Europski zakon o klimi

KLJUČNE TOČKE

Institucije EU-a i države članice EU-a moraju poduzeti sve potrebne mjere da bi ispunile ciljeve Uredbe, uzimajući pritom u obzir pravednost, solidarnost i troškovnu učinkovitost.

Uredbom se osniva neovisni Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene. Zadaće Odbora uključuju, primjerice, razmatranje najnovijih znanstvenih spoznaja iz izvješća Međuvladina panela o klimatskim promjenama i znanstvenih klimatskih podataka, posebno u pogledu informacija relevantnih za EU, pružanje znanstvenih savjeta i sastavljanje izvješća.

Države članice pozivaju se na osnivanje nacionalnog savjetodavnog tijela za klimu koje će pružati stručne znanstvene savjete relevantnim nacionalnim tijelima.

Uredbom se definiraju sljedeći prijelazni koraci EU-a, čiji je cilj pomoći EU-u da ostvari svoj cilj klimatske neutralnosti do 2050.

• Smanjenje EU-ovih neto emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. (u usporedbi s 1990.); u 2023. EU je donio paket Spremni za 55 %, kojim se unapređuje postojeće zakonodavstvo EU-a te koji sadržava nove inicijative u provedbu tog novog cilja.
• Ograničavanje doprinosa neto uklanjanja na 225 milijuna tona ekvivalenta ugljikova dioksida (CO₂) kako bi se osiguralo da se do 2030. ulože dostatni napori za ublažavanje klimatskih promjena. U cilju povećanja EU-ova ponora² ugljika u skladu s ciljem klimatske neutralnosti na razini Uniji do 2050., Uredbom se također omogućuje Uniji da nastoji postići veću količinu neto ponora ugljika 2030.
• Utvrđivanje obvezujućeg klimatskog cilja za 2040. u pogledu smanjenja neto emisija stakleničkih plinova za 90 % (emisije nakon odbitka uklanjanja) u odnosu na razine iz 1990.
• Zahtjev prema kojem je Europska komisija, s obzirom na razdoblje nakon 2030., dužna preispitati relevantno zakonodavstvo EU-a na temelju detaljnih procjena učinka kako bi se omogućilo ostvarenje cilja za 2040. i cilja klimatske neutralnosti te da nastavi jačati poticajni okvir za potporu pogođenim pravnim i fizičkim osobama tijekom tranzicije.
• Zahtjev prema kojem je Komisija dužna osigurati da zakonodavni prijedlozi za razdoblje nakon 2030. na odgovarajući način odražavaju niz utvrđenih elemenata, uključujući:
  • odgovarajući doprinos visokokvalitetnih međunarodnih jedinica u skladu s člankom 6. Pariškog sporazuma (do 5 % neto emisija EU-a iz 1990., počevši od 2036.);
  • ulogu domaćih trajnih uklanjanja u Sustavu EU-a za trgovanje emisijama (ETS);
  • veću fleksibilnost unutar sektora i instrumenata te među sektorima i instrumentima;
  • potrebu za poštenom, pravičnom, pragmatičnom, troškovno učinkovitom i socijalno uravnoteženom tranzicijom;
  • tehnološku neutralnost i troškovnu učinkovitost;
  • dostupnost energije, cjenovnu pristupačnost, sigurnost i energetsku učinkovitost; i
  • potrebe i mogućnosti u pogledu ulaganja.
• Zahtjev prema kojem je Komisija dužna svake dvije godine ocijeniti provedbu prijelaznih ciljeva i putanja dekarbonizacije te izvijestiti o njima, uzimajući u obzir najnovije znanstvene dokaze, tehnološki napredak te promjenjive izazove i mogućnosti za globalnu konkurentnost EU-a. Ako je to potrebno, ta ocjena može biti popraćena zakonodavnim prijedlozima.

• Zahtjev prema kojem je Komisija dužna u roku od šest mjeseci od svakog globalnog pregleda stanja na temelju Pariškog sporazuma Europskom parlamentu i Vijeću Europske unije predati izvješće o provedbi Uredbe. U tom izvješću Komisija treba uzeti u obzir elemente kao što su konkurentnost europskih industrija, kretanje cijena energije, socioekonomski učinci, tehnološki napredak, procijenjena razina neto uklanjanja na razini EU-a, napredak u ostvarivanju prijelaznih ciljeva te fleksibilnost država članica u pogledu upotrebe visokokvalitetnih međunarodnih jedinica do najviše 5 % njihovih ciljeva i napora za razdoblje nakon 2030.

• Primjena sustava trgovanja emisijama za zgrade, cestovni promet i dodatne sektore (ETS2), utvrđenog u poglavlju IV.a Direktive 2003/87/EZ, odgađa se do 2028. (vidjeti pročišćeni tekst). Primjenjuju se pravila utvrđena u članku 30.k stavku 2. točkama od (a) do (e) Direktive 2003/87/EZ (vidjeti sažetak). Odredbe članka 10.a stavka 8.b Direktive 2003/87/EZ također se primjenjuju 2026.

Prilagodba klimatskim promjenama zahtijeva:

• od institucija EU-a i država članica jačanje kapaciteta za prilagodbu, jačanje otpornosti i smanjenje osjetljivosti na klimatske promjene te osiguranje da su politike prilagodbe koherentne, da se uzajamno podupiru, da pružaju korist za sektorske politike, da doprinose integraciji tih mjera u sva područja politike te da naglasak osobito stave na najosjetljivije osobe i sektore;
• od Komisije donošenje strategije i smjernica EU-a za prilagodbu, do 30. srpnja 2022., kojima se utvrđuju zajednička načela i prakse za utvrđivanje, klasifikaciju i upravljanje klimatskim rizikom pri planiranju, razvoju, provedbi i praćenju projekata i programa;
• od država članica donošenje i primjenu sveobuhvatnih nacionalnih strategija i planova prilagodbe, uzimajući pritom u obzir posebno osjetljive sektore kao što su poljoprivreda, vodoopskrbni i prehrambeni sustav, kao i sigurnost opskrbe hranom, uz potrebu promicanja rješenja utemeljenih na prirodi i ekosustavima.

Ocjena napretka EU-a i nacionalnog napretka od Komisije zahtijeva da:

• do 30. rujna 2023. te svakih pet godina nakon toga ocijeni napredak EU-a i država članica u ostvarenju cilja klimatske neutralnosti do 2050. i ciljeva prilagodbe te da ocijeni jesu li mjere EU-a i nacionalne mjere poduzete za ostvarenja tih ciljeva dosljedne;
• ocijeni jesu li nacrti mjera ili zakonodavstva EU-a, uključujući proračunske prijedloge, dosljedni s ciljevima za 2030. i 2040. te s ciljem klimatske neutralnosti do 2050. te s osiguranjem napretka u pogledu prilagodbe;
• redovito ocjenjuje dosljednost relevantnih nacionalnih mjera i izdaje preporuke državi članici u kojoj utvrdi nedosljednosti u ostvarenju cilja klimatske neutralnosti ili u osiguranju napretka u poboljšavanju kapaciteta za prilagodbu, jačanju otpornosti i smanjenju osjetljivosti na klimatske promjene.

Uredbom se izmjenjuju:

• Uredba (EZ) br. 401/2009 o Europskoj agenciji za okoliš i Europskoj informacijskoj i promatračkoj mreži za okoliš (vidjeti sažetak) i Uredba (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom (vidjeti sažetak).