2.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 81/176

Izvjestitelj:

Brian CURTIS

1.1.

Digitalno gospodarstvo, osobito s njime povezan popratni okvir za javne usluge, ključno je za neometano i učinkovito funkcioniranje civilnog društva EU-a. Odbor pozdravlja stalan napredak i podršku Europske komisije kad je riječ o daljnjem razvoju Europskog okvira za interoperabilnost (EIF).

1.2.

U Komunikaciji se upućuje na daljnji napredak koji Glavna uprava za informatiku ostvaruje u okviru svoje savjetodavne uloge i kao čimbenik kohezije u poticanju država članica i svih razina njihovih javnih uprava na besprijekornu međusobnu povezanost.

1.3.

Međutim, Odbor napominje da se kapacitet za interoperabilnost znatno razlikuje među državama članicama i unutar njih. Prema trenutačnom konsenzusu, donošenje propisa ili obveznih postupaka upravljanja i dalje nije dopušteno, no time se državama članicama nameće veća odgovornost da na sve dostupne načine dobrovoljno prihvate ideju i sadržaj EIF-a i njegovih provedbenih programa. Sigurnost i privatnost i dalje su jedno od 12 načela EIF-a, a EGSO pozitivno ocjenjuje činjenicu da su ta načela relativno detaljno razrađena i da su tema dviju jasnih preporuka sadržanih u planu provedbe interoperabilnosti. EIF po svojoj naravi nudi opširan okvir u kojemu države članice mogu ostvariti svoja prava na supsidijarnost, ali u javnosti se nedvojbeno raširila zabrinutost u vezi s vlasništvom nad osobnim podatcima, njihovom uporabom i sigurnošću, a razlozi za zabrinutost jednaki su u cijeloj Europi. Ta su pitanja povezana s temeljnim pravima utvrđenima u Ugovorima o EU-u.

1.4.

EGSO bi pozdravio potpunu uključenost država članica i institucija Europske unije u provedbi EIF-a.

1.5.

Iako kibernetička sigurnost ne pripada području primjene ove Komunikacije, jasno je da je u okviru ostalih zakonodavnih instrumenata EU-a potrebno otkloniti sumnje kako bi se zajamčilo da veća razina interoperabilnosti i javnog pristupa ne podrazumijeva veću ranjivost koja proizlazi iz sve većih prijetnji od kibernetičkih napada.

1.6.

Zajednički razlog za zabrinutost također je pitanje potpore korisnicima koji se, iz raznih razloga, ne mogu uključiti u svijet digitalnih usluga koji se ubrzano razvija i širi. EGSO potiče države članice da prihvate preporuke EIF-a u vezi s usmjerenošću na korisnike, posebice preporuku kojom se poziva na višekanalno – fizičko i digitalno – pružanje digitalnih javnih usluga.

1.7.

EGSO izražava određenu zabrinutost zbog toga što se mjerama ne utvrđuju ciljevi i što se čini da države članice i Komisija za njih snose zajedničku odgovornost. Jasnije definiranje odgovornosti i navođenje prioriteta bilo bi korisno pri alokaciji resursa.

1.8.

Potrebna je veća jasnoća u pogledu načina na koji se može provesti zahtjev za usmjerenost na potrebe poduzeća i građana (usluge usmjerene na korisnika).

1.9.

Odbor preporučuje da se pri procjeni razine provedbe EIF-a prednost daje građanima i poslovnim događanjima te povezanim postupcima koji su obuhvaćeni Prilogom II. usvojenog Prijedloga Komisije COM(2017) 256.

1.10.

Odbor napominje da se aktivnim radom Opservatorija nacionalnih okvira za interoperabilnost (NIFO) stvara solidan temelj za buduće preporuke. To bi za dvije do tri godine mogla biti osnova za mogući zakonski instrument, kojim bi se mogla riješiti otvorena pitanja.

2.1.

Dovršenje uspostave jedinstvenog digitalnog tržišta jedan je od deset političkih prioriteta Europske komisije koji bi s 415 milijardi EUR godišnje mogao pridonijeti gospodarstvu Europe, otvaranju radnih mjesta i preobrazbi javnih usluga. Potreba za digitalnom suradnjom javnih uprava ključna je sastavnica jedinstvenog digitalnog tržišta. U javnom sektoru nalazi se više od 25 % ukupnih radnih mjesta te on javnom nabavom pridonosi jednoj petini BDP-a EU-a. Povećanjem broja studentskih razmjena, porastom turizma, migracija, razvoja prekograničnog poslovanja i kupnje na internetu povećava se potreba za interoperabilnošću u mnogim područjima.

2.2.

Europski okvir za interoperabilnost (EIF) prvi je put donesen 2010. godine. U njemu su utvrđene konkretne smjernice za javne uprave o tome kako uspostaviti interoperabilne javne usluge koristeći se preporukama koje se temelje na načelima interoperabilnosti i konceptualnim modelima.

2.3.

Glavni instrumenti za provedbu EIF-a iz 2010. bili su program ISA (interoperabilna rješenja za europske javne uprave) (2010. – 2015.) i njegov nasljednik program ISA2 (2016. – 2020.).

2.4.

Od 2010. europske politike i inicijative koje utječu na javni sektor već su ili napredovale, kao što su revidirana Direktiva o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora, Uredba eIDAS (1) i akcijski plan EU-a za e-upravu 2016. – 2020., ili su u pripremi, kao što su jedinstveni digitalni pristupnik i prekogranični slobodan protok (neosobnih) podataka.

2.5.

Informacijska tehnologija područje je koje se ubrzano razvija, a primjer su za to otvoreni podaci i računalstvo u oblaku.

2.6.

Kao rezultat navedenih pitanja u vezi s politikom i tehnologijom te potrebe za preispitivanjem učinkovitosti EIF-a, 2016. godine održano je savjetovanje s dionicima u okviru kojega su se ispitale potrebe i problemi dionika u pogledu interoperabilnosti i provedbe EIF-a, utvrdili učinci koji bi mogli proizaći iz očekivanih revizija te prikupljale povratne informacije o dodanoj vrijednosti.

2.7.

Kao rezultat toga, u novom se okviru veći naglasak stavlja na praktičnu primjenu načela i modela interoperabilnosti te se objašnjava središnja uloga EIF-a u povezivanju nacionalnih okvira i okvira koji su specifični za određeno područje. Broj preporuka povećao se s 25 na 47, a ažurirane i nove preporuke o interoperabilnosti postale su konkretnije kako bi se olakšala njihova provedba te je stavljen veći naglasak na otvorenost i upravljanje informacijama, prenosivost podataka, upravljanje interoperabilnošću i pružanje integriranih usluga.

3.1.

Komunikacija sadržava opći prikaz, pregled i analizu dosad ostvarenog napretka te buduće prioritete. U Prilogu I. Komunikaciji utvrđuju se 22 mjere u pet prioritetnih područja. To se podupire Prilogom II., kojim se utvrđuju načela novog EIF-a i detaljno razrađuje 47 preporuka. Cilj je europskim javnim upravama pružiti besprijekorne usluge i neometan protok podataka poštovanjem općeg okvira EIF-a, koji se temelji na konceptualnom modelu EIF-a.

3.2.

Provedba učinkovitih digitalnih javnih usluga ključna je kako bi se ljudima omogućila sloboda rada i preseljenja, kako bi poduzeća mogla slobodno trgovati u svim državama članicama i kako bi im se omogućio slobodan protok kapitala. Države članice moderniziraju svoju javnu upravu uvođenjem opće digitalizacije, no kako bi se izbjegla opasnost od stvaranja izoliranih digitalnih okruženja, a time i elektroničkih prepreka četirima slobodama, ključna je interoperabilnost.

3.3.

U okviru se navodi da dobra interoperabilnost zahtijeva uklanjanje stvarnih i mogućih prepreka u području pravnih, organizacijskih, podatkovnih/semantičkih i tehničkih pitanja. U provedbi i preispitivanju programa ISA i ISA2 postignut je znatan napredak kad je riječ o utvrđivanju i rješavanju tih pitanja, no još je mnogo toga potrebno učiniti.

3.4.

Prema najnovijim dostupnim podacima procjenjuje se da je usklađenost nacionalnih okvira za interoperabilnost i EIF-a dostigla 76 %, no stupanj provedbe nacionalnih okvira za interoperabilnost u pojedinim nacionalnim projektima 2016. iznosio je 56 % (2), što pokazuje da i dalje postoje poteškoće u praktičnoj provedbi trenutačnih preporuka. Stoga je jasno da su potrebne dodatne konkretne smjernice, koje su utvrđene u Prilogu II.

3.5.

Svih 12 načela gotovo je jednako načelima iz prethodnog EIF-a, samo što se u njima odražava nedavni politički i tehnički razvoj. Ta su načela razvrstana u četiri kategorije kako slijedi:

3.6.

U Komunikaciji se javne uprave poziva da poboljšaju upravljanje na nacionalnoj razini aktivnostima u području interoperabilnosti, uporabu zajedničkih operativnih modela za razvoj kvalitetnijih digitalnih javnih usluga, koje uključuju potrebe građana i poduzeća iz ostalih država članica EU-a, te upravljanje podatcima u njihovu vlasništvu uporabom zajedničkih semantičkih i sintaktičkih formata radi lakše objave na portalima, agregiranja, razmjene i ponovne uporabe tih podataka.

3.7.

Komunikacija je konsolidirani konceptualni model EIF-a temeljen na povezivanju modela interoperabilnosti i modela integriranih javnih usluga. Primjenjiva je na sve digitalne javne usluge, a poseban se naglasak stavlja na aspekte upravljanja. Načela i modeli tumače se putem 47 konkretnih preporuka. U priloženom akcijskom planu za interoperabilnost navode se dodatne konkretne preporuke koje se odnose na provedbu. U njima se objašnjava konceptualni model i ujedno se otvaraju konkretna operativna pitanja koja su proizašla iz savjetovanja održanog 2016. godine.

3.8.

Na primjer, čest su problem naslijeđeni sustavi osmišljeni za rješavanje problema specifičnih za određeno područje i lokalnih problema, koji su doveli do fragmentiranih otoka informacijske i komunikacijske tehnologije. Jedna od preporuka koja se bavi tim pitanjem jest „uporaba otvorenih specifikacija, ako su dostupne, za jamčenje tehničke interoperabilnosti pri uspostavi europskih javnih službi” (preporuka br. 33). Ta se preporuka podupire u akcijskom planu, odnosno u sedam područja njegova djelovanja (12.–18.) u kojima se predlažu konkretne mjere.

4.1.

Odbor pozdravlja daljnji razvoj EIF-a te napominje da će se vjerojatno u listopadu 2017. pod estonskim predsjedanjem donijeti ministarska deklaracija o e-upravi, kojom će se, među ostalim, obvezati na provedbu EIF-a. EGSO prepoznaje važnost digitalnog gospodarstva za civilno društvo EU-a te u svojim mišljenjima u posljednjih nekoliko godina iznosi konstruktivna stajališta o Digitalnoj agendi i Jedinstvenom digitalnom tržištu kao programu koji je uslijedio nakon nje (3).

4.2.

Akcijski planovi za e-upravu (4) proteklog su desetljeća bili učinkoviti politički instrumenti za poboljšanje modernizacije javnih uprava diljem EU-a. Njima se podupire koordinacija i suradnja država članica i Komisije te su doveli do zajedničkih mjera u području e-uprave, a EIF je njezin ključan dio.

4.3.

U provedbenoj strategiji novog europskog okvira za interoperabilnost odražavaju se mnoge preporuke iznesene u prethodnim mišljenjima Odbora te se naglašava sve veća potreba za hitnim i dosljednim mjerama koje bi trebale provesti javne uprave u EU-u. Neke prethodne sumnje država članica u vezi s EIF-om sad su uvelike otklonjene, a glavne teškoće u provedbi odnose se na resurse i naslijeđena pitanja, a ne na pitanja u pogledu načela, iako je i dalje potrebno raditi na tome.

4.4.

U svom prethodnom mišljenju „Interoperabilnost kao sredstvo modernizacije javnog sektora” (5) primijetili smo da građani postaju svjesniji činjenice da javne uprave prikupljaju i koriste osobne podatke ili podatke prikupljene u širem djelokrugu, što također izaziva sve veću zabrinutost građana. Također su svjesni da veća interoperabilnost ima posljedice na način na koji se podatci mogu razmjenjivati i koristiti. Trenutačno je ta svijest na još višoj razini, stoga ohrabruje činjenica da su pitanja sigurnosti i privatnosti primljena na znanje te da su donesene preporuke (br. 46. i 47.) kojima se utvrđuje prioritet djelovanja.

4.5.

U području koje se ubrzano mijenja, kao što je IKT, tehnološka i tržišna kretanja često su korak ispred donošenja politika, zakonskih i regulatornih mandata te kapaciteta praćenja. Odbor se stoga u cijelosti slaže s pristupom redovitog preispitivanja i prilagodbe koji provodi Komisija i koji se iznosi u ovom prijedlogu. U tom smislu Opservatorij nacionalnih okvira za interoperabilnost (NIFO) pruža ključnu uslugu uključenim dionicima. Djelovanjem Opservatorija nacionalnih okvira za interoperabilnost konceptualni i pravni okviri dopunjuju se mnogim praktičnim i tehničkim pojedinostima. Na primjer, u 32 nedavno ažurirana informativna članka dostupna na internetu objedinjuju se najnovije informacije o statusu nacionalne interoperabilnosti zemalja sudionica (6).

5.1.

Konceptualnim modelom EIF-a za javne usluge obuhvaćeni su osmišljavanje, planiranje, razvoj, funkcioniranje i održavanje integriranih javnih usluga na svim razinama vlasti, od lokalne razine do razine EU-a. Ovdje iznesena načela služe kao vodič pri donošenju odluka o uspostavi interoperabilnih europskih javnih usluga s praktičnim alatima u obliku skupa provedivih stavki koje se nalaze u akcijskom planu za interoperabilnost. Međutim, u 22 mjere ne utvrđuju se ciljevi te one predstavljaju zajedničku odgovornost država članica i Komisije. To nije način odlučnog djelovanja i potrebna je veća jasnoća. Usto, naznake u vezi s prioritetnim pitanjima mogle bi pomoći u utvrđivanju načina uporabe resursa, osobito jer su ti resursi vjerojatno ograničeni.

5.2.

U Komunikaciji i njezinim popratnim dokumentima naglašava se potreba za uslugama koje su usmjerene na korisnika, no bilo bi poželjno dodatno objasniti kako bi se one mogle postići. Predlaže se da se programom ISA2 obuhvati mjera kojom će se to pitanje razraditi, i to razvojem okvira i smjernica o načinu provedbe načela usmjerenosti na korisnike u praksi.

5.3.

EIF sadržava definiciju javnih usluga koje se nalaze u njegovu području primjene. To su gotovo svi oblici prekograničnih javnih usluga, što može prouzročiti teškoće Opservatoriju nacionalnih okvira za interoperabilnost pri ispravnoj procjeni i ispravnom praćenju provedbe EIF-a. Odbor preporučuje da se pri procjeni razine provedbe EIF-a prednost daje građanima i poslovnim događanjima te povezanim postupcima koji su obuhvaćeni Prilogom II. usvojenog Prijedloga Komisije COM(2017) 256.

5.4.

Načelo supsidijarnosti dosad se relativno uspješno primjenjivalo u tom području. Komunikacija označava daljnji korak u poticanju interoperabilnosti, no potrebno je i dalje raditi na tome. EGSO upućuje na to da se aktivnim djelovanjem Opservatorija nacionalnih okvira za interoperabilnost obuhvaća stvaranje čvrstog temelja za buduće preporuke te da će se njime za dvije do tri godine pružiti temelj za mogući zakonski instrument s pomoću kojega bi se mogla riješiti otvorena pitanja.