1.   Ova se Direktiva primjenjuje na nadzor koji države članice provode u vezi s prijevozom opasnih tvari u cestovnom prometu vozilima koja prijevoz obavljaju njihovim državnim područjem ili koja na njihovo državno područje ulaze iz treće zemlje.

Ona se ne primjenjuje na prijevoz opasnih tvari vozilima koja pripadaju ili su u nadležnosti oružanih snaga.

2.   Ovom se Direktivom ne utječe na pravo država članica da, poštujući pravo Unije, provode nadzor nad unutarnjim i međunarodnim prijevozom opasnih tvari na njihovom državnom području vozilima na koja se ova Direktiva ne odnosi.

1.   Države članice osiguravaju da se na reprezentativnom broju pošiljaka opasnih tvari koje se prevoze u cestovnom prometu obavlja nadzor propisan ovom Direktivom kako bi se proveo nadzor njihove sukladnosti s propisima o prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu.

2.   Takav nadzor provodi se na državnom području države članice u skladu s člankom 3. Uredbe (EZ) br. 1100/2008 i člankom 1. Uredbe (EEZ) br. 3912/92.

1.   U svrhu provedbe nadzora predviđenog ovom Direktivom, države članice koriste zapisnik o nadzoru iz Priloga I. Primjerak tog zapisnika o nadzoru ili potvrde iz koje je vidljiv rezultat nadzora, koju je sastavilo nadležno tijelo koje je provelo nadzor, uručuje se vozaču vozila te se na zahtjev predočuje kako bi se, kad je to moguće, pojednostavio ili učinio nepotrebnim daljnji nadzor.

Prvi podstavak ne dovodi u pitanje pravo država članica da provode posebne mjere za detaljniji nadzor.

2.   Nadzor se provodi nasumce nad što je moguće većim dijelom cestovne mreže.

3.   Mjesta odabrana za nadzor moraju omogućiti usklađivanje vozila koja su počinila povredu s propisima ili, ako to nadležno tijelo koje provodi nadzor smatra prikladnim, njihovo isključenje iz prometa na mjestu zaustavljanja ili na mjestu koje je to tijelo namijenilo za tu svrhu bez da se pritom ugrozi sigurnost.

4.   Prema potrebi te ako se time ne ugrožava sigurnost, uzorci tvari koje se prevoze mogu se uzeti radi ispitivanja u laboratorijima koja je nadležno tijelo ovlastilo.

5.   Nadzor se provodi u razumnom vremenskom roku.

1.   Nadzor se može provoditi i u prostorijama poduzeća kao preventivna mjera ili ako se tijekom cestovnog nadzora ustanove povrede koje ugrožavaju sigurnost prijevoza opasnih tvari.

Svrha je takvog nadzora osigurati da su sigurnosni uvjeti koji se odnose na prijevoz opasnih tvari u cestovnom prometu u skladu s odgovarajućim propisima.

2.   Ako se u vezi s prijevozom opasnih tvari u cestovnom prometu ustanovi da je počinjena povreda, posebno povreda navedena u Prilogu II., mora se provesti usklađivanje predmetnog prijevoza s propisima prije nego što teret napusti poduzeće ili se na njega moraju primijeniti druge odgovarajuće mjere.

1.   Države članice međusobno si pružaju pomoć s ciljem učinkovite provedbe ove Direktive.

2.   Teške ili ponovljene povrede koje ugrožavaju sigurnost prijevoza opasnih tvari i koje su počinila strana vozila ili poduzeća moraju se odmah prijaviti nadležnim tijelima države članice u kojoj je vozilo registrirano ili u kojoj se nalazi sjedište poduzeća.

Nadležna tijela države članice u kojoj su ustanovljene teške ili ponovljene povrede mogu zatražiti od nadležnih tijela države članice u kojoj je vozilo registrirano ili u kojoj se nalazi sjedište poduzeća da poduzmu odgovarajuće mjere protiv počinitelja.

Nadležna tijela države članice u kojoj je vozilo registrirano ili u kojoj se nalazi sjedište poduzeća obavješćuju nadležna tijela države članice u kojoj su povrede utvrđene o svim mjerama poduzetima u vezi s prijevoznikom ili dotičnim poduzećem.

1.   Svaka država članica, za svaku kalendarsku godinu, a najkasnije dvanaest mjeseci po isteku te godine, šalje Komisiji izvješće sastavljeno u skladu s primjerom standardnog obrasca iz Priloga III. ovoj Direktivi o primjeni Direktive 95/50/EZ i ove Direktive, uključujući sljedeće podatke:

2.   Komisija prvi put 1999. godine, a potom barem svake tri godine, šalje Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o tome kako države članice primjenjuju Direktivu 95/50/EZ i ovu Direktivu, navodeći pritom podatke u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 10. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 26. srpnja 2019. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 10. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 10. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.