32013R1073

EUR-Lex

Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

EUROPA
EUR-Lex home
Uredba - 1073/2013 - EN - EUR-Lex

Help

Search tips

Need more search options? Use the Advanced search

Document 32013R1073

Help

Uredba (EU) br. 1073/2013 Europske središnje banke od 18. listopada 2013 . o statistici imovine i obveza investicijskih fondova (preinačeno) (ESB/2013/38)

SL L 297, 07/11/2013, p. 73–93 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Legal status of the document In force: This act has been changed. Current consolidated version: 27/11/2013

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2013/1073/oj

HTML

PDF

Official Journal

7.11.2013

Službeni list Europske unije

L 297/73

UREDBA (EU) br. 1073/2013 EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 18. listopada 2013.

o statistici imovine i obveza investicijskih fondova (preinačeno)

(ESB/2013/38)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 5.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2533/98 od 23. studenoga 1998. o prikupljanju statističkih podataka od strane Europske središnje banke (1), a posebno njezin članak 5. stavak 1. i članak 6. stavak 4.,

uzimajući u obzir mišljenje Europske komisije,

budući da:

(1)

S obzirom da se Uredba (EZ) br. 958/2007 Europske središnje banke od 27. srpnja 2007. o statistici imovine i obveza investicijskih fondova (ESB/2007/8) (2) mora u bitnome izmijeniti, naročito u smislu Uredbe (EU) br. 549/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Europskoj uniji (3), potrebno ju je preinačiti radi jasnoće.

(2)

Uredba (EZ) br. 2533/98 određuje u članku 2. stavku 1. da, kako bi ispunila svoje statističke izvještajne zahtjeve, Europska središnja banka (ESB), uz pomoć nacionalnih središnjih banaka (NSB), ima pravo prikupljati statističke podatke u okviru referentne izvještajne populacije i u okviru potrebnom za izvršavanje zadaća Europskog sustava središnjih banaka (ESSB). U članku 2. stavku 2. točki (a) Uredbe (EZ) br. 2533/98 određeno je da investicijski fondovi (IF) čine dio referentne izvještajne populacije za potrebe ispunjavanja statističkih izvještajnih zahtjeva ESB-a, među ostalim, u području novčane i bankovne statistike. Nadalje, prema članku 3. Uredbe (EZ) br. 2533/98, ESB je dužan odrediti stvarnu izvještajnu populaciju u okviru referentne izvještajne populacije i ima pravo u potpunosti ili djelomično izuzeti određene grupe izvještajnih jedinica iz svojih statističkih izvještajnih zahtjeva.

(3)

Radi ispunjavanja svojih zadaća i praćenja financijskih aktivnosti osim onih koje poduzimaju monetarne financijske institucije (MFI), ESSB zahtijeva visokokvalitetne statističke podatke o poslovanju investicijskih fondova. Glavna namjena tih podataka jest pružiti ESB-u sveobuhvatan statistički prikaz sektora investicijskih fondova u državama članicama čija je valuta euro (dalje u tekstu: „države članice europodručja”) koje se smatraju jedinstvenim gospodarskim područjem.

(4)

Kako bi se smanjio teret izvješćivanja, nacionalnim središnjim bankama dopušteno je prikupljati potrebne podatke o investicijskim fondovima iz stvarne izvještajne populacije u kontekstu šireg okvira statističkog izvješćivanja za druge statističke potrebe, pod uvjetom da to ne dovodi u pitanje ispunjavanje statističkih zahtjeva ESB-a. Kako bi se potakla transparentnost, u tim je slučajevima primjereno obavijestiti izvještajne jedinice da se podaci prikupljaju za ispunjavanje drugih statističkih potreba.

(5)	Raspolaganje podacima o financijskim transakcijama olakšava detaljniju analizu za potrebe monetarne politike i u ostale svrhe. Podaci o financijskim transakcijama, kao i podaci o stanjima, također se rabe za sastavljanje ostalih statistika, posebno financijskih računa europodručja.

(6)

Iako uredbe koje ESB donosi na temelju članka 34. stavka 1. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu: „Statut ESSB-a”) ne daju nikakva prava odnosno ne nameću nikakve obveze državama članicama čija valuta nije euro (dalje u tekstu: „države članice izvan europodručja”), članak 5. Statuta ESSB-a primjenjuje se i na države članice europodručja i na države članice izvan europodručja. Uvodna izjava 17. Uredbe (EZ) br. 2533/98 odnosi se na činjenicu da članak 5. Statuta ESSB-a zajedno s člankom 4.stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji podrazumijeva obvezu izrade i provedbe na nacionalnoj razini svih mjera koje države članice izvan europodručja smatraju potrebnim da bi se prikupili statistički podaci potrebni za ispunjavanje statističkih izvještajnih zahtjeva ESB-a i provele pravodobne pripreme u području statistike kako bi te države postale države članice europodručja,

(7)

Iako je ova Uredba namijenjena ponajprije investicijskim fondovima, potpune podatke o imateljima dionica koje glase na donositelja koje izdaju investicijski fondovi možda nije moguće dobiti izravno od investicijskih fondova, stoga je neophodno uključiti ostale subjekte u stvarnu izvještajnu populaciju.

(8)	Primjenjuje se standard zaštite i upotrebe povjerljivih statističkih podataka, kako je utvrđen u članku 8. Uredbe (EZ) br. 2533/98.

(9)	Članak 7. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 2533/98 propisuje da je ESB ovlašten izreći sankcije izvještajnim jedinicama koje ne ispunjavaju statističke izvještajne zahtjeve utvrđene uredbama ili odlukama ESB-a,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove uredbe:

„investicijski fond (IF)” znači subjekt za zajednička ulaganja koji:

(a)	ulaže u financijsku i nefinancijsku imovinu u smislu Priloga II., pod uvjetom da je njegov cilj ulaganje kapitala prikupljenog od javnosti; i

(b)

osnovan je prema pravu Unije ili nacionalnom pravu u skladu s:

i.	ugovornim pravom kao zajednički fond kojim upravljaju društva za upravljanje;

ii.	zakonodavstvom koje regulira fondove (kao uzajamni fond);

iii.	pravom društava, kao investicijsko društvo;

iv.	svakim drugim sličnim mehanizmom ili pravnim oblikom.

U definiciju je uključeno sljedeće:

(a)	društva čiji se udjeli ili dionice, na zahtjev imatelja, reotkupljuju ili otkupljuju izravno ili neizravno iz imovine društva; i

(b)	društva koja imaju fiksan broj izdanih dionica i čiji dioničari moraju kupiti ili prodati postojeće dionice kad ulaze ili izlaze iz fonda.

U definiciju nije uključeno sljedeće:

(a)	mirovinski fondovi kako je utvrđeno u revidiranom Europskom sustavu računa (dalje u tekstu: „ESA”) prema Uredbi Vijeća (EU) br. 549/2013 (podsektor S.129);

(b)	novčani fondovi (NF) kako je određeno u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 1071/2013 Europske središnje banke od 24. rujna 2013. o bilanci sektora monetarnih financijskih institucija (ESB/2013/33). (4),

Za potrebe definicije IF-a pojam „javni” podrazumijeva male, profesionalne i institucionalne ulagače;

2.	„izvještajna jedinica” ima isto značenje kao što je određeno člankom 1. Uredbe (EZ) br. 2533/98;

„rezident” ima isto značenje kao što je određeno člankom 1. Uredbe (EZ) br. 2533/98. Za potrebe ove Uredbe, ako pravnom subjektu nedostaje fizički element, njegova rezidentnost određuje se gospodarskim područjem po čijem je pravu subjekt osnovan. Ako subjekt nije osnovan, kao kriterij upotrebljava se pravna pripadnost, to jest država čiji pravni sustav uređuje osnivanje i postojanje subjekta;

4.	„monetarna financijska institucija (MFI)” ima isto značenje kao što je određeno člankom 1. Uredbe (EU) br. 1071/2013 (ESB/2013/33);

5.	„DFP” znači druge financijske posrednike osim osiguravajućih društava i mirovinskih fondova, kako je utvrđeno u ESA 2010 (podsektor S.125);

6.	„dionice/udjeli investicijskih fondova na ime” znači dionice/udjele investicijskih fondova o kojima se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom vodi evidencija za identifikaciju imatelja dionica/udjela, uključujući podatke o rezidentnosti i sektoru imatelja;

„dionice/udjeli u investicijskim fondovima koji glase na donositelja” znači dionice/udjeli u investicijskim fondovima u vezi s kojima se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ne vodi evidencija o identitetu imatelja ili u vezi s kojima se vodi evidencija koja ne uključuje informacije o rezidentnosti i sektoru imatelja;

8.	„odgovarajući NSB” znači NSB države članice europodručja u kojoj je investicijski fond rezident;

9.	„za svaki vrijednosni papir posebno” znači podatke raščlanjene na pojedinačne vrijednosne papire.

Članak 2.

Stvarna izvještajna populacija

1. Stvarna izvještajna populacija sastoji se od investicijskih fondova koji su rezidenti područja država članica europodručja. Sam IF ili, u slučaju IF-a koji nema pravnu osobnost prema nacionalnom pravu, osobe koje imaju zakonsko pravo zastupati ga, odgovorni su za dostavljanje statističkih podataka koji su potrebni u skladu s ovom Uredbom.

2. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., za potrebe prikupljanja podataka o imateljima dionica koje glase na donositelja koje izdaju investicijski fondovi u skladu sa Prilogom I. dijelom 2. točkom 3., stvarna izvještajna populacija uključuje monetarne financijske institucije i druge financijske posrednike. Nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanje navedenim subjektima pod uvjetom da se potrebni statistički podaci prikupljaju iz drugih dostupnih izvora u skladu s Prilogom I. dijelom 2. točkom 3. Nacionalne središnje banke pravodobno provjeravaju je li taj uvjet ispunjen kako bi prema potrebi mogle odobriti ili opozvati svako odstupanje s učinkom od početka svake godine, u dogovoru s ESB-om. Za potrebe ove Uredbe nacionalne središnje banke mogu utvrditi i održavati popis izvještajnih ostalih financijskih posrednika, u skladu s načelima utvrđenima u Prilogu I. dijelu 2. točki 3.

Članak 3.

Popis investicijskih fondova za statističke potrebe

1. Izvršni odbor utvrđuje i održava za statističke potrebe popis investicijskih fondova koji čine referentnu izvještajnu populaciju, uključujući, gdje je primjenjivo, njihove podfondove, u smislu članka 4. stavka 2. Navedeni se popis može temeljiti na postojećem popisu investicijskih fondova koji podliježu nadzoru od strane nacionalnih tijela, ako takvi popisi postoje, i biti dopunjen ostalim investicijskim fondovima koji se mogu odrediti u smislu definicije investicijskih fondova iz članka 1.

2. Nacionalne središnje banke i ESB će taj popis i njegove ažurirane verzije učiniti dostupnima u prikladnom obliku, uključujući elektroničkim putem, preko interneta ili, na zahtjev dotičnih izvještajnih jedinica, u papirnatom obliku.

3. Ako je posljednja dostupna elektronička verzija popisa iz stavka 2. netočna, ESB neće izreći sankcije bilo kojem subjektu koji nije ispravno ispunio statističke izvještajne zahtjeve pod uvjetom da se u dobroj namjeri rukovodio netočnim popisom.

Članak 4.

Pojedinačno izvješćivanje za svaki fond

1. Stvarna izvještajna populacija dostavlja podatke o svojoj imovini i obvezama pojedinačno za svaki fond.

2. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., ako IF izvrši segregaciju svoje imovine u različite podfondove na takav način da dionice/udjeli koji se odnose na svaki pojedini podfond imaju neovisnu podlogu u različitoj imovini, svaki podfond smatrat će se pojedinačnim IF-om.

3. Odstupajući od stavaka 1. i 2., ovisno o prethodnom odobrenju i u skladu s uputama odgovarajućeg NSB-a, investicijski fondovi mogu iskazati svoju imovinu i obveze kao grupa, pod uvjetom da to daje rezultate koji su slični onima koji se dobivaju pojedinačnim izvješćivanjem za svaki fond.

Članak 5.

Tromjesečni i mjesečni statistički izvještajni zahtjevi

1. Izvještajne jedinice u skladu s prilozima I. i II. dostavljaju:

(a)	tromjesečno, podatke o stanju imovine i obveza investicijskih fondova na kraju tromjesečja i tromjesečna vrijednosna usklađivanja ili transakcije, kada je to primjenjivo; i

(b)	mjesečno, podatke o stanju izdanih dionica/udjela investicijskih fondova na kraju mjeseca, odgovarajuća mjesečna vrijednosna usklađivanja ili transakcije, kada je to primjenjivo i posebne podatke o novim izdanjima i otkupima dionica/udjela investicijskih fondova tijekom izvještajnog mjeseca.

2. Nacionalne središnje banke mogu odlučiti da, umjesto tromjesečno, podatke iz stavka 1. točke (a) prikupljaju mjesečno.

Članak 6.

Vrijednosna usklađivanja ili transakcije

1. Izvještajne jedinice izvještavaju o vrijednosnim usklađivanjima ili transakcijama u skladu s uputama odgovarajućeg NSB-a, vezano uz podatke koji se dostavljaju prema agregiranom pristupu iz Priloga I.

2. Kako je utvrđeno u Prilogu I., nacionalne središnje banke mogu izračunati približne vrijednosti transakcija vrijednosnim papirima na temelju podataka o pojedinačnim vrijednosnim papirima ili izravno prikupljati podatke o transakcijama na temelju podataka o pojedinačnim vrijednosnim papirima.

3. Dodatni zahtjevi i smjernice vezane uz sastavljanje vrijednosnih usklađivanja ili transakcija utvrđeni su u Prilogu III.

Članak 7.

Računovodstvena pravila

1. Računovodstvena pravila koja primjenjuju investicijski fondovi za potrebe izvješćivanja prema ovoj Uredbi utvrđena su mjerodavnim nacionalnim propisima kojim se provodi Direktiva Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (5), ili u slučaju neprimjenjivosti navedene odredbe, pravila koja su utvrđena u svim drugim nacionalnim ili međunarodnim standardima koji se primjenjuju na investicijske fondove.

2. Ne dovodeći u pitanje računovodstvene prakse i postupke netiranja koji prevladavaju u državama članicama europodručja, sva financijska imovina i obveze iskazuju se u statističke svrhe na bruto osnovi.

Članak 8.

Odstupanja

1. Odstupanja od statističkih izvještajnih zahtjeva utvrđenih u članku 5. mogu se odobriti investicijskim fondovima kako slijedi:

(a)

nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja najmanjim investicijskim fondovima u smislu ukupne imovine, pod uvjetom da investicijski fondovi koji dostavljaju podatke za tromjesečnu agregiranu bilancu čine najmanje 95 % ukupne imovine investicijskih fondova svake države članice europodručja u smislu stanja;

(b)

u državama članicama europodručja u kojima je kombinirana ukupna imovina nacionalnih investicijskih fondova ne prelazi 1 % ukupne imovine investicijskih fondova europodručja, nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja najmanjim investicijskim fondovima u smislu ukupne imovine, pod uvjetom da investicijski fondovi koji dostavljaju podatke za tromjesečnu agregiranu bilancu čine najmanje 80 % ukupne imovine nacionalnih investicijskih fondova u smislu stanja;

(c)

investicijski fondovi na koje se primjenjuju odstupanja kako su utvrđena u točkama (a) i (b) podnose izvješća tromjesečno samo za podatke o stanju izdanih dionica/udjela investicijskih fondova na kraju tromjesečja te odgovarajuća tromjesečna vrijednosna usklađivanja ili transakcije, ako je to primjenjivo;

(d)	nacionalne središnje banke na godišnjoj razini pravodobno provjeravaju ispunjavanje uvjeta određenih u točkama (a) i (b) kako bi prema potrebi odobrile ili opozvale svako odstupanje s učinkom od početka svake godine.

2. Odstupanja se mogu odobriti investicijskim fondovima koji podliježu nacionalnim računovodstvenim pravilima koja dopuštaju vrednovanje imovine investicijskih fondova rjeđe nego tromjesečno. O kategorijama investicijskih fondova kojima nacionalne središnje banke imaju pravo odobriti odstupanja odlučuje Upravno vijeće. Investicijski fondovi na koje se navedena odstupanja primjenjuju podliježu zahtjevima iz članka 5. onom dinamikom učestalosti koja je u skladu s njihovim računovodstvenim obvezama vezano uz vrijeme provođenja vrednovanja njihove imovine.

3. Investicijski fondovi mogu donijeti odluku o nekorištenju navedenih odstupanja i umjesto toga u potpunosti ispunjavati statističke izvještajne zahtjeve iz članka 5. Ako se pojedini IF odluči na korištenje te mogućnosti, on je obvezan dobiti odobrenje odgovarajućeg NSB-a prije bilo kakve izmjene u korištenju navedenih odstupanja.

Članak 9.

Pravodobnost

1. Nacionalne središnje banke odlučuju kada trebaju zaprimiti podatke od izvještajnih jedinica u skladu s člankom 5. radi ispunjavanja rokova propisanih stavkom 2.

2. Nacionalne središnje banke prenose ESB-u:

(a)	podatke o agregiranim tromjesečnim stanjima i vrijednosnim usklađivanjima do kraja radnog vremena 28. radnog dana od kraja tromjesečja na koje se podaci odnose, na temelju tromjesečnih podataka prikupljenih od izvještajnih jedinica;

(b)

podatke o agregiranim mjesečnim stanjima i vrijednosnim usklađivanjima do kraja radnog vremena 28. radnog dana od kraja mjeseca na koji se podaci odnose, na temelju mjesečnih podataka o izdanim dionicama/udjelima investicijskih fondova prikupljenih od izvještajnih jedinica ili na temelju stvarnih podataka u skladu s člankom 5. stavkom 2;

(c)	podatke o agregiranim mjesečnim novim izdanjima i otkupima dionica/udjela do kraja radnog vremena 28. radnog dana od kraja mjeseca na koji se podaci odnose, na temelju mjesečnih podataka prikupljenih od izvještajnih jedinica.

Članak 10.

Minimalni standardi i nacionalni izvještajni mehanizmi

1. Izvještajne jedinice moraju ispuniti statističke izvještajne zahtjeve koji se na njih primjenjuju u skladu s minimalnim standardima za prijenos, točnost, konceptualnu usklađenost i revizije određenim u Prilogu IV.

2. Nacionalne središnje banke utvrđuju i provode izvještajne mehanizme koje stvarna izvještajna populacija treba poštovati u skladu s nacionalnim zahtjevima. Nacionalne središnje banke osiguravaju da ti izvještajni mehanizmi pružaju potrebne statističke podatke i dopuštaju točnu provjeru usklađenosti s minimalnim standardima za prijenos, točnost, konceptualnu usklađenost i revizije određenima u Prilogu IV.

Članak 11.

Spajanja odnosno pripajanja, podjele i reorganizacije

U slučaju spajanja odnosno pripajanja, podjele ili reorganizacije koja bi mogla utjecati na ispunjavanje njezinih statističkih obveza, dotične izvještajne jedinice obavješćuju odgovarajući NSB o planiranim postupcima radi ispunjavanja statističkih izvještajnih zahtjeva propisanih ovom Uredbom onda kada namjera provedbe takvog postupka postane javna te pravodobno prije njegove provedbe.

Članak 12.

Provjera i obvezno prikupljanje

Nacionalne središnje banke ostvaruju pravo na obveznu provjeru i prikupljanje podataka koje izvještajne jedinice moraju dostavljati u skladu s ovom Uredbom, ne dovodeći u pitanje pravo ESB-a da sam ostvari to pravo. Nacionalne središnje banke ostvaruju to pravo osobito onda kad institucija uključena u stvarnu izvještajnu populaciju ne ispunjava minimalne standarde za prijenos, točnost, konceptualnu usklađenost i revizije određene u Prilogu IV.

Članak 13.

Prvo izvješćivanje

Prvo izvješćivanje započinje s mjesečnim i tromjesečnim podacima za prosinac 2014.

Članak 14.

Stavljanje izvan snage

1. Uredba (EZ) br. 958/2007 (ESB 2007/8) stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2015.

2. Upućivanja na Uredbu koja se stavlja izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom utvrđenom u Prilogu V.

Članak 15.

Završna odredba

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije. Primjenjuje se od 1. siječnja 2015.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 18. listopada 2013..

Upravno vijeće ESB-a

Predsjednik ESB-a

Mario DRAGHI

(1) SL L 318, 27.11.1998., str. 8.

(2) SL L 211, 11.8.2007., str. 8.

(3) SL L 174, 26.6.2013., str. 1.

(4) Vidjeti 1. str. ovog Službenog lista.

(5) SL L 372, 31.12.1986., str. 1.

PRILOG I.

STATISTIČKI IZVJEŠTAJNI ZAHTJEVI

DIO 1.

Opći statistički izvještajni zahtjevi

Stvarna izvještajna populacija mora dostaviti sljedeće statističke podatke:

(a)

tromjesečno: i. podatke o pojedinačnim vrijednosnim papirima u slučaju vrijednosnih papira s javno dostupnim identifikacijskim oznakama koje drže investicijski fondovi; ii. agregirane podatke podijeljene prema kategoriji instrumenta/dospijeća, valutama i protustrankama, u slučaju imovine i obveza koje nisu vrijednosni papiri i u slučaju vrijednosnih papira bez javno dostupnih identifikacijskih oznaka; iii. podatke o pojedinačnim vrijednosnim papirima ili agregirane podatke o imateljima izdanih dionica/udjela investicijskih fondova, kao što je dalje navedeno u dijelu 2. Odgovarajući NSB može tražiti od izvještajnih jedinica da iskazuju podatke o pojedinačnim vrijednosnim papirima za vrijednosne papire koji nemaju javno dostupne identifikacijske oznake ili podatke o svakoj pojedinačnoj stavci za imovinu i obveze osim vrijednosnih papira; i

(b)	mjesečno, podatke o pojedinačnim vrijednosnim papirima kojima se zasebno iskazuju sve dionice/udjeli koje izdaju investicijski fondovi.

Kao što je utvrđeno u tablici 2., uz podatke koji se odnose na polja koja se popunjavaju u kontekstu izvješćivanja na temelju podataka o pojedinačnim vrijednosnim papirima radi izvođenja agregiranih podataka o vrijednosnim papirima, odgovarajući NSB može također odlučiti prikupljati podatke o transakcijama na temelju podataka o pojedinačnim vrijednosnim papirima.

Agregirani podaci iskazuju se u smislu stanja i u skladu s uputama odgovarajućeg NSB-a, bilo u smislu: (a) revalorizacija zbog promjene cijene i tečaja; ili (b) transakcija.

Pod uvjetom dobivanja prethodnog odobrenja odgovarajućeg NSB-a, izvještajne jedinice koje pružaju potrebne tromjesečne podatke na temelju podataka o pojedinačnim vrijednosnim papirima mogu se odlučiti da iskazuju potrebne mjesečne podatke na agregiranoj osnovi, umjesto da pružaju podatke o pojedinačnim vrijednosnim papirima.

Podaci koji se pružaju odgovarajućem NSB-u o pojedinačnim vrijednosnima papirima utvrđeni su u tablici 2. Agregirani tromjesečni statistički izvještajni zahtjevi za stanja navedeni su u tablici 1., a oni koji se odnose na revalorizacije zbog promjene cijene ili tečaja ili transakcije utvrđeni su u tablici 3. Agregirani mjesečni statistički izvještajni zahtjevi za stanja i revalorizacije zbog promjene cijene i tečaja ili transakcije, i nova izdanja i otkupi dionica/udjela investicijskih fondova utvrđeni su u tablici 4.

Ako su ispunjeni uvjeti za zaštitu i korištenje povjerljivih statističkih podataka koje prikuplja ESSB sukladno članku 8., a posebno članku 5. Uredbe (EZ) br. 2533/98, NSB može izvesti potrebne podatke iz podataka prikupljenih na temelju Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova (1), u mjeri u kojoj su ti podaci prikupljeni od strane nadležnih nacionalnih nadzornih tijela na temelju ove Direktive dostavljeni NSB-u u skladu s uvjetima koje su dogovorili ta dva tijela.

DIO 2.

Rezidentnost i gospodarski sektor imatelja dionica/udjela investicijskih fondova

Izvještajne jedinice iskazuju tromjesečno podatke o rezidentnosti imatelja dionica/udjela investicijskih fondova koje izdaju investicijski fondovi država članica čija je valuta euro (dalje u tekstu: „države članice europodručja”) u skladu s raščlambom na domaći/ostali rezidenti europodručja/ostatak svijeta. Protustranke domaćih i ostalih rezidenata europodručja dalje se raščlanjuju prema sektoru.

2.	Što se tiče dionica/udjela na ime, izvještajne jedinice iskazuju podatke o rezidentnosti i raščlambi po sektoru imatelja dionica/udjela koje izdaju investicijski fondovi. Ako se rezidentnost i sektor imatelja ne mogu utvrditi, odgovarajući podaci se iskazuju na temelju dostupnih informacija.

Što se tiče dionica/udjela koji glase na donositelja, izvještajne jedinice iskazuju podatke o rezidentnosti i raščlambi po sektoru imatelja dionica/udjela IF-a u skladu s pristupom koji je odabrao odgovarajući NSB. Ovaj zahtjev je ograničen na jednu ili na kombinaciju sljedećih mogućnosti, koje se odabiru vodeći računa o organizaciji relevantnih tržišta i o nacionalnim propisima dotične države članice. NSB će periodički pratiti ovaj zahtjev.

(a)

Investicijski fondovi izdavatelji:

Investicijski fondovi izdavatelji ili osobe koje ih pravno zastupaju ili subjekti iz članka 2. stavka 2. ove Uredbe iskazuju podatke o rezidentnosti i raščlambi po sektoru imatelja njihovih izdanih dionica/jedinica. Navedene podatke može dostaviti agent koji raspodjeljuje dionice/udjele ili bilo koji drugi subjekt koji je uključen u izdavanje, ponovnu kupnju ili prijenos dionica/udjela.

(b)

Monetarne financijske institucije i ostali financijski posrednici kao skrbnici dionica/udjela IF-a:

Kao izvještajne jedinice, monetarne financijske institucije i ostali financijski posrednici koji djeluju kao skrbnici dionica/udjela IF-a, iskazuju podatke o rezidentnosti i raščlambi po sektoru imatelja udjela/jedinica koje izdaju rezidentni investicijski fondovi i koji su u skrbništvu u ime imatelja ili u ime nekog drugog posrednika koji također djeluje kao skrbnik. Ova se mogućnost primjenjuje: i. ako skrbnik razlikuje dionice/udjele IF-a koje se drže u skrbništvu u ime imatelja i one koje se drže u ime drugih skrbnika; i ii. ako je većina dionica/udjela IF-a u skrbništvu domaćih rezidentnih institucija koje se klasificiraju kao financijski posrednici (monetarne financijske institucije i ostali financijski posrednici).

(c)

Monetarne financijske institucije i ostali financijski posrednici koji podnose izvješća o transakcijama rezidenata s nerezidentima koje uključuju dionice/udjele rezidentnog IF-a:

Kao izvještajne jedinice, monetarne financijske institucije i ostali financijski posrednici koji podnose izvješća o transakcijama rezidenata s nerezidentima koje uključuju dionice/udjele rezidentnog IF-a iskazuju podatke o rezidentnosti i raščlambi po sektoru imatelja dionica/udjela koje izdaju rezidentni investicijski fondovi, a kojima trguju u ime imatelja ili drugog posrednika koji je također uključen u transakciju. Ova se mogućnost primjenjuje: i. ako je izvještajni obuhvat sveobuhvatan, tj. ako obuhvaća u osnovi sve transakcije koje obavljaju izvještajne jedinice; ii. ako se dostavljaju točni podaci o kupnji i prodaji s nerezidentima država članica europodručja; iii. ako su razlike između vrijednosti pri izdanju i otkupne vrijednosti, isključujući naknade, tih dionica/udjela minimalne; i iv. ako je iznos dionica/udjela koje drže nerezidenti država članica europodručja i koje izdaju investicijski fondovi nizak.

(d)	Ako se točke (a) do (c) ne primjenjuju, izvještajne jedinice, uključujući monetarne financijske institucije i ostale financijske posrednike, iskazuju odgovarajuće podatke na temelju dostupnih podataka.

Nacionalne središnje banke mogu također izvesti potrebne statističke podatke iz podataka prikupljenih na temelju Uredbe (EU) br. 1011/2012 Europske središnje banke od 17. listopada 2012. o statističkim podacima o držanju vrijednosnih papira (ESB/2012/24) (2), u mjeri u kojoj podaci udovoljavaju uvjetima pravodobnosti sukladno članku 9. ove Uredbe, te, općenitije, minimalnim zahtjevima utvrđenim u Prilogu IV.

Ako su dionice/udjeli na ime ili dionice/udjeli koji glase na donositelja izdane prvi put ili ako tržišna kretanja zahtijevaju promjenu mogućnosti ili kombinaciju mogućnosti, nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja u trajanju od jedne godine vezano uz zahtjeve navedene u stavcima 2. i 3.

DIO 3.

Izvještajne tablice

Tablica 2.

Potrebni podaci koji se prikupljaju na temelju podataka o pojedinačnim vrijednosnim papirima

Podaci u poljima iz niže prikazane tablice moraju se iskazivati za svaki vrijednosni papir iz kategorije „dužnički vrijednosni papiri”, vlasnički „udjeli”, „dionice/udjeli investicijskih fondova” u skladu sa sljedećim pravilima:

1.	potrebno je iskazati podatke za polje 1;

2.	u slučaju da odgovarajući NSB ne prikuplja izravno podatke o transakcijama na temelju podataka o pojedinačnim vrijednosnim papirima, potrebno je iskazati podatke za dva od triju polja 2., 3. i 4. (npr. polja 2. i 3., polja 2. i 4. ili polja 3. i 4.);

u slučaju da odgovarajući NSB izravno prikuplja podatke o transakcijama na temelju podataka o pojedinačnim vrijednosnim papirima, potrebno je iskazati i sljedeće podatke:

(a)	polje 5. ili polja 6. i 7.; i

(b)	polje 4. ili polja 2. i 3.;

4.	odgovarajući NSB može također tražiti od izvještajnih jedinica da iskazuju podatke za polje 8.;

odgovarajući NSB se može odlučiti samo na prikupljanje podataka za polje 2. u slučajevima 2. i 3. (b). U tom slučaju, NSB mora provjeriti i obavijestiti o tome ESB, najmanje jednom godišnje, da to ne utječe na kvalitetu agregiranih podataka koje je iskazao NSB, kao ni na učestalost i opseg revizija.

Polje	Naziv
1	Identifikacijska oznaka vrijednosnog papira
2	Broj udjela ili ukupni nominalni iznos
3	Cijena
4	Ukupan iznos
5	Financijske transakcije
6	Kupljeni (imovina) ili izdani (obveze) vrijednosni papiri
7	Prodani (imovina) ili otkupljeni (obveze) vrijednosni papiri
8	Valuta knjiženja vrijednosnog papira

(1) SL L 174, 1.7.2011., str. 1.

(2) SL L 305, 1.11.2012., str. 6.

PRILOG II.

DEFINICIJE

DIO 1.

Definicije kategorija instrumenata

U ovoj se tablici prikazuje detaljan standardni opis kategorija instrumenata koje nacionalne središnje banke prenose u nacionalne kategorije u skladu s ovom Uredbom. Ova tablica nije popis pojedinačnih financijskih instrumenata i opisi nisu konačni. Definicije upućuju na Europski sustav nacionalnih i regionalnih računa u Europskoj uniji (dalje u tekstu „ESA 2010”) utvrđen Uredbom (EU) br. 549/2013.

Za neke kategorije instrumenata potrebne su raščlambe po dospijeću. One upućuju na izvorni rok dospijeća, tj. dospijeće pri izdavanju, što se odnosi na fiksno razdoblje vijeka trajanja financijskog instrumenta prije kojega on ne može biti otkupljen, npr. dužnički vrijednosni papiri, ili prije isteka kojega ga je moguće otkupiti samo uz plaćanje određene kazne, npr. određene vrste depozita.

Financijska se potraživanja mogu razlikovati po tome jesu li prenosiva ili ne. Potraživanje je prenosivo ako je vlasništvo potraživanja moguće prenijeti iz jedne jedinice u drugu isporukom ili indosamentom ili prijebojem u slučaju izvedenih financijskih instrumenata. Dok je sa svakim financijskim instrumentom moguće trgovati, prenosivim instrumentima se trguje na uređenoj burzi ili izvan burze, iako stvarno trgovanje nije nužan uvjet za prenosivost.

Tablica A

Definicije kategorija instrumenata imovine i obveza investicijskih fondova

KATEGORIJE IMOVINE

Kategorija

Opis glavnih obilježja

1.	Potraživanja po depozitima i kreditima

Za potrebe izvještajne sheme, ova stavka obuhvaća sredstva koja su investicijski fondovi pozajmili dužnicima ili kredite koje su investicijski fondovi pribavili, a koja su dokumentirana u neprenosivim ispravama ili koja nisu dokumentirana u ispravama

Ova kategorija uključuje sljedeće stavke:

—	depozite koje polažu investicijski fondovi, kao što su prekonoćni depoziti s ugovorenim rokom dospijeća i iskupivi depoziti s otkaznim rokom,

—	držanje neprenosivih vrijednosnih papira: držanje dužničkih vrijednosnih papira koji nisu prenosivi i kojima se ne može trgovati na sekundarnim tržištima,

—	kredite kojima se trguje:

—	kredite koji su de facto postali prenosivi treba razvrstati pod stavku imovine „potraživanja po depozitima i kreditima” pod uvjetom da nema dokaza o trgovanju na sekundarnom tržištu. Inače ih treba razvrstati kao dužničke vrijednosne papire,

—

podređeni dug u obliku depozita ili kredita: podređeni dužnički instrumenti su podređeno potraživanje prema instituciji izdavatelja, koje je moguće ostvariti samo nakon što su namirena sva potraživanja s višim statusom, što im daje određena obilježja udjela. Za potrebe statistike podređeni dug treba razvrstavati s obzirom na karakter financijskog instrumenta ili kao „krediti” ili kao „dužnički vrijednosni papiri”. Ako su svi oblici podređenog duga koje imaju investicijski fondovi trenutačno iskazani kao jedan iznos za potrebe statistike, taj iznos treba razvrstati pod stavku „dužnički vrijednosni papiri”, zbog toga što se podređeni dug pretežito sastoji od dužničkih vrijednosnih papira, a ne kredita,

—

potraživanja na temelju obratnih repo ugovora na temelju gotovinskog instrumenta osiguranja:

protustavka gotovine primljene u zamjenu za vrijednosne papire koje su kupili investicijski fondovi po određenoj cijeni uz čvrstu obvezu reotkupa istih (ili sličnih) vrijednosnih papira po fiksnoj cijeni na određeni budući datum,

—	potraživanja na temelju pozajmljivanja vrijednosnih papira na temelju gotovinskog instrumenta osiguranja: protustavka gotovine primljene u zamjenu za vrijednosne papire koje su investicijski fondovi uzeli u zajam.

U svrhu ove Uredbe, ova stavka uključuje i držanje novčanica eura i strane valute te kovanog novca u optjecaju koji se obično rabe za izvršavanje plaćanja.

2.	Dužnički vrijednosni papiri

Držanje dužničkih vrijednosnih papira, koji su prenosivi financijski instrumenti koji služe kao dokaz o dugu i kojima se obično trguje na sekundarnim tržištima ili je moguć njihov prijeboj na tržištu, te koji imatelju ne osiguravaju bilo kakva vlasnička prava nad institucijom izdavateljem.

Ova stavka uključuje:

—	držanje vrijednosnih papira koji imatelju daju bezuvjetno pravo na fiksni ili ugovorno utvrđeni prihod u obliku kuponskih isplata i/ili na utvrđeni fiksni iznos na određeni datum (ili datume) ili počevši od datuma određenog u vrijeme izdavanja,

—

kredite koji su postali prenosivi na organiziranom tržištu, pod uvjetom da postoji dokaz o trgovanju na sekundarnom tržištu, uključujući postojanje održavatelja tržišta i česta kotacija financijske imovine, kao što je ona osigurana razlikama između ponuđene i tražene cijene. Kada to nije slučaj razvrstavaju se kao „potraživanja po depozitima i kreditima”,

—	podređeni dug u obliku dužničkih vrijednosnih papira.

Vrijednosni papiri pozajmljeni u okviru operacija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili prodani prema repo ugovoru ostaju u bilanci izvornog vlasnika (i ne treba ih knjižiti u bilanci privremenog stjecatelja) ako postoji čvrsta obveza izvršenja obratne operacije, a ne samo takva mogućnost. Kada privremeni stjecatelj proda vrijednosni papir koji je primio, tu prodaju treba knjižiti kao izravnu transakciju s vrijednosnim papirima i unijeti u bilancu privremenog stjecatelja kao negativnu poziciju u portfelju vrijednosnih papira.

3.	Vlasnički udjeli i dionice/udjeli investicijskih fondova

Financijska imovina, koja predstavlja vlasnička prava u društvima ili kvazidruštvima. Ova financijska imovina općenito daje pravo imateljima na udio u dobiti društava ili kvazidruštava i na udio u njihovoj neto imovini u slučaju likvidacije.

Ova stavka uključuje dionice koje kotiraju na burzi i dionice koje ne kotiraju na burzi, druge udjele, dionice/udjele novčanih fondova i dionice/udjele investicijskih fondova osim novčanih fondova.

Vlasnički vrijednosni papiri pozajmljeni u okviru operacija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili prodani prema repo ugovoru, tretiraju se u skladu s pravilima iz kategorije 2 „dužnički vrijednosni papiri”.

3.a	Vlasnički udjeli i dionice/udjeli investicijskih fondova od toga dionice koje kotiraju na burzi

Dionice koje kotiraju na burzi su vlasnički vrijednosni papiri koji kotiraju na burzi. Takva burza može biti priznata burza ili drugi oblik sekundarnog tržišta Dionice koje kotiraju na burzi nazivaju se i uvrštenim dionicama. Postojanje cijena dionica koje kotiraju na burzi znači da su trenutne tržišne cijene dostupne.

3.b	Vlasnički udjeli i dionice/udjeli investicijskih fondova od toga dionice/udjeli investicijskih fondova

Ova stavka uključuje držanje dionica/udjela koje izdaju novčani fondovi i investicijski fondovi osim novčanih fondova koji su za statističke potrebe uključeni u popis monetarnih financijskih institucija i investicijskih fondova.

Novčani fondovi su određeni u Uredbi (EU) br. 1071/2013 (ESB/2013/33).

Investicijski fondovi različiti od novčanih fondova su određeni u članku 1. ove Uredbe.

(2 + 3)a

od toga vrijednosni papiri (dužnički vrijednosni papiri, vlasnički kapital i dionice/udjeli investicijskih fondova) pozajmljeni ili prodani prema repo ugovorima

Ova stavka uključuje one vrijednosne papire, koji se iskazuju pod kategorijama 2 (dužnički vrijednosni papiri) i 3 (vlasnički kapital i dionice/udjeli investicijskih fondova) koji su pozajmljeni u okviru operacija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili prodani prema repo ugovorima (ili bilo koje druge vrste sličnih operacija kao što su transakcije nazadkupnje/prodaje).

4.	Izvedeni financijski instrumenti

Izvedeni financijski instrumenti su financijski instrumenti povezani s određenim financijskim instrumentom, indikatorom ili robom, pomoću kojih se na financijskim tržištima može trgovati s određenim financijskim rizicima kao takvima.

Ova stavka uključuje:

—

opcije,

—

varante,

—

ročnice,

—	terminske poslove,

—	ugovore o razmjeni,

—	kreditne izvedene financijske instrumente.

Financijski izvedeni instrumenti knjiže se u bilancu po tržišnoj vrijednosti na bruto osnovi. Pojedinačni ugovori o izvedenim financijskim instrumentima s pozitivnim tržišnim vrijednostima knjiže se u bilanci na strani imovine, a ugovori s negativnim tržišnim vrijednostima knjiže se na strani obveza.

Bruto buduće obveze koje proizlaze iz ugovora o izvedenim financijskim instrumentima ne knjiže se kao bilančne stavke.

Izvedeni financijski instrumenti mogu se knjižiti na neto osnovi na temelju različitih metoda vrednovanja. U slučaju da su dostupne samo neto pozicije ili da se pozicije knjiže po vrijednosti koja nije tržišna, iskazuju se te pozicije.

Ova stavka ne uključuje izvedene financijske instrumente koji u skladu s nacionalnim pravilima ne podliježu knjiženju u bilanci.

5.	Nefinancijska imovina (uključujući dugotrajnu imovinu)

Materijalna ili nematerijalna imovina osim financijske imovine. Dugotrajna imovina je nefinancijska imovina koju investicijski fondovi više puta za redom ili neprekidno upotrebljavaju duže od jedne godine.

Ova stavka uključuje stambene zgrade, druge zgrade i objekte, strojeve i opremu, dragocjenosti i proizvode intelektualnog vlasništva kao što su računalni programi i baze podataka.

6.	Preostala imovina

Ovo je preostala stavka na strani imovine u bilanci, koja se određuje kao „imovina koja nije drugdje uključena”. Nacionalne središnje banke mogu u okviru ove stavke tražiti pojedinačnu raščlambu prema sljedećem:

—	obračunate kamate na depozite i kredite,

—	obračunate kamate na držanja dužničkih vrijednosnih papira,

—	obračunata potraživanja s osnove najamnine,

—	iznose potraživanja koji se ne odnose na glavnu djelatnost investicijskih fondova.

KATEGORIJE OBVEZA

Kategorija

Opis glavnih obilježja

7.	Primljeni krediti i depoziti

Iznosi koje investicijski fondovi duguju vjerovnicima, osim onih koji proizlaze iz izdavanja prenosivih vrijednosnih papira. Ova stavka uključuje:

—	kredite: kredite odobrene investicijskim fondovima koji su evidentirani u neprenosivim ispravama ili nisu dokumentirani u ispravama,

—

repo ugovore i operacije vrste repo na temelju gotovinskog instrumenta osiguranja; protustavka gotovine primljene u zamjenu za vrijednosne papire koje su prodali investicijski fondovi po određenoj cijeni uz čvrstu obvezu reotkupa istih (ili sličnih) vrijednosnih papira po fiksnoj cijeni na određeni budući datum. Iznosi koje investicijski fondovi primaju u zamjenu za vrijednosne papire prenesene na treću osobu (privremeni stjecatelj) potrebno je razvrstati ovdje ako postoji čvrsta obveza izvršenja obratne operacije, a ne samo mogućnost da se to učini. To znači da investicijski fondovi zadržavaju sve rizike i koristi odnosnih vrijednosnih papira tijekom operacije,

—	gotovinski instrument osiguranja primljen u zamjenu za pozajmljivanje vrijednosnih papira: iznosi primljeni u zamjenu za vrijednosne papire koji su privremeno preneseni na treću osobu u obliku pozajmljivanja vrijednosnih papira na temelju gotovinskog instrumenta osiguranja,

—	gotovinski instrument osiguranja primljen u operacijama koje uključuju privremeni prijenos zlata na temelju instrumenta osiguranja.

8.	Dionice/udjeli investicijskih fondova

Dionice ili udjeli, što uključuje i one u obliku vlasničkoga kapitala, koje izdaju investicijski fondovi i koji su za statističke potrebe uključeni u popis investicijskih fondova. Ova stavka čini ukupne obveze dioničara IF-a. Također se uključuju i sredstva koja proizlaze iz neraspoređenih primitaka ili sredstava koje su investicijski fondovi izdvojili za vjerojatna buduća plaćanja i obveze.

9.	Izvedeni financijski instrumenti

Vidjeti kategoriju 4.

10.	Preostale obveze

Ovo je preostala stavka na strani obveza u bilanci, koja se određuje kao „obveze koje nisu drugdje uključene”.

Nacionalne središnje banke mogu u okviru ove stavke tražiti pojedinačnu podjelu prema sljedećem:

—

izdani dužnički vrijednosni papiri.

Vrijednosni papiri izdani koje su izdali investicijski fondovi, osim vlasničkih udjela i koji su obično prenosivi instrumenti kojima se trguje na sekundarnim tržištima ili je moguć njihov prijeboj na tržištu te koji imatelju ne osiguravaju bilo kakva vlasnička prava nad institucijom izdavateljem,

—	obračunate kamate na kredite i depozite,

—	iznose obveza koji se ne odnose na glavnu djelatnost investicijskih fondova, to jest iznosi koji se duguju dobavljačima, porezi, plaće, socijalni doprinosi itd.,

—	rezervacije koje čine obveze prema trećim osobama, to jest mirovine, dividende itd.,

—	neto pozicije koje proizlaze iz pozajmljivanja vrijednosnih papira bez danog gotovinskog instrumenta osiguranja,

—	neto iznose obveza u vezi s budućom namirom transakcija vrijednosnim papirima.

DIO 2.

Definicije atributa pojedinačnih vrijednosnih papira

Tablica B

Definicije atributa pojedinačnih vrijednosnih papira

Polje	Opis
Identifikacijska oznaka vrijednosnog papira	Oznaka kojom se provodi jedinstvena identifikacija vrijednosnog papira. To može biti oznaka ISIN ili neka druga identifikacijska oznaka vrijednosnog papira, ovisno o uputama NSB-a.
Broj jedinica ili ukupni nominalni iznos	Broj jedinica vrijednosnih papira ili ukupni nominalni iznos u slučaju da se vrijednosnim papirom trguje u iznosima, a ne u jedinicama.
Cijena	Cijena po jedinici vrijednosnog papira ili postotak ukupnog nominalnog iznosa u slučaju da se vrijednosnim papirom trguje u iznosima, a ne u jedinicama. Cijena je obično tržišna cijena ili cijena koja je bliska tržišnoj cijeni. Nacionalne središnje banke mogu u okviru ove pozicije tražiti i obračunatu kamatu.
Ukupan iznos	Ukupan iznos vrijednosnog papira. U slučaju vrijednosnih papira kojima se trguje u jedinicama, ovaj iznos jednak je broju vrijednosnih papira pomnoženom s cijenom po jedinici. Ako se vrijednosnim papirima trguje u iznosima, a ne u jedinicama, ovaj iznos jednak je ukupnom nominalnom iznosu pomnoženom s cijenom izraženom kao postotak. Ukupan iznos u načelu je jednak tržišnoj vrijednosti ili je blizak tržišnoj vrijednosti. Nacionalne središnje banke mogu u okviru ove pozicije tražiti i obračunatu kamatu.
Financijska transakcija	Ukupan iznos kupnji umanjen za iznos prodaje (vrijednosni papiri na strani imovine) ili izdanja umanjena za otkupe (vrijednosni papiri na strani obveza) vrijednosnog papira koji se knjiži po transakcijskim vrijednostima.
Kupljeni (imovina) ili izdani (obveze) vrijednosni papiri	Ukupan iznos kupnji (vrijednosni papiri na strani imovine) ili izdanja (vrijednosni papiri na strani obveza) vrijednosnog papira koji se knjiži po transakcijskim vrijednostima.
Prodani (imovina) ili otkupljeni (obveze) vrijednosni papiri	Ukupan iznos prodaja (vrijednosni papiri na strani imovine) ili otkupa (vrijednosni papiri na strani obveza) vrijednosnog papira koji se knjiži po transakcijskim vrijednostima.
Valuta knjiženja vrijednosnog papira	Oznaka ISO ili ekvivalent valute koja se koristi za izražavanje cijene i/ili nepodmirenog iznosa vrijednosnog papira.

DIO 3.

Definicije sektora

ESA 2010 određuje standard za klasifikaciju sektora. U ovoj se tablici daje detaljan standardni opis sektora koje nacionalne središnje banke prenose u nacionalne kategorije u skladu s ovom Uredbom. Protustranke koje se nalaze na državnom području država članica čija je valuta euro utvrđuju se prema njihovom sektoru u skladu s popisom koji vodi Europska središnja banka (ESB) za statističke potrebe i smjernicama za statističku klasifikaciju protustranki navedenih u „Priručniku za statistiku monetarnih financijskih institucija i sektor statistike tržišta: Smjernice za statističku klasifikaciju klijenata”(„Monetary financial institutions and market statistics sector manual: Guidance for the statistical classification of customers”).

Tablica C

Definicije sektora

Sektor

Definicije

1.	Monetarne financijske institucije (MFI)

Monetarne financijske institucije kako su određene u Uredbi (EU) br. 1071/2013 (ESB/2013/33). Ovaj sektor se sastoji od nacionalnih središnjih banaka, kreditnih institucija kako su određene pravom Unije, novčanih fondova, ostalih financijskih institucija, koje se bave primanjem depozita i/ili bliskih supstituta depozita od subjekata koji nisu monetarne financijske institucije i; za vlastiti račun (barem u gospodarskom smislu), odobravanjem kredita i/ili ulaganjem u vrijednosne papire i institucije za elektronički novac koje se uglavnom bave financijskim posredovanjem u obliku izdavanja elektroničkog novca.

3.	Opća država

Sektor opće države (S.13) sastoji se od institucionalnih jedinica, koji su netržišni proizvođači čija je proizvodnja namijenjena pojedinačnoj i zajedničkoj potrošnji, te koje su financirane obveznim plaćanjima koje su izvršile jedinice koje pripadaju drugim sektorima te institucionalne jedinice koje se uglavnom bave preraspodjelom nacionalnog dohotka i bogatstva (ESA 2010, stavci 2.111 to 2.113).

3.	Investicijski fondovi osim novčanih fondova

Investicijski fondovi su određeni u članku 1. ove Uredbe.

4.	Drugi financijski posrednici, osim osiguravajućih društava i mirovinskih fondova + pomoćne financijske institucije + vlastite financijske institucije i zajmodavci

Podsektor drugih financijskih posrednika, osim osiguravajućih društava i mirovinskih fondova (S.125) sastoji se od svih financijskih društava i kvazidruštava koja se uglavnom bave financijskim posredovanjem tako da od institucionalnih jedinica preuzimaju obveze u oblicima koji nisu gotovina, depoziti (ili bliski supstituti depozita), dionice/udjeli investicijskih fondova, ili obveze u vezi sa sustavima osiguranja, mirovinskim sustavima i standardiziranim sustavima osiguranja. Financijska društva posebne namjene kako su određena u Uredbi (EU) br. 1075/2013 od 18. listopada 2013. o statistici imovine i obveza financijskih društava posebne namjene koja se bave sekuritizacijskim transakcijama (ESB/2013/40) (1) uključena su u ovaj podsektor (ESA 2010, stavci 2.86 do 2.94).

Podsektor pomoćnih financijskih institucija (S.126) sastoji se od svih financijskih društava i kvazidruštava koja se uglavnom bave aktivnostima usko povezanim s financijskim posredovanjem, ali koja sama po sebi nisu financijski posrednici. Ovaj podsektor također obuhvaća glavne urede čija su društava kćeri u cijelosti ili većinom. financijska društva (ESA 2010, stavci 2.95 do 2.97).

Podsektor vlastitih financijskih institucija i zajmodavaca (S.127) sastoji se od svih financijskih društava i kvazidruštava koja se ne bave ni financijskim posredovanjem niti pružaju pomoćne financijske usluge, a u slučaju kada većina njihove imovine ili obveza nisu predmet transakcija na otvorenom tržištu. Ovaj podsektor uključuje holding društva koja su vlasnici upravljačkog dijela vlasničkih udjela grupe društava kćeri, a čija je glavna djelatnost vlasništvo nad grupom bez pružanja bilo kakvih drugih usluga subjektima u kojima se drže vlasnički udjeli, što znači da ne upravljaju drugim jedinicama (ESA 2010, stavci 2.98 i 2.99).

5.	Osiguravajuća društva + mirovinski fondovi

Podsektor osiguravajućih društava (S.128) sastoji se od svih financijskih društava i kvazidruštava koja se uglavnom bave financijskim posredovanjem koje proizlazi iz udruživanja rizika većinom u obliku neposrednog osiguranja ili reosiguranja (ESA 2010, stavci 2.100 do 2.104).

Podsektor mirovinskih fondova (S.129) sastoji se od svih financijskih društava i kvazidruštava koja se uglavnom bave financijskim posredovanjem koje proizlazi iz udruživanja socijalnih rizika i potreba osiguranih osoba (socijalno osiguranje). Mirovinski fondovi kao programi socijalnog osiguranja osiguravaju prihod prilikom umirovljenja, a često i povlastice u slučaju smrti i invalidnosti (ESA 2010, stavci 2.105 do 2.110).

6.	Nefinancijska društva

Sektor nefinancijskih društava (S.11) sastoji se od institucionalnih jedinica koje su neovisni pravni subjekti i tržišni proizvođači, čija je osnovna djelatnost proizvodnja robe i nefinancijskih usluga. Ovaj sektor također uključuje nefinancijska kvazidruštva (ESA 2010, stavci 2.45 do 2.50).

7.	Kućanstva i neprofitne institucije koje služe kućanstvima

Sektor kućanstava (S.14) sastoji se od pojedinaca ili grupa pojedinaca kao potrošača i poduzetnika koji proizvode tržišna dobra i financijske i nefinancijske usluge (tržišni proizvođači), pod uvjetom da proizvodnju dobara i usluga ne obavljaju zasebni subjekti koji se tretiraju kao kvazidruštva. Također uključuje pojedince ili skupine pojedinaca kao proizvođača dobara i nefinancijskih usluga isključivo za vlastitu konačnu uporabu Sektor kućanstava uključuje trgovce pojedince i društva osoba bez pravne osobnosti – osim onih osnovanih kao kvazidruštva, koja su tržišni proizvođači (ESA 2010, stavci 2.118 do 2.128).

Sektor neprofitnih institucija koje služe kućanstvima (S.15) sastoji se od neprofitnih institucija koji su zasebni pravni subjekti, koji služe kućanstvima i koji su privatni netržišni proizvođači. Njihova glavna sredstva su dobrovoljni doprinosi u gotovini ili u naravi od kućanstava u njihovom svojstvu potrošača iz uplata izvršenih od strane opće države i prihoda od imovine (ESA 2010, stavci 2.129 i 2.130).

(1) Vidjeti str. 107 ovog Službenog lista.

PRILOG III.

VRIJEDNOSNA USKLAĐIVANJA ILI TRANSAKCIJE

Stvarna izvještajna populacija mora iskazivati vrijednosna usklađivanja ili transakcije kao što je navedeno u članku 6. ove Uredbe. Ako stvarna izvještajna populacija iskazuje vrijednosna usklađivanja, ona će obuhvatiti revalorizacije zbog promjene cijene i tečaja ili samo promjene cijena tijekom referentnog razdoblja, pod uvjetom prethodnog odobrenja odgovarajućeg NSB-a. Ako vrijednosno usklađivanje obuhvaća samo revalorizacije zbog promjene cijena, odgovarajući NSB prikuplja potrebne podatke koji kao minimum moraju obuhvaćati raščlambu po valutama, i to na funtu sterlinga, američki dolar, jen i švicarski franak radi izračuna revalorizacije zbog promjene tečaja.

„Financijske transakcije” odnose se na one transakcije koje proizlaze iz stvaranja, likvidacije ili promjene vlasništva nad financijskom imovinom ili obvezama. Te se transakcije mjere u smislu razlike između pozicija stanja na izvještajne datume na kraju razdoblja iz koje se uklanja učinak promjena zbog utjecaja „vrijednosnih usklađivanja” (zbog promjene cijene i tečaja) i „reklasifikacije i ostalih usklađivanja”. Europska središnja banka traži statističke podatke radi objedinjavanja transakcija, u obliku usklađivanja koja obuhvaćaju „reklasifikaciju i ostala usklađivanja” i „revalorizaciju cijena i tečaja”. Financijske transakcije bi u načelu trebale biti usklađene s načelima navedenima u ESA 2010, no mogući su određeni otkloni zbog nacionalnih praksi.

„Revalorizacija cijena i tečaja” odnosi se na fluktuacije u vrednovanju imovine i obveza koje se pojavljuju zbog promjena u cijeni imovine i obveza i/ili promjene tečaja, što utječe na vrijednosti izražene u eurima imovine i obveza nominiranih u stranoj valuti. Usklađivanje vezano uz revalorizaciju cijene imovine/obveza odnosi se na fluktuacije u vrednovanju imovine/obveza zbog promjene cijene po kojoj se imovina/obveze knjiže ili po kojoj se njima trguje. Revalorizacija cijene uključuje promjene koje se pojavljuju tijekom vremena u vrijednosti stanja na kraju razdoblja zbog promjena referentne vrijednosti po kojoj se one knjiže, tj. dobitke/gubitke. Kretanje tečaja prema euru u razdoblju između izvještajnih datuma na kraju razdoblja dovodi do promjena u vrijednosti devizne imovine/obveza ako su izražene u eurima. Budući da te promjene jesu dobici/gubici i nisu posljedica financijskih transakcija, te je učinke potrebno ukloniti iz podataka o transakcijama. U načelu, „revalorizacija cijena i tečaja” također sadržava promjene vrednovanja koje proizlaze iz transakcija imovinom/obvezama, tj. realizirani dobici/gubici; međutim, s tim u vezi postoje različite nacionalne prakse.

PRILOG IV.

MINIMALNI STANDARDI KOJE MORA PRIMJENJIVATI STVARNA IZVJEŠTAJNA POPULACIJA

Izvještajne jedinice moraju ispunjavati sljedeće minimalne standarde kako bi udovoljile statističkim izvještajnim zahtjevima Europske središnje banke (ESB-a).

Minimalni standardi za prijenos:

(a)	dostavljanje podataka mora biti pravodobno i unutar rokova koje odredi odgovarajući NSB;

(b)	statistička izvješća moraju biti u obliku i formatu navedenom u tehničkim izvještajnim zahtjevima koje odredi odgovarajući NSB;

(c)	izvještajne jedinice moraju odgovarajućoj nacionalnoj središnjoj banci dostaviti podatke jedne ili više osoba za kontakt;

(d)	moraju se poštovati tehničke specifikacije za prijenos podataka odgovarajućem NSB-u;

(e)

u slučaju izvješćivanja o pojedinačnim vrijednosnim papirima, izvještajne jedinice moraju, ako odgovarajući NSB to zatraži, dostaviti dodatne podatke (npr. ime izdavatelja i datum izdavanja) koji su potrebni za identifikaciju vrijednosnih papira čije su sigurnosne identifikacijske oznake pogrešne ili nisu javno dostupne.

Minimalni standardi za točnost:

(a)	statistički podaci moraju biti točni: potrebno je udovoljiti svim linearnim ograničenjima (npr. imovina i obveze moraju biti uravnotežene, međuzbrojevi moraju odgovarati zbrojevima), te je potrebno osigurati usklađenost podataka između pojedinih izvještajnih razdoblja;

(b)	izvještajne jedinice moraju biti u stanju osigurati informacije o kretanjima na koja upućuju dostavljeni podaci;

(c)	statistički podaci moraju biti potpuni i ne smiju sadržavati trajne i strukturne praznine; postojeće praznine se moraju priznati, pojasniti odgovarajućem NSB-u, i prema potrebi, premostiti što je prije moguće;

(d)	izvještajne jedinice moraju poštovati veličine, politiku zaokruživanja i decimalna mjesta koja određuje odgovarajući NSB za tehnički prijenos podataka.

Minimalni standardi za konceptualnu usklađenost:

(a)	statistički podaci moraju biti usklađeni s definicijama i klasifikacijama koje su sadržane u ovoj Uredbi;

(b)	u slučaju odstupanja od tih definicija i klasifikacija, izvještajne jedinice moraju, prema potrebi, redovito pratiti i brojčano odrediti razliku između upotrijebljene mjere i mjere sadržane u ovoj Uredbi;

(c)	izvještajne jedinice moraju biti u stanju objasniti lomove u serijama dostavljenih podataka u usporedbi s podacima iz prethodnih razdoblja;

4.	Minimalni standardi za revizije: Politika i postupci za revizije koje odrede ESB i odgovarajući NSB moraju se poštovati. Revizijama koje odstupaju od redovitih revizija moraju se priložiti napomene za pojašnjenje.

PRILOG V

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EZ) br. 958/2007 (ESB/2007/8)	Ova Uredba
Članak 1. stavak 2.	Članak 1. i 2.
Članak 3.	Članak 8.
Članak 4.	Članak 3.
Članak 5.	Članak 4.
Članak 7.	Članak 6.
Članak 8.	Članak 7.
Članak 9. do 13.	Članak 9. do 13..
—	Članak 14.
Članak 14.	Članak 15.
Prilog I. dio 1. točka 1.	—
Prilog I. dio 1. točka 2. podtočka (a)	Prilog I. dio 1. točka 1.
Prilog I. dio 1. točka 2. podtočka (b)	—
Prilog I. dio 1. točka 3.	Prilog I. dio 1. točka 2.
—	Prilog I. dio 1. točka 3.
Prilog I. dio 2. točke 1. do 3.	Prilog I. dio 2. točke 1. do 3.
—	Prilog I. dio 2. točka 4.
Prilog I. dio 2. točka 4.	Prilog I. dio 2. točka 5.
Prilog I. dio 3.	Prilog I. dio 3.
Prilog II. dio 1	Prilog II. dio 1. točka 1.
	Prilog II. dio 1. točke 2. i 3.
Prilog II. dio 2 i 3.	Prilog II. dio 2. i 3.
Prilozi III. i IV.	Prilozi III. i IV.
	Prilog V.

Top

Choose the experimental features you want to try