13/Sv. 024

HR

Službeni list Europske unije

133

---

32008R0692

---

L 199/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.07.2008.

---

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 692/2008

od 18. srpnja 2008.

o provedbi i izmjeni Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji motornih vozila s obzirom na emisije iz lakih osobnih i teretnih vozila (Euro 5 i Euro 6) i dostupnosti podataka za popravke i održavanje vozila

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji motornih vozila s obzirom na emisije iz lakih osobnih i teretnih vozila (Euro 5 i Euro 6) i dostupnosti podataka za popravke i održavanje vozila (1), a posebno njezin članak 4. stavak 4. i članak 5. stavke 3. i 8.,

budući da:

(1)	Uredba (EZ) br. 715/2007 jedan je od posebnih regulatornih akata u sklopu postupka homologacije koji je propisan Direktivom 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (2).

(2)

Uredba (EZ) br. 715/2007 zahtijeva da nova laka vozila zadovoljavaju nove granične vrijednosti za emisiju i postavlja dodatne zahtjeve za pristup informacijama. Tehnički zahtjevi počinju se primjenjivati u dvije faze, Euro 5 s početkom od 1. rujna 2009. i Euro 6. od 1. rujna 2014. Trebaju se donijeti posebne tehničke odredbe koje su potrebne za primjenu ove Uredbe. Zato je svrha ove Uredbe utvrđivanje zahtjeva koji su potrebni za homologaciju tipa vozila u skladu sa specifikacijama Euro 5 i 6.

(3)	Članak 5. Uredbe (EZ) br. 715/2007 predviđa da se tehnički zahtjevi koji se odnose na kontrolu emisija iz vozila unesu u njezino provedbeno zakonodavstvo. Zato je prikladno da se donesu takvi zahtjevi.

(4)

Nakon donošenja glavnih zahtjeva za EZ homologaciju tipa u Uredbi (EZ) br. 715/2007, potrebno je utvrditi opće odredbe za homologaciju tipa vozila lake kategorije. Opći zahtjevi uključuju odredbe za sukladnost proizvodnje i sukladnost u uporabi kako bi se osigurale trajno dobre radne značajke proizvedenih vozila.

(5)	U skladu s člankom 11. Uredbe (EZ) br. 715/2007, potrebno je utvrditi zahtjeve za homologaciju tipa zamjenskih uređaja za kontrolu onečišćenja kako bi se osiguralo da oni ispravno djeluju.

(6)	U skladu s člancima 6. i 7. Uredbe (EZ) br. 715/2007, potrebno je također utvrditi zahtjeve kako bi se osiguralo da su informacije o sustavu ugrađene dijagnostike vozila (OBD) i popravku i održavanju vozila lako dostupne, tako da neovisni operatori imaju pristup takvim informacijama.

(7)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2007, mjere koje su predviđene u ovoj Uredbi s obzirom na pristup informacijama za popravak i održavanje vozila, informacijama o dijagnostičkim alatima i kompatibilnosti zamjenskih dijelova s OBD sustavima vozila, ne bi trebale biti ograničene na sastavne dijelove povezane s emisijama već bi trebale pokrivati sve aspekte vozila podvrgnutog homologaciji tipa u području primjene ove Uredbe.

(8)	Kako je određeno člankom 14. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 715/2007, uvode se ponovno određene granične vrijednosti za masu čestica i nove granične vrijednosti za broj emitiranih čestica.

(9)

Mjere, predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Tehničkog odbora za motorna vozila, osnovanog prema članku 40. Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (okvirna direktiva) (3).

(10)

Mora se osnovati forum za provjeru svake izražene zabrinutosti s obzirom na primjenu točke 2.2. Priloga XIV. o dostupnosti informacija o sigurnosnim značajkama vozila. Razmjena informacija u forumu trebala bi pomoći smanjenju opasnosti zlouporabe informacija o sigurnosti vozila. Zbog osjetljivosti takvog pitanja, rasprave i zaključci foruma morali bi se držati povjerljivim,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ova Uredba utvrđuje mjere za provedbu članaka 4., 5. i 8. Uredbe (EZ) br. 715/2007.

Članak 2.

Definicije

U smislu ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„tip vozila s obzirom na emisije i informacije za popravak i održavanje” znači skupinu motornih vozila koja se ne razlikuju u sljedećim elementima: (a) istovrijedna inercija određena u ovisnosti o referentnoj masi kako je propisano u točki 5.1. Priloga 4. UN/ECE Pravilnika br. 83 (4); (b) značajke motora i vozila kako su određene u Dodatku 3. Prilogu I.;

2.

„EZ homologacija tipa vozila s obzirom na emisije i informacije za popravak i održavanje” znači EZ homologaciju tipa vozila s obzirom na emisije iz ispušne cijevi, emisije iz kućišta koljenastog vratila, emisije isparavanjem, potrošnju goriva, pristup informacijama o OBD-u i za popravak i održavanje vozila;

3.

„plinovite onečišćujuće tvari” znači emisiju u ispušnome plinu ugljičnog monoksida, dušikovih oksida izraženo kao ekvivalentni dušikov dioksid (NO2), i ugljikovodika, sa sljedećim omjerom: (a) C1H1,89 O0,016 za benzin (E5); (b) C1H1,86 O0,005 za dizelsko gorivo (B5); (c) C1H2,525 za tekući ukapljeni plin (UNP); (d) CH4 za prirodni plin (PP) i biometan; (e) C1H2,74O0,385 za etanol (E85);

4.	„pomoć pri pokretanju” znači žarne svjećice, pomicanje početka ubrizgavanja i druge uređaje koji olakšavaju pokretanje motora bez obogaćivanja smjese zraka i goriva;.

5.	„radni obujam motora” znači jedno od sljedećeg: (a) kod motora s pravocrtnim gibanjem klipova, nazivni obujam (razlika između najvećeg i najmanjeg obujma cilindra) svih cilindara; (b) kod motora s rotacijskim klipom (Wankel), dvostruku vrijednost nazivnog obujma svih komora;

6.	„sustav periodične regeneracije” znači katalizatore, odvajače (filtre) čestica ili druge uređaje za kontrolu onečišćenja koji iziskuju proces regeneracije periodično u manje od 4 000 km uobičajenog rada motora;

7.	„izvorni zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja” znači uređaj za kontrolu onečišćenja ili sklop uređaja za kontrolu onečišćenja čiji su tipovi navedeni u Dodatku 4. Prilogu I. ove Uredbe, a koje vlasnik certifikata o homologaciji tipa vozila nudi na tržištu kao zasebnu tehničku jedinicu;

8.

„tip uređaja za kontrolu onečišćenja” znači katalizatore i odvajače (filtre) čestica koji se ne razlikuju ni u jednom od sljedećih bitnih elemenata: (a) broj nosača, struktura i materijal; (b) vrsta postupka u svakom od nosača; (c) obujam, omjer prednje površine i duljine nosača; (d) udjel katalitičkog materijala; (e) omjer katalitičkog materijala; (f) gustoća ćelija; (g) dimenzije i oblik; (h) toplinska zaštita;

9.	„vozilo na jednu vrstu goriva” znači vozilo koje je konstruirano prvenstveno za jednu vrstu goriva;

10.

„vozilo na plin kao jednu vrstu goriva” znači vozilo na jednu vrstu goriva koje je konstruirano prvenstveno za pogon na UNP, PP/biometan ili vodik, ali može imati i benzinski sustav koji se upotrebljava samo u nuždi ili za pokretanje motora, a u kojem spremnik za benzin sadrži najviše 15 litara benzina;

11.	„vozilo s dvije vrste goriva” znači vozilo s dva odvojena sustava za pohranjivanje goriva, koje povremeno može voziti na dvije različite vrste goriva, ali je konstruirano da u isto vrijeme vozi samo na jednu vrstu goriva;

12.	„vozilo na plin s dvije vrste goriva” znači vozilo na dvije vrste goriva koje može voziti na benzin ali i na UNP, PP/biometan ili vodik;

13.	„vozilo s prilagodljivim gorivom” znači vozilo s jednim sustavom za pohranjivanje goriva koje može voziti na mješavine dvaju ili više goriva;

14.	„vozilo s prilagodljivim gorivom na etanol” znači vozilo s prilagodljivim gorivom koje može voziti na benzin ili mješavinu benzina i etanola s udjelom etanola do 85 % (E85);

15.	„vozilo s prilagodljivim gorivom na biodizel” znači vozilo s prilagodljivim gorivom koje može voziti na mineralno dizelsko gorivo ili mješavinu mineralnog dizelskoga goriva i biodizela;

16.

„hibridno električno vozilo (HEV)” znači vozilo za koje se mehanički pogon osigurava energijom koja se dobiva iz oba navedena izvora pohranjene energije/snage u vozilu: (a) potrošnoga goriva; (b) uređaja za pohranjivanje, npr. akumulator, kondenzator, zamašnjak/generator ili drugi uređaj za pohranjivanje električne energije;

17.	„ispravno održavano i upotrebljavano” znači za potrebe ispitivanja vozila da takvo vozilo zadovoljava kriterije za prihvaćanje odabranog vozila u skladu s odjeljkom 2. Dodatka 1. Prilogu II;

18.	„sustav kontrole emisije” znači, u kontekstu OBD sustava, elektroničku upravljačku jedinicu motora i svaki drugi sastavni dio povezan s emisijama iz ispušnog sustava ili emisijama isparavanjem koji daje ulazni signal upravljačkoj jedinici ili od nje prima izlazni signal;

19.	„pokazatelj neispravnosti (MI – Malfunction Indicator)” znači vidljivi ili čujni pokazatelj koji jasno obavještava vozača vozila u slučaju neispravnosti svakog sastavnog dijela povezanog s OBD sustavom, ili samog OBD sustava;

20.	„neispravnost” znači rad s puno grešaka s emisijama povezanog dijela ili sustava što bi moglo prouzročiti prekoračenja graničnih vrijednosti emisija iz točke 3.3.2. Priloga XI., ili ako OBD sustav ne može ispuniti osnovne zahtjeve za nadzor koji su utvrđeni u Prilogu XI.;

21.	„sekundarni zrak” znači zrak koji se uvodi u ispušni sustav s pomoću pumpe, usisnog ventila ili nekim drugim sredstvom i namijenjen je da pospješi oksidaciju HC i CO u struji ispušnih plinova;

22.	„vozni ciklus”, s obzirom na OBD sustav, sastoji se od pokretanja motora, vožnje pri kojoj bi se otkrile možebitne neispravnosti i zaustavljanja rada motora;

23.	„pristup informacijama” znači dostupnost svih informacija o OBD sustavu i za popravak i održavanje vozila koje su potrebne za pregled, dijagnozu, servisiranje ili popravak vozila;

24.

„nedostatak” znači, u kontekstu OBD sustava, da najviše dva nadzirana pojedinačna sastavna dijela ili sustava sadrže privremeno ili trajno radne značajke koje štetno utječu na inače učinkovito praćenje takvih sastavnih dijelova ili sustava ili ne ispunjavaju sve druge propisane zahtjeve za OBD sustav;

25.	„dotrajali zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja” znači uređaj za kontrolu onečišćenja prema definiciji u članku 3. stavku 11. Uredbe (EZ) br. 715/2007 koji je radi starosti ili umjetnih utjecaja toliko dotrajao da ne ispunjava zahtjeve točke 1. Dodatka 1. Prilogu XI. UN/ECE Pravilniku br. 83;

26.	„informacije o OBD-u” znači informacije koje se odnose na sustav ugrađene dijagnostike za nadzor elektroničkih sustava vozila;

27.	„reagens” znači svaki proizvod osim goriva koji je pohranjen u vozilu i dovodi se u sustav naknadne obrade ispušnih plinova na zahtjev sustava za kontrolu emisije;

28.	„masa vozila u voznom stanju” znači masu opisanu u točki 2.6. Priloga I. Direktivi 2007/46/EZ;

29.	„zagušenje motora” znači izostanak izgaranja u cilindru motora s vanjskim izvorom paljenja zbog nedostatka iskre, neispravnog doziranja goriva, nedovoljne kompresije ili nekog drugog uzroka;

30.	„uređaj za pokretanje hladnog motora” znači uređaj koji privremeno obogaćuje smjesu zraka i goriva čime se olakšava pokretanje motora;

31.	„pomoćni pogon” znači uređaj za izlaz snage na motoru, kojeg motor pokreće u svrhu napajanja pomoćne opreme ugrađene u vozilu;

32.	„mali proizvođači” znači proizvođače vozila čija je godišnja svjetska proizvodnja manja od 10 000 jedinica.

Članak 3.

Zahtjevi za homologaciju tipa

1.   Da bi se dobila EZ homologacija tipa s obzirom na emisije i informacije za popravak i održavanje vozila, proizvođač mora dokazati da vozila zadovoljavaju postupke ispitivanja propisane u prilozima III. do VIII., X. do XII., XIV. i XVI. ovoj Uredbi. Proizvođač mora također osigurati sukladnost sa specifikacijama za referentna goriva propisanim u Prilogu IX. ovoj Uredbi.

2.   Vozila se moraju podvrgnuti ispitivanjima koja su određena na slici I.2.4. u Prilogu I.

3.   Mali proizvođači mogu zahtijevati dodjeljivanje EZ homologacije tipa za tip vozila koji je homologiralo nadležno tijelo treće zemlje na temelju zakonskih akata iz točke 2.1. Priloga I., kao alternativu zahtjevima sadržanim u prilozima II., III., V. do XI. i XVI.

Ispitivanja emisija za tehničke preglede koja su utvrđena u Prilogu IV., ispitivanja potrošnje goriva i emisija CO2 koja su utvrđena u Prilogu XII. i zahtjevi za pristup informacijama o OBD-u i za popravak i održavanje vozila koji su utvrđeni u Prilogu XIV. još su potrebni za dobivanje EZ homologacije tipa s obzirom na emisije i informacije za popravak i održavanje vozila u skladu s ovim stavkom.

Tijelo za homologaciju treba obavijestiti Komisiju o okolnostima svake homologacije tipa koja je dodijeljena u skladu s ovim stavkom.

4.   Posebni zahtjevi za uljevne otvore spremnika za gorivo i sigurnosni elektronički sustav utvrđeni su u točkama odjeljcima 2.2. i 2.3. Priloga I.

5.   Proizvođač treba poduzeti tehničke mjere koje osiguravaju, u skladu s ovom Uredbom, da emisije iz ispušne cijevi i emisije isparavanjem budu učinkovito ograničene tijekom uobičajenog vijeka trajanja vozila i u uobičajenim uvjetima uporabe.

Te mjere uključuju osiguravanje crijeva, njihovih spojeva i spojnica, koji se upotrebljavaju u sustavima za kontrolu emisije i koji moraju biti proizvedeni tako da su u skladu s namjenom predviđenom izvornom konstrukcijom.

6.   Proizvođač treba osigurati da rezultati ispitivanja emisija zadovoljavaju graničnu vrijednost primjenjivu u uvjetima ispitivanja propisanih ovom Uredbom.

7.   Za ispitivanje tipa 2., koje je utvrđeno u Dodatku 1. Prilogu IV., pri uobičajenom praznom hodu motora, najviši dopušteni sadržaj ugljičnog monoksida u ispušnim plinovima treba biti onaj koji je naveo proizvođač vozila. Međutim, najviši sadržaj ugljičnog monoksida ne smije prelaziti 0,3 % obujamski.

Pri povišenoj brzini vrtnje, u praznom hodu, obujamski sadržaj ugljičnog monoksida u ispušnim plinovima ne smije prelaziti 0,2 % kad je brzina vrtnje motora najmanje 2 000 min-1, a lambda vrijednost 1 ± 0,03 ili je u skladu s odredbama proizvođača.

8.   Proizvođač treba osigurati da za ispitivanje tipa 3. koje je utvrđeno u Prilogu V., sustav prozračivanja motora ne dopušta emisije plinova iz kućišta koljenastog vratila u atmosferu.

9.   Ispitivanje tipa 6. kojim se mjere emisije pri niskim temperaturama, koje je utvrđeno u Prilogu VIII, ne primjenjuje se za dizelska vozila.

Međutim, kod podnošenja zahtjeva za homologaciju proizvođači dostavljaju tijelu za homologaciju podatke koji pokazuju da uređaj za naknadnu obradu NOx doseže dovoljno visoku temperaturu za učinkovito djelovanje unutar 400 sekundi nakon pokretanja hladnog motora pri – 7 °C, kako je opisano u ispitivanju tipa 6.

Osim toga, proizvođač dostavlja tijelu za homologaciju tipa podatke o strategiji djelovanja sustava za povrat ispušnih plinova u cilindar (EGR – Exhaust Gas Recirculation System), kao i o njegovom djelovanju pri niskim temperaturama.

Te informacije također trebaju uključivati u opis svih učinaka na emisije.

Tijelo za homologaciju ne smije dodijeliti homologaciju tipa ako su dostavljeni podaci nedostatni da bi pokazali da uređaj za naknadnu obradu stvarno doseže dovoljno visoku temperaturu za učinkovito djelovanje tijekom određenog vremenskog razdoblja.

Na zahtjev Komisije, tijelo za homologaciju dostavlja podatke o učinkovitosti uređaja za naknadnu obradu NOx i EGR sustava pri niskim temperaturama.

Članak 4.

Zahtjevi za homologaciju tipa s obzirom na OBD sustav

1.   Proizvođač osigurava da su sva vozila opremljena OBD sustavom.

2.   OBD sustav mora biti konstruiran, proizveden i ugrađen u vozilo tako da omogućuje određivanje vrsta pogoršanja ili neispravnosti tijekom cijelog životnog vijeka vozila.

3.   OBD sustav mora zadovoljavati zahtjeve ove Uredbe u uvjetima uobičajene uporabe.

4.   Pri ispitivanju s neispravnim sastavnim dijelom u skladu s Dodatkom 1. Prilogu XI. indikator neispravnosti OBD sustava mora se aktivirati.

Indikator neispravnosti OBD sustava može se također aktivirati tijekom ispitivanja kad su razine emisija niže od graničnih vrijednosti koje su propisane za OBD u Prilogu XI.

5.   Proizvođač mora osigurati da OBD sustav zadovoljava zahtjeve za radne značajke u uporabi, koje su utvrđene u odjeljku 3. Dodatka 1. Prilogu XI. ovoj Uredbi u svim razumno predvidljivim uvjetima vožnje.

6.   Proizvođač mora nadležnim nacionalnim tijelima i neovisnim operatorima omogućiti slobodan pristup podacima koji se odnose na radne značajke u uporabi koje OBD sustav mora pohranjivati i dojavljivati u skladu s odredbama točke 3.6. u Dodatku 1. Prilogu XI., bez ikakvog zaštitnog kodiranja.

7.   Vozila se homologiraju prema normama za emisije Euro 6 jedino kad su uvedene granične vrijednosti za OBD, uz iznimku vozila s Dieselovim motorom, koja upotrebljavaju granične vrijednosti za OBD utvrđene u točki 2.3.2. Priloga XI.

Članak 5.

Zahtjevi za EZ homologaciju tipa s obzirom na emisije i pristup informacijama za popravak i održavanje

1.   Proizvođač podnosi tijelu za homologaciju zahtjev za EZ homologaciju tipa vozila s obzirom na emisije i pristup informacijama za popravak i održavanje vozila.

2.   Zahtjev iz stavka 1. mora se sastaviti u skladu s obrascem opisnog dokumenta koji je propisan u Dodatku 3. Prilogu I.

3.   Osim toga, proizvođač dostavlja sljedeće podatke:

(a)

u slučaju vozila opremljenih motorom s vanjskim izvorom paljenja, izjavu proizvođača o najmanjem postotku zatajenja paljenja od ukupnog broja paljenja koja su imala za posljedicu ili prekoračenje graničnih vrijednosti danih u odjeljku 2.3. Priloga XI. ako je taj postotak zatajenja bio prisutan od početka ispitivanja tipa 1. kako je opisano u Prilogu III. ovoj Uredbi, ili bi mogla dovesti do pregrijavanja jednog ili više katalizatora što bi moglo prouzročiti nepopravljivo oštećenje;

(b)	detaljne pisane podatke koji u potpunosti opisuju radne funkcionalne radne značajke OBD sustava, uključujući popis svih bitnih dijelova sustava za kontrolu emisije vozila koje nadzire OBD sustav;

(c)	opis indikatora neispravnosti pomoću kojeg OBD sustav signalizira prisutnost greške vozača vozila;

(d)	izjavu proizvođača da OBD sustav zadovoljava odredbe odjeljka 3. Dodatka 1. Prilogu XI. koje se odnose na radne značajke u svim razumno predvidljivim uvjetima vožnje;

(e)

opis detaljnih tehničkih kriterija i obrazloženja za povećanje brojnika i nazivnika svakog nadzora koji mora ispunjavati zahtjeve odjeljaka 3.2. i 3.3. Dodatka 1. Prilogu XI., kao i za isključivanje brojnika, nazivnika i općega nazivnika pod uvjetima koji su navedeni u odjeljku 3.7. Dodatka 1. Prilogu XI.;

(f)	opis mjera koje je poduzeo radi sprečavanja neovlaštenog zahvata i preinaka u računalu za kontrolu emisije;

(g)	prema potrebi pojedinosti o porodici vozila, u skladu s Dodatkom 2. Prilogu XI.;

(h)	prema potrebi kopije drugih homologacija s odgovarajućim podacima koji omogućuju proširenje homologacija tipa i određivanje faktora pogoršanja.

4.   Za potrebe stavka 3. točke (d), proizvođač treba koristiti obrazac potvrde proizvođača o sukladnosti sa zahtjevima s obzirom na radnu učinkovitost OBD-a u uporabi koja je propisana u Dodatku 7. Prilogu I.

5.   Za potrebe stavka 3. točke (e), tijelo za homologaciju koje dodjeljuje homologaciju dostavlja informacije iz navedene točke tijelima za homologaciju ili Komisiji na njihov zahtjev.

6.   Za potrebe stavka 3. točaka (d) i (e), tijela za homologaciju neće homologirati vozila, ako dostavljene informacije ne omogućavaju zadovoljavanje zahtjeva odjeljka 3. Dodatka 1. Prilogu XI.

Odjeljci 3.2., 3.3. i 3.7. u Dodatku 1. Prilogu XI. primjenjuju se u svim razumno predvidljivim uvjetima vožnje.

Za ocjenu primjenjivosti zahtjeva iz prvog i drugog podstavka, tijela za homologaciju trebaju uzeti u obzir sadašnje stanje odgovarajuće tehnologije.

7.   Za potrebe stavka 3. točke (f), poduzete mjere sprečavanja neovlaštenih promjena i preinaka u računalu za kontrolu emisije uključuju funkciju za osuvremenjivanje s programom ili postupkom umjeravanja koji je odobrio proizvođač.

8.   Za ispitivanja određena na slici I.2.4. u Prilogu I. proizvođač treba dostaviti vozilo koje predstavlja tip koji treba homologirati tehničkoj službi koja je odgovorna za homologacijska ispitivanja.

9.   Zahtjev za homologaciju vozila s jednim gorivom, s dva goriva i s prilagodljivim gorivom mora ispunjavati dodatne zahtjeve koji su utvrđeni u odjeljcima 1.1. i 1.2. Priloga I.

10.   Preinake marke sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice obavljene nakon homologacije ne poništavaju automatski homologaciju, osim ako se njihove izvorne značajke ili tehnički parametri izmijene tako da to utječe na funkcionalnost motora ili sustava za kontrolu onečišćenja.

Članak 6.

Administrativne odredbe za EZ homologaciju tipa vozila s obzirom na emisije i pristup informacijama o popravku i održavanju vozila

1.   Ako su odgovarajući zahtjevi ispunjeni, tijelo za homologaciju će dodijeliti EZ homologaciju tipa i izdati broj homologacije u skladu sa sustavom brojčanog označivanja koji je utvrđen u Prilogu VII. Direktivi 2007/46/EZ.

Bez obzira na odredbe Priloga VII. Direktivi 2007/46/EZ, odjeljak 3. broja homologacije tipa sastavlja se skladu s Dodatkom 6. Prilogu I. ovoj Uredbi.

Tijelo za homologaciju ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu vozila.

2.   Odstupajući od stavka 1., na zahtjev proizvođača, vozilo s OBD sustavom može se prihvatiti za homologaciju s obzirom na emisije i pristup informacijama za popravak i održavanje vozila, iako sustav ima jedan ili više nedostataka tako da posebni zahtjevi Priloga XI. nisu potpuno ispunjeni, pod uvjetom da su ispunjene posebne administrativne odredbe utvrđene u odjeljku 3. tog Priloga.

O odluci da dodijeli takvu homologaciju, tijelo za homologaciju obavještava sva tijela za homologaciju drugih država članica u skladu sa zahtjevima utvrđenim u članku 8. Direktive 2007/46/EZ.

3.   Pri dodjeljivanju EZ homologacije tipa u skladu sa stavkom 1., tijelo za homologaciju izdaje certifikat o EZ homologaciji tipa prema obrascu u Dodatku 4. Prilogu I.

Članak 7.

Izmjene homologacija

Članci 13., 14. i 16. Direktive 2007/46/EZ primjenjuju se na sve izmjene homologacija tipa.

Na zahtjev proizvođača, odredbe iz odjeljka 3. Priloga I. primjenjuju se bez potrebe dodatnog ispitivanja samo za vozila istog tipa.

Članak 8.

Sukladnost proizvodnje

1.   Mjere kojima se osigurava sukladnost proizvodnje moraju se poduzimati u skladu s odredbama članaka 12. Direktive 2007/46/EZ.

2.   Sukladnost proizvodnje mora se provjeravati na temelju opisa u certifikatu o homologaciji tipa koji je propisan u Dodatku 4. Prilogu I. ovoj Uredbi.

3.   Posebne odredbe koje se odnose na sukladnost proizvodnje utvrđene su u odjeljku 4. Priloga I. ovoj Uredbi, a odgovarajuće statističke metode u dodacima 1. i 2. ovom Prilogu.

Članak 9.

Sukladnost u uporabi

1.   Odredbe za sukladnost u uporabi propisane su u Prilogu II. ovoj Uredbi i, za homologirana vozila u skladu s Direktivom Vijeća 70/220/EEZ (5), u Prilogu XV. ovoj Uredbi.

2.   Mjere kojima se osigurava sukladnost u uporabi vozila homologiranih u skladu s ovom Uredbom ili Direktivom 70/220/EEZ moraju se poduzimati u skladu s odredbama članka 12. Direktive 2007/46/EZ.

3.   Mjere za sukladnost u uporabi moraju biti prikladne za potvrđivanje funkcionalnosti uređaja za kontrolu onečišćenja tijekom cijelog uobičajenog vijeka trajanja vozila uz uobičajene uvjete uporabe, kako je utvrđeno u Prilogu II. ovoj Uredbi.

4.   Mjere za sukladnost u uporabi moraju se provjeravati za razdoblje do pet godina starosti ili 100 000 km, ovisno o tome što od toga bude prije.

5.   Proizvođač nije obvezan provoditi neovisnu ocjenu sukladnosti u uporabi ako broj prodanih vozila ne onemogućava da se izdvoji dovoljno uzoraka za ispitivanje. Zato ocjena nije potrebna ako su godišnje prodaje tog tipa vozila manje od 5 000 vozila u cijeloj Zajednici.

Međutim, proizvođač tako malih serija vozila treba dostaviti tijelu za homologaciju izvještaj o svim jamstvenim zahtjevima i zahtjevima za popravak koji su povezani s emisijama te o možebitnim greškama OBD-a, kako je određeno u točki 2.3. Priloga II. ovoj Uredbi. Osim toga, tijelo za homologaciju može zahtijevati da se takvi tipovi vozila ispitaju u skladu s Dodatkom 1. Prilogu II. ovoj Uredbi.

6.   Kad tijelo za homologaciju nije zadovoljno rezultatima ispitivanja u skladu s kriterijima određenim u Dodatku 2. Prilogu II. s obzirom na vozila homologirana prema ovoj Uredbi, popravne mjere koje su navedene u članku 30. stavku 1. i u Prilogu X. Direktivi 2007/46/EZ protežu se na vozila u uporabi koja pripadaju istom tipu vozila i koja vjerojatno mogu imati iste nedostatke, u skladu s odjeljkom 6. Dodatka 1. Prilogu II.

Plan popravnih mjera koji predloži proizvođač u skladu s odjeljkom 6. Dodatka 1. Prilogu II. ovoj Uredbi mora potvrditi tijelo za homologaciju. Za izvođenje potvrđenog plana popravnih mjera odgovoran je proizvođač.

Tijelo za homologaciju obavještava o svojoj odluci sve države članice u roku od 30 dana. Države članice mogu zahtijevati da se isti plan popravnih mjera primijeni na sva vozila istog tipa koja su registrirana na njihovom državnom području.

7.   Ako neko tijelo za homologaciju utvrdi da tip vozila nije u skladu s primjenjivim zahtjevima Dodatka 1., ono bez odlaganja treba obavijestiti državu članicu koja je dodijelila izvornu homologaciju, u skladu sa zahtjevima članka 30. stavka 3. Direktive 2007/46/EZ.

Nakon te obavijesti i u skladu s odredbom članka 30. stavka 6. Direktive 2007/46/EZ, tijelo za homologaciju koje je dodijelilo izvornu homologaciju obavješćuje proizvođača da tip vozila ne ispunjava zahtjeve tih odredaba i da od proizvođača očekuje da poduzme određene radnje. Proizvođač mora tom tijelu u roku dva mjeseca od te obavijesti predložiti plan mjera za otklanjanje nedostataka, čiji sadržaj treba odgovarati zahtjevima odjeljaka 6.1. do 6.8. Dodatka 1. Nadležno tijelo koje je dodijelilo izvornu homologaciju tipa treba se u roku od dva mjeseca posvjetovati s proizvođačem i dogovoriti za plan mjera i za provođenja plana. Ako tijelo za homologaciju koje je dodijelilo izvornu homologaciju tipa ustanovi da sporazum nije moguće postići, mora se započeti postupak u skladu s člankom 30. stavcima 3. i 4. Direktive 2007/46/EZ.

Članak 10.

Uređaji za kontrolu onečišćenja

1.   Proizvođač osigurava da zamjenski uređaji za kontrolu onečišćenja namijenjeni ugradbi na vozila s EZ homologacijom tipa i koji su obuhvaćeni Uredbom (EZ) br. 715/2007 dobiju EZ homologaciju tipa, kao zasebna tehnička jedinica u smislu članka 10. stavka 2. Direktive 2007/46/EZ, u skladu s člankom 12., člankom 13. i Prilogom XIII. ovoj Uredbi.

Za potrebe ove Uredbe, katalizatori i odvajači (filtri) čestica smatraju se uređajima za kontrolu onečišćenja.

2.   Izvorni zamjenski uređaji za kontrolu onečišćenja koji pripadaju tipu obuhvaćenom točkom 2.3. dopune Dodatka 4. Prilogu I. i namijenjeni ugradbi na vozilo na koje se odnosi odgovarajući dokument o homologaciji tipa, ne moraju biti u skladu s Prilogom XIII., pod uvjetom da zadovoljavaju zahtjeve točaka 2.1. i 2.2. tog Priloga.

3.   Proizvođač osigurava da izvorni uređaji za kontrolu onečišćenja nose identifikacijske oznake.

4.   Identifikacijske oznake iz stavka 3. sastoje se od sljedećih podataka:

(a)	naziva ili trgovačke oznake proizvođača vozila ili motora;

(b)	marke i identifikacijskog broja dijela izvornog uređaja za kontrolu onečišćenja, kao u podacima iz točke 3.2.12.2. Dodatka 3. Prilogu I.

Članak 11.

Zahtjevi za EZ homologaciju tipa zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja kao zasebne tehničke jedinice

1.   Proizvođač podnosi tijelu za homologaciju zahtjev za EZ homologaciju tipa zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja kao zasebne tehničke jedinice s obzirom na emisije i pristup informacijama za popravak i održavanje vozila.

Zahtjev se mora sastaviti u skladu s obrascem opisnog dokumenta koji je propisan u Dodatku 1. Prilogu XIII.

2.   Osim zahtjeva utvrđenih u stavku 1., proizvođač dostavlja tehničkoj službi koja je odgovorna za homologacijska ispitivanja sljedeće:

(a)	jedno ili više vozila tipa koji je homologiran u skladu s ovom Uredbom opremljena novim uređajem za kontrolu onečišćenja;

(b)	jedan uzorak tipa zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja;

(c)	dodatni uzorak tipa zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja, u slučaju zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja koji je namijenjen za ugradbu na vozilo opremljeno OBD sustavom.

3.   Za potrebe stavka 2. točke (a), proizvođač mora odabrati ispitna vozila uz suglasnost tehničke službe.

Ispitna vozila trebaju zadovoljavati zahtjeve iz odjeljka 3.1. Priloga 4. UN/ECE Pravilniku br. 83.

Ispitna vozila trebaju ispunjavati sljedeće zahtjeve:

(a)	ne smiju imati grešaka u sustavu kontrole emisije;

(b)	svaki previše istrošen ili neispravan izvorni dio koji je povezan s emisijama mora biti popravljen ili zamijenjen;

(c)	prije ispitivanja emisija, moraju biti ispravno ugođena i namještena u skladu s odredbama proizvođača.

4.   Za potrebe stavka 2. točaka (b) i (c), uzorak mora biti jasno i neizbrisivo označen proizvođačevim trgovačkim nazivom ili trgovačkom oznakom i njegovim trgovačkim opisom.

5.   Za potrebe stavka 2. točke (c), uzorak mora biti dotrajan prema definiciji u točki 25. članka 2.

Članak 12.

Administrativne odredbe za EZ homologaciju tipa zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja kao zasebne tehničke jedinice

1.   Ako su odgovarajući zahtjevi ispunjeni, tijelo za homologaciju će dodijeliti EZ homologaciju tipa za zamjenske uređaje za kontrolu onečišćenja kao zasebnu tehničku jedinicu i izdati broj homologacije u skladu sa sustavom brojčanog označivanja koji je utvrđen u Prilogu VII. Direktivi 2007/46/EZ.

Tijelo za homologaciju ne smije dodijeliti isti broj drugom zamjenskom uređaju za kontrolu onečišćenja kao zasebnoj tehničkoj jedinici.

Isti broj homologacije tipa može pokrivati uporabu tog tipa zamjenskom uređaju za kontrolu onečišćenja na određenom broju različitih tipova vozila.

2.   Za potrebe stavka 1., tijelo za homologaciju će izdati certifikat o EZ homologaciji tipa, izrađen u skladu s obrascem iz Dodatka 2. Prilogu XIII.

3.   Ako podnositelj zahtjeva za homologaciju tipa može dokazati tijelu za homologaciju ili tehničkoj službi da zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja pripada tipu koji je naveden u odjeljku 2.3. dopune Dodatka 4. Prilogu I., dodjeljivanje homologacije ne smije ovisiti o provjeri sukladnosti sa zahtjevima propisanima u odjeljku 4. Priloga XIII.

Članak 13.

Pristup informacijama o OBD-u vozila i za popravak i održavanje vozila

1.   Proizvođači moraju uvesti potrebne mjere i postupke u skladu s člancima 6. i 7. Uredbe (EZ) br. 715/2007 i Prilogom XIV. ovoj Uredbi, radi osiguravanja da su informacije za OBD vozila i za popravak i održavanje vozila lako dostupne.

2.   Tijela za homologaciju dodijelit će homologaciju tipa samo nakon što dobiju od proizvođača potvrdu o pristupu informacijama o OBD sustavu vozila i za popravak i održavanje vozila.

3.   Potvrda o pristupu informacijama o OBD-u i za popravak i održavanje vozila služi kao dokaz o sukladnosti s člankom 6. stavkom 7. Uredbe (EZ) br. 715/2007.

4.   Potvrda o pristupu informacijama o OBD-u i za popravak i održavanje vozila mora se sastaviti u skladu s obrascem iz Dodatka 1. Prilogu XIV.

5.   Ako informacije o OBD-u i za popravak i održavanje vozila nisu na raspolaganju, ili nisu u skladu s člancima 6. i 7. Uredbe (EZ) br. 715/2007 i Prilogom XIV. ovoj Uredbi, kad je podnesen zahtjev za homologaciju tipa, proizvođač mora osigurati te informacije u roku šest mjeseci od odgovarajućeg datuma koji je utvrđen u stavku 2. članka 10. Uredbe (EZ) br. 715/2007, ili šest mjeseci od datuma homologacije tipa, ovisno koji je datum kasniji.

6.   Obveza osiguravanja informacija unutar datuma propisanih u stavku 5. primjenjuje se samo ako je nakon homologacije tipa vozilo stavljeno na tržište.

Kad je vozilo stavljeno na tržište više od šest mjeseci nakon homologacije tipa, informacije se moraju osigurati na dan stavljanja vozila na tržište.

7.   Tijelo za homologaciju može, na temelju izdane potvrde o pristupu informacijama o OBD-u vozila i za popravak i održavanje vozila, pretpostaviti da je proizvođač uveo zadovoljavajuće mjere i postupke s obzirom na informacije o OBD-u vozila i za popravak i održavanje vozila, pod uvjetom da nije bilo pritužbe i da proizvođač osigurava te informacije u roku propisanom u članku 5.

8.   Povrh zahtjeva o pristupu informacijama o OBD-u vozila koje su utvrđene u odjeljku 4. Priloga XI., proizvođač mora učiniti dostupnim zainteresiranim stranama sljedeće informacije:

(a)	odgovarajuće informacije koje omogućavaju razvoj zamjenskih sastavnih dijelova koji su kritični za ispravno djelovanje OBD sustava;

(b)	informacije koje omogućavaju razvoj generičkih dijagnostičkih alata.

Za potrebe točke (a), razvoj zamjenskih sastavnih dijelova ne smije biti ograničen s: nedostupnosti odgovarajućih informacija; tehničkim zahtjevima koji se odnose za indikaciju neispravnosti kad su prekoračene granične vrijednosti za OBD ili kad OBD sustav ne može ispuniti osnovne zahtjeve ove Uredbe s obzirom na nadzor; s posebnim preinakama u obradi informacija o OBD-u radi različite obrade vozila s pogonom na plin ili na benzin; i s homologacijom tipa vozila s pogonom na plin koja imaju ograničen broj manjih neispravnosti.

Za potrebe točke (b), kad proizvođači upotrebljavaju dijagnostičke i ispitne alate u skladu s normom ISO 22900: Modularni komunikacijski priključak za vozilo (MVCI - Modular Vehicle Communication Interface) i normom ISO 22901: Otvorena razmjena dijagnostičkih podataka (ODX - Open Diagnostic Data Exchange) u njihovim franšiznim mrežama, datoteke ODX moraju biti dostupne neovisnim operatorima na internetskoj stranici proizvođača.

9.   Ovime se osniva Forum o pristupu informacijama o vozilima (u daljnjemu tekstu: „Forum”).

Forum razmatra da li pristup informacijama utječe negativno na smanjivanje krađe automobila i donosi preporuke za poboljšavanje zahtjeva koji se odnose na pristup informacijama. Povrh toga, Forum savjetuje Komisiju o uvođenju postupka akreditacije za neovisne operatore da bi bili ovlašteni za pristup informacijama o sigurnosnim značajkama vozila

Komisija može odlučiti da rasprave i zaključke Foruma ostanu povjerljive.

Članak 14.

Ispunjavanje obveza koje se odnose na pristup informacijama o OBD sustavu vozila i za popravak i održavanje vozila

1.   Tijelo za homologaciju može u svakom trenutku, bilo na vlastitu inicijativu, na temelju pritužbe ili na temelju ocjene tehničke službe, provjeriti da li proizvođač postupa u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 715/2007, ove Uredbe kao i odredbama certifikata o pristupu informacijama o OBD sustavu vozila i za popravak i održavanje vozila.

2.   Kad tijelo za homologaciju utvrdi da je proizvođač propustio ispuniti svoje obveze koje se odnose na pristupu informacijama o OBD sustavu vozila i za popravak i održavanje vozila, tijelo za homologaciju koje je dodijelilo odgovarajuću homologaciju tipa poduzima odgovarajuće mjere za poboljšanje stanja.

3.   Te mjere mogu uključivati povlačenje ili suspenziju homologacije tipa, globu ili druge mjere donesene u skladu s člankom 13. Uredbe (EZ) br. 715/2007.

4.   Tijelo za homologaciju treba provesti neovisnu ocjenu kako bi provjerilo da li proizvođač ispunjava obveze koje se odnose na pristup informacijama o OBD sustavu vozila i za popravak i održavanje vozila, ako neovisni operator ili trgovačko društvo koje zastupa neovisne operatore podnese pritužbu tijelu za homologaciju.

5.   Pri provođenju neovisne ocjene, tijelo za homologaciju može zatražiti od tehničke službe ili nekog drugoga neovisnog stručnjaka da ocijeni jesu li ispunjene te obveze.

Članak 15.

Posebni zahtjevi s obzirom na homologaciju tipa informacija

1.   Odstupajući od Priloga I. Direktivi Vijeća 70/156/EEZ (6) i do 29. travnja 2009., primjenjuju se također dodatni zahtjevi Priloga XVIII. ovoj Uredbi.

2.   Odstupajući od Priloga III. Direktivi Vijeća 70/156/EEZ i do 29. travnja 2009., primjenjuju se također dodatni zahtjevi Priloga XIX. ovoj Uredbi.

Članak 16.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 715/2007

Uredba (EZ) br. 715/2007 mijenja se u skladu s Prilogom XVII. ovoj Uredbi.

Članak 17.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Međutim, odredbe utvrđene u članku 4. stavcima 5. i 6. i članku 5. stavku 3. točki (d) i točki (e) primjenjuju se od 1. rujna 2011. za homologaciju tipa novih tipova vozila i od 1. siječnja 2014. za sva nova vozila koja su prodana, registrirana ili su stavljena u uporabu u Zajednici.

---

(1)  SL L 171, 29.6.2007., str. 1.

(2)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 715/2007

(3)  SL L 263, 9.10.2007., str. 1.

(4)  SL L 375, 27.12.2006., str. 223.

(5)  SL L 76, 6.4.1970., str. 1.

(6)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2007/37/EZ.

---

POPIS PRILOGA

PRILOG I.	Opće odredbe za EZ homologaciju tipa
Dodatak 1.	Provjera sukladnosti proizvodnje - Prva statistička metoda
Dodatak 2.	Provjera sukladnosti proizvodnje - Druga statistička metoda
Dodatak 3.	Obrazac opisnog dokumenta
Dodatak 4.	Obrazac certifikata o EZ homologaciji tipa
Dodatak 5.	Podaci u vezi s OBD sustavom
Dodatak 6.	Sustav brojčanog označivanja certifikata o EZ homologaciji tipa
Dodatak 7.	Proizvođačeva potvrda o sukladnosti sa zahtjevima za radne značajke OBD-a u uporabi
PRILOG II.	Sukladnost u uporabi
Dodatak 1.	Provjera sukladnosti vozila u uporabi
Dodatak 2.	Statistički postupak za ispitivanje sukladnosti u uporabi
Dodatak 3.	Odgovornost za sukladnost u uporabi
PRILOG III.	Provjera prosječnih emisija iz ispušene cijevi pri okolnim uvjetima (ispitivanje tipa 1.)
PRILOG IV.	Podaci o emisijama koji se zahtijevaju pri homologaciji tipa za potrebe tehničkih pregleda
Dodatak 1.	Mjerenje emisije ugljičnog dioksida pri brzinama vrtnje u praznom hodu (ispitivanje tipa 2.)
Dodatak 2.	Mjerenje zacrnjenja dimljenja
PRILOG V.	Provjera emisija plinova iz kućišta koljenastog vratila (ispitivanje tipa 3.)
PRILOG VI.	Određivanje emisija isparavanjem (ispitivanje tipa 4.)
PRILOG VII.	Provjera trajnosti uređaja za kontrolu emisije (ispitivanje tipa 5.)
Dodatak 1.	Normirani ciklus na ispitnom uređaju (SBC)
Dodatak 2.	Normirani ciklus na dizelskom ispitnom uređaju (SDBC)
Dodatak 3.	Normirani cestovni ciklus (SRC)
PRILOG VIII.	Provjeravanje prosječnih emisija pri niskim temperaturama okoline (ispitivanje tipa 6.)
PRILOG IX.	Specifikacije referentnih goriva
PRILOG X.	Postupak ispitivanja emisija za hibridna električna vozila (HEV)
PRILOG XI.	Sustavi ugrađene dijagnostike (OBD) za motorna vozila
Dodatak 1.	Funkcionalni aspekti sustava ugrađene dijagnostike (OBD)
Dodatak 2.	Bitne značajke porodice vozila
PRILOG XII.	Određivanje emisija CO2 i potrošnje goriva
PRILOG XIII.	EZ homologacija tipa zamjenskih uređaja za kontrolu onečišćenja kao zasebne tehničke jedinice
Dodatak 1.	Obrazac opisnog dokumenta
Dodatak 2.	Obrazac certifikata o EZ homologaciji tipa
Dodatak 3.	Primjer oznake EZ homologaciji tipa
PRILOG XIV.	Pristup informacijama za OBD sustav i za popravak i održavanje vozila
Dodatak 1.	Potvrda o sukladnosti
PRILOG XV.	Sukladnost u uporabi vozila koja su homologirana u skladu s Direktivom 70/220/EEZ
Dodatak 1.	Provjera sukladnosti vozila u uporabi
Dodatak 2.	Statistički postupak za ispitivanje koje se odnosi na sukladnost u uporabi
PRILOG XVI.	Zahtjevi za vozila koja upotrebljavaju reagens u sustavu za naknadnu obradu ispušnih plinova
PRILOG XVII.	Izmjene Uredbe (EZ) br. 715/2007
PRILOG XVIII.	Posebne odredbe koje se odnose na Prilog I. Direktivi Vijeća 70/156/EEZ
PRILOG XIX.	Posebne odredbe koje se odnose na Prilog III. Direktivi Vijeća 70/156/EEZ

PRILOG I.

OPĆE ODREDBE ZA EZ HOMOLOGACIJU TIPA

1.   DODATNI ZAHTJEVI ZA DODJELJIVANJE EZ HOMOLOGACIJE TIPA

1.1.   Dodatni zahtjevi za vozila na plin kao jednu vrstu goriva i vozila na plin dvije vrste goriva

1.1.1.   Za potrebe točke 1.1. primjenjuju se sljedeće definicije:

1.1.1.1.   Porodica znači skupinu tipova vozila koja kao gorivo upotrebljavaju UNP, PP/biometan i koje predstavlja osnovno vozilo.

1.1.1.2.   Osnovno vozilo znači vozilo koje je odabrano da djeluje kao vozilo na kojem će se dokazati samoprilagodljivost sustava goriva i na koje se pozivaju članovi porodice. Moguće je imati više osnovnih vozila u porodici.

1.1.1.3.   Član porodice znači vozilo koje ima sljedeće bitne značajke iste kao i njegovo osnovno vozilo:

(a)	proizveo ga je isti proizvođač;

(b)	na njega se primjenjuju iste granične vrijednosti za emisiju;

(c)	ako je sustav napajanja motora plinom opremljen jednim uređajem za doziranje goriva za cijeli motor, on mora ima certificiranu izlaznu snagu između 0,7 i 1,15 puta snaga motora osnovnoga vozila;

(d)	ako je sustav napajanja motora plinom opremljen uređajem za doziranje goriva posebno po svakom cilindru, on mora ima certificiranu izlaznu snagu između 0,7 i 1,15 puta snaga motora osnovnoga vozila;

(e)	ako je s katalizatorom, on mora imati isti tip katalizatora, npr. trostrukog djelovanja, oksidacijski, de NOx;

(f)	ima sustav napajanja motora s plinom (uključujući regulator tlaka) istoga proizvođača i istoga tipa: usis, ubrizgavanje plina u plinovitom stanju (središnje, pojedinačno), ubrizgavanje plina u tekućem stanju (središnje, pojedinačno);

(g)

sustav napajanja s plinom upravlja elektronička upravljačka jedinica (ECU) istoga tipa s istim tehničkim specifikacijama, koja ima isto programsko rješenje i isti način upravljanja. Vozilo može imati dodatnu elektroničku upravljačku jedinicu (ECU) različitu od one na osnovnom vozilu, pod uvjetom da ta elektronička upravljačka jedinica upravlja samo brizgalicama, dodatne zaporne ventile i dobiva podatke iz dodatnih osjetila.

Što se tiče zahtjeva navedenih u točkama (c) i (d), ako se dokaže da bi se dva vozila na plin mogla smatrati članovima iste porodice, ne uzimajući u obzir njihovu homologiranu izlaznu snagu, odnosno P1 i P2 (P1 < P2), i ako su oba su ispitana kao osnovna vozila, takva pripadnost porodici smatra se prihvatljivom za svako vozilo koje ima homologiranu izlaznu snagu između 0,7 × P1 i 1,15 × P2.

1.1.2.   U slučaju vozila koja za gorivo upotrebljavaju UNP ili PP/biometan, EZ homologacija tipa dodjeljuje se primjenom sljedećih zahtjeva:

1.1.2.1.   Za homologaciju tipa osnovnog vozila, osnovno vozilo mora pokazati sposobnost prilagođavanja svakom sastavu goriva koje se može pojaviti na tržišnu. U slučaju UNP-a postoje razlike u sastavu C3/C4. U slučaju prirodnog plina općenito postoje dvije vrste goriva, visokokalorično gorivo (H-plin) i niskokalorično gorivo (L-plin), ali sa dosta širokim rasponom obaju; značajno se razlikuju u Wobbeovom indeksu. Te se razlike odražavaju u referentnim gorivima.

1.1.2.2.   Osnovno vozilo mora se ispitati ispitivanjem tipa 1. s dvama krajnjim referentnim gorivima propisanim u Prilogu IX. U slučaju PP/biometana, ako se prelazak s jednoga goriva na drugo u praksi omogućuje sklopkom, ta se sklopka ne smije upotrebljavati tijekom homologacije tipa.

1.1.2.3.   Za vozilo se smatra da je sukladno, ako zadovoljava granične emisije s oba referentna goriva.

1.1.2.4.   Omjer rezultata emisije „r” mora se odrediti za svaku onečišćujuću tvar prema sljedećem:

Kategorija	Referentno gorivo	Izračunavanje „r”
UNP	gorivo A
	gorivo B
PP/biometan	gorivo G20
	gorivo G25

1.1.3.   Za homologaciju tipa vozila na plin s jednom vrstom goriva i vozila na plin s dvije vrste goriva, koje kao član porodice djeluje na plin, mora se provesti ispitivanje tipa 1 s jednim referentnim plinovitim gorivom. To referentno gorivo može biti bilo koje od referentnih plinovitih goriva. Za vozilo se smatra da je sukladno, ako zadovoljava sljedeće zahtjeve:

(a)	vozilo zadovoljava definiciju člana porodice prema definiciji u odjeljku 1.1.1.3.;

(b)	ako je ispitno gorivo referentno gorivo A za UNP ili G 20 za PP/biometan, rezultat emisije za svaku onečišćujuću tvar pomnoži se s odgovarajućim faktorom „r” koji je bio izračunan u odjeljku 1.1.2.4. ako je r > 1; ako je r < 1, ispravak nije potreban;

(c)	ako je ispitno gorivo referentno gorivo B za UNP ili G 20 za PP/biometan, rezultat emisije za svaku onečišćujuću tvar mora se podijeliti s odgovarajućim faktorom „r” koji je bio izračunan u odjeljku 1.1.2.4. ako je r > 1; ako je r < 1, ispravak nije potreban;

(d)	na zahtjev proizvođača ispitivanje tipa 1 može se provesti s oba referentna goriva, tako da ispravak nije potreban;

(e)	vozilo mora zadovoljavati granične emisije koje vrijede za odgovarajuću kategoriju za izmjerene i izračunane emisije;

(f)	ako se ponovljena ispitivanja obave na istom motoru, mora se najprije izračunani srednja vrijednost rezultata za referentno gorivo G 20 ili A i rezultata za referentno gorivo G 25 ili B; faktor „r” mora se nakon toga izračunani iz tih srednjih vrijednosti rezultata;

(g)	tijekom ispitivanja tipa 1 ispitno vozilo treba koristiti samo benzin najviše 60 sekunda kad djeluje samo na plin.

1.2.   Dodatni zahtjevi za vozila s prilagodljivim gorivom.

1.2.1.   Za homologaciju tipa vozila s prilagodljivim gorivom na etanol ili biodizel, proizvođač vozila treba opisati sposobnost vozila da se prilagodi bilo kojoj mješavini benzina i etanola (s do 85 % udjela etanola) ili dizelskoga goriva i biodizela, koja bi se pojavila na tržištu.

1.2.2.   Za vozila s prilagodljivim gorivom, prijelaz s jednoga goriva na drugo između ispitivanja izvodi se bez ručnog namještanja postavka motora.

2.   DODATNI TEHNIČKI ZAHTJEVI I ISPITIVANJA

2.1.   Mali proizvođači

2.1.1.   Popis zakonodavnih akata iz članka 3. stavka 3.:

Zakonodavni akt	Zahtjevi
California Code of Regulations, Poglavlje 13. odjeljci 1961. (a) i 1961. (b) (1)(C)(1) koji se primjenjuju na modele vozila iz 2001. i kasnijih godišta, 1968.1, 1968.2, 1968.5, 1976. i 1975., koje je objavila nakladnička kuća Barclay’s Publishing.	Homologacija tipa se mora dodijeliti na temelju California Code of Regulations koji se primjenjuju za najnovije modele lakih gospodarskih vozila.

2.2.   Uljevni otvori spremnika goriva

2.2.1.   Uljevni otvor spremnika benzina ili etanola mora biti konstruiran tako da sprečava punjenje spremnika iz mlaznice na benzinskoj pumpi koja ima vanjski promjer od 23,6 mm ili veći.

2.2.2.   Odjeljak 2.2.1. ne odnosi se na vozilo kod kojeg su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)	da je vozilo konstruirano i izrađeno tako da benzin s olovom ne utječe štetno ni na jedan uređaj konstruiran za kontrolu emisije plinovitih onečišćujućih tvari; te

(b)	da je vozilo uočljivo, čitljivo i neizbrisivo označeno simbolom za benzin bez olova utvrđenim u ISO 2575:2004 na mjestu koje je izravno vidljivo osobi koja puni spremnik goriva. Dopuštene su dodatne oznake.

2.2.3.   Treba se osigurati da ne dođe do prekomjernih emisija isparavanjem i rasipanja goriva prouzročenog nedostatkom čepa spremnika goriva. To se može postići na jedan od sljedećih načina:

(a)	uporabom čepa spremnika goriva koji se automatski otvara i zatvara i ne može se skinuti;

(b)	konstrukcijom koja sprečava prekomjerne emisije isparavanjem u slučaju gubitka čepa spremnika goriva;

(c)	na drugi način koji ima isti učinak. Takvi primjeri uključuju čep spremnika goriva pričvršćen sponom odnosno lancem ili čep koji se otključava istim ključem koji služi i za paljenje motora, ali nisu na to ograničeni. U tome se slučaju ključ može izvaditi iz čepa samo kad je čep zaključan.

2.3.   Odredbe o sigurnosti elektroničkog sustava

2.3.1.   Svako vozilo s računalom za kontrolu emisije mora imati zaštitu koja sprečava izmjene, osim uz odobrenje proizvođača. Proizvođač će odobriti izmjene ako su one nužne za dijagnosticiranje, servisiranje, tehnički pregled, naknadnu ugradbu ili popravak vozila. Svi računalni kodovi koji se mogu reprogramirati ili radni parametri moraju biti napravljeni tako da se ne mogu preinačiti i imati stupanj zaštite najmanje u skladu s odredbama ISO DIS 15031-7 od 15. ožujka 2001. (SAE J2186: listopad 1996.) pod uvjetom da se sigurnost zasniva na uporabi protokola i dijagnostičkog spojnika propisana u Dodatku 1. Prilogu XI. Svi memorijski čipovi za umjeravanje koji se mogu izvaditi moraju biti zaliveni, zatvoreni u zabrtvljenome kućištu ili zaštićeni elektroničkim algoritmima i ne smije biti moguće njihovo mijenjanje bez upotrebe posebnih alata i postupaka.

2.3.2.   Ne smije biti moguće mijenjati radne parametre računalno kodiranog motora bez upotrebe posebnih alata i postupaka (npr. lemljeni ili zaliveni sastavni dijelovi računala ili zabrtvljena (ili zalemljena) računalna kućišta).

2.3.3.   Kad su mehaničke pumpe za ubrizgavanje goriva ugrađene na motore s kompresijskim paljenjem, proizvođači moraju poduzeti odgovarajuće zaštitne mjere kako bi spriječili mijenjanje namještene vrijednosti najveće dobave goriva dok je vozilo u uporabi.

2.3.4.   Proizvođač od tijela za homologaciju može zatražiti iznimku od jednoga od zahtjeva iz odjeljka 2.3. za ona vozila kojima zaštita vjerojatno nije potrebna. Kriteriji koje će tijelo za homologaciju ocjenjivati pri razmatranju iznimke uključuju tehničke značajke mikroprocesora koji su trenutačno na raspolaganju, sposobnost vozila da dosegne visoke tehničke značajke i predviđeni opseg prodaje tih vozila, ali se na to ne ograničuju.

2.3.5.   Proizvođači koji upotrebljavaju računalne sustave koji se mogu programirati (npr. elektronički izbrisive programibilne memorije koje se mogu samo čitati, EEPROM) moraju onemogućiti neovlaštenu promjenu programa. Proizvođači moraju uključiti poboljšane strategije zaštite od neovlaštenog zahvata i svojstva za zaštitu od upisa koji zahtijevaju elektronički pristup računalu koje održava proizvođač i kojemu neovisni operatori moraju imati pristup uz uporabu zaštite koja je predviđena u odjeljcima 2.3.1. i 2.2. Priloga XIV. Nadležno tijelo mora odobriti metode koje pružaju istu razinu zaštite od neovlaštenog zahvata.

2.4.   Primjena ispitivanja

2.4.1.   Slika I.2.4. prikazuje primjenu ispitivanja za homologaciju tipa vozila. Posebni postupci ispitivanja opisani su u prilozima II., III., IV., V., VI., VII., VIII., X., XI., XII. i XVI. (1)

Slika I.2.4

Primjena ispitnih zahtjeva za homologaciju i proširenja

Kategorija vozila	Vozila s motorima s kompresijskim paljenjem, uključujući hibridna								Vozila s motorima s vanjskim izvorom paljenja, uključujući hibridna
	na jednu vrstu goriva				na dvije vrste goriva (2)			s prilagodljivim gorivom (2)	s prilagodljivim gorivom	na jednu vrstu goriva
Referentno gorivo	Benzin (E5)	UNP	PP/biometan	Vodik	Benzin (E5)	Benzin (E5)	Benzin (E5)	Benzin (E5)	Dizelsko gorivo (B5)	Dizelsko gorivo (B5)
					UNP	PP/biometan	Vodik	Etanol (E85)	Biodiezel
Plinovite onečišćujuće tvari (ispitivanje tipa 1)	Da	Da	Da		Da (oba goriva)	Da (oba goriva)		Da (oba goriva)		Da
Čestice (ispitivanje tipa 1)	Da (izravno ubrizgavanje)	—	—		Da (izravno ubrizgavanje) (benzin)	Da (izravno ubrizgavanje) (benzin)		Da (izravno ubrizgavanje) (oba goriva)		Da
Emisii la ralanti (ispitivanje tipa 2)	Da	Da	Da		Da (oba goriva)	Da (oba goriva)		Da (oba goriva)		—
Emisije iz kućišta koljenastog vratila (ispitivanje tipa 3)	Da	Da	Da		Da (benzin)	Da (benzin)		Da (benzin)		—
Emisii evaporative (ispitivanje tipa 4)	Da	—	—		Da (benzin)	Da (benzin)		Da (benzin)		—
Durabilitate (ispitivanje tipa 5)	Da	Da	Da		Da (benzin)	Da (benzin)		Da (benzin)		Da
Emisii la temperatură joasă (ispitivanje tipa 6)	Da	—	—		Da (benzin)	Da (benzin)		Da (3) (oba goriva)
Sukladnost u uporabi	Da	Da	Da		Da (oba goriva)	Da (oba goriva)		Da (oba goriva)		Da
Ugrađena dijanostika	Da	Da	Da		Da	Da		Da		Da
Emisije CO2 i potrošnja goriva	Da	Da	Da		Da (oba goriva)	Da (oba goriva)		Da (oba goriva)		Da
Zacrnjenje dima	—	—	—		—	—		—		Da

3.   PROŠIRENJA HOMOLOGACIJA TIPA

3.1.   Proširenja s obzirom na emisije iz ispušne cijevi (ispitivanja tipa 1, tipa 2 i tipa 6)

3.1.1.   Vozila s različitim referentnim masama

3.1.1.1.   Homologacija tipa se može proširiti samo na vozila s referentnom masom koja zahtijeva uporabu sljedećih dviju viših istovrijednih inercijskih masa ili neke niže istovrijedne inercijske mase.

3.1.1.2.   Za vozila kategorije N, homologacija se mora proširiti samo na vozila s manjom referentnom masom ako su emisije već homologiranoga vozila u okviru graničnih vrijednosti propisanih za vozilo za koje je zatraženo proširenje homologacije.

3.1.2.   Vozila s različitim ukupnim prijenosnim omjerima

3.1.2.1.   Homologacija tipa se mora proširiti na vozila s različitim prijenosnim omjerima samo pod sljedećim uvjetima.

3.1.2.2.   Za utvrđivanje da li je moguće proširiti homologaciju tipa, za svaki od prijenosnih omjera koji se upotrebljava u ispitivanjima tipa 1 i 6, mora se utvrditi razmjer:

gdje je, pri brzini vrtnje motora 1 000 min-1, V1 brzina homologiranog vozila i V2 brzina vozila za koje je zatraženo proširenje homologacije.

3.1.2.3.   Ako je za svaki od prijenosnih omjera E ≤ 8 %, proširenje homologacije mora se dodijeliti bez ponavljanja ispitivanja tipa 1 i 6.

3.1.2.4.   Ako je za svaki od prijenosnih omjera E > 8 %, i ako je za svaki prijenosni omjer E ≤ 13 %, ispitivanja tipa 1 i 6 moraju se ponoviti. Ispitivanja se mogu provesti u laboratoriju koji odabere proizvođač, pod uvjetom da ga odobri tehnička služba. Izvještaj o ispitivanjima mora se poslati tehničkoj službi koja je odgovorna za homologacijska ispitivanja.

3.1.3.   Vozila s različitim referentnim masama i prijenosnim omjerima

Homologacija tipa se mora proširiti na vozila s različitim referentnim masama i prijenosnim omjerima samo ako su ispunjeni svi uvjeti propisani u točkama 3.1.1. i 3.1.2.

3.1.4.   Vozila sa sustavima za periodičnu regeneraciju

Homologacija tipa vozila koje je opremljeno sustavom za periodičnu regeneraciju mora se proširiti na druga vozila sa sustavima za periodičnu regeneraciju, čiji su niže opisani parametri istovjetni ili su unutar propisanih dopuštenih odstupanja. Proširenje se odnosi samo na mjerenja koja su specifična za određeni sustav za periodičnu regeneraciju.

3.1.4.1.   Istovjetni parametri za proširenje homologacije su:

1.

motor;

2.	proces izgaranja;

3.	sustav za periodičnu regeneraciju (tj. katalizator, odvajač čestica);

4.	izvedba (tj. tip kućišta, vrsta plemenite kovine, vrsta nosača, gustoća ćelije);

5.	tip i način djelovanja;

6.	sustav doziranja i dodavanja aditiva;

7.	obujam ± 10 %;

8.	položaj (temperatura ± 50 °C pri 120 km/h ili odstupanje za 5 % od najviše temperature pri najvišem tlaku).

3.1.4.2.   Uporaba faktora Ki za vozila s različitim referentnim masama

Faktori Ki, određeni postupcima iz odjeljka 3. Priloga 13. UN/ECE Pravilnika br. 83 za homologaciju tipa vozila sa sustavom za periodičnu regeneraciju, mogu se upotrijebiti za druga vozila koja ispunjavaju kriterije navedene u odjeljku 3.1.4.1. i imaju referentnu masu unutar sljedećih dvaju viših razreda istovrijedne inercije ili nekog nižega razreda istovrijedne inercije.

3.1.5.   Primjena proširenja na druga vozila

Kad je proširenje dodijeljeno u skladu s 3.1.1. do 3.1.4., takve homologacije tipa nije moguće dodatno proširiti na druga vozila.

3.2.   Proširenja za emisije isparavanjem (ispitivanje tipa 4)

Homologacija tipa se mora proširiti na vozila koja su opremljena sa sustavom za kontrolu emisije isparavanjem i ispunjavaju sljedeće uvjete:

3.2.1.1.   Osnovno načelo osiguravanja smjese gorivo/zrak (npr. središnje ubrizgavanje) je isto.

3.2.1.2.   Oblik spremnika za gorivo i materijal spremnika za gorivo i crijeva za tekuće gorivo su isti.

3.2.1.3.   Mora se ispitati vozilo koje je najnepovoljnije s obzirom na poprečni presjek i približnu duljinu crijeva. Tehnička služba koja je odgovorna za homologacijska ispitivanja odlučuje da li su prihvatljivi separatori plinovite/tekuće faze koji nisu istovjetni.

3.2.1.4.   Obujam spremnika za gorivo je unutar područja ± 10 %.

3.2.1.5.   Namještenost sigurnosnog (preljevnog) ventila spremnika za gorivo je ista.

3.2.1.6.   Način pohranjivanja para goriva je isti, tj. oblik i obujam odvajača, sredstvo za pohranjivanje, filtar za zrak (ako se upotrebljava za kontrolu emisije isparavanjem) itd.

3.2.1.7   Način odvajanja pohranjenih para je isti (npr. protok zraka, početna točka ili obujam odvoda tijekom ciklusa pretkondicioniranja).

3.2.1.8.   Način brtvljenje i prozračivanja sustava za doziranje goriva je isti.

3.2.2.   Homologacija tipa se mora proširiti na vozila koja imaju:

3.2.2.1.   različite veličina motora;

3.2.2.2.   različite snage motora;

3.2.2.3.   automatske i ručne mjenjače;

3.2.2.4.   pogon na dva i četiri kotača;

3.2.2.5.   različite oblike nadogradnja; i

3.2.2.6.   različite veličine kotača i guma.

3.3.   Proširenja za trajnosti uređaja za kontrolu onečišćenja (ispitivanje tipa 5)

Homologacija tipa se mora proširiti na druge tipove vozila, pod uvjetom da su niže navedene značajke vozila, motora ili sustava za kontrolu onečišćenja iste ili su ostale unutar propisanih dopuštenih odstupanja:

3.3.1.1.   Vozilo:

Kategorija inercijske mase: prve dvije više kategorije inercijske mase ili neka niža kategorija inercijske mase.

Ukupno opterećenje vozila pri vožnji po cesti pri 80 km/h: + 5 % veće i bilo koja niža vrijednost.

3.3.1.2.   Motor

(a)	radni obujam motora (± 15 %);

(b)	broj ventila i upravljanje ventilima;

(c)	sustav za gorivo;

(d)	tip rashladnog sustava;

(e)	proces izgaranja.

3.3.1.3.   Parametri sustava za kontrolu onečišćenja:

(a)

Katalizatori i odvajači (filtri) čestica: broj katalizatora, odvajača (filtara) i elemenata, veličina katalizatora i odvajača (filtara) (obujam bloka ± 10 %), vrsta katalitičkog postupka (oksidacijski, trostrukog djelovanja, odvajač NOx za siromašnu smjesu, SCR sustav, NOx katalizator za siromašnu smjesu ili drugo), udjel plemenite kovine (isti ili veći), vrsta i omjer plemenite kovine (± 15 %), nosač, struktura i materijal, gustoća ćelija, promjene temperature na ulazu katalizatora ili hvatača (filtra) čestica ne prelaze 50 K. Te promjene temperature moraju se provjeriti u stabiliziranim uvjetima pri brzini 120 km/h i pri namještanju opterećenja za ispitivanje tipa 1;

(b)	Upuhivanje zraka: sa ili bez upuhivanja, vrsta (pulsiranje zraka, zračne pumpe, drugo);

(c)	EGR (povrat ispušnih plinova): sa ili bez, vrsta (s hlađenjem ili bez hlađenja, aktivno ili pasivno upravljanje, visokotlačno ili niskotlačno).

3.3.1.4.   Ispitivanje trajnosti se može provesti na vozilu koje ima različitu nadogradnju, mjenjač (automatski ili ručni) i veličinu kotača ili guma u odnosu na tip vozila za koji je zatražena homologacija tipa.

3.4.   Proširenja za ugrađene sustave dijagnostike

3.4.1.   Homologacija se mora proširi na druge tipove vozila s istim motorom i sustavima za kontrolu onečišćenja u skladu s Dodatkom 2. Prilogu XI. Homologacija se mora proširiti bez obzira na sljedeće značajke vozila:

(a)	oprema motora;

(b)

gume;

(c)	istovrijedna inercijska masa;

(d)	rashladni sustav;

(e)	ukupni prijenosni omjer;

(f)	vrsta prijenosnika snage;

(g)	vrsta nadogradnje.

3.5.   Proširenja za emisije CO2 i potrošnju goriva

3.5.1.   Vozila koja su samo opremljena motorom u unutarnjim izgaranjem, osim vozila opremljenih sustavom periodične regeneracije za kontrolu emisije.

3.5.1.1.   Homologacija tipa se mora proširiti na vozila koja se razlikuju u sljedećim značajkama, pod uvjetom da emisije CO2 koje je izmjerila tehnička služba ne prelaze homologacijsku vrijednost za više od 4 % za vozila kategorije M i 6 % za vozila kategorije N:

—	referentna masa,

—	najveća tehnički dopuštena ukupna masa vozila,

—	vrsta nadogradnje kako je određeno u odjeljku C Priloga II. Direktivi 2007/46/EZ,

—	vrsta prijenosnika snage,

—	oprema i dodaci motora.

3.5.2.   Vozila koja su samo opremljena motorom u unutarnjim izgaranjem i sustavom periodične regeneracije za kontrolu emisije.

3.5.2.1.   Homologacija tipa se mora proširiti na vozila koja se razlikuju u značajkama iz odjeljka 3.5.1.1., ali ne prelaze značajke porodice iz Priloga 10 UN/ECE Pravilnika br. 101 (4), ako emisije CO2 koje je izmjerila tehnička služba ne prelaze homologacijsku vrijednost za više od 4 % za vozila kategorije M i 6 % za vozila kategorije N te kad se primjenjuje isti faktor Ki.

3.5.2.2.   Homologacija tipa se mora proširiti na vozila s različitim faktorom Ki, ako emisije CO2 koje je izmjerila tehnička služba ne prelaze homologacijsku vrijednost za više od 4 % za vozila kategorije M i 6 % za vozila kategorije N.

3.5.3.   Vozila samo s električnim pogonom

Proširenje se mora dodijeliti nakon suglasnosti tehničke službe koja je odgovorna za provođenje ispitivanja.

3.5.4.   Vozila s hibridnim električnim pogonom

Homologacija tipa se mora proširiti na vozila koja se razlikuju u sljedećim značajkama, ako emisije CO2 i potrošnja električne energije koje je izmjerila tehnička služba ne prelaze homologacijsku vrijednost za više od 4 % za vozila kategorije M i 6 % za vozila kategorije N:

—	referentna masa,

—	najveća tehnički dopuštena ukupna masa vozila,

—	vrsta nadogradnje kako je određeno u odjeljku C Priloga II. Direktivi 2007/46/EZ,

—	oprema i dodaci motora. s obzirom na izmjene bilo koje druge značajke proširenje se može dodijeliti nakon suglasnosti tehničke službe koja je odgovorna za provođenje ispitivanja.

3.5.5.   Proširenje homologacije tipa vozila kategorije N unutar porodice

3.5.5.1.   Za vozila kategorije N koja su homologirana kao članovi porodice vozila po postupku iz odjeljka 3.6.2., homologacija tipa se mora proširiti na vozila iz iste porodice samo ako tehnička služba smatra da potrošnja goriva novoga vozila ne prelazi potrošnju goriva vozila na kojem se temelji potrošnja goriva porodice.

Homologacija tipa se također može proširiti na vozila koja:

—	su do 110 kg teža od ispitanog člana porodice, pod uvjetom da su najviše 220 kg teža od najlakšega člana porodice,

—	imaju ukupni prijenosni omjer niži od ispitanog člana porodice samo zbog drugih veličina guma, i

—	sukladna su s porodicom u svim drugim elementima koji određuju porodicu.

3.5.5.2.   Za vozila kategorije N koja su homologirana kao članovi porodice vozila po postupku iz odjeljka 3.6.3., homologacija tipa se može proširiti na vozila iz iste porodice bez dodatnih ispitivanja samo ako tehnička služba smatra da se potrošnja goriva novoga vozila nalazi unutar graničnih vrijednosti koje čine potrošnja goriva onih dvaju vozila u porodici koja imaju najnižu odnosno najvišu potrošnju goriva.

3.6.   Proširenje homologacije tipa vozila kategorije N unutar porodice za potrošnju goriva i emisije CO2

Vozila kategorije N moraju se homologirati u okviru porodice u skladu s točkom 3.6.1. uporabom jedne od dviju metoda opisanih u točkama 3.6.2. i 3.6.3.

Vozila kategorije N mogu se za potrebe mjerenja potrošnje goriva i emisija CO2 svrstati u porodicu ako su im sljedeći parametri istovjetni ili se nalaze unutar propisanih graničnih vrijednosti:

3.6.1.1.   Istovjetni parametri su sljedeći:

—	proizvođač i tip, kako je određeno u odjeljku I. Dodatka 4.,

—	radni obujam motora,

—	vrsta sustava kontrole emisije,

—	vrsta sustava za dobavu goriva, kako je određeno u točki 1.10.2. Dodatka 4.;

3.6.1.2.   Sljedeći parametri trebaju biti unutar sljedećih graničnih vrijednosti:

—	ukupni prijenosni omjeri (najviše za 8 % veći od najnižeg), kako je određeno u točki 1.13.3. Dodatka 4.,

—	referentna masa (najviše 220 kg manja od najveće),

—	prednja površina (najviše 15 % manja od najveće),

—	snaga motora (najviše 10 % manja od najviše vrijednosti).

3.6.2.   Porodica vozila, kako je određena u točki 3.6.1., može se homologirati s obzirom na podatke za emisiju CO2 i potrošnju goriva koji su zajednički za sve članove porodice. Tehnička služba treba odabrati za ispitivanje člana porodice za kojega smatra da ima najveću emisiju CO2. Mjerenja se moraju provoditi kako je opisano u Prilogu XII., a rezultati dobiveni u skladu s metodom opisanom u odjeljku 5.5. UN/ECE Pravilnika br. 101, moraju se upotrijebiti kao homologacijske vrijednosti koje su zajedničke za sve članove porodice.

3.6.3.   Vozila koja su svrstana u porodicu, kako je određena u točki 3.6.1., mogu se homologirati s obzirom na pojedinačne podatke za emisiju CO2 i potrošnju goriva za svakog člana porodice. Tehnička služba treba odabrati za ispitivanje dva vozila za koja smatra da imaju najveću odnosno najnižu emisiju CO2. Mjerenja se moraju provesti kako je opisano u Prilogu XII. Ako se podaci proizvođača za ta dva vozila nalaze unutar dopuštenih odstupanja opisanih u odjeljku 5.5. UN/ECE Pravilnika br. 101, vrijednosti emisija CO2 po izjavi proizvođača mogu se upotrijebiti kao homologacijske vrijednosti za sve članove porodice vozila. Ako se podaci proizvođača podaci ne nalaze unutar dopuštenih odstupanja, rezultati dobiveni u skladu s metodom opisanom u točki 5.5. UN/ECE Pravilnika br. 101, moraju se upotrijebiti kao homologacijske vrijednosti, a tehnička služba treba odbrati prikladan broj drugih članova porodice za dodatna ispitivanja.

4.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

4.1.   Uvod

4.1.1.   Ovisno o slučaju, ispitivanja tipova 1, 2, 3, 4, ispitivanje za OBD, ispitivanje za emisije CO2 i potrošnju goriva te ispitivanje za zacrnjenje dimljenja moraju se provoditi kako je opisano u odjeljku 2.4. Posebni postupci za sukladnost proizvodnje utvrđeni su u odjeljcima 4.2. do 4.10.

4.2.   Provjera sukladnosti vozila za ispitivanje tipa 1.

4.2.1.   Ispitivanje tipa 1 provodi se na vozilu s istim značajkama kao što su one opisane u certifikatu o homologaciji tipa. Kad se ispitivanje tipa 1. treba obaviti za homologaciju vozila koja ima jedno ili više proširenja, ispitivanje tipa 1 mora se obaviti ili na vozilu koje je opisano u prvobitnom opisnom dokumentu ili na vozilu koje je opisano u opisnom dokumentu koji se odnosi na odgovarajuće proširenje.

4.2.2.   Provjera sukladnosti vozila ispitivanjem tipa 1

Nakon što tijelo za homologaciju obavi izbor, proizvođač ne smije obavljati nikakva namještanja na odabranim vozilima.

4.2.2.1.   Iz jedne serije nasumce se moraju odabrati tri vozila koja se ispituju kako je opisano u Prilogu III. ovoj Uredbi. Faktori pogoršanja upotrebljavaju se na isti način. Granične vrijednosti dane su u tablicama 1. i 2. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 715/2007.

4.2.2.2.   Ako je nadležno tijelo zadovoljno standardnim odstupanjem proizvodnje koje dostavlja proizvođač u skladu s Prilogom X. Direktivi 2007/46/EZ, ispitivanja se moraju izvoditi u skladu s Dodatkom 2. ovom Prilogu.

Ako nadležno tijelo nije zadovoljno standardnim odstupanjem proizvodnje koje dostavlja proizvođač u skladu s Prilogom X. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, ispitivanja se izvode u skladu s Dodatkom 2. ovom Prilogu.

4.2.2.3.   Na temelju ispitivanja uzorka vozila, smatra se da je proizvodnja određene serije sukladna ako ispitivanje pokaže prolazan rezultat za sve onečišćujuće tvari, ili da nije sukladna ako ispitivanje pokaže loš rezultat za jedan štetni sastojak, u skladu s kriterijima ispitivanja iz odgovarajućega dodatka.

Ako se za jedan štetni sastojak donese pozitivna odluka (prihvaćanje), ta se odluka neće promijeniti bilo kakvim dodatnim ispitivanjima koja se izvode da bi se donijela odluka za druge onečišćujuće tvari.

Ako se ne donese pozitivna odluka za sve štetne sastojke i niti jedna negativna odluka (odbijanje) za bilo koji štetni sastojak, ispitivanje se mora izvoditi na drugom vozilu (vidjeti sliku I.4.2.).

Slika I.4.2.

Bez obzira na zahtjeve Priloga III., ispitivanja se moraju izvoditi na vozilima koja izlaze izravno iz proizvodne linije.

4.2.3.1.   Međutim na zahtjev proizvođača ispitivanja se mogu izvoditi na vozilima koja su prešla:

(a)	najviše 3 000 km za vozila opremljena motorom s vanjskim izvorom paljenja,

(b)	najviše 15 000 km za vozila opremljena motorom s kompresijskim paljenjem.

U oba slučaja postupak uhodavanja vozila obavlja proizvođač koji ne smije obavljati nikakva namještanja na tim vozilima.

4.2.3.2.   Ako proizvođač želi uhodati vozila („x” km, gdje je x ≤ 3 000 km za vozila opremljena motorom s vanjskim izvorom paljenja i x ≤ 15 000 km za vozila opremljena motorom s kompresijskim paljenjem) postupak je sljedeći:

(a)	emisije onečišćujućih tvari (tip 1.) mjere se kod „0” i kod „x” km na prvom ispitivanom vozilu;

(b)	za svaku od onečišćujućih tvari koeficijent porasta emisija je između „0” i „x” km mora izračunati: Emisije kod „x” km/Emisije kod „0”km

On može biti manji od 1; i

(c)	druga se vozila neće uhodavati, ali će njihove emisije kod „0” km biti pomnožene tim koeficijentom porasta. U tome slučaju uzimaju se sljedeće vrijednosti: i. vrijednosti kod „x” km za prvo vozilo; ii. vrijednosti kod „0” km pomnožene koeficijentom porasta za ostala vozila.

4.2.3.3.   Sva se ta ispitivanja moraju provoditi tržišnim gorivom. Međutim na zahtjev proizvođača mogu se upotrijebiti referentna goriva opisana u Prilogu IX.

4.3.   Provjeravanje sukladnosti vozila za emisije CO2

4.3.1.   Ako tip vozila ima jedno ili više proširenja, ispitivanja se moraju izvršiti na vozilu (vozilima) opisanom (opisanim) u opisnom dokumentu koji je pratio prvi zahtjev za homologaciju tipa, ili na vozilu opisanom u opisnoj dokumentaciji koja je pratila odgovarajuće proširenje.

4.3.2.   Ako tijelo za homologaciju nije zadovoljno postupkom proizvođačeve neovisne ocjene, primjenjuju se točke 3.3. i 3.4. Priloga X. Direktivi 2007/46/EZ.

4.3.3.   Za potrebe ovog odjeljka i dodataka 1. i 2., izraz „onečišćujuća tvar” uključuje propisane onečišćujuće tvari (navedene u tablicama 1. i 2. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 715/2007) i emisije CO2.

4.3.4.   Sukladnost vozila s obzirom emisije CO2 mora se odrediti u skladu s postupkom koji je opisan u točki 4.2.2. uz sljedeće iznimke:

4.3.4.1.   Odredbe odjeljka 4.2.2.1. zamjenjuju se sljedećim:

Tri se vozila moraju nasumce uzeti iz serije i ispitati kako je opisano u Prilogu XII.

4.3.4.2.   Odredbe odjeljka 4.2.3.1. zamjenjuju se sljedećim:

Međutim na zahtjev proizvođača ispitivanja se mogu izvoditi na vozilima koja su prešla najviše 15 000 km.

U ovom slučaju postupak uhodavanja vozila obavlja proizvođač koji ne smije obavljati nikakva namještanja na tim vozilima.

4.3.4.3.   Odredbe odjeljka 4.2.3.2. zamjenjuju se sljedećim:

Ako proizvođač želi uhodati vozila („x” km, gdje je x ≤ 15 000 km) postupak je sljedeći:

(a)	emisije onečišćujućih tvari mjere se kod „0” i kod „x” km na prvome ispitivanom vozilu;

(b)	za svaku od onečišćujućih tvari koeficijent porasta emisija je između „0” i „x” km i mora se izračunati: Emisije kod „x” km/Emisije kod „0”km

On može biti manji od 1; i

(c)	druga se vozila neće uhodavati, ali će njihove emisije kod „0” km biti pomnožene tim koeficijentom porasta. U tome slučaju uzimaju se sljedeće vrijednosti: i. vrijednosti kod „x” km za prvo vozilo; ii. vrijednosti kod „0” km pomnožene koeficijentom porasta za ostala vozila.

4.3.4.4.   Odredbe odjeljka 4.2.3.3. zamjenjuju se sljedećim:

Referentna goriva opisana u Prilogu IX. ovoj Uredbi upotrebljavaju se za ispitivanje.

4.3.4.5.   Pri provjeravanju sukladnosti vozila s obzirom emisije CO2, proizvođač može umjesto postupka iz točke 4.3.4.3. upotrijebiti fiksni koeficijent porasta EC = 0,92 i pomnožiti sve vrijednosti CO2 koje su izmjerene kod „0” km s tim koeficijentom.

4.4.   Vozila samo na električni pogon

Mjere za osiguravanje sukladnosti proizvodnje s obzirom na potrošnju električne energije moraju se provjeriti na temelju opisa u certifikatu o homologaciji tipa koji je propisan u Dodatku 4. ovom Prilogu.

4.4.1.   Posjednik homologacije mora posebno:

4.4.1.1.   osigurati postojanje postupka za djelotvoran nadzor nad kvalitetom proizvoda;

4.4.1.2.   imati pristup ispitnoj ili drugoj odgovarajućoj opremi potrebnoj za provjeru usklađenosti sa svakim homologiranim tipom;

4.4.1.3.   osigurati da se rezultati ispitivanja ili provjere zapisuju i da priloženi dokumenti ostaju dostupni određeno vrijeme, koje treba biti određeno u sporazumu s nadležnim tijelom;

4.4.1.4.   analizirati rezultate svakog tipa ispitivanja i provjera u svrhu praćenja i osiguravanja nepromjenljivosti značajka proizvoda, imajući u vidu promjene dopuštene u industrijskoj proizvodnji;

4.4.1.5.   osigurati da su za svaki tip proizvoda izvršena ispitivanja iz Priloga XII. ovoj Uredbi; bez obzira na zahtjeve odjeljka 2.3.1.6. Priloga 7. UN/ECE Pravilniku br. 101, na zahtjev proizvođača moraju se provesti ispitivanja na vozilima koja nisu bila vožena;

4.4.1.6.   osigurati da svi uzorci ili ispitni dijelovi koji daju dokaz o nesukladnosti s razmatranim tipom ispitivanja moraju imati za posljedicu daljnje uzorkovanje i novo ispitivanje. Moraju se poduzeti svi potrebni koraci za ponovno uspostavljanje sukladnosti odgovarajuće proizvodnje.

4.4.2.   Tijela za homologaciju mogu u svakom trenutku provjeriti primijenjene metode u svakoj pojedinoj proizvodnoj jedinici.

4.4.2.1.   Dokumentacija o ispitivanjima i praćenju proizvodnje mora se pri svakom inspekcijskom pregledu dostaviti inspektoru na licu mjesta.

4.4.2.2.   Inspektor može odabrati nasumce uzorke koji će se ispitati u proizvođačevom laboratoriju. Najmanji broj uzoraka određuje se na temelju rezultata vlastitih proizvođačevih provjera.

4.4.2.3.   Kad se čini da razina kvalitete ne zadovoljava, ili kad izgleda da je potrebno provjeriti valjanost ispitivanja provedenih primjenom odjeljka 4.4.2.2., inspektor odabire uzorke koji se šalju u tehničku službu koja je provela homologacijska ispitivanja.

4.4.2.4.   Tijela za homologaciju mogu provoditi sva ispitivanja utvrđena u ovoj Uredbi.

4.5.   Vozila na hibridni električni pogon

4.5.1.   Mjere za osiguravanje sukladnosti proizvodnje s obzirom na emisije CO2 i potrošnju električne energije iz hibridnih električnih vozila moraju se provjeriti na temelju opisa u certifikatu o homologaciji tipa koji je propisan u Dodatku 4.

4.5.2.   Nadzor sukladnosti proizvodnje mora se temeljiti na ocjeni postupka proizvođačeve unutarnje neovisne ocjene koju je provelo tijelo za homologaciju radi osiguravanja sukladnosti tipa vozila s obzirom na emisije CO2 i potrošnju električne energije.

4.5.3.   Ako tijelo za homologaciju nije zadovoljno s kvalitetom postupka proizvođačeve neovisne ocjene, ono će zahtijevati provođenje provjerenih ispitivanja na vozilima iz proizvodnje.

4.5.4.   Sukladnost s obzirom emisije CO2 mora se provjeriti primjenom statističkih postupaka koji su opisani u odjeljku 4.3. i dodacima 1. i 2. Vozila se moraju ispitati u skladu s postupkom iz Priloga XII.

4.6.   Provjera sukladnosti vozila za ispitivanje tipa 3.

4.6.1.   Ako je potrebno provesti ispitivanje tipa 3, ono se mora provesti na svim vozilima koja su bila odabrana za ispitivanje tipa 1 za sukladnost proizvodnje iz odjeljka 4.2. Primjenjuju se uvjeti utvrđeni u Prilogu V.

4.7.   Provjera sukladnosti vozila za ispitivanje tipa 4.

4.7.1.   Ako je potrebno provesti ispitivanje tipa 4., ono se mora provesti u skladu s Prilogom VI.

4.8.   Provjera sukladnosti vozila s obzirom na sustav ugrađene dijagnostike (OBD)

4.8.1.   Ako treba provjeriti radna svojstva OBD sustava, to se mora obaviti u skladu sa sljedećim zahtjevima:

4.8.1.1.   Kad tijelo za homologaciju utvrdi da kvaliteta proizvodnje nije zadovoljavajuća, metodom slučajnog uzorka odabere se jedno vozilo i podvrgne ispitivanjima opisanim u Dodatku 1. Prilogu XI.

4.8.1.2.   Proizvodnja se smatra sukladnom ako to vozilo zadovoljava zahtjeve ispitivanja opisanih u Dodatku 1. Prilogu XI.

4.8.1.3.   Ako vozilo koje je odabrano iz serije ne zadovoljava zahtjeve iz odjeljka 4.8.1.1., iz iste se serije mora uzeti daljnji slučajni uzorak od četiri vozila i podvrgnuti ispitivanjima opisanim u Dodatku 1. Prilogu XI. Ispitivanja se mogu obaviti na vozilima koja nisu prešla više od 15 000 km.

4.8.1.4.   Proizvodnja se smatra sukladnom ako najmanje tri vozila zadovoljavaju zahtjeve ispitivanja opisanih u Dodatku 1. Prilogu XI.

4.9.   Provjera sukladnosti vozila koje za gorivo upotrebljava UNP ili prirodni plin

4.9.1.   Ispitivanja za provjeru sukladnosti proizvodnje mogu se provesti trgovačkim gorivom, čiji se omjer C3/C4 nalazi između omjera referentnih goriva u slučaju ukapljenoga naftnoga plina, ili čiji se Wobbeov indeks nalazi između indeksa krajnjih referentnih goriva u slučaju prirodnog plina. U tom se slučaju analiza goriva mora dostaviti tijelu za homologaciju.

4.10   Provjera sukladnosti vozila s obzirom na zacrnjenje dimljenja

4.10.1.   Sukladnost vozila s homologiranim tipom s obzirom na emisije onečišćujućih tvari iz motora s kompresijskim paljenjem mora se provjeriti na temelju rezultata navedenih Dopune certifikata o homologaciji prikazanog u u točki 2.4.Dodatka 4.

4.10.2.   Kad se provjera provodi na vozilu iz serije, osim provjera iz točke 10.1., ispitivanja se izvode na sljedeći način:

4.10.2.1. Na vozilu koje nije bilo uhodano mora se provesti ispitivanje pri slobodnom ubrzavanju opisano u odjeljku 4.3. Dodatka 2. Prilogu IV. Smatra se da je vozilo u skladu s homologiranim tipom ako utvrđeni apsorpcijski koeficijent ne prelazi za više od 0,5 m–1 broj prikazan u homologacijskoj oznaci.

4.10.2.2. Ako broj utvrđen pri ispitivanju iz točke 4.10.2.1. prelazi za više od 0,5 m–1 broj prikazan u homologacijskoj oznaci, vozilo predmetnog tipa ili njegov motor mora se podvrgnuti ispitivanju pri ustaljenim brzinama vrtnje motora na krivulji punog opterećenja, kako je opisano u odjeljku 4.2. Dodatka 2. Prilogu IV. Razina emisija ne smije prekoračiti granične vrijednosti propisane u Prilogu 7. UN/ECE Pravilniku br. 24 (5).

---

(1)  Posebni postupci ispitivanja za vozila na vodik i vozila s prilagodljivim gorivom na biodizel definirat će se u kasnijoj fazi.

(2)  Kad je vozilo na dvije vrste goriva kombinirano s vozilom s prilagodljivim gorivom, primjenjuju se oba ispitna zahtjeva.

(3)  Ispitivanje s benzinom primjenjuje se samo za vozila homologirana prije datuma navedenih u članku 10. stavku 6. Uredbe (EZ) br. 715/2007. Tih ili nakon tih datuma, ispitivanje s mora provesti s oba goriva.

(4)  SL L 158, 19.6.2007., str. 34.

(5)  SL L 326, 24.11.2006., str. 1.

PRILOG II.

Vidjeti Uredbu Komisije (EU) br. 566/2001 (SL L 158, 16.6.2011., str. 1.).

PRILOG III.

PROVJERA PROSJEČNIH EMISIJA IZ ISPUŠENE CIJEVI PRI OKOLNIM UVJETIMA

(ISPITIVANJE TIPA 1.)

1.   UVOD

Ovim se Prilogom propisuju postupak ispitivanja tipa 1. za provjeru prosječnih emisija iz ispušne cijevi pri okolnim uvjetima.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.   Opći zahtjevi su određeni u točki 5.3.1. UN/ECE Pravilnika br. 83, uz iznimke opisane u odjeljcima 2.2. do 2.5.

2.2.   Vozila koja se podvrgavaju ispitivanju određenom u točki 5.3.1.1. smatraju se svim vozilima obuhvaćenim područjem primjene ove Uredbe.

2.3   Onečišćenja koja su navedena u točki 5.3.1.2.4. smatraju se svim onečišćenjima navedenim u tablicama 1. i 2. Priloga 1. Uredbi (EZ) br. 715/2007.

2.4.   Upućivanje na faktore pogoršanja određene prema točki 5.3.6. u točki 5.3.1.4. smatra se upućivanjem na faktore pogoršanja određene u Prilogu VII. ovoj Uredbi.

2.5.   Granične vrijednosti emisija na koje se poziva u točki 5.3.1.4. tumače se pozivanjem na granične vrijednosti određene u tablici 1. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 715/2007 za vozila Euro 5 i u tablici 2. Priloga I. Uredbi (EZ) br 715/2007 za vozila Euro 6.

Zahtjeve za vozila koja kao gorivo upotrebljavaju UNP, prirodni plin ili biometan

2.6.1.   Opći zahtjevi za ispitivanje vozila koja za gorivo upotrebljavaju UNP, prirodni plin ili biometan određeni su u odjeljku 1. Priloga 12. UN/ECE Pravilniku br. 83.

3.   TEHNIČKI ZAHTJEVI

3.1.   Tehnički zahtjevi su određeni u Prilogu 4. UN/ECE Pravilnika br. 83, uz iznimke opisane u odjeljcima 3.2. do 3.12.

3.2.   Referentna goriva navedena u točki 3.2. smatraju se pozivanjem na odredbe o odgovarajućem referentnom gorivu u Prilogu IX. ovoj Uredbi.

3.3.   Za plinovite onečišćujuće tvari navedene u točki 4.3.1.1. smatra se da uključuju i metan:

3.4.   Omjer ugljikovodika u točki 8.2. mora se tumačiti na sljedeći način:

za benzin (C1H1,89O0,016)	d = 0,631 g/l
za dizelsko gorivo (C1H1,86 O0,005)	d = 0,622 g/l
za UNP (C1H2,525)	d = 0,649 g/l
za PP/biometan (CH4)	d = 0,714 g/l
za etanol (E85) (C1H2,74O0,385)	d = 0,932 g/l

3.5.   Od odgovarajućih datuma koji su određeni članku 10. stavcima 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 715/2007, točka 4.1.2. Dodatka 3. Prilogu 4. mora se razumijevati na sljedeći način:

3.6.   Točka 2.2.2. Dodatka 5. Prilogu 4. tumači se tako da se primjenjuje na:

3.7.   Točka 1. Dodatka 8. Prilogu 4. mijenja se kako slijedi:

3.8.   Druga podtočka točke 1.3. Dodatka 8. Prilogu 4. tumači se na sljedeći način:

3.9.   Osim zahtjeva iz točke 1.3. Dodatka 8. Prilogu 4. primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

Koncentracija ugljikovodika bez metana izračunava se na sljedeći način:

CNMHC = CTHC – (Rf CH4 × CCH4)

gdje je:

CNMHC	=	ispravljena koncentracija ugljikovodika bez metana (NHMC) u razrijeđenom ispušnom plinu, izražena u ppm ekvivalenta ugljika,
CTHC	=	koncentracija THC u razrijeđenom ispušnom plinu, izražena u ppm ekvivalenta ugljika te ispravljena za količinu THC u zraku za razrjeđivanje,
CCH4	=	koncentracija CH4 u razrijeđenom ispušnom plinu, izražena u ppm ekvivalenta ugljika te ispravljena za količinu CH4 u zraku za razrjeđivanje,
RfCH4	=	faktor odziva FID-a na metan, kako je određen u točki 2.3. Dodatka 6. Prilogu 4.

3.10.   Točka 1.5.2.3. Dodatka 8. Prilogu 4. tumači se tako da uključuje sljedeće:

QTHC = 0,932

u slučaju etanola (E85)

3.11.   Pozivanje na HC smatra se pozivanjem na THC u sljedećim točkama:

(a)	točka 4.3.1.1.;

(b)	točka 4.3.2.;

(c)	točka 2.2. Dodatka 6.;

(d)	točka 1.3. Dodatka 8.;

(e)	točka 1.5.1.3. Dodatka 8.;

(f)	točka 1.5.2.3. Dodatka 8.;

(g)	točka 2.1. Dodatka 8.,

3.12.   Pozivanje na ugljikovodike smatra se pozivanjem na ukupne ugljikovodike u sljedećim točkama:

(a)	točka 4.3.1.1.;

(b)	točka 4.3.2.;

(c)	točka 7.2.8.

Tehnički zahtjevi za vozila opremljena sustavom za periodičnu regeneraciju

3.13.1.   Tehnički zahtjevi su oni koji su određeni u odjeljku 3. Priloga 13. UN/ECE Pravilniku br. 83, s iznimkama koje su opisane u odjeljcima 3.13.2. do 3.13.4.

3.13.2.   Pozivanje na točke 4.2.11.2.1.10.1. do 4.2.11.2.1.10.4. ili točke 4.2.11.2.5.4.1. do 4.2.11.2.5.4.4. odjeljka 3.1.3. Priloga I. tumači se kao pozivanje na točke 3.2.12.2.1.11.1. do 3.2.12.2.1.11.4. ili točke 3.2.12.2.6.4.1. do 3.2.12.2.6.4.4. u Dodatku 3. Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 692/2008.

3.13.3.   Na zahtjev proizvođača postupak ispitivanja specifičan za sustave za periodičnu regeneraciju ne upotrebljava se za uređaj za regeneracijsku ako proizvođač tijelu za homologaciju dostavi podatke da emisije tijekom ciklusa u kojem se odvija regeneracija ostaju niže od norma danih u tablici 1. ili 2. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 715/2007 koje su upotrijebljene za odgovarajuću kategoriju vozila nakon dogovora s tehničkom službom.

3.13.4.   Što se tiče uređaja za periodičnu regeneraciju, tijekom ciklusa u kojem se odvija regeneracija, norme za emisije mogu biti prekoračene. Ako regeneracija nekog uređaja za kontrolu onečišćenja nastupi najmanje jednom tijekom ispitivanja tipa 1, a uređaj se već jednom regenerirao tijekom ciklusa pripreme vozila, uređaj se mora smatrati sustavom za stalnu regeneraciju za koji nije potreban poseban postupak ispitivanja.

PRILOG IV.

PODACI O EMISIJAMA KOJI SE ZAHTIJEVAJU PRI HOMOLOGACIJI TIPA ZA POTREBE TENIČKIH PREGLEDA

 

PRILOG V.

PROVJERA EMISIJA PLINOVA IZ KUĆIŠTA KOLJENASTOG VRATILA

(ISPTIVANJE TIPA 3)

1.   UVOD

1.1   Ovim se Prilogom propisuje postupak ispitivanja tipa 3 za provjeru emisija plinova iz kućišta koljenastog vratila.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.   Opći zahtjevi za provođenje ispitivanja tipa 3 određeni su u odjeljku 3. Priloga 6. UN/ECE Pravilnika br. 83.

3.   TEHNIČKI ZAHTJEVI

3.1.   Tehnički zahtjevi su određeni u odjeljcima 3. do 6. Priloga 6. UN/ECE Pravilnika br. 83.

PRILOG VI.

ODREĐIVANJE EMISIJA ISPARAVANJEM

(ISPITIVANJE TIPA 4)

1.   UVOD

1.1   Ovim se Prilogom propisuje postupak ispitivanja tipa 4 za određivanje emisije ugljikovodika isparavanjem iz sustava goriva u vozilima.

2.   TEHNIČKI ZAHTJEVI

2.1.   Tehnički zahtjevi i specifikacije određeni su u odjeljcima 2. do 7. i dodacima 1. i 2. Prilogu 7. UN/ECE Pravilniku br. 83., uz iznimke postupaka navedenih u odjeljcima 2.2. i 2.3.

2.2.   Referentna goriva koja su navedena u točki 3.2. Priloga 7. UN/ECE Pravilniku br. 83 smatraju se pozivanjem na odgovarajuće odredbe referentnih goriva iz Priloga IX. ovoj Uredbi.

2.3.   Pozivanje na točku 8.2.5. u točki 7.5.2. Priloga 7. UN/ECE Pravilnika br. 83 smatra se kao pozivanje na odjeljak 4. Priloga I. ovoj Uredbi.

PRILOG VII.

PROVJERA TRAJNOSTI UREĐAJA ZA KONTROLU EMISIJE

(ISPITIVANJE TIPA 5)

1.   UVOD

1.1   Ovim se Prilogom propisuje postupak za provjeru trajnosti uređaja za kontrolu emisije. Zahtjevi za trajnost moraju se dokazati s jednom od tri mogućnosti koje su određene u točkama 1.2., 1.3. i 1.4.

1.2.   Ispitivanje trajnosti potpunog vozila predstavlja ispitivanje starenja pri 160 000 km, vožnjom na ispitnoj stazi, cesti ili dinamometru s valjcima.

1.3.   Proizvođač može odabrati ispitivanje starenja na ispitnoj napravi.

1.4.   Umjesto za ispitivanje trajnosti, proizvođač se može odlučiti za uporabu faktora pogoršanja dodijeljenih ne temelju sljedeće tablice.

Kategorija motora;	Dodijeljeni faktori pogoršanja;
	CO	THC	NMHC	NOx	HC + NOx	PM	P
Vanjski izvor paljenja;	1.5	1.3	1.3	1.6	—	1.0	1.0
Kompresijsko paljenje (Euro 5);	1.5	—	—	1.1	1.1	1.0	1.0
Kompresijsko paljenje (Euro 6); (1)

1.5.   Na zahtjev proizvođača, tehnička služba može provesti ispitivanje tipa 1 prije provođenja ispitivanja trajnosti potpunog vozila ili starenjem na ispitnoj napravi s uporabom faktora pogoršanja iz gornje tablice. Nakon provedenog ispitivanja trajnosti potpunog vozila ili starenjem na ispitnoj napravi, tehnička služba može izmijeniti rezultate homologacije tipa zapisane u Dodatku 4. Prilogu I., tako da zamijeni faktore pogoršanja iz gornje tablice s izmjerenim pri ispitivanju trajnosti potpunog vozila ili starenjem na ispitnoj napravi.

1.6.   U nedostatku dodijeljenih faktora pogoršanja za vozila s motorima s kompresijskim paljenjem Euro 6., proizvođači za određivanje faktora pogoršanja trebaju upotrijebiti postupke ispitivanja trajnosti potpunog vozila ili starenjem na ispitnoj napravi.

1.7.   Faktori pogoršanja određuju se ili postupcima iz točaka 1.2. i 1.3. ili uporabom dodijeljenih vrijednosti iz tablice u točki 1.4. Faktori pogoršanja se upotrebljavaju za utvrđivanje sukladnosti sa zahtjevima odgovarajućih graničnih vrijednosti emisija danih u tablicama 1. i 2. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 715/2007 tijekom životnog vijeka vozila.

2.   TEHNIČKI ZAHTJEVI

Tehnički zahtjevi i specifikacije određeni su u odjeljcima 2. do 6. Priloga 9. UN/ECE Pravilnika br. 83., uz iznimke navedene u točkama 2.1.1. do 2.1.4.

2.1.1.   Kao alternativu radnom ciklusu opisanom u točki 5.1. Priloga 9. Pravilniku br. 83 (UN/ECE) za ispitivanje trajnosti potpunog vozila, proizvođač vozila može upotrijebiti normirani cestovni ciklus (SRC – Standard Road Cycle), opisan u Dodatku 3. ovom Prilogu. Ispitni ciklus mora se izvoditi dok vozilo ne napravi najmanje 160 000 km.

2.1.2.   Pozivanje na 80 000 km u točki 5.3. i točki 6. Priloga 9. UN/ECE Pravilniku br. 83 tumači se kao pozivanje na 160 000 km.

2.1.3.   Pozivanje na točku 5.3.1.4. u prvom dijelu točke 6. Priloga 9. u UN/ECE Pravilniku br. 83 tumači se kao pozivanje na tablicu 1. iz Priloga I. Uredbe (EZ) br. 715/2007 za vozila Euro 5 i na tablicu 2. iz Priloga I. Uredbi (EZ) 715/2007 za vozila Euro 6.

2.1.4.   U odjeljku 6. Priloga 9. UN/ECE Pravilniku br. 83, šesta podtočka tumači se na sljedeći način:

Multiplikativni faktor pogoršanja emisija ispušnih plinova mora se izračunati za svaku onečišćujuću tvar na sljedeći način:

Na zahtjev proizvođača, dodatni faktor pogoršanja emisije ispušnih plinova mora se izračunani za svaku onečišćujuću tvar na sljedeći način:

2.2.   Ispitivanje trajnosti na uređaju za starenje

2.2.1.   Osim tehničkih zahtjeva za ispitivanje na uređaju za starenje koje je određeno u odjeljku 1.3., primjenjuju se tehnički zahtjevi iz ove točke.

Gorivo koje treba upotrijebiti tijekom ispitivanja treba biti ono koje je navedeno u točki 3. Priloga 9. UN/ECE Pravilniku br. 83.

2.3.1.   Vozila s motorima s vanjskim paljenjem

2.3.1.1.   Sljedeći postupak starenja na uređaju upotrebljava se za vozila s motorima s vanjskim paljenjem, uključujući hibridna vozila, koja upotrebljavaju katalizator kao glavni sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova.

Postupak starenja na uređaju zahtijeva ugradbu sustava katalizatora i osjetila kisika na ispitnom uređaju za starenje katalizatora.

Starenje na uređaju mora se provesti slijedeći normirani ciklus na uređaju (SBC – Standard Bench Cycle) u vremenskom trajanju izračunanom iz jednadžbe za vrijeme starenja na uređaju (BAT –Bench Ageing Time). U jednadžbu za BAT potrebno je za ulazne vrijednosti unijeti podatke o vremenu držanja na temperaturi katalizatora izmjerene u normiranom cestovnom ciklusu (SRC) koji je opisan u Dodatku 3. ovom Prilogu.

2.3.1.2.   Normirani ciklus na uređaju (SBC). Normirani postupak starenja katalizatora na uređaju mora se provesti slijedeći SBC. SBC se mora obaviti u vremenskom razdoblju izračunanom iz jednadžbe za BAT. SBC je opisan u Dodatku 1. ovom Prilogu.

2.3.1.3.   Podaci o vremenu držanja na temperaturi katalizatora. Temperatura katalizatora mora se izmjeriti tijekom najmanje dvaju izvođenja punog SRC ciklusa koji je opisan u Dodatku 3. ovom Prilogu.

Temperatura katalizatora mora se izmjeriti na mjestu s najvišom temperaturom na najtoplijem katalizatoru na ispitnom vozilu. Temperatura se može izmjeriti također na drugom mjestu, pod uvjetom da je na temelju valjane inženjerske ocjene mjesto prilagođeno tako da predstavlja temperaturu izmjerenu na najtoplijem mjestu.

Temperatura katalizatora mora se mjeriti učestalošću od najmanje 1 Hz (jedno mjerenje u sekundi).

Izmjereni rezultati temperature katalizatora moraju se prikazati u obliku histograma, s temperaturnim intervalima koji nisu veći od 25 °C.

2.3.1.4.   Vrijeme starenja na uređaju. Vrijeme starenja na uređaju mora se izračunani s jednadžbom za vrijeme starenja na uređaju (BAT) na sljedeći način:

te za temperaturni interval (bin) = th e((R/Tr) - (R/Tv))

Ukupni te = zbir te-ova za sve temperaturne intervale

Vrijeme starenja na uređaju = A (ukupni te)

gdje je:

A	=	1,1. Ta vrijednost korigira vrijeme starenja katalizatora da se osim toplinskog starenja katalizatora uzme u obzir pogoršanje radi drugih uzroka.
R	=	toplinska reaktivnost katalizatora = 17 500
th	=	vrijeme (u satima), izmjereno unutar propisanog temperaturnog intervala na histogramu temperature katalizatora vozila koji je prilagođen za cijeli životni vijek; npr. ako histogram predstavlja 400 km i ako je životni vijek 160 000 km, svi unosi u histogramu bi se pomnožili s 400 (160 000/400).
Ukupni te	=	istovrijedno vrijeme (u satima) potrebno za starenje katalizatora pri temperaturi Tr na uređaju za starenje katalizatora uporabom ciklusa za starenje katalizatora, da proizvede istu razinu pogoršanja koja je prisutna kod katalizatora radi toplinske deaktivacije tijekom 160 000 km.
te za interval	=	istovrijedno vrijeme (u satima) potrebno za starenje katalizatora pri temperaturi Tr na uređaju za starenje katalizatora uporabom ciklusa za starenje katalizatora da proizvede istu razinu pogoršanja koja je prisutna kod katalizatora radi toplinske deaktivacije tijekom 160 000 km u intervalu temperature Tv.
Tr	=	efektivna referentna temperatura katalizatora (u K) na uređaju za ispitivanje katalizatora, tijekom ciklusa starenja na uređaju. Efektivna temperatura je konstantna temperatura koja bi prouzročila istu razinu starenja kao različite temperature koje bi nastale tijekom ciklusa starenja na uređaju.
Tv	=	srednja temperatura (u K) intervala temperature u histogramu temperature katalizatora vozila pri vožnji po cesti.

2.3.1.5.   Efektivna referentna temperatura pri SBC. Efektivna referentna temperatura normiranog ciklusa na uređaju (SBC) mora se odrediti za stvarno konstrukcijsko rješenje katalizatora iza stvarni uređaj za starenje koji će se upotrijebiti uporabom sljedećih postupaka:

(a)

Mjerenje podataka o vremenu držanja na temperaturi u sistemu katalizatora na uređaju za starenje katalizatora slijedeći SBC. Temperatura katalizatora mora se izmjeriti na mjestu s najvišom temperaturom na najtoplijem katalizatoru u sustavu. Temperatura se može izmjeriti također na drugom mjestu, pod uvjetom da je to mjesto prilagođeno tako da predstavlja temperaturu izmjerenu na najtoplijem mjestu. Temperatura katalizatora mora se mjeriti s učestalošću od najmanje 1 Hz (jedno mjerenje u sekundi) tijekom najmanje 20 minuta starenja na uređaju. Izmjereni rezultati temperature katalizatora moraju se prikazati u obliku histograma, s intervalima temperature koji nisu veći od 10 °C;

(b)

Jednadžba za BAT mora se upotrijebiti za izračunavanje efektivne referentne temperature s iterativnim promjenama referentne temperature (Tr), dok izračunano vrijeme starenja najmanje ne bude jednako stvarnom vremenu, predstavljenom u histogramu temperature katalizatora. Izračunana temperatura je efektivna referentna temperatura SBC-a za taj sustav katalizatora i uređaj za starenje

2.3.1.6.   Uređaj za starenje katalizatora. Uređaj za starenje katalizatora treba slijediti SBC i proizvesti odgovarajući protok, sastav i temperaturu ispušnih plinova na ulazu katalizatora.

Sva oprema i postupci za starenje na uređaju trebaju bilježiti odgovarajuće podatke (kao što su izmjereni omjeri zrak/gorivo (A/F - Air/Fuel) i vremena držanja na temperaturi katalizatora) da se osigura da se stvarno postigne dostatno starenje.

2.3.1.7.   Zahtijevano ispitivanje. Za izračunavanje faktora pogoršanja moraju se provesti na ispitnom vozilu najmanje dva ispitivanja tipa 1 prije starenja na uređaju opreme za kontrolu emisije i najmanje dva ispitivanja tipa 1 nakon ponovne ugradbe opreme za kontrolu emisije starenja na uređaju.

Proizvođač može provesti dodatno ispitivanje. Faktori pogoršanja moraju se izračunani u skladu s računskom metodom koja je određena u točki 6. Priloga 9. UN/ECE Pravilniku br. 83 i kako je izmijenjena ovom Uredbom.

2.3.2.   Vozila s motorima s kompresijskim paljenjem

2.3.2.1.   Sljedeći postupak starenja na ispitnom uređaju upotrebljava se za vozila s motorima s kompresijskim paljenjem, uključujući hibridna vozila.

Postupak starenja na uređaju zahtijeva ugradbu sustava za naknadnu obradu na ispitni uređaj za starenje sustava za naknadnu obradu.

Starenje na uređaju mora se provesti slijedeći normirani ciklus na dizelskom uređaju (SDBC – Standard Diesel Bench Cycle) za broj regeneracija/odsumporavanja izračunanom iz jednadžbe za trajanje starenja na uređaju (BAD –Bench Ageing Duration).

2.3.2.2.   Normirani ciklus na dizelskom uređaju (SDBC). Normirani postupak starenja katalizatora na uređaju mora se provesti slijedeći SDBC. SDBC se mora obaviti u vremenskom razdoblju izračunanom iz jednadžbe za trajanje starenja na uređaju (BAD). SDBC je opisan u Dodatku 2. ovom Prilogu.

2.3.2.3.   Podaci o regeneraciji. Intervali regeneracije moraju se izmjeriti tijekom najmanje deset punih ciklusa SRC-a, kako je opisano u Dodatku 3. Alternativno se mogu upotrijebiti intervali iz postupka za određivanje Ki.

Ako je primjenljivo, intervali odsumporavanja trebaju se razmotriti na temelju proizvođačevih podatka.

2.3.2.4.   Trajanje starenja na dizelskom uređaju. Trajanje staranja na dizelskom uređaju se izračunava uporabom jednadžbe za BAD:

Trajanje starenja na uređaju = broj ciklusa regeneracije/odsumporavanja (ovisno o tome što je veće) koji je istovrijedan 160 000 km vožnje

2.3.2.5.   Uređaj za starenje. Uređaj za starenje treba slijediti SDBC i proizvesti odgovarajući protok, sastav i temperaturu ispušnih plinova na ulazu sustava za naknadnu obradu.

Proizvođač treba zapisati broj ciklusa regeneracije/odsumporavanja (ako je primjenjivo) da se osigura da se stvarno postigne dostatno starenje.

2.3.2.6.   Zahtijevano ispitivanje. Za izračunavanje faktora pogoršanja moraju se najmanje dva ispitivanja tipa 1 prije starenja na uređaju opreme za kontrolu emisije i najmanje dva ispitivanja tipa 1 nakon ponovne ugradbe opreme za kontrolu emisije starenja na uređaju. Proizvođač može provesti dodatno ispitivanje. Faktori pogoršanja moraju se izračunani u skladu s računskom metodom koja je određena u točki 6. Priloga 9. UN/ECE Pravilniku br. 83 i s dodatnim zahtjevima iz ove Uredbe.

---

(1)  Treba odrediti faktore pogoršanja za Euro 6

PRILOG VIII.

PROVJERAVANJE PROSJEČNIH EMISIJA PRI NISKIM TEMPERATURAMA OKOLINE

(ISPITIVANJE TIPA 6)

1.   UVOD

1.1   Ovim se Prilogom propisuju potrebna oprema i postupak za ispitivanje tipa 6 za provjeravanje emisija pri niskim temperaturama.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.   Opći zahtjevi za ispitivanje tipa 6 određeni su u točkama 5.3.5.1.1. do 5.3.5.3.2. UN/ECE Pravilnika br. 83., uz niže navedene iznimke.

2.2.   Pozivanje na „ugljikovodike” u točki 5.3.5.1.4. UN/ECE Pravilnika br. 83 tumači se kao pozivanje na „ukupne ugljikovodike”.

2.3.   Granične vrijednosti na koje se poziva u točki 5.3.5.2. Priloga 1. UN/ECE Pravilnika br. 83 odnose se na granične vrijednosti dane u tablici 3. Priloga 1. Uredbi (ES) br. 715/2007.

3.   TEHNIČKI ZAHTEVI

3.1.   Tehnički zahtjevi i specifikacije određeni su u odjeljcima 2. do 6. Priloga 8. UN/ECE Pravilniku br. 83., uz iznimke opisane u sljedećim točkama.

3.2.   Pozivanje na točku 3. Priloga 10. u točki 3.4.1. Priloga 8. UN/ECE Pravilniku br. 83 tumači se kao pozivanje na Prilog IX. odjeljak B ove Uredbe.

3.3.   Pozivanje na „ugljikovodike” tumači se kao pozivanje na „ukupne ugljikovodike” u sljedećim odjeljcima Priloga 8 UN/ECE Pravilnika br. 83:

Točka 2.4.1.

Točka 5.1.1.

PRILOG IX.

SPECIFKACIJE RERFERENTNIH GORIVA

A.   RERFERENTNA GORIVA

1.   Tehnički podaci referentnih goriva za ispitivanje vozila s motorima s vanjskim izvorom paljenja

Vrsta goriva: benzin (E5)

Parametar	Mjerna jedinica	Granične vrijednosti (1)		Ispitna metoda
		najmanje	najviše
Istraživački oktanski broj, RON		95,0	—	EN 25164 prEN ISO 5164
Motorni oktanski broj, MON		85,0	—	EN 25163 prEN ISO 5163
Gustoća na 15 °C	kg/m3	743	756	EN ISO 3675 EN ISO 12185
Tlak para	kPa	56,0	60,0	EN ISO 13016-1 (DVPE)
Sadržaj vode	% v/v		0,015	ASTM 1064
Destilacija:
— ishlapilo pri 70 °C,	% v/v	24,0	40,0	EN ISO 3405
— ishlapilo pri 100 °C,	% v/v	48,0	60,0	EN ISO 3405
— ishlapilo pri 150 °C,	% v/v	82,0	90,0	EN ISO 3405
— konačno vrelište	°C	190	210	EN ISO 3405
Ostaci	% v/v	—	2,0	EN ISO 3405
Analiza ugljikovodika:
— olefini,	% v/v	—	13,0	ASTM D 1319
— aromatični spojevi,	% v/v	29,0	35,0	ASTM D 1319
— benzen,	% v/v	—	1,0	EN 12177
— zasićeni spojevi	% v/v	upisati		ASTM 1319
Omjer ugljik/vodik		upisati
Omjer ugljik/kisik		upisati
Indukcijsko vrijeme (2)	minuta	480	—	EN ISO 7536
Sadržaj kisika (3)	% m/m	—	upisati	EN 1601
Prisutna smola	mg/ml	—	0,04	EN-ISO 6246
Sadržaj sumpora (4)	mg/kg	—	10	EN ISO 20846 EN ISO 20884
Korozivnost na bakru		—	razred I.	EN ISO 2160
Sadržaj olova	mg/l	—	5	EN 237
Sadržaj fosfora (5)	mg/l	—	1,3	ASTM D 3231
Etanol (3)	% v/v	4,7	5,3	EN 1601 EN 13132

Vrsta goriva: etanol (E85)

Parametar	Mjerna jedinica	Granične vrijednosti (6)		Ispitna metoda (7)
		najmanje	najviše
Istraživački oktanski broj, RON		95,0	—	EN ISO 5164
Motorni oktanski broj, MON		85,0	—	EN ISO 5163
Gustoća na 15 °C	kg/m3	Prema izjavi		ISO 3675
Tlak para	kPa	40,0	60,0	EN ISO 13016-1 (DVPE)
Sadržaj sumpora (8)  (9)	mg/kg	—	10	EN ISO 20846 EN ISO 20884
Oksidacijska stabilnost	minute	360		EN ISO 7536
Sadržaj prisutne smole (ispiranje u otapalu)	mg/100 ml	—	5	EN-ISO 6246
Izgled. Određuje se pri temperaturi okoline ili 15 °C, ovisno što je veće.		Čist i sjajan, bez vidljivih otopljenih onečišćujućih tvari ni njihovih taloga		Vizualni pregled
Etanol i viši alkoholi (12)	% (V/V)	83	85	EN 1601 EN 13132 EN 14517
Viši alkoholi (C3 – C8)	% (V/V)	—	2
Metanol	% (V/V)		0,5 (10)
Benzin	% (V/V)	Ostatak		EN 228
Sadržaj fosfora	mg/l	0,3 (11)		ASTM D 3231
Sadržaj vode	% (V/V)		0,3	ASTM 1064
Sadržaj anorganskog klorida	mg/l		1	ISO 6227
pHe		6,5	9	ASTM 6423
Korozija na bakaroj pločici (3 h pri 50 °C)	Ocjena	razred I.		EN ISO 2160
Kiselost (poput acetilne kiseline CH3COOH)	% (m/m) (mg/l)	—	0,005 - 40	ASTM D 1613
Omjer ugljik/vodik		Prema izjavi
Omjer ugljik/kisik		Prema izjavi

Vrsta goriva: UNP

Značajka	Jedinica	Gorivo A	Gorivo B	Ispitna metoda
Sastav:				ISO 7941
Sadržaj C3	% vol	30 ± 2	85 ± 2
Sadržaj C4	% vol	ostatak	ostatak
< C3, > C4	% vol	najviše 2	najviše 2
Olefini	% vol	najviše 12	najviše 15
Ostatak isparavanja	mg/kg	najviše 50	najviše 50	prEN 15470
Sadržaj vode na 0 °C		nema	nema	prEN 15469
Ukupni sadržaj sumpora	mg/kg	najviše 10	najviše 10	ASTM 6667
Vodikov sulfid		nema	nema	ISO 8819
Korozija na bakarnoj pločici	ocjena	razred I.	razred I.	ISO 6251 (13)
Miris		karakterističan	karakterističan
Motorni oktanski broj		najmanje 89	najmanje 89	EN 589 Prilog B

Vrsta goriva: PP/biometan

Značajka	Mjerna jedinica	Osnova	Granične vrijednosti		Ispitna metoda
			najmanje	najviše
Referentno gorivo G20
Sastav:
metan	% mol	100	99	100	ISO 6974
ostatak (14)	% mol	—	—	1	ISO 6974
N2	% mol				ISO 6974
Sadržaj sumpora	mg/m3  (15)	—	—	10	ISO 6326-5
Wobbeov indeks (neto)	MJ/m3  (16)	48,2	47,2	49,2
Referentno gorivo G25
Sastav:
metan	% mol	86	84	88	ISO 6974
ostatak (14)	% mol	—	—	1	ISO 6974
N2	% mol	14	12	16	ISO 6974
Sadržaj sumpora	mg/m3  (15)	—	—	10	ISO 6326-5
Wobbeov indeks (neto)	MJ/m3  (16)	39,4	38,2	40,6

2.   Tehnički podaci referentnoga goriva za ispitivanje vozila s kompresijskim paljenjem

Vrsta goriva: dizelsko gorivo (B5)

Parametar	Mjerna jedinica	Granične vrijednosti (17)		Ispitna metoda
		najmanje	najviše
Cetanski broj (18)		52,0	54,0	EN- ISO 5165
Gustoća na 15 °C	kg/m3	833	837	EN- ISO 3675
Destilacija:
— vrelište na 50 %,	°C	245	-	EN-ISO 3405
— vrelište na 95 %,	°C	345	350	EN-ISO 3405
— konačno vrelište	°C	—	370	EN-ISO 3405
Točka zapaljenja	°C	55	—	EN 22719
CFPP	°C	—	–5	EN 116
Viskoznost na 40 °C	mm2/s	2,3	3,3	EN-ISO 3104
Policiklični aromatski ugljikovodici	% m/m	3,0	6,0	EN 12916
Sadržaj sumpora (19)	mg/kg	—	10	EN ISO 20846 EN ISO 20884
Korozija na bakarnoj pločici		—	razred I.	EN-ISO 2160
Ostatak ugljika po Conradsonu (10 % DR)	% m/m	—	0,2	EN-ISO 10370
Sadržaj pepela	% m/m	—	0,01	EN-ISO 6245
Sadržaj vode	% m/m	—	0,02	EN-ISO 12937
Neutralizacijski broj (jaka kiselina)	mg KOH/g	—	0,02	ASTM D 974
Oksidacijska stabilnost (20)	mg/ml	—	0,025	EN-ISO 12205
Mazivost (promjer površine habanja prema HFRR metodi na 60 °C)	μm	—	400	EN ISO 12156
Oksidacijska stabilnost na 110 °C (20)  (22)	h	20,0		EN 14112
FAME (21)	% v/v	4,5	5,5	EN 14078

B.   TEHNIČKI PODACI ZA ISPITIVANJE EMISIJA PRI NISKOJ TEMPERATURAMA OKOLINE – ISPITIVANJE TIPA VI.

Vrsta goriva: benzin (E5)

Parametar	Mjerna jedinica	Granične vrijednosti (23)		Ispitna metoda
		najmanje	najviše
Istraživački oktanski broj, RON		95,0	—	EN 25164 prEN ISO 5164
Motorni oktanski broj, MON		85,0	—	EN 25163 prEN ISO 5163
Gustoća na 15 °C	kg/m3	743	756	ISO 3675 EN ISO 12185
Tlak para	kPa	56,0	95,0	EN ISO 13016-1 (DVPE)
Sadržaj vode	% v/v		0,015	ASTM E 1064
Destilacija:
— ishlapilo pri 70 °C,	% v/v	24,0	44,0	EN ISO 3405
— ishlapilo pri 100 °C,	% v/v	50,0	60,0	EN ISO 3405
— ishlapilo pri 150 °C,	% v/v	82,0	90,0	EN ISO 3405
— konačno vrelište	°C	190	210	EN ISO 3405
Ostaci	% v/v	—	2,0	EN ISO 3405
Analiza ugljikovodika:
— olefini,	% v/v	3,0	13,0	ASTM D 1319
— aromatični spojevi,	% v/v	29,0	35,0	ASTM D 1319
— benzen,	% v/v	—	1,0	EN 12177
— zasićeni spojevi	% v/v	upisati		ASTM 1319
Omjer ugljik/vodik		upisati
Omjer ugljik/kisik		upisati
Indukcijsko vrijeme (24)	minuta	480	—	EN ISO 7536
Sadržaj kisika (25)	% m/m	—	1,0	EN 1601
Prisutna smola	mg/ml	—	0,04	EN-ISO 6246
Sadržaj sumpora (26)	mg/kg	—	10	EN ISO 20846 EN ISO 20884
Korozivnost na bakrenoj pločici		—	razred I.	EN ISO 2160
Sadržaj olova	mg/l	—	5	EN 237
Sadržaj fosfora (27)	mg/l	—	1,3	ASTM D 3231
Etanol (25)	% v/v	4,7	5,3	EN 1601 EN 13132

Vrsta goriva: etanol (E75)

Specifikacija za referentno gorivo bit će razvijena prije datuma koji su utvrđeni u članku 10. stavku 6. Uredbe (EZ) br. 715/2007.

---

(1)  Vrijednosti navedene u specifikacijama „prave su vrijednosti”. Kod uspostavljanja njihovih graničnih vrijednosti primijenjene su odredbe ISO 4259. Proizvodi od petroleja – Određivanje i primjena preciznih podataka u vezi s metodama ispitivanja, a kod određivanja najmanje vrijednosti uzeta je u obzir najmanja razlika od 2R iznad 0; kod određivanja najveće i najmanje vrijednosti najmanja razlika je 4R (R = obnovljivost). Bez obzira na tu mjeru, koja je potrebna iz tehničkih razloga, proizvođač goriva bez obzira na to treba pokušati ostvariti vrijednost 0 tamo gdje je propisana najveća vrijednost 2R te ostvariti srednju vrijednost u slučaju navođenja najveće i najmanje granične vrijednosti. Ukaže li se potreba da se razjasni zadovoljava li određeno gorivo zahtjeve specifikacija, primjenjuju se odredbe norme ISO 4259.

(2)  Gorivo može sadržavati antioksidanse i deaktivatore kovina koji se obično upotrebljavaju radi stabilizacije rafinerijskih tokova benzina, no ne smiju se dodavati deterdženti/disperzivna sredstva ni topiva ulja.

(3)  Etanol koji zadovoljava zahtjeve norme EN 15376 jedini je spoj s kisikom koji se mora namjerno dodati referentnom gorivu.

(4)  Potrebno je izvijestiti o stvarnome sadržaju sumpora u gorivu upotrijebljenom za ispitivanje tipa 1.

(5)  Kemijski spojevi koji sadrže fosfor, željezo, mangan ili olovo ne smiju se namjerno dodavati referentnom gorivu.

(6)  Vrijednosti navedene u specifikacijama „prave su vrijednosti”. Kod uspostavljanja njihovih graničnih vrijednosti primijenjene su odredbe ISO 4259. Proizvodi od petroleja – Određivanje i primjena preciznih podataka u vezi s metodama ispitivanja, a kod određivanja najmanje vrijednosti uzeta je u obzir najmanja razlika od 2R iznad 0; kod određivanja najveće i najmanje vrijednosti najmanja razlika je 4R (R = obnovljivost). Bez obzira na tu mjeru, koja je potrebna iz tehničkih razloga, proizvođač goriva bez obzira na to treba pokušati ostvariti vrijednost 0 tamo gdje je propisana najveća vrijednost 2R te ostvariti srednju vrijednost u slučaju navođenja najveće i najmanje granične vrijednosti. Ukaže li se potreba da se razjasni zadovoljava li određeno gorivo zahtjeve specifikacija, primjenjuju se odredbe norme ISO 4259.

(7)  U slučajevima spora, postupci opisani u normi ISO 4259 moraju se upotrijebiti za rješavanje spora i tumačenje rezultata na temelju preciznosti metode.

(8)  U slučajevima nacionalnog spora koji se odnosi na sadržaj sumpora, mora se pozivati na norme EN ISO 20846 ili EN ISO 20884 slično kao u upućivanju u nacionalnom dodatku norme EN 228.

(9)  Potrebno je izvijestiti o stvarnome sadržaju sumpora u gorivu upotrijebljenu za ispitivanje tipa 1

(10)  Sadržaj bezolovnog brenzina može biti utvrđen kao 100 manje zbroj postotaka vode i alkohola

(11)  Kemijski spojevi koji sadrže fosfor, željezo, mangan ili olovo ne smije se namjerno dodavati referentnom gorivu.

(12)  Etanol koji zadovoljava zahtjeve norme EN 15376 jedini je spoj s kisikom koji se mora namjerno dodati referentnom gorivu.

(13)  Ovom se metodom možda neće točno utvrditi prisutnost korozivnih materijala ako uzorak sadržava inhibitore korozije ili druge kemijske tvari koje smanjuju korozivnost uzorka na bakrenom traku. Stoga je zabranjeno dodavanje takvih spojeva kojima je jedini cilj utjecanje na ispitnu metodu.

(14)  Inertni plinovi (različiti od N2) + C2 + C2 +.

(15)  Vrijednost se utvrđuje pri 293,2 K (20 °C) i 101,3 kPa.

(16)  Vrijednost se utvrđuje pri 273,2 K (0 °C) i 101,3 kPa.

(17)  Vrijednosti navedene u specifikacijama „prave su vrijednosti” Kod uspostavljanja njihovih graničnih vrijednosti primijenjene su odredbe norme ISO 4259. Proizvodi od petroleja – Određivanje i primjena preciznih podataka u vezi s metodama ispitivanja, a kod određivanja najmanje vrijednosti uzeta je u obzir najmanja razlika od 2R iznad ništice; kod određivanja najveće i najmanje vrijednosti najmanja je razlika 4R (R = obnovljivost). Bez obzira na tu mjeru, koja je potrebna iz tehničkih razloga, proizvođač goriva bez obzira na to treba pokušati ostvariti vrijednost 0 tamo gdje je propisana najveća vrijednost 2R te ostvariti srednju vrijednost u slučaju navođenja najveće i najmanje granične vrijednosti. Ukaže li se potreba da se razjasni zadovoljava li određeno gorivo zahtjeve specifikacija, primjenjuju se odredbe norme ISO 4259.

(18)  Područje za cetanski broj nije u skladu sa zahtjevima za najmanju vrijednosti od 4R. Međutim u slučaju spora između dobavljača i korisnika goriva, mogu se za rješavanje takvih sporova upotrijebiti odredbe norme ISO 4259, pod uvjetom da se umjesto jednog određivanja obavi dovoljan broj ponovljenih mjerenja kako bi se postigla potrebna preciznost.

(19)  Potrebno je izvijestiti o stvarnome sadržaju sumpora u gorivu upotrijebljenu za ispitivanje tipa 1

(20)  Iako se stabilnost oksidacije kontrolira, vjerojatno će rok upotrebe biti ograničen. Potrebno je od dobavljača tražiti savjet o uvjetima skladištenja i roku upotrebe.

(21)  Sadržaj FAME-a treba zadovoljavati specifikaciju norme EN 14214.

(22)  Stabilnost oksidacije može se dokazati s normom EN ISO 12205 ili EN 12112. Taj će se zahtjev preispitati na temelju ocjene CEN/TC 19 o značajkama i ispitnim graničnim vrijednostima za stabilnost oksidacije.

(23)  Vrijednosti navedene u specifikacijama „prave su vrijednosti”. Kod uspostavljanja njihovih graničnih vrijednosti primijenjene su odredbe ISO 4259. Proizvodi od petroleja – Određivanje i primjena preciznih podataka u vezi s metodama ispitivanja, a kod određivanja najmanje vrijednosti uzeta je u obzir najmanja razlika od 2R iznad 0; kod određivanja najveće i najmanje vrijednosti najmanja razlika je 4R (R = obnovljivost). Bez obzira na tu mjeru, koja je potrebna iz tehničkih razloga, proizvođač goriva bez obzira na to treba pokušati ostvariti vrijednost 0 tamo gdje je propisana najveća vrijednost 2R te ostvariti srednju vrijednost u slučaju navođenja najveće i najmanje granične vrijednosti. Ukaže li se potreba da se razjasni zadovoljava li određeno gorivo zahtjeve specifikacija, primjenjuju se odredbe norme ISO 4259.

(24)  Gorivo može sadržavati antioksidanse i deaktivatore kovina koji se obično upotrebljavaju radi stabilizacije rafinerijskih tokova benzina, no ne smiju se dodavati deterdženti/disperzivna sredstva ni topiva ulja.

(25)  Etanol koji zadovoljava zahtjeve norme EN 15376 jedini je spoj s kisikom koji se mora namjerno dodati referentnom gorivu.

(26)  Potrebno je izvijestiti o stvarnom sadržaju sumpora u gorivu upotrijebljenom za ispitivanje tipa 6.

(27)  Kemijski spojevi koji sadrže fosfor, željezo, mangan ili olovo ne smiju se namjerno dodavati referentnom gorivu.

PRILOG X.

POSTUPAK ISPITIVANJA EMISIJA ZA HIBRIDNA ELEKTRIČNA VOZILA (HEV)

1.   UVOD

Ovim se Prilogom propisuju dodatne posebne odredbe za homologaciju hibridnih električnih vozila (HEV).

2.   TEHNIČKI ZAHTEVI

2.1.   Tehnički zahtjevi i specifikacije određeni su u Prilogu 14. UN/ECE Pravilniku br. 83., uz iznimke opisane u sljedećoj točki.

2.2.   Pozivanje na odjeljak 5.3.1.4. u točkama 3.1.2.6, 3.1.3.5, 3.2.2.7. i 3.2.3.5. Priloga 14. UN/ECE Pravilniku br. 83 tumači se kao pozivanje na tablicu 1. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 715/2007 za Euro 5. vozila i tablicu 2. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 715/2007 za Euro 6. vozila.

PRILOG XI.

SUSTAVI UGRAĐENE DIJAGNOSTIKE (OBD) ZA MOTORNA VOZILA

1.   UVOD

1.1.   Ovaj Prilog određuje funkcionalne aspekte sustava ugrađene dijagnostike (OBD) za kontrolu emisija iz motornih vozila.

2.   ZAHTJEVI I ISPITIVANJA

2.1.   Zahtjevi i ispitivanja za sustave ugrađene dijagnostike (OBD) određeni su u odjeljku 3. Priloga 11. UN/ECE Pravilniku br. 83. Iznimke u odnosu na te zahtjeve kao i dodatni zahtjevi opisani su u sljedećim točkama.

2.2.   Razdaljina za ispitivanje trajnosti koja je navedena u odjeljcima 3.1. i 3.3.1. Priloga 11. UN/ECE Pravilnika br. 83 tumači se kao pozivanje na zahtjeve Priloga VII. ovoj Uredbi.

Granične vrijednosti određene u točki 3.3.2. Priloga 11. UN/ECE Pravilniku br. 83 tumače se kao pozivanje na tablicu niže:

2.3.1.   Granične vrijednosti za OBD vozila koja su homologirana u skladu s graničnim vrijednostima za emisije određenima u tablici 1. Priloga 1. Uredbi (EZ) br. 715/2007 navedene su u sljedećoj tablici.

Granične vrijednosti za OBD Euro 5

		Masa de referință (RW) (kg)	Masa monoxidului de carbon		Masa hidrocarburilor nemetan		Masa oxizilor de azot		Masa particulelor
			(CO) (mg/km)		(NMHC) (mg/km)		(NOx) (mg/km)		(PM) (mg/km)
Categorie	Clasă		PI	CI	PI	CI	PI	CI	PI (1)	CI (2)
M	—	Toate	1 900	1 900	250	320	300	540	50	50
N1  (3)	I	RW ≤ 1 305	1 900	1 900	250	320	300	540	50	50
	II	1 305 < RW ≤ 1 760	3 400	2 400	330	360	375	705	50	50
	III	1 760 < RW	4 300	2 800	400	400	410	840	50	50
N2	—	Toate	4 300	2 800	400	400	410	840	50	50
Tumač: PI = vanjski izvor paljenja; CI = kompresijsko paljenje

2.3.2.   Granične vrijednosti za OBD za vozila s motorima s vanjskim izvorom paljenja koja zadovoljavaju granične vrijednosti emisija Euro 6 danih u tablici 2. Priloga 1. Uredbi (EZ) br. 715/2007 i koja su bila homologirana prije datuma navedenih u članku 10. stavku 4. Uredbe (EZ) br. 715/2007, navedene su u sljedećoj tablici. Te granične vrijednosti prestaju važiti od datuma navedenih u članku 10. stavku 5. Uredbe (EZ) br. 715/2007 za nova vozila koja budu registrirana, prodana ili stavljena u uporabu.

Granične vrijednosti za OBD Euro 6

		Masa de referință (RW) (kg)	Masa monoxidului de carbon	Masa hidrocarburilor nemetan	Masa oxizilor de azot	Masa particulelor
			(CO) (mg/km)	(NMHC) (mg/km)	(NOx) (mg/km)	(PM) (mg/km)
Categorie	Clasă		CI	CI	CI	CI
M	—	Toate	1900	320	240	50
N1	I	RW ≤ 1 305	1900	320	240	50
	II	1 305 < RW ≤ 1 760	2 400	360	315	50
	III	1 760 < RW	2 800	400	375	50
N2	—	Toate	2 800	400	375	50
Tumač: PI = vanjski izvor paljenja

2.4.   Osim odredaba odjeljak 3.2.1. Priloga 11. UN/ECE Pravilniku br. 83, proizvođač može privremeno isključiti OBD sustav pod sljedećim uvjetima:

(a)	kod vozila s prilagodljivim gorivom ili vozila na plin s jednim/dva goriva, u trajanju od jedne minute nakon dolijevanja goriva da se omogući da upravljačka elektronička jedinica (ECU) može prepoznati kakvoću i sastav goriva;

(b)	kod vozila na dvije vrste goriva, u trajanju od 5 sekundi nakon zamjene goriva da se omogući prilagođavanje parametara motora.

Proizvođač može odstupati od tih vremenskih ograničenja ako može dokazati da ustaljenje sustava za dovod goriva nakon dolijevanja ili zamjene goriva traje dulje zbog utemeljenih tehničkih razloga. U svakom slučaju, OBD sustav treba se ponovno aktivirati što prije čim prepozna kakvoću i sastav goriva ili kad se parametri motora prilagode.

2.5.   Odjeljak 3.3.3.1. Priloga 11. UN/ECE Pravilniku br. 83 mora se zamijeniti sa sljedećim zahtjevima:

OBD sustav nadzire smanjivanje učinkovitosti katalizatora s obzirom na emisije THC i NOx. Proizvođači mogu predvidjeti nadzor samo prvog katalizatora ili u kombinaciji sa sljedećim katalizatorom (katalizatorima) u smjeru toka ispušnih plinova. Za svaki nadzirani katalizator ili skupinu katalizatora smatra se da nisu ispravni kad emisije prelaze granične vrijednosti za NMHC ili NOx propisane u odjeljku 2.3. ovog Priloga. Kao odstupanje, zahtjev za nadzor smanjenja učinkovitosti katalizatora s obzirom na emisije NOx primjenjuje se samo od datuma propisanih u članku 17.

2.6.   Odjeljak 3.3.3.3. Priloga 11. UN/ECE Pravilnika br. 83 znači da se mora pratiti pogoršanje svih osjetila kisika koji su ugrađeni i upotrebljavaju se za praćenje neispravnosti katalizatora u skladu sa zahtjevima ovog Priloga.

2.7.   Osim zahtjeva odjeljka 3.3.3.3. Priloga 11. UN/ECE Pravilniku br. 83, za motore s vanjskim izvorom paljenja s izravnim ubrizgavanjem, svaka neispravnost koja bi za posljedicu mogla prouzročiti da emisije prelaze predviđene granične vrijednosti za čestice u odjeljku 2.3. ovog Priloga i koja mora biti nadzirana u skladu sa zahtjevima ovog Priloga za motore s kompresijskim paljenjem, mora biti nadzirana.

2.8.   Osim zahtjeva odjeljka 3.3.4. Priloga 11. UN/ECE Pravilniku br. 83, neispravnosti i smanjenje učinkovitosti EGR sustava moraju biti nadzirani.

2.9.   Osim zahtjeva odjeljka 3.3.4. Priloga 11. UN/ECE Pravilniku br. 83, neispravnosti i smanjenje učinkovitosti NOx sustava za naknadnu obradu koji upotrebljava reagens i podsustav doziranja reagensa moraju biti nadzirani.

2.10.   Osim zahtjeva odjeljka 3.3.4. Priloga 11. UN/ECE Pravilniku br. 83, neispravnosti i smanjenje učinkovitosti NOx sustava za naknadnu obradu koji ne upotrebljava reagens moraju biti nadzirani.

2.11.   Osim zahtjeva odjeljka 6.3.2. Dodatka 1. Priloga 11. UN/ECE Pravilniku br. 83, proizvođač mora dokazati da OBD prepoznaje neispravnosti u protoku i hladnjaku EGR-a tijekom homologacijskog ispitivanja.

2.12.   Pozivanje na „HC” (ugljikovodike) mora se smatrati pozivanjem na „NMHC” (ugljikovodike bez metana) u odjeljku 6.4.1.2. Dodatka 1. Priloga 11. UN/ECE Pravilniku br. 83.

2.13.   Osim zahtjeva odjeljka 6.5.1.3. Dodatka 1. Priloga 11. UN/ECE Pravilniku br. 83, svi podaci za koje se zahtijeva da su pohranjeni, a odnose se na djelovanje OBD sustava u uporabi u skladu s odredbama odjeljka 3.6. Dodatka 1. ovom Prilogu, trebaju biti dostupni preko serijskog ulaza na normiranom spojniku za prijenos podataka u skladu s odredbama iz odjeljka 6.5.3. Dodatka 1. Prilogu 11. UN/ECE Pravilniku br. 83.

3.   OPĆE ODREDBE O NEDOSTACIMA OBD SUSTAVA

3.1.   Prilikom razmatranja zahtjeva za dodjeljivanje homologacije vozilu koje ima jedan ili više nedostataka u skladu s člankom 6. stavkom 2., tijelo za homologaciju utvrđuje da li je pridržavanje zahtjeva ovog Priloga neprovedivo ili neopravdano.

3.2.   Nadležno tijelo uzima u obzir podatke proizvođača koji detaljno navode, ali nisu ograničeni na čimbenike kao što su tehnička izvedivost, vrijeme do početka proizvodnje i ciklusi proizvodnje, uključujući postupno uvođenje ili postupni prestanak proizvodnje modela motora i vozila i programiranih dogradnji računala, u mjeri u kojoj će proizlazeći OBD sustav biti učinkovit u smislu pridržavanja zahtjeva ovog Pravilnika i da je proizvođač dokazao prihvatljivu razinu uloženog napora za ispunjenje zahtjeva ovog Priloga.

3.3.   Nadležno tijelo odbija svaki zahtjev za prihvaćanje nedostatka koji uključuje potpuni izostanak potrebnog dijagnostičkog nadzora.

3.4.   Nadležno tijelo odbija svaki zahtjev za prihvaćanje nedostatka ako se ne pridržava OBD graničnih vrijednosti navedenih u odjeljku 2.3.

3.5.   Pri određivanju redoslijeda utvrđivanja nedostataka, prvo se utvrđuju nedostaci s obzirom na odjeljke 3.3.3.1., 3.3.3.2. i 3.3.3.3. Priloga 11. UN/ECE Pravilnika br. 83 za motore s vanjskim izvorom paljenja i odjeljke 3.3.4.1., 3.3.4.2. i 3.3.4.3. Priloga 11. UN/ECE Pravilniku br. 83 za motore s kompresijskim paljenjem.

3.6.   Prije ili za vrijeme homologacije tipa, nikakav se nedostatak ne odobrava u pogledu zahtjeva odjeljka 6.5., osim odjeljka 6.5.3.4., Priloga 1. UN/ECE Pravilniku br. 83.

3.6.   Razdoblje u kojem su nedostaci dopustivi

3.6.1.   Prisutnost nedostatka može se dopustiti tijekom dvogodišnjeg razdoblja nakon datuma homologacije tipa vozila, osim ako se može primjereno dokazati da bi znatne preinake na konstrukciji vozila i dodatno vrijeme do početka proizvodnje preko dvije godine bile nužne za uklanjanje nedostatka. U tom se slučaju, prisutnost nedostatka može dopustiti tijekom razdoblja koje nije dulje od tri godine.

3.6.2.   Proizvođač može zatražiti od tijela za homologaciju da retroaktivno odobri nedostatak kada je taj nedostatak otkriven nakon dodjele prvotne homologacije tipa. U tom slučaju, prisutnost nedostataka može se dopustiti tijekom dvogodišnjeg razdoblja od datuma slanja obavijesti tijelu za homologaciju, osim ako se može primjereno dokazati da bi znatne preinake na konstrukciji vozila i dodatno vrijeme do početka proizvodnje preko dvije godine bile nužne za uklanjanje nedostatka. U tom se slučaju, prisutnost nedostatka može dopustiti tijekom razdoblja ne duljeg od tri godine.

3.7.   Tijelo za homologaciju obavješćuje o svojoj odluci o odobravanju zahtjeva za prihvaćanje nedostatka u skladu s člankom 6. stavkom 2.

4.   PRISTUP INFORMACIJAMA ZA OBD

4.1.   Zahtjevi za pristup informacijama o OBD-u određeni su u odjeljku 5. Priloga 11. UN/ECE Pravilniku br. 83. Iznimke u odnosu na te zahtjeve opisane su u sljedećim točkama.

4.2.   Pozivanje na Dodatak 1. Priloga 2. UN/ECE Pravilnika br. 83 tumači se kao pozivanje na Dodatak 5. Priloga I. ove Uredbe.

4.3.   Pozivanje na odjeljak 4.2.11.2.7.6. Priloga 1. UN/ECE Pravilniku br. 83 tumači se kao pozivanje na odjeljak 3.2.12.2.7.6. Dodatka 3. Prilogu I. ovoj Uredbi.

4.4.   Pozivanje na „ugovorne strane” tumači se kao pozivanje na „države članice”.

4.5.   Pozivanje na homologaciju dodijeljenu u skladu s Pravilnikom br. 83 tumači se kao pozivanje na homologaciju tipa dodijeljenu u skladu s ovom Uredbom i Direktivom Vijeća 70/220/EEZ (4).

4.6.   UN/ECE homologacija tumači se kao EZ homologacija tipa.

---

(1)  Norme za masu čestica za vanjski izvor paljenja primjenjuju se jedino za vozila opremljena motorima s izravnim ubrizgavanjem.

(2)  Do datuma utvrđenih u članku 17. granična vrijednost za masu čestica (PM) od 80 mg/km primjenjivat će se za vozila kategorija M i N s referentnom masom većom od 1 760 kg.

(3)  Uključuje vozila kategorija M1 koja zadovoljavaju definiciju za „posebne društvene potrebe” iz Uredbe (EZ) br. 715/2007.

(4)  SL L 76, 6.4.1971., str. 1.

PRILOG XII.

ODREĐIVANJE EMISIJA CO2 I POTROŠNJE GORIVA

1.   UVOD

Ovaj Prilog određuje zahtjeve za mjerenje emisija CO2 i potrošnje goriva.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.   Opće tehničke specifikacije za provođenje ispitivanja i tumačenje rezultata određene su u odjeljku 5. UN/ECE Pravilnika br. 101, uz niže navedene iznimke.

2.2.   Ispitno gorivo

2.2.1.   Za ispitivanje moraju se upotrebljavati odgovarajuća referentna goriva opisana u Prilogu IX. ovoj Uredbi.

2.2.2.   Za UNP i PP, mora se upotrebljavati gorivo koje je odabrao proizvođač za mjerenje neto snage motora u skladu s Prilogom I. Direktivi Vijeća 80/1269/EEZ (1). Odabrano gorivo mora se navesti u opisnom dokumentu koji je propisan u Dodatku 3. Priloga I. ovoj Uredbi.

2.3.   Točka 5.2.4. UN/ECE Pravilnika br. 101 treba glasiti:

1.

gustoća: izmjerena na ispitnom gorivu u skladu s normom ISO 3675 ili istovrijednom metodom. Za benzin, dizelsko gorivo, biodizel i etanol (E85) mora se upotrijebiti gustoća izmjerena pri 15 °C; za UNP i prirodni plin/biometan mora se upotrijebiti referentna gustoća, kako slijedi:   0,538 kg/l za UNP   0,654 kg/m3 za PP;

2.	omjer vodik-ugljik-kisik: upotrebljavaju se sljedeće nepromjenljive vrijednosti:   C1H1,89O0,016 za benzin;   C1H1,86O0,005 za dizelsko gorivo;   C1H2,525 za UNP (ukapljeni naftni plin);   CH4 za PP (prirodni plin) i biometan,;   C1H2,74O0,385 za etanol (E85).

3.   TEHNIČKI ZAHTJEVI

3.1.   Tehnički zahtjevi i specifikacije za mjerenje emisija CO2, potrošnje goriva ili potrošnje električne energije određeni su u prilozima 6. do 10. UN/ECE Pravilniku br. 101, uz niže navedene iznimke.

3.2.   U odjeljku 1.3.5. Priloga 6. UN/ECE Pravilniku br. 101, upotrijebljene gume trebaju zadovoljavati isti kriterije za odabir kao za ispitivanje emisija tipa 1, a koji su propisani u odjeljku 3.5. Priloga III. ovoj Uredbi.

3.3.   U Prilogu 6. UN/ECE Pravilniku br. 101, odjeljak 1.4.3. zamjenjuje se sljedećim:

„1.4.3. Potrošnja goriva, izražena u litrama na 100 km (u slučaju benzina, UNP-a, etanola (E85) ili dizelskoga goriva) ili u m3 na 100 km (u slučaju PP/biometan), izračuna se pomoću sljedećih izraza:

(a)	za vozila s motorom s vanjskim izvorom paljenja koja kao gorivo upotrebljavaju benzin (E5): FC = (0,118/D) · [(0,848 · HC) + (0,429 · CO) + (0,273 · CO2)]

(b)

za vozila s motorom s vanjskim izvorom paljenja koja kao gorivo upotrebljavaju UNP: FCnorm = (0,1212/0,538) · [(0,825 · HC) + (0,429 · CO) + (0,273 · CO2)] Ako se sastav goriva upotrijebljenog za ispitivanje razlikuje od sastava koji je pretpostavljen za izračun normirane potrošnje, može se na zahtjev proizvođača primijeniti korekcijski faktor cf na sljedeći način: FCnorm = (0,1212/0,538) · (cf) · [(0,825 · HC) + (0,429 · CO) + (0,273 · CO2)] Korekcijski faktor cf, koji se može primijeniti uporabi, određuje se na sljedeći način: cf = 0,825 + 0,0693nactual gdje je: nactual = stvarni omjer H/C upotrijebljenoga goriva;

(c)	za vozila s motorom s vanjskim izvorom paljenja koja kao gorivo uporabljaju PP/biometan: FCnorm = (0,1336/0,654) · [(0,749 · HC) + (0,429 · CO) + (0,273 · CO2)]

(d)	za vozila s motorom s vanjskim izvorom paljenja koja kao gorivo uporabljaju etanol (E85): FC = (0,1742/D) · [(0,574 · HC) + (0,429 · CO) + (0,273 · CO2)]

(e)	za vozila s motorom na kompresijsko paljenje koja kao gorivo uporabljaju dizelsko gorivo (B5): FC = (0,116/D) · [(0,861 · HC) + (0,429 · CO) + (0,273 · CO2)]

U tim izrazima:

FC	=	potrošnja goriva u litrama na 100 km (u slučaju benzina, etanola, UNP-a ili dizelskoga goriva) ili u m3 na 100 km (u slučaju prirodnog plina)
HC	=	izmjerena emisija ugljikovodika u g/km
CO	=	izmjerena emisija ugljičnog monoksida u g/km
CO2	=	izmjerena emisija ugljičnog dioksida u g/km
D	=	gustoća ispitnoga goriva.

U slučaju plinovitih goriva ta je gustoća pri 15 °C.”

3.4.   Pozivanje na Prilog 4. u Prilogu 8. UN/ECE Pravilniku br. 101 tumači se kao pozivanje na Dodatak 4. Prilogu I. ovoj Uredbi.

---

(1)  SL L 375, 31.12.1980., str. 46.

PRILOG XIII.

EZ HOMOLOGACIJA TIPA ZAMJENSKIH UREĐAJA ZA KONTROLU ONEČIŠĆENJA KAO ZASEBNE TEHNIČKE JEDINICE

1.   UVOD

1.1.   Ovaj Prilog sadrži dodatne zahtjeve za homologaciju tipa uređaja za kontrolu emisije kao zasebnih tehničkih jedinica.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.   Označivanje

Izvorni zamjenski uređaji za kontrolu onečišćenja moraju imati najmanje sljedeće oznake.

(a)	naziv ili trgovačku oznaku proizvođača vozila;

(b)	marku i identifikacijski broj dijela izvornog zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja u skladu podacima navedenima u točki 2.3.

2.2.   Dokumentacija

Izvorni zamjenski uređaji za kontrolu onečišćenja moraju pratiti sljedeće informacije:

(a)	naziv ili trgovačka oznaka proizvođača vozila;

(b)	marka i identifikacijski broj dijela izvornog zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja u skladu podacima navedenima u točki 2.3;

(c)

vozila, čiji je izvorni zamjenski uređaji za kontrolu onečišćenja onog tipa koji je obuhvaćen točkom 2.3. dopune Dodatka 4. Prilogu I., uključujući, prema potrebi, oznaku izvornog zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja koji je pogodan za ugradbu na vozilo koje je opremljeno sustavom ugrađene dijagnostike (OBD);

(d)	upute za ugradbu, kad je to potrebno.

Te se informacije moraju nalaziti u katalogu proizvoda koje proizvođač vozila distribuira po prodajnim mjestima.

2.3.   Proizvođač vozila mora dostaviti potrebne podatke tehničkoj službi i/ili tijelu za homologaciju tipa u elektroničkom obliku koji omogućavaju vezu između odgovarajućih brojeva dijela i odgovarajuće homologacijske dokumentacije.

Ti podaci moraju sadržavati sljedeće:

(a)	marku (marke) i tip (tipove) vozila;

(b)	marku (marke) i tip (tipove) izvornih zamjenskih uređaja za kontrolu onečišćenja;

(c)	broj (brojeve) dijela (dijelova) izvornih zamjenskih uređaja za kontrolu onečišćenja;

(d)	broj homologacije tipa odgovarajućeg (odgovarajućih) tipa (tipova) vozila.

3.   OZNAKA EZ HOMOLOGACIJE TIPA ZASEBNE TEHNIČKE JEDINICE

3.1.   Svaki zamjenski uređaja za kontrolu onečišćenja koji je u skladu s onim koji je homologiran prema ovoj Uredbi kao zasebna tehnička jedinica, mora nositi oznaku EZ homologacije tipa.

3.2.   Ta se oznaka sastoji od pravokutnika oko malog slova „e”, iza kojega se nalazi razlikovni broj ili slova (slova) države članice koja je dodijelila EZ homologaciju tipa:

1	za Njemačku

2	za Francusku

3	za Italiju

4	za Nizozemsku

5	za Švedsku

6	za Belgiju

7	za Mađarsku

8

za Češku

9	za Španjolsku

11	za Ujedinjenu Kraljevinu

12	a Austriju

13	za Luksemburg

17

za Finsku

18

za Dansku

19	za Rumunjsku

20	za Poljsku

21	za Portugal

23

za Grčku

24

za Irsku

26	za Sloveniju

27	za Slovačku

29	za Estoniju

32	za Latviju

36

za Litvu

49

za Cipar

50

za Maltu

Oznaka EZ homologacije tipa mora također u blizini pravokutnika sadržavati „osnovni broj homologacije” iz 4. dijela broja homologacije određenog u Prilogu VII. Direktivi 2007/46/EZ, ispred kojeg je dvoznamenkasti redoslijedni broj koji je dodijeljen najnovijim većim tehničkim izmjenama Uredbe (EZ) br. 715/2007 ili ove Uredbe na dan dodjeljivanja EZ homologacije tipa za zasebnu tehničku jedinicu. Za ovu Uredbu taj je redoslijedni broj „00”.

3.3.   Oznaka EZ homologacije tipa mora biti postavljena na zamjenski uređaja za kontrolu onečišćenja tako da bude jasno čitljiva i neizbrisiva. Ona mora, kadgod je moguće, biti vidljiva ako je zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja ugrađen na vozilo.

3.4.   Primjer oznake homologacije dan je u Dodatku ovom Prilogu.

4.   TEHNIČKI ZAHTJEVI

4.1.   Zahtjevi za homologaciju tipa zamjenskih uređaja za kontrolu onečišćenja određeni su u odjeljku 5. UN/ECE Pravilnika br. 103, uz iznimke utvrđene u odjeljcima 4.1.1. do 4.1.4.

4.1.1.   Izraz „katalizator” koji se upotrebljava u odjeljku 5. UN/ECE Pravilnika br. 103 tumači se kao „uređaj za kontrolu onečišćenja”.

4.1.2.   Regulirane onečišćujuće tvari na koji se poziva u odjeljku 5.2.3. UN/ECE Pravilnika br. 103 moraju se zamijeniti sa svim onečišćujućim tvarima navedenim u tablicama 1. i 2. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 715/2007 za zamjenske uređaje za kontrolu onečišćenja predviđene za ugradbu na vozila homologirana u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2007.

4.1.3.   Upućivanje na norme za zamjenske uređaje za kontrolu onečišćenja predviđene za ugradbu na vozila homologirana u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2007., za zahtjeve s obzirom na trajnost i pripadajuće faktore pogoršanja određene u odjeljku 5. UN/ECE Pravilnika br. 103 smatra se upućivanjem na odgovarajuće zahtjeve navedene u Prilogu VII. ovoj Uredbi.

4.1.4.   Pozivanje na Dodatak 1. izjave o homologaciji u odjeljku 5.5.3. UN/ECE Pravilnika br. 103 smatra se pozivanjem na dopunu certifikata o EZ homologaciji koja se odnosi na informacije o OBD-u vozila (Dodatak 5. Prilogu I.).

4.2.   Za vozila s motorima s vanjskim izvorom paljenja, ako su emisije THC i NMHC izmjerene tijekom pokaznog ispitivanja novog izvornog katalizatora, u skladu s točkom 5.2.1. UN/ECE Pravilnika br. 103, više od vrijednosti koje su izmjerene tijekom homologacije, razlika se mora dodati graničnim vrijednostima za OBD. Granične vrijednosti za OBD određene su u:

(a)	točki 3.3.2. Priloga 11. UN/ECE Pravilniku br. 83 za zamjenske dijelove predviđene za ugradbu na vozila homologirana u skladu s Direktivom 70/220/EEZ; ili

(b)	točki 2.3. Priloga XI. ovoj Uredbi za zamjenske dijelove predviđene za ugradbu na vozila homologirana u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2007.

4.3.   Prerađene granične vrijednosti za OBD primjenjuju se tijekom ispitivanja OBD kompatibilnosti koja su određena u točkama 5.5. do 5.5.5. UN/ECE Pravilnika br. 103. Posebno, kad se primijeni prekoračenje dopušteno u točki 1. Dodatka 1. Prilogu 11. UN/ECE Pravilniku br 83.

4.4.   Zahtjevi za zamjenske sustave za periodičnu regeneraciju

4.4.1.   Zahtjevi koji se odnose na emisije

4.4.1.1.   Vozilo ili vozila navedena u članku 11. stavku 3., opremljena zamjenskim sustavima s periodičnom regeneracijom tipa za koji je zatražena homologacija, moraju se podvrgnuti ispitivanjima koja su opisana u odjeljku 3. Priloga 13. UN/ECE Pravilnika br. 83, da bi se usporedile njihove radne značajke s istim vozilom koje je opremljeno zamjenskim sustavom s periodičnom regeneracijom.

4.4.2.   Određivanje osnove za uspoređivanje

4.4.2.1.   Vozilo mora biti opremljeno s novim zamjenskim sustavom s periodičnom regeneracijom. Značajke za emisije s tim sustavom moraju se odrediti postupkom iz odjeljka 3. Priloga 13. UN/ECE Pravilnika br. 83.

4.4.2.2.   Na zahtjev podnositelja zahtjeva za homologaciju zamjenskog sastavnog dijela, tijelo za homologaciju treba na nediskriminacijskoj osnovi staviti na raspolaganje podatke navedene u točkama 3.2.12.2.1.11.1. i 3.2.12.2.6.4.1. opisnog dokumenta koji je dan u Dodatku 3. Prilogu I. ovoj Uredbi za svako ispitano vozilo.

4.4.3.   Ispitivanje ispušnih plinova sa zamjenskim sustavom s periodičnom regeneracijom.

4.4.3.1.   Izvorni sustav s periodičnom regeneracijom ispitnog (ispitnih) vozila mora se zamijeniti sa zamjenskim sustavom s periodičnom regeneracijom. Značajke emisija tog sustava moraju se odrediti u skladu s postupkom ispitivanja određenim u točki 3. Priloga 13. UN/ECE Pravilniku br. 83.

4.4.3.2.   Za određivanje faktora D zamjenskog sustava s periodičnom regeneracijom može se upotrijebiti bilo koja od metoda ispitivanja motora na dinamometru na koje se upućuje u točki 3. Priloga 13. UN/ECE Pravilniku br. 83.

4.4.4.   Ostali zahtjevi

Zahtjevi iz točaka 5.2.3., 5.3., 5.4. i 5.5. UN/ECE Pravilnika br. 103 primjenjuju se za zamjenske sustave s periodičnom regeneracijom. U tim točkama riječ „katalizator” tumači se kao „sustav s periodičnom regeneracijom”. Osim toga, iznimke za te točke navedene u odjeljku 4.1. ovog Priloga također se primjenjuju za sustav s periodičnom regeneracijom.

5.   DOKUMENTACIJA

5.1.   Svaki zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja mora biti jasno i neizbrisivo označen nazivom ili zaštitnim znakom proizvođača i popraćen sljedećim informacijama:

(a)	vozila (s godinom proizvodnje) za koja je zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja homologiran, uključujući, kad je primjenjivo, oznaku koja pokazuje je li zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja prikladan za ugradbu na vozilo koje je opremljeno OBD sustavom;

(b)	upute za ugradbu, kad je potrebno. Te informacije moraju biti dostupne u katalogu proizvoda koji se distribuira po proizvođačevim prodajnim mjestima za zamjenske uređaje za kontrolu onečišćenja.

6.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

6.1.   Mjere za osiguravanje sukladnosti proizvodnje moraju se poduzeti u skladu s odredbama propisanima u članku 12. Direktive 2007/46/EZ.

6.2.   Posebne odredbe

6.2.1.   Provjere na koje se upućuje u točki 2.2. Priloga X. Direktivi 2007/46/EZ uključuju provjeru sukladnosti sa značajkama koje su određene člankom 2. točkom 8. ove Uredbe.

6.2.2.   Za primjenu članka 12. stavka 2. Direktive 2007/46/EZ, mogu se provesti ispitivanja opisana u odjeljku 4.4.1. ovog Priloga i u odjeljku 5.2. UN/ECE Pravilnika br. 103 (zahtjevi s obzirom na emisije). U takvom slučaju, posjednik homologacije može zatražiti, kao drugu mogućnost, da se kao osnova za uspoređivanje ne upotrijebi izvorni uređaj za kontrolu onečišćenja već zamjenski uređaj za kontrolu onečišćenja koji je bio upotrijebljen tijekom homologacijskih ispitivanja (ili drugi uzorak za koji je dokazana sukladnost s homologiranim tipom). Vrijednosti emisija koje su izmjerene na provjeravanom uzorku potom ne smiju prelaziti u prosjeku za više od 15 % srednjih vrijednosti izmjerenih na uzorku koji je upotrijebljen kao referentni.

PRILOG XIV.

Pristup informacijama za OBD sustav i za popravak i održavanje vozila

1.   UVOD

1.1.   Ovaj Prilog utvrđuje tehničke zahtjeve za pristup informacijama za OBD sustav i za popravak i održavanje vozila.

2.   ZAHTJEVI

2.1.   Informacije za OBD sustav vozila i za popravak i održavanje vozila koje su dostupne na internetskim stranicama trebaju slijediti tehničke specifikacije OASIS dokumenta SC2-D5, Format informacija za popravak automobila, verzija 1.0, 28. svibnja 2003. (1) i odjeljci 3.2., 3.5., (osim 3.5.2.), 3.6., 3.7. i 3.8. dokumenta OASIS SC1-D2, Specifikacije zahtjeva za popravak automobila, verzija 6.1, 10.1.2003. (2), upotrebljavajući samo slobodno dostupne formate za tekst i grafiku ili formate koje je moguće pregledati i ispisati samo uporabom uobičajenih programskih rješenja, koja su slobodno dostupna, jednostavno se instaliraju i koja rade na operativnim računalnim sustavima koji se uobičajeno upotrebljavaju. Kad je moguće, ključne riječi metapodataka moraju biti u skladu s normom ISO 15031–2. Takve informacije moraju biti dostupne u svakom trenutku, osim u razdoblju održavanja internetske stranice. Svatko tko želi dobiti pravo umnožavanja ili ponovne objave informacija treba pregovarati izravno s odgovarajućim proizvođačem. Informacije koje se odnose na obučavanje također moraju biti dostupne, ali se mogu dati s drugim medijima osim na internetskim stranicama.

2.2.   Pristup sigurnosnoj zaštiti vozila koju upotrebljavaju ovlašteni prodavači i servisne radionice mora biti dostupan neovisnim operatorima pod zaštitom sigurnosne norme ISO 15764 upotrebljavajući sigurnosne certifikate u skladu s ISO 20828. Neovisni operater mora biti akreditiran i odobren na temelju dokumentacije koja pokazuje da zakonito vodi poslovanje i da nije bio osuđivan za odgovarajuće kriminalne radnje.

2.3.   Preprogramiranje upravljačkih jedinica vozila mora se provoditi u skladu sa SAE J2534.

2.4.   Svi kodovi grešaka povezanih s emisijama moraju biti u skladu s Dodatkom 1. Prilogu XI.

2.5.   Za pristup informacijama o OBD sustavu vozila i za popravak i održavanje vozila, koje se ne odnose na sigurnosna područja vozila, za registraciju neovisnog operatora za uporabu proizvođačeve internetske stranice zahtijevaju se samo informacije koje su potrebne za potvrđivanje načina plaćanja za informacije. Za informacije koje se odnose na pristup sigurnosnim područjima vozila neovisni operator treba predočiti potvrdu u skladu s normom ISO 20828, s kojom identificira sebe i organizaciju kojoj pripada, a proizvođač odgovori sa svojom vlastitom potvrdom, u skladu s normom ISO 20828, s kojom neovisnom operatoru potvrdi pristup službenoj stranici željenog proizvođača. Obje strane vode dnevnik svih takvih transakcija koje označuju vozila i preinake na njima u skladu s ovom odredbom.

2.6.   U slučaju da informacije o OBD sustavu vozila i za popravku i održavanje koje su dostupne na internetskoj stranici proizvođača ne sadrže određene bitne informacije koje bi omogućile odgovarajuću konstrukciju i proizvodnju sustava na alternativna goriva za naknadnu ugradbu, tada se svim zainteresiranim proizvođačima sustava na alternativna goriva za naknadnu ugradbu mora omogućiti pristup podacima zahtijevanim u točkama 0., 2. i 3. Dodatka 3. Prilogu I., uz izravno obraćanje proizvođaču s takvim zahtjevom. Pojedinosti za uspostavljanje veze za tu svrhu moraju se jasno navesti na internetskoj stranici proizvođača, a informacije moraju biti pripremljene u roku od 30 dana. Takve informacije je potrebno osigurati samo za sustave na alternativna goriva za naknadnu ugradbu na koja se primjenjuje UN/ECE Pravilnik br. 115 ili za sastavne dijelove za naknadnu ugradbu za alternativna goriva koji čine dio sustava na koje se primjenjuje UN/ECE Pravilnik br. 115 te ih je potrebno osigurati samo na zahtjev, koji jasno određuje točnu specifikaciju modela vozila, za koji se zahtijeva informacija i koji posebno potvrđuje da su informacije potrebne za razvoj sustava na alternativna goriva za naknadnu ugradbu ili njihovih sastavnih dijelova na koje se primjenjuje UN/ECE Pravilnik br. 115.

2.7.   Proizvođači na svojim internetskim stranicama koje sadrže informacije za popravak trebaju navesti broj homologacije po modelu.

2.8.   Proizvođači trebaju odrediti razumne i razmjerne cijene za satni, dnevni, mjesečni i godišnji pristup svojim internetskim stranicama s informacijama za popravak.

---

(1)  Dostupno na: http://www.oasis-open.org/committees/download.php/2412/Draft%20Committee %20Specification.pdf

(2)  Dostupno na: http://lists.oasis-open.org/archives/autorepair/200302/pdf00005.pdf

PRILOG XV.

SUKLADNOST U UPORABI VOZILA KOJA SU HOMOLOGIRANA U SKLADU S DIREKTIVOM 70/220/EEZ

1.   SUKLADNOST VOZILA U UPORABI

1.1.   Tijelo za homologaciju mora provoditi neovisnu ocjenu sukladnosti u uporabi na temelju svih odgovarajućih podataka koje proizvođač posjeduje, prema postupcima koji su slični onima određenim u članku 10. stavcima 1. i 2. te u točkama 1. i 2. Priloga X. Direktivi 70/156/EEZ.

1.2.   Slika, na koju se poziva u točki 4. Dodatka 2. ovom Prilogu i slika 4/2 u Dodatku 4. UN/ECE Pravilniku br. 83 prikazuju postupak za provjeru sukladnosti u uporabi.

1.3.   Parametri koji određuju porodicu vozila u uporabi

Porodica vozila u uporabi može se odrediti s pomoću osnovnih konstrukcijskih parametara koji moraju biti zajednički vozilima u porodici. Shodno tomu, smatra se da istoj porodici vozila u uporabi pripadaju oni tipovi vozila kojima su zajednički najmanje parametri određeni u točkama 1.3.1. do 1.3.11. ili su u okviru propisanih dopuštenih odstupanja.

1.3.1.   postupak izgaranja (npr. dvotaktni/četverotaktni/rotacijski motor);

1.3.2.   broj cilindara;

1.3.3.   raspored cilindara (redni, V, radijalni, nasuprotno vodoravno ležeći (bokser), drugo). Nagib ili usmjerenost cilindara nije kriterij;

1.3.4.   način dovoda goriva u motor (npr. neizravno ili izravno ubrizgavanje);

1.3.5.   vrsta rashladnog sustava (zrak, voda, ulje);

1.3.6.   način usisa zraka (slobodni usis, prednabijanje);

1.3.7.   vrsta goriva za koje je motor konstruiran (benzin, dizelsko gorivo, UNP, PP itd.). Vozila s dvije vrste goriva mogu se svrstati u skupinu s vozilima s posebnim gorivom, pod uvjetom da je jedno od goriva zajedničko;

1.3.8.   vrsta katalizatora (katalizator trostrukog djelovanja ili drugo);

1.3.9.   odvajač (fitar) čestica (s ili bez);

1.3.10.   povrat ispušnih plinova (s ili bez); i

1.3.11.   radni obujam najvećeg motora u porodici umanjen za 30 %.

Tijelo za homologaciju mora provoditi neovisnu ocjenu sukladnosti vozila uporabi na temelju podataka koje dostavi proizvođač. Ti podaci uključuju, no ne ograničavaju se samo na sljedeće:

1.4.1.   naziv i adresu proizvođača;

1.4.2.   naziv i adresu, telefonski broj i brojeve telefaksa te elektroničku adresu njegovog ovlaštenog zastupnika za područja na koja se odnose proizvođačevi podaci;

1.4.3.   naziv (nazivi) modela vozila na koja se odnose proizvođačevi podaci;

1.4.4.   prema potrebi, popis tipova vozila, na koja se odnose proizvođačevi podaci, tj. porodica vozila u uporabi u skladu s odjeljkom 1.3.;

1.4.5.   identifikacijska oznake vozila (VIN), koje se upotrebljavaju za te tipove vozila unutar porodice u uporabi (VIN prefiks);

1.4.6.   brojeve homologacija koji se upotrebljavaju za te tipe vozila unutar porodice u uporabi, uključujući, kad je primjenjivo, brojeve svih proširenja te naknadne veće preinake ili povlačenja iz uporabe (dorada u tvornici);

1.4.7.   podrobnosti o razlozima proširenja tih homologacija i naknadnim većim preinakama ili povlačenjima iz uporabe za vozila na koja se odnose proizvođačevi podaci (ako to zahtijeva tijelo za homologaciju);

1.4.8.   razdoblje u kojem je proizvođač prikupljao podatke;

1.4.9.   razdoblje proizvodnje vozila koje je obuhvaćeno u proizvođačevim podacima (npr. vozila proizvedena u kalendarskoj godini 2001.);

1.4.10.   proizvođačev postupak za provjeru sukladnosti u uporabi, uključujući:

(a)	načinom utvrđivanja mjesta gdje se nalazi vozilo;

(b)	kriterij za odabir i odbijanje vozila;

(c)	vrste i postupke ispitivanja koji su upotrijebljeni u sklopu programa;

(d)	proizvođačevi kriteriji prihvaćanja/odbijanja za porodicu vozila u uporabi;

(e)	geografsko područje/ geografska područja na kojem/kojima je proizvođač prikupio podatke;

(f)	veličinu uzorka i upotrijebljeni plan uzorkovanja;

1.4.11.   rezultate proizvođačeva postupka za provjeru sukladnosti u uporabi, uključujući:

(a)	identifikaciju vozila uključenih u program (bilo da su ispitana, ili nisu). Ta identifikacija uključuje: — naziv modela, — identifikacijsku oznaku vozila (VIN), — registarski broj vozila, — datum proizvodnje, — područje uporabe (ako je poznato), — ugrađene gume;

(b)	razlog (razloge) za isključivanje vozila i uzorka;

(c)	povijest servisiranja svakog vozila iz uzorka (uključujući bilo kakve dorade u tvornici);

(d)	povijest popravaka za svako vozilo iz uzorka (ako je poznata);

(e)

podaci o ispitivanju, uključujući: — datum ispitivanja, — mjesto ispitivanja, — prijeđeni put koji pokazuje brojilo kilometara (odometar) vozila, — specifikacije ispitnoga goriva (npr. ispitno referentno gorivo ili gorivo na tržištu), — uvjete ispitivanja (temperatura, vlažnost, inercijska masa dinamometra), — postavke dinamometra (npr. namještena snaga), — rezultate ispitivanja (za najmanje tri različita vozila po porodici);

1.4.12.   Zapisi prikaza OBD sustava.

2.   Podaci, koje prikupi proizvođač moraju biti dovoljno iscrpni da je moguće ocijeniti radne značajke vozila u uporabi za uobičajene uvjete kako su definirani u odjeljku 1. i na način koji odgovara georgrafskom području koje pokriva proizvođač.

U smislu ove Uredbe proizvođač nije obvezan provoditi neovisnu ocjenu skladnosti vozila u uporabi za tip vozila ako može dokazati na prihvatljiv način za tijelo za homologaciju da je godišnja prodaja tog tipa vozila u Zajednici manja od 5 000 vozila.

Na osnovi neovisne ocjene na koju se poziva u odjeljku 1.2., tijelo za homologaciju donosi jednu od sljedećih odluka i mjera:

(a)	odluči da je sukladnost u uporabi za tip vozila ili porodicu vozila u uporabi zadovoljavajuća te poduzima daljnje djelovanje;

(b)	odluči da su podaci koje je dostavio proizvođač nedostatni za donošenje odluke i od proizvođača zahtijeva dodatne informacije ili ispitne podatke;

(c)	odluči da je sukladnost tipa vozila koji je dio porodice vozila u uporabi nezadovoljavajuća te da se mora provesti daljnje ispitivanje takvog tipa vozila u skladu s Dodatkom 1. Prilogu I.

Kad je proizvođaču bilo dopušteno da ne provede neovisnu ocjenu za određeni tip vozila u skladu s odjeljkom 2., tijelo za homologaciju može provesti daljnje ispitivanje takvog tipa vozila u skladu s Dodatkom 1. Prilogu I.

3.1.   Kad se smatra da su ispitivanja tipa 1. potrebna za provjeru sukladnosti uređaja za kontrolu emisija sa zahtjevima o njihovom djelovanju u uporabi, takva se ispitivanja izvode postupkom ispitivanja koji zadovoljava statističke kriterije iz Dodatka 2. ovom Prilogu.

3.2.   Tijelo za homologaciju, u suradnji s proizvođačem, odabire uzorak vozila s dostatnim brojem prevezenih kilometara, za koje se razumno može osigurati da su bila korištena u uobičajenim uvjetima. Pri odabiru vozila u uzorku mora se konsultirati proizvođač i mora mu se mu omogućiti prisutnost pri potvrdbenim provjerama vozila.

3.3.   Proizvođaču mora biti dopušteno da pod nadzorom tijela za homologaciju obavi provjere, čak i razorne naravi, na vozilima čija razina emisija prelazi granične vrijednosti, kako bi se utvrdili mogući uzroci pogoršanja koja se ne mogu pripisati proizvođaču (npr. uporaba benzina s olovom prije datuma ispitivanja). Kad rezultati provjera potvrde takve uzroke, ti se rezultati moraju isključiti iz provjere sukladnosti.

3.4.   Kad tijelo za homologaciju nije zadovoljno rezultatima ispitivanja u skladu s kriterijima iz Dodatka 2., popravne mjere koje su navedene u članku 11. stavku 2. i u Prilogu X. Direktivi 70/156/EEZ proširuju se na vozila u uporabi koja pripadaju istom tipu vozila i za koja je vjerojatno da bi mogla imati iste nedostatke u skladu s odjeljkom 6. Dodatka 1.

Plan popravnih mjera koji podnese proizvođač mora odobriti tijelo za homologaciju. Proizvođač je odgovoran za provedbu plana popravnih mjera koji je bio odobren.

Tijelo za homologaciju će obavijestiti o svojoj odluci sve države članice u roku od 30 dana. Države članice mogu zahtijevati da se isti plana popravnih mjera primijeni za sva vozila istog tipa koja su registrirana na njihovom području.

3.5.   Ako država članica ustanovi nesukladnost tipa vozila u odnosu na primjenjive zahtjeve Dodatka 1. ovom Prilogu, ona bez odlaganja obavještava državu članicu koja je dodijelila izvornu homologaciju tipa u skladu sa zahtjevima članka 11. stavka 3. Direktive 70/156/EEZ.

Nakon te obavijesti i u skladu s odredbom članka 11. stavka 6. Direktive 70/156/EEZ, nadležno tijelo države članice koja je dodijelila izvornu homologaciju tipa obavještava proizvođača da tip vozila ne zadovoljava zahtjeve tih odredaba i da očekuje određene mjere od proizvođača. Proizvođač mora u roku dva mjeseca od te obavijesti predložiti tom tijelu plan mjera za otklanjanje grešaka, čija suština treba odgovarati zahtjevima odjeljaka 6.1. do 6.8. Dodatka 1. Nadležno tijelo koje je dodijelilo izvornu homologaciju tipa treba se u roku od dva mjeseca posvjetovati s proizvođačem kako bi se postignuo sporazum o planu mjerama i provedbi plana. Ako nadležno tijelo koje je dodijelilo izvornu homologaciju tipa ustanovi da nije moguće postići sporazum, mora se pokrenuti postupak u skladu s člankom 11. stavcima 3. i 4. Direktive 70/156/EEZ.

PRILOG XVI.

ZAHTJEVI ZA VOZILA KOJA UPOTREBLJAVAJU REAGENS U SUSTAVU ZA NAKNADNU OBRADU ISPUŠNIH PLINOVA

1.   UVOD

Ovim se Prilogom utvrđuju zahtjevi za vozila koja za smanjivanje emisija upotrebljavaju reagens u sustavu za naknadnu obradu ispušnih plinova.

2.   PRIKAZIVANJE KOLIČINE REAGENSA

2.1.   Vozilo mora imati posebni indikator na ploči s instrumentima koji signalizira vozaču da je niska razina reagensa u spremniku ili da je spremnik prazan.

3.   SUSTAV ZA UPOZORAVANJE VOZAČA

3.1.   Vozilo mora biti opremljeni upozornim sustavom koji se sastoji od vizualnog upozorenja koje signalizira vozaču da je razina reagensa u spremniku niska, da spremnik uskoro treba ponovno puniti i da reagens ne odgovara kakvoći koju je specificirao proizvođač. Upozorni sustav može također imati uređaj za zvučno upozoravanje vozača.

3.2.   Jakost upozoravanja sustava mora se povećavati sa smanjivanjem količine reagensa. Ona doseže vrhunac upozorenjem vozaču koje nije moguće jednostavno isključiti ni zanemariti. Ne smije biti moguće isključiti sustav dok se spremnik reagensa ponovno ne napuni.

3.3.   Vizualno upozorenja se mora prikazati kao poruka koja daje poruku koja znači nisku razinu reagensa. Upozorenje ne smije biti isto kao upozorenje koje se upotrebljava za potrebe OBD-a ili drugog održavanja motora. Upozorenje mora biti dovoljno jasno, da vozač razumije, da je razina reagensa niska (npr. „niska razina uree”, „niska razina AdBlue” ili „reagens nizak”).

3.4.   Nije potrebno da upozorni sustav u početku djeluje neprekinuto, međutim upozorenje se treba postupno pojačavati tako da postane neprekinuto kako se razina reagensa približava točki u kojoj se uključi sustav za prinudu vozača iz točke 8. Mora se pojaviti izričita poruka (npr. „dopunite ureu”, „dopunite AdBlue”, „dopunite reagens”). Neprekinuti upozorni sustav može se privremeno isključiti radi drugih upozornih signala koji daju važne poruke koje se odnose na sigurnost.

3.5.   Upozorni sustav treba se uključiti na udaljenosti koja odgovara dosegu vožnje vozila od najmanje 2 400 km prije nego se isprazni spremnik reagensa.

4.   PREPOZNAVANJE NEISPRAVNOG REAGENSA

4.1.   U vozilu mora postojati sredstvo kojim se može otkriti prisutnost reagensa koji ne odgovara značajkama u skladu s podacima proizvođača i navedenima u Dodatku 3. Prilogu I. ove Uredbe.

4.2.   Ako reagens u spremniku ne odgovara najmanjim zahtjevima prema podacima proizvođača, sustav za upozoravanje vozača iz odjeljka 3. mora se uključiti i prikazati poruku s odgovarajućim upozorenjem (npr. „otkrivena neispravna urea”, „otkriven neispravan AdBlue” ili „otkriven neispravan reagens”). Ako se kakvoća reagensa ne popravi tijekom 50 km od uključivanja upozornog sustava, primjenjuju se zahtjevi za prinudu vozača iz odjeljaka 8.

5.   PRAĆENJE POTROŠNJE REAGENSA

5.1.   Vozilo mora imati sredstva za određivanje potrošnje reagensa i koja omogućavaju pristup do podataka o potrošnji s vanjskim uređajem.

5.2.   Prosječna potrošnja reagensa i prosječna zahtijevane potrošnja reagensa sustava motora moraju biti dostupne preko serijskog ulaza normiranog dijagnostičkog priključka. Podaci trebaju biti raspoloživi za prethodnih 2 400 prevezenih kilometara.

5.3.   Za praćenje potrošnje reagensa moraju se nadzirati najmanje sljedeći parametri na vozilu:

(a)	razina reagensa u spremniku vozila;

(b)	protok reagensa ili ubrizgavanje reagensa koliko je tehnički moguće blizu točke ubrizgavanja u sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova.

5.4.   Odstupanje za više od 50 % od prosječne potrošnje reagensa i prosječne zahtijevane potrošnje reagensa sustava motora u razdoblju od 30 minuta rada vozila, treba prouzročiti uključivanje sustava za upozoravanje vozača iz točke 3. koji treba prikazati poruku s odgovarajućim upozorenjem (npr. „greška u doziranju uree”, „greška u doziranju AdBlue” ili „greška u doziranju reagensa”). Ako se potrošnja reagensa ne popravi tijekom 50 km od uključivanja upozornog sustava, primjenjuju se zahtjevi za prinudu vozača iz odjeljka 8.

5.5.   U slučaju prekida doziranja reagensa, mora se uključiti sustav za upozoravanje vozača iz odjeljka 3. koji prikaže poruku s odgovarajućim upozorenjem. Uključivanje nije potrebno kad prekid doziranja zahtijeva elektronička upravljačka jedinica (ECU) motora, jer su uvjeti djelovanja vozila takvi da doziranje reagensa nije potrebno s obzirom na emisije vozila, pod uvjetom da je proizvođač jasno obavijestio tijelo za homologaciju kad se takvi uvjeti primjenjuju. Ako se doziranje reagensa ne popravi tijekom 50 km od uključivanja upozornog sustava, primjenjuju se zahtjevi za prinuduza prinudu vozača iz odjeljka 8.

6.   NADZOR EMISIJA DUŠIKOVOG OKSIDA NOx

6.1.   Umjesto zahtjeva za nadzor iz odjeljaka 4. i 5., proizvođači mogu izravno upotrebljavati osjetila za ispušne plinova za otkrivanje prekomjerne razine dušikovih oksida u ispušnim plinovima.

6.2.   Proizvođač treba dokazati da se pri uporabi tih osjetila i nekih drugih osjetila na vozilu uključuje sustav za upozoravanje vozača na koji se poziva u odjeljku 3., prikaže poruka s odgovarajućim upozorenjem (npr. „previsoke emisije – provjerite ureu”, „previsoke emisije – provjerite AdBlue”, „previsoke emisije – provjerite reagens”) i uključi sustav za prinudu vozača kako je određeno u odjeljku 8.3., ako nastupe okolnosti na koje se poziva u odjeljcima 4.2., 5.4. ili 5.5.

7.   POHRANJIVANJE INFORMACIJA O GREŠKAMA

7.1.   Kad je navedeno pozivanje na ovu točku, neizbrisivi identifikator parametra (PID: Parameter Identifier), koji određuje razlog za uključivanje sustava za prinudu, mora se pohraniti. Vozilo zadržava zapis o PID-u i udaljenosti koju preveze vozilo tijekom uključivanja sustava za prinudu najmanje 800 dana ili 30 000 km rada vozila. Na zahtjev generičkog alata za pregledavanje, PID mora biti dostupan preko serijskog ulaza na normiranom priključku za dijagnostiku.

7.2.   Za neispravnosti u sustavu za doziranje reagensa koje se pripišu tehničkim nedostacima (npr. mehanička ili električna greška) također se moraju primjenjivati OBD zahtjevi u Prilogu XI.

8.   SUSTAV ZA PRINUDU VOZAČA

8.1.   Vozilo mora imati sustav prinude vozača kako bi se omogućilo da vozilo stalno djeluje s aktivnim sustavom za kontrolu emisija. Sustav za prinudu vozača mora biti konstruiran tako da osigurava da vozilo ne može djelovati s praznim spremnikom reagensa.

8.2.   Sustav za prinudu treba se uključiti najkasnije kad razina reagensa u spremniku dosegne razinu koja odgovara prosječnom dosegu vožnje vozila s punim spremnikom goriva. Sustav se mora uključiti također kad se dogodi greška iz odjeljaka 4., 5. ili 6., ovisno o pristupu za mjerenje emisija dušikovih oksida. Pri otkrivanju praznog spremnika reagensa i grešaka iz odjeljaka 4., 5. ili 6., počinju se primjenjivati zahtjevi za pohranjivanje informacija o greškama iz odjeljka 7.

Proizvođač odabire vrstu sustava za prinudu koju će ugraditi. Mogući sustavi opisani su sljedećim točkama 8.3.1., 8.3.2., 8.3.3. i 8.3.4.

8.3.1.   Pristup „nemogućnost ponovnog pokretanja motora nakon odbrojavanja” dopušta odbrojavanje ponovnih pokretanja ili preostale udaljenosti nakon što se sustav za prinudu jednom uključi. Pokretanja motora koje inicira upravljački sustav vozila, poput „stand-by” sustava, nisu uključena u to odbrojavanje. Ponovna pokretanja motora moraju se onemogućiti odmah čim se isprazni spremnik reagensa ili prijeđe udaljenost koja odgovara punom spremnikom goriva od uključivanja sustava za prinudu vozača, ovisno što se prvo dogodi.

8.3.2.   Sustav „nemogućnost pokretanja nakon dolijevanja goriva” djeluje tako da nije moguće pokrenuti vozilo nakon dolijevanja goriva ako se uključi sustav za prinudu.

8.3.3.   Pristup „zaključavanje spremnika za gorivo” sprečava dolijevanje goriva u vozilo tako što se sustav otvora za dolijevanje goriva zaključa nakon uključivanja sustava za prinudu. Sustav za zaključavanje mora biti dovoljno robustan da se spriječi neovlašteni zahvat.

8.3.4.   Pristup „ograničenje radnih značajka” ograničava brzinu vozila nakon uključivanja sustava za prinudu. Razina ograničenje brzine mora biti uočljiva vozaču i značajno smanjiti najveću brzinu vozila. To ograničenje treba početi djelovati postupno, ili nakon pokretanja motora. Kratko prije sprečavanja ponovnog pokretanja motora, brzina vozila ne smije prelaziti 50 km/h. Ponovno pokretanje motora mora se onemogućiti odmah nakon što se isprazni spremnik reagensa ili prijeđe udaljenost koja odgovara punom spremniku goriva od uključivanja sustava prinude vozača, ovisno što se prvo dogodi.

8.4.   Kad se jednom potpuno aktivira sustav prinude i onesposobi vozilo, sustav prinude mora se isključiti samo ako se u vozilo dolije količina reagensa koja odgovara prosječnom dosegu vožnje od 2 400 km, ili ako su greške navedene u odjeljcima 4., 5. ili 6. otklonjene. Nakon popravka s kojim se otkloni greška, pri kojoj se aktivirao OBD sustav u skladu s točkom 7.2., sustav za prinudu može se ponovno inicijalizirati (vratiti u početno stanje) preko serijskog ulaza OBD-a (npr. s generičkim alatom za pregled) kako bi se omogućilo ponovno pokretanje vozila za svrhu samodijagnoze. Vozilo treba djelovati najviše 50 km da bi se omogućila ocjena uspješnosti popravka. Sustav za prinudu mora se potpuno ponovno uključiti ako se nakon te ocjene greška i dalje ponavlja.

8.5.   Sistem za upozoravanje vozača na koji se upućuje u odjeljku 3. treba prikazati poruku koja jasno pokazuje:

(a)	broj preostalih ponovnih uključivanja vozila i/ili preostalu udaljenost; i

(b)	uvjete pod kojima je vozilo moguće ponovno pokrenuti.

8.6.   Sustav za prinudu vozača mora se isključiti nakon nestanka uvjeta za njegovo uključivanje. Sustav za prinudu vozača ne smije se automatski isključiti sve dok nisu otklonjeni razlozi za njegovo uključivanje.

8.7.   Detaljne pisane informacije, koje u cijelosti opisuju funkcionalne radne značajke sustava za prinudu vozača moraju se dostaviti tijelu za homologaciju u vrijeme homologacije.

8.8.   Kao dio zahtjeva za homologaciju u skladu s ovom Uredbom, proizvođač treba prikazati način rada sustava za upozoravanje vozača i sustava za prinudu.

9.   ZAHTJEVI ZA INFORMACIJE

9.1.   Proizvođač osigurava svim vlasnicima novih vozila pisane informacije o sustavu za kontrolu emisija. U tim se informacijama navodi da u slučaju neispravnog djelovanja sustava za kontrolu emisija vozila, sustav za upozoravanje vozača obavještava vozača o problemu i da se radi uključivanja sustava za prinudu vozača nije moguće pokrenuti vozilo.

9.2.   Upute naznačuju zahtjeve za pravilnu uporabu i održavanje vozila, uključujući pravilnu uporabu potrošnih reagensa.

9.3.   U uputama se propisuje da li vozač mora doliti potrošne reagense između uobičajenih intervala održavanja i navodi na koji bi način vozač morao doliti reagens u spremnik. Informacije moraju također uključivati vjerojatnu potrošnju reagensa za tip vozila i kako bi se često morao dopunjavati.

9.4.   U uputama se propisuje da je uporaba i dolijevanje potrebnog reagensa s ispravnim specifikacijama obvezna da bi vozilo bilo u skladu s potvrdom o sukladnosti koja je izdana za taj tip vozila.

9.5.   U uputama se navodi da uporaba vozila koje ne troši reagens može biti kažnjiva radnja ako je on potreban za smanjenje emisija.

9.6.   U uputama se objašnjava način djelovanja sustava za upozoravanje vozača i sustava za prinudu vozača. Osim toga, moraju biti objašnjene posljedice ako se zanemaruje sustav za upozoravanje vozača i ne dopunjava reagens.

10.   RADNI UVJETI SUSTAVA ZA NAKNADNU OBRADU

Proizvođači osiguravaju da sustav za kontrolu emisija zadrži svoju funkciju kontrole emisija tijekom svih uvjeta okoline koji su regulatorno nađeni u Europskoj uniji, posebno pri niskim temperaturama. To uključuje mjere za sprečavanje potpunog smrzavanja reagensa tijekom parkiranja u trajanju do 7 dana pri 258 K (– 15 °C), s 50 % punim spremnikom reagensa. Ako se reagens smrzne, proizvođač mora osigurati da će reagens biti raspoloživ za uporabu unutar 20 minuta od pokretanja vozila pri temperaturi 258 K (– 15 °C) izmjerenoj u spremniku reagensa tako da se osigura pravilno djelovanje sustava za kontrolu emisija.

PRILOG XVII.

IZMJENE UREDBE (EZ) br. 715/2007

Uredba (EZ) br. 715/2007 mijenja se prema sljedećem:

1.   Dodaje se sljedeći stavak 6. članku 10.:

2.   Tablice 1. i 2. u Prilogu I. zamjenjuju se sljedećim tablicama:

Tablica 1.

Granične vrijednosti emisija Euro 5

		Referentna masa (RM) (kg)	Granične vrijednosti
			masa ugljičnog monoksida (CO)		Masa ukupnih ugljikovodika (THC)		Masa ugljikovodika bez metana (NMHC)		Masa ugljikovih oksid; (NOx)		Kombinirana masa ukupnih ugljikovodika i dušikovih oksida (THC + NOx)		masa čestica (1) (PM)		Broj čestica (2) (P)
			L1 (mg/km)		L2 (mg/km)		L3 (mg/km)		L4 (mg/km)		L2 + L4 (mg/km)		L5 (mg/km)		L6 (#/km)
Kategorija	Razred		PI	CI	PI	CI	PI	CI	PI	CI	PI	CI	PI (3)	CI	PI	CI
M	—	Toate	1 000	500	100	—	68	—	60	180	—	230	5,0/4,5	5,0/4,5	—	6,0 × 1011
N1	I	RM ≤ 1 305	1 000	500	100	—	68	—	60	180	—	230	5,0/4,5	5,0/4,5	—	6,0 × 1011
	II	1 305 < RM ≤ 1 760	1 810	630	130	—	90	—	75	235	—	295	5,0/4,5	5,0/4,5	—	6,0 × 1011
	III	1 760 < RM	2 270	740	160	—	108	—	82	280	—	350	5,0/4,5	5,0/4,5	—	6,0 × 1011
N2	—	Toate	2 270	740	160	—	108	—	82	280	—	350	5,0/4,5	5,0/4,5	—	6,0 × 1011
Tumač: PI = vanjski izvor paljenja; CI = Kompresijsko paljenje

Tablica 2.

Graničenje vrijednosti emisija Euro 6

		Referentna masa (RM) (kg)	Granične vrijednosti
			masa ugljičnog monoksida (CO)		Masa ukupnih ugljikovodika (THC)		Masa ugljikovodika bez metana (NMHC)		Masa ugljikovih oksida (NOx)		Kombinirana masa ukupnih ugljikovodika i dušikovih oksida (THC + NOx)		masa čestica (4) (PM)		Broj čestica (5) (P)
			L1 (mg/km)		L2 (mg/km)		L3 (mg/km)		L4 (mg/km)		L2 + L4 (mg/km)		L5 (mg/km)		L6 (#/km)
Kategorija	Razred		PI	CI	PI	CI	PI	CI	PI	CI	PI	CI	PI (6)	CI	PI (7)	CI (8)
M	—	Toate	1 000	500	100	—	68	—	60	80	—	170	5,0/4,5	5,0/4,5		6,0 × 1011
N1	I	RM ≤ 1 305	1 000	500	100	—	68	—	60	80	—	170	5,0/4,5	5,0/4,5		6,0 × 1011
	II	1 305 < RM ≤ 1 760	1 810	630	130	—	90	—	75	105	—	195	5,0/4,5	5,0/4,5		6,0 × 1011
	III	1 760 < RM	2 270	740	160	—	108	—	82	125	—	215	5,0/4,5	5,0/4,5		6,0 × 1011
N2	—	Toate	2 270	740	160	—	108	—	82	125	—	215	5,0/4,5	5,0/4,5		6,0 × 1011
Tumač: PI = vanjski izvor paljenja; CI = kompresijsko paljenje

---

(1)  Prerađeni postupak mjerenja mora se uvesti prije primjene granične vrijednosti od 4,5 mg/km.

(2)  Novi postupak mjerenja mora se uvesti prije primjene granične vrijednosti.

(3)  Norme za masu čestica za vanjski izvor paljenja primjenjuju se jedino za vozila opremljena motorima s izravnim ubrizgavanjem.

(4)  Prerađeni postupak mjerenja mora se uvesti prije primjene granične vrijednosti od 4,5 mg/km.

(5)  Normirana brojčana vrijednost mora se odrediti u ovom stupnju vozila s vanjskim izvorom paljenja.

(6)  Norme za masu čestica za vanjski izvor paljenja primjenjuju se jedino za vozila opremljena motorima s izravnim ubrizgavanjem.

(7)  Normirana brojčana vrijednost mora se odrediti prije 1. rujna 2014.

(8)  Novi postupak mjerenja mora se uvesti prije primjene granične vrijednosti.

PRILOG XVIII.

POSEBNE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA PRILOG I. DIREKTIVI VIJEĆA 70/156/EEZ

3.2.1.1.   Radni postupak: vanjski izvor paljenja/kompresijsko paljenje (1),

četverotaktni/dvotaktni/rotacijski (1)

Gorivo: dizelsko gorivo/benzin/UNP/PP ili biometan/etanol (E85), biodizel/vodik (1)

3.2.2.4.   Vrsta vozila s obzirom na gorivo: na jedno gorivo, na dva goriva, prilagodljivo vrsti goriva (1)

3.2.2.5.   Najveća dopuštena količina biogoriva u gorivu (prema podacima proizvođača):% obujamski

3.2.4.2.3.3.   Najveća količina dobave (1)  (2): … mm3/hodu ili ciklusu pri brzini vrtnje motora: … min-1 ili, dijagram značajki: …

Elektronički upravljano ubrizgavanje: da/ne (1)

3.2.4.2.9.2.   Tip (tipovi): …

Opis sustava (u slučaju sustava za ubrizgavanje s prekidima, treba priložiti odgovarajuće podatke): …

3.2.4.2.9.3.1.   Marka i tip upravljačke jedinice (ECU): …

3.2.4.2.9.3.2.   Marka i tip regulatora goriva: …

3.2.4.2.9.3.3.   Marka i tip osjetila protoka zraka: …

3.2.4.2.9.3.4.   Marka i tip naprave za raspodjelu goriva: …

3.2.4.2.9.3.5.   Marka i tip kućišta zaklopke za snagu: …

3.2.4.2.9.3.6.   Marka i tip osjetila temperature vode: …

3.2.4.2.9.3.7.   Marka i tip osjetila temperature zraka: …

3.2.4.2.9.3.8.   Marka i tip osjetila tlaka: …

Opis sustava (u slučaju sustava za ubrizgavanje s prekidima, treba priložiti odgovarajuće podatke): …

3.2.4.3.4.1.   Marka i tip upravljačke jedinice (ECU): …

3.2.4.3.4.3.   Marka i tip osjetila protoka zraka: …

3.2.4.3.4.6.   Marka i tip mikroprekidača: …

3.2.4.3.4.8.   Marka i tip kućišta zaklopke za snagu: …

3.2.4.3.4.9.   Marka i tip osjetila temperature vode: …

3.2.4.3.4.10.   Marka i tip osjetila temperature zraka: …

3.2.4.3.4.11.   Marka i tip osjetila tlaka: …

3.2.4.3.5.1.   Marka (marke): …

3.2.4.3.5.2.   Tip (tipovi): …

3.2.8.2.1.   Vrsta: zrak-zrak/zrak-voda (3)

3.2.8.3.   Podtlak u usisnom vodu pri nazivnoj brzini vrtnje motora i punom opterećenju (samo za motore s kompresijskim paljenjem)

najmanji dopušteni: … kPa

najveći dopušteni: … kPa

3.2.9.3.   Najveći dopušteni protutlak u ispušnom vodu pri nazivnoj brzini vrtnje i punom opterećenju motora (samo za motore s kompresijskim paljenjem): … kPa

3.2.11.1.   Najveći podizaj ventila, kutovi otvaranja i zatvaranja ili podaci o kutovima otvaranja i zatvaranja kod drugih razvodnih sustava, u odnosu na mrtve točke. Za sustave s promjenjivim kutovima otvaranja/zatvaranja, najveće i najmanje vrijednosti: …

Dodatni uređaji za kontrolu onečišćenja (ako postoje i nisu opisani u drugim točkama):

3.2.12.2.1.1.   Broj katalizatora i elemenata (navesti donje podatke za svaku zasebnu jedinicu): …

Sustavi regeneracije/metoda naknadne obrade ispušnih plinova, opis: …

3.2.12.2.1.11.1.   Broj radnih ciklusa ispitivanja tipa 1. ili istovrijednih ciklusa na ispitnom uređaju između dvaju ciklusa kad nastupe faze regeneracije pod uvjetima koji odgovaraju ispitivanju tipa 1. (razmak „D” na slici 1. u Prilogu 13. UN/ECE Pravilniku br. 83): …

3.2.12.2.1.11.2.   Opis metode upotrijebljene za određivanje broja ciklusa između dvaju ciklusa kad nastupe faze regeneracije: …

3.2.12.2.1.11.3.   Parametri za određivanje razine opterećenja koje se zahtijeva prije regeneracije (tj. temperatura, tlak itd.): …

3.2.12.2.1.11.4.   Opis metode upotrijebljene za opterećenje sustava u postupku ispitivanja koje je opisano u točki 3.1. Priloga 13. UN/ECE Pravilniku br. 83: …

3.2.12.2.1.11.5.   Uobičajeno područje radne temperature (K):

3.2.12.2.1.11.6.   Potrošni reagensi: da/ne (1) …

3.2.12.2.1.11.7.   Vrsta i koncentracija reagensa, potrebnog za katalitičku reakciju: …

3.2.12.2.1.11.8.   Uobičajeno područje radne temperature reagensa (kada je primjenjivo): …

3.2.12.2.1.11.9.   Međunarodna norma (kada je primjenjivo):

3.2.12.2.1.11.10.   Učestalost ponovnog punjenja reagensa: stalno (pri punjenju goriva)/pri održavanju (1) (gdje je primjenjivo)

3.2.12.2.1.12.   Marka katalizatora:

3.2.12.2.1.13.   Identifikacijski broj dijela:

3.2.12.2.2.4.   Marka osjetila kisika:

3.2.12.2.2.5.   Identifikacijski broj dijela:

3.2.12.2.4.2.   Sustav hlađenja vodom: da/ne (1)

3.2.12.2.6.4.1.   Broj radnih ciklusa ispitivanja tipa 1. (ili istovrijednih ciklusa na ispitnom uređaju) između dvaju ciklusa kad nastupe faze regeneracije pod uvjetima koji odgovaraju ispitivanju tipa 1. (razmak „D” na slici 1. u Prilogu 13. UN/ECE Pravilniku br. 83): …

3.2.12.2.6.4.2.   Opis metode upotrijebljene za određivanje broja ciklusa između dvaju ciklusa kad nastupe faze regeneracije: …

3.2.12.2.6.4.3.   Parametri za određivanje razine opterećenja koje se zahtijeva prije regeneracije (tj. temperatura, tlak itd.): …

3.2.12.2.6.4.4.   Opis metode upotrijebljene za opterećenje sustava u postupku ispitivanja koje je opisano u točki 3.1. Priloga 13. UN/ECE Pravilniku br. 83: …

3.2.12.2.6.5.   Proizvođač odvajača čestica:

3.2.12.2.6.6.   Identifikacijski broj dijela:

Proizvođač vozila mora dostaviti sljedeće dodatne podatke kako bi se omogućila proizvodnja zamjenskih ili servisnih dijelova kompatibilnih s OBD sustavom, dijagnostičkih uređaja i ispitne opreme.

3.2.12.2.7.6.1.   Opis vrste i broj ciklusa pretkondicioniranja koji je upotrijebljen pri prvotnoj homologaciji vozila.

3.2.12.2.7.6.2.   Opis vrste OBD pokaznog ciklusa koji je upotrijebljen pri prvotnoj homologaciji tipa vozila za sastavni dio koji je pod nadzorom OBD sustava.

3.2.12.2.7.6.3.   Opširna dokumentacija u kojoj su opisani svi sastavni dijelovi nadzirani pomoću strategije za otkrivanje grešaka i za aktiviranje indikatora neispravnosti (određeni broj voznih ciklusa ili statistička metoda), uključujući popis relevantnih sekundarnih nadziranih parametara za svaki sastavni dio koji se nadzire OBD sustavom. Popis svih izlaznih OBD kodova i upotrijebljenih formata (s objašnjenjem svakoga) koji se upotrebljavaju za pojedine sastavne dijelove pogonske grupe koji imaju veze s emisijama i za pojedine sastavne dijelove koji nemaju veze s emisijama, kad se nadzorom sastavnog dijela određuje aktiviranje indikatora neispravnosti, uključujući posebno detaljno objašnjenje podataka iz modula $ 05 Ispitivanje ID $21 do FF i podataka iz modula $ 06.

U slučaju tipova vozila koja upotrebljavaju vezu za prijenos podataka u skladu s normom HRN ISO 15765-4 „Cestovna vozila – Dijagnostika na regulatoru mrežnih područja (CAN) – 4. dio.: Zahtjevi za sustave koji se odnose na emisiju”, mora se dostaviti opširno objašnjenje podataka iz modula $ 06 Ispitivanje ID $00 do FF za svako OBD praćenje koje podržava ID.

3.2.12.2.7.6.4.   Gore zahtijevani podaci mogu se definirati popunjavanjem niže navedene tablice.

Sastavni dio	Kod greške	Nadzorna strategija	Kriteriji za otkrivanje greške	Kriteriji za aktiviranje MI	Sekundarni parametri	Pretkondi-cioniranje	Pokazno ispitivanje
Katalizator	P0420	Signali osjetila kisika 1 i 2	Razlika između signala osjetila 1 i 2	3. ciklus	brzina vrtnje motora, opterećenje motora, A/F način rada, temperatura katalizatora	dva ciklusa tipa 1.	tip 1.

3.2.15.1.   Broj EZ homologacije tipa u skladu s Direktivom 70/221/EEZ (SL L 76, 6.4.1970., STR. 23.) (kad ta Direktiva bude izmijenjena tako da se odnosi na spremnike plinovitih goriva) ili broj homologacije u skladu s UN/ECE Pravilnikom br. 67:

3.2.16.1.   Broj EZ homologacije tipa u skladu s Direktivom 70/221/EEZ (SL L 76, 6.4.1970., STR. 23.) (kad ta Direktiva bude izmijenjena tako da se odnosi na spremnike plinovitih goriva) ili broj homologacije u skladu s UN/ECE Pravilnikom br. 110: …

Motor ili kombinacija motora

3.4.1.   Hibridno električno vozilo: da/ne (4)

3.4.2.   Kategorija hibridnog električnog vozila:

punjenje iz vanjskog izvora/punjenje iz unutarnjeg izvora (5)

Sklopka za izbor načina rada: da/ne (1)

Načini rada koji se mogu birati

3.4.3.1.1.   Potpuno električni: da/ne (1)

3.4.3.1.2.   Potpuno na gorivo: da/ne (1)

3.4.3.1.3.   Hibridni način: da/ne (1)

(ako da, kratak opis): …

Opis naprave za pohranjivanje energije: (akumulator, kondenzator, zamašnjak/generator) …

3.4.4.1.   Marka (marke): …

3.4.4.2.   Tip(tipovi): …

3.4.4.3.   Identifikacijski broj: …

3.4.4.4.   Vrsta elektrokemijskog članka: …

3.4.4.5.   Energija: … (za akumulator: napon i kapacitet Ah u 2 sata, za kondenzator: J …)

3.4.4.6.   Punjač: u vozilu/vanjski/bez (1)

Elektromotor (odvojeno opisati sve tipove elektromotora)

3.4.5.1.   Marka (marke): …

3.4.5.2.   Tip(tipovi): …

Osnovna uporaba: pogonski motor/generator

3.4.5.3.1.   Kad se upotrebljava kao pogonski motor: jedan motor/više (broj) motora: …

3.4.5.4.   Najveća snaga: … kW

Način rada:

3.4.5.5.   1. Istosmjerna struja/izmjenična struja/broj faza:

3.4.5.5.2.   Odvojena pobuda/serijski/kompaundni (1)

3.4.5.5.3.   Sinkroni/asinkroni (1)

Upravljačka jedinica

3.4.6.1.   Marka (marke): …

3.4.6.2.   Tip(tipovi): …

3.4.6.3.   Identifikacijski broj: …

Regulator snage

3.4.7.1.   Marka (marke): …

3.4.7.2.   Tip(tipovi): …

3.4.7.6.3.   Identifikacijski broj: …

3.4.8.   Doseg električnog vozila … km (u skladu s Prilogom 7. UN/ECE Pravilniku br. 101): …

3.4.9.   Proizvođačeva preporuka za pretkondicioniranje: …

3.5.2.   Potrošnja goriva (navesti podatke za svako ispitno referentno gorivo)

6.6.1.   Kombinacija (kombinacije) guma/kotač:

(a)	(za sve predviđene gume navesti oznaku veličine, indeks nosivosti, brzinsku kategoriju, otpor kotrljanja u skladu s normom ISO 28580 (gdje je primjenjivo);

(b)	za gume kategorije Z predviđene za ugradbu na vozila čija najveća brzina prelazi 300 km/h istovrijedni podaci moraju se navesti: za kotače navesti veličinu (veličine) naplatka i dubinu (dubine) nalijeganja.

9.1.   Tip nadogradnje(upotrijebiti oznake određene u Prilogu II., odjeljku C): …

Dostupnost podacima o popravljanju i održavanju vozila

Adresa glavne internetske stranice za dostupnost podacima o popravljanju i održavanju vozila: …

16.1.1.   Datum, od kojega je to raspoloživo (najkasnije 6 mjeseci od datuma homologacije): …

16.2.   Uvjeti dostupnosti internetskoj stranici na koju se upućuje u odjeljku 16.1.: …

16.3.   Oblik u kojem su podaci o popravljanju i održavanju vozila dostupni na internetskoj stranici na koju se upućuje u odjeljku 16.1.: …

---

(1)  Prekrižiti što se ne primjenjuje (postoje slučajevi kad ne treba ništa prekrižiti kad je primjenjivo više od jedne mogućnosti).

(2)  Navesti dopušteno odstupanje.

(3)  Prekrižiti nepotrebno (postoje slučajevi kad ne treba ništa prekrižiti kad se primjenjuje više od jedne stavke).

(4)  Prekrižiti nepotrebno (postoje slučajevi kad ne treba ništa prekrižiti kad se primjenjuje više od jedne stavke).

(5)  Prekrižiti nepotrebno (postoje slučajevi kad ne treba ništa prekrižiti kad se primjenjuje više od jedne stavke).

PRILOG XIX.

POSEBNE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA PRILOG III. DIREKTIVI VIJEĆA 70/156/EEZ

3.2.1.1.   Radni postupak: vanjski izvor paljenja/kompresijsko paljenje (1),

četverotaktni/dvotaktni/rotacijski (1)

3.2.2.   Gorivo: dizelsko gorivo/benzin/UNP/PP ili biometan/etanol (E85), biodizel/vodik (1)

3.2.2.4.   Vrsta vozila s obzirom na gorivo: s jednim gorivom, s dva goriva, prilagodljivo vrsti goriva (1)

3.2.2.5.   Najveća dopuštena količina biogoriva u gorivu (prema podacima proizvođača): … % obujamski

3.2.12.2.   Dodatne naprave za smanjivanje onečišćavanja (ako postoje i nisu opisane u drugim točkama)

3.4.   Motor ili kombinacija motora

3.4.1.   Hibridno električno vozilo: da/ne (1)

3.4.2.   Kategorija hibridnog električnog vozila

Punjenje iz vanjskog izvora/punjenje iz unutarnjeg izvora (1)

6.6.1.   Kombinacija (kombinacije) guma/kotač

(a)	za sve predviđene gume navesti oznaku veličine, indeks nosivosti, brzinsku kategoriju, otpor kotrljanja u skladu s normom ISO 28580 (gdje je primjenjivo)

(b)	za gume kategorije Z predviđene za ugradbu na vozila čija najveća brzina prelazi 300 km/h istovrijedni podaci moraju se navesti: za kotače navesti veličinu (veličine) naplatka i dubinu (dubine) nalijeganja.

9.1.   Tip nadogradnje(upotrijebiti oznake određene u Prilogu II. odjeljku C): ……

16.   Dostupnost podacima o popravljanju i održavanju vozila

16.1.   Adresa glavne internetske stranice za pristup podacima o popravljanju i održavanju vozila: …

---

(1)  Prekrižiti nepotrebno (postoje slučajevi kad ne treba ništa prekrižiti kad se primjenjuje više od jedne stavke).

---