Politika proširenja EU-a

Politika proširenja EU-a odnosi se na zemlje koje trenutačno žele postati članice EU-a. Usmjerena je proširenju EU-ove zone mira, stabilnosti i prosperiteta te pružanju političkih, gospodarskih i socijalnih koristi i tim zemljama i EU-u. Članak 49. Ugovora o funkcioniranju Europske unije temelj je procesa proširenja.

Nakon prvih šest članica utemeljiteljica – Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske – još 22 države pridružile su se EU-u:

• 1973.: Danska, Irska i Ujedinjena Kraljevina (¹);
• 1981.: Grčka;
• 1986.: Španjolska i Portugal;
• 1995.: Austrija, Finska i Švedska;
• 2004.: Cipar, Češka Republika (danas Češka), Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija;
• 2007.: Bugarska i Rumunjska;
• 2013.: Hrvatska.

Albanija, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Srbija i Turska imaju status zemalja kandidatkinja.

Pregovori o pristupanju s Islandom započeli su u srpnju 2010. godine, ali ih je zatim islandska vlada zaustavila u svibnju 2013. U svibnju 2015. Island je zatražio da ga se više ne smatra zemljom kandidatkinjom za članstvo u EU-u.

Bosna i Hercegovina i Kosovo* potencijalne su zemlje kandidatkinje.