1

Tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU‑a tužitelj, Norddeutsche Landesbank – Girozentrale, zahtijeva poništenje Odluke Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB) SRB/ES/2021/22 od 14. travnja 2021. o izračunu ex ante doprinosâ Jedinstvenom fondu za sanaciju za 2021. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), u dijelu u kojem se odnosi na njega kao pravnog slijednika društva Deutsche Hypothekenbank AG (u daljnjem tekstu: Deutsche Hypo).

[omissis]

20

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

21

SRB u bitnome od Općeg suda zahtijeva da:

22

Europska komisija od Općeg suda zahtijeva da:

101

Tužitelj se poziva na nezakonitost Priloga I. Delegiranoj uredbi 2015/63, pod naslovom „Korak 2.”, jer se metodom binninga koja je u njemu predviđena povređuje „zahtjev uzimanja u obzir profila rizika” koji proizlazi iz članka 103. stavka 7. Direktive 2014/59.

102

Konkretno, metoda binninga predviđala je da skupovi, ako je to moguće, trebaju uključivati isti broj ustanova podijeljenih prema vrijednosti rizika svake od njih. Međutim, takva metoda pogrešno odražava pojedinačni profil rizičnosti dotičnih institucija. Naime, ta bi metoda mogla dovesti do grupiranja, u istom skupu, institucija s vrijednostima za predmetni pokazatelj rizika koje pokazuju različite profile rizičnosti jedna od druge. Na primjer, u slučaju društva Deutsche Hypo to je za pokazatelj rizika [povjerljivo] ( 2 ) dovelo do njegova pripisivanja u [povjerljivo] skup unatoč vrijednosti prijavljenoj na temelju tog pokazatelja koja je niža od prosječne vrijednosti svih institucija.

103

SRB i Komisija osporavaju tu argumentaciju.

104

Kao što je to utvrđeno u točki 66. ove presude, nije potrebno odlučiti o pitanju postoji li u pravu Unije „zahtjev uzimanja u obzir profila rizika”. Naime, tužitelj tim tužbenim razlogom, kako je pojašnjeno na raspravi, tvrdi da je Komisija počinila pogrešku u ocjeni kada je predvidjela metodu binninga s obzirom na to da ona sprečava SRB da na odgovarajući način prilagodi osnovne godišnje doprinose stvarnom profilu rizičnosti institucija.

105

U tom pogledu, iz točaka 47. do 53. ove presude proizlazi da Komisija raspolaže širokom marginom prosudbe u pogledu provedbe članka 103. stavka 7. Direktive 2014/59, tako da je na tužitelju da dokaže da je, time što je predvidjela metodu binninga, Delegirana uredba 2015/63 zahvaćena očitom pogreškom u ocjeni.

106

Primjenom te metode, na SRB‑u je da, kao prvo, izračuna broj skupova kako bi usporedio institucije s obzirom na različite pokazatelje i potpokazatelje rizika. Kao drugo, na SRB‑u je da u načelu pripiše isti broj institucija svakom skupu, počevši od toga da prvom skupu pripiše institucije za koje su vrijednosti bruto pokazatelja najniže. Kao treće, na SRB‑u je da svim institucijama koje se nalaze u istom skupu dodijeli istu ocjenu, zvanu „diskretizirani pokazatelj”, koji treba uzeti u obzir za preostali izračun njihova multiplikatora prilagodbe.

107

Točno je da nije isključeno, kao što to proizlazi iz Priloga II. pobijanoj odluci, da primjena te metode u stvarnosti može dovesti do situacija u kojima se institucije, koje za određeni pokazatelj rizika imaju vrijednosti koje dokazuju da imaju manje rizične profile za taj pokazatelj nego što je prosječna vrijednost dotičnih institucija, ipak za predmetni pokazatelj pripisuju u jedan od skupova koji se sastoje od relativno rizičnijih institucija. Ta posljedica proizlazi, među ostalim, iz činjenice da, kao što je to SRB objasnio, određene institucije imaju takozvane „ekstremne” vrijednosti, odnosno vrijednosti koje uvelike odstupaju od prosjeka.

108

Isto tako, zbog postojanja tih ekstremnih vrijednosti nije isključeno da bi primjena metode binninga i, osobito, primjena pravila predviđenog u Prilogu I. Delegiranoj uredbi 2015/63, pod naslovom „Korak 2.” u točki 3., prema kojem SRB načelno pripisuje isti broj institucija svakom skupu, u praksi mogla dovesti do situacija u kojima se institucije čije su vrijednosti za određeni pokazatelj rizika slične onima institucija dodijeljenih prethodnom skupu ipak pripisuju sljedećem skupu, koji sadržava institucije koje imaju vrijednosti za taj isti pokazatelj rizika koje bi ponekad mogle biti znatno više.

109

Međutim, pojava opisana u točkama 107. i 108. ove presude ne znači da je metoda binninga zahvaćena očitom pogreškom u ocjeni.

110

U tom pogledu, kao prvo, valja podsjetiti na to da je Delegirana uredba 2015/63, u skladu s člankom 103. stavkom 7. Direktive 2014/59, predvidjela metodu prilagodbe ex ante doprinosa profilu rizičnosti institucija koja se temelji na usporedbi njihovih profila rizičnosti. Nesporno je, s jedne strane, da takva metoda podrazumijeva usporedbu znatnog broja podataka koji potječu od dotičnih institucija na temelju vrijednosti koje te institucije ostvaruju za niz pokazatelja rizika i, s druge strane, da ti podaci mogu uključivati ekstremne vrijednosti za određene institucije.

111

Međutim, kao što to proizlazi iz empirijskog istraživanja provedenog prije donošenja Delegirane uredbe 2015/63, čiji su rezultati sažeti u tehničkoj studiji JRC‑a, metoda binninga nalazi se među metodama koje mogu omogućiti takvu usporedbu te se čak smatra najprimjerenijom metodom za tu svrhu.

112

Naime, metoda binninga statistička je metoda priznata u svrhu postupanja s ekstremnim vrijednostima jer se njome, koliko je to moguće, izbjegava da prisutnost tih vrijednosti dovede do zavaravajućih usporedbi. U ovom slučaju navedenom se metodom može izbjeći, kao što to proizlazi iz JRC‑ove tehničke studije, da institucije s visokim vrijednostima za određene pokazatelje rizika ipak dobiju ocjenu koja pokazuje nizak profil rizičnosti za te pokazatelje jer postoje određene institucije s ekstremnim vrijednostima.

113

Kao drugo, metoda binninga jednostavna je metoda za usporedbu velikog broja podataka koje dostavljaju institucije čiji je ex ante doprinos prilagođen njihovu profilu rizičnosti.

114

U tom pogledu valja pojasniti da Prilog I. Delegiranoj uredbi 2015/63, pod naslovom „Korak 2.”, u točki 2. predviđa pravilo prema kojem se broj skupova izračunava na temelju formule koja je u njemu navedena. Nadalje, Prilog I. toj delegiranoj uredbi, pod naslovom „Korak 2.”, u točki 3. predviđa pravilo prema kojem SRB u načelu pripisuje isti broj institucija svakom skupu, počevši s pripisivanjem prvom skupu institucija za koje su vrijednosti bruto pokazatelja najniže.

115

Iz toga slijedi da se metodom binninga predviđaju objektivna pravila koja SRB može lako primijeniti, što je uostalom cilj koji se legitimno može postići propisima Unije (vidjeti u tom smislu presude od 24. veljače 2015., Sopora, C‑512/13, EU:C:2015:108, t. 33., i od 7. ožujka 2017., RPO, C‑390/15, EU:C:2017:174, t. 60.).

116

Kao treće, posljedice pojava opisanih u točkama 107. i 108. ove presude relativizirane su sljedećim četirima okolnostima. Prvo, prilagodba ex ante doprinosa može se ostvariti samo u rasponu koeficijenta između 0.8 i 1.5 na temelju članka 9. stavka 3. Delegirane uredbe 2015/63. Osnovni godišnji doprinos ostaje tako prevladavajući element za utvrđivanje ex ante doprinosa s obzirom na profil rizičnosti institucija.

117

Kao drugo, kao što to u biti proizlazi iz tehničke studije JRC‑a, te su pojave ograničene jer do njih uglavnom i prije svega dolazi u posljednjim skupovima, a ne u njihovoj velikoj većini.

118

Kao treće, ostaje nesporno da institucije koje se nalaze u posljednjim skupovima imaju više vrijednosti za predmetni pokazatelj rizika nego institucije pripisane nižim skupovima.

119

Kao četvrto, metoda prilagodbe ex ante doprinosa profilu rizičnosti uzima u obzir niz pokazatelja rizika, kao što to proizlazi iz članka 6. Delegirane uredbe 2015/63. Institucija se prema tome ukupno pripisuje nizu skupova ovisno o njezinim vrijednostima i vrijednostima drugih institucija za svaki pokazatelj rizika.

120

Međutim, kao što to proizlazi iz tehničke studije JRC‑a, institucije se obično nađu u različitim skupovima za različite pokazatelje rizika. Zbog toga, iako se institucija nalazi u posljednjem skupu za određeni pokazatelj rizika te je stoga izjednačena s institucijama koje imaju znatno veće vrijednosti, to općenito ne vrijedi za druge pokazatelje rizika, što omogućuje da se provede opća usporedba dotičnih institucija.

121

Uostalom, pojava opisana u točkama 119. i 120. ove presude prikazana je izračunom ex ante doprinosa društva Deutsche Hypo za razdoblje doprinosa 2021., kao što to potvrđuje njegov pojedinačni informacijski list. Naime, što se tiče dijela njegova ex ante doprinosa izračunanog na nacionalnoj razini, Deutsche Hypo nalazi se u [povjerljivo] skupu za [povjerljivo]. Suprotno tomu, ni za jedan od pokazatelja [povjerljivo] ne nalazi se u [povjerljivo] skupu, nego [povjerljivo]. Osim toga, nalazi se u [povjerljivo] skupu za [povjerljivo].

122

U tim okolnostima tužitelj ne može tvrditi da je primjenom metode binninga Delegirana uredba 2015/63 zahvaćena očitom pogreškom u ocjeni.

123

Taj zaključak nije doveden u pitanje tužiteljevim argumentima prema kojima je Delegirana uredba 2015/63 trebala predvidjeti tri ispravka metode binninga. Kao prvo, SRB‑u je trebalo ostaviti mogućnost da uspostavi dodatne i stoga uže skupove ili mu omogućiti da svakom skupu pripiše različit broj institucija. Kao drugo, u okviru metode binninga za stup rizika III. trebalo je uzeti u obzir druge pokazatelje rizika, poput veličine institucije, njezine ukupne bilance ili pojedinačnog poslovnog modela. Kao treće, budući da na poslovni model institucija odlučujuće utječe nacionalni pravni okvir, trebalo je provesti razlikovanje po državi članici u okviru stupa rizika „stabilnost i raznolikost izvora financiranja” predviđenog člankom 6. stavkom 1. točkom (b) Delegirane uredbe 2015/63 (u daljnjem tekstu: stup rizika II) i IV. stupa rizika.

124

Argumentima navedenima u točki 123. ove presude tužitelj tako zapravo tvrdi da postoje metode koje mogu zamijeniti metodu binninga, kako je predviđena Delegiranom uredbom 2015/63, koje bi bile prikladnije od potonje, umjesto da dokažu da je potonja zahvaćena očitim pogreškama u ocjeni. Međutim, čak i pod pretpostavkom da postoje takve alternativne metode, iz sudske prakse proizlazi da nije na Općem sudu da utvrdi je li metoda binninga predviđena Delegiranom uredbom 2015/63 jedina ili najbolja moguća, nego je li zahvaćena očitom pogreškom u ocjeni (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 12. srpnja 2001., Jippes i dr., C‑189/01, EU:C:2001:420, t. 83.).

125

Usto, i u svakom slučaju, tužitelj nije dokazao da bi elementi navedeni u točki 123. ove presude omogućili bolje uzimanje u obzir stvarnog profila rizičnosti institucija u okviru metode binninga.

126

Kao prvo, kad je riječ o argumentu koji se temelji na uspostavljanju dodatnih skupova, dovoljno je istaknuti da Prilog I. Delegiranoj uredbi 2015/63, pod naslovom „Korak 2.”, u točki 2. određuje broj skupova na temelju matematičke formule koja se primjenjuje objektivno i neselektivno i koja se temelji, kao što to proizlazi iz tehničke studije JRC‑a, na znanstvenim statističkim podacima kojima je cilj prethodno odrediti odgovarajući broj skupova. Međutim, tužitelj nije iznio nikakvu posebnu kritiku u pogledu te formule. Također nije dokazao da bi utvrđivanje dodatnih skupova u pojedinačnim slučajevima bilo očito primjerenije od odabrane metode.

127

Kao drugo, kad je riječ o tužiteljevu argumentu koji se odnosi na navodnu potrebu uzimanja u obzir određenih dodatnih pokazatelja rizika, već je u točki 116. ove presude istaknuto da metoda izračuna ex ante doprinosa pridaje veliku važnost osnovnom godišnjem doprinosu, s obzirom na to da on također odražava veličinu institucija.

128

Isto tako, tužitelj pogrešno tvrdi da je Komisija trebala više uzeti u obzir pojedinačni poslovni model institucija. U tom pogledu, iz članka 6. stavka 6. Delegirane uredbe 2015/63 proizlazi da ga je SRB obvezan uzeti u obzir pomoću pokazatelja rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije”. Međutim, tužitelj nije podnio nijedan konkretan element koji proizlazi iz pojedinačnog poslovnog modela institucija koji je Komisija trebala uzeti u obzir.

129

Kao treće, kad je riječ o argumentu koji se temelji na navodnoj potrebi razlikovanja između svake države članice u okviru stupova rizika II. i IV., iz sudske prakse proizlazi da donošenje propisa u određenom području djelovanja može, a da nije diskriminatorno, imati različite posljedice na određene gospodarske subjekte s obzirom na njihovu pojedinačnu situaciju ili nacionalna pravila kojima podliježu, pod uvjetom da se taj propis temelji na objektivnim kriterijima koji su prilagođeni ciljevima kojima taj propis teži (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 19. rujna 2013., Panellinios Syndesmos Viomichanion Metapoiisis Kapnou, C‑373/11, EU:C:2013:567, t. 34. i navedenu sudsku praksu).

130

U ovom slučaju, tužitelj nije podnio Općem sudu niti jedan dokaz koji bi omogućio da se utvrdi da se pokazatelji rizika iz stupova rizika II. i IV. ne temelje na takvim objektivnim kriterijima ili da nisu prilagođeni ciljevima kojima teži Delegirana uredba 2015/63. U tim okolnostima, ne može se pozivati na navodne razlike među državama članicama kako bi dokazao očitu pogrešku u ocjeni što se tiče navedenih stupova rizika.

131

S obzirom na prethodno navedeno, jedanaesti tužbeni razlog valja odbiti.

132

Uvodno valja podsjetiti na to da nepostojanje ili nedostatnost obrazloženja predstavlja razlog koji se odnosi na javni poredak koji Sud Unije može, ili čak mora, istaknuti po službenoj dužnosti (vidjeti presudu od 2. prosinca 2009., Komisija/Irska i dr. (C‑89/08 P, EU:C:2009:742, t. 34. i navedenu sudsku praksu).

133

Mjerom upravljanja postupkom i tijekom rasprave Opći je sud po službenoj dužnosti ispitao stranke o eventualnim nedostacima u obrazloženju pobijane odluke u pogledu određivanja godišnje ciljne razine.

134

Da bi se ispitalo sadržava li pobijana odluka takav nedostatak, valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 69. stavkom 1. Uredbe br. 806/2014, na kraju početnog razdoblja od osam godina, računajući od 1. siječnja 2016. (u daljnjem tekstu: početno razdoblje) dostupna financijska sredstva u SRF‑u trebaju dosegnuti ciljanu razinu, koja odgovara barem 1 % iznosa osiguranih depozita svih institucija s odobrenjem na državnim područjima svih država članica sudionica (u daljnjem tekstu: konačna ciljna razina).

135

Prema članku 69. stavku 2. Uredbe br. 806/2014, tijekom početnog razdoblja, ex ante doprinosi moraju se raspodijeliti što je moguće ravnomjernije dok se ne postigne ciljna razina navedena u točki 134. ove presude, ali uzimajući u obzir fazu poslovnog ciklusa i utjecaj koji prociklički doprinosi mogu imati na financijski položaj institucija.

136

Članak 70. stavak 2. Uredbe br. 806/2014 pojašnjava da svake godine doprinosi svih institucija s odobrenjem na državnim područjima svih država članica sudionica ne premašuju 12,5 % ciljne razine.

137

Što se tiče načina izračuna ex ante doprinosa, člankom 4. stavkom 2. Delegirane uredbe 2015/63 predviđa se da SRB određuje njihov iznos na temelju godišnje ciljne razine, uzimajući u obzir konačnu ciljnu razinu, na temelju prosječnog iznosa osiguranih depozita prethodne godine izračunanog tromjesečno, za sve institucije s odobrenjem na državnim područjima država članica sudionica.

138

U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 48. pobijane odluke, SRB je za razdoblje doprinosa 2021. odredio iznos godišnje ciljne razine na 11287677212,56 eura.

139

U uvodnim izjavama 36. i 37. pobijane odluke SRB je u bitnome objasnio da bi godišnja ciljna razina trebala biti određena na temelju analize o razvoju osiguranih depozita tijekom prethodnih godina, o svakom relevantnom razvoju ekonomske situacije te analize koja se odnosi na pokazatelje u vezi s fazom poslovnog ciklusa i učincima koji prociklički doprinosi imaju na financijski položaj institucija. Zatim je SRB smatrao prikladnim odrediti koeficijent koji se zasnivao na toj analizi i na financijskim sredstvima dostupnima u SRF‑u (u daljnjem tekstu: „koeficijent”). SRB je primijenio taj koeficijent na osminu prosječnog iznosa osiguranih depozita u 2020. kako bi dobio godišnju ciljnu razinu.

140

SRB je u uvodnim izjavama 38. do 47. pobijane odluke izložio pristup koji je slijedio kako bi odredio koeficijent.

141

U uvodnoj izjavi 38. pobijane odluke SRB je utvrdio stalnu tendenciju povećanja osiguranih depozita za sve institucije država članica sudionica. Konkretno, prosječan iznos tih depozita, izračunan tromjesečno za 2020. iznosi 6,689 bilijuna eura.

142

U uvodnim izjavama 40. i 41. pobijane odluke SRB je predstavio predviđeni razvoj osiguranih depozita za preostale tri godine početnog razdoblja, odnosno od 2021. do 2023. Procijenio je da će godišnje stope rasta osiguranih depozita do kraja početnog razdoblja biti između 4 % i 7 %.

143

U uvodnim izjavama 42. do 45. pobijane odluke, SRB je predstavio procjenu faze poslovnog ciklusa i mogućeg procikličkog učinka koji bi ex ante doprinosi mogli imati na tužiteljev financijski položaj. Kako bi to učinio, naveo je da je uzeo u obzir nekoliko pokazatelja, poput Komisijina predviđanja rasta bruto domaćeg proizvoda i projekcije Europske središnje banke (ESB) u tom pogledu ili kreditne tokove privatnog sektora u postotku bruto domaćeg proizvoda.

144

U uvodnoj izjavi 46. pobijane odluke SRB je zaključio da bi bilo razumno očekivati nastavak rasta osiguranih depozita unutar bankovne unije jer je ritam toga rasta niži od onog 2020. U tom pogledu SRB je u uvodnoj izjavi 47. pobijane odluke naveo da je usvojio „oprezan pristup” u pogledu stopa rasta osiguranih depozita za buduće godine do 2023.

145

S obzirom na ta razmatranja, SRB je u uvodnoj izjavi 48. pobijane odluke odredio vrijednost koeficijenta na 1,35 %. Zatim je izračunao iznos godišnje ciljne razine time što je pomnožio prosječan iznos osiguranih depozita u 2020. tim koeficijentom i podijelio rezultat tog izračuna s osam, u skladu sa sljedećom matematičkom formulom, koja se nalazi u uvodnoj izjavi 48. navedene odluke:

„Cilj0 [iznos godišnje ciljne razine] = Ukupni osigurani depoziti2020 * 0,0135 * ⅛ = EUR 11287677212,56”

146

Međutim, SRB je na raspravi naveo da je godišnju ciljnu razinu za razdoblje doprinosa 2021. odredio kako slijedi.

147

Kao prvo, na temelju prospektivne analize, SRB je odredio iznos osiguranih depozita svih institucija s odobrenjem na državnim područjima svih država članica sudionica, predviđenog za kraj početnog razdoblja, na otprilike 7,5 bilijuna eura. Kako bi došao do tog iznosa, SRB je uzeo u obzir prosječni iznos osiguranih depozita u 2020., odnosno 6,689 bilijuna eura, godišnju stopu rasta osiguranih depozita od 4 % te broj preostalih razdoblja doprinosa do kraja početnog razdoblja, odnosno tri.

148

Kao drugo, u skladu s člankom 69. stavkom 1. Uredbe br. 806/2014, SRB je izračunao 1 % od tih 7,5 bilijuna eura kako bi dobio procijenjeni iznos konačne ciljne razine koja se trebala dosegnuti 31. prosinca 2023., odnosno otprilike 75 milijardi eura.

149

Kao treće, SRB je od potonjeg iznosa oduzeo financijska sredstva koja su već dostupna u SRF‑u u 2021., to jest oko 42 milijarde eura, kako bi dobio iznos koji treba primiti tijekom preostalih razdoblja doprinosa prije isteka početnog razdoblja, odnosno od 2021. do 2023. Taj je iznos otprilike 33 milijarde eura.

150

Kao četvrto, SRB je podijelio potonji iznos s tri kako bi ga ujednačeno rasporedio između navedenih triju preostalih razdoblja doprinosa. Godišnja ciljna razina za razdoblje doprinosa 2021. tako je utvrđena na iznos naveden u točki 138. ove presude, odnosno na oko 11,287 milijardi eura.

151

SRB je na raspravi također potvrdio da je objavio podatke na kojima je zasnovao metodu opisanu u točkama 147. do 150. ove presude i koji su omogućili tužitelju da razumije metodu kojom je godišnja ciljna razina bila određena. Konkretno, pojasnio je da je na svojoj internetskoj stranici objavio – u svibnju 2021., to jest nakon donošenja pobijane odluke, ali prije podnošenja ove tužbe – informativni sažetak pod nazivom „Fact Sheet 2021.” (u daljnjem tekstu: informativni sažetak), kojim se navodi procijenjeni iznos konačne ciljne razine. Jednako tako, SRB je tvrdio da je iznos financijskih sredstava dostupnih u SRF‑u bio dostupan i na njegovoj internetskoj stranici te putem drugih javnih izvora i to puno prije donošenja pobijane odluke.

152

Kako bi ispitao je li SRB poštovao svoju obvezu obrazlaganja u dijelu koji se odnosi na određivanje godišnje ciljne razine, prije svega valja podsjetiti na to da je nepostojanje ili nedostatnost obrazloženja razlog koji se odnosi na javni poredak koji sud Unije može odnosno koji mora istaknuti po službenoj dužnosti (vidjeti presudu od 2. prosinca 2009., Komisija/Irska i dr. (C‑89/08 P, EU:C:2009:742, t. 34. i navedenu sudsku praksu). Slijedom toga, Opći sud može, odnosno mora, uzeti u obzir i druge nedostatke obrazloženja a ne samo one koje istakne tužitelj, i to osobito kada se oni otkriju tijekom postupka.

153

U tu svrhu stranke su tijekom usmene faze postupka saslušane o svim mogućim nedostacima obrazloženja koja može sadržavati pobijana odluka u dijelu koji se odnosi na određivanje godišnje ciljne razine. Osobito, izričito upitan nekoliko puta o tome, SRB je opisao metodu koju je stvarno primijenio za utvrđivanje godišnje ciljne razine za razdoblje doprinosa 2021., kako je iznesena u točkama 147. do 150. ove presude.

154

Nadalje, valja podsjetiti na to da posve posebnu važnost ima obrazloženje odluke institucije, tijela, ureda ili agencije Unije zato što zainteresiranoj osobi omogućuje da pri punom poznavanju predmeta odluči je li korisno podnijeti pravni lijek protiv te odluke, a nadležnom sudu da provede svoj nadzor, tako da je ono, dakle, jedan od uvjeta za djelotvornost sudske zaštite, zajamčene člankom 47. Povelje (vidjeti presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB (C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 103. i navedenu sudsku praksu).

155

Takvo se obrazloženje mora prilagoditi prirodi predmetnog akta i kontekstu u kojem je donesen. S tim u vezi, obrazloženje ne mora sadržavati napomenu o svim pravnim ili činjeničnim elementima koji su relevantni, s obzirom na to da se dostatnost obrazloženja mora ocjenjivati ne samo s obzirom na tekst akta nego i na njegov kontekst te na sva pravna pravila kojima se uređuje dotično područje i, osobito, s obzirom na interes koji adresati mogu imati za dobivanje objašnjenja. Slijedom toga, akt koji negativno utječe na neku osobu u dovoljnoj je mjeri obrazložen ako je donesen u kontekstu poznatom zainteresiranoj osobi, što joj omogućuje da razumije doseg mjere koja se na nju odnosi (vidjeti presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB (C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 104. i navedenu sudsku praksu).

156

Osim toga, to obrazloženje ne smije, među ostalim, biti proturječno kako bi omogućilo zainteresiranim strankama da se upoznaju sa stvarnim razlozima za tu odluku da bi mogle braniti svoja prava pred nadležnim sudom, i potonjem da izvršava svoj nadzor (vidjeti u tom smislu presude od 10. srpnja 2008., Bertelsmann i Sony Corporation of America/Impala, C‑413/06 P, EU:C:2008:392, t. 169. i navedenu sudsku praksu; od 22. rujna 2005., Suproco/Komisija, T‑101/03, EU:T:2005:336, t. 20. i 45. do 47. i od 16. prosinca 2015., Grčka/Komisija, T‑241/13, EU:T:2015:982, t. 56.).

157

Isto tako, kada donositelj pobijane odluke pruži određena objašnjenja u vezi s njezinim razlozima tijekom postupka pred sudom Unije, ta objašnjenja moraju biti u skladu s razmatranjima iznesenima u toj odluci (vidjeti u tom smislu presude od 22. rujna 2005., Suproco/Komisija (T‑101/03, EU:T:2005:336, t. 45. do 47., i od 13. prosinca 2016., Printeos i dr./Komisija, T‑95/15, EU:T:2016:722, t. 54. i 55.).

158

Naime, ako razmatranja iznesena u pobijanoj odluci nisu dosljedna s takvim pojašnjenjima dostavljenima tijekom sudskog postupka, obrazloženje predmetne odluke ne ispunjava funkcije na koje se podsjeća u točkama 154. i 155. ove presude. Konkretno, takva nedosljednost sprečava, s jedne strane, zainteresirane osobe da saznaju stvarne razloge pobijane odluke prije podnošenja tužbe i da pripreme svoju obranu u tom pogledu i, s druge strane, sud Unije da identificira razloge koji su poslužili kao stvarna pravna podrška toj odluci i da ispita njezinu usklađenost s primjenjivim pravilima.

159

Naposljetku, valja podsjetiti na to da kada SRB donese odluku kojom se određuju ex ante doprinosi, on mora upoznati predmetne institucije s metodom izračuna tih doprinosa (vidjeti presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB (C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 122.).

160

Jednako mora vrijediti za metodu određivanja iznosa godišnje ciljne razine jer je taj iznos jako važan u strukturi takve odluke. Naime, kao što to proizlazi iz točke 16. ove presude način izračuna ex ante doprinosa sastoji se od raspodjele navedenog iznosa među svim predmetnim institucijama tako da povećanje ili smanjenje tog istog iznosa dovodi do odgovarajućeg povećanja ili smanjenja ex ante doprinosa svake od tih institucija.

161

Iz prethodno navedenog proizlazi da, iako je SRB putem pobijane odluke institucijama dužan dostaviti pojašnjenja u pogledu metode određivanja godišnje ciljne razine, ta pojašnjenja moraju biti dosljedna s pojašnjenjima koja je SRB dostavio tijekom sudskog postupka i koji se odnose na stvarno primijenjenu metodu.

162

Međutim, to ovdje nije konkretno slučaj.

163

Naime, prije svega valja istaknuti da je u pobijanoj odluci u uvodnoj izjavi 48. iznesena matematička formula koja je predstavljena kao osnovica za određivanje godišnje ciljne razine. Međutim, pokazalo se da ta formula ne uključuje elemente metode koju je SRB stvarno primijenio, kako je pojašnjeno na raspravi. Naime, kao što to proizlazi iz točaka 147. do 150. ove presude, SRB je dobio iznos godišnje ciljne razine, u okviru te metode, time što je od konačne ciljne razine odbio financijska sredstva dostupna u SRF‑u, kako bi izračunao iznos koji je još trebalo naplatiti do kraja početnog razdoblja i podijelio potonji iznos s tri. Međutim, ta dva koraka izračuna uopće nisu izražena u navedenoj matematičkoj formuli.

164

Osim toga, to utvrđenje ne može se dovesti u pitanje SRB‑ovom tvrdnjom prema kojoj je on u svibnju 2021. objavio informativni sažetak koji je sadržavao raspon u kojem su navedeni mogući iznosi konačne ciljne razine i, na svojoj internetskoj stranici, iznos financijskih sredstava dostupnih u SRF‑u. Naime, neovisno o tome je li tužitelj zaista imao saznanja o tim iznosima, potonji nisu, sami po sebi, takve prirode da mu omogućavaju da razumije da je SRB zaista primijenio dvije transakcije navedene u točki 163. ove presude jer se povrh toga pojašnjava da se one čak ni ne spominju u matematičkoj formuli predviđenoj u uvodnoj izjavi 48. pobijane odluke.

165

Slične nedosljednosti negativno utječu i na način određivanja koeficijenta od 1,35 %, koji pak ima ključnu ulogu u toj matematičkoj formuli navedenoj u točki 164. ove presude. Naime, taj koeficijent mogao bi se razumjeti na način da se temelji, među drugim parametrima, na predviđenom rastu osiguranih depozita tijekom preostalih godina početnog razdoblja. Međutim, to nije dosljedno s pojašnjenjima koje je SRB dao na raspravi, iz čega proizlazi da je taj koeficijent bio određen na način da se njime može opravdati rezultat izračuna iznosa godišnje ciljne razine, to jest nakon što je SRB izračunao taj iznos na temelju četiri koraka prikazana u točkama 147. do 150. ove presude i, osobito, podjelom s tri iznosa proizašlog iz oduzimanja financijskih sredstava dostupnih u SRF‑u od konačne ciljne razine. Međutim, taj pristup uopće ne proizlazi iz pobijane odluke.

166

Osim toga, valja podsjetiti na to da se prema informativnom sažetku procijenjeni iznos konačne ciljne razine nalazi u rasponu od 70 do 75 milijardi eura. Međutim, taj raspon nije u skladu s rasponom stope rasta osiguranih depozita od 4 % do 7 % iz uvodne izjave 41. pobijane odluke. Naime, SRB je na raspravi naveo da je za potrebe određivanja godišnje ciljne razine uzeo u obzir stopu rasta osiguranih depozita od 4 % – što je najniža stopa drugog raspona – te da je tako dobio procijenjenu konačnu ciljnu razinu od 75 milijardi eura – što čini najvišu vrijednost prvog raspona. Očito je da postoji nedosljednost između tih dvaju raspona. Naime, s jedne strane, raspon koji se odnosi na stopu razvoja osiguranih depozita sadržava i vrijednosti iznad stope od 4 %, čija je primjena pak dovela do procijenjenog iznosa konačne ciljne razine koji je veći od onih uključenih u raspon koji se odnosi na tu ciljnu razinu. S druge strane, tužitelj ne može razumjeti razlog zbog kojeg je SRB u raspon povezan s tom ciljnom razinom uključio iznose niže od 75 milijardi eura. Naime, kako bi do toga došao, trebao je primijeniti stopu ispod 4 %, što pak nije sadržano u rasponu koji se odnosi na stopu rasta osiguranih depozita. U tim okolnostima tužitelj nije mogao odrediti način na koji je SRB koristio raspon koji se odnosi na stopu razvoja tih depozita kako bi došao do izračuna procijenjene konačne ciljne razine.

167

Iz toga slijedi da, što se tiče određivanja godišnje ciljne razine, metoda koju je SRB zaista primijenio, kako je objašnjena na raspravi, ne odgovara metodi opisanoj u pobijanoj odluci, tako da stvarne razloge u pogledu kojih je određena ta ciljna razina na temelju pobijane odluke ne mogu identificirati ni institucije ni Opći sud.

168

S obzirom na prethodno navedeno, valja utvrditi da pobijana odluka sadržava mane u obrazloženju u pogledu određivanja godišnje ciljne razine.

169

Uzimajući u obzir pravne i ekonomske izazove ovog predmeta, ipak je u interesu dobrog sudovanja da se nastavi ispitivanje drugih tužbenih razloga.

[omissis]

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (osmo prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje: