07/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

43

L 134/4

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

1.

„Sporazum” znači ovaj Sporazum, njegove priloge i dodatke i sve njihove izmjene;

2.

„zračni prijevoz” znači poseban ili kombinirani prijevoz putnika, prtljage, tereta ili pošte zrakoplovom, koji je na raspolaganju javnosti za naknadu ili najam;

3.

„Konvencija” znači Konvencija o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, koja je bila otvorena za potpisivanje 7. prosinca 1944. u Čikagu, i uključuje:

4.

„ukupni trošak” znači trošak pružanja usluge uvećan za razumnu naknadu za administrativne troškove;

5.

„međunarodni zračni prijevoz” znači zračni prijevoz koji prolazi kroz zračni prostor iznad državnog područja više od jedne države;

6.

„ugovorna stranka” znači ili Sjedinjene Države ili Europska zajednica i njezine države članice;

7.

„cijena” znači svaka vozarina, tarifa ili naknada za putnike, prtljagu i/ili teret (osim pošte) u zračnom prijevozu, uključujući, ako je primjereno, površinski prijevoz povezan s međunarodnim zračnim prijevozom, koju zaračunava zračni prijevoznik, uključujući njegove zastupnike, te uvjete koji uređuju raspoloživost takve vozarine, tarife ili naknade;

8.

„zaustavljanje radi razloga koji nisu povezani s prijevozom” znači slijetanje u bilo koju svrhu osim ukrcaja i iskrcaja putnika, prtljage, tereta i/ili pošte u zračnom prijevozu;

9.

„područje” za Sjedinjene Države znači kopnene površine (uključujući otoke), unutarnje vode i teritorijalno more pod njihovim suverenitetom ili jurisdikcijom, a za Europsku zajednicu i njezine države članice znači kopnene površine (uključujući otoke), unutarnje vode i teritorijalno more u kojima se primjenjuje Ugovor o osnivanju Europske zajednice i pod uvjetima utvrđenim u tom Ugovoru i bilo kojem instrumentu koji iz njega proizlazi; podrazumijeva se da primjena ovog Sporazuma na zračnu luku Gibraltar ne dovodi u pitanje odgovarajuće pravne pozicije Kraljevine Španjolske i Ujedinjene Kraljevine u vezi sa sporom o suverenitetu nad područjem na kojem se nalazi zračna luka, te ne dovodi u pitanje daljnje izuzeće zračne luke Gibraltar od zrakoplovnih mjera Europske zajednice koje vrijede među državama članicama od 18. rujna 2006., u skladu s Izjavom ministara o zračnoj luci Gibraltar, dogovorenom u Cordobi u rujnu 2006.;

i

10.

„korisnička naknada” znači naknada koja se zaračunava zračnim prijevoznicima za korištenje objekata, opreme i sustava zračne luke, za zaštitu okoliša zračne luke, objekata, opreme i sustava za zračnu plovidbu ili objekata, opreme i sustava u službi zaštite zračnog prometa, uključujući povezane usluge, objekte, opremu i sustave.

(a)

pravo letenja preko njezinog područja bez slijetanja;

(b)

pravo zaustavljanja na njezinom području u neprometne svrhe; i

(c)

pravo obavljanja međunarodnog zračnog prijevoza između točaka na sljedećim rutama:

i

(d)

druga prava navedena u ovom Sporazumu.

(a)

obavljati letove u jednom ili u oba smjera;

(b)

kombinirati različite brojeve letova u okviru jedne operacije zrakoplova;

(c)

obavljati prijevoz između točaka iza, između i izvan područja i točaka unutar područja ugovornih stranaka, u bilo kojoj kombinaciji i bilo kojim redoslijedom;

(d)

izostaviti zaustavljanja na bilo kojoj točki ili točkama;

(e)

prenijeti promet iz bilo kojeg od svojih zrakoplova na bilo koji drugi od svojih zrakoplova na bilo kojoj točki;

(f)

obavljati prijevoz do točaka, iza bilo koje točke na svom području s promjenom ili bez promjene zrakoplova ili broja leta, te nuditi i oglašavati takve usluge javnosti kao izravan prijevoz;

(g)

slijetati na bilo kojim točkama bilo unutar ili izvan područja bilo koje ugovorne stranke;

(h)

obavljati tranzitni promet preko područja druge ugovorne stranke;

i

(i)

kombinirati promet na istom zrakoplovu bez obzira na to gdje je taj promet započeo;

(a)

za zračne prijevoznike SAD-a, s izuzetkom usluga prijevoza samo tereta, da je prijevoz dio usluge koju koriste Sjedinjene Države;

i

(b)

za zračne prijevoznike Zajednice, s izuzetkom: i. usluga prijevoza samo tereta; i ii. kombiniranih usluga između Sjedinjenih Država i bilo koje članice ECAA-e od datuma potpisa ovog Sporazuma, da je prijevoz dio usluge koju koristi država članica.

(a)

zračnim prijevoznicima SAD-a da uz naplatu na području bilo koje države članice ukrcavaju putnike, prtljagu, teret ili poštu za prijevoz do druge točke na području te države članice;

(b)

zračnim prijevoznicima Zajednice da uz naplatu na području Sjedinjenih Država ukrcavaju putnike, prtljagu, teret ili poštu za prijevoz do druge točke na području Sjedinjenih Država.

(a)

za zračnog prijevoznika SAD-a, da značajni udio u vlasništvu i stvarnu kontrolu nad tim zračnim prijevoznikom imaju Sjedinjene Države, državljani SAD-a, ili oboje, i da je zračni prijevoznik licenciran kao zračni prijevoznik SAD-a i ima svoje glavno mjesto poslovanja na području SAD-a;

(b)

za zračnog prijevoznika Zajednice, da značajni udio u vlasništvu i stvarnu kontrolu nad tim zračnim prijevoznikom ima država članica ili države članice, državljani te države ili tih država, ili oboje, i da je zračni prijevoznik licenciran kao zračni prijevoznik Zajednice i ima svoje glavno mjesto poslovanja na području Europske zajednice;

(c)

da zračni prijevoznik može ispuniti uvjete propisane zakonima i drugim propisima koje ugovorna stranka koja razmatra zahtjev ili zahtjeve uobičajeno primjenjuje na obavljanje međunarodnog zračnog prijevoza;

i

(d)

da se održavaju i primjenjuju odredbe iz članka 8. (Sigurnost) i članka 9. (Zaštita).

(a)

za zračnog prijevoznika SAD-a, značajni udio u vlasništvu i stvarnu kontrolu nad tim zračnim prijevoznikom nemaju Sjedinjene Države, državljani SAD-a, ili oboje, ili ako zračni prijevoznik nije licenciran kao zračni prijevoznik SAD-a ili nema svoje glavno mjesto poslovanja na području SAD-a;

(b)

za zračnog prijevoznika Zajednice, značajni udio u vlasništvu i stvarnu kontrolu nad tim zračnim prijevoznikom nema država članica ili države članice, državljani te države ili tih država, ili oboje, ili ako zračni prijevoznik nije licenciran kao zračni prijevoznik Zajednice ili nema svoje glavno mjesto poslovanja na području Europske zajednice;

ili

(c)

zračni prijevoznik nije u skladu sa zakonima i propisima iz članka 7. (Primjena zakona) ovog Sporazuma.

3.

(a)

bilo kojim zračnim prijevoznikom ili zračnim prijevoznicima ugovornih stranaka;

(b)

bilo kojim zračnim prijevoznikom ili zračnim prijevoznicima treće zemlje;

i

(c)

pružateljem usluga površinskog prijevoza (kopnenog ili pomorskog) bilo koje države;

(a)

bilo kojim zračnim prijevoznicima ili zračnim prijevoznicima ugovornih stranaka;

i

(b)

bilo kojim zračnim prijevoznicima ili zračnim prijevoznicima treće zemlje;

(a)

zalihe zrakoplova unesene ili isporučene na području ugovorne stranke i ukrcane u zrakoplov u razumnim količinama, za upotrebu u zrakoplovu zračnog prijevoznika druge ugovorne stranke koji je u odlasku i koji se koristi u međunarodnom zračnom prijevozu, čak i kada se te zalihe koriste na dijelu putovanja koje se odvija preko područja ugovorne stranke na kojem su ukrcane;

(b)

zemaljsku opremu i rezervne dijelove (uključujući motore) unesene na području ugovorne stranke radi servisiranja, održavanja ili popravka zrakoplova zračnog prijevoznika druge ugovorne stranke koji se koristi u međunarodnom zračnom prijevozu;

(c)

gorivo, maziva i zalihe potrošne tehničke robe unesene ili isporučene na područje ugovorne stranke za korištenje u zrakoplovu zračnog prijevoznika druge ugovorne stranke koji se koristi u međunarodnom zračnom prijevozu, čak i kada se te zalihe koriste na dijelu putovanja koje se odvija preko područja ugovorne stranke na kojem su ukrcane;

i

(d)

tiskane materijale, kako je predviđeno carinskim zakonodavstvom svake ugovorne stranke, unesene ili isporučene na području jedne ugovorne stranke i ukrcane u zrakoplov za upotrebu u zrakoplovu zračnog prijevoznika druge ugovorne stranke koji je u odlasku i koji se koristi u međunarodnom zračnom prijevozu, čak i kada se te zalihe koriste na dijelu putovanja koje se odvija preko područja ugovorne stranke na kojem su ukrcane.

(a)

uvođenje ili nastavak upotrebe cijene koju predlaže ili zaračunava zračni prijevoznik SAD-a za međunarodni zračni prijevoz između točke u jednoj državi članici i točke u drugoj državi članici u skladu je s člankom1. stavkom 3. Uredbe Vijeća (EEZ) 2409/92 od 23. srpnja 1992. ili kasnije donesenom uredbom koja nije restriktivnija;

(b)

u skladu s ovim stavkom, zračni prijevoznici ugovornih stranaka omogućavaju, na zahtjev, odgovornim nadležnim tijelima ugovornih stranaka trenutan pristup informacijama o prijašnjim, sadašnjim i predloženim cijenama, na način i u obliku koji su tim tijelima prihvatljivi.

(a)

poticanjem razmjene na stručnoj razini u pogledu novih zakonodavnih ili regulatornih inicijativa i razvoja, uključujući one u područjima sigurnosti, zaštite, okoliša, infrastrukture u zračnom prometu (uključujući slotove) i zaštite potrošača;

(b)

razmatranjem socijalnih učinaka Sporazuma pri njegovoj provedbi i razvijanjem primjerenih odgovora na legitimnu zabrinutost;

(c)

razmatranjem potencijalnih područja za daljnji razvoj Sporazuma, uključujući preporuke za njegove izmjene;

(d)

vođenjem evidencije o pitanjima u pogledu državnih subvencija ili pomoći, koja na Zajedničkom odboru postavi bilo koja ugovorna stranka;

(e)

donošenjem odluka konsenzusom o bilo kojim pitanjima koja se odnose na primjenu stavka 6. članka 11.;

(f)

razvijanjem pristupa, unutar jednogodišnje privremene primjene, regulatornim odredbama u vezi podobnosti i državljanstva zračnih prijevoznika, s ciljem postizanja uzajamnog priznavanja takvih odredaba;

(g)

razvijanjem zajedničkog razumijevanja mjerila koje ugovorne stranke upotrebljavaju pri donošenju svojih odluka u slučajevima koji se odnose na nadzor zračnog prijevoznika, u stupnju koji je sukladan zahtjevima povjerljivosti;

(h)

poticanjem savjetovanja, kada je primjereno, o pitanjima zračnog prijevoza koja se rješavaju u međunarodnim organizacijama i u odnosima s trećim zemljama, uključujući razmatranje pitanja usvajanja zajedničkog pristupa;

(i)

donošenjem odluka konsenzusom koje se odnose 3. članak 1. Priloga 4. i stavak 3. članak 2. Priloga 4.

(a)

U roku od 20 dana nakon primitka zahtjeva za arbitražu, svaka ugovorna stranka imenuje jednog arbitražnog suca. U roku od 45 dana nakon imenovanja tih dvaju arbitražnih sudaca, oni sporazumno imenuju trećeg arbitražnog suca, koji djeluje kao predsjednik arbitražnog suda.

(b)

Ako bilo koja od ugovornih stranaka ne imenuje arbitražnog suca, ili ako treći arbitražni sudac nije imenovan u skladu s podstavkom (a) ovog stavka, bilo koja ugovorna stranka može zatražiti od predsjednika Vijeća Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva da u roku od 30 dana od primitka tog zahtjeva imenuje potrebnog arbitražnog suca ili suce. Ako je predsjednik Vijeća Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva državljanin SAD-a ili države članice, imenovanje obavlja najviše rangirani potpredsjednik tog Vijeća, koji nije isključen na toj osnovi.

(a)

Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana od kada je arbitražni sud u potpunosti formiran, a odgovor na tužbu se podnosi u roku od 40 dana nakon toga. Bilo kakav odgovor tužitelja podnosi se u roku od 15 dana od dana podnošenja odgovora na tužbu. Bilo kakav odgovor tuženika podnosi se u roku od 15 dana nakon toga.

(b)

Arbitražni sud održava saslušanje na zahtjev bilo koje ugovorne stranke ili na vlastitu inicijativu, u roku od 15 dana od dana ulaganja posljednjeg odgovora.

(a)

daljnju liberalizaciju prometnih prava;

(b)

dodatne mogućnosti za strana ulaganja;

(c)

utjecaj mjera za zaštitu okoliša i ograničenja infrastrukture na ostvarivanje prometnih prava;

(d)

daljnju mogućnost pristupa zračnom prijevozu koji financira država;

i

(e)

davanje zrakoplova s posadom.

1.

Ugovorne stranke se slažu da ovaj Sporazum primjenjuju od 30. ožujka 2008.

2.

Svaka ugovorna stranka može u bilo koje vrijeme, pismenom obaviješću diplomatskim putem, obavijestiti dugu ugovornu stranku o svojoj odluci da više ne primjenjuje ovaj Sporazum. U tom slučaju, primjena ovog Sporazuma prestaje u ponoć po srednjem vremenu po Greenwichu na kraju prometne sezone Međunarodnog udruženja zračnih prijevoznika (IATA), jednu godinu nakon datuma pisane obavijesti, osim ako se dogovorom ugovornih stranaka ta obavijest ne povuče prije isteka ovog roka.

(a)

Republika Austrija: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Beču 16. ožujka 1989.; izmijenjen 14. lipnja 1995.

(b)

Kraljevina Belgija, Sporazum o zračnom prijevozu, koji je stupio na snagu razmjenom nota u Washingtonu 23. listopada 1980.; izmijenjen 22. rujna i 12. studenoga 1986.; izmijenjen 5. studenoga 1993. i 12. siječnja 1994.

(izmjene završene 5. rujna 1995. (primjenjuje se privremeno).)

(c)

Republika Bugarska: Sporazum o zaštiti civilnog zračnog prometa, potpisan u Sofiji 24. travnja 1991.

(d)

Češka Republika: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Pragu 10. rujna 1996.; izmijenjen 4. lipnja 2001. i 14. veljače 2002.

(e)

Kraljevina Danska: Sporazum o zračnom prijevozu, koji je stupio na snagu razmjenom nota u Washingtonu 16. prosinca 1944.; izmijenjen 6. kolovoza 1954.; izmijenjen i 16. lipnja 1995.

(f)

Republika Finska: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Helsinkiju 29. ožujka 1949.; povezani protokol potpisan 12. svibnja 1980.; sporazum kojim se izmjenjuje i sporazum iz 1949. i protokol iz 1980. zaključen 9. lipnja 1995.

(g)

Francuska Republika: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Washingtonu 18. lipnja 1998.; izmijenjen 10. listopada 2000.; izmijenjen 22. siječnja 2002.

(h)

Savezna Republika Njemačka: Sporazum o zračnom prijevozu i razmjena nota, potpisan u Washingtonu 7. srpnja 1955.; izmijenjen 25. travnja 1989.

(povezani protokol zaključen 1. studenoga 1978.; povezani sporazum zaključen 24. svibnja 1994.; protokol kojim se izmjenjuje sporazum iz 1955. zaključen 23. svibnja 1996.; sporazum kojim se izmjenjuje protokol iz 1996. zaključen 10. listopada 2000. (svi se primjenjuju privremeno).)

(i)

Helenska Republika: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Ateni 31. srpnja 1991.; produžen do 31. srpnja 2007. razmjenom nota 22. i 28. lipnja 2006.

(j)

Republika Mađarska: Sporazum o zračnom prijevozu i memorandum o razumijevanju, potpisan u Budimpešti 12. srpnja 1989.; produžen do 12. srpnja 2007. razmjenom nota 11. i 20. srpnja 2006.

(k)

Irska: Sporazum o zračnom prijevozu, koji je stupio na snagu razmjenom nota u Washingtonu 3. veljače 1945.; izmijenjen 25. siječnja 1988. i 29. rujna 1989.; izmijenjen 25. srpnja i 6. rujna 1990.

(Memorandum o savjetovanju potpisan u Washingtonu 28. listopada 1993. (primjenjuje se privremeno).)

(l)

Talijanska Republika, Sporazum o zračnom prijevozu, s memorandumom i razmjenom nota, potpisan u Rimu 22. lipnja 1970.; izmijenjen 25. listopada 1988.; povezani memorandum o razumijevanju potpisan 27. rujna 1990.; izmjene sporazuma iz 1970. i memoranduma o razumijevanju iz 1990. zaključene 22. studenoga i 23. prosinca 1991.; izmjene sporazuma iz 1970. i memoranduma o razumijevanju iz 1990. zaključene 30. svibnja i 21. listopada 1997.; sporazum kojim se dopunjava sporazum iz 1970. zaključen 30. prosinca 1998. i 2. veljače 1999.

(Protokol kojim se izmjenjuje sporazum iz 1970. zaključen 6. prosinca 1999. (primjenjuje se privremeno).)

(m)

Veliko Vojvodstvo Luksemburg: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Luksemburgu 19. kolovoza 1986.; izmijenjen 6. lipnja 1995.; izmijenjen 13. i 21. srpnja 1998.

(n)

Malta: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Washingtonu 12. listopada 2000.

(o)

Kraljevina Nizozemska: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Washingtonu 3. travnja 1957.; protokol kojim se izmjenjuje sporazum iz 1957., zaključen 31. ožujka 1978.; izmjene protokola iz 1978. zaključene 11. lipnja 1986.; izmjene sporazuma iz 1957. zaključene 13. listopada i 22. prosinca 1987.; izmjene sporazuma iz 1957. zaključene 29. siječnja i 13. ožujka 1992.; izmjene sporazuma iz 1957. i protokola iz 1978. zaključene 14. listopada 1992.

(p)

Republika Poljska: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Varšavi 16. lipnja 2001.

(q)

Portugalska Republika: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Lisabonu 30. svibnja 2000.

(r)

Rumunjska: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Washingtonu 15. srpnja 1998.

(s)

Slovačka Republika: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Bratislavi 22. siječnja 2001.

(t)

Kraljevina Španjolska: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Madridu 20. veljače 1973.; povezani sporazum od 20. veljače, 31. ožujka i 7. travnja 1987.; izmjene sporazuma iz 1973. zaključene 31. svibnja 1989.; izmjene sporazuma iz 1973. zaključene 27. studenoga 1991.

(u)

Kraljevina Švedska: Sporazum o zračnom prijevozu, koji je stupio na snagu razmjenom nota u Washingtonu 16. prosinca 1944.; izmijenjen 6. kolovoza 1954.; izmijenjen 16. lipnja 1995.

(v)

Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske: Sporazum o zračnom prijevozu i razmjena pisama, potpisan na Bermudima 23. srpnja 1977.; sporazum koji se odnosi na sjevernoatlantske cijene zračnog prijevoza sklopljen 17. ožujka 1978.; sporazum kojim se izmjenjuje sporazum iz 1977. zaključen 25. travnja 1978.; sporazum kojim se mijenja i proširuje sporazum iz 1978. o sjevernoatlantskim cijenama zračnog prijevoza, zaključen 2. i 9. studenoga 1978.; sporazum kojim se izmjenjuje sporazum iz 1977, sklopljen 4. prosinca 1980.; sporazum kojim se izmjenjuje sporazum iz 1977., sklopljen 20. veljače 1985.; sporazum kojim se izmjenjuju članak 7., Prilog 2. i Prilog 5. sporazuma iz 1977., sklopljen 25. svibnja 1989.; sporazum o izmjeni sporazuma iz 1977., o završetku arbitraže između SAD-a i Ujedinjene Kraljevine o korisničkim naknadama u zračnoj luci Heathrow te zahtjevu za arbitražu koji je Ujedinjena Kraljevina dala u noti svog veleposlanstva br. 87 od 13. listopada 1993. i rješavanju pitanja radi kojih su nastali navedeni postupci, sklopljen 11. ožujka 1994.; sporazum kojim se izmjenjuje sporazum iz 1977., zaključen 27. ožujka 1997.

(Sporazumi koji se privremeno primjenjuju, sadržani u memorandumu o savjetovanju od 11. rujna 1986.; sporazumi sadržani u razmjeni pisama od 27. srpnja 1990.; sporazumi sadržani u memorandumu o savjetovanju od 11. ožujka 1991.; sporazumi sadržani u razmjeni pisama od 6. listopada 1994.; sporazumi sadržani u memorandumu o savjetovanju od 5. lipnja 1995.; sporazumi sadržani u razmjeni pisama od 31. ožujka i 3. travnja 2000. (svi se primjenjuju privremeno)).

(a)

(b)

Za letove između Sjedinjenih Država i Irske, zračni prijevoznici Zajednice mogu obavljati letove samo do Bostona, New Yorka, Chicaga, Los Angelesa i još tri dodatne točke u Sjedinjenim Državama, o čijem izboru ili promjeni obavješćuju Sjedinjene Države. Ovi se letovi mogu obavljati preko međutočaka u drugim državama članicama ili u trećim zemljama.

(c)

Letovi sa skupnom oznakom između Irske i Sjedinjenih država odobreni su samo preko drugih točaka u Europskoj zajednici. Drugi aranžmani o skupnoj oznaci razmatraju se na temelju prijateljskih odnosa i uzajamnosti.

1.

unaprjeđenje uzajamnog razumijevanja o tome kako sudionici primjenjuju zakone, postupke i prakse u okviru svojih režima tržišnog natjecanja za poticanje tržišnog natjecanja u industriji zračnog prijevoza;

2.

olakšavanje razumijevanja između sudionika o utjecaju razvoja u području industrije zračnog prijevoza na tržišno natjecanje na međunarodnom tržištu zračnog prometa;

3.

smanjivanje mogućnosti sporova u pogledu toga kako sudionici primjenjuju svoje režime tržišnog natjecanja na sporazume i druge sporazume o suradnji koji imaju utjecaj na transatlantsko tržište;

i

4.

poticanje usklađenih regulatornih pristupa sporazumima i drugim sporazumima o suradnji kroz bolje razumijevanje metodologija, analitičkih metoda uključujući definiciju relevantnog tržišta (relevantnih tržišta) i analizu učinaka tržišnog natjecanja, te mjera za otklanjanje problema, koje sudionici primjenjuju u svojim neovisnim preispitivanjima tržišnog natjecanja.

1.

Sastanci između predstavnika sudionika koji uključuju stručnjake na području tržišnog natjecanja, u načelu dva puta godišnje, radi rasprave o razvojima u industriji zračnog prijevoza, o pitanjima politike tržišnog natjecanja koja su od zajedničkog interesa te o analitičkim pristupima primjeni zakona o tržišnom natjecanju na međunarodni zračni promet, posebno na transatlantskom tržištu. Navedene rasprave mogu dovesti do razvoja boljeg razumijevanja pristupa sudionika pitanjima tržišnog natjecanja, uključujući postojeće istovjetnosti te do veće usklađenosti tih pristupa, posebno u pogledu sporazuma između prijevoznika.

2.

Savjetovanje između sudionika u bilo koje doba, na temelju međusobnog sporazuma ili na zahtjev bilo kojeg sudionika, radi rasprave o bilo kojem pitanju povezanom s ovim Prilogom, uključujući određene slučajeve.

3.

Svaki sudionik, po svom nahođenju, može pozvati predstavnike drugih državnih tijela da, kada je primjereno, sudjeluju na bilo kojim sastancima ili savjetovanjima koji se održavaju sukladno gornjim stavcima 1. ili 2.

4.

Pravovremeno obavješćivanje o sljedećim postupcima ili pitanjima, koji po ocjeni sudionika koji prosljeđuje obavijest mogu imati značajne utjecaje na interese drugog sudionika u pogledu tržišnog natjecanja:

5.

Obavješćivanje o dostupnosti i o uvjetima koji uređuju dostupnost informacija i podataka pohranjenih kod sudionika u elektroničkom ili nekom drugom obliku, koji prema ocjeni tog sudionika mogu imati značajne utjecaje na interese drugog sudionika u pogledu tržišnog natjecanja;

i

6.

Obavješćivanje o onim drugim djelatnostima povezanim s politikom tržišnog natjecanja u području zračnog prijevoza koje sudionik koji daje obavijest smatra primjerenim za obavješćivanje.

(a)

zabranjeno zakonima, drugim propisima i praksama sudionika koji posjeduje informacije;

ili

(b)

ne bi bilo u skladu s važnim interesima sudionika koji posjeduje informacije.

(a)

namijenjeni su za provedbu samo u mjeri u kojoj je u skladu sa zakonima, drugim propisima i praksama koji se primjenjuju na tog sudionika;

i

(b)

namijenjeni su za provedbu ne dovodeći u pitanje sporazum između Europskih zajednica i Vlade Sjedinjenih Američkih Država u pogledu primjene njihovih zakona o tržišnom natjecanju.

(a)

držanje udjela od strane državljana države članice ili država članica:

zračnog prijevoznika SAD-a, ne smatra se samo po sebi da predstavlja stvarnu kontrolu nad tim zračnim prijevoznikom;

i

(b)

ne pretpostavlja se da držanje 50 % ili više ukupnog kapitala prijevoznika SAD-a od strane državljana države članice ili država članica predstavlja kontrolu nad tim zračnim prijevoznikom. Ovakvo se držanje razmatra pojedinačno.

1.

U Sjedinjenim Državama je za sve zračne prijevoznike SAD-a koji podnose zahtjev za certifikat, izuzeće ili licencu za lokalni redoviti prijevoz potrebno utvrđivanje državljanstva. Prvi zahtjev za licencu se pohranjuje u službenu javnu evidenciju i obrađuje se službeno zajedno sa zahtjevima podnositelja i drugih zainteresiranih strana. Ministarstvo prometa (DOT) izdaje konačnu odluku u obliku rješenja koje se temelji na službenoj javnoj evidenciji slučaja, uključujući dokumente za koje se jamči povjerljivo postupanje. Slučaj „trajne podobnosti” Ministarstvo prometa može rješavati neformalno, ili ga može uputiti u službeni postupak sličan onom koji se primjenjuje pri prvom zahtjevu.

2.

Odluke DOT-a se oblikuju kroz različite presedane koji odražavaju, između ostalog, promjenljivu prirodu financijskih tržišta i investicijskih struktura te spremnost DOT-a da uvažava nove pristupe stranim ulaganjima koji su u skladu sa zakonom SAD-a. DOT surađuje s podnositeljima zahtjeva u razmatranju predloženih oblika ulaganja i kako bi im pomogao pri oblikovanju transakcija koje su u potpunosti u skladu sa zakonodavstvom SAD-a o državljanstvu, a podnositelji zahtjeva se redovito savjetuju sa službenicima DOT-a prije konačnog oblikovanja svojih zahtjeva. U bilo koje doba prije nego što započne službeni postupak, službenici DOT-a mogu raspravljati o pitanjima koja se odnose na državljanstvo ili druge aspekte predložene transakcije te, ako je primjereno, mogu ponuditi prijedloge alternativnih rješenja koja omogućavaju da predložena transakcija bude u skladu sa zahtjevima SAD-a u pogledu državljanstva.

3.

Pri donošenju svojih prvih i daljnjih odluka u pogledu državljanstva i podobnosti, DOT razmatra sveukupne okolnosti koje utječu na zračnog prijevoznika SAD-a, a presedani Ministarstva omogućavaju razmatranje prirode odnosa u području zrakoplovstva između Sjedinjenih Država i matične države (matičnih država) stranih ulagača. U smislu ovog Sporazuma, DOT postupa s ulaganjima državljana EU-a barem jednako povoljno kao što bi postupao s ulaganjima državljana onih država koje su partneri u dvostranim ili višestranim sporazumima o otvorenom nebu.

4.

U Europskoj uniji, stavkom 5. člankom 4. Uredbe 2407/92 predviđa se da Europska komisija, djelujući na zahtjev države članice, provjerava sukladnost sa zahtjevima iz članka 4. i, ako je potrebno, donosi odluku. Pri donošenju takvih odluka, Komisija mora osigurati sukladnost s postupovnim odredbama koje Europski sud priznaje kao opća načela prava Zajednice, uključujući pravo zainteresiranih strana da ih se pravovremeno sasluša.

5.

Pri primjeni svojih zakona i propisa, svaka ugovorna stranka jamči da se bilo koja transakcija koja uključuje ulaganje državljana druge ugovorne stranke u jednog od njezinih zračnih prijevoznika razmatra pošteno i brzo.

1.

Zračnom prijevozniku svake ugovorne stranke ne sprečava se sklapanje sporazuma o franšizi ili brandiranju, uključujući uvjete koji se odnose na zaštitu branda i na operativna pitanja, pod uvjetom: da su sukladni, posebno, s važećim zakonima i propisima u pogledu kontrole; da se ne ugrožava sposobnost zračnog prijevoznika da opstane izvan franšize; da ovakvi sporazumi nemaju za posljedicu uključivanje stranih zračnih prijevoznika u kabotažu; i da se poštuju važeći propisi, kao što su odredbe o zaštiti potrošača, uključujući one koje se odnose na otkrivanje identiteta stvarnog prijevoznika. Tako dugo dok su ovi zahtjevi ispunjeni, dopuštaju se bliski poslovni odnosi i sporazumi o suradnji između zračnih prijevoznika svake ugovorne stranke i stranih poslovnih subjekata, a svaki od sljedećih pojedinačnih aspekata, između ostalog, ugovora o franšizi i brandiranju, sam po sebi ne otvara pitanja kontrole, osim u iznimnim okolnostima:

2.

Sporazumi o franšizi i brandiranju su neovisni o sporazumu o skupnoj oznaci koji zahtijevaju da oba zračna prijevoznika imaju odgovarajuće odobrenje ugovornih stranaka, kako je previđeno stavkom 7. člankom 10. ovog Sporazuma, ali mogu postojati istodobno s njim.

1.

Izaslanstva koja zastupaju Europsku zajednicu i njezine države članice i Sjedinjene Američke Države, sastala su se u Bruxellesu od 27. veljače do 2. ožujka 2007. kako bi završila pregovore o cjelovitom sporazumu o zračnom prijevozu. Popisi izaslanstava nalaze se u Dodatku A.

2.

Izaslanstva su o Sporazumu (Sporazum, priložen kao Dodatak B) postigla dogovor ad referendum i parafirala njegov tekst. Izaslanstva namjeravaju dostaviti nacrt Sporazuma svojim nadležnim tijelima na odobrenje, s ciljem njegovog stupanja na snagu u bliskoj budućnosti.

3.

U odnosu na stavak 2. članka 1., izaslanstva su potvrdila da definicija „zračnog prijevoza” uključuje sve oblike čarter zračnog prijevoza. Osim toga, napomenuli su da navođenje prijevoza „koji je na raspolaganju javnosti” ne utječe na ishod rasprava o pitanjima djelomičnog vlasništva koje su u tijeku.

4.

U odnosu na stavak 5. članka 1., izaslanstvo EU-a je napomenulo da se letovi između država članica, prema pravu Zajednice, smatraju letovima unutar Zajednice.

5.

U odnosu na stavak 6. članka 1., izaslanstvo EU-a je napomenulo da ništa u ovom Sporazumu ne utječe na raspodjelu nadležnosti između Europske zajednice i njezinih država članica koja proizlazi iz Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

6.

Izaslanstvo EU-a je potvrdilo da su prekomorska područja na koja se primjenjuje Ugovor o osnivanju Europske zajednice: Francuski prekomorski departmani (Guadaloupe, Martinique, Réunion, Gvajana), Azori, Madeira i Kanarski otoci.

7.

Kao odgovor na pitanje koje je postavilo izaslanstvo SAD-a, izaslanstvo EU-a je potvrdilo da, prema zakonodavstvu Europske zajednice, zračnom prijevozniku Zajednice svjedodžbu zračnog prijevoznika (AOC) i operativnu licencu izdaje država u kojoj on ima svoje glavno mjesto poslovanja. Osim toga, niti jedan zračni prijevoznik ne može imati AOC ili operativnu licencu iz više od jedne države.

8.

U odnosu na stavke 1., 3. i 5. članka 3., stavak 3. članka 1. Priloga 4. i stavak 2. članka 2. Priloga 4., i kao odgovor na pitanje izaslanstva SAD-a, izaslanstvo EU-a je objasnilo da na dan potpisa Sporazuma, članice Europskog zajedničkog zračnog prostora, osim država članica Europske unije, uključuju također Republiku Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Republiku Hrvatsku, Republiku Island, bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, Republiku Crnu Goru, Kraljevinu Norvešku, Republiku Srbiju i Misiju privremene uprave Ujedinjenih naroda na Kosovu.

9.

Kao odgovor na upit izaslanstva EU-a, izaslanstvo SAD-a je objasnilo da na dan potpisa Sporazuma sljedeće države provode sporazume o otvorenom nebu sa Sjedinjenim Državama: Burkina Faso, Zelenortska Republika, Republika Kamerun, Republika Čad, Gabonska Republika, Republika Gambija, Republika Gana, Savezna Demokratska Republika Etiopija, Republika Liberija, Republika Madagaskar, Republika Mali, Kraljevina Maroko, Republika Namibija, Savezna Republika Nigerija, Republika Senegal, Ujedinjena Republika Tanzanija i Republika Uganda. Izaslanstvo SAD-a je također navelo da prema zračnim prijevoznicima Republike Kenije namjerava, u smislu stavka 2. članka 2. Priloga 4., postupati na isti način kao prema zračnim prijevoznicima iz država koje provode Sporazum o otvorenom nebu.

10.

U odnosu na članak 4., izaslanstvo SAD-a je napomenulo da će Ministarstvo prometa (DOT) od svakog stranog zračnog prijevoznika koji obavlja usluge u skladu s ovim Sporazumom, zahtijevati da navede odgovorno nadležno tijelo koje mu je izdalo AOC i operativnu licencu, čime postaje jasno koje je tijelo odgovorno za sigurnost, zaštitu i drugi regulatorni nadzor prijevoznika.

11.

U smislu članka 8., „odgovorno nadležno tijelo” je, s jedne strane, Savezna uprava za zrakoplovstvo SAD-a i, s druge strane, nadležna tijela Europske zajednice i/ili država članica koja su odgovorna za izdavanje ili vrjednovanje certifikata i licenca iz stavka 1. ili za održavanje ili upravljanje sigurnosnim standardima i zahtjevima iz stavka 2., kako je primjereno u pogledu predmetnog pitanja. Nadalje, kada se sukladno stavku 2. zahtijevaju savjetovanja, odgovorna nadležna tijela bi trebala osigurati da se u ta savjetovanja uključe bilo koja područna ili regionalna nadležna tijela, koja su u skladu sa zakonima ili propisima ili u praksi odgovorna za provođenje nadzora sigurnosti u odnosu na predmetno pitanje.

12.

U odnosu na članak 9., izaslanstva su potvrdila da ugovorne stranke, koliko je izvedivo, namjeravaju osigurati najviši mogući stupanj usklađivanja u pogledu predlaganih mjera zaštite kako bi se prijetnje što više smanjile i kako bi se ublažile moguće negativne posljedice bilo kojih novih mjera. Izaslanstva su nadalje napomenula da su kanali iz stavka 7. članka 9. na raspolaganju za razmatranje alternativnih mjera za postojeće i predložene zahtjeve u pogledu zaštite, što se posebno odnosi na politički dijalog o zaštiti na granicama i u prometu te na Skupinu za suradnju EU-a i SAD-a u području zaštite prijevoza. Osim toga, izaslanstvo SAD-a je navelo da zakonodavni postupak donošenja propisa u SAD-u rutinski daje mogućnost zainteresiranim strankama da daju primjedbe na predložene propise i predlažu alternativna rješenja, te da se takve primjedbe razmatraju u postupku donošenja propisa.

13.

Tijekom rasprave o stavku 6. članka 9., izaslanstvo SAD-a je objasnilo da Uprava za zaštitu prijevoza (TSA) mora odmah izdati direktivu o zaštiti, kada utvrdi da su za čuvanje zaštite prijevoza potrebne hitne mjere. Takve su mjere namijenjene za rješavanje predmetne prijetnje zaštiti te su u svom rasponu i trajanju ograničene. Hitne mjere koje imaju dugotrajniju prirodu ugrađuju se u zahtjeve TSA-e u postupku koji uključuje obavješćivanje javnosti i primanje primjedaba.

14.

U odnosu na postupak koji se mora uspostaviti u skladu sa stavkom 11. članka 9., izaslanstva su potvrdila potrebu uspostavljanja protokola za pripremu, provedbu i zaključke ocjenjivanja koja se provode na temelju ovog stavka.

15.

U odnosu na stavak 2. članka 10., izaslanstva su potvrdila svoju spremnost da omoguće da odgovarajuća nadležna tijela promptno razmatraju zahtjeve za dozvole, vize i dokumente za osoblje iz tog stavka, uključujući okolnosti u kojima se ulaz ili boravak osoblja traži na hitnoj i privremenoj osnovi.

16.

Izaslanstva su napomenula da upućivanje na „opće primjenjivo pravo ili propis” u stavku 5. članka 10. uključuje ekonomske sankcije kojima se ograničavaju transakcije s određenim državama i osobama.

17.

Oba su izaslanstva potvrdila da u skladu sa stavkom 7. članka 10. zračni prijevoznici svake ugovorne stranke koji imaju odgovarajuće odobrenje mogu pružati usluge skupne oznake, podložno uvjetima koji se na sve zračne prijevoznike primjenjuju na nediskriminirajućoj osnovi, u i iz svih točaka na području druge ugovorne stranke na kojima bilo koji drugi zračni prijevoznik obavlja međunarodni zračni prijevoz na izravnim, neizravnim, linijskim ili međulinijskim letovima, pod uvjetom da su takve usluge skupne oznake:

18.

Izaslanstva su raspravljala o važnosti obavješćivanja putnika o tome, koji zračni ili površinski prijevoznik stvarno obavlja pojedini dio prijevoza, ako je uključen bilo kakav sporazum o skupnoj oznaci. Napomenuli su da svaka strana ima propise kojima se zahtijeva takvo informiranje.

19.

U odnosu na stavak 7. točku (c) članka 10., izaslanstva su izrazila svoje poimanje da površinski prijevoznici ne podliježu zakonima i drugim propisima kojima se uređuje zračni prijevoz, samo radi činjenice što takav površinski prijevoz obavlja zračni prijevoznik pod svojim imenom. Osim toga, površinski prijevoznici, baš kao i zračni prijevoznici, imaju pravo po vlastitom nahođenju odlučiti hoće li sklapati sporazume o suradnji. Pri odlučivanju o bilo kojem pojedinačnom sporazumu, površinski prijevoznici mogu uzeti u obzir, između ostalog, interese korisnika te tehnička, ekonomska, prostorna ograničenja i ograničenja kapaciteta.

20.

Kao odgovor na pitanje izaslanstva EU-a, izaslanstvo SAD-a je potvrdilo da prema sadašnjem tumačenju zakona SAD-a, zračni prijevoz koji financira Vlada SAD-a (Fly America) i koji obavlja zračni prijevoznik SAD-a, uključuje također prijevoz koji se prodaje pod oznakom prijevoznika SAD-a u skladu sa sporazumom o skupnoj oznaci, a obavlja se zrakoplovom kojim operira strani zračni prijevoznik.

21.

Izaslanstvo SAD-a je objasnilo da u skladu s Prilogom 3. Sporazumu, i ako ne postoji ugovor između para gradova koji dodjeljuje Uprava za opće poslove SAD-a, zaposlenici Vlade SAD-a i druge osobe čiji prijevoz plaća Vlada SAD-a (osim zaposlenika, pripadnika vojske ili drugih osoba čiji prijevoz plaća Ministarstvo obrane SAD-a ili vojni odsjek), mogu rezervirati let, uključujući i kod zračnih prijevoznika Zajednice, između SAD-a i Europske zajednice, ili između dviju točaka izvan Sjedinjenih Država, koji uz najmanje troškove za Vladu zadovoljava potrebe putnika. Izaslanstvo SAD-a je nadalje napomenulo da se parovi gradova za koje se dodjeljuju ugovori mijenjaju svake fiskalne godine. Ministarstvo, agencija ili pomoćno tijelo Vlade SAD-a, osim Ministarstva obrane i vojnog odsjeka, mogu slati teret zračnim prijevozom, uključujući i prijevoznika Zajednice, između SAD-a i Europske zajednice, ili između dviju točaka izvan Sjedinjenih Država, koji uz najmanje troškove za Vladu zadovoljava potrebe agencije.

22.

Izaslanstvo EU-a je izjavilo da EU nema program poput Fly America.

23.

Oba su izaslanstva izrazila svoje namjere da istražuju daljnje mogućnosti poboljšanja pristupa zračnom prijevozu koji naručuje vlada.

24.

Kao odgovor na pitanje izaslanstva EU-a o odobrenju za obavljanje gospodarske djelatnosti koje zračni prijevoznik Zajednice mora pribaviti od Ministarstva prometa SAD-a, izaslanstvo SAD-a je započelo napominjući da su se posljednjih godina postupci DOT-a za izdavanje odobrenja za obavljanje gospodarske djelatnosti pojednostavnili. Kada strani zračni prijevoznici traže odobrenje predviđeno sporazumom o zračnom prometu, njihovi se zahtjevi obično rješavaju brzo. Izaslanstvo SAD-a je nastavilo objašnjavati da zračni prijevoznik Zajednice ima mogućnost predavanja jedinstvenog zahtjeva za odobrenje za sve rute predviđene u stavku 1. članka 3., što uključuje pravo obavljanja redovitih i čarter letova. DOT je 23. kolovoza 2005. najavio daljnje ubrzanje postupaka, na temelju kojeg će strani zračni prijevoznici koji traže odobrenje za novu rutu predavati istodobno zahtjev za dozvolu i zahtjev za izuzeće. Uz pretpostavku da DOT može, na temelju evidencije i uvažavajući javni interes povezan s njegovom odlukom, donijeti povoljno rješenje, on može izdati jedinstveni nalog (1) kojim se odobrava zahtjev za izuzeće, za bilo koje razdoblje za koje se uobičajeno izdaje, ili dok ne počne vrijediti odobrenje, ovisno što je kraće; i (2) kojim se uvjetno odlučuje (tj. postupkom prikaza uzroka) da se dodijeli odgovarajuća dozvola, i u ovom slučaju u standardnom trajanju na koje bi se i inače izdala (npr. na neodređeno vrijeme za režime iz sporazuma). Ako su zračni prijevoznici već uložili zahtjev i za izuzeće i za dozvolu, i ako je evidencija o tim zahtjevima ostala važeća, DOT je počeo obrađivati takve zahtjeve u skladu s pristupom od 23. kolovoza.

25.

Ako zračni prijevoznik Zajednice želi ostvariti bilo koje odobrenje za skupnu oznaku u skladu sa stavkom 7. člankom 10., zračni prijevoznici koji su partneri sporazuma o skupnoj oznaci mogu uložiti zajednički zahtjev za potrebno odobrenje. Zračni prijevoznik koji na tržištu nudi javne usluge mora imati odobrenje DOT-a za obavljanje gospodarske djelatnosti za bilo koju vrstu usluga (redovitih ili čarter) koje se na tržištu prodaju pod njegovom oznakom. Slično tome, stvarni prijevoznik treba odgovarajuće odobrenje DOT-a za obavljanje gospodarske djelatnosti, i to: odobrenje za čarter letove koji omogućava drugim zračnim prijevoznicima da stavljaju njegove usluge na tržište; i odobrenje za čarter ili redovite letove za usluge koje namjerava stavljati na tržište u vlastito ime. Stvarni prijevoznik također treba izjavu o odobrenju za stavljanje oznake partnera za te letove. Stvarni prijevoznik može u pogledu odnosa skupne oznake zatražiti općenitu izjavu o odobrenju na neograničeno vrijeme, u kojoj se identificiraju tržišta na kojima se zahtijeva odobrenje za skupnu oznaku. Mogu se dodati dodatna tržišta, s tim da se o tome 30 dana unaprijed obavijesti DOT. Izjava o odobrenju za skupnu oznaku odnosi se na određenog zračnog prijevoznika, i svaki strani partner u odnosu skupne oznake treba svoju vlastitu izjavu i odobrenje i, ako je primjenjivo, nadzor sigurnosti leta sa skupnom oznakom od strane zračnog prijevoznika SAD-a u skladu s objavljenim smjernicama DOT-a.

26.

Ako u skladu sa stavkom 9. člankom 10. zračni prijevoznik Zajednice želi dati cjelokupan zrakoplov s posadom zračnom prijevozniku SAD-a za letove pod oznakom zračnog prijevoznika SAD-a, zračni prijevoznik Zajednice mora imati odobrenje DOT-a za čarter letove, kao i izjavu o odobrenju. Izaslanstvo SAD-a je izrazilo svoje vjerovanje da praktički svi zračni prijevoznici Zajednice koji sada obavljaju redovite letove u Sjedinjene Države imaju također odobrenje DOT-a za čarter letove koje vrijedi za cijeli svijet. Prema tome, što se tiče licence za obavljanje gospodarske djelatnosti, oni trebaju samo izjavu o odobrenju koja im omogućava da zračnim prijevoznicima SAD-a daju cjelokupni zrakoplov s posadom. Izaslanstvo SAD-a je nadalje izjavilo da ne predviđa da će zahtjevi drugih zračnih prijevoznika Zajednice za odobrenje za čarter letove naići na poteškoće.

27.

Izdavanje izjave o odobrenju, bilo za skupnu oznaku ili za davanje cjelokupnog zrakoplova s posadom, zahtijeva da DOT utvrdi jesu li predložene operacije u interesu javnosti. Ovo utvrđivanje u velikoj mjeri olakšava spoznaja da su predložene usluge obuhvaćene valjanim sporazumima o zračnom prometu. Uključivanje prava u sporazum također potvrđuje da postoji uzajamnost.

28.

U odnosu na skupnu oznaku i davanje cjelokupnog zrakoplova s posadom u skladu sa stavcima 7. i 9. članka 10., analize javnog interesa trebale bi se prvenstveno usredotočiti na sljedeće:

29.

U odnosu na davanje zrakoplova s posadom, analiza javnog interesa bi se trebala dodatno usredotočiti na sljedeće:

30.

Izjave o odobrenju za davanje cjelokupnog zrakoplova s posadom izdaju se, barem prvobitno, na ograničeno vrijeme (npr. šest do devet mjeseci) ili na temelju izuzeća koje je u skladu s pristupom u Europskoj uniji.

31.

Kao odgovor na zabrinutost koju je izrazilo izaslanstvo EU-a u pogledu mogućnosti odlučivanja po vlastitom nahođenju koju ima DOT što se tiče standarda „javnog interesa”, izaslanstvo SAD-a je izjavilo da je u području odnosa u okviru otvorenog neba DOT utvrdio da su sporazumi o skupnoj oznaci od javnog interesa te je u najkraćem mogućem postupku dosljedno izdavao izjave o odobrenju. Izaslanstvo SAD-a je navelo da u odnosu i sporazume o skupnoj oznaci i na davanje zrakoplova s posadom, kada su uključeni samo zračni prijevoznici ugovornih stranaka, DOT usredotočuje svoju analizu javnog interesa na gore opisane elemente, osim u slučaju kada se radi o neuobičajenim okolnostima kao što su one koje se odnose na nacionalnu sigurnost, zaštitu ili kriminalitet. Nadalje, u slučaju postojanja takvih neuobičajenih okolnosti, Sjedinjene Države bi o tome hitno obavijestile drugu ugovornu stranku.

32.

U odnosu na pitanje izaslanstva SAD-a, izaslanstvo EU-a je potvrdilo da se prema sadašnjem valjanom zakonodavstvu EU-a (Uredba Vijeća (EEZ) br. 2407/92 od 23. srpnja 1992.), za zrakoplov koji koristi zračni prijevoznik Zajednice zahtijeva da bude registriran u Zajednici. Međutim, država članica može odobriti odstupanje od ovog zahtjeva u slučaju kratkoročnog sporazuma o zakupu kako bi se zadovoljile privremene potrebe ili ako se radi o izuzetnim okolnostima. Zračni prijevoznik Zajednice koji je stranka u takvom sporazumu mora dobiti prethodno odobrenje od nadležnog tijela koje izdaje licence, a država članica ne može odobriti dogovor o davanju zrakoplova s posadom zračnom prijevozniku kojem je dala operativnu licencu, ako nisu ispunjeni standardi sigurnosti koji su jednakovrijedni onima koji se zahtijevaju pravom Zajednice ili nacionalnim zakonodavstvom.

33.

Oba su izaslanstva potvrdila da bi neizdavanje odobrenja zračnim prijevoznicima za ostvarivanja prava koja su im dana ovim Sporazumom ili neutemeljeno kašnjenje pri izdavanju takvog odobrenja moglo utjecati na poštene i jednake mogućnosti zračnog prijevoznika u tržišnom natjecanju. Ako bila koja ugovorna stranka vjeruje da njezini zračni prijevoznici ne dobivaju odobrenja za obavljanje gospodarske djelatnosti na koju imaju pravo na temelju ovog Sporazuma, ona se po tom pitanju može obratiti Zajedničkom odboru.

34.

U odnosu na stavak 4. članak 14., izaslanstvo EU-a je upozorilo da u skladu sa svojim člankom 295. Ugovor o osnivanju Europske zajednice ne dovodi ni na koji način u pitanje imovinskopravni sustav država članica. U svom odgovoru, izaslanstvo SAD-a je iznijelo svoje stajalište da državno vlasništvo nad zračnim prijevoznikom može negativno utjecati na poštene i jednake mogućnosti tržišnog natjecanja zračnih prijevoznika u obavljanju međunarodnog zračnog prijevoza obuhvaćenog ovim Sporazumom.

35.

U odnosu na članak 15., izaslanstva su istaknula važnost međunarodnog konsenzusa u pitanjima okoliša u zračnom prometu, u okviru Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO). U vezi s tim, naglasili su značaj jednoglasno postignutog sporazuma na 35. skupštini ICAO-a, koji obuhvaća pitanja buke i emisije zrakoplova (Rezolucija A35-5). Obje strane su odlučne u poštivanju ove Rezolucije u potpunosti. U skladu s tom Rezolucijom, obje su strane odlučne o primjeni načela „uravnoteženog pristupa” mjerama koje se poduzimaju u odnosu na buku zrakoplova (uključujući ograničenja dolazaka zrakoplova na zračne luke u određena doba) i o osiguravanju da se naknade za emisije zrakoplovnih motora na razini zračne luke temelje na troškovima ublažavanja učinaka na okoliš onih emisija zrakoplovnih motora koje su pravilno utvrđene i koje se mogu izravno pripisati zračnom prometu. Obje su strane također napomenule da ako postoje odgovarajuće zakonske obveze, bilo na međunarodnoj, regionalnoj, nacionalnoj ili lokalnoj razini, one se također moraju u potpunosti poštovati; za Sjedinjene Države, odgovarajući datum je bio 5. listopad 2001., a za Europsku zajednicu 28. ožujak 2002.

36.

Izaslanstva su nadalje upozorila na odredbe o klimatskim promjenama, energiji i održivom razvoju iz „Priopćenje iz Gleneaglesa” koji su 2005. dale države skupine G8, te na okvir za suradnju u pitanjima upravljanja zračnim prometom iz Memoranduma o razumijevanju koji su 18. srpnja 2006. potpisali Savezna uprava za zrakoplovstvo i Komisija. Izaslanstva su istaknula namjeru nadležnih tijela SAD-a i EU-a da unaprijede tehničku suradnju, uključujući suradnju u istraživanjima i tehnološkom razvoju u području klimatologije, kojima će se unaprijediti sigurnost, poboljšati učinkovitost iskorištenja goriva i smanjiti emisije u zračnom prometu. Uz uzajamno uvažavanje stajališta o pitanjima emisija u međunarodnom zračnom prometu, oba su izaslanstva napomenula da Sjedinjene Države i Europska unija namjeravaju djelovati u okviru Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva.

37.

U odnosu na sastav Zajedničkog odbora, izaslanstvo SAD-a je izjavilo da je namjera SAD-a da ga zastupaju različite agencije pod vodstvom Ministarstva vanjskih poslova. Izaslanstvo EU-a je izjavilo da će EU zastupati Europska zajednica i njezine države članice. Oba su izaslanstva izjavila da bi sudjelovanje interesnih skupina bio važan element u postupku Zajedničkog odbora te da bi stoga predstavnike interesnih skupina trebalo pozvati kao promatrače, osim ako jedna ili obje ugovorne stranke odluče drukčije.

38.

U odnosu na članak 18., izaslanstva su potvrdila svoju namjeru da održe preliminarni sastanak Zajedničkog odbora najkasnije 60 dana nakon datuma potpisa ovog Sporazuma.

39.

Izaslanstva su potvrdila svoje stajalište da su prakse poput prava prvokupa, povećanja omjera, pristojbi na koje se ne daje prigovor ili bilo kakvih drugih ograničenja u odnosu na kapacitet, učestalost ili promet, nespojive s ovim Sporazumom.

40.

Izaslanstvo EU-a je podsjetilo da bi obje ugovorne stranke trebale imati što jasniju spoznaju stupnja u kojem predstavnici Ministarstva prometa SAD-a (DOT) i Europske komisije mogu razmjenjivati informacije o pitanjima tržišnog natjecanja koja su obuhvaćena Prilogom 2. Sporazuma, u skladu sa svojim zakonima, propisima i praksama, posebno u pogledu podataka i stajališta o pitanjima koja uključuju postupke koja ta nadležna tijela aktivno razmatraju.

41.

Izaslanstvo SAD-a je istaknulo da su postupci iz Priloga 2. Sporazumu postupci koji se vode u skladu sa zakonodavstvom SAD-a i podliježu zakonodavnim, regulatornim i sudskim ograničenjima kako bi se osiguralo da se odluka agencije temelji na informacijama koje su uključene u spis postupka, uključujući javne informacije za koje DOT utvrdi da ih treba službeno objaviti, na koje ugovorne stranke mogu dati svoje primjedbe prije konačne odluke agencije.

42.

Izaslanstvo SAD-a je objasnilo da ova ograničenja ne sprečavaju predstavnike, koji u aktivnom postupku savjetuju donositelje odluka DOT-a, da raspravljaju s predstavnicima Komisije o pitanjima kao što su: (1) stanje tržišnog natjecanja na bilo kojim tržištima koje se temelji na podacima koji nisu povjerljivi; (2) učinak postojećih udruženja ili drugih kooperativnih pothvata te rezultati ranije uvedenih uvjeta ili drugih ograničenja u odnosu na tržišno natjecanje; (3) općeniti pristupi analizi ili metodologiji tržišnog natjecanja; (4) prošli slučajevi, uključujući zapisnike i odluke; (5) materijalno pravo, politike i postupci koji se primjenjuju na bilo koje slučajeve; (6) pitanja koja bi mogli podići mogući slučajevi koji nisu formalno započeti, tako dugo dok predstavnici DOT-a ne „prejudiciraju” činjenice ili rezultate takvih slučajeva; i (7) u aktivnim postupcima, koja su pitanja ugovorne stranke već podigla i koji su nepovjerljivi dokazi dani u zapisnik, i u ovom slučaju do stupnja mogućeg „prejudiciranja” činjenica i ishoda.

43.

Postoje dva postupovna ograničenja u pogledu rasprava o slučajevima koji su u tijeku. Prvo se u velikoj mjeri odnosi na priopćenja Komisije DOT-u: odluka DOT-a se ne može temeljiti na bilo kojim bitnim informacijama ili argumentima koji nisu svim stranama prije konačne odluke stavljeni na raspolaganje za primjedbe. Ako se takva informacija primi, ona se ne može uvažiti pri donošenju odluke, ako nije bila stavljena na raspolaganje. Drugo se ograničenje odnosi na priopćenja koja daje DOT: agencija ne smije prejudicirati, ili se ne smije činiti da ona prejudicira pitanja – to jest, zaključak se ne može oblikovati dok zapisnik o slučaju nije potpun i dok nije objavljena konačna odluka. Ovo se ograničenje primjenjuje na DOT u bilo kojem smislu, bilo u raspravama s EU-om ili s bilo kojim subjektom koji nije legitimno dio unutarnjeg postupka odlučivanja Vlade SAD-a, bez obzira je li on za taj slučaj zainteresiran ili ne. DOT namjerava obavijestiti predstavnike Komisije odmah kada se po njegovom iskustvu prejudiciranje ili utjecaj na odlučivanje razmatra u raspravi o određenoj temi, kako bi predstavnici Komisije mogli odlučiti o daljnjem postupanju.

44.

Izaslanstvo EU-a je zatražilo jamstvo izaslanstva SAD-a da se zakonsko mjerilo „javnog interesa” neće u uvjetima režima tržišnog natjecanja SAD-a koristiti kako bi se pogodovalo interesima pojedinih zračnih prijevoznika SAD-a u odnosu na druge zračne prijevoznike, bilo američke ili strane. Izaslanstvo SAD-a je odgovorilo da su ovo mjerilo, kao i standardi tržišnog natjecanja koje DOT mora koristiti pri svojim odlukama, osmišljeni za zaštitu tržišnog natjecanja kao cjeline, a ne za zaštitu interesa pojedinih zračnih prijevoznika koji u tom natjecanju sudjeluju. Između ostalog, izaslanstvo SAD-a je napomenulo da „javni interes” u međunarodnom zračnom prijevozu u skladu sa zakonskom definicijom uključuje jednake mogućnosti za zračne prijevoznike SAD-a i strane zračne prijevoznike, kao i najviši stupanj tržišnog natjecanja. Štoviše, mjerilo javnog interesa u statutu koji uređuje odobrenje sporazuma između zračnih prijevoznika i antitrustovskog imuniteta za te sporazume, koje izdaje DOT, nije „iznimka” u analizi tržišnog natjecanja kojeg se agencija mora pridržavati, nego dodatni zahtjev koji se mora ispuniti prije nego što DOT odobri antitrustovski imunitet. Konačno, izaslanstvo SAD-a je naglasilo da odluke DOT-a moraju biti u skladu s domaćim zakonodavstvom i međunarodnim obvezama, uključujući sporazume o civilnom zrakoplovstvu koji svi sadrže zahtjev da sve ugovorne stranke jamče „poštene i jednake mogućnosti tržišnog natjecanja” za zračne prijevoznike svih drugih ugovornih stranaka.

45.

U okviru ove rasprave, oba su izaslanstva potvrdila da se njihovi režimi tržišnog natjecanja primjenjuju tako da se drži do poštenih i jednakih mogućnosti tržišnog natjecanja koje se daju svim zračnim prijevoznicima ugovornih stranaka te u skladu s općim načelom zaštite i poboljšanja tržišnog natjecanja u cjelini, bez obzira na moguće suprotne interese pojedinih zračnih prijevoznika koji sudjeluju u tržišnom natjecanju.

46.

U vezi s postupcima Europske komisije, izaslanstvo EU-a je objasnilo da osnovno ograničenje o mogućnosti Europske komisije da aktivno surađuje sa stranim vladinim agencijama proizlazi iz ograničenja koja se odnose na mogućnost priopćavanja povjerljivih informacija. Informacije koje Komisija i nadležna tijela država članica dobiju tijekom istrage i koje se smatraju poslovnom tajnom, podliježu članku 287. Ugovora o osnivanju EZ-a i članku 28. Uredbe (EZ) br. 1/2003. To se u osnovi odnosi na informacije koje nisu dostupne javnosti i koje se mogu otkriti tijekom istrage, ili mogu biti priopćene kao odgovor na upit za informacijama ili mogu biti dobrovoljno priopćene Komisiji. Ove informacije također uključuju poslovne ili trgovačke tajne. Takve se informacije ne smiju otkriti bilo kojoj agenciji treće zemlje, osim uz izričitu suglasnost izvora tih informacija. Prema tome, kada Komisija smatra primjerenim i poželjnim da povjerljive informacije dostavi stranoj agenciji (stranim agencijama), ona mora dobiti pristanak izvora tih informacija u obliku odricanja od zahtjeva za povjerljivošću.

47.

Informacije koje su povezane s provođenjem istrage, ili mogućim provođenjem istrage, ne podliježu gore navedenim odredbama. Takve informacije obuhvaćaju činjenicu da se istraga provodi, općeniti predmet istrage, identitet poduzeća koje se istražuje (iako to u nekim slučajevima može biti zaštićena informacija), identifikaciju sektora u kojem se provodi istraga, te predložene mjere koje bi se trebale poduzeti tijekom istrage. Ove se informacije obično održavaju povjerljivim kako bi se osiguralo pravilno provođenje istrage. Međutim, one se mogu priopćiti DOT-u, budući da je on u skladu s uvjetima iz članka 5. Priloga 2. Ugovoru obvezan čuvati povjerljivost podataka.

48.

Kao odgovor na pitanje izaslanstva EU-a, izaslanstvo SAD-a je potvrdilo da će nadležna tijela SAD-a osigurati pošteno i brzo razmatranje potpunih zahtjeva za antitrustovski imunitet sporazuma o poslovnoj suradnji, uključujući revidirane sporazume. Izaslanstvo SAD-a je nadalje potvrdilo da će za zračne prijevoznike Zajednice, Sporazum o zračnom prijevozu između SAD-a i EU-a koji će se primjenjivati sukladno članku 25. ili biti na snazi sukladno članku 26., ispuniti zahtjev DOT-a da za razmatranje zahtjeva stranih zračnih prijevoznika za antitrustovski imunitet ili za produženje takvog imuniteta mora postojati sporazum o otvorenom nebu između Sjedinjenih Država i matične države (matičnih država) zračnog prijevoznika (zračnih prijevoznika) podnositelja zahtjeva. To se ne odnosi na podnositelje zahtjeva iz Irske dok ne istekne razdoblje iz odjeljka 4. Priloga 1.

49.

Kao odgovor na upit izaslanstva EU-a, izaslanstvo SAD-a je izjavilo da su sva pravila DOT-a o računalnim sustavima rezervacija (CRS-ovi ili sustavi) prestala vrijediti 31. srpnja 2004. Međutim, DOT je i dalje ovlašten za zabranjivanje nepoštenih i obmanjujućih praksa te nepoštenih metoda tržišnog natjecanja u području zračnog prijevoza i distribucije zračnog prijevoza, pa DOT može upotrijebiti to ovlaštenje pri rješavanju praksa koje su očigledno protivne tržišnom natjecanju i koje neki sustav koristi u stavljanju svojih prijevozničkih usluga na tržište. Osim toga, Ministarstvo pravosuđa i Savezna trgovinska komisija imaju nadležnost za rješavanje pritužaba u pogledu sustava koji svojim djelovanjem krše antitrustovske zakone.

50.

U odnosu na članak 25., izaslanstvo EU-a je objasnilo da u nekim državama članicama privremenu primjenu moraju prvo odobriti njihovi parlamenti u skladu s njihovim ustavnim odredbama.

51.

Oba su izaslanstva potvrdila da se, u slučaju da jedna ugovorna stranka odluči prekinuti privremenu primjenu Sporazuma u skladu s člankom 25. stavkom 2., sporazumi iz odjeljka 4. Priloga 1. Sporazumu mogu nastaviti primjenjivati ako se ugovorne stranke s tim slože.

52.

U odnosu na članak 26., izaslanstvo EU-a je objasnilo da u nekim državama članicama postupci iz ovog članka uključuju ratifikaciju.

53.

Kao odgovor na upit izaslanstva SAD-a o ograničenjima koja proizlaze iz preostalih elemenata dvostranih sporazuma o zračnom prometu između država članica, izaslanstvo EU-a je potvrdilo da se bilo kakva takva ograničenja koja utječu na mogućnost zračnih prijevoznika SAD-a i Zajednice da ostvare prava koja su im dana ovim Sporazumom, neće više primjenjivati.

54.

Oba su izaslanstva naglasila da ništa u ovom Sporazumu ni na koji način ne utječe na njihova pravna i politička stajališta o različitim pitanjima okoliša u vezi sa zračnim prometom.

55.

Oba su izaslanstva napomenula da niti jedna strana neće navoditi ovaj Sporazum ili bilo koji njegov dio kao osnovu za suprotstavljanje razmatranju alternativnih politika o bilo kojim pitanjima obuhvaćenim ovim Sporazumom u Međunarodnoj organizaciji civilnog zrakoplovstva.

56.

Bilo koji sporazumi o zračnom prijevozu između Sjedinjenih Država i države članice čija je primjena do datuma potpisa ovog Sporazuma bila upitna, nisu navedeni u odjeljku 1. Priloga 1. Sporazuma. Međutim, izaslanstva očekuju da će Sjedinjene Države i takva država članica ili države članice privremeno primjenjivati Sporazum u skladu s odredbama članka 25. Sporazuma.