Normizacija

Norme čine temelj mehanizma unutarnjeg tržišta Europske unije (EU). Njima se osigurava da su proizvodi i usluge međusobno interoperabilni, sigurni za uporabu te da neće naštetiti zdravlju ljudi ili okolišu. Njima se razvija povjerenje u prikladnost proizvoda ili usluge svrsi te poduzećima omogućuje da se natječu u EU-u i globalno. Norme također imaju ključnu ulogu u omogućavanju inovacija: pružaju zajednički okvir koji se može nadograđivati utvrđivanjem osnovnih značajki proizvoda ili usluge te definiranjem zajedničkih rječnika.

Za robu i usluge koje podliježu zakonodavstvu EU-a o usklađivanju, europska tijela za normizaciju (Europski odbor za normizaciju, Europski odbor za elektrotehničku normizaciju i Europski institut za telekomunikacijske norme) razvijaju europske norme te, na zahtjev Europske komisije, izrađuju tehničke specifikacije. Industrija ima važnu ulogu u tom postizanja konsenzusa, kao i nacionalna tijela za normizaciju država članica EU-a i zemalja Europskog udruženja slobodne trgovine, predstavnici malih i srednjih poduzeća, tijela javne vlasti i predstavnici potrošača, sindikata te zastupnici ekoloških interesa.

U pravilu, poduzeća nisu obvezna primjenjivati europske norme. Mogu odabrati drugo tehničko rješenje da bi dokazala sukladnost svojih proizvoda s obveznim pravnim zakonima. Neovisno o tome, usklađenost s ujednačenom normom omogućuje im da jednostavnije pokažu da su njihovi proizvodi u skladu sa zakonodavstvom EU-a. Popis usklađenih normi redovito se ažurira i objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Načelo uzajamnog priznavanja primjenjuje se na robu koja nije ili koja je samo djelomično predmet zakonodavstva EU-a o usklađivanju. Time se jamči da se sva roba koja se zakonski prodaje u jednoj državi članici može prodavati i u drugoj. To je moguće čak i ako roba nije u potpunosti usklađena s tehničkim pravilima druge države članice (iako mogu postojati iznimke kad je riječ o javnoj sigurnosti, zdravlju ili okolišu).

Komisija je u veljači 2022. predstavila novu strategiju normizacije EU-a namijenjenu:

• jačanju globalne konkurentnosti EU-a;
• osiguranju da nove tehnologije odražavaju njezine demokratske vrijednosti; i
• omogućivanju njezina prijelaza na klimatski neutralno, otporno i kružno gospodarstvo.

Kad postoje globalne norme, prethodno navedene europske organizacije za normizaciju nastoje uskladiti europske norme u što većoj mjeri s međunarodnim normama koje su donijele priznate međunarodne organizacije za normizaciju (Međunarodna organizacija za normizaciju, Međunarodna elektrotehnička komisija i Međunarodna telekomunikacijska unija).

Osim europskih i međunarodnih normi, zakonodavstvo EU-a može sadržavati i upućivanja na nacionalne norme koje su razvila nacionalna tijela država članica za normizaciju ili upućivanja na tehničke specifikacije osim onih koje su razvile organizacije za razvoj normi. Pravni učinak svih tih normi i tehničkih specifikacija na koje se upućuje ovisi o pravnoj prirodi upućivanja.