EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Ugovor o Europskoj zajednici za atomsku energiju (Euratom)

Ugovor o Europskoj zajednici za atomsku energiju (Euratom)

 

SAŽETAK DOKUMENTA:

Ugovor o Europskoj zajednici za atomsku energiju

ČEMU SLUŽI OVAJ UGOVOR?

Kako proizlazi iz teksta Glave II., cilj je Ugovora o Euratomu „poticanje napretka u području nuklearne energije”.

Posebice je cilj unutar zajedničkog tržišta nuklearne energije sljedeći:

  • promicati istraživanje;
  • postići sigurnost opskrbe za sve zemlje EU-a;
  • uspostaviti sustav za nadzor miroljubive uporabe nuklearnih materijala namijenjenih za civilnu uporabu i osiguravanje zajedničkih visokih normi za zdravlje i sigurnost.

KLJUČNE TOČKE

Područje primjene

Ugovor je strogo ograničen na civilne (ne vojne) uporabe nuklearne energije.

Struktura ugovora

U Glavi I. utvrđuje se osam zadaća povjerenih Euratomu koje se posebnim pravilima razrađuju u Glavi II.:

  • promicati istraživanje, suradnju u istraživanju i razmjenu tehničkog znanja – uspostavlja se Zajednički istraživački centar;
  • postaviti jedinstvene sigurnosne standarde radi zaštite zdravlja radnika i stanovništva te osigurati njihovu primjenu;
  • olakšati ulaganja i osigurati, posebice poticanjem zajedničkih inicijativa, osnivanje temeljnih postrojenja potrebnih za razvoj nuklearne energije;
  • osigurati zajedničkom politikom opskrbe da svi korisnici u Zajednici (danas EU) imaju redovitu i pravičnu opskrbu rudama i nuklearnim gorivima – uspostavlja se Agencija za opskrbu Euratoma;
  • kontrolirati odgovarajuću (posebice nevojnu) i miroljubivu upotrebu nuklearnih materijala – zaštitne mjere Euratoma osiguravaju predani inspektori koji provode fizičke i računovodstvene provjere u svim nuklearnim postrojenjima u Zajednici;
  • ostvarivati pravo vlasništva nad posebnim fisibilnim materijalima (fisibilni materijali sastoje se od atoma koji se mogu rascijepiti neutronima u samoodržavajućoj lančanoj reakciji kako bi se oslobodile ogromne količine energije);
  • stvoriti zajedničko tržište specijaliziranih materijala i opreme, slobodnim kretanjem kapitala za ulaganja u području nuklearne energije i slobodom zapošljavanja stručnjaka;
  • uspostaviti s ostalim zemljama i međunarodnim organizacijama takve odnose koji će promicati napredak u miroljubivoj uporabi nuklearne energije.

Glave III. i IV. odnose se na institucije i financije:

  • Euratom dijeli ista izvršna tijela s EU-om od Ugovora o spajanju (1967.). Već je dijelio neke zajedničke institucije;
  • dijeljenje ovlasti danih institucijama u Ugovoru o Euratomu razlikuje se od ovlasti tijela EEZ-a (danas tijela EU-a koja djeluju unutar područja primjene EU-a). Parlament posebice ima manje kontrole nad Euratomom uz samo savjetodavne ovlasti (bez ovlasti suodlučivanja);
  • Agencija za opskrbu Euratoma, posebno tijelo Euratoma, ima pravnu osobnost i financijsku autonomiju te je pod nadzorom Komisije;
  • od Ugovora o spajanju Euratom s institucijama EU-a dijeli i jedinstveni administrativni proračun. Međutim, izdaci za istraživanje i razvoj u okviru Ugovora o Euratomu vode se u zasebnom proračunu.

Peta i šesta glava odnose se na opća pravila i pravila koja se odnose na početno razdoblje (uspostavljanje institucija, početna pravila primjene i prijelazna pravila).

Ugovor također uključuje pet priloga koji se odnose na:

  • područja istraživanja nuklearne energije iz članka 4. ugovora;
  • industrijske aktivnosti iz članka 41. ugovora;
  • povlastice koje se mogu dati zajedničkim poduzećima prema članku 48. ugovora;
  • popis robe i proizvoda podložan odredbama iz poglavlja 9. o zajedničkom nuklearnom tržištu; i
  • inicijalni program za istraživanje i izobrazbu iz članka 215. ugovora (članak 215. stavljen je izvan snage u trenutačnoj inačici ugovora).

OTKADA SE OVAJ UGOVOR PRIMJENJUJE?

Ugovor je potpisan 25. ožujka 1957., a stupio je na snagu 1. siječnja 1958.

POZADINA

Ugovor o Europskoj zajednici za atomsku energiju (EZAE, bolje poznat kao „Euratom”) u Rimu je 1957. potpisalo šest država osnivačica Europske zajednice za ugljen i čelik (EZUČ), pored ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice (EEZ). Ugovori o EEZ-u i EZAE-u ponekad se nazivaju „Rimskim ugovorima”, dok se „Rimski ugovor” odnosi na Ugovor o EEZ-u.

Za razliku od Ugovora o EEZ-u, nije došlo do značajnijih izmjena Ugovora o Euratomu koji je i dalje na snazi. Posebice, Euratom nije spojen s Europskom unijom i stoga zadržava zasebnu pravnu osobnost iako ima isto članstvo.

Pored Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i Ugovora o funkcioniranju EU-a (UFEU), Ugovor o Euratomu dio je primarnog prava EU-a kao jedan od njegovih aktivnih ugovora.

Za više informacija pogledajte:

GLAVNI DOKUMENT

Ugovor o Europskoj zajednici za atomsku energiju od 25. ožujka 1957. – pročišćeni tekst (SL C 203, 7.6.2016., str. 1.–112.)

VEZANI DOKUMENTI

Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju od 25. ožujka 1957. (nije objavljen u Službenom listu)

Ugovor o spajanju od 8. travnja 1965. (SL 152, 13.7.1967., str. 2.–17. (DE, FR, IT, NL))

Ugovor iz Maastrichta od 7. veljače 1992. (SL C 191, 29.7.1992., str. 1.–112.)

Lisabonski ugovor od 13. prosinca 2007. (SL C 306, 17.12.2007., str. 1.–271.)

Posljednje ažuriranje 25.05.2018

Top