42024X1065

Acest document este un extras de pe site-ul EUR-Lex

EUROPA
EUR-Lex Prima pagină
EUR-Lex - 42024X1065 - RO

Asistenţă

Recomandări pentru căutare

Aveți nevoie de mai multe opțiuni de căutare? Utilizați Căutare avansată

Document 42024X1065

Asistenţă

Pravilnik UN-a br. 167 – Jedinstvene odredbe o homologaciji motornih vozila s obzirom na izravno vidno polje [2024/1065]

PUB/2024/56

SL L, 2024/1065, 17.5.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1065/oj (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Statutul juridic al documentului care este în vigoare

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1065/oj

HTML

PDF – ediție autentică a JO

Semnătură electronică

Cum se verifică autenticitatea Jurnalului Oficial

Službeni list
Europske unije

Serija L

2024/1065

17.5.2024

Samo izvorni tekstovi UNECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i datum stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u najnovijem izdanju dokumenta UNECE-a TRANS/WP.29/343/, koji je dostupan na: https://unece.org/status-1958-agreement-and-annexed-regulations

Pravilnik UN-a br. 167 – Jedinstvene odredbe o homologaciji motornih vozila s obzirom na izravno vidno polje [2024/1065]

Datum stupanja na snagu: 8. lipnja 2023.

Ovaj je dokument isključivo informativne prirode. Vjerodostojan i pravno obvezujući tekst je: ECE/TRANS/WP.29/2022/140/Rev.1.

SADRŽAJ

Pravilnik

Uvod

Područje primjene

Definicije

Zahtjev za homologaciju

Homologacija

Specifikacije

Ispitni postupak

Preinake tipa vozila i proširenje homologacije

Sukladnost proizvodnje

Sankcije za nesukladnost proizvodnje

10.

Trajno obustavljena proizvodnja

11.

Imena i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja te imena i adrese homologacijskih tijela

Prilozi

Opisni dokument za homologaciju vozila s obzirom na izravno vidno polje

Izjava o dodjeli, odbijanju, proširenju ili povlačenju homologacije ili trajno obustavljenoj proizvodnji tipa vozila s obzirom na izravno vidno polje

Izgled homologacijskih oznaka

Obujam za procjenu

Klasifikacija vozila u stupanj izravnog vidnog polja i metode za postizanje sukladnosti

Metoda fizičkog ispitivanja

Metoda numeričkog ispitivanja

0. Uvod

0.1.

Do sudara nezaštićenih sudionika u prometu i velikih gospodarskih vozila koja obavljaju spore manevre, kao što su skretanje ili polazak iz stanja mirovanja, obično dolazi na malim brzinama vožnje. Takvi sudari obično imaju teške posljedice za nezaštićene sudionike u prometu. Sigurnost nezaštićenih sudionika u prometu već je povećana poboljšanjem vozačeve mogućnosti da vidi objekte izvan njegova izravnog vidnog polja (zrcala za mrtvi kut) i opremanjem kamiona zaštitom od bočnog podlijetanja. Budući da se takvi sudari na malim brzinama i dalje događaju, zaključeno je da su potrebna dodatna poboljšanja.

0.2.

Postoje mnogi faktori zbog kojih može doći do takvih sudara. Nezaštićeni sudionik u prometu može se nalaziti na položaju koji vozaču nije vidljiv kroz ostakljene površine ili u zrcalima. Također, možda se takvog sudionika i moglo vidjeti prije sudara, ali ga je vozač uopće nije uočio ili ga je uočio prekasno da bi izbjegao sudar. Takvo (ne)uočavanje može biti posljedica toga da vozač nije gledao, da je gledao, ali nije vidio ili da je vidio, ali nije pravilno procijenio rizik.

0.3.

Da bi se smanjio broj tih vrsta sudara, mogu se razmotriti mjere za ublažavanje utjecaja mnogih od tih uzroka. U međuvremenu su doneseni drugi propisi o korištenju elektroničkih senzorskih sustava za otkrivanje nezaštićenog sudionika u prometu prisutnog u blizini vozila, obavješćivanje vozača o njegovoj prisutnosti pomoću informativnog signala niskog intenziteta (npr. svjetlosni signal) i davanje upozorenja na sudar (npr. audiovizualni signal) kad situacija postane opasnija.

0.4.

Sustavi za upozoravanje vozača na objekte u mrtvom kutu i sustavi za upozoravanje na sudar bit će najučinkovitiji ako skreću pozornost vozača na opasnost koju može vidjeti i odmah prepoznati kao stvarnu prijetnju. Budući da postoje brojna vozila konstruirana prije pojave ovog Pravilnika, u velikom broju slučajeva kad može doći do sudara s nezaštićenim sudionicima u prometu ti sudionici neće biti izravno vidljivi kroz prednje bočna stakla vozila. Mnogi od njih bit će vidljivi u zrcalima, ali dokazi ukazuju na to da to nije dovoljno da se spriječe svi sudari.

0.5.

Vidljivost takvih sudionika u zrcalima može biti vrlo korisna, ali ta vidljivost ima nekoliko bitnih loših aspekata u odnosu na izravnu vidljivost. Ljudski vid razvio se tako da ima dvije glavne zone vida. Centralni vid je područje visoke razlučivosti u središtu vidnog polja koje služi za gledanje i prepoznavanje predmeta. Periferni vid hvata puno manje detalja, ali je vrlo osjetljiv na pokrete pa nam, čim otkrije neko kretanje, skreće pozornost i fokusira centralni vid na prijetnju. U kontekstu ovog Pravilnika periferni vid je sustav za upozorenje na sudar koji nam je podarila priroda. Slika u zrcalu je mala pa možda nedovoljna da bi se na njoj kretanje vidjelo dovoljno dobro da bi se aktivirao periferni vid. Vozač mora svjesno i aktivno gledati da bi uočio pokrete. Zrcala daju tek ograničenu percepciju dubine. Slike koje nam prikazuju konveksna zrcala mogu biti izobličene, posebno na rubovima, a zrcala za mrtvi kut mogu biti na nelogičnim mjestima s neočekivanim orijentacijama subjekta. Na primjer, vozač možda bude morao pogledati prema krovu vozila da bi vidio sliku koja prikazuje vrh glave biciklista koji se nalazi pored vozila. Zamjena zrcala sustavima kamera za nadzor, s jasno definiranim specifikacijama, može poboljšati neke od tih aspekata, ali ne sve.

Poboljšanje izravnog vidnog polja moglo bi vozačima puno pomoći u izbjegavanju sudara jer bi se smanjila mogućnost da područja oko vozila ne budu u izravnom vidnom polju ili vidljiva uređajima za neizravno gledanje. Poboljšala bi se i sposobnost vozača da brzo reagira kad na uređajima za neizravno gledanje uoči nezaštićene sudionike u prometu.

0.6.

Na temelju ovog Pravilnika UN-a stoga se propisuje da gospodarska vozila moraju ispunjavati određene minimalne standarde za izravno vidno polje kako bi se maksimalno povećali izgledi da vozač otkrije prisutnost nezaštićenog sudionika u prometu u opasnim situacijama tijekom sporih manevara i da brzo reagira na tu situaciju. Njime se želi i maksimalno povećati djelotvornost sustava za upozoravanje vozača na objekte u mrtvom kutu i sustava za upozoravanje na sudar.

0.7.

Međutim, proizvođačima vozila ponekad će biti vrlo teško zajamčiti dobro izravno vidno polje bez dovođenja u pitanje nekih drugih važnih operativnih karakteristika, kao što su udobnost i dobrobit vozača, velika snaga / snažno hlađenje teretnih vozila velikog kapaciteta ili veliki razmak od tla za izvancestovnu vožnju. Dokazi snažno ukazuju na to da se velika većina potencijalno relevantnih sudara za vrijeme manevriranja kad se u neposrednoj blizini vozila nalaze objekti dogodi u velikim aglomeracijama i da se vrlo malo njih dogodi na glavnim međugradskim cestama. U Pravilniku su stoga definirani različiti stupnjevi radnog učinka za različite potkategorije vozila. To se temelji na kriterijima vjerojatnosti da će vozilo redovito voziti u gradskim područjima i uz uzimanje u obzir nekih operativna ograničenja. I dalje se razmatra mogućnost da će za posebno problematična vozila biti potrebno prilagoditi zahtjeve.

0.8.

U Pravilniku se prepoznaje činjenica da bi vidljivost bilo kojeg dijela nezaštićenog sudionika u prometu u izravnom vidnom polju mogla pomoći vozaču da uoči njegovu prisutnost i izbjegne sudar. Konkretno, smatra se da bi moglo biti koristi od inovacija kao što su prozori na donjim dijelovima vrata koji bi omogućili uočavanje nezaštićenog sudionika u prometu u razini struka. Zbog toga se u Pravilniku propisuje minimalni obujam prostora oko vozila koji mora biti vidljiv, umjesto jednostavne vidljivosti indikatora koji predstavlja visinu glave ili područja na tlu, kao u drugim propisima o vidljivosti. Primjena metode procjene određenog obujma omogućuje industriji veću fleksibilnost u osmišljanju inovacija kojima mogu zajamčiti minimalnu propisanu vidljivost.

0.9.

Iako se metoda procjene obujma i njezine zone procjene temelje na geometrijskim uvjetima i ugradnji uređaja za neizravno gledanje, prije svega zrcala razreda V i VI, za velike kamione, područje primjene ovog Pravilnika u njegovom manje zahtjevnom dijelu obuhvaća i vozila kategorija M2 i N2 izvedena iz vozila kategorija M1 i N1. Ta vozila ispunjavanju, ili će uskoro morati ispunjavati, zahtjeve Pravilnika br. 125, koji se odnosi na izravno vidno polje vozača. Kako bi se izbjeglo udvostručavanje propisa, tim bi se vozilima trebalo omogućiti da na temelju sukladnosti s Pravilnikom br. 125 budu sukladna s ovim Pravilnikom. Ipak, predlaže se da se za vozila koja nisu izvedena iz vozila kategorija M1 ili N1 uvede alternativna metoda procjene jer ta vozila obično nemaju uređaje za neizravno gledanje razreda V i VI i jer položaj očnih točaka definiran za velike kamione možda nije reprezentativan za ta vozila. Imajući na umu da vozila u toj kategoriji zbog svojih relativno niskih sjedišta ispunjavaju znatno strože zahtjeve od onih iz ovog Pravilnika, i da se na temelju statističkih podataka o nesrećama u kojima su sudjelovala ta vozila ne vidi nikakav povećani rizik povezan s izravnim vidnim poljem, smatra se opravdanim uvesti jednostavniju alternativnu metodu.

1. Područje primjene

1.1.

Ovaj se Pravilnik primjenjuje na homologaciju vozila kategorija M2, M3, N2 i N3 s obzirom na izravno vidno polje kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri smanjilo područje unutar mrtvih kutova, uzimajući u obzir potrebe određenog tipa vozila i vrstu rada za koju je namijenjen.

1.2.

Zahtjevi u ovom Pravilniku napisani su tako da se odnose na vozila konstruirana za vožnju i desnom i lijevom stranom kolnika. Zahtjevi se primjenjuju prema potrebi.

2. Definicije

Za potrebe ovog Pravilnika:

2.1.

„izravno vidno polje” znači vidno polje ispred vozačeve očne točke koje se može vidjeti bez uređaja za neizravno gledanje kao što su zrcala ili kamere;

2.2.

„tip vozila s obzirom na izravno vidno polje” znači vozila koja se ne razlikuju prema bitnim aspektima kao što su:

(a)	trgovačko ime ili marka proizvođača;

(b)	dimenzije i oblici komponenti strukture vozila smješteni ispred vertikalne ravnine 1 000 mm iza vozačeve očne točke (E2) i okomito na uzdužnu ravninu vozila;

(c)	duljina na osi X između točke pete papučice gasa i najisturenije prednje točke vozila;

(d)	broj, veličina, oblik ili položaj prozirnih ploha vozila smještenih ispred vertikalne ravnine 1 000 mm iza vozačeve očne točke (E2) i okomito na uzdužnu ravninu vozila;

(e)	stupanj izravnog vidnog polja vozila u skladu s tablicom iz Priloga 5.;

2.3.

„vozačeva očna točka” ili „točka E” znači polovište između središta vozačeva lijevog i desnog oka. Definirane su tri zasebne očne točke. E2 je očna točka pogleda prema naprijed, E1 je očna točka pogleda prema lijevoj strani, a E3 očna točka pogleda prema desnoj strani. Svaka je točka definirana trodimenzionalnim referentnim sustavom. Točka E2 je točka s odmakom od 1 163,25 mm na osi Z i od 678 mm prema natrag na osi X u odnosu na točku pete papučice gasa. Koordinata točke E2 na osi Y je vertikalna ravnina paralelna sa središnjom uzdužnom ravninom koja prolazi kroz središte vozačeva sjedala. Točke E1 i E3 definirane su na temelju rotacije 60° ulijevo odnosno udesno oko točke P;

Slika 1

Definicije točaka E

2.4.

„prozirna ploha” znači površina vjetrobrana vozila ili neke druge ostakljene površine, ako je ugrađena, čija svjetlosna propusnost mjerena okomito na površinu nije manja od 70 %, ne uzimajući u obzir površine s točkastim neprozirnim zatamnjenjem;

2.5.

„obujam za procjenu” znači obujam prostora oko prednjeg dijela vozila za koji će se smatrati da vidljivost dijela nezaštićenog sudionika u prometu u tom prostoru pridonosi mjerenju učinkovitosti vozila u smislu izravnog vidnog polja. Geometrija obujma za procjenu definirana je u Prilogu 4.;

2.6.

„okluzija vida” znači svaki trajno ugrađeni dio konstrukcije vozila ili unutrašnje opreme vozačeve kabine koji bi ometao pravac vizualnog kontakta iz bilo koje od tri definirane točke E do bilo kojeg dijela obujma za procjenu;

2.7.

„pravac vizualnog kontakta” znači pravac koji predstavlja vozačev pogled od očne točke do ciljane točke ili pod bilo kojim definiranim kutom unutar trodimenzionalnog referentnog sustava;

2.8.

„crta otvora izravnog vidnog polja” znači sjecište površine s pravcem vizualnog kontakta tangencijalnim u odnosu na prvu okluziju vida koja može prekinuti taj pravac vizualnog kontakta (npr. stup A, donji rub vjetrobrana, kolo upravljača, brisači vjetrobrana). Vidjeti sliku u Prilogu 7. za prikaz postupka;

2.9.

„ukupni vidljivi obujam” znači obujam prostora koji se u cijelosti nalazi unutar obujma za procjenu i koji je vidljiv na pravcima vizualnog kontakta projiciranima iz neke od točaka E kroz crte otvora izravnog vidnog polja. To je zbroj vidljivih obujama sa suvozačeve, prednje i vozačeve strane vozila;

2.9.1.

„vidljivi obujam sa suvozačeve strane” znači dio vidljivog obujma koji se može vidjeti na pravcu vizualnog kontakta projiciranom iz točke E1 za vožnju lijevom stranom kolnika odnosno E3 za vožnju desnom stranom kolnika prema stražnjoj strani stupa A sa suvozačeve strane vozila, pri čemu je pogled s vozačeva sjedala uglavnom s druge strane ravnine suvozačeve strane vozila;

2.9.2.

„vidljivi obujam s prednje strane” znači dio vidljivog obujma koji se može vidjeti na pravcu vizualnog kontakta projiciranom iz točke E2 između stupova A vozila, pri čemu je pogled s vozačeva sjedala uglavnom ispred prednje ravnine vozila;

2.9.3.

„vidljivi obujam s vozačeve strane” znači dio vidljivog obujma koji se može vidjeti na pravcu vizualnog kontakta projiciranom iz točke E3 za vožnju lijevom stranom kolnika odnosno E1 za vožnju desnom stranom kolnika prema stražnjoj strani stupa A s vozačeve strane vozila, pri čemu je pogled s vozačeva sjedala uglavnom s druge strane ravnine vozačeve strane vozila;

2.10.

„snaga motora” znači najveća neto snaga kako je definirana u Pravilniku UN-a br. 85;

2.11.

„produljena kabina” znači vrsta kabine koja iza vozačeva sjedala ima odjeljak namijenjen za spavanje;

2.12.

„skraćena kabina” znači vrsta kabine koja nije produljena kabina;

2.13.

„trodimenzionalni referentni sustav” znači koordinatni sustav kako je definiran u Dodatku 2. Prilogu 1. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3). U tom je okviru uzdužna os vozila os X, poprečna os os Y i okomita os os Z;

2.14.

„ispitna lutka za točku H” znači trodimenzionalna naprava za određivanje točke H kako je definirana u Prilogu 1. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3);

2.15.

„točka R” znači referentna točka sjedala kako je definirana u Prilogu 1. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3);

2.16.

„točka pete papučice gasa” znači najniža točka na sjecištu pete stopala i poda vozila kad je cipela postavljena na nepritisnutu papučicu gasa;

2.17.

„točka P” znači točka oko koje se vozačeva glava okreće kad gleda predmete na vodoravnoj ravnini u visini oka. Ta se točka nalazi 98 mm iza točke E2 na osi X;

2.18.

„osovinska konfiguracija” znači kod u obliku AxB, pri čemu je A ukupan broj položaja kotača na vozilu, a B ukupan broj položaja kotača na koje pogonski sklop vozila primjenjuje vučnu silu. Na primjer, 6x2 označava troosovinsko vozilo s po jednim kotačem na svakoj strani osovine (šest položaja kotača) s jednom pogonskom osovinom (dva položaja pogonskih kotača). Proširene osovinske konfiguracije, u kojima su definirane dodatne karakteristike, obuhvaćene su osnovnim konfiguracijama. Ako se neki broj zamijeni s X, to znači da tu može biti bilo koji broj. Na primjer, 10xX se odnosi na svaku osovinsku konfiguraciju s pet osovina;

2.19.

„prednja ravnina vozila” znači ravnina okomita na središnju uzdužnu ravninu vozila koja dodiruje njegovu najistureniju prednju točku, ne uzimajući u obzir izbočine uređaja za neizravno gledanje ni bilo koji dio vozila na visini većoj od 2,0 m iznad tla;

2.20.

„suvozačeva strana” znači desna strana vozila kad je riječ o vozilu za vožnju desnom stranom kolnika odnosno lijeva strana vozila kad je riječ o vozilu za vožnju lijevom stranom kolnika;

2.21.

„ravnina suvozačeve strane vozila” znači ravnina paralelna sa središnjom uzdužnom ravninom vozila koja dodiruje njegovu krajnju vanjsku točku u smjeru suvozačeve strane ispred točke 1,0 m iza optičke referentne točke vozača, ne uzimajući u obzir izbočine uređaja za neizravno gledanje ni bilo koji dio predmetnog vozila na visini većoj od 2,0 m iznad tla;

2.22.

„vozačeva strana” znači lijeva strana vozila kad je riječ o vozilu za vožnju desnom stranom kolnika odnosno desna strana vozila kad je riječ o vozilu za vožnju lijevom stranom kolnika;

2.23.

„ravnina vozačeve strane” znači ravnina paralelna sa središnjom uzdužnom ravninom vozila koja dodiruje njegovu krajnju vanjsku točku u smjeru vozačeve strane ispred točke 1,0 m iza optičke referentne točke vozača, ne uzimajući u obzir izbočine uređaja za neizravno gledanje ni bilo koji dio predmetnog vozila na visini većoj od 2,0 m iznad tla:

2.24.

„predmetno vozilo” znači vozilo koje se ispituje;

2.25.

„planirani kut ugradnje kabine” znači kut bočnog i uzdužnog nagiba poda kabine u odnosu na vodoravnu ravninu kad je kabina u stanju koje odgovara njezinoj nazivnoj konstrukciji;

2.26.

„točka V2” znači točka čiji se položaj u putničkom prostoru utvrđuje kao funkcija vertikalne uzdužne ravnine koja prolazi kroz središte deklariranog vozačevog sjedišta i u odnosu na točku R i konstrukcijski nagib naslona sjedala, a koja služi za provjeru sukladnosti;

2.27.

„stup A” znači svaki potporanj krova ispred vertikalne poprečne ravnine smještene 68 mm ispred točke V i uključuje sve neprozirne elemente kao što su okviri vjetrobrana i vrata koji su ili spojeni na takav potporanj ili njegov nastavak;

2.28.

„vozila kategorije N2 i M2 izvedena iz vozila kategorije M1 ili N1 ” znači vozila kategorije N2 i M2 koja ispred B-stupova imaju istu opću konstrukciju i oblik kao i postojeće vozilo kategorije M1 ili N1;

2.29.

„pojas ostakljenja” znači donji rub prozirnih ploha, izmjeren u vodoravnom presjeku, koji pokriva vidno polje iza vjetrobrana.

3. Zahtjev za homologaciju

3.1.

Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na izravno vidno polje podnosi proizvođač vozila ili njegov ovlašteni zastupnik.

3.2.

Zahtjevu se prilažu dokumenti u nastavku u tri primjerka. Zahtjev svakako mora sadržavati sljedeće:

3.2.1.

opis tipa vozila s obzirom na elemente iz stavka 2.2., kotirane crteže i dokumentaciju u skladu s Prilogom 1. Moraju se navesti brojevi i/ili simboli za identifikaciju tipa vozila. Predložak opisnog dokumenta prikazan je u Prilogu 1.

3.3.

Tehničkoj službi odgovornoj za provođenje homologacijskih ispitivanja dostavlja se vozilo reprezentativno za tip vozila za koji je zatražena homologacija.

4. Homologacija

4.1.

Ako tip vozila dostavljenog za homologaciju na temelju ovog Pravilnika ispunjava zahtjeve iz stavka 5. ovog Pravilnika, dodjeljuje mu se homologacija tipa.

4.2.

Sukladnost sa zahtjevima iz stavka 5. provjerava se ispitnim postupkom definiranim u stavku 6., ali rad ne smije biti ograničen na te ispitne uvjete.

4.3.

Svakom se homologiranom tipu vozila dodjeljuje homologacijski broj. Prve dvije znamenke (trenutačno 00, za izvornu verziju Pravilnika) označavaju niz izmjena koji obuhvaća najnovije bitne tehničke izmjene Pravilnika u trenutku izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu vozila u smislu stavka 2.1.

4.4.

Obavijest o dodjeli, odbijanju ili proširenju homologacije tipa na temelju ovog Pravilnika dostavlja se strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik na obrascu u skladu s predloškom iz Priloga 2. ovom Pravilniku.

4.5.

Na svako se vozilo koje je sukladno s tipom vozila homologiranim na temelju ovog Pravilnika pričvršćuje, na vidljivom i lako dostupnom mjestu naznačenom na homologacijskom obrascu, međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

4.5.1.

kružnice oko slova „E” iza kojeg slijedi:

(a)	razlikovna brojčana oznaka zemlje koja je dodijelila homologaciju (1); i

(b)	desno od kružnice propisane u ovom stavku, broja ovog Pravilnika iza kojeg slijede slovo „R”, crtica i homologacijski broj; ili

4.5.2.

ovala oko slova „UI” iza kojeg slijedi jedinstveni identifikator.

4.6.

Ako je vozilo sukladno s tipom vozila homologiranim na temelju najmanje jednog drugog pravilnika UN-a priloženog Sporazumu u zemlji koja je dodijelila homologaciju na temelju ovog Pravilnika, simbol propisan stavkom 4.5. ovog Pravilnika ne treba ponavljati. U tom se slučaju brojevi pravilnika UN-a, homologacijski brojevi i dodatni simboli navode u okomitim stupcima desno od simbola opisanog u stavku 4.5.

4.7.

Homologacijska oznaka mora biti lako čitljiva i neizbrisiva.

4.8.

Homologacijska oznaka postavlja se blizu pločice s podacima o vozilu ili na nju.

5. Specifikacije

5.1. Opći zahtjevi

5.1.1.

Vidljivi obujam kvantificira se u skladu s postupcima definiranima u stavku 6.

5.1.2.

Ako vozilo ima više od dva stupa A, proizvođač vozila može odabrati koja će dva stupa biti granica između vidljivih obujmova sa suvozačeve, prednje i vozačeve strane.

5.2. Zahtjevi za radni učinak

5.2.1.

Vozila se klasificiraju u jedan od sljedeća tri stupnja u skladu s tablicom kriterija iz Priloga 5.:

5.2.1.1.

1. stupanj: vozila koja često prometuju u gradskim područjima;

5.2.1.2.

2. stupanj: vozila koja ponekad prometuju u gradskim područjima, ali imaju posebna operativna ograničenja;

5.2.1.3.

3. stupanj: vozila koja rijetko ulaze u gradska područja.

5.2.2.

Vidljivi obujam vozila svakog stupnja mora biti veći od graničnih vrijednosti za taj stupanj utvrđenih u tablici 1.

5.2.2.1.

Smatra se da su vozila koja ispunjavaju kriterije utvrđene u stavku 2. Priloga 5. sukladna s relevantnom graničnom vrijednosti bez obveze kvantifikacije vidljivog obujma kako je definirano u stavku 6.

Tablica 1

Minimalne vrijednosti vidljivog obujma

	Najmanji obujam (m)3) izravnog vidnog polja
	1. stupanj	2. stupanj	3. stupanj
Vidljivi obujam sa suvozačeve strane	3,4	nije navedeno	nije navedeno
Vidljivi obujam s prednje strane	1,8	1,0	1,0
Vidljivi obujam s vozačeve strane	2,8	nije navedeno	nije navedeno
Ukupni vidljivi obujam	11,2	8,0	7,0

5.3.

Ako se može dokazati da neko vozilo ne može biti u skladu s propisanom graničnom vrijednosti s prednje strane zbog inovativnog dizajna, npr. ako su stupovi A međusobno bliži nego što je uobičajeno, može se smatrati da je vozilo sukladno ako je u skladu sa svim drugim graničnim vrijednostima i ispunjava sljedeći zahtjev. To se dokazuje tako da se pet ispitnih objekata postavi u jednakim razmacima između suvozačeve i vozačeve ravnine vozila. Ispitni objekti pomiču se po uzdužnoj ravnini sve dok se ne postave tako da je iz točke E2 kroz bilo koji prozor ili ostakljenu površinu jedva vidljiv samo vrh objekta. Ispitni objekt mora biti stup visine 1,40 m i promjera 30 mm. Marker koji označava rame nezaštićenog sudionika u prometu postavlja se tako da bude 0,130 m bliže vozilu po uzdužnoj ravnini, gledano od središta stupa. Izračunava se prosječna udaljenost na uzdužnoj ravnini između prednje ravnine vozila i točke markera ramena za svaki stup kad je jedva vidljiv. Za svaki ispitni objekt kod kojeg se točka markera za rame nalazi iza prednje ravnine za izračun prosjeka koristi se udaljenost od 0,0 m. Prosječna udaljenost ne smije biti veća od:

5.3.1.

1. stupanj: 1,65 m

5.3.2.

2. stupanj: 1,97 m

5.3.3.

3. stupanj: 1,97 m

6. Ispitni postupak

6.1. Ispitni uvjeti

6.1.1.

Ispitivanje se provodi na ravnoj i suhoj asfaltnoj ili betonskoj površini.

6.1.2.

Temperatura okoline mora biti između 0 °C i 45 °C.

6.1.3.

Ispitivanje se provodi u uvjetima vidljivosti pod kojima je očito da kamera za vidljivu svjetlost može ispravno promatrati mete koje za kvantificiranje vidnog polja.

6.2. Stanje vozila

6.2.1.

Predmetno vozilo je najnepovoljnije vozilo svojeg tipa s obzirom na izravno vidno polje.

6.2.2.

Predmetno vozilo ocjenjuje se tako da je točka pete papučice gasa postavljena na visinu u odnosu na pod koja nije niža od središnje točke između visine koju je proizvođač izračunao za neopterećenu šasiju s kabinom (bez nadogradnje) i one koju je proizvođač izračunao za vozilo opterećeno do svoje najveće tehnički dopuštene mase.

6.2.2.1.

Točka pete papučice gasa mjeri se s ispitnom lutkom za točku H u skladu s preporučenom praksom SAE-a J1100, revizija iz 2009. Kut stopala (A46) mora biti najmanje 87° kad je ispitna lutka za točku H postavljena u točki R. Za vozila kod kojih je vertikalni razmak između točke R i pete (H30) veći od 405 mm papučica gasa može se pritisnuti u skladu sa specifikacijama proizvođača. Ako se koristi pritisnuta papučica, stopalo mora biti ravno na papučici gasa.

6.2.3.

Kabina vozila mora biti postavljena pod planiranim kutom ugradnje.

6.2.4.

Kolo upravljača postavlja se u središte mogućeg raspona, uzimajući u obzir sve osi namještanja.

6.2.5.

Uređaji za neizravno gledanje (ako je primjenjivo) namještaju se tako da vidna polja propisana u Pravilniku UN-a br. 46 budu pokrivena.

6.2.6.

Putničko sjedalo (ako je ugrađeno)

6.2.6.1.

U slučaju vozila koja imaju više mogućih konstrukcija putničkih sjedala, proizvođač odabire sjedalo koje će se koristiti u ispitivanju.

6.2.6.2.

Ako se položaj sjedala može namještati, putničko sjedalo postavlja se u krajnji stražnji najniži položaj s nagibom naslona od 18° u odnosu na vertikalu.

6.2.6.3.

Ako se odabrano putničko sjedalo može preklopiti, proizvođač odlučuje hoće li se vozilo ispitivati sa sjedalom u položaju za uporabu (otklopljeno) ili u položaju u kojem se nalazi kad nije u uporabi (preklopljeno). Tijekom cijelog ispitivanja odabrani položaj sjedala ne smije se mijenjati.

6.2.6.4.

Ako su nasloni za ruke podesivi, proizvođač odlučuje hoće li biti u položaju za uporabu (otklopljeni) ili u položaju u kojem se nalaze kad nisu u uporabu (preklopljeni).

6.2.6.5.

Nasloni za glavu moraju biti u najnižem položaju prikladnom za uobičajenu upotrebu. Ne smiju biti u položaju namijenjenom samo za spremanje kad nisu u uporabi.

6.3. Kvantificiranje vidljivog obujma

6.3.1.

Vidljivi obujam može se neizravno kvantificirati primjenom fizičke ispitne metode definirane u Prilogu 6. Ta se metoda temelji na mjerenju duljina pravaca mreže na više ravnina kao zamjenska vrijednost za obujam, što se zatim pretvara matematički. Dopušta se odstupanje od 0,10 m3 kako bi se uzelo u obzir da ta ispitna metoda nije u savršenoj korelaciji sa svakom vrstom konstrukcije. Ta vrijednost ne uzima u obzir dopuštena odstupanja fizičke ispitne metode ni dopuštena odstupanja u proizvodnji ispitnog vozila.

6.3.2.

Vidljivi obujam može se alternativno kvantificirati izravno numeričkom ispitnom metodom definiranom u Prilogu 7. ili bilo kojom numeričkom metodom za koju proizvođač može homologacijskom tijelu dokazati da daje rezultate koji su barem jednako točni kao oni dobiveni metodom definiranom u Prilogu 7.

6.4.

U Prilogu 7. navode se detalji generičke kabine i predložene vrijednosti dopuštenih odstupanja za metodu koja je primjer metode za dokazivanje točnosti numeričkih metoda, a o čijem korištenju odlučuju proizvođač i homologacijsko tijelo.

7. Preinake tipa vozila i proširenje homologacije

7.1.

Homologacijsko tijelo koje je homologiralo tip vozila, kako je definiran u stavku 2.1. ovog Pravilnika, mora se obavijestiti o svakoj preinaci tog tipa vozila. Homologacijsko tijelo tada može:

7.1.1.

smatrati da učinjene preinake nemaju znatan štetan učinak na uvjete pod kojima je homologacija dodijeljena pa dodijeliti proširenje homologacije;

7.1.2.

smatrati da učinjene preinake imaju učinak na uvjete pod kojima je homologacija dodijeljena pa zahtijevati dodatna ispitivanja ili dodatne provjere prije dodjele proširenja homologacije.

7.2.

Ugovorne stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik obavješćuju se o potvrđivanju ili odbijanju, uz navođenje preinaka, putem postupka iz stavka 4.4.

7.3.

Homologacijsko tijelo dužno je o proširenju obavijestiti ostale ugovorne stranke izjavom u skladu s predloškom iz Priloga 2. ovom Pravilniku. Homologacijsko tijelo dodjeljuje serijski broj tom proširenju, koji se naziva broj proširenja.

8. Sukladnost proizvodnje

8.1.

Postupci za provjeru sukladnosti proizvodnje moraju biti u skladu s općim odredbama iz članka 2. i Popisa 1. uz Sporazum iz 1958. (E/ECE/TRANS/505/Rev.3) i ispunjavati sljedeće zahtjeve:

8.2.

vozilo homologirano na temelju ovog Pravilnika mora biti proizvedeno tako da bude sukladno s homologiranim tipom, što se postiže ispunjavanjem zahtjeva iz stavka 5.;

8.3.

homologacijsko tijelo koje je dodijelilo homologaciju može u bilo kojem trenutku provjeriti metode za provjeru sukladnosti proizvodnje koje se primjenjuju u svakom proizvodnom pogonu. Te se provjere obično provode jednom u dvije godine.

9. Sankcije za nesukladnost proizvodnje

9.1.

Homologacija dodijeljena tipu vozila na temelju ovog Pravilnika može se povući ako nisu ispunjeni zahtjevi utvrđeni u stavku 8.

9.2.

Ako ugovorna stranka povuče homologaciju koju je prethodno dodijelila, dužna je o tome odmah obavijestiti ostale ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izjavom u skladu s predloškom iz Priloga 2. ovom Pravilniku.

10. Trajno obustavljena proizvodnja

Ako nositelj homologacije potpuno obustavi proizvodnju tipa vozila homologiranog na temelju ovog Pravilnika, dužan je o tome obavijestiti homologacijsko tijelo koje je dodijelilo homologaciju, koje je onda dužno o tome odmah obavijestiti ostale ugovorne stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik izjavom u skladu s predloškom iz Priloga 2. ovom Pravilniku.

11. Imena i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja te imena i adrese homologacijskih tijela

Ugovorne stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik prijavljuju Tajništvu Ujedinjenih naroda imena i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja te homologacijskih tijela koja dodjeljuju homologacije i kojima treba dostaviti obrasce za potvrdu dodjele, proširenja, odbijanja ili povlačenja homologacije.

(1) Razlikovne brojčane oznake ugovornih stranaka Sporazuma iz 1958. navedene su u Prilogu 3. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3), dokument ECE/TRANS/WP.29/78/Rev.6. – https://unece.org/transport/standards/transport/vehicle-regulations-wp29/resolutions

PRILOG 1.

Opisni dokument za homologaciju vozila s obzirom na izravno vidno polje

Sljedeći se podaci, ako su primjenjivi, prilažu u tri primjerka s popisom sadržaja.

Svi se crteži dostavljaju u prikladnom mjerilu na formatu A4 ili u mapi tog formata i moraju biti dovoljno detaljni.

Fotografije, ako ih ima, moraju biti dovoljno detaljne.

Marka (trgovačko ime proizvođača): …

Tip i opći trgovački opisi: …

Podaci za identifikaciju tipa: …

Kategorija vozila: …

Ime i adresa proizvođača: …

Mjesto i način pričvršćenja homologacijske oznake: …

6.1.

Drugi način identifikacije kojim se može uspostaviti veza s homologacijskom oznakom: …

Adrese proizvodnih pogona: …

dimenzije i oblici komponenti strukture vozila smješteni ispred vertikalne ravnine 1 000 mm iza vozačeve očne točke (E2) i okomito na uzdužnu ravninu vozila;

broj, veličina, oblik ili položaj prozirnih ploha vozila smještenih ispred vertikalne ravnine 1 000 mm iza vozačeve očne točke (E2) i okomito na uzdužnu ravninu vozila;

10.

druge relevantne dimenzije vozila (npr. raspon visina kabine).

PRILOG 2.

Izjava o dodjeli, odbijanju, proširenju ili povlačenju homologacije ili trajno obustavljenoj proizvodnji tipa vozila s obzirom na izravno vidno polje

(najveći format: A4 (210 × 297 mm))

(1)

koju je izdalo:

(ime tijela)

…

o: (2)

dodjeli homologacije

proširenju homologacije

odbijanju homologacije

povlačenju homologacije

trajno obustavljenoj proizvodnji

tipa vozila s obzirom na izravno vidno polje na temelju Pravilnika UN-a br. 167

Homologacijski broj: …

Marka: …

Tip i trgovačka imena: …

Ime i adresa proizvođača: …

Ako postoji, ime i adresa proizvođačeva zastupnika: …

Kratak opis vozila: …

Datum podnošenja zahtjeva za homologaciju vozila: …

Tehnička služba odgovorna za provođenje homologacijskih ispitivanja: …

Datum izvješća koje je izdala ta služba: …

Broj izvješća koje je izdala ta služba: …

10.

Obrazloženje proširenja (prema potrebi): …

11.

Homologacija s obzirom na izravno vidno polje je dodijeljena/odbijena (2).

12.

Mjesto: …

13.

Datum: …

14.

Potpis: …

15.

Ovoj su izjavi priloženi sljedeći dokumenti, označeni prethodno navedenim homologacijskim brojem: …

16.

Napomene: …

(1) Razlikovna brojčana oznaka zemlje koja je dodijelila/proširila/odbila/povukla homologaciju (vidjeti odredbe o homologaciji u Pravilniku).

(2) Prekrižiti suvišno.

PRILOG 3.

Izgled homologacijskih oznaka

(vidjeti stavak 4.5. ovog Pravilnika)

a = 8 mm (najmanje)

Ova homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo označava da je taj tip vozila homologiran u Belgiji (E 6) s obzirom na izravno vidno polje na temelju Pravilnika UN-a br. 167. Prve dvije znamenke homologacijskog broja označavaju da je homologacija dodijeljena u skladu sa zahtjevima iz Pravilnika UN br. 167 u izvornoj verziji.

Ovaj identifikator označava da je taj tip homologiran i da se relevantnim informacijama o toj homologaciji može pristupiti u sigurnoj UN-ovoj internetskoj bazi podataka na temelju jedinstvenog identifikatora 270650. Na homologacijskoj se oznaci mogu izostaviti sve početne nule jedinstvenog identifikatora.

PRILOG 4.

Obujam za procjenu

Obujam za procjenu definira se kao obujam prostora između prednje, suvozačeve i vozačeve ravnine vozila i vodoravnih i vertikalnih rubova zone procjene kako je definirana u nastavku i prikazana na slici 1.

1.1.

Rub zone procjene na prednjoj strani vozila tvori ravnina paralelna s prednjom ravninom vozila postavljena 2 000 mm ispred prednje ravnine vozila.

1.2.

Rub zone procjene na suvozačevoj strani vozila tvori ravnina paralelna sa suvozačevom ravninom vozila postavljena 4 500 mm ispred suvozačeve ravnine vozila.

1.3.

Rub zone procjene na vozačevoj strani vozila tvori ravnina paralelna s vozačevom ravninom vozila postavljena 2 000 mm ispred vozačeve ravnine vozila.

1.4.

Rub zone procjene na stražnjoj strani vozila tvori ravnina paralelna s prednjom ravninom vozila postavljena 1 000 mm iza vozačeve očne točke (E2).

1.5.

Vertikalne rubove zone procjene tvore ravnina tla i ravnina paralelna s ravninom na razini tla na visini od 1 602 mm iznad tla.

Slika 1

Definicija obujma za procjenu, na temelju primjera vozila kategorije N3

PRILOG 5.

Klasifikacija vozila u stupanj izravnog vidnog polja i metode za postizanje sukladnosti

Stupnjevi izravnog vidnog polja dodjeljuju se u skladu s tablicom 1.

Tablica 1

Klasifikacija vozila u stupanj izravnog vidnog polja

Stupanj izravnog vidnog polja Gross	Weight (tonnes)	Tip šasije	Osovinska konfiguracija	Motor Snaga (kW)	Cab type	Kategorija vozila
1. stupanj	≤ 7,5	sve	sve	sve	sve	N2, N2G
	> 7,5	sve	sve	sve	sve	N2
	sve	sve	sve	sve	sve	M2
	sve	sve	sve	sve	sve	M3
	≤ 16	sve	4x2 6x2; 6x4 8x2; 8x4	sve	sve	N3
	> 16	zglobna	4x2	sve	skraćena	N3
			4x2	< 265	produljena	N3
			6x2	sve	skraćena	N3
		kruta	4x2	sve	skraćena	N3
			4x2	< 265	produljena	N3
			6x2	sve	skraćena	N3
			6x4 8x2 8x4	sve	skraćena	N3
			6x4 8x2 8x4	< 350	produljena	N3
2. stupanj	> 7,5	sve	4x4	sve	sve	N2G
	≤ 16	sve	4x2 6x4 8x4	sve	sve	N3G
	> 16	zglobna	4x2	sve	skraćena	N3G
		zglobna	4x2	< 265	produljena	N3G
		kruta	4x2	sve	skraćena	N3G
			4x2	< 265	produljena	N3G
			6x4 8x4	sve	skraćena	N3G
			6x4 8x4	< 350	produljena	N3G
3. stupanj	> 16	zglobna	4x2	≥ 265	produljena	N3, N3G
			6x2	sve	produljena	N3
			6x4 8x2 8x4	sve	sve	N3, N3G
		kruta	4x2	≥ 265	produljena	N3, N3G
			6x2	sve	produljena	N3
			6x4 8x2 8x4	≥ 350	produljena	N3, N3G
	sve	sve	4x4 6x6 8x6 8x8 10xX	sve	sve	N3, N3G

Prihvatljivost primjene alternativnog načina dokazivanja sukladnosti

2.1.

Ovisno o odluci proizvođača, smatra se da vozila kategorija M2 i N2 koja nisu opremljena zrcalima razreda V ili VI u skladu s Pravilnikom UN-a br. 46 ispunjavaju zahtjeve ako je ispunjen barem jedan od uvjeta iz stavka 2.1.1. ili 2.1.2.

2.1.1.

Ako se mjeri u skladu s postupkom iz stavka 2.1.1.1., vertikalni razmak linije pojasa i tla mora biti manji od 1 450 mm ili vertikalni razmak pojasa ostakljenja vozila i očne točke mora biti veći od 260 mm. U tim slučajevima vozilo mora ispunjavati i odredbe iz stavka 2.1.1.2.

2.1.1.1.

Određivanje visina pojasa ostakljenja

Sjedalo se namješta u točku R prema proizvođačevim specifikacijama.

Položaj očne točke V2 u odnosu na točku R dobiva se na temelju razmaka iz tablica 2 i 3 u stavku 2.2.

Bez daljnjih namještanja visine sjedala, sjedalo se pomiče iz položaja u točki R u središnju točku između krajnjeg prednjeg i krajnjeg stražnjeg položaja. Ako je taj položaj između dva fiksna položaja, stavlja se u najbliži stražnji položaj. Očna točka pomiče se kolinearno u odnosu na sjedalo od točke R do srednjeg položaja.

Mjerenje se provodi u ravnini okomitoj na uzdužni smjer vozila koja presijeca tu očnu točku.

Vanjska visina pojasa ostakljenja je vertikalni razmak pojasa ostakljenja i tla. Ako bilo koji od dijelova izuzetih u nastavku siječe pojas ostakljenja na toj ravnini, visina pojasa ostakljenja određuje se na sljedećem stražnjem nezaklonjenom položaju.

Unutarnja visina pojasa ostakljenja je vertikalni razmak pojasa ostakljenja i očne točke. Ako bilo koji od dijelova izuzetih u nastavku siječe pojas ostakljenja na toj ravnini, visina pojasa ostakljenja određuje se na sljedećem stražnjem nezaklonjenom položaju.

Pri mjerenju razmaka pojasa ostakljenja:

(a)	nepokretni ili pokretni otvori za prozračivanje;

(b)	pregradni okviri bočnih prozora;

(c)	vanjske radijske antene;

(d)	uređaji za neizravno gledanje koji pokrivaju obvezno neizravno vidno polje;

(e)	ugrađeni ili utisnuti vodiči „radijske antene” koji nisu širi od 0,5 mm;

(f)	unutarnje ili vanjske ručke;

(g)	dijelovi ugrađeni u unutrašnjost vozačeva prostora, kao što su sjedala ili konzole

ne uzimaju se u obzir. Svi dijelovi ostakljenih površina s točkastkim zatamnjenjem smatraju se neprozirnima.

2.1.1.2.

Cilindričan predmet – visine 1 200 mm i promjera 300 mm, postavljen u prostor omeđen vertikalnom ravninom 2 000 mm s prednje strane vozila, vertikalnom ravninom 2 300 mm s prednje strane vozila, vertikalnom ravninom 400 mm od vozačeve strane vozila i vertikalnom ravninom 600 mm od suprotne strane vozila – mora biti barem djelomično vidljiv ako se promatra izravno iz V2 (vidjeti sliku 1), neovisno o tome gdje se u tom prostoru predmet nalazi, osim ako je nevidljiv jer se nalazi u mrtvom kutu zbog stupova A, brisača vjetrobrana ili kola upravljača.

Ako je vozačevo sjedalo smješteno u središnji položaj za vožnju na vozilu, cilindrični predmet visine 1 200 mm postavlja se u prostor omeđen vertikalnom ravninom 2 000 mm s prednje strane vozila, vertikalnom ravninom 2 300 mm s prednje strane vozila i vertikalnom ravninom 500 mm od strane vozila (vidjeti sliku 2).

Slika 1

Naslov slike

Slika 2

Naslov slike

2.1.2.

Smatra se da vozila kategorija M2 i N2, izvedena iz vozila kategorije M1 ili N1 homologiranih na temelju Pravilnika UN-a br. 125 ispunjavaju zahtjeve za izravno vidno polje.

2.2.

Položaj točke V2

2.2.1.

Položaj točke V2 u odnosu na točku R, definiran koordinatama XYZ trodimenzionalnog referentnog sustava, prikazan je u tablicama 2 i 3

2.2.2.

U tablici 2 prikazane su osnovne koordinate za konstrukcijski nagib naslona od 25°.

Tablica 2

Položaj točke V2 za konstrukcijski nagib naslona sjedala od 25°

Točka V	X	Y	Z
V2	68 mm	-5 mm	589 mm

2.2.3.

Korekcije za konstrukcijske nagibe naslona sjedala različite od 25°

U tablici 3 prikazane su dodatne korekcije za koordinate X i Z svake točke V ako konstrukcijski nagib naslona sjedala nije 25°.

Tablica 3

Korekcije za točku V2 za različite nagibe naslona sjedala

Nagib naslona (u °)	Vodoravne koordinate Δx	Vertikalne koordinate Δz	Nagib naslona (u °)	Vodoravne koordinate Δx	Vertikalne koordinate Δz
5	– 186 mm	28 mm	23	–18 mm	5 mm
6	– 177 mm	27 mm	24	–9 mm	3 mm
7	– 167 mm	27 mm	25	0 mm	0 mm
8	– 157 mm	27 mm	26	9 mm	–3 mm
9	– 147 mm	26 mm	27	17 mm	–5 mm
10	– 137 mm	25 mm	28	26 mm	–8 mm
11	– 128 mm	24 mm	29	34 mm	–11 mm
12	– 118 mm	23 mm	30	43 mm	–14 mm
13	– 109 mm	22 mm	31	51 mm	–18 mm
14	–99 mm	21 mm	32	59 mm	–21 mm
15	–90 mm	20 mm	33	67 mm	–24 mm
16	–81 mm	18 mm	34	76 mm	–28 mm
17	–72 mm	17 mm	35	84 mm	–32 mm
18	–62 mm	15 mm	36	92 mm	–35 mm
19	–53 mm	13 mm	37	100 mm	–39 mm
20	–44 mm	11 mm	38	108 mm	–43 mm
21	–35 mm	9 mm	39	115 mm	–48 mm
22	–26 mm	7 mm	40	123 mm	–52 mm

PRILOG 6.

Metoda fizičkog ispitivanja

Metodom fizičkog ispitivanja izračunava se vidljivi obujam mapiranjem područja od osam vodoravnih ravnina koje tvore dijelove obujma za procjenu, koji je vidljiv iz tri točke E. Pogled iz svake točke E dobiva se kamerom ugrađenom na zadano mjesto. Područje koje se može vidjeti iz svake točke E mapira se prema vidljivosti kalibriranog markera postavljenog na pravce mreže unutar područja za procjenu relevantnog za svaku očnu točku. Kako bi se kvantificirao vidljivi obujam, prilagođavaju se razmjeri tako dobivenog vidljivog područja.

Slika 1

Primjer vidljivih dijelova pravaca utvrđenih za bočni prozor vozača

1. Područje za procjenu

1.1.

Područje za procjenu definira se s osam ravnina paralelnih s ravninom tla (ravnina X-Y) na razmacima od tla definiranima u tablici 1 i granicama obujma za procjenu definiranima u Prilogu 4.

Tablica 1

Visina ravnina područja za procjenu

Oznaka	Razmak od tla (mm)
A	200
B	400
C	600
D	800
E	1 000
F	1 200
G	1 400
H	1 600

2. Mreža područja za procjenu

2.1.

Mreža područja za procjenu sastavljena je od niza pravaca paralelnih sa središnjom uzdužnom ravninom vozila (X) i niza pravaca okomitih na središnju uzdužnu ravninu vozila (Y) s međusobnim razmakom od 100 mm unutar granica područja za procjenu definiranih u skladu sa stavkom 1.1.

Slika 2

Podjela područja za procjenu u mrežu

3. Duljina vidljivih dijelova pravaca

3.1.

Ukupna duljina vidljivih dijelova pravaca je zbroj duljina dijelova pravaca mreže koje se nalaze unutar područja za procjenu koje je vidljivo s jedne od točaka E. Riječ je o zbroju duljina vidljivih dijelova pravaca na svakoj strani kako su definirane u stavcima 3.2., 3.3. i 3.4.

3.2.

Duljina vidljivih dijelova pravaca sa suvozačeve strane je duljina dijelova pravaca mreže koji su vidljivi na ravnini za procjenu iz točke E1 za vožnju desnom odnosno točke E3 za vožnju lijevom stranom kolnika kroz bilo koju prozirnu plohu smještenu iza stupa A sa suvozačeve strane vozila, pri čemu je pogled s vozačeva sjedala uglavnom s druge strane ravnine suvozačeve strane vozila. Duljina linije mjerena od točke E1 ili E3 uključuje samo linije okomite na središnju uzdužnu ravninu vozila.

3.3.

Duljina vidljivih dijelova pravaca s prednje strane je duljina dijelova pravaca mreže unutar područja za procjenu koji su vidljivi na ravnini za procjenu iz točke E2 kroz bilo koju prozirnu plohu smještenu između stupova A vozila, pri čemu je pogled s vozačeva sjedala uglavnom ispred prednje ravnine vozila. Duljina linije mjerena od točke E2 uključuje samo linije koje paralelne sa središnjom uzdužnom ravninom vozila.

3.4.

Duljina vidljive linije vidljivih dijelova pravaca s vozačeve strane je duljina dijelova pravaca mreže koji su vidljivi na ravnini za procjenu iz točke E3 za vožnju desnom odnosno točke E1 za vožnju lijevom stranom kolnika kroz bilo koju prozirnu plohu smještenu iza stupa A s vozačeve strane vozila, pri čemu je pogled s vozačeva sjedala uglavnom s druge strane ravnine vozačeve strane vozila. Duljina linije mjerena od točke E3 ili E1 uključuje samo linije okomite na središnju uzdužnu ravninu vozila.

3.5.

Definicija duljine vidljivih dijelova pravaca prikazana je na slikama od slike 3 do slike 5.

Slika 3

Korištenje mreže da bi se procijenili različiti pogledi na svaku stranu na temelju primjera vozila namijenjenog za vožnju lijevom stranom kolnika

Slika 4

Duljina vidljivih dijelova pravaca sa svake strane koja predstavlja sjecište pravaca vizualnog kontakta projiciranih iz točaka E i iz područja za procjenu na temelju primjera vozila namijenjenog za vožnju lijevom stranom kolnika

Slika 5

Duljine vidljivih dijelova pravaca sa svake strane na temelju primjera vozila namijenjenog za vožnju lijevom stranom kolnika

4. Postav fizičkog ispitivanja

4.1. Mjerni uređaj

4.1.1.

Vidno polje sa svake od očnih točaka, E1, E2 i E3, procjenjuje se pomoću prikladnog uređaja postavljenog na odgovarajućoj očnoj točki.

4.1.2.

Taj uređaj može biti prijemnik, npr. kamera, čije je vidno polje dovoljno veliko da sve prozirne plohe budu vidljive s određene strane relevantne točke E.

4.1.3.

Druga je mogućnost da uređaj bude odašiljač (npr. laser) u kombinaciji s prijemnikom na markeru (vidjeti stavak 4.3.) za utvrđivanje postojanja vizualnog kontakta.

4.2. Postavljanje mjernog uređaja na očne točke

4.2.1.

Mjerni uređaj postavlja se na točke E1, E2 i E3.

4.2.2.

Metoda koja se primjenjuje mora biti točna i pouzdana kako bi se pogreške s pozicioniranjem izbjegle onoliko koliko je to moguće.

4.2.3.

To se može postići, npr., korištenjem opreme za fizičko ispitivanje poput one prikazane na slici 6.

Slika 6

Primjer ispitne opreme prikladne za postavljanje kamera na očne točke E1, E2 i E3

4.3. Označavanje mjerne mreže

4.3.1.

Mjerna mreža definira se na ravnini tla na bilo koji prikladan način (npr. trajne oznake na tlu, prijenosna prostirka na odgovarajući način poravnana s vozilom, laserska projekcija na tlo ili ispitna naprava s pomičnim komponentama i ugrađenim preciznim mjerenjem i kontrolom).

4.3.2.

Mjerna mreža pomiče se na potrebnu visinu pomoću prikladnih markera. Primjer markera je kruti vertikalni stup promjera 30 mm postavljen okomito na ravninu tla. Za točke koje odgovaraju potrebnim visinama svake od mjernih ravnina mora se moći pouzdano utvrditi da su vidljive iz odgovarajuće očne točke (npr. visoki kontrast boja ili izvor svjetlosti s velikim brojem lumena za prepoznavanje u vidokrugu kamere na razini očne točke ili vrlo precizan prijemnik za laserske zrake koje se emitiraju s očne točke).

4.3.3.

Podnožje markera treba biti konstruirano i izrađeno tako da se njegovo središte može jednostavno i precizno poravnavati i pomicati po mjernoj mreži i .

5. Evaluacija

5.1.

Evaluacija se sastoji od pomicanja duž pravaca mjerne mreže za procjenu i utvrđivanja duljine svakog pravca koja je vidljiva iz odgovarajuće očne točke (E1, E2 ili E3).

5.2.

Evaluacija se ponavlja tako da se duljina vidljivih dijelova pravaca sa suvozačeve strane, duljina vidljivih dijelova pravaca s prednje strane i duljina vidljivih dijelova pravaca s vozačeve strane mogu utvrditi zasebno.

5.3.

Potrebno je odrediti redoslijed evaluacijskih radnji (npr. od naprijed prema natrag, s lijeva na desno) pa postupno procijeniti cijelu duljinu svakog pravca mreže s obzirom na vidljivost.

Slika 7

Utvrđivanje redoslijeda radnji za procjenu svakog pravca mjerne mreže na temelju primjera vozila namijenjenog za vožnju lijevom stranom kolnika

5.4.

Marker se postavlja na krajnju udaljenost na relevantnoj mjernoj mreži za procjenu na prvom prikladnom pravcu mreže. Na primjer, na mreži za procjenu na prednjoj strani to može biti donji lijevi kut prostirke.

5.5.

Podnožje markera poravnava se s mrežom.

Slika 8

Primjer: poravnavanje jednostavnog markera s prethodno označenim pravcima mreže na tlu

5.6.

Za svaki relevantni pravac unutar mjernog područja potrebno je utvrditi duljinu na kojoj su markeri koji predstavljaju svaku visinu područja za procjenu vidljivi iz relevantne očne točke.

5.6.1.

Za svaku relevantnu visinu za procjenu potrebno je zabilježiti razmak između ruba mreže područja za procjenu i markera na kojem je relevantna visina vidljiva. Za to može poslužiti tablica 2 Ako je marker na rubu područja za procjenu, bilježi se nula.

5.6.1.1.

To je početak prvog vidljivog dijela pravca na toj mreži.

5.6.1.2.

Marker se pomiče po pravcu mreže dok ne dođe do točke na kojoj je visina relevantne ravnine za procjenu i dalje vidljiva, ali samo što nije zaklonjena konstrukcijom vozila (vidjeti sliku 9). Ta se duljina bilježi u tablici 2

5.6.1.3.

Time je zabilježena prva duljina vidljivog dijela pravca te mreže.

5.6.1.4.

Ako marker dođe do kraja mreže i i dalje bude vidljiv, bilježi se razmak između ruba područja za procjenu i položaja markera na kraju mreže.

Slika 9

Postavljanje markera kako bi se utvrdili dijelovi mreže na kojima je visina ravnine za procjenu vidljiva

5.6.2.

Ako se marker ne može vidjeti na relevantnoj visini ravnine za procjenu, pomiče po pravcu mreže do točke na kojoj je visina ravnine za procjenu vidljiva ili dok ne dođe do granice područja za procjenu:

5.6.2.1.

ako visina ravnine za procjenu postane vidljiva, u tablici 2 bilježi se razmak između ruba područja za procjenu i markera;

5.6.2.2.

ako gornji dio markera nije vidljiv ni na jednom dijelu mreže, u tablici 2 bilježi se „nula” pa se prelazi na sljedeći pravac.

5.6.3.

U slučaju nekih pravaca na istom pravcu mreže može postojati više duljina vidljivih dijelova pravaca. Za svaku vidljivu dužinu bilježi se razmak između ruba područja za procjenu i početka svakog vidljivog dijela pravca i između ruba područja za procjenu i kraja svakog vidljivog dijela pravca.

5.6.4.

Postoje slučajevi kad će cijela mreža biti vidljiva. Tada nije potrebno bilježiti mjerenja, nego samo unijeti „cijeli” ili odgovarajuću duljinu, npr. 2 000 mm s prednje strane, 2 000 mm s vozačeve strane ili 4 500 mm sa suvozačeve stranu.

5.6.5.

Nakon što se procijeni jedan pravac mreže, prelazi se na sljedeću.

5.6.6.

Ovo se ponavlja za svaki pravac mreže svake zone procjene, s jednog kraja na drugi.

5.6.7.

Svaka se zona mora procijeniti u cijelosti (vidjeti sliku 10).

Slika 10

Korištenje mjernih mreža za zone za procjenu na temelju primjera vozila namijenjenog za vožnju lijevom stranom kolnika

5.7.

Nakon što su duljine svih vidljivih dijelova pravaca zabilježene, svaka od duljina vidljivih dijelova pravaca sa suvozačeve, prednje i vozačeve strane izračunava se kako slijedi:

Tablica 2

Predložak za rezultate

Pogled	Pravac	Vidljivi dio 1. pravca			Vidljivi dio 2. pravca			Vidljivi dio entog pravca			Ukupna vidljiva duljina po pravcu
Pogled	Pravac	Početak	kraj	Duljina	Početak	kraj	Duljina	Početak	kraj	Duljina
Suvozačeva strana	1
	2
	n
	Ukupna duljina vidljivog dijela pravca sa suvozačeve strane
Prednja strana	1
	2
	n
	Ukupna duljina vidljivog dijela pravca s prednje strane
Vozačeva strana	1
	2
	n
	Ukupna duljina vidljivog dijela pravca s vozačeve strane

6.1. Izračun vidljivog obujma

6.1.1.

Duljina vidljivog dijela pravca sa suvozačeve strane (u mm) pretvara se u vidljivi obujam sa suvozačeve strane (u mm3) na sljedeći način:

6.1.2.

Duljina vidljivog dijela pravca s prednje strane (u mm) pretvara se u vidljivi obujam s prednje strane (u mm3) na sljedeći način:

6.1.3.

Duljina vidljivog dijela pravca s vozačeve strane (u mm) pretvara se u vidljivi obujam s vozačeve strane (u mm3) na sljedeći način:

PRILOG 7.

Metoda numeričkog ispitivanja

1. Svojstva modela

1.1.

CAD model koji se upotrebljava za procjenu mora imati sve karakteristike i geometrijske elemente potrebne da bi točno prikazao sve što bi bilo vidljivo iz definiranih očnih točaka u fizičkom vozilu prikladnom za prodaju.

1.2.

CAD model treba sadržavati sve moguće okluzije vida.

1.3.

Proizvođač odlučuje o tome koji će CAD softver koristiti, ali je dužan dokazati homologacijskom tijelu da su dobiveni rezultati pouzdani. Postupak mjerenja generičke kabine definirane u stavku 5. Priloga 7. jedan je od primjera metode koja se može upotrijebiti u tu svrhu.

2. Kreiranje obujma za procjenu

2.1.

Obujam za procjenu kreira se u CAD okruženju.

3. Definiranje crti otvora izravnog vidnog polja

3.1.

Kako bi se odredila crta otvora izravnog vidnog polja na suvozačevoj strani vozila, gledište modela postavlja se u točku E1 za vožnju lijevom odnosno točku E3 za vožnju desnom stranom kolnika. Za crtu otvora izravnog vidnog polja na prednjoj strani vozila, gledište modela postavlja se u točku E2, a za crtu otvora izravnog vidnog polja na vozačevoj strani u točku E3 za vožnju lijevom odnosno točku E1 za vožnju desnom stranom kolnika.

3.2.

Crta otvora izravnog vidnog polja iz tog gledišta skicira se po rubovima prozirne plohe i njegovih sjecišta s okluzijama vida. Primjeri su prikazani na slici 1.

Slika 1

Primjeri ocrtanih crta otvora izravnog vidnog polja (žuto) za pogled prema naprijed (gore), prema lijevoj strani (lijevo) i prema desnoj strani (desno) u CAD okruženju na temelju primjera vozila namijenjenog vožnji lijevom stranom kolnika

4. Definiranje trodimenzionalnih vidnih polja vozača

4.1.

Od očne točke E1 projiciraju se pravci vizualnog kontakta koji sijeku crte otvora izravnog vidnog polja i definiraju pogled prema lijevo iz vozila u prostor izvan vozila dok ne dođu do tla ili iziđu izvan obujma za procjenu.

4.2.

Od očne točke E2 projiciraju se pravci vizualnog kontakta koji sijeku crte otvora izravnog vidnog polja i definiraju pogled prema naprijed lijevo iz vozila u prostor izvan vozila dok ne dođu do tla ili iziđu izvan obujma za procjenu.

4.3.

Od očne točke E3 projiciraju se pravci vizualnog kontakta koji sijeku crte otvora izravnog vidnog polja i definiraju pogled prema desno iz vozila u prostor izvan vozila dok ne dođu do tla ili iziđu izvan obujma za procjenu.

4.4.

Primjeri trodimenzionalnih vidnih polja vozača prikazani su na slici 2 u nastavku.

Slika 2

Primjeri lijevog (gore), prednjeg (sredina) i desnog (dolje) vidnog polja vozača projiciranih iz točaka E1, E2 odnosno E3 na temelju primjera vozila namijenjenog za vožnju lijevom stranom kolnika

5. Izračun vidljivog obujma

5.1.

Svaki od pogleda na suvozačevu, prednju i vozačevu stranu vozila ograničen je isključivo na obujmove unutar zone procjene (vidljivi obujam sa svih strana). Ti su obujmovi:

5.1.1.

vidljivi obujam sa suvozačeve strane;

5.1.2.

vidljivi obujam s prednje strane;

5.1.3.

vidljivi obujam s vozačeve strane.

5.2.

Ukupni vidljivi obujam je zbroj vidljivih obujmova sa svih strana.

5.3.

Primjer rezultata prikazan je na slici 3.

Slika 3

Primjer vidljivog obujma vozila (s upravljačem na desnoj strani). Vidljivi obujam (suvozačeva strana žuto, prednja strana narančasto, vozačeva strana crveno) na temelju primjera vozila namijenjenog za vožnju lijevom stranom kolnika

6. Korištenje generičkog modela kamiona radi validacije numeričkih metoda

6.1.

Postupak definiran u stavcima od 1. do 5. ovog priloga primjenjuje se na standardizirani generički model kamiona.

6.2.

Generički model prikazan je na slici 4.

Slika 4

Prikaz generičkog modela kabine

6.3.

Cijeli 3D model za upotrebu u ovoj procjeni dostupan je u STP formatu (1).

6.4.

Rezultati procjena moraju biti unutar graničnih vrijednosti definiranih u tablici 1.

Tablica 1

Očekivani nazivni rezultati procjena za generičku kabinu i granične vrijednosti

Vidljivi obujam	Očekivani obujam (mm3)	Dopušteni raspon izračunanog obujma (mm3)
Vidljivi obujam	Očekivani obujam (mm3)	Gornja granična vrijednost	Donja granična vrijednost
Vozačeva strana	1 994 399 020	2 000 382 217	1 988 415 823
Prednja strana	403 613 803	404 824 644	402 402 961,6
Suvozačeva strana	667 058 348	669 059 523	665 057 173
Ukupno	3 065 071 171	3 074 266 385	3 055 875 957

(1) 3D model u STP formatu možete preuzeti na stranicama ECE-a na poveznici https://wiki.unece.org/display/trans/General+Information+IWG+VRU-Proxi.

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1065/oj

ISSN 1977-0847 (electronic edition)

Sus

Alegeți funcționalitățile experimentale pe care doriți să le testați