Ugovor o Europskoj uniji

 

SAŽETAK DOKUMENTA:

Ugovor o Europskoj uniji

ČEMU SLUŽI OVAJ UGOVOR?

• UEU , zajedno s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU), predstavlja jedan od primarnih ugovora EU-a. Pravo EU-a zasniva se na ovom Ugovoru, u kojem se navode svrha EU-a i upravljanje njezinim središnjim institucijama.
• UEU se temelji na Ugovoru iz Maastrichta, kojim je označena nova faza europske integracije, a kojim se nadilazi izvorni gospodarski cilj (zajedničko tržište). Njime je omogućena politička integracija s prijelazom iz Europske ekonomske zajednice (EEZ) u Europsku uniju (EU).
• Ugovorom iz Maastrichta primijenjen je niz bitnih promjena u strukturi, institucijama i postupku donošenja odluka, područjima politike i opsegu ovog novog EU-a.

KLJUČNE TOČKE

Glavne značajke Ugovora iz Maastrichta

• Europska unija koja se sastoji od tri „stupa”:
  • postojećih europskih zajednica – Europske ekonomske zajednice (EEZ), Europske zajednice za ugljen i čelik (EZUČ) i Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) i
  • dva nova područja suradnje s međuvladinim donošenjem odluka umjesto „metode Zajednice”:
    • zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) i
    • policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (pravosuđe i unutarnji poslovi).
• Više demokratski legitimne institucije:
  • povećan utjecaj u donošenju odluka za Europski parlament:
  • proširena primjena postupaka suradnje i suglasnosti;
  • uvođenje postupka suodlučivanja (sada redovni zakonodavni postupak);
  • priznavanje uloge europskih političkih stranaka;
  • mandat Europske komisije izjednačen s onim Parlamenta (pet godina);
  • proširena primjena glasovanja kvalificiranom većinom u Vijeću;
  • uspostava Odbora regija, koji se sastoji od predstavnika jedinica regionalne samouprave sa savjetodavnom ulogom.
• Pokretanje ekonomske i monetarne unije (EMU) za stvaranje jedinstvenog tržišta.
• Razvoj socijalne dimenzije EK-a primjenom socijalnog protokola priloženog Ugovoru, a kojim se proširuju ovlasti Zajednice u socijalnoj domeni.
• Uspostava politika Zajednice u šest novih područja: transeuropske mreže (TEN); industrijska politika; zaštita potrošača; obrazovanje i strukovna izobrazba; mladi i kultura.
• Uspostava načela supsidijarnosti i proporcionalnosti da bi se osiguralo da se donošenje odluka što više moguće približi građanima i da su one ograničene na ono što je potrebno za postizanje ciljeva.
• Uvođenje koncepta građanstva EU-a nad nacionalnim državljanstvom.

Amandmani ugovora

Ugovor iz Maastrichta naknadno je izmijenjen sljedećim ugovorima:

• Amsterdamskim ugovorom (1997.) kojim su povećane ovlasti EU-a stvaranjem politike zapošljavanja Zajednice, prenoseći zajednicama neka od područja koja su prethodno bila predmetom međudržavne suradnje na području pravosuđa i unutarnjih poslova, uvođenjem mjera usmjerenih na približavanje EU-a građanima i omogućavanje prisnije suradnje između pojedinih država EU-a (poboljšana suradnja). Također su prošireni postupak suodlučivanja i glasovanje kvalificiranom većinom te pojednostavljeni i ponovno numerirani članci Ugovora.
• Ugovorom iz Nice (2001.), koji se u osnovi odnosi na institucionalne probleme vezane za proširenje, koji nisu riješeni 1997.: sastav Komisije, ponderiranje glasova u Vijeću i proširenje područja kvalificirane većine glasovanja. Njime se pojednostavljuju pravila uporabe postupka poboljšane suradnje i pravosudni se sustav čini učinkovitijim.
• Lisabonskim ugovorom (2007.) uvedene su velike reforme. To je bio kraj Europske zajednice – Ugovor o osnivanju Europske zajednice preimenovan je u „Ugovor o funkcioniranju EU-a”. Njime je ukinuta dotadašnja arhitektura EU-a od tri stupa i nadležnosti su preraspodijeljene između EU-a i država EU-a. Način funkcioniranja europskih institucija i postupak donošenja odluka također su revidirani da bi se prilagodili proširenom EU-u od 28 država EU-a. Reformirano je i nekoliko unutrašnjih i vanjskih politika EU-a, a institucijama je omogućeno djelovanje u novim područjima politike. Demokratska dimenzija EU-a dodatno je ojačana.
• Nakon 1992. godine UEU je izmijenjen i dopunjen raznim sporazumima o pridruživanju, kojima je progresivno povećan broj država EU-a sa 12 na 28.

OTKADA SE PRIMJENJUJE TRENUTAČNA VERZIJA UGOVORA?

Lisabonski ugovor – potpisan 13. prosinca 2007, a koji sadrži UEU i UFEU – stupio je na snagu 1. prosinca 2009.

POZADINA

• Ugovor o Europskoj uniji (UEU ) ima svoje ishodište u Ugovoru iz Maastrichta potpisanom 7. veljače 1992., a njegova trenutačna verzija, nakon različitih amandmana, rezultat je Lisabonskog ugovora (2007.).
• Za više informacija pogledajte:
  • Prvi ugovori (Europski parlament)
  • Povijest EU-a (Vijeće EU-a)
  • Ugovori EU-a (Europska komisija)
  • Pregled ugovorâ (EUR-Lex).

GLAVNI DOKUMENT

Ugovor o Europskoj uniji od 13. prosinca 2007. – pročišćena verzija (SL C 202, 7.6.2016., str. 13.–46.)

VEZANI DOKUMENTI

Ugovor o Europskoj uniji (SL C 191, 29.7.1992., str. 1.–112.)

Dokument vezan uz uvjete pristupanja Kraljevstva Norveške, Republike Austrije, Republike Finske i Kraljevine Švedske i izmjene Ugovora na kojima je osnovana Europska unija, Sadržaj (SL C 241, 29.8.1994., str. 9.–404.)

Ugovor iz Amsterdama o izmjeni Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o osnivanju Europskih zajednica i određenih s njima povezanih akata (SL C 340, 10.11.1997., str. 1.–144.)

Ugovor iz Nice o izmjeni Ugovora o Europskoj uniji, ugovorâ o osnivanju Europske zajednice i određenih povezanih akata (SL C 80, 10.3.2001., str. 1.–87.)

Ugovora između Kraljevine Belgije, Kraljevine Danske, Savezne Republike Njemačke, Helenske Republike, Kraljevine Španjolske, Francuske Republike, Irske, Talijanske Republike, Velikog Vojvodstva Luksemburga, Kraljevine Nizozemske, Republike Austrije, Portugalske Republike, Republike Finske, Kraljevine Švedske, Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske (države članice Europske unije) i Češke Republike, Republike Estonije, Republike Cipra, Republike Latvije, Republike Litve, Republike Mađarske, Republike Malte, Republike Poljske, Republike Slovenije, Slovačke Republike, Europskoj uniji (SL L 236, 23.9.2003., str. 17.–930.)

Ugovor između Kraljevine Belgije, Češke Republike, Kraljevine Danske, Savezne Republike Njemačke, Republike Estonije, Irske, Helenske Republike, Kraljevine Španjolske, Francuske Republike, Talijanske Republike, Republike Cipra, Republike Latvije, Republike Litve, Velikog Vojvodstva Luksemburga, Republike Mađarske, Republike Malte, Kraljevine Nizozemske, Republike Austrije, Republike Poljske, Portugalske Republike, Rumunjske, Republike Slovenije, Slovačke Republike, Republike Finske, Kraljevine Švedske, Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske (države članice Europske unije) i Republike Bugarske o pristupanju Republike Bugarske Europskoj uniji (SL L 157, 21.6.2005., str. 11.–395.)

Ugovor iz Lisabona o izmjeni Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o osnivanju Europske zajednice, potpisan u Lisabonu 13. prosinca 2007. (SL C 306, 17.12.2007., str. 1.–271.)

Ugovor između Kraljevine Belgije, Republike Bugarske, Češke Republike, Kraljevine Danske, Savezne Republike Njemačke, Republike Estonije, Irske, Helenske Republike, Kraljevine Španjolske, Francuske Republike, Talijanske Republike, Republike Cipra, Republike Latvije, Republike Litve, Velikog Vojvodstva Luksemburga, Republike Mađarske, Republike Malte, Kraljevine Nizozemske, Republike Austrije, Republike Poljske, Portugalske Republike, Rumunjske, Republike Slovenije, Slovačke Republike, Republike Finske, Kraljevine Švedske, Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske (države članice Europske unije) i Republike Hrvatske o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji (SL L 112, 24.4.2012., str. 10.–110.)

Posljednje ažuriranje 04.04.2018