nosi oznaku EZ homologacije.

3.2.   Ta se oznaka sastoji od pravokutnika oko malog slova ‚e’, iza kojeg se nalazi razlikovni broj države članice koja je dodijelila EZ homologaciju:

1.	za Njemačku

2.	za Francusku

3.	za Italiju

4.	za Nizozemsku

5.	za Švedsku

6.	za Belgiju

7.	za Mađarsku

8.

za Češku

9.	za Španjolsku

11.	za Ujedinjenu Kraljevinu

12.	za Austriju

13.	za Luksemburg

17.

za Finsku

18.

za Dansku

19.	za Rumunjsku

20.	za Poljsku

21.	za Portugal

23.

za Grčku

24.

za Irsku

26.	za Sloveniju

27.	za Slovačku

29.	za Estoniju

32.	za Latviju

34.	za Bugarsku

36.

za Litvu

49.

za Cipar

50.

za Maltu

Oznaka EZ homologacije također sadrži u blizini pravokutnika „osnovni broj homologacije” iz 4. dijela broja homologacije određenog u Prilogu VII. Direktivi 2007/46/EZ, ispred kojeg je dvoznamenkasti redoslijedni broj koji je dodijeljen najnovijim većim tehničkim izmjenama Uredbe (EZ) br. 595/2009 ili ove Uredbe na dan dodjeljivanja EZ homologacije za zasebnu tehničku jedinicu. Za ovu Uredbu taj je redoslijedni broj „00”.

3.3.   Oznaka EZ homologacije postavljena je na zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja tako da je jasno čitljiva i neizbrisiva. Ona, kada je god moguće, treba biti vidljiva kada je zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja ugrađen na vozilo.

3.4.   Primjer oznake EZ homologacije za zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja dan je u dodatku 8. Priloga I.

4.   TEHNIČKI ZAHTJEVI

4.1.   Opći zahtjevi

4.1.1.   Zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja treba biti konstruiran, proizveden i može se ugraditi tako da omogući motoru i vozilu da zadovolji pravila s kojima je izvorno bio u skladu te da su emisije onečišćujućih tvari učinkovito ograničene tijekom cijelog uobičajenog životnog vijeka vozila u uobičajenim uvjetima uporabe.

4.1.2.   Ugradnja zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja je izvedena točno na mjestu izvornog uređaja za kontrolu onečišćenja, a položaj osjetnika za ispušne plinove, temperaturu i tlak na ispušnom vodu ne smije se izmijeniti.

4.1.3.   Ako izvorni uređaj za kontrolu onečišćenja ima toplinsku zaštitu, zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja mora imati jednakovrijednu zaštitu.

4.1.4.   Na zahtjev podnositelja zahtjeva za homologaciju zamjenskog sastavnog dijela, tijelo za homologaciju koje je dodijelilo prvobitnu homologaciju sustava motora, treba za svaki motor koji će se ispitati osigurati na nediskriminacijskoj osnovi informacije navedene u točkama 3.2.12.2.6.8.1. i 3.2.12.2.6.8.2. u dijelu 1. opisnog dokumenta koji se nalazi u dodatku 4. Prilogu I.

4.2.   Opći zahtjevi trajnosti

Zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja treba biti trajan, odnosno konstruiran, proizveden i sposoban za ugradnju tako da postigne razumnu otpornost na koroziju i pojavu oksidacije kojima je izložen, uzimajući u obzir uvjete uporabe vozila.

Konstrukcija uređaja za kontrolu onečišćenja treba biti takva da su aktivni elementi u kontroli emisije odgovarajuće zaštićeni od mehaničkih udaraca tako da osiguravaju učinkovito ograničavanje emisije onečišćujućih tvari tijekom cijelog uobičajenog životnog vijeka vozila u uobičajenim uvjete uporabe.

Podnositelj zahtjeva za homologaciju tijelu za homologaciju dostavlja pojedinosti o upotrijebljenom ispitivanju za određivanje otpornosti na mehaničke udarce i rezultate toga ispitivanja.

4.3.   Zahtjevi s obzirom na emisije

4.3.1   Opis postupka za ocjenjivanje emisija

Motori navedeni u članku 16. stavku 4. točki (a) koji su opremljeni cjelovitim sustavom za kontrolu emisija uključujući tip zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja za koji je zatražena homologacija podvrgavaju se ispitivanjima koja odgovaraju za predviđenu namjenu kako je opisano u Prilogu 4. B Pravilniku UN/ECE br. 49, zbog usporedbe njegove radne značajke s izvornim sustavom za kontrolu emisija u skladu s niže opisanim postupkom.

4.3.1.1   Kada zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja ne uključuje cjeloviti sustav za kontrolu emisija, samo se nova izvorna oprema ili novi izvorni zamjenski sastavni dijelovi za kontrolu onečišćenja trebaju upotrijebiti za kompletiranja cjelovitog sustava.

4.3.1.2.   Sustav za kontrolu emisija treba se podvrgnuti starenju u skladu s postupkom opisanim u točki 4.3.2.4. te ponovno ispitati da se utvrdi trajnost njegovih radnih značajki u pogledu emisija.

Trajnost zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja određuje se uspoređivanjem dvaju uzastopnih nizova ispitivanja emisija ispušnih plinova:

(a)	prvi niz se napravi sa zamjenskim uređajem za kontrolu onečišćenja koji je bio uhodan kroz12 WHSC ciklusa;

(b)	drugi niz se napravi sa zamjenskim uređajem za kontrolu onečišćenja koji je izložen starenju s niže detaljno opisanim postupkom.

Ako se homologacija primijenila za različite tipove motora istog proizvođača, i pod uvjetom da su ti različiti tipovi motora opremljeni istim izvorno opremljenim sustavom za kontrolu onečišćenja, ispitivanja se mogu ograničiti na najmanje dva motora izabrana nakon dogovora s tijelom za homologaciju.

4.3.2.   Postupak za ocjenjivanje značajki emisija zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja

4.3.2.1.   Motor ili motori imaju ugrađen novi uređaj za kontrolu onečišćenja, kao izvorna oprema, u skladu s člankom 16. stavkom 4.

Sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova priprema se s 12 WHSC ciklusa. Nakon te pripreme motori se ispituju u skladu s WHDC postupcima ispitivanja iz Priloga 4. B UN/ECE Pravilnikubr. 49. Provode se tri postupka ispitivanja ispušnih plinova za svaki odgovarajući tip.

Ispitani motori s izvornim sustavom za naknadnu obradu ispušnih plinova ili izvornim zamjenskim sustavom za naknadnu obradu ispušnih plinova zadovoljavaju granične vrijednosti u skladu s homologacijom motora ili vozila.

4.3.2.2.   Ispitivanje ispušnih plinova sa zamjenski uređajem za kontrolu onečišćenja

Zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja koji treba ocijeniti ugrađuje se u sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova koji je ispitan u skladu sa zahtjevima točke 4.3.2.1., s kojim se zamjenjuje odgovarajući uređaj za naknadnu obradu ispušnih plinova, koji je dio izvorne opreme.

Sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova s ugrađenim zamjenskim uređajem za kontrolu onečišćenja nakon toga se mora prekondicionirati s 12 ciklusa WHSC. Nakon tog pretkondicioniranja, motori se moraju ispitati u skladu s postupcima ispitivanja WHDC opisanim u Prilogu 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49. Provode se tri ispitivanja ispušnih plinova za svaki odgovarajući tip.

4.3.2.3.   Početno ocjenjivanje emisija onečišćujućih tvari iz motora opremljenih zamjenskim uređajima za kontrolu onečišćenja

Za zahtjeve koji se odnose na emisije motora opremljenih sa zamjenskim uređajem za kontrolu onečišćenja smatra se da zadovoljavaju ako rezultati za svaku propisima reguliranu onečišćujuću tvar (CO, HC, NMHC, metan, NOx, NH3, masa i broj čestica kako se primjenjuje za homologaciju motora) zadovoljavaju sljedeće uvjete:

(1)	M ≤ 0,85S + 0,4G;

(2)

M ≤ G

pri čemu je:

M	:	srednja vrijednost emisija jednog onečišćivača koja se izračunava iz triju ispitivanja sa zamjenskim uređajem za kontrolu onečišćenja;
S	:	srednja vrijednost emisija jednog onečišćivača koja se izračunava iz triju ispitivanja s izvornim ili izvornim zamjenskim uređajem za kontrolu onečišćenja;
G	:	granična vrijednost emisija jednog onečišćivača u skladu s homologacijom vozila.

4.3.2.4.   Trajnost radnih značajki emisija

Za sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova koji je ispitan u skladu s točkom 4.3.2.2. i ima ugrađen zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja, primjenjuju se postupci u vezi s trajnosti koji su opisani u dodatku 4.

4.3.2.5.   Ispitivanje ispušnih plinova sa zamjenskim uređajem za kontrolu onečišćenja izloženim starenju

Stareni sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova, sa starenim zamjenskim uređajem za kontrolu onečišćenja, nakon toga se ugrađuje na ispitni motor koji je služio za ispitivanja iz točkaka 4.3.2.1. i 4.3.2.2.

Stareni sustavi za naknadnu obradu ispušnih plinova trebaju se pretkondicionirati s 12 ciklusa WHSC, a nakon toga ispitati s postupcima WHDC opisanim u Prilogu 4. B UN/ECE Pravilniku br. 49. Provode se tri ispitivanja ispušnih plinova za svaki pojedini tip.

4.3.2.6.   Određivanje faktora starenja za zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja

Faktor starenja za svaku onečišćujuću tvar je omjer između primijenjenih vrijednosti emisija na kraju životnog vijeka i na početku skupljanja sati rada (npr. ako su emisije onečišćujuće tvari A na kraju životnog vijeka 1,50 g/kWh, a emisije na početku skupljanja sati rada1,82 g/kWh, faktor starenja je 1,82/1,50 = 1,21).

4.3.2.7.   Ocjenjivanje emisija onečišujućih tvari iz motora opremljenih zamjenskim uređajima za kontrolu onečišćenja

Za zahtjeve koji se odnose na emisije motora opremljenih sa starenim zamjenskim uređajem za kontrolu onečišćenja smatra se da zadovoljavaju ako rezultati za svaku propisima reguliranu onečišćujuću tvar (CO, HC, NMHC, metan, NOx, NH3, masa i broj čestica, kako se primjenjuje za homologaciju motora) zadovoljavaju sljedeće uvjete:

M × AF ≤ G

pri čemu je:

M	:	srednja vrijednost emisija jedne onečišćujuće tvari koja se izračunava iz triju ispitivanja s pretkondicioniranim zamjenskim uređajem za kontrolu onečišćenja prije izlaganja starenju (npr. rezultati iz odjeljka 4.3.2.);
AF	:	faktor starenja za jednu onečišćujuću tvar;
G	:	granična vrijednost emisija jedne onečišćujuće tvari u skladu s homologacijom vozila.

4.3.3.   Tehnološka porodica zamjenskih uređaja za kontrolu onečišćenja

Proizvođač može odrediti tehnološku porodicu zamjenskih uređaja za kontrolu onečišćenja s obzorom na osnovne značajke koje su zajedničke uređajima unutar porodice.

Da bi zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja pripadao istoj tehnološkoj porodici zamjenskih uređaja za kontrolu onečišćenja mora imati:

(a)	isti mehanizam kontrole emisija (oksidacijski katalizator, katalizator trostrukog djelovanja, filtar čestica, selektivna katalitička redukcija za NOx itd.);

(b)	nosač iz istog materijala (ista vrsta keramike ili ista vrsta metala);

(c)	isti tip nosača s istom gustoćom ćelija;

(d)	iste katalitički aktivne materijale, a ako ih je više, isti omjer katalitički aktivnih materijala;

(e)	istu ukupnu količinu katalitički aktivnih materijala;

(f)	istu vrstu prevlake, nanesenu istim postupkom.

4.3.4.   Ocjenjivanje trajnosti učinka zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja na smanjenje emisija s uporabom faktora starenja za tehnološku porodicu

Kada proizvođač odredi tehnološku porodicu zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja, postupci opisani u točki 4.3.2. mogu se upotrijebiti za određivanje faktora starenja za svaku onečišćujuću tvar za osnovnog člana te porodice. Motor na kojem se provode ta ispitivanja ima radni obujam barem [0,75 dm3] po cilindru.

4.3.4.1.   Određivanje učinkovitosti članova porodice s obzirom na trajnost

Za zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja A koji pripada porodici i namijenjen je za ugradnju na motor radnog obujma CA, može se smatrati da ima iste faktore starenja kao i osnovni zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja P koji su određeni na motoru radnog obujma CP, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

VA/CA ≥ VP/CP

pri čemu je:

VA	:	obujam nosača(u dm3) zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja A
VP	:	obujam nosača(u dm3) osnovnog zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja P iz iste porodice i

oba motora upotrebljavaju istu metodu za regeneraciju svih uređaja za kontrolu emisija koji su ugrađeni u izvorni sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova. Ova se odredba primjenjuje samo onda kad su uređaji koji iziskuju regeneraciju ugrađeni u izvorni sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova.

Ako su ti uvjeti ispunjeni, učinkovitosti članova porodice s obzirom na trajnost može se odrediti na temelju rezultata emisija (S) tog člana porodice koji su određeni u skladu sa zahtjevima iz točaka 4.3.2.1., 4.3.2.2. i 4.3.2.3. i primjenjujući faktore starenja određene za osnovnog člana te porodice.

4.4.   Zahtjevi s obzirom na protutlak u ispušnom sustavu

Protutlak ne smije prouzročiti da se u cijelom ispušnom sustavu prekorači vrijednost određena u skladu s točkom 4.1.2. Priloga I.

4.5.   Zahtjevi o kompatibilnosti s OBD sustavom (primjenjuje se samo za zamjenske uređaje za kontrolu onečišćenja koji se namijenjeni za ugradnju na vozila opremljena OBD sustavom)

4.5.1.   Dokazivanje kompatibilnosti s OBD sustavom potrebno je samo kada je izvorni uređaj za kontrolu onečišćenja bio obuhvaćen OBD nadzorom u izvornoj izvedbi.

4.5.2.   Kompatibilnost zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja s OBD sustavom dokazuje se uporabom postupaka opisanih u Prilogu X. ovoj Uredbi i Prilogu 9. B UN/ECE Pravilniku br. 49 za zamjenske uređaje za kontrolu onečišćenja namijenjene za ugradnju na motore ili vozila, homologirane u skladu s Uredbom (EZ) br. 595/2009 i ovom Uredbom.

4.5.3.   Odredbe UN/ECE Pravilnika br. 49 koje se primjenjuju za druge sastavne dijelove osim uređaja za kontrolu onečišćenja, ne primjenjuju se.

4.5.4.   Proizvođač zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja može upotrijebiti isti postupak pretkondicioniranja i isti postupak ispitivanja koji je bio upotrijebljen tijekom izvorne homologacije. U tom slučaju, tijelo za homologaciju koje je dodijelilo izvornu homologaciju motora vozila, na zahtjev i na nediskriminacijskoj osnovi, osigurava dodatak o uvjetima ispitivanja u dodatku 4. Prilogu I., koji sadrži broj i tip ciklusa pretkondicioniranja i tip ispitnog ciklusa koji je upotrijebio proizvođač izvorne opreme za OBD ispitivanje uređaja za kontrolu onečišćenja.

4.5.5.   Radi provjeravanja ispravnosti ugradnje i djelovanja svih drugih sastavnih dijelova koje nadzire OBD sustav, OBD sustav ne smije pokazati neispravnost niti imati pohranjenih kodova grešaka prije ugradnje zamjenskih uređaja za kontrolu onečišćenja. Ocjena stanja OBD sustava nakon završetka ispitivanja opisanih u točkama od 4.3.2. do 4.3.2.7. može se upotrijebiti u tu svrhu.

4.5.6.   Indikator neispravnosti ne smije se aktivirati tijekom djelovanja koje se zahtijeva u točkama od 4.3.2. do 4.3.2.7.

5.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

5.1.   Mjere za osiguravanje sukladnosti proizvodnje poduzimaju se u skladu s člankom 12. Direktive 2007/46/EZ.

5.2.   Posebne odredbe

5.2.1.   Provjere iz odjeljka 2.2. Priloga X. Direktivi 2007/46/EZ obuhvaćaju sukladnost sa značajkama prema definiciji „tip uređaja za kontrolu onečišćenja” iz članka 2. stavka 8. Uredbe (EZ) br 692/2008.

5.2.2.   Za primjenu članka 12. stavka 2. Direktive 2007/46/EZ mogu se provesti ispitivanja iz odjeljka 4.3. ovog Priloga (zahtjevi s obzirom na emisije). U tom slučaju, nositelj homologacije može zatražiti, kao drugu mogućnost, da se kao osnova za usporedbu ne upotrijebi uređaj za kontrolu onečišćenja koji je dio izvorne opreme, već zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja koji je bio upotrijebljen tijekom homologacijskih ispitivanja (ili drugi uzorak za koji je dokazana sukladnost s homologiranim tipom). Vrijednosti emisija izmjerenih na provjeravanom uzorku ne smiju prelaziti u prosjeku za više od 15 % srednje vrijednosti izmjerene na referentnom uzorku.

PRILOG XII.

SUKLADNOST MOTORA I VOZILA U UPORABI HOMOLOGIRANIH U SKLADU S DIREKTIVOM 2005/55/EZ

1.   UVOD

1.1.	Ovim se Prilogom utvrđuju zahtjevi za sukladnost motora i vozila u uporabi homologiranih u skladu s Direktivom 2005/55/EZ.

2.   POSTUPAK ZA SUKLADNOST U UPORABI

2.1.	Za ispitivanje sukladnosti u uporabi primjenjuju se odredbe Priloga 8. UN/ECE Pravilniku br. 49.

2.2.	Tijelo za homologaciju koje je dodijelilo početnu homologaciju može na zahtjev proizvođača odlučiti upotrijebiti postupak za sukladnost u uporabi iz Priloga II. ove Uredbe za motore i vozila homologirane u skladu s Direktivom 2005/55/EZ.

2.3.

Ako se upotrebljavaju postupci opisani u Prilogu II., primjenjuju se sljedeće iznimke: 2.3.1. Svako pozivanje na WHTC i WHSC smatra se kao pozivanje na ETC i ESC kako je određeno u Prilogu 4. A UN/ECE Pravilniku br. 49. 2.3.2. Točka 2.2.Priloga II. ovoj Uredbi ne primjenjuje se. 2.3.3. Kada se za uobičajene uvjete u uporabi smatra da nisu odgovarajući za ispravno provođenje ispitivanja, proizvođač ili tijelo za homologaciju mogu zahtijevati da se upotrijebe drugi vozni putovi i korisni tereti. Zahtjevi iz točaka 4.1. i 4.5. Priloga II. ovoj Uredbi upotrebljavaju se kao smjernica kako bi se odredilo jesu li načini vožnje i korisni tereti prihvatljivi za ispitivanje sukladnosti u uporabi. Kada vozilom upravlja vozač koji nije uobičajeni profesionalni vozač određenog vozila, taj vozač mora biti osposobljen za upravljanje teškim vozilima kategorije koja su predmet ispitivanja. 2.3.4. Točke 2.3. i 2.4. Priloga II. ne primjenjuju se. 2.3.5. Točka 3.1. Priloga II. ne primjenjuje se. 2.3.6. Proizvođač provodi ispitivanje te porodice motora u uporabi. Redoslijed ispitivanja odobrava tijelo za homologaciju. Na zahtjev proizvođača ispitivanje se može zaustaviti pet godina nakon prestanka proizvodnje. 2.3.7. Na zahtjev proizvođača tijelo za homologaciju može se odlučiti za plan uzorkovanja u skladu s točkama 3.1.1., 3.1.2. i 3.1.3. Priloga II. ili u skladu s dodatkom 3. Prilogu 8. UN/ECE Pravilniku br. 49. 2.3.8. Točka 4.4.2. Priloga II. ovoj Uredbi ne primjenjuje se. 2.3.9. Gorivo se može na zahtjev proizvođača zamijeniti s odgovarajućim referentnim gorivom. 2.3.10. Vrijednosti iz točke 4.5. Priloga II. mogu se upotrijebiti kao smjernica za određivanje jesu li načini vožnje i korisni tereti prihvatljivi za ispitivanje sukladnosti u uporabi. 2.3.11. Točka 4.6.5. Priloga II. ne primjenjuje se. 2.3.12. Najmanje trajanje ispitivanja je toliko da se proizvede trostruka vrijednost rada ETC-a ili da se proizvede trostruka referentna masa CO2 u kg/ciklus ETC-a, ovisno o tome što se primjenjuje. 2.3.13. Točka 5.1.1.1.2. Priloga II. ne primjenjuje se. 2.3.14. U slučaju da se informacije o prijenosu podataka iz točke 5.1.1. Priloga II. ne može dobiti na odgovarajući način iz dvaju vozila s motorima iz iste porodice motora, dok alat za pregled djeluje pravilno, motor se ispituje u skladu s postupcima iz Priloga 8. UN/ECE Pravilniku br. 49. 2.3.15. Ispitivanje sukladnosti može se provesti na uređaju za ispitivanje motora kako je određeno u Prilogu 8. UN/ECE Pravilniku br. 49. 2.3.16. Proizvođač može zatražiti da tijelo za homologaciju provede potvrdno ispitivanje na uređaju za ispitivanje motora, kako je određeno u Prilogu 8. UN/ECE Pravilniku br. 49 ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: (a) odluka o odbijanju bila je donesena za vozila koja su uzorkovana u skladu s točkom 2.3.7.; (b) 90 % ukupnog postotka faktorâ sukladnosti emisija ispušnih plinova svakog ispitivanog sustava motora, određenih u skladu s postupcima mjerenja i izračuna određenih u dodatku 1. Prilogu II. ne prelaze vrijednost 2,0.

PRILOG XIII.

ZAHTJEVI ZA OSIGURAVANJE ISPRAVNOG DJELOVANJA MJERA ZA KONTROLU EMISIJA NOx

1.   UVOD

Ovim se Prilogom utvrđuju zahtjevi za osiguravanje ispravnog djelovanja mjera za kontrolu emisija NOx. On obuhvaća zahtjeve za vozila koji se odnose na uporabu reagensa za smanjivanje emisija.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

Svaki sustav motora unutar područja primjene ovog Priloga treba biti konstruiran, proizveden i ugrađen tako da može ispunjavati te zahtjeve tijekom cijelog uobičajenog životnog vijeka motora u uobičajenim uvjetima uporabe. U dosezanju tog cilja prihvatljivo je da motori koji su se upotrebljavali dulje od odgovarajućeg razdoblja trajnosti određena u članku 4. Uredbe (EZ) br. 595/2009 mogu pokazivati izvjesno pogoršanje radnih značajki i osjetljivosti sustava nadzora.

2.1.   Druge mogućnosti odobravanja

Na zahtjev proizvođača za vozila kategorija M1, M2, N1 i N2 s najvećom dopuštenom masom koja ne prelazi 7,5 tona i razreda I, razreda II, razreda A i razreda B kategorije M3 prema definiciji u Prilogu I. Direktivi 2001/85/EZ, s dopuštenom masom koja ne prelazi 7,5 tona, sukladnost sa zahtjevima Priloga XVI. Uredbi (EZ) br. 692/2008 smatra se da je istovjetna sukladnosti s ovim Prilogom.

Ako se upotrijebi ta druga mogućnost odobravanja, podaci o pravilnom djelovanju mjera za kontrolu NOx u odjeljcima 3.2.12.2.8.1. do 3.2.12.2.8.5. dijela 2. dodatka 4. Prilogu I. zamjenjuju se podacima iz odjeljka 3.2.12.2.8. dodatka 3. Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 692/2008.

Selektivna primjena odredbi ovog Priloga i odredbi Priloga XVI. Uredbi (EZ)br. 692/2008 nije dopuštena, osim kada je to izričito dopušteno u ovom odjeljku.

2.2.   Zahtijevani podaci

2.2.1.   Proizvođač osigurava podatke koji u cijelosti opisuju funkcionalne radne značajke sustava motora u obliku koji je određen u dodatku 4. Prilogu I.

2.2.2.   U zahtjevu za homologaciju, proizvođač određuje značajke svih potrošenih reagensa u sustavu za kontrolu emisija. Ta specifikacija treba obuhvatiti sve tipove i koncentracije, radne temperature i pozivanje na međunarodne standarde.

2.2.3.   Podrobne pisane informacije koje u cijelosti opisuju radne značajke sustava za upozoravanje vozača kako je određeno u skladu s odjeljkom 4. te sustava za prinudu vozača kako je određeno u skladu s odjeljkom 5., dostavljaju se tijelu za homologaciju pri podnošenju zahtjeva za homologaciju.

2.2.4.   Kada proizvođač podnese zahtjev za homologaciju motora ili porodice motora kao zasebne tehničke jedinice, u opisnoj dokumentaciji na koju se poziva u članku 5. stavku 3., članku 7. stavku 3. ili članku 9. stavku 3., proizvođač obuhvaća zahtjeve koji će osigurati da vozilo, kada se upotrebljava na cesti ili prema potrebi drugdje, ispunjava zahtjeve ovog Priloga. Ta dokumentacija podrazumijeva:

(a)	podrobne tehničke zahtjeve, obuhvaćajući odredbe koje osiguravaju spojivost sa sustavima nadzora, upozoravanja i prinude u sustavu motora za potrebe ispunjavanja zahtjeva ovog Priloga;

(b)	postupak provjeravanja koji se mora poštovati kod ugradnje motora u vozilo.

Postojanje i prikladnost takvih zahtjeva za ugradnju mogu se provjeriti tijekom postupka homologacije sustava motora.

Dokumentacija iz točaka (a) i (b) nije potrebna ako proizvođač podnese zahtjev za EZ homologaciju vozila s obzirom na emisije i pristup informacijama za popravak i održavanje vozila.

2.3.   Radni uvjeti

2.3.1.   Svaki sustav motora koji je obuhvaćen područjem primjene ovog Priloga mora sačuvati svoju funkciju kontrole emisija u svim uvjetima koji su redovito prisutni na području Unije, osobito pri niskim temperaturama okoline, u skladu s Prilogom VI.

2.3.2.   Sustav za nazor kontrole emisija djeluje:

(a)	pri temperaturama okoline od 266 K do 308 K (od – 7 °C do 35 °C);

(b)	na svim nadmorskim visinama ispod 1 600 m;

(c)	pri temperaturama rashladne tekućine motora iznad 343 K (70 °C).

Ovaj se odjeljak ne primjenjuje u slučaju nadzora razine reagensa u spremniku za pohranjivanje kada se nadzor mora provesti u svim uvjetima u kojima je mjerenje tehnički izvedivo, obuhvaćajući sve uvjete u kojima tekući reagens nije smrznut.

2.4.   Zaštita reagensa od smrzavanja

2.4.1.   Proizvođač može upotrijebiti grijani ili negrijani spremnik reagensa i sustav za doziranje reagensa u skladu s općim zahtjevima odjeljka 2.3.1. Grijani sustav ispunjava zahtjeve odjeljka 2.4.2. Negrijani sustav ispunjava zahtjeve odjeljka 2.4.3.

2.4.1.1.   Uporaba negrijanog spremnika reagensa i sustava za doziranje reagensa navedena je u pisanim uputama za vlasnika vozila.

2.4.2.   Grijani spremnik reagensa i sustav za doziranje reagensa

2.4.2.1.   Ako se reagens smrzne, proizvođač osigurava da reagens bude na raspolaganju za uporabu unutar najviše 70 minuta od pokretanja vozila pri temperaturi okoline 266 K (– 7 °C).

2.4.2.2.   Dokazivanje

2.4.2.2.1.

Spremnik reagensa i sustav za doziranje reagensa drže se na temperaturi od 255 K (– 18 °C) tijekom 72 sata ili dok se najveći dio reagensa ne stvrdne.

2.4.2.2.2.

Nakon razdoblja hlađenja iz odjeljka 2.4.2.2.1. motor se ponovno pokreće i radi pri temperaturi okoline od 266 K (– 7 °C) na sljedeći način: 10 do 20 minuta u praznom hodu, a nakon toga najviše 50 minuta pri najviše 40 % opterećenju.

2.4.2.2.3.

Sustav za doziranje reagensa potpuno je funkcionalan na kraju postupaka ispitivanja iz odjeljaka 2.4.2.2.1. i 2.4.2.2.2.

2.4.2.2.4.

Dokazivanje sukladnosti sa zahtjevima odjeljka 2.4.2.2. može se provesti u rashladnoj ispitnoj komori opremljenoj dinamometrom za ispitivanje motora ili vozila, ili se može oslanjati na ispitivanja vozila u uporabi u skladu s odobrenjem tijela za homologaciju.

2.4.3.   Negrijani spremnik reagensa i sustav za doziranje reagensa

2.4.3.1.   Sustav za upozoravanje vozača opisan u odjeljku 4. mora se aktivirati ako se reagens ne dozira pri temperaturi okoline ≤ 266 K (– 7 °C).

2.4.3.2.   Sustav visoke razine prinude opisan u odjeljku 5.4. se aktivira ako se reagens ne dozira pri temperaturi okoline ≤ 266 K (– 7 °C) u razdoblju od najviše 70 minuta nakon pokretanja vozila.

2.5.   Svaki pojedini spremnik reagensa ugrađen na vozilu ima ugrađeno sredstvo za uzimanje bilo kakve tekućine iz spremnika, a da nisu potrebne informacije koje nisu pohranjene u vozilu. Mjesto uzimanja uzorka mora biti lako dostupno bez uporabe posebnoga alate ili naprave. Ključevi ili sustavi koji se obično nalaze u vozilu za zaključavanje spremnika ne smatraju se posebnim alatima ili napravama u smislu ovog odjeljka.

3.   ZAHTJEVI ZA ODRŽAVANJE

3.1.   Proizvođač šalje, ili se brine da budu poslane, pisane upute o sustavu za kontrolu emisija i njegovom ispravnom djelovanju svim vlasnicima novih vozila ili novih motora homologiranih u skladu s ovom Uredbom.

U tim se uputama navodi da će sustav za upozoravanje vozača obavijestiti vozača o problemu ako sustav za kontrolu emisija ne djeluje ispravno i da će aktiviranje sustava prinude vozača ako se to upozorenje zanemaruje imati za posljedicu da vozilo neće moći učinkovito obaviti svoju misiju.

3.2.   U uputama se navode zahtjevi za pravilnu uporabu i održavanje vozila kako bi se održale značajke njihovih emisija, uključujući, prema potrebi, pravilnu uporabu potrošnih reagensa.

3.3.   Upute su napisane jasnim jezikom koji nije tehnički i na službenom jeziku ili jezicima države članice u kojoj je prodano ili registrirano novo vozilo ili motor.

3.4.   U uputama se navodi mora li vozač dopunjavati dodatne reagense između uobičajenih intervala održavanja. U uputama se navodi i zahtijevana kvaliteta reagensa. One navode na koji način vozač mora dopuniti spremnik reagensa. Informacije navode i vjerojatnu potrošnju reagensa za tip vozila i kako će se često vjerojatno on trebati dopunjavati.

3.5.   U uputama se navodi da su uporaba i dopunjavanje zahtijevanog reagensa koji zadovoljava specifikacije bitni da vozilo ispuni zahtjeve za izdavanje potvrde o sukladnosti za taj tip vozila.

3.6.   U uputama se navodi da uporaba vozila koje ne troši reagens koji je potreban za smanjenje emisija može biti smatrana kao kažnjivo djelo.

3.7.   U uputama se objašnjava kako sustav za upozoravanje vozača i sustav za prinudu vozača radi. Osim toga se objašnjavaju posljedice, u smislu radnih značajki vozila i bilježenja grešaka, zanemarivanja upozorenja sustava za upozoravanje i dopunjavanja reagensa ili otklanjanja problema.

4.   SUSTAV ZA UPOZORAVANJE VOZAČA

4.1.   Vozilo je opremljeno sustavom za upozoravanje vozača vizualnim upozorenjem koje vozaču signalizira kada su otkrivene niska razina reagensa, neodgovarajuća kakvoća reagensa, premala potrošnja reagensa ili neispravnost koja može nastati zbog neovlaštenog zahvata te dovesti do aktiviranja sustava za prinudu vozača ako se pravovremeno ne otkloni. Upozorni sustav je jednako tako aktivan kada se aktivira sustav za prinudu vozača opisan u odjeljku 5.

4.2.   Zaslon sustava ugrađene dijagnostike (OBD) vozila opisan u Prilogu 9. B UN/ECE Pravilniku br. 49 i Prilogu X. ovoj Uredbi ne upotrebljava se za davanje vizualnih upozorenja opisanih u odjeljku 4.1. Upozorenje ne smije biti jednako upozorenju koje se upotrebljava za potrebe OBD-a (tj. indikator neispravnosti, MI) ili drugom signalu koji se odnosi na održavanje motora. Ne smiju se moći isključiti upozorni sustav ili vizualna upozorenja s alatom za pregled ako uzrok za aktiviranje upozorenja nije otklonjen.

4.3.   Vizualno upozorenje može prikazati kratke poruke, uključujući poruke koje jasno pokazuju:

(a)	preostalu udaljenost ili vrijeme do aktiviranja niske ili visoke razine prinude;

(b)	razinu smanjenja zakretnog momenta;

(c)	uvjete pod kojima se onesposobljenost vozila može otkloniti.

Sustav koji se upotrebljava za prikazivanje poruka iz ove točke može biti isti kao i onaj koji se upotrebljava za OBD ili za druge potrebe održavanja.

4.4.   Po izboru proizvođača, sustav obuhvaća zvučnu komponentu za upozorenje vozača. Dopušteno je da vozač isključi zvučna upozorenja.

4.5.   Sustav za upozoravanje vozača se aktivira kako je određeno u odjeljcima 6.2., 7.2., 8.4. i 9.3.

4.6.   Sustav za upozoravanje vozača se deaktivira kada prestanu postojati uvjeti za njegovo aktiviranje. Sustav za upozoravanje vozača ne smije se automatski deaktivirati ako razlozi za njegovo aktiviranje nisu otklonjeni.

4.7.   Upozorni sustav može se privremeno isključiti drugim upozornim signalima koji daju važne poruke koji se odnose na sigurnost.

4.8.   Funkcija koja omogućava da vozač zatamni vizualna upozorenja sustava za upozoravanje može biti ugrađena u vozila koja upotrebljavaju spasilačke službe ili na vozila kategorija određenih u članku 2. stavku 3. točki (b) Direktive 2007/46/EZ.

4.9.   Podrobnosti o postupcima aktiviranja i deaktiviranja sustava za upozoravanje vozača određene su dodatku 2.

4.10.   Kao dio zahtijeva za homologaciju u smislu ove Uredbe, proizvođač djelovanje sustava za upozoravanje vozača dokazuje kako je određeno u dodatku 1.

5.   SUSTAV ZA PRINUDU VOZAČA

5.1.   Vozilo ima ugrađen dvostupanjski sustav za prinudu vozača koji počinje niskom razinom prinude (ograničenje učinkovitosti) i nastavlja višom razinom prinude (učinkovito onesposobljavanje djelovanja vozila).

5.2.   Zahtjev za sustav za prinudu vozača ne primjenjuje se za motore ili vozila koja upotrebljavaju spasilačke službe ili za motore ili vozila određene u članku 2. stavku 3. točki (b) Direktive 2007/46/EZ. Trajno deaktiviranje sustava za prinudu vozača smije obaviti samo proizvođač motora ili vozila.

5.3.   Sustav s niskom razinom prinude

Sustav s niskom razinom prinude smanjuje najveći raspoloživi zakretni moment motora za 25 % u cijelom području brzina vrtnje motora između brzina vrtnje završnog zakretnog momenta i prekidne točke regulatora brzine kako je opisano u dodatku 3.

Sustav s niskom razinom prinude aktivira sekada se vozilo prvi put zaustavi nakon što se dogode uvjeti određeni u odjeljcima 6.3., 7.3., 8.5. i 9.4.

5.4.   Sustav s visokom razinom prinude

Proizvođač motora ili vozila mora ugrađuje najmanje jedan od sustava s visokom razinom prinude opisanih u odjeljcima 5.4.1., 5.4.2. i 5.4.3. i sustav za „onesposobljavanje vozila na vremensko ograničenje” opisano u odjeljku 5.4.4.

5.4.1.   Sustav za „onesposobljavanje nakon ponovnog pokretanja” ograničava brzinu vozila na 20 km/h („način spore vožnje”) nakon što se isključi motor na zahtjev vozača („key-off”).

5.4.2.   Sustav za „onesposobljavanje nakon punjenja goriva” ograničava brzinu vozila na 20 km/h („način spore vožnje”) nakon što se razina goriva u spremniku za gorivo poveća za izmjerenu količinu koja nije veća od 10 % kapaciteta spremnika za gorivo te koju je odobrilo tijelo za homologaciju na temelju tehničkih mogućnosti mjerila razine goriva i proizvođačeve izjave.

5.4.3.   Sustav za „onesposobljavanje nakon parkiranja” ograničava brzinu vozila na 20 km/h („način spore vožnje”) nakon što vozilo miruje više od jednog sata.

5.4.4.   Sustav za „onesposobljavanje na vremensko ograničenje” ograničava brzinu vozila na 20 km/h („način spore vožnje”) prvi put kada vozilo miruje nakon 8 sati rada motora ako sustav opisan u odjeljcima 5.4.1., 5.4.2. i 5.4.3. prethodno nije bio aktiviran.

5.5.   Sustav za prinudu vozača aktivira se u skladu s odjeljcima 6.3., 7.3., 8.5. i 9.4.

5.5.1.   Nakon što sustav za prinudu vozača ustanovi da se mora aktivirati sustav s visokom razinom prinude, sustav za nisku razinu prinude ostaje aktiviran dok se brzina vozila ne smanji na 20 km/h („način spore vožnje”).

5.6.   Sustav za prinudu vozača isključuje se nakon nestanka uvjeta za njegovo uključivanje. Sustav za prinudu vozača ne smije se automatski isključiti sve dok razlozi za njegovo uključivanje nisu otklonjeni.

5.7.   Podrobnosti o postupcima aktiviranja i deaktiviranja sustava za prinudu vozača opisane su u dodatku 2.

5.8.   Kao dio zahtjeva za homologaciju u skladu s ovom Uredbom, proizvođač dokazuje način rada sustava za upozoravanje vozača kako je određeno u dodatku 1.

6.   RAZPOLOŽIVOST REAGENSA

6.1.   Indikator reagensa

Vozilo ima posebni indikator na ploči s instrumentima koji vozača jasno obavješćuje o razini reagensa u spremniku za pohranjivanje reagensa. Najmanja prihvatljiva radna značajka indikatora razine reagensa je da stalno prikazuje razine reagensa dok je sustav za upozoravanje vozača iz odjeljka 4. aktiviran da upozoravanja na poteškoće s raspoloživosti reagensa. Indikator količine reagensa može imati analogni ili digitalni zaslon i pokazivati razinu reagensa kao udjel punog kapaciteta spremnika, količinu preostalog reagensa ili ocjenu preostale udaljenosti koja se može prevesti.

Indikator količine reagensa je postavljen u blizini indikatora razine reagensa.

6.2.   Aktiviranje sustava za upozoravanje vozača

6.2.1.   Sustav za upozoravanje vozača iz odjeljka 4. aktivira se kada se razina reagensa spusti ispod 10 % kapaciteta spremnika s reagensom ili višeg postotka po izboru proizvođača.

6.2.2.   Dano upozorenje je dovoljno jasno da vozač razumije da je razina reagensa niska. Kada upozorni sustav uključuje sustav za prikazivanje poruka, vizualno upozorenje prikazuje poruku koja označuje nisku razinu reagensa (npr. „niska razina uree”, „niska razina AdBlue” ili „reagens nizak”).

6.2.3.   Za sustav za upozoravanje vozača nije potrebno da u početku djeluje stalno, ali se jakost aktiviranja pojačava tako da signal postane stalan kada se razina reagensa približi vrlo niskom udjelu kapaciteta spremnika reagensa i približi točki kada se aktivira sustav za prinudu vozača. To upozoravanje završava obavješćivanjem vozača pri razini koja je prepuštena izboru proizvođača, ali je značajno bolje označena nego u točki u kojoj se aktivira sustav za prinudu vozača iz odjeljka 6.3.

6.2.4.   Stalni upozorni signal ne može se lako isključiti ili zanemariti. Kada upozorni sustav sadrži sustav za prikazivanje poruka, prikazuje se jasna poruka (na primjer: „dopunite ureu”, „dopunite AdBlue” ili „dopunite reagens”). Stalno se upozoravanje može privremeno prekinuti radi drugih upozornih signala koji daju važne poruke u pogledu sigurnosti.

6.2.5.   Sustav za upozoravanje vozača ne može se isključiti dok se reagens ne dopuni do razine pri kojoj nije potrebno njegovo aktiviranje.

6.3.   Aktiviranje sustava za prinudu vozača

6.3.1.   Sustav s niskom razinom prinude iz odjeljka 5.3. aktivira se ako se razina reagensa u spremniku spusti ispod 2,5 % njegovog uobičajenog kapaciteta ili višeg postotka po izboru proizvođača.

6.3.2.   Sustav s visokom razinom prinude iz odjeljka 5.4. aktivira se ako je spremnik s reagensom prazan (tj. kada sustav za doziranje reagensa ne može više povući reagens iz spremnika) ili kada se razina reagensa spusti ispod 2,5 % njegovog uobičajenog kapaciteta, po nahođenju proizvođača.

6.3.3.   Sustav za nisku ili visoku razinu prinude vozača ne može se deaktivirati dok reagens nije dopunjen do razine pri kojoj nije potrebno njegovo aktiviranje.

7.   NADZOR KVALITETE REAGENSA

7.1.   Vozilo ima sredstvo za prepoznavanje prisutnosti neodgovarajućeg reagensa u vozilu.

7.1.1.   Proizvođač određuje najmanju prihvatljivu koncentraciju reagensa CDmin, pri kojoj emisije iz ispušne cijevi ne prelaze granične vrijednosti iz Priloga I. Uredbi (EZ) br. 595/2009.

7.1.1.1.   U prijelaznom razdoblju iz članka 4. stavka 7. i na zahtjev proizvođača za potrebu odjeljka 7.1.1. pozivanje na ograničenje emisija NOx određeno u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 595/2009 treba se zamijeniti s vrijednosti 900 mg/kWh.

7.1.1.2.   Točna vrijednost CDmin dokazuje se tijekom homologacije po postupku iz dodatka 6. i bilježi u proširenoj homologacijskoj dokumentaciji određenoj u članku 3. i odjeljku 8. Priloga I.

7.1.2.   Svaka koncentracija reagensa koja je niža od CDmin se otkriva i smatra, za potrebe odjeljka 7.1., kao neodgovarajući reagens.

7.1.3.   Poseban brojač („brojač kvalitete reagensa”) pridružuje se kvaliteti reagensa. Brojač kvalitete reagensa bilježi broj sati rada motora s neodgovarajućim reagensom.

7.1.4.   Podrobnosti o kriterijima i mehanizmima za aktiviranje i deaktiviranje brojača kvalitete reagensa opisani su u dodatku 2.

7.1.5.   Podaci brojača kvalitete reagensa na raspolaganju su na normiran način u skladu s odredbama iz dodatka 5.

7.2.   Aktiviranje sustava za upozoravanje vozača

Kada sustav za nadzor otkrije ili, prema potrebi, potvrdi da je kvaliteta reagensa neodgovarajuća, aktivira se sustav za upozoravanje vozača opisan u odjeljku 4. Kada upozorni sustav uključuje sustav za prikazivanje poruka, on prikazuje poruku s navođenjem uzroka za upozorenje (na primjer: „otkrivena neispravna urea”, „otkriven neispravan AdBlue” ili „otkriven neispravan reagens”).

7.3.   Aktiviranje sustava za prinudu vozača

7.3.1.   Sustav za nisku razinu prinude opisan u odjeljku 5.3. aktivira se ako se kvaliteta reagensa ne popravi unutar 10 sati rada motora nakon aktiviranja sustava za upozoravanje vozača iz odjeljka 7.2.

7.3.2.   Sustav s visokom razinom prinude iz odjeljka 5.4. aktivira se ako se kvaliteta reagensa ne popravi unutar 10 sati rada motora nakon aktiviranja sustava za upozoravanje vozača iz odjeljka 7.2.

7.3.3.   Broj sati prije aktiviranja sustav za prinudu vozača smanjuje se u slučaju ponovljenog pojavljivanja neispravnosti, u skladu s mehanizmom iz dodatka 2.

8.   NADZOR POTROŠNJE REAGENSA

8.1.   Vozilo ima sredstva za određivanje potrošnje reagensa i koja omogućuju pristup podacima o potrošnji izvan vozila.

8.2.   Brojači potrošnje reagensa i doziranja reagensa

8.2.1.   Poseban brojač koristi se za potrošnju reagensa („brojač potrošnje reagensa”) i poseban brojač za doziranje („brojač doziranja reagensa”). Ti brojači broje sate rada motora s neodgovarajućom potrošnjom reagensa i odgovarajućim prekidom doziranja reagensa.

8.2.2.   Kriteriji i mehanizmi aktiviranja i deaktiviranja brojača potrošnje i doziranja reagensa detaljno su opisani u dodatku 2. ovom Prilogu.

8.2.3.   Podaci brojača o potrošnji i doziranju reagensa raspoloživi su na normirani način u skladu s odredbama dodatka 5. ovom Prilogu.

8.3.   Uvjeti nadzora

8.3.1.   Najdulje razdoblje za otkrivanje nedovoljne potrošnje reagensa je razdoblje od 48 sati ili takvo koje odgovara potrošnji reagensa od najmanje 15 litara, ovisno o tome koje je dulje.

8.3.2.   Da bi se nadzirala potrošnja reagensa, nadzire se najmanje jedan od sljedećih parametara na vozilu ili motoru:

(a)	razina reagensa u spremniku reagensa u vozilu;

(b)	protok reagensa ili količina ubrizganog reagensa na mjestu koje je, koliko je tehnički moguće, blizu točke ubrizgavanja u sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova.

8.4.   Aktiviranje sustava za upozoravanje vozača

8.4.1.   Sustav za upozoravanje vozača opisanog u odjeljku 4. aktivira se ako se otkrije odstupanje za više od 20 % između prosječne potrošnje reagensa i zahtijevane prosječne potrošnje reagensa sustava motora u razdoblju koje odredi proizvođač, koje ne smije biti dulje od najduljeg razdoblja iz odjeljka 8.3.1. Kada upozorni sustav uključuje sustav za prikazivanje poruka, on prikazuje poruku s navođenjem razloga za upozorenje (na primjer: „neispravno doziranje uree”, „neispravno doziranje AdBlue” ili „neispravno doziranje reagensa”).

8.4.1.1.   Do kraja prijelaznog razdoblja iz članka 4. stavka 7. sustav za upozoravanje vozača iz odjeljka 4. aktivira se ako je odstupanje veće od 50 % između prosječne potrošnje reagensa i zahtijevane prosječne potrošnje reagensa sustava motora u razdoblju koje odredi proizvođač i koje ne smije biti dulje od najduljeg razdoblja iz odjeljka 8.3.1.

8.4.2.   Sustav za upozoravanje vozača iz odjeljka 4. aktivira se u slučaju prekida doziranja reagensa. Kada upozorni sustav uključuje sustav za prikazivanje poruka, on prikazuje odgovarajuću poruku. Aktiviranje nije potrebno kada prekid zahtijeva ECU motora jer su radni uvjeti vozila takvi da radne značajke emisija vozila ne zahtijevaju doziranje reagensa.

8.5.   Aktiviranje sustava za prinudu vozača

8.5.1.   Sustav za nisku razinu prinude opisan u odjeljku 5.3. aktivira se kada se greška u potrošnji reagensa ili prekid doziranja reagensa ne otkloni unutar 10 radnih sati motora nakon aktiviranja sustava za upozoravanje vozača određenog u odjeljcima 8.4.1. i 8.4.2.

8.5.2.   Sustav s visokom razinom prinude opisan u odjeljku 5.3. aktivira se kada se greška u potrošnji reagensa ili prekid doziranja reagensa ne otkloni unutar 20 radnih sati motora nakon aktiviranja sustava za upozoravanje vozača određenog u odjeljcima 8.4.1. i 8.4.2.

8.5.3.   Broj sati prije aktiviranja sustav za prinudu vozača smanjuje se u slučaju ponovljenog pojavljivanja neispravnosti u skladu s mehanizmom iz dodatka 2.

9.   NADZOR GREŠAKA KOJE SE MOGU PRIPISATI NEOVLAŠTENOM ZAHVATU

9.1.   Osim razine reagensa u spremniku reagensa, kvalitete reagensa i potrošnje reagensa, sustavom za sprečavanje nedopuštenog zahvata nadziru se sljedeće greške jer one mogu biti posljedica nedopuštenog zahvata:

(a)	ometanje EGR ventila;

(b)	greške sustava za sprečavanje nedopuštenog zahvata kako je opisano u odjeljku 9.2.1.

9.2.   Zahtjevi za nadzor

9.2.1.   Sustav za nadzor sprečavanja nedopuštenog zahvata nadzire se s obzirom na električne greške i uklanjanje ili deaktiviranje osjetnika, što sprečava dijagnosticiranje drugih grešaka navedenih u odjeljcima od 6. do 8. (nadzor sastavnih dijelova).

Osjetnici koji utječu na dijagnostičku mogućnost su, na primjer, osjetnici za izravno mjerenje koncentracije NOx, osjetnici za mjerenje kvalitete uree, osjetnici okoline i osjetnici koji se upotrebljavaju za nadzor doziranja reagensa, razine reagensa ili potrošnje reagensa.

9.2.2.   Brojač EGR ventila

9.2.2.1.   Posebni brojač se pridružuje ometanom EGR ventilu. Brojač EGR ventila broji radne sate motora kada je potvrđena aktivnost DTC-a povezana s ometanim EGR ventilom.

9.2.2.2.   Podrobnosti o kriterijima i mehanizmima aktiviranja i deaktiviranja brojača EGR ventila opisane su u dodatku 2. ovom Prilogu.

9.2.2.3   Podaci brojača EGR ventila na raspolaganju su na normiran način u skladu s odredbama dodatka 5.

9.2.3.   Brojači sustava nadzora

9.2.3.1.   Posebni brojač pridružuje se za svaki nadzor grešaka obuhvaćenih točkom 9.1.(b). Brojači sustava nadzora broje sate rada motora kada je potvrđena aktivnost DTC-a koja je povezana s neispravnosti sustava nadzora. Dopušteno je da se jednim brojačem obuhvati više grešaka.

9.2.3.2.   Podrobnosti o kriterijima i mehanizmima aktiviranja i deaktiviranja sustava brojač EGR ventila opisane su u dodatku 2. ovom Prilogu.

9.2.3.3   Podaci brojača EGR ventila na raspolaganju su na normiran način u skladu s odredbama dodatka 5.

9.3.   Sustav za upozoravanje vozača

Sustav za upozoravanje vozača opisan u odjeljku 4. aktivira se u slučaju kada se pojavi neka od grešaka iz odjeljka 9.1. i pokazuje da je što prije potreban popravak. Kada upozorni sustav uključuje sustav za prikazivanje poruka, on mora prikazati poruku s navođenjem uzroka za upozorenje (na primjer: „odspojen ventil za doziranje reagensa” ili „kritični kvar u vezi s emisijama”).

9.4.   Aktiviranje sustava za prinudu vozača

9.4.1.   Sustav za nisku razinu prinude opisan u odjeljku 5.3. aktivira se kada se greška iz odjeljka 9.1. ne otkloni tijekom 36 radnih sati motora nakon aktiviranja sustava za upozoravanje vozača iz odjeljka 9.3.

9.4.2.   Sustav s visokom razinom prinude opisan u odjeljku 5.4. aktivira se kada se greška iz odjeljka 9.1. ne otkloni tijekom 100 radnih sati motora nakon aktiviranja sustava za upozoravanje vozača iz odjeljka 9.3.

9.4.3.   Broj sati prije aktiviranja sustav za prinudu vozača smanjuje se u slučaju ponovljenog pojavljivanja neispravnosti u skladu s mehanizmom iz dodatka 2.

PRILOG XIV.

MJERENJE NETO SNAGE MOTORA

1.   UVOD

1.1.   Ovaj Prilog određuje zahtjeve za mjerenje neto snage motora.

2.   OPĆENITO

2.1.   Opće specifikacije za provođenje ispitivanja i tumačenje rezultata utvrđene su u odjeljku 5. UN/ECE Pravilnika br. 85 uz iznimke određene u ovom Prilogu.

2.1.1.   Mjerenje neto snage motora u skladu s ovim Prilogom provodi se na svim članovima porodice motora.

2.2.   Ispitno gorivo

2.2.1.   Za motore s vanjskim izvorom paljenja koji kao gorivo upotrebljavaju benzin ili E85, odjeljak 5.2.3.1. UN/ECE Pravilnika br. 85 tumači se na sljedeći način:

Upotrijebljeno gorivo jedno je od goriva dostupnih na tržištu. U spornom slučaju gorivo je odgovarajuće referentno gorivo iz Priloga IX. Uredbi (EU) br. 582/2011. Umjesto navedenih referentnih goriva mogu se upotrijebiti referentna goriva koja je za motore s pogonom na benzin odredilo Europsko koordinacijsko Vijeće za razvoj ispitnih radnih značajki za maziva i motorna goriva (dalje u tekstu: CEC, Coordinatig European Council) u CEC dokumentima RF-01-A-84 i RF-01-A-85.

2.2.2.   Za motore s vanjskim izvorom paljenja koji kao gorivo upotrebljavaju UNP:

2.2.2.1.

u slučaju motora s automatskim prilagođivanjem vrsti goriva, odjeljak 5.2.3.2.1. Pravilnika UN/ECE br. 85 tumači se na sljedeći način: Upotrijebljeno gorivo jedno je od goriva dostupnih na tržištu. U spornom slučaju gorivo je odgovarajuće referentno gorivo iz Priloga IX. Uredbi (EU) br. 582/2011. Umjesto navedenih referentnih goriva mogu se upotrijebiti referentna goriva iz Priloga 8. ovoj Uredbi.

2.2.2.2.

U slučaju motora s automatskim prilagođivanjem vrsti goriva, odjeljak 5.2.3.2.2. Pravilnika UN/ECE br. 85 tumači se na sljedeći način: Upotrijebljeno je gorivo referentno gorivo iz Priloga IX. Uredbi (EU) br. 582/2011 ili se mogu upotrijebiti referentna goriva iz Priloga 8 ovoj Uredbi s najnižim sadržajem C3, ili

2.2.3.   Za motore s vanjskim izvorom paljenja koji kao gorivo upotrebljavaju prirodni plin:

2.2.3.1.

U slučaju motora s automatskim prilagođivanjem vrsti goriva, odjeljak 5.2.3.3.1. Pravilnika UN/ECE br. 85 tumači se na sljedeći način: Upotrijebljeno gorivo jedno je od goriva dostupnih na tržištu. U spornom slučaju gorivo je odgovarajuće referentno gorivo iz Priloga IX. Uredbi (EU) br. 582/2011. Umjesto navedenih referentnih goriva mogu se upotrijebiti referentna goriva iz Priloga 8. ovoj Uredbi.

2.2.3.2.

U slučaju motora s automatskim prilagođivanjem vrsti goriva, odjeljak 5.2.3.3.2. Pravilnika UN/ECE br. 85 tumači se na sljedeći način: Upotrijebljeno gorivo jedno je od goriva dostupnih na tržištu s Wobbeovim indeksom od najmanje 52,6 MJm-3 (20 °C, 101,3 kPa). U spornom je slučaju gorivo referentno gorivo GR iz Priloga IX. Uredbi (EU) br. 582/2011.

2.2.3.3.

U slučaju motora označenih za posebno područje goriva, odjeljak 5.2.3.3.3. Pravilnika UN/ECE br. 85 tumači se na sljedeći način: Upotrijebljeno gorivo jedno je od goriva dostupnih na tržištu s Wobbeovim indeksom od najmanje 52,6 MJm-3 (20 °C, 101,3 kPa) ako je motor označen za H-raspon plinova ili od najmanje 47,2 MJm-3 (20 °C, 101,3 kPa) ako je motor označen za L-raspon plinova. U spornom je slučaju gorivo referentno gorivo GR iz Priloga IX. Uredbi (EU) br. 582/2011 ako je motor označen za H-raspon plinova, ili referentno gorivo G23 ako je motor označen za L-raspon plinova, tj. gorivo s najvišim Wobbeovim indeksom za odgovarajuće područje, ili

2.2.4.   Za motore s kompresijskim paljenjem odjeljak 5.2.3.4. Pravilnika UN/ECE br. 85 tumači se na sljedeći način:

Upotrijebljeno gorivo jedno je od goriva dostupnih na tržištu. U bilo kojem spornom slučaju gorivo je odgovarajuće referentno gorivo iz Priloga IX. Uredbi (EU) br. 582/2011. Umjesto navedenih referentnih goriva može se upotrijebiti referentno gorivo koje je za motore s kompresijskim paljenjem odredio CEC u CEC dokumentu RF-03-A-84.

2.3.   Oprema koju pogoni motor

Odredbe o opremi koju pogoni motor različiti su u Pravilniku UN/ECE br. 85 (ispitivanje snage) i u Pravilniku UN/ECE br. 49 (ispitivanje emisija).

2.3.1.   Za mjerenje neto snage motora primjenjuju se odredbe o uvjetima ispitivanja i dodatnoj opremi koje su određene u Prilogu 5. Pravilniku UN/ECE br. 85.

2.3.2.   Za potrebe ispitivanja emisija u skladu s postupcima iz Priloga III. ovoj Uredbi primjenjuju se odredbe o snazi motora iz odjeljka 6. Priloga 4. B i dodatka 7. UN/ECE Pravilniku br. 49.

PRILOG XV.

IZMJENE UREDBE (EZ) Br. 595/2009

Prilog I. Uredbi (EZ) br. 595/2009 zamjenjuje se kako slijedi:

---

(1)  Dopuštena granica za NO2 u graničnoj vrijednosti za NOx moći ce se odrediti u kasnijoj fazi.

(2)  Novi postupak ispitivanja treba se uvesti prije 31. prosinca 2012.

(3)  Novi postupak mjerenja čestica treba se uvesti prije 31. prosinca 2012.”

PRILOG XVI.

IZMJENE DIREKTIVE 2007/46/EZ

Direktiva 2007/46/EZ ovime se mijenja kako slijedi:

(1)

Prilog I. mijenja se kako slijedi: (a) dodaje se sljedeća točka 3.2.1.11.: „3.2.1.11. (samo za Euro VI.) Proizvođačeve oznake opisne dokumentacije koja se zahtijeva člancima 5., 7. i 9. Uredbe (EZ) br. 582/2011 i koja tijelu za homologaciju omogućava ocjenu strategija kontrole emisije i OBD sustava motora za osiguravanje pravilnog djelovanja mjera za kontrolu NOx”; (b) točka 3.2.2.2. zamjenjuje se sljedećim: „3.2.2.2. Teška vozila na dizelsko gorivo/benzin/UNP/PP-H/PP-L/PP-HL/Etanol (E85) (1) (6)”; (c) dodaje se točka 3.2.2.2.1. koja glasi: „3.2.2.2.1. (samo za Euro VI.) Goriva koja može upotrebljavati motor prema izjavi proizvođača u skladu s odjeljkom 1.1.2. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 582/2011 (ako se primjenjuje)”; (d) dodaje se točka 3.2.8.3.3. koja glasi: „3.2.8.3.3. (samo za Euro VI.) Stvarni podtlak u usisnom sustavu pri nazivnoj brzini vrtnje motora i 100 % opterećenju vozila: kPa”; (e) dodaje se točka 3.2.9.2.1. koja glasi: „3.2.9.2.1. (samo za Euro VI.) Opis i/ili nacrt elemenata ispušnog sustava koji nisu dio sustava motora”; (f) dodaje se točka 3.2.9.2.1. koja glasi: „3.2.9.3.1. (samo za Euro VI.) Stvarni protutlak ispušnog sustava pri nazivnoj brzini vrtnje motora i 100 % opterećenju vozila (samo za motore s kompresijskim paljenjem): … kPa”; (g) dodaje se točka 3.2.9.7.1. koja glasi: „3.2.9.7.1. Prihvatljivi obujam ispušnog sustava: … dm3”; (h) dodaje se točka 3.2.12.1.1. koja glasi: „3.2.12.1.1. (samo za Euro VI.) Uređaj za povrat plinova iz kućišta koljenastog vratila: Da/Ne (2) Ako da, opis i nacrti: Ako ne, potrebna je sukladnost s Prilogom V. Uredbi (EZ) br. 582/2011”; (i) u točki 3.2.12.2.6.8.1. dodaju se sljedeće riječi: „(ne primjenjuje se za Euro VI.)”; (j) dodaje se točka 3.2.12.2.6.8.1.1. koja glasi: „3.2.12.2.6.8.1.1. (samo za Euro VI.) Broj WHTC ispitnih ciklusa bez regeneracije (n):”; (k) u točki 3.2.12.2.6.8.2. dodaju se sljedeće riječi: „(ne primjenjuje se za Euro VI.)”; (l) dodaje se točka 3.2.12.2.6.8.2.1. koja glasi: „3.2.12.2.6.8.2.1. (samo za Euro VI.) Broj WHTC ispitnih ciklusa s regeneracijom (nR):”; (m) dodaju se točke 3.2.12.2.6.9. i 3.2.12.2.6.9.1. koje glase: „3.2.12.2.6.9. drugi sustavi: da/ne (1) 3.2.12.2.6.9.1. Opis i način rada”; (n) dodaju se točke od 3.2.12.2.7.0.1. do 3.2.12.2.7.0.8. koje glase: „3.2.12.2.7.0.1. (samo za Euro VI.) Broj porodica OBD motora u porodici motora 3.2.12.2.7.0.2. Popis porodica OBD motora (prema potrebi) 3.2.12.2.7.0.3. Broj porodice OBD motora kojoj pripada osnovni motor/član porodice motora: 3.2.12.2.7.0.4. Dokumentacija o OBD-u na koju upućuje proizvođač a koja se zahtijeva u točki 4. (c) članka 5. i točki 4. članka 9. Uredbe (EU) br. 582/2011 i propisana je u Prilogu X. te Uredbe za potrebe homologacije OBD sustava 3.2.12.2.7.0.5. Prema potrebi, proizvođačevo upućivanje na dokumentaciju za ugradnju sustava motora opremljenog OBD-om u vozilu 3.2.12.2.7.0.6. Prema potrebi, proizvođačevo upućivanje na opisnu dokumentaciju koja se odnosi za ugradnju na vozilo OBD sustava homologiranog motora 3.2.12.2.7.0.7. Pisani opis i/ili nacrt indikatora neispravnosti (MI) (6) 3.2.12.2.7.0.8. Pisani opis i/ili nacrt vanjskog komunikacijskog sučelja OBD-a (6)”; (o) dodaju se točke 3.2.12.2.7.6.5., 3.2.12.2.7.7. i 3.2.12.2.7.7.1. koje glase: „3.2.12.2.7.6.5. (samo za Euro VI.) Norma komunikacijskog protokola OBD (4) 3.2.12.2.7.7. (samo za Euro VI.) Informacije povezane s OBD-om na koje upućuje proizvođač a koje se zahtijevaju u točki 4. (d) članka 5. i točki 4. članka 9. Uredbe (EU) br. 582/2011 za potrebe sukladnosti s odredbama o pristupu informacijama o OBD-u vozila i popravku i održavanju, ili 3.2.12.2.7.7.1. Umjesto proizvođačeva upućivanja predviđenog u odjeljku 3.2.12.2.7.7., upućivanje u dokumentu koji je priložen opisnom dokumentu koji se navodi u dodatku 4. Priloga I. Uredbi (EU) br. 582/2011, koji sadrži sljedeću tablicu popunjenu u skladu s ovim primjerom:   Sastavni dio – Kodna oznaka greške – Strategija nadzora – Kriteriji za otkrivanje grešaka – Kriteriji za aktiviranje MI-a – Sekundarni parametri – Pretkondicioniranje – Ispitivanje za dokazivanje   Katalizator – P0420 – Signali lambda sonda 1 i 2 – Razlika između signala lambda sondi 1 i 2 – Treći ciklus – Brzina vrtnje motora, opterećenje motora, omjer zrak/gorivo, temperatura katalizatora – Dva ciklusa tipa 1 – Tip 1”; (p) dodaju se točke od 3.2.12.2.8.1. do 3.2.12.2.7.8.8.3. koje glase: „3.2.12.2.8.1. (samo za Euro VI.) Sustavi koji omogućavaju pravilno djelovanje mjera za kontrolu emisija NOx 3.2.12.2.8.2. (samo za Euro VI.) Motor s trajnim deaktiviranjem prinude vozača koje upotrebljavaju spasilačke službe ili se upotrebljava na vozilima iz stavka 3. točke (b) članka 2. ove Direktive: da/ne 3.2.12.2.8.3. (samo za Euro VI.) Broj porodica OBD motora u porodici motora uzetoj u obzir kod utvrđivanja ispravnosti djelovanja mjera za kontrolu NOx 3.2.12.2.8.4. (samo za Euro VI.) Popis porodica OBD motora (prema potrebi) 3.2.12.2.8.5. (samo za Euro VI.) Broj porodice OBD motora kojoj pripada osnovni motor/član porodice motora 3.2.12.2.8.6. (samo za Euro VI.) Najniža koncentracija aktivne komponente prisutne u reagensu koja ne aktivira upozorni sustav (CDmin): (% obujamski) 3.2.12.2.8.7. (samo za Euro VI.) Prema potrebi, proizvođačevo upućivanje na dokumentaciju za ugradnju u vozilo sustava za osiguravanje ispravnog djelovanja mjera za kontrolu NOx 3.2.12.2.8.8. Sastavni dijelovi sustava u vozilu koji osiguravaju ispravnost djelovanja mjera za kontrolu NOx 3.2.12.2.8.8.1. Aktiviranje načina spore vožnje: ‚onesposobljen nakon ponovnog pokretanja’/‚onesposobljen nakon punjenja goriva’/‚onesposobljen nakon parkiranja’ (7) 3.2.12.2.8.8.2. Prema potrebi, proizvođačevo upućivanje na opisnu dokumentaciju koja se odnosi za ugradnju na vozilo sustava za osiguravanje ispravnog djelovanja mjera za kontrolu NOx homologiranog motora 3.2.12.2.8.8.3. Pisani opis i/ili nacrt upozornog signala (6)’; (q) dodaju se točke 3.2.17.8.1.0.1. i 3.2.17.8.1.0.1. koje glase: „3.2.17.8.1.0.1. (samo za Euro VI.) Automatsko prilagođivanje? Da/Ne (1) 3.2.17.8.1.0.2 Umjeravanje za posebni sastav plina PP-H/PP-L/PP-HL (1) Pretvaranje za posebni sastav plina PP-H/PP-L/PP-HL (1)”; (r) dodaju se točke od 3.5.4. do 3.5.5.2. koje glase: „3.5.4. Emisije CO2 za teške motore (samo za Euro VI.) 3.5.4.1. Ispitivanje WHSC masenih emisija CO2: … g/kWh 3.5.4.2. Ispitivanje WHTC masenih emisija CO2: … g/kWh 3.5.5. Potrošnje goriva za teške motore (samo za Euro VI.) 3.5.5.1. Ispitivanje WHSC potrošnje goriva: … g/kWh 3.5.5.2. Ispitivanje WHTC potrošnje goriva: … g/kWh”

(2)

Prilog III. dio I. odjeljak A mijenja se kako slijedi: (a) dodaje se točka 3.2.1.11. koja glasi: „3.2.1.11 (samo za Euro VI.) Proizvođačevo upućivanje na opisnu dokumentaciju koja se zahtijeva u člancima 5., 7. i 9. Uredbe (EU) br. 582/2011, što tijelu za homologaciju omogućava da ocijeni strategije kontrole emisija i sustave ugrađene u motor za osiguravanje pravilnog djelovanja mjera za kontrolu emisija NOx”; (b) zamjenjuje se točka 3.2.2.2. koja glasi: „3.2.2.2 Za teška vozila: dizelsko gorivo/benzin/UNP/PP-H/PP-L/etanol (ED 95) ili etanol (E85), biodizel/vodik (1) (6)”; (c) dodaje se točka 3.2.2.2.1. koja glasi: „3.2.2.2.1. (samo za Euro VI.) Goriva spojiva s uporabom u motoru koji je naveo proizvođač u skladu s točkom 1.1.2. Priloga I. Uredbi (EU) br. 582/2011 (prema potrebi)”; (d) dodaje se točka 3.2.8.3.3. koja glasi: „3.2.8.3.3 (samo za Euro VI.) stvarni podtlak u usisnom vodu pri nazivnoj brzini vrtnje motora i punom opterećenju (samo za motore s kompresijskim paljenjem): kPa”; (e) dodaje se točka 3.2.9.2.1. koja glasi: „3.2.9.2.1 (samo za Euro VI.) Opis i/ili nacrti elementa ispušnog sustava koji su dio sustava motora”; (f) dodaje se točka 3.2.9.3.1. koja glasi: „3.2.9.3.1. (samo za Euro VI.) stvarni protutlak u ispušnom sustavu pri nazivnoj brzini vrtnje motora i punom opterećenju (samo za motore s vanjskim izvorom paljenja): … kPa”; (g) dodaje se točka 3.2.9.7.1. koja glasi: „3.2.9.7.1 (samo za Euro VI.) Prihvatljivi obujam ispušnog sustava: … dm3”; (h) dodaje se točka 3.2.12.1.1. koja glasi: „3.2.12.1.1. (samo za Euro VI.) Uređaj za povrat plinova iz kućišta koljenastog vratila: Da/Ne (2) Ako da, opis i nacrti: Ako ne, zahtijeva se sukladnost s Prilogom V. Uredbi (EU) br. 582/2011”; (i) dodaju se točke 3.2.12.2.6.9. i 3.2.12.2.6.9.1. koje glase: „3.2.12.2.6.9. drugi sustavi: Da/Ne (1) 3.2.12.2.6.9.1. Opis i način rada”; (j) dodaju se točke od 3.2.12.2.7.0.1. do 3.2.12.2.7.0.8. koje glase: „3.2.12.2.7.0.1. (samo za Euro VI.) Broj porodica OBD motora u porodici motora 3.2.12.2.7.0.2. (samo za Euro VI.) Popis porodica OBDmotora (prema potrebi) 3.2.12.2.7.0.3. (samo za Euro VI.) Broj porodice OBD motora kojoj pripada osnovni motor/član porodice motora: 3.2.12.2.7.0.4. (samo za Euro VI.) Dokumentacija o OBD-u na koju upućuje proizvođač a koja se zahtijeva u točki 4. (c) članka 5. i točki 4. članka 9. Uredbe (EU) br. 582/2011 i propisana je u Prilogu X. te Uredbe za potrebe homologacije OBD sustava 3.2.12.2.7.0.5. (samo za Euro VI.) Prema potrebi, proizvođačevo upućivanje na dokumentaciju za ugradnju sustava motora opremljenog OBD-om u vozilu 3.2.12.2.7.0.6. (samo za Euro VI.) Prema potrebi, proizvođačevo upućivanje na opisnu dokumentaciju koja se odnosi za ugradnju na vozilo OBD sustava homologiranog motora 3.2.12.2.7.0.7. (samo za Euro VI.) Pisani opis i/ili nacrt indikatora neispravnosti (MI) (6) 3.2.12.2.7.0.8. (samo za Euro VI.) Pisani opis i/ili nacrt vanjskog komunikacijskog sučelja OBD-a (6)”; (k) dodaju se točke 3.2.12.2.7.6.5., 3.2.12.2.7.7. i 3.2.12.2.7.7. koje glase: „3.2.12.2.7.6.5. (samo za Euro VI.) Norma komunikacijskog protokola OBD-a (4) 3.2.12.2.7.7. (samo za Euro VI.) Informacije povezane s OBD-om na koje upućuje proizvođač a koje se zahtijevaju u točki 4. (d) članka 5. i točki 4. članka 9. Uredbe (EU) br. 582/2011 za potrebe sukladnosti s odredbama o pristupu i informacijama o OBD-u vozila i popravku i održavanju, ili 3.2.12.2.7.7.1. Umjesto proizvođačeva upućivanja predviđenog u odjeljku 3.2.12.2.7.7., upućivanje na dokument koji je priložen opisnom dokumentu koji se navodi u dodatku 4. Priloga I. Uredbi (EU) br. 582/2011, koji sadrži sljedeću tablicu, popunjenu u skladu s ovim primjerom:   Sastavni dio – Kodna oznaka greške – Strategija nadzora – Kriteriji za otkrivanje grešaka – Kriteriji za aktiviranje MI-a – Sekundarni parametri – Pretkondicioniranje – Ispitivanje za dokazivanje   Katalizator – P0420 – Signali lambda sonda 1 i 2 – Razlika između signala lambda sondi 1 i 2 – Treći ciklus – Brzina vrtnje motora, opterećenje motora, omjer zrak/gorivo, temperatura katalizatora – Dva ciklusa tipa 1 – Tip 1”; (l) dodaju se točke od 3.2.12.2.8.1. do 3.2.12.2.7.8.8.3. koje glase: „3.2.12.2.8.1. (samo za Euro VI.) Sustavi koji omogućavaju pravilno djelovanje mjera za kontrolu emisija NOx 3.2.12.2.8.2. (samo za Euro VI.) Motor s trajnim deaktiviranjem prinude vozača koje upotrebljavaju spasilačke službe ili se upotrebljava na vozilima iz stavka 3. točke (b) članka 2. ove Direktive: Da/Ne 3.2.12.2.8.3. (samo za Euro VI.) Broj porodica OBD motora u porodici motora uzetoj u obzir kod utvrđivanja ispravnosti djelovanja mjera za kontrolu NOx 3.2.12.2.8.4. (samo za Euro VI.) Popis porodica OBD motora (prema potrebi) 3.2.12.2.8.5. (samo za Euro VI.) Broj porodice OBD motora kojoj pripada osnovni motor/član porodice motora 3.2.12.2.8.6. (samo za Euro VI.) Najniža koncentracija aktivne komponente prisutne u reagensu koja ne aktivira upozorni sustav (CDmin): (% obujamski) 3.2.12.2.8.7. (samo za Euro VI.) Prema potrebi, proizvođačevo upućivanje na dokumentaciju za ugradnju u vozilo sustava za osiguravanje ispravnog djelovanja mjera za kontrolu NOx 3.2.12.2.8.8. Sastavni dijelovi sustava u vozilu koji osiguravaju ispravno djelovanje mjera za kontrolu NOx 3.2.12.2.8.8.1. Aktiviranje načina spore vožnje: ‚onesposobljen nakon ponovnog pokretanja’/‚onesposobljen nakon punjenja goriva’/‚onesposobljen nakon parkiranja’ (7) 3.2.12.2.8.8.2. Prema potrebi, proizvođačevo upućivanje na opisnu dokumentaciju koja se odnosi na ugradnju na vozilo sustava za osiguravanje ispravnog djelovanja mjera za kontrolu NOx homologiranog motora 3.2.12.2.8.8.3. Pisani opis i/ili nacrt upozornog signala (6)’; (m) dodaju se točke 3.2.17.8.1.0.1. i 3.2.12.17.8.1.0.2. koje glase: „3.2.17.8.1.0.1. (samo za Euro VI.) Automatsko prilagođivanje? Da/Ne (1) 3.2.17.8.1.0.2 (samo za Euro VI.) Umjeravanje za posebni sastav plina PP-H/PP-L/PP-HL (1) Pretvaranje za posebni sastav plina PP-H/PP-L/PP-HL (1)”; (n) dodaju se točke od 3.5.4. do 3.5.5.2. koje glase: „3.5.4. Emisije CO2 za teške motore (samo za Euro VI.) 3.5.4.1. (samo za Euro VI.) Ispitivanje WHSC masenih emisija CO2: … g/kWh 3.5.4.2. (samo za Euro VI.) Ispitivanje WHTC masenih emisija CO2: … g/kWh 3.5.5. (samo za Euro VI.) Potrošnja goriva za teške motore 3.5.5.1. (samo za Euro VI.) Ispitivanje WHSC potrošnje goriva: … g/kWh 3.5.5.2. (samo za Euro VI.) Ispitivanje WHTC potrošnje goriva: … g/kWh”.

---