„Interventna cijena koja vrijedi za kukuruz i sirak u svibnju, ostaje vrijediti u srpnju, kolovozu i rujnu sljedeće tržišne godine.”

„Interventna cijena podliježe mjesečnim povećanjima za cijelu ili za dio tržišne godine.”

„GLAVA II.

Članak 9.

1.   Uvoz u Zajednicu, ili izvoz iz nje, proizvoda navedenih u članku 1. podliježe predočenju uvozne ili izvozne dozvole.

Dozvole izdaju države članice svim podnositeljima zahtjeva, bez obzira na mjesto njihova poslovnog nastana u Zajednici i ne dovodeći u pitanje mjere poduzete u svrhu primjene članaka 12. i 13.

Uvozne ili izvozne dozvole vrijede u cijeloj Zajednici. Takve dozvole izdaju se pod uvjetom da je položeno osiguranje koje jamči da su proizvodi uvezeni ili izvezeni tijekom roka valjanosti dozvole; izuzev u slučajevima više sile, osiguranje se gubi u cijelosti ili dijelom ako unutar tog razdoblja uvoz ili izvoz nije izvršen, ili je izvršen tek djelomično.

2.   Rok valjanosti dozvola i ostala detaljna pravila za primjenu ovog članka donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 23.

Članak 10.

1.   Ako ovom Uredbom nije predviđeno drukčije, stope carina u Zajedničkoj carinskoj tarifi primjenjuju se na proizvode navedene u članku 1.

2.   Neovisno o stavku 1., uvozna carina na proizvode obuhvaćene oznakom KN ex 1001 osim pšenice merlin, 1002, 1003, ex 1005 osim hibridnog sjemena, i ex 1007 osim hibrida za sjetvu, jednaka je interventnoj cijeni koja vrijedi za takve proizvode pri uvozu i uvećana za 55 % minus uvozna cijena CIF-a primjenjiva na dotičnu pošiljku. Ipak, takva carina ne smije prijeći stopu carine u Zajedničkoj carinskoj tarifi.

3.   Za izračun uvoznih carina iz stavka 2.:

4.   Detaljna pravila za primjenu ovog članka se donose u skladu s postupkom utvrđenim u članku 23.

Detaljna pravila posebno navode:

Članak 11.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 10. stavak 2., s ciljem sprečavanja ili suzbijanja štetnih učinaka po tržište u Zajednici koji mogu biti rezultat uvoza određenih proizvoda navedenih u članku 1., uvoz jednog ili više takvih proizvoda po stopi carine utvrđene u članku 10. podliježe plaćanju dodatne uvozne carine ako su uvjeti određeni u članku 5. Sporazuma o poljoprivredi, sklopljenog u skladu s člankom 228. Ugovora u okviru Urugvajske runde multilateralnih trgovinskih pregovora ispunjeni, osim ako nije izgledno da će uvoz poremetiti tržište Zajednice, ili bi učinci bili nerazmjerni namjeravanom cilju.

2.   Inicijalne cijene ispod kojih se može uvesti dodatna uvozna carina su one koje je Zajednica uputila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.

Inicijalne količine koje treba nadmašiti kako bi se uvela dodatna uvozna carina određuju se, inter alia, na temelju uvoza u Zajednicu u tri godine koje prethode onoj u kojoj štetni učinci iz stavka 1. nastanu ili se čini vjerojatnim da će nastati.

3.   Uvozne cijene koje se uzimaju o obzir radi uvođenja dodatne uvozne carine određuju se na temelju uvoznih cijena CIF-a dotične pošiljke.

Uvozne cijene CIF-a u tu se svrhu uspoređuju s reprezentativnim cijenama za proizvod na svjetskom tržištu ili na uvoznom tržištu Zajednice za taj proizvod.

4.   Komisija donosi detaljna pravila za primjenu ovog članka u skladu s postupkom utvrđenim u članku 23. Takva detaljna pravila posebno navode:

Članak 12.

1.   Carinske kvote za proizvode navedene u članku 1. koje proizlaze iz sporazuma sklopljenih u okviru Urugvajske runde trgovinskih pregovora moraju biti otvorene i dodijeljene u skladu s detaljnim pravilima donesenim prema postupku utvrđenom u članku 23.

2.   Kvote se mogu dodjeljivati uporabom jedne od sljedećih metoda ili njihovom kombinacijom:

Mogu se usvojiti i druge prikladne metode.

One moraju izbjegavati diskriminaciju među dotičnim gospodarskim subjektima.

3.   Usvojena metoda dodjeljivanja mora, gdje je to prikladno, poštovati zahtjeve potražnje tržišta Zajednice i potrebu za zaštitom ravnoteže na tržištu, a u isto vrijeme se po mogućnosti oslanjati na metode koje su na kvote koje odgovaraju onima iz stavka 1. možda bile primjenjivane u prošlosti, ne dovodeći u pitanje prava nastala na temelju sporazuma sklopljenih u okviru Urugvajske runde pregovora.

4.   Detaljnim pravilima iz stavka 1. propisuje se otvaranje godišnjih kvota, ako je potrebno primjereno raspoređene kroz godinu, određuje se metoda dodjeljivanja koja će se primjenjivati te se, gdje je to prikladno, uključuje i odredba o:

U slučaju kvote za uvoz 2 000 000 tona kukuruza i 300 000 tona sirka u Španjolsku, te kvote za uvoz 500 000 tona kukuruza u Portugal, ta detaljna pravila moraju također uključiti odredbe potrebne za izvršavanje uvoza u okviru kvota i, prema potrebi, javno skladištenje količina što su ih uvezle interventne agencije dotičnih država članica i njihovu uporabu na tržištima tih država članica.

Članak 13.

1.   U mjeri potrebnoj kako bi se omogućilo da se proizvodi navedeni u članku 1. izvezu bez dodatne prerade ili u obliku roba navedenih u Prilogu B na temelju kotacija ili cijena za te proizvode na svjetskom tržištu i unutar ograničenja proisteklih iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. Ugovora, razlika između tih kotacija ili cijena i cijena u Zajednici može biti pokrivena izvoznim subvencijama.

Izvozne subvencije za proizvode navedene u članku 1. u obliku roba navedenih u Prilogu B ne smiju biti viši od onih koji vrijede za takve proizvode izvezene bez daljnje prerade.

2.   Metoda usvojena za raspodjelu količina koji ispunjavaju uvjete za izvoznu subvenciju mora biti ona:

3.   Subvencije za cijelu Zajednicu moraju biti iste. Mogu se razlikovati s obzirom na odredište, ako to iziskuje stanje na svjetskom tržištu ili posebni zahtjevi određenih tržišta.

Subvencije se određuju u skladu s postupkom utvrđenim u članku 23.

Subvencije se mogu odrediti:

Na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu Komisija može, ako je to potrebno, u međurazdoblju prilagoditi subvencije određene u redovnim vremenskim razmacima.

4.   Subvencije na proizvode navedene u članku 1. i izvezene bez daljnje prerade daju se samo na zahtjev i po predočenju odgovarajuće izvozne dozvole.

5.   Subvencija koja se primjenjuje na izvoz proizvoda navedenih u članku 1. izvezenih bez daljnje prerade jest ona koja se primjenjuje na dan podnošenja zahtjeva za dozvolu i, u slučaju diferencirane subvencije, ona koja se primjenjuje na isti dan:

Mogu se donijeti prikladne mjere kako bi se spriječila zlouporaba fleksibilnosti predviđene ovim stavkom.

6.   Stavci 4. i 5. mogu se učiniti primjenjivima na proizvode navedene u članku 1. i izvezene u obliku robe navedene u Prilogu B u skladu s postupkom utvrđenim u članku 16. Uredbe (EZ) br. 3448/93.

7.   Od stavaka 4. i 5. može se odstupiti u slučaju proizvoda navedenih u članku 1. na koje se subvencije plaćaju u okviru davanja pomoći u hrani, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 23.

8.   Osim ako u skladu s postupkom utvrđenim u članku 23. nije predviđeno drukčije, izvozne subvencije za proizvode navedene u članku 1. stavku 1. točkama (a) i (b) u skladu sa stavkom 5., prilagođavaju se u skladu s razinom mjesečnih povećanja koja se primjenjuju na interventnu cijenu i, prema potrebi, promjene te cijene.

Korektivni iznos može biti određen u skladu s postupkom utvrđenim u članku 23. Međutim, ako je to potrebno, Komisija može promijeniti korektivne iznose.

Prvi i drugi podstavak mogu se primjenjivati, u cijelosti ili dijelom, na proizvode navedene u članku 1. stavku 1. točkama (c) i (d) te na proizvode navedene u članku 1. i izvezene u obliku robe navedene u Prilogu B. U tom se slučaju, prilagodbe iz prvog podstavka moraju ispraviti tako da se na mjesečno povećanje primijeni koeficijent koji izražava omjer između količine osnovnog proizvoda i količine potonjeg sadržanog u prerađenom proizvodu, izvezenom ili upotrijebljenom u izvezenoj robi.

Za prva tri mjeseca tržišne godine, primjenjiva izvozna subvencija za slad koji je na kraju prethodne tržišne godine bio uskladišten, ili koji je proizveden od ječma koji je u to vrijeme bio na zalihama, jest ona koji bi se primjenjivala na takvu potvrdu za izvoze tijekom zadnjeg mjeseca potekle tržišne godine.

9.   U mjeri u kojoj je potrebno voditi računa o posebnostima proizvodnje svojstvenim za određena alkoholna pića koja se dobivaju iz žitarica, kriteriji za dodjelu izvozne subvencije predviđeni stavkom 1. i postupcima za provjeru mogu se prilagoditi tako da odgovaraju toj posebnoj situaciji.

10.   Pridržavanje ograničenja količina koja proizlaze iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. Ugovora osigurava se na temelju izvoznih potvrda izdanih za tamo predviđena referentna razdoblja i primjenjivih na dotične proizvode. U pogledu pridržavanja obveza koje proizlaze iz Sporazuma o poljoprivredi, završetak referentnog razdoblja ne utječe na valjanost izvoznih dozvola.

11.   Detaljna pravila za primjenu ovog članka, uključujući i aranžmane za preraspodjelu neraspoređenih i neupotrijebljenih količina, a posebno ona o prilagodbi predviđenoj u stavku 9. donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 23. Prilog B izmjenjuje se u skladu s istim postupkom. Međutim, detaljna pravila za primjenu stavka 6. na proizvode iz članka 1. i izvezene u obliku robe iz Priloga, donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 16. Uredbe (EZ) br. 3448/93.

Članak 14.

1.   U mjeri potrebnoj za pravilan rad zajedničkog uređenja tržišta žitarica, Vijeće, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 43. stavku 2. Ugovora može na prijedlog Komisije, u cijelosti ili djelomično, zabraniti primjenu postupaka unutarnje proizvodnje:

2.   Odstupajući od stavka 1., ako situacija iz stavka 1. nastane izuzetno brzo, a tržište Zajednice je poremećeno ili bi moglo biti poremećeno primjenom postupaka unutarnje proizvodnje, Komisija, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, odlučuje o potrebnim mjerama; Vijeće i države članice obavješćuju se o tim mjerama, a one vrijede najviše šest mjeseci i primjenjive su odmah. Ako Komisija primi zahtjev države članice, o tomu donosi odluku unutar jednog tjedna od primitka tog zahtjeva.

3.   Svaka država članica može unutar roka od tjedan dana od primitka obavijesti Vijeću uputiti mjere koje je donijela Komisija. Vijeće, djelujući kvalificiranom većinom, može potvrditi, izmijeniti ili staviti izvan snage odluku Komisije. Ako Vijeće ne djeluje u roku od tri mjeseca, odluka Komisije smatra se stavljenom izvan snage.

Članak 15.

1.   Opća pravila za tumačenje kombinirane nomenklature i posebna pravila za njezinu primjenu primjenjuju se na razvrstavanje proizvoda obuhvaćenih ovom Uredbom u Carinsku tarifu; carinska nomenklatura koja proizlazi iz primjene ove Uredbe ugrađuje se u Zajedničku carinsku tarifu.

2.   Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom ili na temelju njezine odredbe, u trgovini s trećim zemljama zabranjuje se:

Članak 16.

1.   Ako kotacije ili cijene na svjetskom tržištu za jedan ili više proizvoda navedenih u članku 1. dosegnu razinu cijena u Zajednici i ako je vjerojatno da će se takva situacija nastaviti i pogoršati remeteći tako, ili prijeteći remećenjem, tržišta Zajednice, mogu se poduzeti prikladne mjere.

2.   Detaljna pravila za primjenu ovog članka donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 23.

Članak 17.

1.   Ako je, zbog povećanja uvoza ili izvoza, pogođeno tržište Zajednice za jedan ili više proizvoda navedenih u članku 1., ili mu prijeti ozbiljan poremećaj koji bi mogao ugroziti postizanje ciljeva određenih u članku 39. Ugovora, u trgovini s trećim zemljama mogu se primijeniti prikladne mjere dok takav poremećaj ili prijetnja poremećajem ne prestane.

Vijeće, djelujući na prijedlog Komisije u skladu s postupkom glasovanja utvrđenim u članku 43. stavku 2. Ugovora, donosi opća pravila za primjenu ovog stavka i određuje slučajeve i ograničenja unutar kojih države članice mogu poduzimati zaštitne mjere.

2.   Dođe li do situacije iz stavka 1., Komisija na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu odlučuje o potrebnim mjerama; države članice se obavješćuju o takvim mjerama, koje su primjenjive odmah. Ako Komisija primi zahtjev države članice, odluku o tomu donosi u roku od tri radna dana od dana primitka zahtjeva.

3.   Mjere o kojima je odlučila Komisija svaka država članica može uputiti Vijeću u roku od tri radna dana od dana na koji je obaviještena. Vijeće se sastaje bez odgode. Ono može, djelujući kvalificiranom većinom, izmijeniti ili poništiti dotičnu mjeru.

4.   Ovaj se članak primjenjuje uzimajući u obzir obveze koje proizlaze iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. stavkom 2. Ugovora.”

„5.   U skladu s postupkom predviđenim u članku 27. utvrđuje se sljedeće:

„GLAVA II.

Trgovina s trećim zemljama

Članak 10.

1.   Uvoz u Zajednicu, ili izvoz iz nje, proizvoda navedenih u članku 1. podliježe predočenju uvozne ili izvozne dozvole.

Dozvole izdaju države članice svim podnositeljima zahtjeva, bez obzira na mjesto njihova poslovnog nastana u Zajednici i ne dovodeći u pitanje mjere poduzete u svrhu primjene članaka 14. i 15.

Uvozne ili izvozne dozvole vrijede u cijeloj Zajednici. Takve dozvole izdaju se pod uvjetom da je položeno osiguranje koje jamči da su proizvodi uvezeni ili izvezeni tijekom roka valjanosti dozvole; izuzev u slučajevima više sile, osiguranje se gubi u cijelosti ili dijelom ako unutar tog razdoblja uvoz ili izvoz nije izvršen, ili je izvršen tek djelomično.

2.   Rok valjanosti dozvola i ostala detaljna pravila za primjenu ovog članka donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27.

Članak 11.

1.   Može se odrediti subvencija za pošiljke proizvoda pod oznakom KN 1006 (isključujući oznaku 1006 10 10.) koji dolaze iz država članica i nalaze se u jednoj od situacija iz članka 9. stavka 2. Ugovora, upućene radi potrošnje u francuski prekomorski departman Réunion.

Ta se subvencija određuje, uzimajući u obzir potrebe opskrbe tržišta Réuniona, na temelju razlike između kotacija ili cijena za odgovarajuće proizvode na svjetskom tržištu i kotacija ili cijena tih proizvoda na tržištu Zajednice, te, ako je potrebno, cijenu onih proizvoda isporučenih Réunionu.

Subvencija se daje na zahtjev dotične stranke. Subvencija može biti određena, ako je prikladno, natječajnim postupkom. Takav natječajni postupak odnosi se na iznos subvencije.

Subvencija se određuje periodično u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27. Međutim, ukaže li se potreba, Komisija može u međuvremenu, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, promijeniti subvenciju.

2.   Pravila financiranja zajedničke poljoprivredne politike primjenjuju se na subvenciju predviđenu stavkom 1.

3.   Detaljna pravila za primjenu ovog članka donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27.

Članak 12.

1.   Osim ako ovom Uredbom nije drukčije predviđeno, stope carine u Zajedničkoj carinskoj tarifi primjenjuju se na proizvode navedene u članku 1.

2.   Neovisno o stavku 1., uvozna carina na:

Međutim, ta carina ne smije prelaziti stopu carine u Zajedničkoj carinskoj tarifi.

Postotak iz točke (b) izračunava se tako da se postoci iz točke (a) prilagode putem usporedbe s obračunskim tečajem, troškovima prerade i vrijednosti nusproizvoda, a zatim se doda iznos za zaštitu industrije.

3.   Neovisno o stavku 1.:

4.   Detaljna pravila za primjenu ovog članka donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27. Takva detaljna pravila posebno će utvrđivati kriterije za razlikovanje vrsta uvezene riže iz stavka 2., određivati iznos za zaštitu industrije i uključivati potrebne odredbe za određivanje i izračunavanje uvoznih cijena i provjeru njihove vjerodostojnosti.

Članak 13.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 12. stavak 2., s ciljem sprečavanja ili suzbijanja štetnih učinaka po tržište u Zajednici koji mogu biti rezultat uvoza određenih proizvoda navedenih u članku 1., uvoz jednog ili više takvih proizvoda po stopi carine utvrđene u članku 10. podliježe plaćanju dodatne uvozne carine ako su uvjeti određeni u članku 5. Sporazuma o poljoprivredi, sklopljenog u skladu s člankom 228. Ugovora u okviru Urugvajske runde multilateralnih trgovinskih pregovora ispunjeni, osim ako nije izgledno da će uvoz poremetiti tržište Zajednice, ili bi učinci bili nerazmjerni namjeravanom cilju.

2.   Inicijalne cijene ispod kojih se može uvesti dodatna uvozna carina su one koje je Zajednica uputila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.

Inicijalne količine koje treba nadmašiti kako bi se uvela dodatna uvozna carina određuju se posebno na temelju uvoza u Zajednicu u tri godine koje prethode godini u kojoj štetni učinci iz stavka 1. nastanu ili se čini vjerojatnim da će nastati.

3.   Uvozne cijene koje se uzimaju o obzir za uvođenje dodatne uvozne carine određuju se na temelju uvoznih cijena CIF-a dotične pošiljke.

Uvozne cijene CIF-a u tu se svrhu provjeravaju na temelju reprezentativnih cijena za dotični proizvod na svjetskom tržištu ili na uvoznom tržištu Zajednice za taj proizvod.

4.   Komisija donosi detaljna pravila za primjenu ovog članka u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27. Takva detaljna pravila posebno navode:

Članak 14.

1.   U mjeri potrebnoj kako bi se omogućilo da se proizvodi navedeni u članku 1. izvezu bez dodatne prerade ili u obliku roba navedenih u Prilogu B na temelju kotacija ili cijena za te proizvode na svjetskom tržištu i unutar ograničenja proisteklih iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. Ugovora, razlika između tih kotacija ili cijena i cijena u Zajednici može biti pokrivena izvoznom subvencijom.

Izvozne subvencije za proizvode navedene u članku 1. u obliku roba navedenih u Prilogu B ne smiju biti viši od onih koji vrijede za takve proizvode izvezene bez daljnje prerade.

2.   Metoda koja se treba usvojiti za raspodjelu količina koje se mogu izvoziti uz subvenciju je metoda koja:

3.   Subvencije za cijelu Zajednicu moraju biti iste. Mogu se razlikovati s obzirom na odredište, ako to iziskuje stanje na svjetskom tržištu ili posebni zahtjevi određenih tržišta.

Subvencije se određuju u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27.

Subvencije se mogu odrediti:

Na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu Komisija može, ako je to potrebno, u međurazdoblju prilagoditi subvencije određene u redovnim vremenskim razmacima.

Subvencije određene u redovnim vremenskim razmacima za proizvod iz članka 1. stavka 1. točki (a) i (b), određuju se najmanje jednom mjesečno.

4.   Prilikom određivanja subvencija u obzir se uzima sljedeće:

Kada se odredi iznos subvencije, posebno se uzima u obzir potreba za uspostavljanjem ravnoteže između uporabe osnovnih poljoprivrednih proizvoda Zajednice za izvoz kao prerađene robe u treće zemlje, i uporabe osnovnih poljoprivrednih proizvoda iz tih zemalja primljenih radi unutarnje proizvodnje.

5.   Subvencije za proizvode navedene u članku 1. stavku 1. točkama (a) i (b) određuje se prema sljedećim posebnim kriterijima:

6.   Ako se subvencije određuju natječajnim postupkom javnog nadmetanja, takav natječajni postupak odnosi se na iznos subvencije.

7.   Subvencije na proizvode navedene u članku 1. i izvezene bez daljnje prerade daju se samo na zahtjev i po predočenju odgovarajuće izvozne dozvole.

8.   Subvencija koja se primjenjuje na izvoz proizvoda navedenih u članku 1. izvezenih bez daljnje prerade jest ona koja se primjenjuje na dan podnošenja zahtjeva za dozvolu i, u slučaju diferencirane subvencije, ona koja se primjenjuje na isti dan za:

Mogu se poduzeti prikladne mjere kako bi se spriječila zlouporaba fleksibilnosti predviđene ovim stavkom.

9.   Stavci 7. i 8. mogu se moći primijeniti na proizvode navedene u članku 1. i izvezene u obliku robe navedene u Prilogu B u skladu s postupkom utvrđenim u članku 16. Uredbe (EZ) br. 3448/93.

10.   Od stavaka 7. i 8. može se odstupiti u slučaju proizvoda navedenih u članku 1. na koje se subvencije plaćaju u okviru davanja pomoći u hrani, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27.

11.   Osim ako u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27. nije predviđeno drukčije, subvencije za proizvode navedene u članku 1. stavku 1. točkama (a) i (b) koje se primjenjuju u skladu sa stavkom 4., prilagođavaju se u skladu s iznosom mjesečnih povećanja koja se primjenjuju na interventnu cijenu i, prema potrebi, promjene te cijene, ovisno o razini prerade i korištenjem primjenjivog obračunskog tečaja.

Korektivni iznos može biti određen u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27. Međutim, ako je to potrebno, Komisija može promijeniti korektivne iznose.

Prvi i drugi podstavak mogu se primjenjivati, u cijelosti ili dijelom, na proizvode navedene u članku 1. stavku 1. točki (c) i na proizvode navedene u članku 1. i izvezene u obliku robe navedene u Prilogu B. U tom se slučaju, prilagodbe iz prvog podstavka moraju ispraviti tako da se primijeni koeficijent koji izražava omjer između količine osnovnog proizvoda i količine potonjeg sadržanog u prerađenom proizvodu, izvezenom ili upotrijebljenom u izvezenoj robi.

12.   Subvencija se može uvećati za kompenzacijski iznos za zalihe neoljuštene riže ubrane u Zajednici i oljuštene riže dobivene iz Zajednice, s kojima se raspolaže na završetku tržišne godine i dio su uroda iz te godine, a izvoze se bez daljnje prerade kao bijela ili polubijela riža između početka sljedeće tržišne godine i datuma koje tek treba utvrditi. Prema potrebi, Vijeće, djelujući kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije, prije 1. srpnja svake godine utvrđuje na koje se proizvode primjenjuju odredbe prethodnog podstavka.

Kompenzacijski iznos je:

Međutim, taj iznos se na temelju članka 8. smanjuje za iznos prenesenog plaćanja koje je već odobreno.

Kompenzacijski iznos odobrava se jedino ako zalihe dosegnu najnižu razinu.

13.   Subvencija za proizvode iz članka 1. točki (a) i (b) plaća se nakon što se dokaže da:

Dodatne odredbe mogu se donijeti u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27.

14.   Izvozna subvencija ne daje se za neoljuštenu i oljuštenu rižu koja je uvezena iz trećih zemalja i ponovno izvezena u treće zemlje, osim ako izvoznik dokaže:

U takvim slučajevima subvencija za svaki proizvod je jednaka pristojbama naplaćenim pri uvozu gdje su potonje niže nego primjenjiva subvencija; ako su carine naplaćene pri uvozu više od te subvencije, primjenjuje se subvencija.

15.   Pridržavanje ograničenja količina koja proizlaze iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. Ugovora osigurava se na temelju izvoznih potvrda izdanih za tamo predviđena referentna razdoblja i primjenjivih na dotične proizvode. U pogledu pridržavanja obveza koje proizlaze iz Sporazuma o poljoprivredi, završetak referentnog razdoblja ne utječe na valjanost izvoznih dozvola.

16.   Detaljna pravila za primjenu ovog članka, uključujući odredbe o preraspodjeli neraspoređenih i neupotrijebljenih količina, a posebno one o prilagodbi iz stavka 11. donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27. Prilog B izmjenjuje se u skladu s istim postupkom. Međutim, detaljna pravila za primjenu stavka 7. na proizvode iz članka 1. i izvezene u obliku robe iz priloga, donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 16. Uredbe (EZ) br. 3448/93.

Članak 15.

1.   U mjeri potrebnoj za pravilan rad zajedničkog uređenja tržišta riže, Vijeće, djelujući na prijedlog Komisije u skladu s postupkom utvrđenim u članku 43. stavku 2. Ugovora može, u posebnim slučajevima, u cijelosti ili djelomično, zabraniti primjenu postupaka unutarnje ili vanjske proizvodnje u pogledu proizvoda navedenih u članku 1.

2.   Odstupajući od stavka 1., ako situacija iz stavka 1. nastane izuzetno brzo, a tržište Zajednice je poremećeno ili bi moglo biti poremećeno postupcima unutarnje ili vanjske proizvodnje, Komisija, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, odlučuje o potrebnim mjerama; Vijeće i države članice obavješćuju se o tim mjerama, a one vrijede najviše šest mjeseci i primjenjive su odmah. Ako Komisija primi zahtjev države članice, o tomu donosi odluku unutar jednog tjedna od primitka tog zahtjeva.

3.   Svaka država članica može unutar roka od tjedan dana od primitka obavijesti Vijeću uputiti odluku Komisije. Vijeće, djelujući kvalificiranom većinom, može potvrditi, izmijeniti ili staviti izvan snage odluku Komisije. Ako Vijeće ne djeluje u roku od tri mjeseca, odluka Komisije smatra se stavljenom izvan snage.

Članak 16.

1.   Opća pravila za tumačenje kombinirane nomenklature i posebna pravila za njezinu primjenu primjenjuju se na razvrstavanje proizvoda obuhvaćenih ovom Uredbom u Carinsku tarifu; carinska nomenklatura koja proizlazi iz primjene ove Uredbe, uključujući definicije navedene u Prilogu A, ugrađuje se u Zajedničku carinsku tarifu.

2.   Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom ili u odredbama donesenima na temelju te Uredbe, zabranjuje se sljedeće:

Članak 17.

1.   Ako kotacije ili cijene na svjetskom tržištu za jedan ili više proizvoda navedenih u članku 1. točkama (a) i (b) dosegnu razinu cijena u Zajednici i ako je vjerojatno da će se takva situacija nastaviti i pogoršati remeteći tako, ili prijeteći remećenjem, tržišta Zajednice, mogu se poduzeti prikladne mjere.

2.   Smatra se da su kotacije ili cijene na svjetskom tržištu dosegle razinu cijena u Zajednici kad se one približe ili prijeđu interventnu otkupnu cijenu za sorte riže indica ili japonica, povećanu za:

3.   Smatra se vjerojatnim da će situacija iz stavka 1. i dalje trajati ili se pogoršati, ako postoji neravnoteža između ponude i potražnje i ako je vjerojatno da će se neravnoteža nastaviti obzirom na predvidivu proizvodnju i kretanja tržišnih cijena.

4.   Tržište Zajednice smatra se poremećenim ili da mu prijeti poremećaj, kao rezultat situacije iz prethodnih stavaka, ako su međunarodne trgovinske cijene tako visoke da ometaju uvoz proizvoda navedenih u članku 1. u Zajednicu ili izazivaju njihov izvoz iz Zajednice, tako ugrožavajući stabilnost tržišta ili sigurnost zaliha.

5.   Ako su uvjeti navedeni u ovom članku ispunjeni, mogu se poduzeti sljedeće mjere:

Ove mjere prestaju važiti najkasnije kad se pokaže da se, kroz razdoblje od tri uzastopna tjedna, ne ispunjava uvjet naveden u stavku 2.

6.   Sljedeće se uzima u obzir kad se određuje izvozna pristojba za proizvode navedene u članku 1. stavku 1. točkama (a) i (b):

7.   Kada se određuje izvozna pristojba za proizvode navedene u članku 1. stavku 1. točki (c), primjenjuju se čimbenici navedeni u stavku 6. Osim toga, uzimaju se u obzir sljedeći posebni čimbenici:

8.   Ako to zahtijevaju situacija na svjetskom tržištu i posebni zahtjevi određenih tržišta, izvozna pristojba se može diferencirati.

9.   Izvozna pristojba koja se naplaćuje jest ona na koja se primjenjuje na dan izvoza. Međutim, pristojba koja se primjenjuje na dan podnošenja zahtjeva za dozvolu primjenjuje se, ako to zatraži podnositelj zahtjeva u trenutku podnošenja zahtjeva za dozvolu, na izvoz koji će se obaviti tijekom razdoblja valjanosti dozvole.

10.   Pristojba se ne smije primjenjivati na izvoz izvršen u okviru aranžmana davanja pomoći u hrani, na temelju članka 25.

11.   Detaljna pravila za primjenu ovog članka donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27.

U skladu s istim postupkom za svaki od proizvoda:

Prema potrebi, Zajednica može utvrditi ili izmijeniti izvoznu pristojbu.

12.   U hitnim slučajevima, Komisija može poduzeti mjere iz treće i četvrte alineje stavka 5. O svojoj odluci obavješćuje države članice i objavljuje je na oglasnim pločama u svojim sjedištima. Na temelju takve odluke, mjere se primjenjuju na odgovarajuće proizvode od datuma određenog u tu svrhu, a taj datum slijedi nakon datuma obavijesti. Odluka o mjerama iz treće alineje stavka 5. primjenjuje se za razdoblje koje ne prelazi sedam dana.

Članak 18.

1.   Ako je, zbog uvoza ili izvoza, pogođeno tržište Zajednice za jedan ili više proizvoda navedenih u članku 1., ili mu prijeti ozbiljan poremećaj koji bi mogao ugroziti postizanje ciljeva određenih u članku 39. Ugovora, u trgovini s trećim zemljama mogu se primijeniti prikladne mjere dok takav poremećaj ili prijetnja poremećajem ne prestane.

Vijeće, djelujući na prijedlog Komisije u skladu s postupkom utvrđenim u članku 43. stavku 2. Ugovora, donosi opća pravila za primjenu ovog stavka i određuje slučajeve i ograničenja unutar kojih države članice mogu poduzimati zaštitne mjere.

2.   Dođe li do situacije iz stavka 1., Komisija na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu odlučuje o potrebnim mjerama; države članice se obavješćuju o takvim mjerama, koje su primjenjive odmah. Ako Komisija primi zahtjev države članice, odluku o tomu donosi u roku od tri radna dana od dana primitka zahtjeva.

3.   Mjere o kojima je odlučila Komisija svaka država članica može uputiti Vijeću u roku od tri radna dana od dana na koji je obaviještena. Vijeće se sastaje bez odgode. Ono može, djelujući kvalificiranom većinom, izmijeniti ili poništiti dotičnu mjeru.

4.   Ovaj se članak primjenjuje uzimajući u obzir obveze koje proizlaze iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. stavkom 2. Ugovora.”

„Članak 6.a

Osim ako ovom Uredbom nije drukčije predviđeno, stope carine u Zajedničkoj carinskoj tarifi primjenjuju se na proizvode navedene u članku 1.”

„2.   Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom ili na temelju njezine odredbe, u trgovini s trećim zemljama zabranjuje se:

„Članak 8.

1.   Ako je, zbog povećanja uvoza ili izvoza, pogođeno tržište Zajednice za jedan ili više proizvoda navedenih u članku 1., ili mu prijeti ozbiljan poremećaj koji bi mogao ugroziti postizanje ciljeva određenih u članku 39. Ugovora, u trgovini s trećim zemljama mogu se primijeniti prikladne mjere dok takav poremećaj ili prijetnja poremećajem ne prestane.

Vijeće, djelujući na prijedlog Komisije u skladu s postupkom glasovanja utvrđenim u članku 43. stavku 2. Ugovora, donosi opća pravila za primjenu ovog stavka i određuje slučajeve i ograničenja unutar kojih države članice mogu poduzimati zaštitne mjere.

2.   Dođe li do situacije iz stavka 1., Komisija na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu odlučuje o potrebnim mjerama; države članice se obavješćuju o takvim mjerama, koje su primjenjive odmah. Ako Komisija primi zahtjev države članice, odluku o tomu donosi u roku od tri radna dana od dana primitka zahtjeva.

3.   Mjere o kojima je odlučila Komisija svaka država članica može uputiti Vijeću u roku od tri radna dana od dana na koji je obaviještena. Vijeće se sastaje bez odgode. Ono može, djelujući kvalificiranom većinom, izmijeniti ili poništiti dotičnu mjeru.

4.   Ovaj se članak primjenjuje uzimajući u obzir obveze koje proizlaze iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. stavkom 2. Ugovora.”

„GLAVA II.

Trgovina s trećim zemljama

Članak 13.

1.   Uvoz u Zajednicu, ili izvoz iz nje, proizvoda navedenih u članku 1. stavku 1. točkama (a), (b), (c), (d), (f), (g) i (h) podliježe predočenju uvozne ili izvozne dozvole.

Dozvole izdaju države članice svim podnositeljima zahtjeva, bez obzira na mjesto njihova poslovnog nastana u Zajednici i ne dovodeći u pitanje mjere poduzete u svrhu primjene članaka 16. i 17.

Uvozne ili izvozne dozvole vrijede u cijeloj Zajednici. Takve dozvole izdaju se pod uvjetom da je položeno osiguranje koje jamči da su proizvodi uvezeni ili izvezeni tijekom roka valjanosti dozvole; izuzev u slučajevima više sile, osiguranje se gubi u cijelosti ili dijelom ako unutar tog razdoblja uvoz ili izvoz nije izvršen, ili je izvršen tek djelomično

2.   U skladu s postupkom utvrđenim u članku 41.:

Članak 14.

1.   Ako ovom Uredbom nije predviđeno drukčije, stope carina u Zajedničkoj carinskoj tarifi primjenjuju se na proizvode navedene u članku 1.

2.   Neovisno o stavku 1., kako bi osigurala da tržište Zajednice bude odgovarajuće opskrbljeno proizvodima navedenim u članku 1. stavku 1. točki (a) (sirovi šećer za rafiniranje obuhvaćen oznakama KN 1701 11 10 i 1701 12 10) i u članku 1. stavku 1. točki (c) (melasa) uvozom iz trećih zemalja, Komisija može, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 41., suspendirati u potpunosti ili djelomično primjenu uvoznih carina na ove proizvode, te uspostaviti aranžmane za svaku takvu suspenziju.

Suspenzija se može primijeniti na razdoblje u kojemu cijena na svjetskom tržištu plus uvozna carina u Zajedničkoj carinskoj tarifi:

Članak 15.

1.   S ciljem sprečavanja ili suzbijanja štetnih učinaka po tržište u Zajednici koji mogu biti rezultat uvoza određenih poljoprivrednih proizvoda, uvoz jednog ili više takvih proizvoda po stopi carine utvrđene u Zajedničkoj carinskoj tarifi podliježe plaćanju dodatne uvozne carine ako su uvjeti određeni u članku 5. Sporazuma o poljoprivredi, sklopljenog u skladu s člankom 228. Ugovora u okviru Urugvajske runde multilateralnih trgovinskih pregovora ispunjeni, osim ako nije izgledno da će uvoz poremetiti tržište Zajednice, ili bi učinci bili nerazmjerni namjeravanom cilju.

2.   Inicijalne cijene ispod kojih se može uvesti dodatna uvozna carina su one o kojima je Zajednica obavijestila Svjetsku trgovinsku organizaciju.

Inicijalne količine koje treba nadmašiti kako bi se uvela dodatna uvozna carina određuju se posebno, među ostalim, na temelju uvoza u Zajednicu u tri godine koje prethode onoj u kojoj štetni učinci iz stavka 1. nastanu ili se čini vjerojatnim da će nastati.

3.   Uvozne cijene koje se uzimaju o obzir radi uvođenja dodatne uvozne carine određuju se na temelju uvoznih cijena CIF-a pošiljke koja se razmatra.

Uvozne cijene CIF-a u tu se svrhu uspoređuju s reprezentativnim cijenama za proizvod na svjetskom tržištu ili na uvoznom tržištu Zajednice za taj proizvod.

4.   Komisija donosi detaljna pravila za primjenu ovog članka u skladu s postupkom utvrđenim u članku 41. Takva detaljna pravila posebno navode:

Članak 15.a

Za melasu:

primjenjuju se na standardnu kvalitetu.

Standardna kvaliteta može se odrediti u skladu s postupkom utvrđenim u članku 41.

Članak 16.

1.   Carinske kvote za proizvode navedene u članku 1. koje proizlaze iz sporazuma sklopljenih u okviru Urugvajske runde multilateralnih trgovinskih pregovora moraju biti otvorene i dodijeljene u skladu s detaljnim pravilima donesenim prema postupku utvrđenom u članku 41.

2.   Kvote se mogu dodjeljivati primjenom jedne od sljedećih metoda ili njihovom kombinacijom:

Mogu se usvojiti i druge prikladne metode.

One moraju izbjegavati diskriminaciju među dotičnim gospodarskim subjektima.

3.   Usvojena metoda dodjeljivanja mora, gdje je to prikladno, poštovati zahtjeve potražnje tržišta Zajednice i potrebu za zaštitom ravnoteže na tržištu, a u isto vrijeme se po mogućnosti oslanjati na metode koje su na kvote koje odgovaraju onima iz stavka 1. možda bile primjenjivane u prošlosti, ne dovodeći u pitanje prava nastala na temelju sporazuma sklopljenih u okviru Urugvajske runde pregovora.

4.   Detaljnim pravilima iz stavka 1. propisuju se godišnje kvote, ako je potrebno primjereno raspoređene kroz godinu, određuje se administrativna metoda koja će se koristiti te se, gdje je to prikladno, uključuje i odredbe o:

Članak 17.

1.   U mjeri potrebnoj kako bi se omogućilo da se proizvodi navedeni u članku 1. stavku 1. točkama (a), (c) i (d) izvezu bez dodatne prerade ili u obliku roba navedenih u Prilogu I na temelju kotacija ili cijena na svjetskom tržištu za proizvode navedene u članku 1. stavku 1. točkama (a) i(c) i unutar ograničenja proisteklih iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. Ugovora, razlika između tih kotacija ili cijena i cijena u Zajednici može biti pokrivena izvoznim subvencijama.

Izvozna subvencija koja se daje za sirovi šećer ne smije biti viša od subvencije koja se daje za bijeli šećer.

2.   Mogu se predvidjeti izvozne subvencije za proizvode navedene u članku 1. stavku 1. točkama (f), (g) i (h) i izvezene bez daljnje prerade ili u obliku robe navedene u Prilogu I.

Pri određivanju iznosa subvencije, za svakih 100 kg suhe tvari posebno se vodi računa o:

3.   Subvencija primjenjiva na proizvode navedene u članku 1. izvezene u obliku robe navedene u Prilogu I. ne smije biti veća od one primjenjive na te proizvode izvezene bez daljnje prerade.

4.   Metoda koja će se usvojiti za raspodjelu količina koje se mogu izvoziti uz subvenciju mora biti metoda koja je:

5.   Subvencije za cijelu Zajednicu moraju biti iste. Mogu se razlikovati s obzirom na odredište, ako je to potrebno zbog stanja na svjetskom tržištu ili posebnih zahtjeva određenih tržišta.

Subvencije se određuju u skladu s postupkom utvrđenim u članku 41. Subvencije se mogu odrediti:

Na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu Komisija može, ako je to potrebno, u međurazdoblju prilagoditi subvencije određene u redovnim vremenskim razmacima.

Ponude predane kao odgovor na natječaj ne razmatraju se ako nije uložen polog. Osim u slučajevima više sile, polog se oduzima u cijelosti ili djelomično, ako ponuditelji ne ispune, ili ispune samo djelomično, obveze stavljene pred njih.

Osim toga, primjenjuju se odredbe članaka 17.a, 17.b i 17.c koje se odnose na proizvode koji nisu denaturirani i izvezeni bez daljnje prerade, a navedeni su u članku 1. stavku 1. točkama (a), (c) i (d).

6.   Kada se određuje iznos subvencije, mora se posebno voditi računa o potrebi za uspostavljanjem ravnoteže između uporabe osnovnih poljoprivrednih proizvoda Zajednice za izvoz u treće zemlje u obliku prerađene robe te uporabe proizvoda iz tih zemalja primljenih na temelju postupaka prerade.

7.   Subvencije za proizvode navedene u stavku 1. i izvezene bez daljnje prerade daju se samo na zahtjev i po predočenju odgovarajuće izvozne dozvole.

8.   Subvencija koja se primjenjuje na izvoz proizvoda navedenih u članku 1. izvezenih bez daljnje prerade jest ona koja se primjenjuje na dan podnošenja zahtjeva za dozvolu i, u slučaju diferencirane subvencije, ona koja se primjenjuje na isti dan:

Mogu se poduzeti prikladne mjere kako bi se spriječila zlouporaba fleksibilnosti predviđene ovim stavkom.

9.   Stavci 7. i 8. mogu se učiniti primjenjivima na proizvode navedene u članku 1. i izvezene u obliku robe navedene u Prilogu I u skladu s postupkom utvrđenim u članku 16. Uredbe (EZ) br. 3448/93.

10.   Od stavaka 7. i 8. može se odstupiti u slučaju proizvoda navedenih u članku 1. na koje se subvencije plaćaju u okviru davanja pomoći u hrani, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 23.

11.   Subvencija se plaća nakon što se dokaže da:

Dodatne odredbe mogu se utvrditi u skladu s postupkom predviđenim u članku 41.

12.   Izvozna subvencija ne daje se za izvoz proizvoda iz članka 1. stavka 1. točke (a), u prirodnom stanju i koji nisu denaturirani, osim ako su, ovisno o slučaju:

13.   Subvencija se ne daje za izvoz u prirodnom stanju proizvoda iz članka 1. stavka 1. točkama (c) i (d), koji nisu denaturirani, koji nisu podrijetlom iz Zajednice, ili nisu dobiveni iz šećera uvezenog u Zajednicu u skladu s odredbama stavka 12. točke (b) ili iz proizvoda iz stavka 12. točke (c).

14.   Pridržavanje ograničenja količina koja proizlaze iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. Ugovora osigurava se na temelju izvoznih dozvola izdanih za tamo predviđena referentna razdoblja i primjenjivih na dotične proizvode.

15.   Detaljna pravila za primjenu ovog članka, uključujući odredbe o preraspodjeli neraspoređenih ili neupotrijebljenih količina koje su se mogle izvesti, te za izmjenu Priloga I. donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 41. Međutim, pravila koja uređuju primjenu stavka 6. na proizvode iz članka 1. izvezene u obliku robe navedene u Prilogu, donose se u skladu s postupkom predviđenim u članku 16. Uredbe (EZ) br. 3448/93.

Članak 17.a

1.   Ovaj članak se primjenjuje na određivanje subvencije za nedenaturirane proizvode iz članka 1. stavka 1. točke (a) koji su izvezeni u prirodnom stanju.

2.   U pogledu periodičnog određivanja subvencije za proizvode iz članka 1. stavka 1. točke (a):

3.   Ako se subvencija određuje javnim natječajem za proizvode iz članka 1. stavka 1. točke (a):

4.   Subvencija za sirovi šećer:

Članak 17.b

1.   Subvencija za nedenaturirane proizvode iz članka 1. stavka 1. točke (c) koji su izvezeni u prirodnom stanju određuje se svaki mjesec, uzimajući u obzir:

Međutim, takvo određivanje se može prekinuti u skladu s postupkom utvrđenim u članku 41., ako se utvrdi da unutar Zajednice nema raspoloživog viška melase za izvoz na temelju cijena na svjetskom tržištu. U tom slučaju, subvencija se ne odobrava.

2.   U posebnim okolnostima iznos subvencije može se odrediti javnim natječajem za posebne količine i posebna područja Zajednice. Svrha javnog natječaja je odrediti iznos subvencije.

Nadležna tijela dotičnih država članica pozivaju na podnošenje ponuda na temelju odobrenja koje utvrđuje uvjete za poziv na podnošenje ponuda. Ti uvjeti moraju jamčiti jednak pristup svim osobama koje imaju poslovni nastan u Zajednici.

Članak 17.c

1.   Osnovni iznos subvencije određuje se svaki mjesec za proizvode koji nisu denaturirani, izvezene u prirodnom obliku i navedene u članku 1. stavku 1. točki (d).

Međutim, takvo periodično određivanje može se prekinuti u skladu s postupkom utvrđenim u članku 41., ako se suspendira periodično određivanje subvencije za bijeli šećer koji nije dalje prerađen. U tom slučaju, subvencija se ne odobrava.

2.   Osnovni iznos subvencije za proizvode iz stavka 1., s izuzetkom sorboze, jednak je stotome dijelu iznosa koji se dobije kad se u obzir uzmu:

3.   U slučaju sorboze, osnovni iznos subvencije jednak je osnovnom iznosu subvencije umanjenom za stoti dio subvencije za proizvodnju koja vrijedi na temelju Uredbe (EEZ) br. 1010/86 za proizvode navedene u Prilogu I. toj Uredbi.

4.   Primjena osnovnog iznosa subvencije može se ograničiti na neke proizvode navedene u članku 1. stavku 1. točki (d).

Članak 18.

1.   U mjeri potrebnoj za pravilan rad zajedničkog uređenja tržišta u sektoru šećera, Vijeće, djelujući u skladu s postupkom glasovanja utvrđenim u članku 43. stavku 2. Ugovora može na prijedlog Komisije, u cijelosti ili djelomično, zabraniti primjenu postupaka unutarnje proizvodnje:

2.   Odstupajući od stavka 1., ako situacija iz stavka 1. nastane izuzetno brzo, a tržište Zajednice je poremećeno ili bi moglo biti poremećeno primjenom postupaka unutarnje proizvodnje, Komisija, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, odlučuje o potrebnim mjerama; Vijeće i države članice obavješćuju se o tim mjerama, a one vrijede najviše šest mjeseci i primjenjive su odmah. Ako Komisija primi zahtjev države članice, o tomu donosi odluku unutar jednog tjedna od primitka tog zahtjeva.

3.   Svaka država članica može unutar roka od tjedan dana od primitka obavijesti Vijeću uputiti mjere koje je donijela Komisija. Vijeće, djelujući kvalificiranom većinom, može potvrditi, izmijeniti ili staviti izvan snage odluku Komisije. Ako Vijeće ne djeluje u roku od tri mjeseca, odluka Komisije smatra se stavljenom izvan snage.

Članak 19.

1.   Opća pravila za tumačenje kombinirane nomenklature i posebna pravila za njezinu primjenu primjenjuju se na razvrstavanje proizvoda obuhvaćenih ovom Uredbom u Carinsku tarifu; carinska nomenklatura koja proizlazi iz primjene ove Uredbe ugrađuje se u Zajedničku carinsku tarifu.

2.   Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom ili na temelju njezine odredbe, u trgovini s trećim zemljama zabranjuje se:

Članak 20.

1.   Ako cijena šećera na svjetskom tržištu prijeđe interventnu cijenu, može se predvidjeti primjena izvozne pristojbe na taj šećer. Ta pristojba mora se primijeniti kada je cijena CIF-a bijelog šećera ili sirovog šećera veća od interventne cijene plus iznos jednak zbroju od 10 % od interventne cijene i ležarine primjenjive tijekom dotične tržišne godine.

Izvozna pristojba se može odrediti javnim natječajem. Osim u slučaju javnog nadmetanja, pristojba koja se naplaćuje jest ona primjenjiva na dan izvoza.

2.   Ako je cijena CIF-a bijelog ili sirovog šećera veća od interventne cijene plus iznos jednak zbroju od 10 % interventne cijene i ležarine primjenjive tijekom dotične tržišne godine, Vijeće, djelujući na prijedlog Komisije u skladu s postupkom glasovanja utvrđenim u članku 43. stavku 2. Ugovora, može odlučiti da za proizvod koji je u pitanju dodijeli uvoznu subvenciju.

Ako se ustanovi da:

ne može biti osigurana iz ponude Zajednice, Vijeće, djelujući na prijedlog Komisije u skladu s postupkom glasovanja utvrđenim u članku 43. stavku 2. Ugovora, odlučuje o davanju uvozne subvencije i određuje uvjete za njezinu primjenu. Ti uvjeti posebno se odnose na količinu bijelog ili sirovog šećera obuhvaćenu subvencijom, trajanje subvencije i, prema potrebi, regije uvoznice.

3.   Sljedeće se odlučuje u skladu s postupkom utvrđenim u članku 41.:

U slučaju proizvoda iz članka 1. stavka 1. točki (b), (c), (d), (f), (g) i (h), mogu se donijeti odredbe slične onima u stavcima 1. i 2., u skladu s postupkom utvrđenim u članku 41.

4.   Opseg izvoza koji proizlazi iz primjene ovog članka određuje Komisija. Međutim, izvozne pristojbe određene javnim nadmetanjem određuju se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 41.

Članak 21.

1.   Ako je, zbog povećanja uvoza ili izvoza, pogođeno tržište Zajednice za jedan ili više proizvoda navedenih u članku 1., ili mu prijeti ozbiljan poremećaj koji bi mogao ugroziti postizanje ciljeva određenih u članku 39. Ugovora, u trgovini s trećim zemljama mogu se primijeniti prikladne mjere dok takav poremećaj ili prijetnja poremećajem ne prestane.

Vijeće, djelujući na prijedlog Komisije u skladu s postupkom glasovanja utvrđenim u članku 43. stavku 2. Ugovora, donosi opća pravila za provedbu ovog stavka i utvrđuje slučajeve i ograničenja unutar kojih države članice mogu poduzimati zaštitne mjere.

2.   Dođe li do situacije iz stavka 1., Komisija na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu odlučuje o potrebnim mjerama; države članice se obavješćuju o takvim mjerama, koje su primjenjive odmah. Ako Komisija primi zahtjev države članice, odluku o tomu donosi u roku od tri radna dana od dana primitka zahtjeva.

3.   Mjere o kojima je odlučila Komisija svaka država članica može uputiti Vijeću u roku od tri radna dana od dana na koji je obaviještena. Vijeće se sastaje bez odgode. Ono može, djelujući kvalificiranom većinom, izmijeniti ili poništiti dotičnu mjeru.

4.   Ovaj se članak primjenjuje uzimajući u obzir obveze koje proizlaze iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. stavkom 2. Ugovora.”

„GLAVA I.

Trgovina

Članak 2.

1.   Uvoz u Zajednicu proizvoda navedenih u članku 1. stavku 2. točki (c) ili proizvoda obuhvaćenih oznakama KN 0709 90 39, 0711 20 90, 2306 90 19, 1522 00 31, 1522 00 39 podliježe predočenju uvozne dozvole.

Izvoz maslinovog ulja iz Zajednice podliježe predočenju izvozne dozvole.

Izvoz drugih proizvoda navedenih u članku 1. stavku 2. iz Zajednice može podlijegati predočenju izvoznih dozvola.

Dozvole izdaju države članice svim podnositeljima zahtjeva, bez obzira na mjesto njihova poslovnog nastana u Zajednici i ne dovodeći u pitanje mjere poduzete u svrhu primjene članka 3.

Uvozne ili izvozne dozvole vrijede u cijeloj Zajednici. Takve dozvole izdaju se pod uvjetom da je položeno osiguranje koje jamči da su proizvodi uvezeni ili izvezeni tijekom roka valjanosti dozvole; osim u slučajevima više sile, osiguranje se gubi u cijelosti ili dijelom ako unutar tog razdoblja uvoz ili izvoz nije izvršen, ili je izvršen tek djelomično.

2.   Rok valjanosti dozvola i ostala detaljna pravila za primjenu ovog članka donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 38.

Članak 2.a

1. Osim ako ovom Uredbom nije predviđeno drukčije, stope carine u Zajedničkoj carinskoj tarifi primjenjuju se na proizvode navedene u članku 1. stavku 2.

Članak 2.b

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 10. stavak 2., s ciljem sprečavanja ili suzbijanja štetnih učinaka po tržište u Zajednici koji mogu biti rezultat uvoza određenih proizvoda navedenih u članku 1., uvoz jednog ili više takvih proizvoda po stopi carine utvrđene u članku 10. podliježe plaćanju dodatne uvozne carine ako su uvjeti određeni u članku 5. Sporazuma o poljoprivredi, sklopljenog u skladu s člankom 228. Ugovora u okviru Urugvajske runde multilateralnih trgovinskih pregovora ispunjeni, osim ako nije izgledno da će uvoz poremetiti tržište Zajednice, ili bi učinci bili nerazmjerni namjeravanom cilju.

2.   Inicijalne cijene ispod kojih se može uvesti dodatna uvozna carina su one o kojima je Zajednica obavijestila Svjetsku trgovinsku organizaciju.

Inicijalne količine koje treba nadmašiti kako bi se uvela dodatna uvozna carina određuju se posebno na temelju uvoza u Zajednicu u tri godine koje prethode onoj u kojoj štetni učinci iz stavka 1. nastanu ili se čini vjerojatnim da će nastati.

3.   Uvozne cijene koje se uzimaju o obzir radi uvođenja dodatne uvozne carine određuju se na temelju uvoznih cijena CIF-a dotične pošiljke.

Uvozne cijene CIF-a u tu se svrhu provjeravaju na temelju reprezentativnih cijena za dotični proizvod na svjetskom tržištu ili na uvoznom tržištu Zajednice za taj proizvod.

4.   Komisija donosi detaljna pravila za primjenu ovog članka u skladu s postupkom utvrđenim u članku 38. Takva detaljna pravila posebno navode:

Članak 3.

1.   U mjeri potrebnoj kako bi se omogućilo da se maslinovo ulje i uljana repica i repino sjeme proizvedeni u Zajednici izvezu na temelju kotacija ili cijena za te proizvode na svjetskom tržištu i unutar ograničenja proisteklih iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. Ugovora, razlika između tih kotacija ili cijena i cijena u Zajednici može biti pokrivena izvoznim subvencijama.

2.   Za raspodjelu količina koji mogu biti izvezene uz subvenciju, utvrđuje se metoda koja je:

3.   Subvencije su iste za cijelu Zajednicu.

Mogu se razlikovati s obzirom na odredište, ako to iziskuje stanje na svjetskom tržištu ili posebni zahtjevi određenih tržišta. Što se tiče maslinovog ulja, subvencija se također može odrediti na različitim razinama prema kvaliteti i predstavljanju, ako je to potrebno zbog situacije na svjetskom tržištu ili posebnih zahtjeva određenih tržišta.

Subvencije se određuju u skladu s postupkom utvrđenim u članku 38. Za maslinovo ulje subvencije se mogu odrediti posebno:

Osim kada se određuje pozivom na podnošenje ponuda, iznos subvencije određuje se najmanje jednom mjesečno. Na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu Komisija može, ako je to potrebno, u međurazdoblju prilagoditi subvencije.

4.   Izvozna subvencija za maslinovo ulje određuje se obzirom na:

Međutim, ako situacija na svjetskom tržištu ne omogućuje određivanje najpovoljnije cijene za maslinovo ulje, u obzir se može uzeti cijena glavnih konkurentskih biljnih ulja na tom tržištu i neusklađenost između te cijene i cijene maslinovog ulja zabilježena tijekom reprezentativnog razdoblja.

Iznos subvencije ne smije prijeći razliku između cijene maslinovog ulja u Zajednici i one na svjetskom tržištu, prema potrebi prilagođene kako bi se uzeli u obzir troškovi izvoza proizvoda na to tržište.

5.   Izvozna subvencija za uljanu repicu i repino sjeme određuje se obzirom na:

6.   Subvencija se daje samo na zahtjev i po predočenju odgovarajuće izvozne dozvole.

7.   Subvencija koja se primjenjuje na izvoz maslinovog ulja i uljane repice i repinog sjemena jest ona koja se primjenjuje na dan podnošenja zahtjeva za dozvolu i, u slučaju diferencirane subvencije, ona koja se primjenjuje na isti dan:

Mogu se donijeti prikladne mjere kako bi se isključila zlouporaba fleksibilnosti predviđene ovim stavkom.

8.   Od stavaka 6. i 7. može se odstupiti u slučaju maslinova ulja i uljane repice i repinog sjemena na koje se subvencije plaćaju u okviru davanja pomoći u hrani, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 38.

9.   Pridržavanje ograničenja količina koja proizlaze iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. Ugovora osigurava se na temelju izvoznih potvrda izdanih za tamo predviđena referentna razdoblja i primjenjivih na dotične proizvode. U pogledu pridržavanja obveza koje proizlaze iz Sporazuma o poljoprivredi, završetak referentnog razdoblja ne utječe na valjanost izvoznih dozvola.

10.   Detaljna pravila za primjenu ovog članka, uključujući i odredbe za preraspodjelu neraspoređenih ili neupotrijebljenih količina koje su se mogle izvesti donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 38.

Članak 3.a

1.   Opća pravila za tumačenje kombinirane nomenklature i posebna pravila za njezinu primjenu primjenjuju se na razvrstavanje proizvoda obuhvaćenih ovom Uredbom u Carinsku tarifu; carinska nomenklatura koja proizlazi iz primjene ove Uredbe ugrađuje se u Zajedničku carinsku tarifu.

2.   Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom ili u odredbama donesenima na temelju te Uredbe, u trgovini s trećim zemljama zabranjuje se:

Članak 3.b

1.   Ako je, zbog uvoza ili izvoza, pogođeno tržište Zajednice za jedan ili više proizvoda navedenih u članku 1. stavku 2., ili mu prijeti ozbiljan poremećaj koji bi mogao ugroziti postizanje ciljeva određenih u članku 39. Ugovora, u trgovini s trećim zemljama mogu se primijeniti prikladne mjere dok takav poremećaj ili prijetnja poremećajem ne prestane.

Vijeće, djelujući na prijedlog Komisije u skladu s postupkom glasovanja utvrđenim u članku 43. stavku 2. Ugovora, donosi opća pravila za provedbu ovog stavka.

2.   Dođe li do situacije iz stavka 1., Komisija na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu odlučuje o potrebnim mjerama; države članice se obavješćuju o takvim mjerama, koje su primjenjive odmah. Ako Komisija primi zahtjev države članice, odluku o tomu donosi u roku od tri radna dana od dana primitka zahtjeva.

3.   Mjere o kojima je odlučila Komisija svaka država članica može uputiti Vijeću u roku od tri radna dana od dana na koji je obaviještena. Vijeće se sastaje bez odgode. Ono može, djelujući kvalificiranom većinom, izmijeniti ili poništiti dotičnu mjeru.

4.   Ovaj se članak primjenjuje uzimajući u obzir obveze koje proizlaze iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. stavkom 2. Ugovora.”

Međutim, kada tijekom tržišne godine čimbenici koji se rabe za određivanje reprezentativne tržišne cijene za maslinovo ulje budu podvrgnuti promjeni koja se, na temelju kriterija koji se trebaju ustanoviti na temelju postupka utvrđenog u članku 38., može smatrati značajnom, na temelju navedenog postupka donosi se odluka o prilagodbi reprezentativne tržišne cijene tijekom tržišne godine.

U takvim slučajevima, razina potpore potrošnji iz članka 11. stavaka 5. i 6. može se prilagoditi u skladu s istim postupkom.”

„Članak 20.

1.   Ako se maslinovo ulje izvozi u treće zemlje, a svjetske cijene su više od cijene u Zajednici, može se uvesti pristojba kako bi se pokrila razlika.

2.   Za maslinovo ulje koje nije prošlo proces rafiniranja, iznos pristojbe ne može prelaziti cijenu CIF-a za maslinovo ulje minus reprezentativna tržišna cijena određena na temelju članaka 4. i 6. Cijena CIF-a određuje se na temelju najpovoljnijih mogućnosti kupnje na svjetskom tržištu, a cijene se prilagođavaju obzirom na svaku razliku u odnosu na klasu ili kvalitetu dotičnih proizvoda.

Za maslinovo ulje koje je prošlo proces rafiniranja, iznos pristojbe ne može prelaziti cijenu CIF-a za maslinovo ulje minus reprezentativna tržišna cijena, gdje se iznos razlike ponderira, prema potrebi, ponderom od 111 koji predstavlja količinu djevičanskog maslinova ulja potrebnog za proizvodnju 100 kg rafiniranog maslinova ulja, ili ponderom od 149 koji predstavlja količinu sirovog ulja od ostataka maslina potrebnu da bi se proizvelo 100 kg rafiniranog ulja od ostataka maslina.

3.   Izvoznu pristojbu određuje Komisija.

4.   Detaljna pravila za primjenu ovog članka donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 38.”

„Članak 20.a

1.   Za maslinovo ulje koje se koristi za proizvodnju konzervirane ribe obuhvaćen oznakom KN 1604, osim podbroja 1604 30, konzerviranih rakova i mekušaca obuhvaćenih oznakom KN 1605, te konzerviranog povrća obuhvaćenog oznakama KN 2001, 2002, 2003, 2004 i 2005 vrijedi sustav subvencije za proizvodnju.

2.   Iznos subvencije određuje se na temelju razlike u cijenama koje se dobivaju na svjetskom tržištu i na tržištu Zajednice. U tu svrhu, uzima se u obzir sljedeće:

Međutim, ako je maslinovo ulje koje se koristi u proizvodnji konzervi proizvedeno u Zajednici, subvencija je jednaka iznosu iz prethodnog podstavka, plus iznos jednak potpori potrošnje koja je primjenjiva na dan na koji se primijenila subvencija.

3.   Prethodno određena subvencija zadržava se ako razlika između te subvencije i nove subvencije ne prelazi iznos koji tek treba utvrditi.

4.   U slučaju značajne promjene reprezentativne tržišne cijene na početku razdoblja valjanosti subvencije, kod određivanja subvencije također se može uzeti u obzir razlika između nove reprezentativne cijene i one koja je vrijedila prije toga.

5.   Pravo na subvenciju stječe se u vrijeme kada se ulje koristi u proizvodnji konzervi. Države članice aranžmanima nadzora osiguravaju da se subvencija daje samo za maslinovo ulje koje se koristi za proizvodnju konzervi iz stavka 1.

6.   Komisija svaka dva mjeseca određuje subvenciju za proizvodnju.

7.   Detaljna pravila za primjenu ovog članka, a posebno ona koja se odnose na aranžmane nadzora iz stavka 5., donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 38.”

„Članak 7.

Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom ili u odredbama donesenima na temelju te Uredbe, u trgovini s trećim zemljama zabranjuje se:

Članak 8.

1.   Ovaj se članak primjenjuje ne dovodeći u pitanje restriktivnije odredbe što su ih donijele države članice.

2.   Sirova prava konoplja iz oznake KN 5302 10 00 i koja dolazi iz trećih zemalja, može se uvesti jedino ako proizvod ispunjava uvjete utvrđene u članku 4., stavku 1. i ako se podastre dokaz da sadržaj tetrahidrokanabinola nije viši od onog iz članka 4. stavka 4.

3.   Samo sjeme ili sorte konoplje iz oznake KN 1207 99 10 koje dolaze iz trećih zemalja koje nude jamstva predviđena člankom 4. stavkom 1., te koje su uvrštene na popis koji se sastavlja, mogu biti uvezene. Taj popis sastavlja se u skladu s uvjetima koji se utvrđuju u skladu s člankom 4. stavkom 4.

4.   Uvoz proizvoda navedenih u stavcima 2. i. 3. u Zajednicu podliježe provjerama kako bi se utvrdilo jesu li ispunjeni uvjeti iz ovog članka.

Ako su navedeni uvjeti ispunjeni, države članice uvoznice izdaju potvrdu koja to navodi.

5.   Samo sljedeći su ovlašteni uvoziti sjeme konoplje iz oznake KN 1207 99 91:

6.   Svaki uvoz od strane osoba iz druge alineje stavka 5. sjemena iz tog stavka podliježe sustavu kontrole koji se primjenjuje sve dok se sjeme upotrebljava u svrhu koja nije sijanje.

7.   Države članice Komisiji dostavljaju odredbe koje donesu kako bi osigurale kontrolu predviđenu stavkom 6. prije nego li ih primjene. Ako te odredbe ne omogućavaju da se takva kontrola učinkovito provede, o izmjeni istih koje će dotična država članica napraviti odlučuje se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 12.

8.   Detaljna pravila za provedbu ovog članka donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 12.

Članak 8.a

1.   Ako je, zbog uvoza ili izvoza, pogođeno tržište Zajednice za jedan ili više proizvoda navedenih u članku 1., ili mu prijeti ozbiljan poremećaj koji bi mogao ugroziti postizanje ciljeva određenih u članku 39. Ugovora, u trgovini s trećim zemljama mogu se primijeniti prikladne mjere dok takav poremećaj ili prijetnja poremećajem ne prestane.

Vijeće, djelujući na prijedlog Komisije u skladu s postupkom glasovanja utvrđenim u članku 43. stavku 2. Ugovora, donosi opća pravila za primjenu ovog stavka i određuje slučajeve i ograničenja unutar kojih države članice mogu poduzimati mjere opreza.

2.   Dođe li do situacije iz stavka 1., Komisija na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu odlučuje o potrebnim mjerama; države članice se obavješćuju o takvim mjerama, koje su primjenjive odmah. Ako Komisija primi zahtjev države članice, odluku o tomu donosi u roku od tri radna dana od dana primitka zahtjeva.

3.   Mjere o kojima je odlučila Komisija svaka država članica može uputiti Vijeću u roku od tri radna dana od dana na koji je obaviještena. Vijeće se sastaje bez odgode. Ono može, djelujući kvalificiranom većinom, izmijeniti ili poništiti dotičnu mjeru.

4.   Ovaj se članak primjenjuje uzimajući u obzir obveze koje proizlaze iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. stavkom 2. Ugovora.”

„GLAVA III.

Trgovina s trećim zemljama

Članak 13.

1.   Uvoz u Zajednicu proizvoda navedenih u članku 1. podliježe predočenju uvozne dozvole. Izvoz iz Zajednice takvih proizvoda može podlijegati predočenju izvozne dozvole.

2.   Dozvole izdaju države članice svim podnositeljima zahtjeva, bez obzira na mjesto njihova poslovnog nastana u Zajednici i ne dovodeći u pitanje mjere poduzete u svrhu primjene članaka 16. i 17.

Uvozne ili izvozne dozvole vrijede u cijeloj Zajednici. Takve dozvole izdaju se pod uvjetom da je položeno osiguranje koje jamči da su proizvodi uvezeni ili izvezeni tijekom roka valjanosti dozvole; izuzev u slučajevima više sile, osiguranje se gubi u cijelosti ili dijelom ako unutar tog razdoblja uvoz ili izvoz nije izvršen, ili je izvršen tek djelomično.

3.   Sljedeće se usvaja u skladu s postupkom utvrđenim u članku 30.:

Članak 14.

Osim ako ovom Uredbom nije drukčije predviđeno, stope carine u Zajedničkoj carinskoj tarifi primjenjuju se na proizvode navedene u članku 1.

Članak 15.

1.   S ciljem sprečavanja ili suzbijanja štetnih učinaka po tržište u Zajednici koji mogu biti rezultat uvoza određenih proizvoda navedenih u članku 1., uvoz jednog ili više takvih proizvoda po stopi carine utvrđene u članku 10. podliježe plaćanju dodatne uvozne carine ako su uvjeti određeni u članku 5. Sporazuma o poljoprivredi, sklopljenog u skladu s člankom 228. Ugovora u okviru Urugvajske runde multilateralnih trgovinskih pregovora ispunjeni, osim ako nije izgledno da će uvoz poremetiti tržište Zajednice, ili bi učinci bili nerazmjerni namjeravanom cilju.

2.   Inicijalne cijene ispod kojih se može uvesti dodatna uvozna carina su one koje je Zajednica uputila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.

Inicijalne količine koje treba nadmašiti kako bi se uvela dodatna uvozna carina određuju se posebno na temelju uvoza u Zajednicu u tri godine koje prethode godini u kojoj štetni učinci iz stavka 1. nastanu ili se čini vjerojatnim da će nastati.

3.   Uvozne cijene koje se uzimaju o obzir za uvođenje dodatne uvozne carine određuju se na temelju uvoznih cijena CIF-a pošiljke koja se razmatra.

Uvozne cijene CIF-a u tu se svrhu provjeravaju na temelju reprezentativnih cijena za dotični proizvod na svjetskom tržištu ili na uvoznom tržištu Zajednice za taj proizvod.

4.   Komisija donosi detaljna pravila za primjenu ovog članka u skladu s postupkom utvrđenim u članku 30. Takva detaljna pravila posebno navode:

Članak 16.

1.   Carinske kvote za proizvode navedene u članku 1. koje proizlaze iz sporazuma sklopljenih u okviru Urugvajske runde multilateralnih trgovinskih pregovora moraju biti otvorene i dodijeljene u skladu s detaljnim pravilima donesenim prema postupku utvrđenom u članku 30.

2.   Kvote se mogu dodjeljivati primjenom jedne od sljedećih metoda ili njihovom kombinacijom:

Mogu se usvojiti i druge prikladne metode.

One moraju izbjegavati diskriminaciju među dotičnim gospodarskim subjektima.

3.   Usvojena metoda dodjeljivanja mora, gdje je to prikladno, poštovati zahtjeve potražnje tržišta Zajednice i potrebu za zaštitom ravnoteže na tržištu, a u isto vrijeme se po mogućnosti oslanjati na metode koje su na kvote koje odgovaraju onima iz stavka 1. možda bile primjenjivane u prošlosti, ne dovodeći u pitanje prava nastala na temelju sporazuma sklopljenih u okviru Urugvajske runde pregovora.

4.   Detaljnim pravilima iz stavka 1. propisuju se godišnje kvote, ako je potrebno primjereno raspoređene kroz godinu, određuje se administrativna metoda koja će se koristiti te se, gdje je to prikladno, uključuje i odredbe o:

Članak 17.

1.   U mjeri potrebnoj kako bi se omogućilo da se proizvodi navedeni u članku 1. izvezu bez dodatne prerade ili u obliku roba navedenih u Prilogu, ako su proizvodi navedeni u članku 1. točkama (a), (b), (c), (d), (e) i (g) na temelju cijena za te proizvode na svjetskom tržištu i unutar ograničenja proisteklih iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. Ugovora, razlika između tih cijena i cijena u Zajednici može biti pokrivena izvoznom subvencijom.

Izvozne subvencije za proizvode navedene u članku 1. u obliku roba navedenih u Prilogu ne smiju biti viši od onih koji vrijede za takve proizvode izvezene bez daljnje prerade.

2.   Metoda koja se treba usvojiti za raspodjelu količina koje se mogu izvoziti uz subvenciju je metoda koja:

3.   Subvencije za cijelu Zajednicu moraju biti iste.

Mogu se razlikovati s obzirom na odredište, ako to iziskuje stanje na svjetskom tržištu ili posebni zahtjevi određenih tržišta.

Subvencije se određuju u skladu s postupkom utvrđenim u članku 30. Subvencije se mogu odrediti:

Osim ako se određuje pozivom na podnošenje ponuda, popis proizvoda za koje se daje subvencija i iznos subvencije određuju se najmanje jednom u četiri tjedna. Iznos subvencije, međutim, može ostati na istoj razini više od četiri tjedna i Komisija ga može, prema potrebi, prilagoditi u međurazdoblju, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu. Međutim, za proizvode navedene u članku 1. i izvezene u obliku robe navedene u Prilogu, subvencija se može odrediti prema drugom rasporedu utvrđenom u skladu s postupkom iz članka 16. Uredbe (EZ) br. 3448/93.

4.   Prilikom određivanja subvencija za proizvode navedene u članku 1. i izvezene bez daljnje prerade u obzir se uzima sljedeće:

Također se posebno uzima u obzir i potreba za uspostavom ravnoteže između uporabe osnovnih poljoprivrednih proizvoda Zajednice kao prerađene robe za izvoz u treće zemlje i uporabe proizvoda iz tih zemalja primljenih radi unutarnje proizvodnje

5.   Za proizvode iz članka 1. i izvezene kao takve:

6.   Za proizvode iz stavka 1. subvencije se daju samo na zahtjev i po predočenju odgovarajuće izvozne dozvole.

7.   Subvencija koja se primjenjuje na izvoz proizvoda navedenih u članku 1. izvezenih kao takvih jest ona koja se primjenjuje na dan podnošenja zahtjeva za dozvolu i, u slučaju diferencirane subvencije, ona koja se primjenjuje na isti dan za:

Mogu se poduzeti prikladne mjere kako bi se spriječila zlouporaba fleksibilnosti predviđene ovim stavkom.

8.   Stavci 6. i 7. mogu se učiniti primjenjivima na proizvode navedene u članku 1. i izvezene u obliku robe navedene u Prilogu u skladu s postupkom utvrđenim u članku 16. Uredbe (EZ) br. 3448/93.

9.   Od stavaka 6. i 7. može se odstupiti u slučaju proizvoda navedenih u članku 1. na koje se subvencije plaćaju u okviru davanja pomoći u hrani, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 30.

10.   Subvencija se plaća nakon što se dokaže da:

11.   Izvozna subvencija ne daje se za proizvode koji su uvezeni iz trećih zemalja i ponovno izvezeni u treće zemlje, osim ako izvoznik dokaže:

U takvim slučajevima subvencija za svaki proizvod je jednaka pristojbi naplaćenoj pri uvozu ako je ta pristojba jednaka ili niža nego primjenjiva subvencija; subvencija je jednaka primjenjivoj subvenciji, ako je pristojba naplaćena pri uvozu viša od te subvencije.

12.   U pogledu proizvoda iz članka 1. i izvezenih u obliku robe navedene u Prilogu, stavci 10. i 11. primjenjuju se samo na robu iz sljedećih oznaka KN:

a koja ima visok sadržaj mliječnog proizvoda.

13.   Pridržavanje ograničenja količina koja proizlaze iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. Ugovora osigurava se na temelju izvoznih potvrda izdanih za tamo predviđena referentna razdoblja i primjenjivih na dotične proizvode. U pogledu pridržavanja obveza koje proizlaze iz Sporazuma o poljoprivredi, završetak referentnog razdoblja ne utječe na valjanost izvoznih dozvola.

14.   Detaljna pravila za primjenu ovog članka, uključujući i aranžmane za preraspodjelu neraspoređenih i neupotrijebljenih količina koje se mogu izvesti, donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 30. Međutim, detaljna pravila za primjenu stavaka 8., 10., 11. i 12. na proizvode iz članka 1. i izvezene u obliku roba navedenih u Prilogu, donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 16. Uredbe (EEZ) br. 3448/93.

Članak 18.

1.   U mjeri potrebnoj za pravilan rad zajedničkog uređenja tržišta mlijeka i mliječnih proizvoda, Vijeće, djelujući na prijedlog Komisije u skladu s postupkom glasovanja utvrđenim u članku 43. stavku 2. Ugovora može, u posebnim slučajevima, u cijelosti ili djelomično, zabraniti primjenu postupaka unutarnje proizvodnje u pogledu proizvoda navedenih u članku 1. koji su namijenjeni proizvodnji proizvoda navedenih u tom članku ili robe navedene u Prilogu.

2.   Odstupajući od stavka 1., ako situacija iz stavka 1. nastane izuzetno brzo, a tržište Zajednice je poremećeno ili bi moglo biti poremećeno postupcima unutarnje proizvodnje, Komisija, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, odlučuje o potrebnim mjerama; Vijeće i države članice obavješćuju se o tim mjerama, a one vrijede najviše šest mjeseci i primjenjive su odmah. Ako Komisija primi zahtjev države članice, o tomu donosi odluku unutar jednog tjedna od primitka tog zahtjeva.

3.   Svaka država članica može unutar roka od tjedan dana od primitka obavijesti Vijeću uputiti mjere u pogledu kojih je Komisija donijela odluku. Vijeće, djelujući kvalificiranom većinom, može potvrditi, izmijeniti ili staviti izvan snage odluku Komisije. Ako Vijeće ne djeluje u roku od tri mjeseca, odluka Komisije smatra se stavljenom izvan snage.

Članak 19.

1.   Opća pravila za tumačenje kombinirane nomenklature i posebna pravila za njezinu primjenu primjenjuju se na razvrstavanje proizvoda obuhvaćenih ovom Uredbom u Carinsku tarifu; carinska nomenklatura koja proizlazi iz primjene ove Uredbe ugrađuje se u Zajedničku carinsku tarifu.

2.   Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom ili u odredbama donesenima na temelju te Uredbe, u trgovini s trećim zemljama zabranjuje se sljedeće:

Članak 20.

1.   Ako, za jedan ili više proizvoda navedenih u članku 1., cijena franko granica značajno premaši razinu cijena u Zajednici i ako je vjerojatno da će se takva situacija nastaviti i tako poremetiti ili zaprijetiti poremećajem tržištu Zajednice, mogu se poduzeti mjere predviđene u stavku 5.

2.   Značajno prekoračenje u smislu stavka 1. postoji kada cijena franko granica premaši interventnu cijenu određenu za dotični proizvod, uvećano za 15 %, ili, u pogledu proizvoda za koje ne postoji interventna cijena, cijena izvedena iz interventne cijene, koja se određuje u skladu s postupkom utvrđenim u članku 30., uzimajući u obzir prirodu i sastav dotičnog proizvoda.

3.   Vjerojatno je da će se situacija u kojoj cijena franko granica značajno premašuje razinu cijena nastaviti kada postoji neravnoteža između ponude i potražnje i kada je vjerojatno da će se ta ravnoteža nastaviti, s obzirom na predvidiva kretanja u proizvodnji i tržišnim cijenama.

4.   Tržište Zajednice je poremećeno ili mu prijeti poremećaj izazvan situacijom iz ovog članka kada visoka razina cijena u međunarodnoj trgovini:

tako da u Zajednici više ne postoji sigurnost ponude, ili postoje prijetnje takvoj sigurnosti.

5.   Ako su ispunjeni uvjeti navedeni u prethodnome stavku, može se donijeti odluka o potpunoj ili djelomičnoj suspenziji pristojbi i/ili naplate izvoznih davanja u skladu s postupkom utvrđenim u članku 30. Detaljna pravila za primjenu ovog članka donose se u skladu s istim postupkom.

Članak 21.

1.   Ako je, zbog uvoza ili izvoza, pogođeno tržište Zajednice za jedan ili više proizvoda navedenih u članku 1., ili mu prijeti ozbiljan poremećaj koji bi mogao ugroziti postizanje ciljeva određenih u članku 39. Ugovora, u trgovini s trećim zemljama mogu se primijeniti prikladne mjere dok takav poremećaj ili prijetnja poremećajem ne prestane.

Vijeće, djelujući na prijedlog Komisije u skladu s postupkom glasovanja utvrđenim u članku 43. stavku 2. Ugovora, donosi opća pravila za primjenu ovog stavka i određuje slučajeve i ograničenja unutar kojih države članice mogu poduzimati zaštitne mjere.

2.   Dođe li do situacije iz stavka 1., Komisija na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu odlučuje o potrebnim mjerama; države članice se obavješćuju o takvim mjerama, koje su primjenjive odmah. Ako Komisija primi zahtjev države članice, odluku o tomu donosi u roku od tri radna dana od dana primitka zahtjeva.

3.   Mjere o kojima je odlučila Komisija svaka država članica može uputiti Vijeću u roku od tri radna dana od dana na koji je obaviještena. Vijeće se sastaje bez odgode. Ono može, djelujući kvalificiranom većinom, izmijeniti ili poništiti dotičnu mjeru.

4.   Ovaj se članak primjenjuje uzimajući u obzir obveze koje proizlaze iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. stavkom 2. Ugovora.”

„GLAVA II.

Trgovina s trećim zemljama

Članak 9.

1.   Uvoz u Zajednicu proizvoda navedenih u članku 1. stavku 1. točki (a) podliježe predočenju uvozne dozvole.

Uvoz u Zajednicu proizvoda navedenih u članku 1. stavku 1. točki (b) i izvoz iz Zajednice proizvoda navedenih u članku 1. stavku 1. točkama (a) i (b) mogu podlijegati predočenju uvozne ili izvozne dozvole.

Dozvole izdaju države članice svim podnositeljima zahtjeva, bez obzira na mjesto njihova poslovnog nastana u Zajednici i ne dovodeći u pitanje mjere poduzete u svrhu primjene članaka 12. i 13.

Uvozne ili izvozne dozvole vrijede u cijeloj Zajednici. Takve dozvole izdaju se pod uvjetom da je položeno osiguranje koje jamči da su proizvodi uvezeni ili izvezeni tijekom roka valjanosti dozvole; izuzev u slučajevima više sile, osiguranje se gubi u cijelosti ili dijelom ako unutar tog razdoblja uvoz ili izvoz nije izvršen, ili je izvršen tek djelomično.

2.   Rok valjanosti dozvola i ostala detaljna pravila za primjenu ovog članka donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27.

Članak 10.

Osim ako ovom Uredbom nije drukčije predviđeno, stope carine u Zajedničkoj carinskoj tarifi primjenjuju se na proizvode navedene u članku 1.

Članak 11.

1.   S ciljem sprečavanja ili suzbijanja štetnih učinaka po tržište u Zajednici koji mogu biti rezultat uvoza određenih proizvoda navedenih u članku 1., uvoz jednog ili više takvih proizvoda po stopi carine utvrđene u članku 10. podliježe plaćanju dodatne uvozne carine ako su uvjeti određeni u članku 5. Sporazuma o poljoprivredi, sklopljenog u skladu s člankom 228. Ugovora u okviru Urugvajske runde multilateralnih trgovinskih pregovora ispunjeni, osim ako nije izgledno da će uvoz poremetiti tržište Zajednice, ili bi učinci bili nerazmjerni namjeravanom cilju.

2.   Inicijalne cijene ispod kojih se može uvesti dodatna uvozna carina su one koje je Zajednica uputila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.

Inicijalne količine koje treba nadmašiti kako bi se uvela dodatna uvozna carina određuju se posebno na temelju uvoza u Zajednicu u tri godine koje prethode godini u kojoj štetni učinci iz stavka 1. nastanu ili se čini vjerojatnim da će nastati.

3.   Uvozne cijene koje se uzimaju o obzir za uvođenje dodatne uvozne carine određuju se na temelju uvoznih cijena CIF-a pošiljke koja se razmatra.

Uvozne cijene CIF-a u tu se svrhu provjeravaju na temelju reprezentativnih cijena za dotični proizvod na svjetskom tržištu ili na uvoznom tržištu Zajednice za taj proizvod.

4.   Komisija donosi detaljna pravila za primjenu ovog članka u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27. Takva detaljna pravila posebno navode:

Članak 12.

1.   Carinske kvote za proizvode navedene u članku 1. koje proizlaze iz sporazuma sklopljenih u okviru Urugvajske runde multilateralnih trgovinskih pregovora moraju biti otvorene i dodijeljene u skladu s detaljnim pravilima donesenim prema postupku utvrđenom u članku 27.

U pogledu uvoznih kvota od 50 000 tona smrznutog mesa iz oznaka KN 0202 20 30, 0202 30 i 0206 29 91, a namijenjeno je preradi, Komisija podnosi izvješće o stanju prije prosinca svake godine. Vijeće, djelujući kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije, može utvrditi da cijela ili dio kvote pokriva jednake količine kvalitetnog mesa, primjenjujući obračunski tečaj od 4,375.

2.   Kvote se dodjeljuju primjenom jedne od sljedećih metoda ili njihovom kombinacijom:

Mogu se usvojiti i druge prikladne metode.

One moraju izbjegavati diskriminaciju među dotičnim gospodarskim subjektima.

3.   Usvojena metoda dodjeljivanja mora, gdje je to prikladno, poštovati zahtjeve potražnje tržišta Zajednice i potrebu za zaštitom ravnoteže na tržištu, a u isto vrijeme se po mogućnosti oslanjati na metode koje su na kvote koje odgovaraju onima iz stavka 1. možda bile primjenjivane u prošlosti, ne dovodeći u pitanje prava nastala na temelju sporazuma sklopljenih u okviru Urugvajske runde trgovinskih pregovora.

4.   Detaljnim pravilima iz stavka 1. propisuju se godišnje kvote, ako je potrebno primjereno raspoređene kroz godinu, i određuje se administrativna metoda koja će se koristiti te se, gdje je to prikladno, uključuju i odredbe o:

Članak 13.

1.   U mjeri potrebnoj kako bi se omogućilo da se proizvodi navedeni u članku 1. izvezu na temelju cijena za te proizvode na svjetskom tržištu i unutar ograničenja proisteklih iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. Ugovora, razlika između tih cijena i cijena u Zajednici može biti pokrivena izvoznom subvencijom.

2.   Metoda koja se treba usvojiti za raspodjelu količina koje se mogu izvoziti uz subvenciju je metoda koja:

3.   Subvencije za cijelu Zajednicu moraju biti iste. Mogu se razlikovati s obzirom na odredište, ako to iziskuje stanje na svjetskom tržištu ili posebni zahtjevi određenih tržišta. Subvencije se određuju u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27. Subvencije se mogu odrediti:

Osim ako se određuje pozivom na podnošenje ponuda, popis proizvoda za koje se daje subvencija i iznos subvencije određuju se najmanje jednom svaka tri mjeseca. Iznos subvencije, međutim, može ostati na istoj razini više od tri mjeseca i Komisija ga može, prema potrebi, prilagoditi u međurazdoblju, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu.

4.   Prilikom određivanja subvencija u obzir se uzima sljedeće:

Također se posebno uzima u obzir i potreba za uspostavom ravnoteže između uporabe osnovnih poljoprivrednih proizvoda Zajednice u proizvodnji prerađene robe izvezene u treće zemlje i uporabe proizvoda iz tih zemalja primljenih za postupke unutarnje proizvodnje.

Osim toga, pri izračunu iznosa subvencije za proizvode navedene u odjeljcima (a), (c) i (d) Priloga, te u odjeljku (d) pod podbrojevima 0202 20 30, 0202 20 50, 0202 20 90, 0202 30 i 0206 29 91, mogu se uzeti u obzir paušalni koeficijenti utvrđeni za svaki od dotičnih proizvoda.

5.   Kada se utvrđuju cijene unutar Zajednice, navedene u stavku 1., uzima se u obzir sljedeće:

Kada se utvrđuju cijene u međunarodnoj trgovini, navedene u stavku 1., uzima se u obzir sljedeće:

6.   Subvencije se daju samo na zahtjev i po predočenju odgovarajuće izvozne dozvole.

7.   Subvencija koja se primjenjuje na izvoz proizvoda navedenih u članku 1. jest ona koja se primjenjuje na dan podnošenja zahtjeva za dozvolu i, u slučaju diferencirane subvencije, ona koja se primjenjuje na isti dan:

Mogu se poduzeti prikladne mjere kako bi se spriječila zlouporaba fleksibilnosti predviđene ovim stavkom.

8.   Od stavaka 63. i 47. može se odstupiti u slučaju proizvoda navedenih u članku 1. na koje se subvencije plaćaju u okviru davanja pomoći u hrani, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27.

9.   Subvencija se plaća nakon što se dokaže da:

10.   U nedostatku odstupanja odobrenog u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27., izvozna subvencija ne daje se za proizvode koji su uvezeni iz trećih zemalja i ponovno izvezeni u treće zemlje.

11.   Pridržavanje ograničenja količina koja proizlaze iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. Ugovora osigurava se na temelju izvoznih dozvola izdanih za tamo predviđena referentna razdoblja i primjenjivih na dotične proizvode. U pogledu pridržavanja obveza koje proizlaze iz okvira Urugvajske runde multilateralnih trgovinskih pregovora, završetak referentnog razdoblja ne utječe na valjanost izvoznih dozvola.

12.   Detaljna pravila za primjenu ovog članka, uključujući i odredbe o preraspodjeli količina koje se mogu izvesti, a nisu raspoređene ili upotrijebljene, donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 27.

Članak 14.

1.   U mjeri potrebnoj za pravilan rad zajedničkog uređenja tržišta govedine i teletine, Vijeće, djelujući na prijedlog Komisije u skladu s postupkom glasovanja utvrđenim u članku 43. stavku 2. Ugovora može, u posebnim slučajevima, u cijelosti ili djelomično, zabraniti primjenu postupaka unutarnje ili vanjske proizvodnje u pogledu proizvoda navedenih u članku 1. koji su namijenjeni proizvodnji proizvoda navedenih u tom članku ili robe navedene u Prilogu.

2.   Međutim, odstupajući od stavka 1., ako situacija iz stavka 1. nastane izuzetno brzo, a tržište Zajednice je poremećeno ili bi moglo biti poremećeno postupcima unutarnje ili vanjske proizvodnje, Komisija, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, odlučuje o potrebnim mjerama; Vijeće i države članice obavješćuju se o tim mjerama, a one vrijede najviše šest mjeseci i primjenjive su odmah. Ako Komisija primi zahtjev države članice, o tomu donosi odluku unutar jednog tjedna od primitka tog zahtjeva.

3.   Svaka država članica može unutar roka od tjedan dana od primitka obavijesti Vijeću uputiti mjere u pogledu kojih je Komisija donijela odluku. Vijeće, djelujući kvalificiranom većinom, može potvrditi, izmijeniti ili staviti izvan snage odluku Komisije. Ako Vijeće ne djeluje u roku od tri mjeseca, odluka Komisije smatra se stavljenom izvan snage.

Članak 15.

1.   Opća pravila za tumačenje kombinirane nomenklature i detaljna pravila za njezinu primjenu primjenjuju se na razvrstavanje proizvoda obuhvaćenih ovom Uredbom u Carinsku tarifu; carinska nomenklatura koja proizlazi iz primjene ove Uredbe ugrađuje se u Zajedničku carinsku tarifu.

2.   Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom ili u odredbama donesenima na temelju te Uredbe, u trgovini s trećim zemljama zabranjuje se sljedeće:

Članak 16.

1.   Ako je, zbog uvoza ili izvoza, pogođeno tržište Zajednice za jedan ili više proizvoda navedenih u članku 1., ili mu prijeti ozbiljan poremećaj koji bi mogao ugroziti postizanje ciljeva određenih u članku 39. Ugovora, u trgovini s trećim zemljama mogu se primijeniti prikladne mjere dok takav poremećaj ili prijetnja poremećajem ne prestane.

Vijeće, djelujući na prijedlog Komisije u skladu s postupkom glasovanja utvrđenim u članku 43. Ugovora, donosi opća pravila za primjenu ovog stavka i određuje okolnosti i ograničenja unutar kojih države članice mogu poduzimati zaštitne mjere.

2.   Dođe li do situacije iz stavka 1., Komisija na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu odlučuje o potrebnim mjerama; države članice se obavješćuju o takvim mjerama, koje su primjenjive odmah. Ako Komisija primi zahtjev države članice, odluku o tomu donosi u roku od tri radna dana od dana primitka zahtjeva.

3.   Mjere o kojima je odlučila Komisija svaka država članica može uputiti Vijeću u roku od tri radna dana od dana na koji je obaviještena. Vijeće se sastaje bez odgode. Ono može, djelujući kvalificiranom većinom, izmijeniti ili poništiti dotičnu mjeru.

4.   Ovaj se članak primjenjuje uzimajući u obzir obveze koje proizlaze iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. stavkom 2. Ugovora.”

„2.   Vijeće, djelujući na prijedlog Komisije u skladu s postupkom utvrđenim u članku 43., stavku 2. Ugovora, donosi opća pravila za primjenu ovog članka.”

„Članak 1.

1.   Prodaja proizvoda koje drže interventne agencije može se poduzeti samo:

2.   U slučajevima iz stavka 1. točki (a) i (b), posebni uvjeti mogu se utvrditi kako bi se osiguralo da proizvodi ne budu upotrijebljeni u svrhu različitu od one za koju su namijenjeni, te da se vodi računa o posebnim uvjetima takve prodaje.

Radi osiguranja ispunjavanja preuzetih obveza, takvi uvjeti mogu uključivati davanje osiguranja koje se oduzima u cijelosti ili dijelom ako se navedene obveze ne ispune ili se ispune djelomično.”

„GLAVA II.

Trgovina s trećim zemljama

Članak 9.

1.   Uvoz u Zajednicu, ili izvoz iz nje, proizvoda navedenih u članku 1. podliježe predočenju uvozne ili izvozne dozvole.

Dozvole izdaju države članice svim podnositeljima zahtjeva, bez obzira na mjesto njihova poslovnog nastana u Zajednici i ne dovodeći u pitanje mjere poduzete u svrhu primjene članka 12.

Uvozne ili izvozne dozvole vrijede u cijeloj Zajednici. Izdavanje takvih dozvola može podlijegati polaganju osiguranje koje jamči da su proizvodi uvezeni ili izvezeni tijekom roka valjanosti dozvole; izuzev u slučajevima više sile, osiguranje se gubi u cijelosti ili dijelom ako unutar tog razdoblja uvoz ili izvoz nije izvršen, ili je izvršen tek djelomično.

2.   Popis proizvoda za koje su potrebne izvozne dozvole, rok valjanosti dozvola i ostala detaljna pravila za primjenu ovog članka donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 30.

Članak 10.

Osim ako ovom Uredbom nije drukčije predviđeno, stope carine u Zajedničkoj carinskoj tarifi primjenjuju se na proizvode navedene u članku 1.

Članak 11.

1.   S ciljem sprečavanja ili suzbijanja štetnih učinaka po tržište u Zajednici koji mogu biti rezultat uvoza određenih proizvoda navedenih u članku 1., uvoz jednog ili više takvih proizvoda po stopi carine utvrđene u članku 10. podliježe plaćanju dodatne uvozne carine ako su uvjeti određeni u članku 5. Sporazuma o poljoprivredi, sklopljenog u skladu s člankom 228. Ugovora u okviru Urugvajske runde multilateralnih trgovinskih pregovora ispunjeni, osim ako nije izgledno da će uvoz poremetiti tržište Zajednice, ili bi učinci bili nerazmjerni namjeravanom cilju.

2.   Inicijalne cijene ispod kojih se može uvesti dodatna uvozna carina su one koje je Zajednica uputila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.

Inicijalne količine koje treba nadmašiti kako bi se uvela dodatna uvozna carina određuju se posebno na temelju uvoza u Zajednicu u tri godine koje prethode godini u kojoj štetni učinci iz stavka 1. nastanu ili se čini vjerojatnim da će nastati.

3.   Uvozne cijene koje se uzimaju o obzir za uvođenje dodatne uvozne carine određuju se na temelju uvoznih cijena CIF-a pošiljke koja se razmatra.

Uvozne cijene CIF-a u tu se svrhu provjeravaju na temelju reprezentativnih cijena za dotični proizvod na svjetskom tržištu ili na uvoznom tržištu Zajednice za taj proizvod.

4.   Komisija donosi detaljna pravila za primjenu ovog članka u skladu s postupkom utvrđenim u članku 30. Takva detaljna pravila posebno navode:

Članak 12.

1.   Carinske kvote za proizvode navedene u članku 1. koje proizlaze iz sporazuma sklopljenih u okviru Urugvajske runde multilateralnih trgovinskih pregovora moraju biti otvorene i dodijeljene u skladu s detaljnim pravilima donesenim prema postupku utvrđenom u članku 30.

2.   Kvote se dodjeljuju primjenom jedne od sljedećih metoda ili njihovom kombinacijom:

Mogu se usvojiti i druge prikladne metode.

One moraju izbjegavati diskriminaciju među dotičnim gospodarskim subjektima.

3.   Usvojene metode dodjeljivanja moraju, gdje je to prikladno, poštovati zahtjeve potražnje tržišta Zajednice i potrebu za zaštitom ravnoteže na tržištu, a u isto vrijeme se po mogućnosti oslanjati na metode koje su na kvote koje odgovaraju onima iz stavka 1. možda bile primjenjivane u prošlosti, ne dovodeći u pitanje prava nastala na temelju sporazuma sklopljenih u okviru Urugvajske runde pregovora.

4.   Detaljnim pravilima iz stavka 1. propisuju se godišnje kvote, ako je potrebno primjereno raspoređene kroz godinu, određuje se administrativna metoda koja će se koristiti te se, gdje je to prikladno, uključuje i odredbe o:

Članak 13.

1.   U mjeri potrebnoj za pravilan rad zajedničkog uređenja tržišta mlijeka i mliječnih proizvoda, Vijeće, djelujući na prijedlog Komisije u skladu s postupkom glasovanja utvrđenim u članku 43. stavku 2. Ugovora može, u posebnim slučajevima, u cijelosti ili djelomično, zabraniti primjenu postupaka unutarnje proizvodnje u pogledu proizvoda navedenih u članku 1.

2.   Međutim, odstupajući od stavka 1., ako situacija iz stavka 1. nastane izuzetno brzo, a tržište Zajednice je poremećeno ili bi moglo biti poremećeno postupcima unutarnje ili vanjske proizvodnje, Komisija, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, odlučuje o potrebnim mjerama; Vijeće i države članice obavješćuju se o tim mjerama, a one vrijede najviše šest mjeseci i primjenjive su odmah. Ako Komisija primi zahtjev države članice, o tomu donosi odluku unutar jednog tjedna od primitka tog zahtjeva.

3.   Svaka država članica može unutar roka od tjedan dana od primitka obavijesti Vijeću uputiti mjere u pogledu kojih je Komisija donijela odluku. Vijeće, djelujući kvalificiranom većinom, može potvrditi, izmijeniti ili staviti izvan snage odluku Komisije. Ako Vijeće ne djeluje u roku od tri mjeseca, odluka Komisije smatra se stavljenom izvan snage.

Članak 14.

1.   Opća pravila za tumačenje kombinirane nomenklature i detaljna pravila za njezinu primjenu primjenjuju se na razvrstavanje proizvoda obuhvaćenih ovom Uredbom u Carinsku tarifu; carinska nomenklatura koja proizlazi iz primjene ove Uredbe ugrađuje se u Zajedničku carinsku tarifu.

2.   Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom ili u odredbama donesenima na temelju te Uredbe, u trgovini s trećim zemljama zabranjuje se sljedeće:

Članak 15.

1.   Ako je, zbog povećanja uvoza ili izvoza, pogođeno tržište Zajednice za jedan ili više proizvoda navedenih u članku 1., ili mu prijeti ozbiljan poremećaj koji bi mogao ugroziti postizanje ciljeva određenih u članku 39. Ugovora, u trgovini s trećim zemljama mogu se primijeniti prikladne mjere dok takav poremećaj ili prijetnja poremećajem ne prestane.

Vijeće, djelujući na prijedlog Komisije u skladu s postupkom glasovanja utvrđenim u članku 43. stavku 2. Ugovora, donosi opća pravila za primjenu ovog stavka i određuje okolnosti i ograničenja unutar kojih države članice mogu donijeti zaštitne mjere.

2.   Dođe li do situacije iz stavka 1., Komisija na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu odlučuje o potrebnim mjerama; države članice se obavješćuju o takvim mjerama, koje su primjenjive odmah. Ako Komisija primi zahtjev države članice, odluku o tomu donosi u roku od tri radna dana od dana primitka zahtjeva.

3.   Mjere o kojima je odlučila Komisija svaka država članica može uputiti Vijeću u roku od tri radna dana od dana na koji je obaviještena. Vijeće se sastaje bez odgode. Ono može, djelujući kvalificiranom većinom, izmijeniti ili poništiti dotičnu mjeru.

4.   Ovaj se članak primjenjuje uzimajući u obzir obveze koje proizlaze iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. stavkom 2. Ugovora.”

„Osnovna cijena određuje se posebno uzimajući u obzir potrebu za određivanjem ove cijene na razinu koja doprinosi stabiliziranju tržišnih cijena, a ipak ne dovodi do stvaranja strukturnih viškova u Zajednici.”

„Za proizvode standardne kvalitete osim svinjskih trupova, otkupne cijene izvode se iz otkupnih cijena svinjskih trupova na temelju postojećeg omjera između komercijalne vrijednosti tih proizvoda i komercijalne vrijednosti svinjskih trupova.”

„GLAVA II.

Trgovina s trećim zemljama

Članak 8.

1.   Uvoz u Zajednicu, ili izvoz iz nje, proizvoda navedenih u članku 1. može podlijegati predočenju uvozne ili izvozne dozvole.

Dozvole izdaju države članice svim podnositeljima zahtjeva, bez obzira na mjesto njihova poslovnog nastana u Zajednici i ne dovodeći u pitanje mjere poduzete u svrhu primjene članaka 11. i 13.

Uvozne ili izvozne dozvole vrijede u cijeloj Zajednici. Takve dozvole izdaju se pod uvjetom da je položeno osiguranje koje jamči da su proizvodi uvezeni ili izvezeni tijekom roka valjanosti dozvole; izuzev u slučajevima više sile, osiguranje se gubi u cijelosti ili dijelom ako unutar tog razdoblja uvoz ili izvoz nije izvršen, ili je izvršen tek djelomično.

2.   Rok valjanosti dozvola i ostala detaljna pravila za primjenu ovog članka donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 24.

Članak 9.

Osim ako ovom Uredbom nije drukčije predviđeno, stope carine u Zajedničkoj carinskoj tarifi primjenjuju se na proizvode navedene u članku 1. stavku 1.

Članak 10.

1.   S ciljem sprečavanja ili suzbijanja štetnih učinaka po tržište u Zajednici koji mogu biti rezultat uvoza određenih proizvoda navedenih u članku 1., uvoz jednog ili više takvih proizvoda po stopi carine utvrđene u članku 10. podliježe plaćanju dodatne uvozne carine ako su uvjeti određeni u članku 5. Sporazuma o poljoprivredi, sklopljenog u skladu s člankom 228. Ugovora u okviru Urugvajske runde multilateralnih trgovinskih pregovora ispunjeni, osim ako nije izgledno da će uvoz poremetiti tržište Zajednice, ili bi učinci bili nerazmjerni namjeravanom cilju.

2.   Inicijalne cijene ispod kojih se može uvesti dodatna carina su one koje je Zajednica uputila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.

Inicijalne količine koje treba nadmašiti kako bi se uvela dodatna uvozna carina određuju se posebno na temelju uvoza u Zajednicu u tri godine koje prethode godini u kojoj štetni učinci iz stavka 1. nastanu ili se čini vjerojatnim da će nastati.

Uvozne cijene CIF-a u tu se svrhu uspoređuju s reprezentativnim cijenama za proizvod na svjetskom tržištu ili na uvoznom tržištu Zajednice za taj proizvod.

3.   Uvozne cijene koje se uzimaju o obzir za uvođenje dodatne uvozne carine određuju se na temelju uvoznih cijena CIF-a pošiljke koja se razmatra.

4.   Komisija donosi detaljna pravila za primjenu ovog članka u skladu s postupkom utvrđenim u članku 30. Takva detaljna pravila posebno navode:

Članak 11.

1.   Carinske kvote za proizvode navedene u članku 1. koje proizlaze iz sporazuma sklopljenih u okviru Urugvajske runde multilateralnih trgovinskih pregovora otvaraju se i dodjeljuju u skladu s detaljnim pravilima donesenim prema postupku utvrđenom u članku 24.

2.   Kvote se dodjeljuju primjenom jedne od sljedećih metoda ili njihovom kombinacijom:

Mogu se usvojiti i druge prikladne metode.

One moraju izbjegavati diskriminaciju među dotičnim gospodarskim subjektima.

3.   Usvojena metoda dodjeljivanja mora, gdje je to prikladno, poštovati zahtjeve potražnje tržišta Zajednice i potrebu za zaštitom ravnoteže na tržištu, a u isto vrijeme se po mogućnosti oslanjati na metode koje su na kvote koje odgovaraju onima iz stavka 1. možda bile primjenjivane u prošlosti, ne dovodeći u pitanje prava nastala na temelju sporazuma sklopljenih u okviru Urugvajske runde pregovora.

4.   Detaljnim pravilima iz stavka 1. propisuju se godišnje kvote, ako je potrebno primjereno raspoređene kroz godinu te, prema potrebi:

Članak 12.

1.   Ako cijene na tržištu Zajednice značajno porastu i ako je vjerojatno da će se takva situacija nastaviti i tako poremetiti ili zaprijetiti poremećajem tržištu Zajednice, mogu se poduzeti mjere predviđene u stavku 4.

2.   Značajan porast cijena u smislu stavka 1. postoji kada je, slijedom općeg porasta cijena u svim regijama Zajednice, prosječna cijena svinjskih trupova na reprezentativnim tržištima Zajednice navedena u Prilogu Uredbi (EEZ) br. 2123/89 na višoj razini od prosjeka tih cijena ustanovljenog u razdoblju od tri prethodne tržišne godine, od 1. srpnja do 30. lipnja, prema potrebi prilagođenom na temelju cikličkih kretanja dotičnih cijena, dodajući razliku između tog prosjeka i prosjeka osnovnih cijena na snazi tijekom promatranog razdoblja, uzimajući u obzir sve izmjene osnovne cijene u usporedbi s cijenom koja proizlazi iz prosjeka za navedeno razdoblje.

3.   Vjerojatno je da će se značajan rast cijena nastaviti u smislu stavka 1. kada postoji neravnoteža između ponude i potražnje svinjetine, te je vjerojatno da će se nastaviti, posebno obzirom na:

4.   Ako su ispunjeni uvjeti navedeni u prethodnom stavku, može se donijeti odluka o potpunoj ili djelomičnoj suspenziji uvoznih carina u skladu s postupkom utvrđenim u članku 24. Prema potrebi, detaljna pravila za primjenu ovog članka se donose u skladu s istim postupkom.

Članak 13.

1.   U mjeri potrebnoj kako bi se omogućilo da se proizvodi navedeni u članku 1. izvezu na temelju kotacija ili cijena za te proizvode na svjetskom tržištu i unutar ograničenja proisteklih iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. Ugovora, razlika između tih kotacija i cijena i cijena u Zajednici može biti pokrivena izvoznom subvencijom.

2.   Metoda koja se treba usvojiti za raspodjelu količina koje se mogu izvoziti uz subvenciju je metoda koja:

3.   Subvencije su iste za cijelu Zajednicu. Mogu se razlikovati s obzirom na odredište, ako to iziskuje stanje na svjetskom tržištu ili posebni zahtjevi određenih tržišta.

Subvencije se određuju u skladu s postupkom utvrđenim u članku 24. Subvencije se određuju u redovnim vremenskim razmacima, međutim, bez obveze pokretanja postupka nadmetanja.

Popis proizvoda za koje se daje subvencija i iznos subvencije određuju se najmanje jednom svaka tri mjeseca. Iznos subvencije, međutim, može ostati na istoj razini više od tri mjeseca i Komisija ga može, prema potrebi, prilagoditi u međurazdoblju, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu.

4.   Prilikom određivanja subvencija u obzir se uzima sljedeće:

Kada se određuje subvencija, posebno se uzima u obzir potreba za uspostavom ravnoteže između uporabe osnovnih proizvoda Zajednice za proizvodnju prerađene robe za izvoz u treće zemlje, te uporabe proizvoda iz tih zemalja primljenih u okviru postupaka prerade.

Kada se izračunava subvencija za proizvode navedene u članku 1., uzima se u obzir razlika između cijena unutar Zajednice i cijena na svjetskom tržištu za količinu stočne hrane u zrnu potrebne za proizvodnju jednog kilograma svinjetine u Zajednici, također uzevši u obzir i koeficijente iz članka 5. stavka 2. u slučaju proizvoda koji nisu svinjski trupovi.

5.   Cijena u Zajednici iz stavka 1. utvrđuje se na sljedećoj osnovi:

Cijene na svjetskom tržištu iz stavka 1. utvrđuju se na sljedećoj osnovi:

6.   Subvencije se daju samo na zahtjev i po predočenju odgovarajuće izvozne dozvole.

7.   Subvencija koja se primjenjuje na izvoz proizvoda navedenih u članku 1. jest ona koja se primjenjuje na dan podnošenja zahtjeva za dozvolu i, u slučaju diferencirane subvencije, ona koja se primjenjuje na isti dan:

Mogu se poduzeti prikladne mjere kako bi se spriječila zlouporaba fleksibilnosti predviđene ovim stavkom.

8.   Od stavaka 6. i 7. može se odstupiti u slučaju proizvoda navedenih u članku 1. na koje se subvencije plaćaju u okviru davanja pomoći u hrani, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 24.

9.   Subvencija se plaća nakon što se dokaže:

10.   Izvozna subvencija ne daje se za proizvode navedene u članku 1. koji su uvezeni iz trećih zemalja i ponovno izvezeni u treće zemlje, osim ako izvoznik dokaže:

U takvim slučajevima subvencija za svaki proizvod je jednaka carini naplaćenoj pri uvozu ako je ta carina jednaka ili niža nego primjenjiva subvencija; subvencija je jednaka primjenjivoj subvenciji, ako je carina naplaćena pri uvozu viša od te subvencije.

11.   Pridržavanje ograničenja količina koja proizlaze iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. Ugovora osigurava se na temelju izvoznih potvrda izdanih za tamo predviđena referentna razdoblja i primjenjivih na dotične proizvode. U pogledu pridržavanja obveza koje proizlaze iz Sporazuma o poljoprivredi, završetak referentnog razdoblja ne utječe na valjanost izvoznih dozvola.

12.   Detaljna pravila za primjenu ovog članka, uključujući i aranžmane za preraspodjelu neraspoređenih i neupotrijebljenih količina koje se mogu izvesti, donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 24.

Članak 14.

1.   U mjeri potrebnoj za pravilan rad zajedničkog uređenja tržišta svinjetine, Vijeće, djelujući na prijedlog Komisije u skladu s postupkom glasovanja utvrđenim u članku 43. stavku 2. Ugovora može, u posebnim slučajevima, u cijelosti ili djelomično, zabraniti primjenu postupaka unutarnje proizvodnje u pogledu proizvoda navedenih u članku 1. koji su namijenjeni proizvodnji proizvoda navedenih u tom članku.

2.   Odstupajući od stavka 1., ako situacija iz stavka 1. nastane izuzetno brzo, a tržište Zajednice je poremećeno ili bi moglo biti poremećeno postupcima unutarnje ili vanjske proizvodnje, Komisija, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, odlučuje o potrebnim mjerama; Vijeće i države članice obavješćuju se o tim mjerama, a one vrijede najviše šest mjeseci i primjenjive su odmah. Ako Komisija primi zahtjev države članice, o tomu donosi odluku unutar jednog tjedna od primitka tog zahtjeva.

3.   Svaka država članica može unutar roka od tjedan dana od primitka obavijesti Vijeću uputiti mjere u pogledu kojih je Komisija donijela odluku. Vijeće, djelujući kvalificiranom većinom, može potvrditi, izmijeniti ili staviti izvan snage odluku Komisije. Ako Vijeće ne djeluje u roku od tri mjeseca, odluka Komisije smatra se stavljenom izvan snage.

Članak 15.

1.   Opća pravila za tumačenje kombinirane nomenklature i posebna pravila za njezinu primjenu primjenjuju se na razvrstavanje proizvoda obuhvaćenih ovom Uredbom; carinska nomenklatura koja proizlazi iz primjene ove Uredbe ugrađuje se u Zajedničku carinsku tarifu.

2.   Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom ili na temelju odredbe te Uredbe, u trgovini s trećim zemljama zabranjuje se sljedeće:

Članak 16.

1.   Ako je, zbog uvoza ili izvoza, pogođeno tržište Zajednice za jedan ili više proizvoda navedenih u članku 1., ili mu prijeti ozbiljan poremećaj koji bi mogao ugroziti postizanje ciljeva određenih u članku 39. Ugovora, u trgovini s trećim zemljama mogu se primijeniti prikladne mjere dok takav poremećaj ili prijetnja poremećajem ne prestane.

Vijeće, djelujući na prijedlog Komisije u skladu s postupkom glasovanja utvrđenim u članku 43. stavku 2. Ugovora, donosi opća pravila za primjenu ovog stavka i određuje slučajeve i ograničenja unutar kojih države članice mogu poduzimati zaštitne mjere.

2.   Dođe li do situacije iz stavka 1., Komisija na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu odlučuje o potrebnim mjerama; države članice se obavješćuju o takvim mjerama, koje su primjenjive odmah. Ako Komisija primi zahtjev države članice, odluku o tomu donosi u roku od tri radna dana od dana primitka zahtjeva.

3.   Mjere o kojima je odlučila Komisija svaka država članica može uputiti Vijeću u roku od tri radna dana od dana na koji je obaviještena. Vijeće se sastaje bez odgode. Ono može, djelujući kvalificiranom većinom, izmijeniti ili poništiti dotičnu mjeru.

4.   Ovaj se članak primjenjuje uzimajući u obzir obveze koje proizlaze iz sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 228. stavkom 2. Ugovora.”

„Članak 3.

1.   Uvoz u Zajednicu, ili izvoz iz nje, proizvoda navedenih u članku 1. stavku 1. može podlijegati predočenju uvozne ili izvozne dozvole.

Dozvole izdaju države članice svim podnositeljima zahtjeva, bez obzira na mjesto njihova poslovnog nastana u Zajednici i ne dovodeći u pitanje mjere poduzete u svrhu primjene članaka 6. i 8.

Uvozne ili izvozne dozvole vrijede u cijeloj Zajednici. Takve dozvole izdaju se pod uvjetom da je položeno osiguranje koje jamči da su proizvodi uvezeni ili izvezeni tijekom roka valjanosti dozvole; izuzev u slučajevima više sile, osiguranje se gubi u cijelosti ili dijelom ako unutar tog razdoblja uvoz ili izvoz nije izvršen, ili je izvršen tek djelomično.

2.   Rok valjanosti dozvola i ostala detaljna pravila za primjenu ovog članka donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 17.

Članak 4.

Osim ako ovom Uredbom nije drukčije predviđeno, stope carine u Zajedničkoj carinskoj tarifi primjenjuju se na proizvode navedene u članku 1. stavku 1.

Članak 5.

1.   S ciljem sprečavanja ili suzbijanja štetnih učinaka po tržište u Zajednici koji mogu biti rezultat uvoza određenih proizvoda navedenih u članku 1., uvoz jednog ili više takvih proizvoda po stopi carine utvrđene u članku 10. podliježe plaćanju dodatne uvozne carine ako su uvjeti određeni u članku 5. Sporazuma o poljoprivredi, sklopljenog u skladu s člankom 228. Ugovora u okviru Urugvajske runde multilateralnih trgovinskih pregovora ispunjeni, osim ako nije izgledno da će uvoz poremetiti tržište Zajednice, ili bi učinci bili nerazmjerni namjeravanom cilju.