EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Ugovorne obveze u EU-u – određivanje nacionalnog prava koje se primjenjuje

SAŽETAK DOKUMENTA:

Uredba (EZ) br. 593/2008 – o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I)

SAŽETAK

ČEMU SLUŽI OVA UREDBA?

  • Utvrđuje pravila na razini EU-a za određivanje nacionalnog prava koje se primjenjuje na ugovorne obveze u građanskim i trgovačkim stvarima uključujući više od jedne zemlje.
  • Ova uredba, poznata kao Rim I, djeluje zajedno s druge dvije uredbe, Rim II (izvanugovorne obveze) i Rim III (razvod braka i zakonska rastava) kako bi odredila mjerodavno pravo u različitim vrstama građanskih i trgovačkih stvari.

KLJUČNE TOČKE

Uredba se ne primjenjuje na porezne, carinske ili upravne stvari ili na pitanja dokaza i postupaka tijekom pravnih postupaka. Također se ne primjenjuje na obveze uključujući one vezane uz:

  • status ili pravnu sposobnost fizičkih osoba;
  • obiteljske odnose;
  • režime bračne imovine;
  • dokumente koji osiguravaju isplatu određenog iznosa novca poput mjenica, čekova i zadužnica;
  • sporazume o arbitraži i sporazume o odabiru suda;
  • pitanja regulirana pravom trgovačkih društava i drugih tijela, s pravnom osobnošću ili bez nje;
  • trustove;
  • obveze koje prethode zaključenju ugovora.

Područje primjene mjerodavnog prava

Uredba određuje mjerodavno nacionalno pravo u različitim aspektima ugovora, uključujući:

  • tumačenje ugovora i što se mora poduzeti kako bi se ispunili njegovi uvjeti;
  • posljedice nepoštivanja obveza ugovora, uključujući procjenu štete;
  • različite načine prekidanja ugovornih obveza (npr. isplata, naknada, prekidanje ugovora), preskripciju* i vremensko ograničenje početka pravne akcije;
  • posljedice ništavnosti ugovora.

Izbor prava

  • Stranke ugovora mogu birati pravo kojem podliježe ugovor.
  • Može se primjenjivati samo na dio ili na cijeli ugovor.
  • Mjerodavno pravo može se mijenjati u bilo koje vrijeme, u slučaju da se sve stranke s tim slažu.

Mjerodavno pravo u slučaju kad ga ugovorne stranke nisu odabrale

Kada stranke nisu odabrale mjerodavno pravo, vrsta ugovora određuje pravila:

  • za ugovore o prodaji robe, pružanju usluga, franšizama ili distribuciji, primjenjuje se zakon zemlje ili boravišta prodavatelja, pružatelja usluga ili franšize;
  • za ugovore o nekretninama, primjenjuje se zakon zemlje u kojoj se nalazi nekretnina, osim u slučajevima privremenog i privatnog najma (najviše do šest uzastopnih mjeseci). U takvim slučajevima, primjenjuje se mjerodavno pravo zemlje u kojoj boravi najmodavac;
  • u slučaju prodaje robe dražbom, primjenjuje se zakon zemlje u kojoj se odvija dražba;
  • ako se nijedan ili više od jednog od gore navedenih pravila primjenjuje na ugovor, mjerodavno pravo se određuje na temelju zemlje boravišta stranke koja provodi veći dio ugovora.

No, ako je ugovor uže vezan uz drugu zemlju koja nije zemlja navedena u ovim pravilima, primjenjuje se pravo te zemlje. Isto se primjenjuje u slučaju kada je nemoguće odrediti mjerodavno pravo.

Specifični ugovori

Za određene specifične vrste ugovora uredba također utvrđuje mogućnosti biranja prava i određuje mjerodavni izbor tamo gdje on nije donesen. Oni uključuju:

  • ugovore o prijevozu dobara;
  • ugovore o prijevozu putnika;
  • potrošačke ugovore između potrošača i poduzetnika;
  • ugovore o osiguranju;
  • pojedinačne ugovore o radu.

OTKAD SE UREDBA PRIMJENJUJE?

Uredba se primjenjuje na ugovore zaključene nakon 17. prosinca 2009.

POZADINA

Ugovorne i izvanugovorne obveze

KLJUČNI POJAM

* Preskripcija: uloga koju protok vremena ima u stvaranju i završavanju prava

DOKUMENT

Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177, 4.7.2008., str. 6.–16.)

Sukcesivne izmjene i dopune Uredbe (EZ) br. 593/2008 uključene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst ima samo dokumentarnu vrijednost.

VEZANI DOKUMENTI

Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II) (SL L 199, 31.7.2007., str. 40.–49.)

Uredba Vijeća (EU) br. 1259/2010 od 20. prosinca 2010. o provedbi pojačane suradnje u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu (SL L 343, 29.12.2010., str. 10.–16.)

Posljednje ažuriranje 11.01.2016

Top